PRETHODNICI OSMANOVE DINASTIJE

Prilikom raspada države Anadolskih seldžuka bila je i mala kneževina Osmanski emirat. O početcima te države jedva se šta zna. Tada su postojale i druge kneževine poput Germiyan, Ilamida, Saruhana, Aylin, Mentese i Eretnu, ali te državice nisu se mogle nositi sa državom Osmanlija. Iz te državice razvit će se moćno carstvo a početci te države i Osmanlija ispričani u u legendama, pričama.

Po jednoj od legendi: Osmanlije su pripadale oguskom plemenu Kayi. Pripadnik tog plemena Suleymansali navodno je bio padišah, kralj kraljeva Mahana-vjerovatno je riječ o običnom poglavaru plemena. Kada su taj kraj opustošili Mongoli Čingiz-hana 1221.godine. Sulejman je sa svojim narodom krenuo na zapad i stigao u Istočnu Anadoliju, živeći oko Erzincana. Ubrzo se Sulejman uputio ka plodnoj Mezopotamiji ali je pri prelazu preko Eufrata, oko 1231.godine Sulejman se utopio. Pa se njegova plemenska organizacija raspala, jedni su prešli u Siriju, a drugi su se vratili u Anadoliju. Ertogrul (umro 1281.godine) jedan od četvorice Sulejmanovih sinova, krenuo je u područje oko Erzuruma gdje su se bavili nomadskim stočarstvom. Ubrzo je Ertogrul dobio nove ispaše blizu Eskisehira. On je poglavar plemena koje se i tada zvalo Kayi.

VRIJEME VLADAVINE OSMANA (1281-1326)

O vladavini Osmana imamo puno vise podataka. On je imao oko 13 godina kada je došao na mjesto poglavara. Nosio je nadimak Gazi-jer je silom oružja širio islam. Pristupao mu je veliki broj ratnika iz okolnih plemena i tako je postao upleten u male ratove. Zbog pristizanja ratnika pleme se okrenulo ratovanju jer rat donosi veliki plijen a stočarstvo se potiskuje. Osman je proširio svoju vlast i na područja: Melangia, Inegol, Bilecik, Yenisehir. Primjenjivao je metodu „ispaljene zemlje“- opustošili bi selo, raselili stanovništvo. Osman je predstavljao i vrhovnog zapovjednika vojske-beglerbega. Postavio je i jednog kadiju i beglerbegu podređenog vojnog stariješinu subašu-u miru obavljao policijsku funkciju. Naredbe i odluke su se izricale i prenosile usmeno. Osman je svome sinu Orhanu ostavio državu od 18.000 km2. Na sjeveru- u Jenišeheru je osnovao prijestolnicu. 27.jula 1302.godine uzdigao se kao emir okolnih država. Umire 1326.godine i nasljeđuje ga sin Orhan.

VLADAVINA ORHANA

Nastavio je ekspanziju svoje države, osvojio Nikeju 1331.godine i Nikomediju 1337.godine. Osvajanjem Karesija 1345.godine Osmanlije su dobile pristup Egejskom moru a od Evrope su ih dijelili Dardaneli. Surađivao je i sa bizantskim pretendentom na prijestolje Ivanom IV Kantakuzinom i oženio se njegovom kćerkom i omogućio mu da dođe na prijestolje. 1349.godine Orhan je pomogao Ivanu IV u ratu protiv Dušana sa 20 000 vojnika. 1353.godine zauzeo je Cimenik a 1354.godine Osmanlije zauzimaju Galipolje i veliki dio sjeverne obale Mramornog mora. 1354.godine Sulejman-paša je zauzeo Ankaru. Orhanova država obuhvatala je oko 75 000 km2. Zauzeo je Bursu, kovao novac u vlastito ime. Prozivao se sultanom, imenovao je vezira-koji je imao više savjetodavnu funkciju, nije se miješao u vojne stvari. Kao savjetodavno tijelo vladaru i veziru na raspolaganju je bilo državno vijeće-Divan. Zemlja je podijeljena na pokrajine, osvajani gradovi su dodjeljivani tzv sandžakbegovima-nazivani sandžaci u svojim provincijama. Postavljeni su kadije-zastupnici islamske ortodoksije. I vojska se organizovala, stvaraju se plaćeni pješadijski odredi (yaya ili piyade) i plaćeno konjaništvo (musellem). Primali su plaću samo u toku rata, u miru su obrađivali seoska imanja kja su im se dodjeljivala u vlasništvo (eiflik).

MURAT I (1362-1389)

Kada je stigao na vlast imao je 35 godina i odmah po stupanju na vlast imao je problema sa Ahijama koji su htjeli da se oslobode Osmanske vlasti. Ahije su podržavane od strane Karamana, međutim, Murat I je sa lakoćom ugušio pobune u Ankari i posvetio se osvajanjima u Trakiji. 1361.godine beglerbeg Lala Šahin je zauzeo Jedrene, a 1365.godine Murat I je premjestio sjedište carstva iz Burse u Jedrene i od tad evropska polovica carstva ima veće značenje od azijske polovice. Sa Bizantom je sklopljen mir, Bizant je plaćao danak, a Osmanlije su oprkrbljavale grad žitaricama. 1363.godine Osmanlije su zauzele Plovdir, 1371.godine i Srbi su potučni na Marici i tom pobjedom Osmanlije dobijaju Makedoniju. 1385.godine Murat I je kod Konge pobijedio Savcija-svog sina koji se pobunio. U tom sukobu Murat je prvi puta upotrijebio i topove.

1389.godine Murat I se pojavio na Kosovom polju i pobijedio oružane snage kršćana ali u toj bitci je ubijen i Murat I, a ubio ga je Miloš Obilić. U vrijeme smrti država Osmanlija imala je 260 000 km2

površine. Murat I je izvršio i neke promjene u upravi. Imenovan je vojni/vrhovni sudac Čandarli kara Halil. Do tada se primjenjivao samo šerijatski zakon, ali od tada za slučajeve za koje nije bilo šerijatskih propisa donose se „svjetovni zakoni“-kanuni. Vezir dobija rukovođenje državnom upravom. Vezir Čandarli kara Halil dobio je titulu paše. 1385.godine imenovan je beglerbeg Rumelije. Za vrijeme Murata I svoj oblik dobija timarski sistem. Svaki borac koji se odlikuje može podnijeti zahtjev za dobijanje male nadarbine- timar, a za uzvrat morao je služiti kao konjanik sa lenom (spahi). Za više vojne položaje uvedeni su veći posjedi- zijamet. Za njegovo vrijeme obrazovani su i janičari. Murata I je naslijedio Bajazit I.

BAJAZIT I (1389-1402.)

Dobio je naziv Yildirim-Munja, pogubio je svog brata Jakupa kako bi uklonio svaku sumnju u svoju pretenziju na vlast, nastavio je politiku svojih prethodnika. Od 1391-1392. godine pripojio je područja kojima je vladao Aydin kao i ostale emirate tog područja: Saruhan, Mentese, Namit i Germiyan. 1393.godine osvojena je Bugarska.

1394.godine Vlaška postala vazalna država.

Htio je osvojiti i Carigrad pa je u tu svrhu dao na Bosoru sahraditi tvrđavu Anadolu Hisari-Anadoska tvrđava. Opsijedanje grada je moralo biti smanjeno jer je Sigismund 1396.godine organizovao križarski rat protiv Osmanlija. Krajem septembra 1396.godine kraj Nikopolja na Dunavu Bajazit I nanio je težak poraz križarima. To su iskoristili Karamani koji su zauzeli Ankaru ali je 1397.godine Bajazit I nanio poraz Karamanima tako da se njihova država raspala.

Bajazit se 1400.godine odlučio sukobiti sa Timurom, pa je 1401.godine prekinuo opsadu Carigrada. U početku nije bilo velikih sukoba, Timur je izveo kazneni pohod protiv Erzincana i Sivasa pa i protiv mamelučkog carstva. Timur je zahtijevao od sultana da mu se ovaj potčini, što je Bajazit odbio. Bajazit se odlučno spremao za rat, smatrajući da je nepobjediv. Skupio je oko 70 000 vojnika, ali Timurove snage su brojale 160 000 ljudi, imao je i veću podršku novcem. Timur je dobio nadimak Lang-Hromi. Pred kraj jula 1402.godine u bitci kod Ankare Bajazit je doživio težak poraz i dopao je u zarobljeništvo. Timur ga je vodio sa sobom u pohode ali u ženskoj odjeći-kao veliko poniženje. Osmanska država se raspala, Timur je trojici Bajazitovih sinova dao nasljeđe. Ubrzo se Timur povukao u Aziju pa je 1405.godine tamo i umro. Bajazitovi sinovi su se uključili u oživljavanje Carstva. Mehmed je prvi digao i pripojio u svoju državu neke vazalne države-Ajdin. U tome ga nije mogao spriječiti ni Isa koji se 1405.godine povukao iz utrke za sultana. To je iskoristio Sulejman koji osvaja Bursu i Ankaru. 14010.godine Musa podržava Sulejmana, koji je 1411.godine ubijen. Musa je bio veoma žestok i jak, svoj bijes je iskalio na Srbiji i Bizantu, pa je zbog toga Bizant u pomoć pozvao

Mehmeda. 5.jula 1413.godine blizu Samokova Musa je poražen od Mehmeda koji vraća jedinstvo u O.C. i proglašava se za sultana Mehmeda I 1413-1421.godine.

POŽAREVAČKI MIR 1718.

Austrija dobila uski pojas južno od Save, gotovo cijelu S.Srbiju, Banat i Malu Vlašku. Bečki dvor je prihvatio prijedloge Osmanlija i posredovanje Engleske, da se sklopi mir. Razgovori o miru započeli su već u septembru 1717.godine a službeni razgovori vodili su se od 5.juna do 12 jula 1718.godine u šatorima, ispred Požarevca. Utvrđeno je da svaka zaraćena strana zadržava što je osvojila, određene su granice O.C., Austrije i Venecije. Mirovni ugovor potpisan je u Požarevcu 12.jula 1718.godine. za Austriju ovo je bio najveći uspjeh u vojnim težnjama da se proširi u pravcu Balkana. Venecija izgubila Moreju, uporišta na Kreti i Gabeli, O.C. dobilo manja ostrva u Sredozemlju.

OSMANSKO OSVAJANJE MAKEDONIJE

Makedonski narod je prvi puta pao pod Osmansku vlast, i to najprije njegov jugoistočni dio, u kome je gospodario despot Uglješa, zatim, središnji dio, u kome su vladali kralj Marko i braća Dejanovci i na kraju njegov sjeverozapadni dio. Zahvaljujući svom g.g. položaju Makedonija je bila osmansko vojno krajište središnje i sjeverne oblasti Makedonije bile su pod stari dinastijama, dok je od južne Makedonije stvoreno krajište, kojim je upravljao Everons-beg, potomak emirske porodice Karasi. Poslije pada Skoplja 1392.godine sjedište Karajišta prenešeno je u Skoplje. Prvi krajiški vojvoda bio je paša Jigil-beg 1392-1414. Godine a zatim njegov posinak Ishal-beg (1414-1444). Kada su konačno osvojili Makedoniju, Osmanlije su proveli svoju administrativnu podjelu i osnovali 4 sandžaka: Skopski, Ćustendinski, Solunski i Ohridski.

OBNAVLJANJE PEĆKE PATRIJARŠIJE 1557.

Srpski narod je imao veliku ulogu prilikom Osmanskih osvajanja u južnoj Ugarskoj i to je dovelo do obnavljanja Pećke patrijaršije. Da zadovolji srpski narod, sultan je 1557.godine izdao odobrenje o obnovi Pećke patrijaršije. Za prvog patrijarha postavljen je Makarije Sokolović. Pećki patrijarsi držali su pod svojom jurisdikcijom sjevernu Makedoniju na jugu, dio Bugarske na istoku, Srbiju, Crnu Goru, Vojvodinu i Bosnu, kao i naselja Srba u Hrvatskoj, Dalmaciji i Ugarskoj. Srpska crkva je u svom vrhu predstavljala feudaln organizaciju. Prvi srpski patrijarsi obnovljene patrijaršije bili su u srodstvu sa najvišim predstavnicima osmanske vlasti. Drugi patrijarh bio je Antonije (umro 1571.), a naslijedio ga je Gerasim. O Nikanoru, Jerotiju i Filipu koji se spominju poslije Gerasima kao srpski patrijarsi, osim imena ne znamo ništa. Sjedišta crkvenih vlasti bila su u manastirima, te se episkop jednim dijelom izdržavao na račun manastriskih imanja. Patrijarhu je svaka kuća davala goišnje 12 akči, a svaki pop dukat. Pećka patrijaršija plaćala je sultanu 100 000 akči godišnje. Crkva je ubirala poreze pa čak i od katolika što je često završavalo sudskim postupcima. Srpska je crkva bila feudalna organizacija i po svome državnopravnom položaju. Ona nije bila samo vjerska nego i politička organizacija srpskog naroda. Ona je okupljala seoski narod i imala uticaj na stvaranje njegove ideologije.

UZROCI SLABLJENJA OSMANSKOG CARSTVA

- Prestanak osvajanja: nema pijena na vojsku i zemlje za dodjelu u obliku nadarbina;

- smanjenje udjela plemenite kovine u srebreno aspri- a da se nije promijenio tečaj prema zlatu;

-Pojačana inflacija;

-uvedena devalvacija oko 50% (1584);

- porast cijena;

- raspadanje timarskog sistema;

- smanjenje nadarbina- timara;

- odlazak spahija iz službe plaćanjem bedela;

- sve više pojačano ubiranje izvanrednog poreza- avariz koji se ubirao u vrijeme rata;

- povećana su davanja seljaka i poreza i do 6 puta;

- povećane kamate;

- porasla cijena zemljišta;

- seljaci napuštaju zemlju pa slabi uzgoj žitarica;

- razvija se novi zemljišni posjed-čifluk;

- razvija se ustanova zakupa poreza;

- povećan broj plaćenih odreda;

- povećanje korupcije;

- kupovina funkcija;

- slabljenje vojne moći spahija;

- bune janičara;

- kovanje novca manje vrijednosti;

- izvoz žitarica oslabio što se odrazilo i na stočarstvo.

USTANAK CELALIJA

Zbog pogoršanog položaja širokih slojeva stanovništva u gradu i selu. Carstvom sve više haraju bande. Počinju se buniti i studenti-softe. Sve više stanovništva prelazi u bande-leventi i tako pljačkaju Carstvom. Kada je 1596.godine vlada oduzela timare i svu imovinu od 30 000 spahija jer se nisu pojavili na ugarskom pohodu ili su dezertirali-poeo je prvi ustanak. Da bi se udaljili što dalje od vlasti odlazili su u Anadoliju i preuzimali vodstvo bandi. 1598.godine jedan svrgnuti sandžakbeg j okupio „slobodne strijelce“ to je bio Kara Yazici tj. Crni Pisar. Kara Yazici je zapovijedao skupini pobunjenika od 20 000 ljudi. Njima su se pridružila jugistočnoanadosla turkmenska plemena. Kako su među ustanicima preovladavali kizilbaše, Osmanlije su ustanike nazvali Celali. Ustanku su se pridružili ljudi koji su izgubili imovinu-seljaci, nezaposleni, otpušteni i odbjegli vojnici. U početku nije bilo potrebe za vojnom akcijom vlade pa je Kara Yazici imenovan sandžakbegom. 1601.godine Kara Yizilci je umro, ali su se ustanici okupljali na raznim mjestima i uspostavljali državice nezavisne od osmanske države. 1603.godine i Istanbulu su izbili nemiri centralne plaćene konjice, 4000 konjanika odlazi u Anadoliju i pljačka. Počeo je rat sa Perzijom i gubitci u ratu dovode do druge faze ustanka Celija, tzv. Veliki bijeg- jer su mnogi stanovnici pobjegli 1603-1610. 1603.godine dolazi na vlast sultan Ahmet I (1603-1617.). Ahmet je donio odluku o ukidanju bratoubistva pri stupanju na prijesto. 1608-1609. Vlada je stala na kraj neposluhu Canbulata i bunama Celija.

OSVAJANJE SRIJEMA, BAČKE I BANATA

Teritorij danasšnje Vojvodine osvojen je za vrijeme sultana Sulejmana Zakonodavca (1520-1566.). u prvom pohodu Piri Mehmed paša i sandžakbeg Husrev opkolili su Beograd i zauzeli Zemun i Kupinik. Sandžakbeg Bali beg Jahjapašić zauzeo je Slankamen i poslije pada Beograda 29.avgusta 1521.godine opustošio srijemske gradove i varoši Petrovaradina i Iloka na zapad. Bali beg je opustošio Srijem s namjerom da ništa iza sebe ne ostavi. Stanovništvo se spašavalo bijegom ukoliko nije ubijeno ili zarobljeno. U pohodu protiv Ugarske 1526.godine Osanlije osvajaju Petrovaradin, Ilok i sve gradove do Osijeka. Na Mohačkom polju ugarska vojska je poražena, 1528.godine Osmanlije su zauzele Barku, Bač, Felić i Sotin. 1529.godine zauzeto je i Berkasovo. U junu 1529.godine Osmanlije su zauzele Bač, a potom čitav Srijem i dio istočne Slavonije. Poslije pohodoa 1529.godine Osmanlije su zauzele tvrđave u južnoj Bačkoj. Osvojenim Srijemom i istočnim dijelom Slavonije upravljao je Smederevski sandžakbeg Mehmed beg Jahjapašić. Sulejman je 1541. zauzeo Budim. Poslije zauzimanja Budima osnovan je novi beglerbegluk koji je obuhvatao sjevernu Srbiju sa sjeveroistočnom Bosnom, Srijem, Slavoniju i prostor Tise. Osim Zvorničkog i Požeškog sandžaka u sastav toga pašaluka ušli su i novoosvojeni sandžaci. Srijemski- osnovan od Srijema do istočnih dijelova Slavonije, Segedinski-obuhvatao današnju Bačku, Mohački sandđak obuhvatao današnju Baranju. 1552.godine Ahmed-paša je zauzeo Temišvar, a za beglerbega je postavljen Kasim-paša i tim činom je i poslednja oblast danasšnje vojvodine ušla u sastav Osmanskog carstva.

OSNIVANJE BOSANSKOG EJALETA

Sa osnivanjem Budimskog ejaleta 1541.godine Zvornički sandžak je vezan za Budimski ejalet. Pa se osjetila potreba za osnivanjem novog ejaleta, i 1580.godine osnovan je Bosanski ejalet. U njegov sastav ušli su Bosanski, Hercegovački, Zvornički, Kliški, Začasanski, Kkčki i kasnije Bihaćki sandžak. Od 1580. do 1600. U sastavu je bio i Požeški sandžak koji je pripojen Kaniškom ejaletu. Sjedište Bosanskig ejaleta bilo je u Banja Luci sve do 1639.godine kada je remješteno u Sarajevo. Sandžaci Bosanskog ejaleta zadržali su svoje nekadašnje uređenje. Broj kadiluka je stalno rastao zbog islamizacije.

KOPRULU MEHMED-PAŠA (1656-1661.)

Za velikog vezira izabran je 1656.godine i imao je oko 80. Godina kad je dobio tu funkciju. Bio je spreman prihvatiti funkciju samo uz uslov da dobije dalekosežna ovlaštenja-što je i dobio.

- Najprije je uklonio premoć janičara i uticaj harema na politiku carstva;

- udaljio je sve nosioce funkcija koji se nisu strogo držali njegovih uputa ili su se odali korupciji;

Rado zastrašivanja dao je pogubiti hiljade takvih.

- da bi popravio odbrambenu moć carstva- odredio je da se plaće redovno dijele u valjanom novcu.

- radi postizanja željenog udjela plemenite kovine u srebrnjacima priseglo se za posudbm iz sultanove osobne riznice;

- uveo rigorozne mjere štednje koje su teško pogodile dvorski luksuzni život i rasipničku strast harema;

- uzimao je prihode zadužbina kako bi finansirao državne izdatke;

- prihodi uleme su smanjeni i potisnut je njihov sve veći uticaj;

- radi vraćanja udarne moći provincijskoj vojsci Kaprulu je pokrenuo preispitivanje nadarbinskog sistema u kojem je vladala potpuna zbrka;

- prihvatio je smirivanje pokrajina;

1658.godine zauzeo je Erdelj.

KOPRULU FAZLI-PAŠA

Naslijedio je svog oca, nije morao upravljati državom jednako strogo. Njegovo razdoblje vladavine odlikovalo se sasvim stabilnim unutrašnjih stanjem države. Zalagao se za unapređenje osmanskog duhovnog života. Mir je vladao unutar države, dok je izvana vladalo ratno stanje. 1663.godine oživjele su borbe sa Habsburgovcima. Osmanlije su zauzele tvrđavu Ujvar na sjeveru Ugarske. Pohod na Beč je zaustavljen kod Szentgottharda od strane maršala Montecocola.

Rat sa Venecijom okončan je 1669.godine osvajanjem Krita, 1672.godine izbija sukob s Poljskom- Osmanlije dobile zapadni dio Ukrajine sa Podolijom.

MIMAR SINAN

Sinan je rođen 1489.godine blizu Kajserija, prema sigurnim dokazima u hrišćanskoj porodici. Pretpostavlja se da je 1512.godine odveden devširmom i da je služio kao vojnik, posebno arapskom dijelu Bliskog Istoka. Godine 1538. Dobio je priliku da postavi most na Prutu, zatim na Dunavu, a njegov rad je privukao vladarevu pažnju. Od tada se posvetio arhitekturi, gradeći, i džamije i grobnice, kupatila, javne kuhinje, negdje oko 360 spomenika. Najznačajnija djela su tri džamije: džamija Šehzade i Sulejmanija u Istanbulu, džamija Selimija u Jedrenu- njegovo remek djelo i jedno od najviših ostvarenja arhitekture u svjetskim razmjerima. Ova džamija je građena 5 godina (1569-1574.)

HATIŠERIF D GILHANE (3. NOVEMBRA 1839.)

-Svi podanici postaju jednaki (vjera i nacionalnost), svakoj osobi bit će suđeno u skladu sa zakonom kad se ispita slučaj sa dokazima;

-Svi podanici će porez plaćati direktno državi u skladu sa mogućnostima i imetku;

-ukinut zakup poreza-ilitizam;

-sva mjesta morat će da pripreme vojni kontigent u skladu sa zakonom;

-Vojni rok neće trajati duže od 5 godina;

HATI-HUMAYUN (1856)

Dalja razrada hati Šerifa od Gilhane;

- nemuslimanskim porodicama garantovano poštivanje tradicije i pravo vjeroispovijesti;

- svi podanici će biti jednaki u pogledu poreza, prava i zakona;

- svi podanici će biti primani na iste poslove i ići će svi u jednu školu;

- za sve će važiti sistem regrutovanja osim ako nisu oslobođeni od bedele;

- država će upravljati budžetom i raspolagati finansijama, preuzet će sve javne radove;

- dozvoliti će osnivanje banaka i društava;

- borit će se protiv koupcije i malverzacije.

AGRARNA REFORMA MEHMEDA II

Da bi poboljšao razvoj države Mehmed II el-Fatih je izvršio agrarnu reformu koja je podrazumijevala nekoliko promjena:

- Najprije je ukupno raspoloživo zemljište konfiskovao. Postojale su 3 kategorije zemljišta:

1. privatni posjed mulk- posjednik je imao neograničeno pravo raspolaganja. Najveći dio ovog zemljišta bio je u Anadoliji.

2. pobožne zadužbine-vakufi, vjerski motivirane, i ovo zemljište je gledano kao „mrtva ruka“, nije se smjelo podijeliti niti otuđiti. Osim zemlje u ovu vrstu zadužbine spadale su i nekretnine (esme, mlinovi, dućani).

3. državna zemlja eraz-i-miri. Postojale su dvije vrste državnog zemljišta: državne domene has-i humayun odakle je sultan dobijao novac za izdržavanje dvora i druga vrsta: nadurbinska zemlja timar koja se dijelila u vidu nadarbina- naknada.

Mehmed II je odredio da još samo intenzivno iskorištavano zemljište kao što su: vinogradi, vrtovi, kuće i zgrade koje služe obrt, smiju ostati u privatnom posjedu ili kao zadužbina. Ovu reformu je inicirao veliki vezir Maramani Mehmed-paša.

KULTURNA DJELA MEHMEDA II

U Carigradu je 8 crkava pretvorio u džamije i uz to sagradio još 4 nove. Sagradio je džamiju EL-Fatih na četvrtom brežuljku (a ima ih 7)u Carigradu. Svakako najpoznatija je Aja Sofija, Osvajačeva džamija. Na glavnom trgu u Carigradu podigao je 8 škola odnosno medresa. A uz škole podizane su i zgrade za spavanje kao i kuhinje za siromašne. Podigao je i bolnicu daruf-šiva. Nalazila se i osnovna škola za djecu, gdje se učila početnica, a u sastavu škole bila je i biblioteka kitab hana.

Podigao je i Ejubovu džamiju, Buharijevu džamiju i vojna džamija janičara u kasarnama (Ortadžam). Podsticao je kulturnu razmjenu u zapadnom kulturom posebno Italijom. Slao je umjetnike u Veneciju i druge gradove na podučavanje. Za vrijeme Mehmeda II počinje i doba osmanske historiografije.

UPRAVNA PODJELA U VRIJEME VLADAVINE ORHANA

Pošto je osvojio velika prostranstva Orhan se više nije mogao sam baviti svim državnim poslovima pa je imenovao vezira Alaedin pašu. Vezir je u početku imao više savjetodavnu nego izvršnu funkciju, a nije se smio miješati ni u vojne stvari. Kao savjetodavno tijelo sultanu i veziru bio je na raspolaganju Divan-državno vijeće. On je uveo podjelu na pokrajine, osvojeni gradovi s okolinom dodjeljivani su sandžakbegovima koji su zapovijedali svojim trupama i morali su se brinuti za održavanje reda i na civilnom polju u svojim sandžacima. Za suđenje su postojale kadije, zastupnici islamske ortodoksije. U pogledu vojske formiraju se nove trupe- plaćeni pješadijski odredi i plaćeno konjaništvo (musellum) radi povećanja udarne moći armije.

TRI PRAVCA ŠIRENJA SULEJMANA KANUNIJA

1. Na SZ države, najprije protiv Ugarske a zatim protiv Habsburgovaca u Austriji;

2. U Sredozemlju, protiv otoka Rodos, a zatim protiv Mletačke Republike;

3. Protiv dinastije Safavida u Perziji;

PRVI PERIOD VLADAVINE AHMEDA III

Ustanici Edirenske zgode su svrgnuli Mustafu II, a za novog vladara su postavili njegovog brata Ahmeda III.

Edirenska zgoda je izbila u julu 1703.godine, a povod joj je što 200 vojnih oružara neko vrijeme nije primilo nikakve plaće.

Kada je postavljen na vlast Ahmed III pobunjenička vojska je narasla na 80 000 ljudi, kojoj su se priključile i trupe vjerne sultanu, Mustafa II je definitivno morao ustupiti prijestolje svom bratu. Ahmed III je isprva prividno potvrdio mjere pobunjenika potvrdivši na funkcijama vodeće snage koji su ga postavili na prijestolje. Međutim, kada se učvrstio na prijestolju dao je likvidirati vođe, obračunavajući se sa buntovnicima koji su ga postavili na prijestolje. „Stari poredak“ vraćen je samo nakon 4. Mjeseca burnih zbivanja u novembru 1703.godine. Karlo XII uspio je uvući Portu u osvajački rat protiv Rusije, te je tom prilikom ponovo osvojen Azov, te 1711.godine porazili rusku vojsku na Prustu. 1716.godine Austrija je potukla osmansku vojsku kod Petrovaradina, a zatim je habsburški vojskovođa zauzeo Temišvar i godinu dana kasnije Beograd. Požarevačkim mirom 1718.godine Porta je morala napustiti područje Temišvara, te dijelove Vlaške, Bosne i Srbije, neposredno do Niša.

DRUGI PERIOD VLADAVINE AHMEDA III

Okrenuvši se prema Istoku, ratovima u Azijskom dijelu O.C. tj. Porta je izgubila znatne teritorije, te je izbila buna u Carigradu, koja je Ahmeda III stajala prijestolja. Njegovim svrgavanjem završeno je doba tulipana.

OSVAJANJE SRPSKE DESPOTOVINE ZA VRIJEME MEHMEDA II

Nakon pada Carigrada 1453.godine sultan Mehmed II je otkaza mir i 1454.godine sa velikom vojskom krenuo na Srbiju, usprkos svom obećanjukoje je dao Đurađu da za svog života neće napadati despotovinu.

U pohodu na Despotovinu sultan je uspio da zauzme veliki dio, u provm redu njene centralne oblasti, opustoši zemlju i odvede u ropstvo 50 000 ljudi.

Sultan nije uspio da osvoji Smederevo, te se povukao prema Sofiji, vojsku je ostavio kod Kruševca, a po zemlji slao činovnike da preuzmu vlast u osvojenim područjima. Međutim, despotovoj vojsci je u pomoć stigao Ivan Hunjadi koji je uspio nanijeti poraz Osmanlijama. 1455.godine Osmanlije su krenule protiv Novog Brda, grad je pružao žestok otpor, ali se morao predati nakon 40 dana. Ugovorom o predaji, sultan je obećao da će poštediti stanovništvo, ali poslije predaje sultan je naredio da se poubijaju najuglednije ličnosti.

Poslije pada Novog Brda Osmanlije su zauzele sav južni dio despotovine. Despot je pristao na mir i po tom miru zadržao je samo oblasti koje su se nalazile sjverno od Z. Morave.

1456.godine sultan je krenuo na Smederevo, pošto je imao problema tu, svoju vojsku je prebacio na Beograd, međutim u toj bitci Osmanska je vojska odbijena. Despot je tražio mir, ali je umro krajem godine. Mahmud Anđelović, komandant osmanske vojske uspio je da zauzme čitavu Srbiju osim

Smedereva. 1459.godine Osmanlije bez borbe ulaze u Smederevo, čime su učinili kraj srpskoj despotovini.

ERA SULEJMANA KANUNIJA (1520-1566)

Ovog sultana sa pravom smatraju navažnijim Osmanskim vladarem, on je veća sa 26 godina došao na vlast, kao mladić bio je namjesnik sandžaka. Sulejman je bio velikodušan obazriv i uglavnom pravedan, nije imao braće koja bi ga smijenila sa prijestolja. Njegov otac je Selim I, a djed Bajazit II. Sulejmanovo stupanje na prijesto nije proteklo bez poteškoća, prijetila je opasnost da ponovo padne Sirija koja je tek bila uključena u O.C. U tom ratu nije osobno učestvovao Sulejman jer je spremao rat sa Evropom, a Čamberdi Gazali (beglerbeg vilajeta Sirije) je platio životom svoj neposluh. Prvi prodor je poduzet 1521.godine protiv Ugarske tvrđave Beograd, jer je zatvarala put prema Ugarskoj i Beču. I u tome je i uspio 1522.godine došao je na Rodos koji je htio zauzeti Selim I, ali je u toku priprema umro. Osmanlijama je Rodos bio trn u oku, 20.12.1522.godine Sulejman je zauzeo Rodos. Poslije ovog uspjela mirovali su 4 pune godine. 29.8.1526.godine nakon bitke na Mohaču Ugarska je nestala kao nezavisna država i podijeljena je na dva dijela. 1529.godine Osmanlije su se osjećali jakim da napadnu Beč.

Sulejman je čitav život sanjao o osvajanju Beča koji će ubuduće za njega biti „zlatna jabuka“.

KULTURNE PRILIKE U VRIJEME SULEJMANA KANUNIJA

Sulejmanov zakonik svakako je najvažniji spomenik njegove vladavine, ali u to vrijeme su takođet ostali spomenici umjetnosti, građevine i druga djela. Građevine su najvažniji spomenici njegove vladavine, a posebno džamije: Sulejmanija, Selimija, zatim 2 džamije Mihrimah-Sulejmanove kćeri, džamija Rokselane, te džamije prinčeva Mehmeda i Džihangira. Dao je izgraditi vodovod od 40 lukova koji napajaju 40 bunara, zatim, most Čekmedže.

Po cijelom carstvu je gradio džamije, mostove, vodovode, tvrđave. Sagradio je džamiju u Koniji, te dvoranu za ples derviša. U Hafi, Izniku i Damasku dao je obnoviti džamije, a uz Mustafa-pašin most preko Marice karavan-saraj, džamiju, kuhinju, obnovio je tvrđave i zidine mnogih gradova : Rodos, Beograd, Šabac, Budim...