Sustav centralnog

grijanja

SADRŽAJ

1. Uvod

2. Prednosti i nedostaci centralnog grijanja

3. Komponente i oprema sustava za centralno grijanje

4. O čemu voditi računa prije instalacije centralnog grijanja

1. Uvod

Mnogi se pitaju kako je uoće došla ideja o centralnom grijanju. Ideja da se mogu u isto

vrijeme zagrijati sve prostorije prvi put se počela razmatrati u 1950. godini. Do tada, koja je

soba bila zagrijana ovisilo je o tome koja će se prostorija koristiti. Normalno izvor topline

tada je bila otvorena vatra na ugljen ili drva.

Međutim, tijekom mnogih godina, takav način grijanja se razvio u učinkovit i i sofisticirani

sustav koji omogućuje potpunu kontrolu tako da odgovara stilu i načinu života pojedinaca.

Stoga danas, velika većina koristi upravo taj način grijanja svojih kućanstava. Instalacija mu

nije jednostavna, i postoje bitne točke o kojima treba voditi računa prije samog montiranja,

posebice kada su u pitanju cijevi koje trebaju voditi do radijatora.

Sa centralnim grijanjem, toplina se stvara na centralnom mjestu i u raznim prostorijama,

odnosno sobama. Centralno grijanje često koristi plin ili toplinsku crpku, ali također može se

koristiti ulje, ugljen, drvo, drvene pelete ili sunčeva energija. Jedinica grijanja mora se nalazit

izvan stambenog prostora vašeg doma. Toplina se može prenijeti putem toplog zraka koji

prolazi kroz otvore u svakoj sobi ili tople vode koja ulazi u radijatore instalirane u vašem

domu.

U solarnom centralnom grijanju, toplina se apsorbira ispunjenjem vode u fiksne cijevi u

vašem krovnom prostoru. To se može koristiti za grijanje na radijatore u vašem domu ili na

toplinu ili vodu u fleksibilnim cijevima ispod poda.

2. Prednosti i nedostaci centralnog grijanja

Kako kod svakog sustava grijanja ili hlađenja, tako i sustav centralnog grijanja ima svoje

bitne i velike prednosti, ali isto tako i nedostatke.

Centralno grijanje može osigurati učinkovitije i energetski učinkovito konvektivno grijanje

prostora kada:

Sobe imaju individualni termosatski nadzor

Su tu sobe sa sličnim zahtjevima grijanja u vezi temperature i vremena potrebnog da

se soba zagrije

Jedna centralna jedinica može koristiti umjesto mnogih grijača u sobama

Energetski učinkovit izvor topline može se koristiti za napajanje centralnog

Je izgaranje plina, nafte ili krutog goriva u izoliranom dijelu, odnosno izvan grijanog

prostora.

Prednosti centralnog grijanja:

Nema štetni učinak na zdravlje- nema prisiljenog zraka ili hladnih točaka i zračenja

topline koja može isušivati zrak i tako štetiti zdravlju, kao što je kod nekoga slučaj sa

montažnim klima uređajima

Ekonomičnost- uključite radijatore kada su vam potrebni, i isključite ih kada nisu, bez

dugog čekanja zagrijavanja ili hlađenja. Potrebno im je svega 10 minuta da se dobro

zagrijaju.

Sigurnost- radijatori za centralno grijanje su super za djecu, starije osobe i kućne

ljubimce. Njihova površina grije na temperaturi između 60oC i 75

oC, tako da neće

utjecati na zavjese ili namještaj smješten u neposrednoj blizini.

Lakoća kontroliranja temperature- moguće je ugraditi termostat i kontrolor

termosatskih ventila, tako da one prostorije koje vam trenutno nisu potrebne ne trebate

niti grijati. Dakle, sustav grijanje može biti isključen pojedninačno ili kao cjelokupni

sustav za centralno grijanje

Isto tako, odlični su i za sušenje odjeće kada vrijeme za vanjo sušenje nije baš najbolje

Sustav centralnog grijanja

Nedostaci centralnog grijanja su:

Troškovi instalacije

Ograničena kontrola topline u svakom pojedinom prostoru bez prikladne povratne

informacije iz svake prostorije

Ograničena fleksibilnost ( u smislu premještanja ili mijenjanja veličine komponenti).

Fleksibilnost je potrena kako bi se zadovoljili promjenjivi zahtjevi za grijanje

Potreba za prostorom za smještaj centralne jedinice (radijator) grijanja

Potreba za odgovarajućom rutom za cijevi

3. Komponente i oprema sustava za centralno grijanje

1. Glavni kotao (bojler) Bojler je glavna komponenta sustava za centralno grijanje. Dolaze u različitim veličinama-

isporučuju različitu količinu toplinske energije, te mogu koristiti različite vrste goriva. Koju

količinu topline je potrebno određenom domu temelji se na nizu izračuna provedenog od

strane stručnjaka, odnosno vodoinstalatera. Postoje različiti tipovi bojlera (kotla) kao što su:

plinski konvencionalni uređaji , sustavski bojler, kondenzacijski bojler te kombinacijski

bojler.

2.Radijatori Radijator je najčešći način grijanja u mnogim domovima. Pružaju ugodnu i fleksibilnu

mogućnost grijanja novih i već postojećih domova. Vrlo brzo zagrijavaju domove, ali isto

tako se i brzo ohlade, tako da su pogodni za domove u raznim klimatskim područjima i

uvjetima.

Izvor: www.matrex.hr

1. Veličine radijatora

Veličina radijatora instaliranog u bilo kojoj prostoriji se određuje prema posebnim zahtjevima

vezanih za veličinu grijanog područja i polažaju radijatora u sobi. Na primjer, postoje dugi i

niski modeli za široke prostorije, ili čak zidni i jači modeli za uske zidne prostore.

Najčešće su dostupni u tri tipa: tip 11, koji su debeli 63mm; tip 21, koji su debljine n85mm;

tip 22, koji su debljine 102mm. Veličine su raznovrsne, od primjerice 400mm šireine pa sve

do 1800mm širine i 300 do 900mm visine. Koju vrstu ćete odabrati ovisi o veličini prostora

koje treba zagrijavati. Poduzeća koje se bave prodajom i instalacijom radijatora za grijanje,

kao što je Matrex, će vam ponuditi veličinu koja je najbolja za vaš dom.

2. Vrste radijatora

Radijatori su vrlo interesantni i vizualno mijenjaju prostor interijera. Mnogi ih znaju istaknuti

kao značajan dekor u svojoj kući upravo zbog svoje jedinstvene vizualne privlačnosti.Postoje

tri vrte radijatora: čelični pločasti radijator, aluminijski radijator i kupaonski radijator.

Međutim, u novije vrijeme na popularnosti sve više dobivaju i radijatori na ventilator.

Baš kao i tradicionalni radijatori, radijatori na ventilator koristite toplu vodu koja se

transportira od izvora topline za zagrijavanje prostora. Međutim, za razliku od tradicionalnih

radijatora, oni zahtijevaju i struju za pokretanje ventilatora, koji vuče hladan zrak preko

unutarnjih rebara radijatora i lagano puše zagrijan zrak natrag u sobu. Oni imaju neke

prednosti u odnosu na tradicionalne radijatore jer oni mogu proizvesti veliku količinu topline

za relativno malu cijenu. To znači da manji ventil- radijator može proizvesti istu količinu

topline kao veći tradicionalni radijator. Za razliku od tradicionalnih radijatora, i podnog

grijanja, ovi radijatori se također mogu koristiti i za hlađenje prostorija. Brzina ventilatora se

može ručno ili automatski kontrolirati. Mogu se montirati na zid kao samostojeće jedinice,

uvučeni u zidu, ili u potpunosti skriveni, tako da se samo vide ulazne i izlazne cijevi.

Oni su vrlo moderni. Dolaze u različitim stilovima, a ako dolaze u standardnoj bijeloj boji, oni

mogu biti i u boji kako bi se uklopili u interijer doma. Uskladite boju radijatora, tako da se

uklapa sa vašom zidnom bojom ili čak možete i dodati kontrast, odnosno obojiti ga u boju

drugačiju od zidova. Radijatori se mogu naručiti iz tvornice, već obojani, ili ih možete oslikati

sami, po vašoj želji.

3. Podno grijanje Podno grijanje je skup plastičnih cijevi koje se često rade ispod čvrste podne betonske

površine, a za zagrijavanje prostora koriste sam pod koji zrači toplinu prema gore. Kod ove

vrsta grijanja treba se u pravilu ugraditi novi produžetak ili konzervatorij dodat u postojeću

imovinu. Pritom se treba pripaziti da duboki tepisi mogu imati negativan utjecaj na izvedbu

grijanja jer djeluju kao izolator.

4. Cijevi Cijevi za sustave centralnog grijanja mogu biti ili bakrene ili plastične, a dolaze u raznim

veličinama, u promjeru od 8mm do 35mm. U domaćem sustavu centralnog grijanja najčešće

dimenzije cijevi su 28mm, 22mm i 15mm. Koju vrstu i veličinu cijeli ćete koristiti ovisi o

brojnim čimbenicima koji se javljaju u sustavu grijanja.

Izvor: www.matrex.hr

5. Ekspanzijska posuda

Ekspanzijska posuda se koristi u zatvorenom sustavu grijanja, a kontrolira širenje u cijevima i

radijatorima, jer voda se u njima zagrijava i dobiva veći volumen za oko 4%. Ekspanzijska

posuda je osmišljena kako bi se zatiškali i zaustavilo pucanje dijelova unutar sustava.

Izvor: www.matrex.hr

6. Proširenje sigurnosnog ventila Ovaj ventil je također dio "zatvorenog" sustava grijanja. Njegova namjena je da se koristi ako

postoji problem s ekspanzijskom posudom ili tlačnim sustavojm. Ovaj ventil djeluje tako da

uklanja pritisak iz sustava.

7. Rezervni spremnik Vodoinstalateri ovaj spremnik nazivaju malim spremnikom za vodu. Nalazi se u potkropvlju

ili na nekom visokom mjestu. Posao ovog spremnika je da, ukoliko dođe do situacije gdje ima

viška pregrijane vode, ta voda odlazi upravo u njega. To je dio otvorenog sustava grijanja.

8. Pumpa Pumpa je dio sustava centralnog grijanja, bez njega zagrijana voda iz osnovnog spremnika

(bojlera) ne može doći do radijatora. Ovaj dio ponekad može biti smješten unutar bojlera ili

unutar ventilacijskog ormara.

Pumpa za centralno grijanje

9. Motoriziran ventil Ova komponenta je odgovoran za odabir u kojem smjeru voda iz glavnog bojlera prolazi.

Ovaj ventil je priključenna vrhu, tako da ima sposobnost kontrolirat protok vode za centralno

grijanje. Dolaze u dvije osnovne vrste, sa dva ili tri otvora.

10. Termostat Bojler u pravilu sadrži brojčanik na kojem se nalaze brojevi pomoću kojih reguliramo

temperaturu. Termostat određuje temperaturu vode koja preko pumpe dolazi do radijatora i

tako zagrijava prostor vašeg doma.

11. Programer Programer kontrolira protok tople vode do radijatora, te se također pomoću njega određuje

uključivanje ili gašenje sustava centralnog, ovisno o temepraturama u prostorijama i dobu

dana.

12. Sobni termostat Sobni termostati u vašem domu mijeri temperaturu zraka unutar prostorije. Ako je hladno

ovaj termostat daje signal za uključenje, a ako je previše toplo daje signal da se centralno

grijanje može isključiti. Sobni termostati trebaju slobodan protok zraka, tako da ne smiju biti

blokirani od strane zavjesa ili namještaja, ili stavljeni u blizini izvora topline.

13. Radijatorski ventil Ovaj ventil nalaze se na samom radijatoru, i vrlo su slični sobnom termostatu. Pomoću njih se

regulira toplina u prostoriji, odnosno reguliraju protok vode kroz radijator.

Izvor: www.matrex.hr

4. O čemu voditi računa prije instalacije centralnog grijanja

Svakome je u cilju da sustav grijanja radi na najučinkovitiji način. Da bi do toga došlo,

postoje važne stvari koje trebate imati na umu prije samog instaliranja centralnog grijanja:

Prije svega treba voditi računa o cijevima koje će voditi do radijatora. U sustavu

centralnog grijanja na toplu vodu, cjevovod ide od kotla do radijatora koji se nalazi u

cijeloj kući. U kući izgrađenoj od betona, cijevi se mogu izvoditi između zidnih i

stropnih razdioba, ili se cijevi ne moraju vidjeti već mogu biti ugrađene u zidove.

Radijatori su najučinkovitiji kada se nalaze u najhladnijem dijelu sobe, gdje je velika

vjerojatnost da će biti najveći gubitak topline. Najbolje je da ga stavite odmah ispod

prozora ukoliko je to moguće. Ukoliko nije moguće, najbolje je da ga onda postavite

što je bliže prozoru.

Nije idealno stavljati radijatore iza zavjese pune dužine, jer će toplina biti zarobljena

iza njih, a ne usmjerena na sobu. Isto tako, najbolje je izbjegavati stavljanje radijatora

pored uzglavlja kreveta, ili iza čvrstog objekta koji će umanjiti prirodno širenje

topline.

Trebali bi biti postavljeni u svakoj prostoriji, uključujući i hodnike, WC, kupaonice,

spavaće sobe i stambene prodstorije. U kućama na dva ili više kata, potrebno je

radijator staviti i u sobe na katovima, i na prolazu između katova.

Dakle, prije bilo kakvih radova potrebno je voditi računa o ovim bitnim točkama. Jer pravilno

odabrane prostorije za centralno i veličine radijatora, odnosno pravilno odabran cjelokupni

sustav centralnog grijanja i odgovarajuća oprema za centralno grijanje pomoći će vam u

smanjenju dodatnih nepotrebnih troškova i ekonomičnijem korištenju dobivene topline. Kada

je sustav dizajniran dobro, biti će u stanju postići veću količinu energije od preporučene, čak i

pri ekstremno niskim temperaturama.