VELEUČILIŠTE U RIJECI

POLJOPRIVREDNI ODJEL U POREČU

Studij mediteranske poljoprivrede

Martina Peršić

Sukulenti

SEMINARSKI RAD

Kolegij: Cvjećarstvo i dendrologija

Poreč, siječanj,2013.

Kazalo

1. Uvod.....................................................................................................................................................3

2. Botanička pripadnost i podjela.............................................................................................................4

3. Uzgoj i održavanje................................................................................................................................5

3.1. Zemlja...........................................................................................................................................6

3.2. Zalijevanje.....................................................................................................................................6

3.3. Gnojenje.......................................................................................................................................6

3.4. Nametnici.....................................................................................................................................6

4. Vrste.....................................................................................................................................................7

4.1. Agavaceae (Saburovke)................................................................................................................7

4.2. Asclepiadaceae (Svilenice)............................................................................................................8

4.3. Cactaceae (Kaktusi)......................................................................................................................9

4.4. Crassulaceae (Tustike)................................................................................................................10

4.5. Euphorbiaceae (Mlječike)...........................................................................................................11

4.6. Liliaceae (Ljiljani)........................................................................................................................12

4.7. Aizoaceae (Čupavice)..................................................................................................................13

5. Zaključak.............................................................................................................................................15

6. Literatura............................................................................................................................................15

2

Sukulenti

1. Uvod

Sukulenti – poznatiji pod nazivom „mesnate biljke“, mesnatice ili tustike– neobični su i čudesni pripadnici biljnog svijeta. Većina ovih biljaka potječe iz Afrike, manji dio iz Srednje i Južne Amerike, a veliki broj svoje endemsko stanište nalazi na Madagaskaru. Prilagodbom na klimatske uvjete ovih područja, odnosno duga sušna razdoblja, manjak vode i visoke temperature, sukulenti su razvili specifičnu građu i način života. U zadebljalim listovima i/ili zadebljalim ostalim djelovima biljke pohranjuju vodu i na taj način preživljavaju sušna razdoblja.

Prisustvo spužvastog tkiva i smanjena površina epiderme nisu jedine prilagodbe čiji je cilj zadržavanje vode. Lišće im je umanjeno i kompaktno, reduciran je broj puči, imaju sposobnost da fotosintezu obavljaju u stabljici, a ne u listovima, naboranom površinom povećavaju volumen biljke bez povećanja izloženosti suncu, te voštanom, dlakavom ili trnovitom vanjskom površinom također smanjuju gubitak vode.

Ove fizičke prilagodbe ne bi bile dovoljna garancija za preživljavanje sukulentnih biljaka u pustinji. Njih dopunjuju složeni fiziološki i biokemijski fenomeni, čija je funkcija regulacija života ovih biljaka s ciljem maksimalnog ograničavanja gubitka vode.

3

2. Botanička pripadnost i podjela

Sukulentne biljke ne čine „prirodnu“ skupinu biljaka, već se radi o zajedničkom nazivu koji se koristi za označavanje kserofitnih biljaka. U nekim slučajevima postoje čitave porodice isključivo sukulentnih biljaka, ali najčešće se radi o rodovima ili rijetkim vrstama sukulenata unutar velikih porodica biljaka koje nemaju ove karakteristike. U sukulente spadaju biljke iz više od 60 porodica i 300 rodova. Gotovo sve sukulentne biljke su trajnice.

Možemo ih podjeliti prema zadebljanom organu, pa tako postoje:

- Lisni sukulentio kod njih je lišće u potpunosti sastavljeno

od stanica za skladištenje vode, prekriveno slojem fotosintetičkog tikva (npr. Aloe, Haworthia, Lithops, Sempervivum)

- Stablasti sukulentio imaju mesnatu stabljiku koja sadrži

stanice za skladištenje vode prekriveno fotosintetičkim tkivom. Lišće je vrlo maleno ili ga nema, kod nekih je preobraženo u bodlje (npr. Euphorbia obesa, Stapelia)

4

Aloe aristata

Euphorbia obesa

- Korijeni sukulenti o nabubrenih mesnatih korijena skladište

vodu pod zemljom, zaštićenu od sunca i žednih životinja. Stabljiku i lišće često gube za vrijeme sušnih perioda (npr. Calibanus hookeri, Fockea edulis, Peniocerasus striatus)

Posebnu grupu čine sukulentne biljke koje imaju bujno lišće. Njihova stabljika ne mora nužno biti zelena. Ove biljke nazivaju se kaudiciformima. Za nekoliko godine te biljke mogu stvoriti koru koja nalikuje deblu stabla. Njihovo je deblo zadebljano i može poprimiti oblik kugle ili boce.

Naravno sve kombinacije su moguće, pa tako postoje sukulenti zadebljalih listova i stabljike, zadebljalih listova i korijena.

3. Uzgoj i održavanje

1.1. Zemlja

Zemlja mora biti dobro drenirana, ne smije sadržavati mnogo organskih sastojaka, ali mora imati puno zrnatog materijala kao što je sitni šljunak. Naročito je pogodan šljunak vulkanskog podrijetla kao što je lapil ili crvena lava. Dodavanjem šljunka spriječavamo truljenje korijena, ali to se može spriječiti i upotrebom poroznih posuda ili rjeđim zalijevanjem.

1.2. Zalijevanje

5

Calibanus hookeri

Focea edulis

Korijen sukulentnih biljaka karakterizira brzi rast, ali cilj ove prilagodbe nije razvoj širokog korijenovog sustava korjenja. Naprotiv, one najčešće imaju samo mali sloj korjenja dovoljan da ih veže za tlo. Tijekom prvih kiša, na površini tla ili ispod kamenja, pojavljuju se brojne tanke korijenove dlačice koje karakterizira velika sposobnost upijanja vode. One se krajem kišnog razdoblja osuše i nestanu.

Kod uzgoja moramo uzeti u obzir ovu pojavu, pa općenito za sve sukulente vrijedi pravilo, ne zalijevati ujesen i zimi, a u proljeće i ljeti obilno zalijevati jednom ili dva puta tjedno.

1.3. Gnojenje

Zbog brzog gubitka hranjiva u posudama malih dimenzija, te hranjive sastojke moramo dodavati. Ukoliko sukulente uzgajamo u takvim uvjetima, potrebno je njihovo redovito gnojenje specifičnim preparatima sa niskim koncentracijama hranjiva. Za ovu primjenu najbolji je NPK omjer 1:2:4.

1.4. Nametnici

U uzgoju sukulenata najčešće se javljaju problemi sa štitastim ušima i grinjama. Ako do ovih problema dođe potrebno je upotrijebiti odgovarajuće preparate na bazi fosfornih estera, nikako preparate na bazi mineralnih ulja jer ih sukulentne biljke teško podnose. Tretiranjem sredstvima na bazi mineralnih ulja može dovesti do velikih problema, pa čak i do ugibanja biljke.

Probleme sa truljenjem biljaka uzrokuju gljivice i bakterije. Zarazu ovim organizmima možemo spriječiti održavanjem optimalne vlažnosti tla, spriječavanjem kondenzacije na deblu i spriječavanjem mehaničkih ozljeda.

Mjesec I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.-zalijevanje x x x x x x-gnojenje x x x x-kemijski tretmani x x x x-mirovanje x x x x x x

6

-presađivanje x x x x

2. Vrste

4.1. Agavaceae (Saburovke)

Agave su zanimljiva skupina sukulentnih biljaka u koje se ubrajaju ogromne vrste, listova dugih preko 3 metra i patuljaste vrste dimenzija ne većih od 10 cm u promjeru. Neki se primjerci koriste za proizvodnju vlakana, a iz drugih se vadi slatkasta tekućina koja se fermentira za proizvodnju žestokih pića (tekila). Osim uporabne vrijednosti, agave imaju izrazitu estetsku vrijednost u uređenju okućnica u toplijim krajevima.

Agave victoriae – reginae

-----

Ovo je jedna od najcjenjenijih vrsta- Rijetko uspije dostići promjer od 50cm - Njeni su tamnozeleni listovi prošarani

bijelim linijama- Jako je izdržljiva- Traži puno svijetla- Minimalna temeratura 0°C - Zemlja – kamenita- Cvjetanje – 15 godina

7

Agave victoriae-reginae albo marginata

- Postoje razne selekcije sa više ili manje izraženim bijelim prugama

Sanesvieria trifasciata

- Kao sobna biljka izraste do visine od metra i više

- Listovi su uski, kopljasti, mesnati s nepravilnim bjelkasto sivim poprečnim prugama

- Selekcijom su dobivene i senseverije niskog rasta

- Traže svijetla i sunčana mjesta- Podnosi sve osim prevelike vlažnosti

4.2. Asclepiadaceae (Svilenice)

Zajednička karakteristika ovih biljaka je njihovo sofisticirano cvijeće, često plavkaste boje koje ima neugodan miris po strvini. Njihov oblik može biti okrugao ili izdužen, ali mogu biti i puzavice. Ima vrsta koje su se prilagodile životu u najtoplijim pustinjama i onih koje žive u azijskim prašumama. Ako ih zarežemo, sve vrste izlučuju iritirajuću tekućinu, pa se na to mora obratiti pozornost prilikom presađivanja i razmnožavanja.

Ceropegia woodii

- U rod Ceropegia spada više od 150 vrsta, pojedine vrste se vrlo razlikuju

- Neke su puzajućeg rasta, druge rastu uspravno i granaju se

- Veličina cvijeta je između 5 i 50 mm i neupadljive je boje, ali neobičnog oblika

- Odgovara joj umjereno vlažna zemlja- Prezimljuje na hladnijem mjestu uz smanjeno

zalijevanje- Odgovara joj svjetlije mjesto

8

Agave victoriae – reginae

Sanesvieria trifasciata

Ceropegia woodii

Stapelia grandiflora

- Stapelija za razliku od ceropegije ima uspravan rast

- Stabljike mogu biti visine do 30 cm- Površina im je lagano baršunasta- Veliki cvjetovi mogu doseći 20 cm u

promjeru, i neugodnog su mirisa- Postoji više različitih vrsta, različitih oblika i

boje cvjetova

4.3. Cactaceae (Kaktusi)

Ovo su, zasigurno, najraširenije sukulentne biljke, pa se naziv „kaktus“ često pogrešno koristi za označavanje cijele porodice. Dimenzije i zahtjevi uzgoja kaktusa mogu jako varirati, ovisno o njihovom podrijetlu. Kaktusi dolaze u svim veličinama, oblicima, bojama, sa različitim tipovima rasta i rasporedom bodlji.

Unutar ove skupine postoji i grupa „zahtjevnih“ biljaka čijem uzgoju treba pristupiti samo ako posjedujemo određeno iskustvo.

Schlumbergera truncata

- Ovo je jako raširena vrsta kaktusa- Cvijet može biti različitih boja i veličina, kao i

stabljika- Minimalna temperatura je 8 stupnjeva- Cvate 5 godina, a specifičan je po tome što cvate

zimi

Hildewinteria aureispina- Traži izrazito sunčane položaje- Prikladna je za viseće posude - Može doseći velike dimenzije, pa čak i više od dva metra

9

Stapelia grandiflora

Schlumbergera truncata

- U područjima umjerene klime može se uzgajati i na otvorenom- Cvate tijekom cijele godine koraljnocrvenim cvjetovima

4.4. Crassulaceae (Tustike)

Kaktusi su najcjenjeniji među mesnatim biljkama, a Crassulaceae su, pak, najraširenije. Gotovo sve imaju listove posložene u tipičan zvjezdasti oblik. Postoje vrste koje su se prilagodile životu na osamljenim predjelima, na stjenama, gdje se ne moraju nadmetati sa drugim biljnim vrstama. Druge se, pak, mogu razviti u prava mala stabla zavidnih dimenzija.

Echeveria pumila ver. Glauca

- Pripada najpoznatijim eševerijama- Vrlo je rasprostranjena- Raste kao rozetni grm bez stabla- Cvjetovi se razvijaju na dugim

cvjetnim stapkama i izrazite su narančasto crvene boje

- Osjetljiva je na višak vode- Odgovara joj svjetlo mjesto, a

prezimljava na 10 stupnjeva C

Crassula ovata

- U vegetacijskom razdoblju zahtijeva više zalijevanja, ali zemlja nikada ne smije biti previše vlažna

10

Hildewinteria aureispina

Echeveria pumila ver. Glauca

- Voli zračna i svjetla mjesta- Pri uzgoju treba imati na umu da joj smeta

propuh- Stariji primjerci cvatu bijelim cvjetovima

11

Crassula ovata

4.5. Euphorbiaceae (Mlječike)

Biljke iz ove porodice su raširene širom svijeta. U suhim područjima ima puno sukulentnih primjeraka, od kojih su neke jako cijenjene i rijetke, a druge, ne manje lijepe, mogu se uzgajati i u stanu. Većina biljaka, ako ih zarežemo, ispuštaju iritirajuću tekućinu nalik na mlijeko. Sukulentne mlječike zahtijevaju obilnije zalijevanje nego kaktusi.

Euphorbia trigona

- Vrlo je jednostavna za uzgoj- Podnosi izravno sunce i prolazna sušna

razdoblja- Prezimljava na sobnoj temperaturi, za razliku

od kaktusa- Može narasti do impozantne visine- Stabljike mogu biti zelene, crvene i zelene sa

crvenim listovima

Euphorbia milii

- Ne izgleda kao tipična sukulentna biljka- Jako je raširena i cijenjena zbog maslinaste

boje listova koji su u lijepom kontrastu sa jarkocrvenim ili ružičastim cvjetovima

- Ne odgovara joj pretjerano vlažno okruženje

4.6. Liliaceae (Ljiljani)

12

Euphorbia trigona

Euphorbia milii

Često su okruglog oblika. Postoje brojne vrste koje su zalihe vode premjestile iz stabljike u izrazito mesnate listove. Porijeklo vuku iz Afrike, a neke od njih posjeduju ljekovita svojstva. Većina je osjetljiva na hladnoću. Postoje sićušne vrste, široke nekoliko milimetara, ali i jako velike koje mogu oblikovati prava stabla.

Aloe arborescens

- Drvolika aloja poznata od davnina pod nazivom ljekovita ili čudotvorna aloja

- U pučkoj medicini primjenjuje se njezin sluzav sok za opekotine i rane

- U svojoj domovini, južnoj Africi, izraste nekoliko metara u visinu

- Kao lončanica raste 50-60 cm- Cvat se razvija na dugoj stapci

Ledebouria socialis

- Visina biljke rijetko prijeđe 15 cm- Obično se sadi više biljaka u jednoj posudi- Osobina ove biljke su nadzemne lukovice iz

kojih se razvijaju listovi- Cvate zelenkastobijelim cvjetićima sa

ljubičastim prašnicima

4.7. Aizoaceae (Čupavice)

13

Aloe arborescens

Ledebouria socialis

Porodica Aizoaceae sadrži 126 rodova i oko 1100 vrsta. Biljke iz ove porodice poznate su pod nazivom kamene biljke i pokrivači od korova. Ova posebna vrsta biljaka koristi se mimikrijom, odnosno prilagođava se svom okolišu oblikom i bojom. Nekoliko vrsta se jako razmnožava i predstavljaju pravu pošast.

Ova se skupina sukulentnih biljaka najbolje prilagodila životu u pustinji. Vuče podrijetlo sa juga Afrike, ali se pretpostavlja da se razvila iz zajedničkog pretka svih afričkih kaktusa. Ima jako puno vrsta, a zajednička im je karakteristika koncentracija vode samo u listovima, koji mogu doseći zavidne dimenzije.

Pleiospilos neli- par listova ove biljke može se spojiti i

poprimiti izgled savršene kugle- cvjeta u jesen jednim velikim cvijetom čiji

miris podsjeća na kokos- za razliku od ostalih mesnatica traži

ilovasta tla- voli položaje sa puno svjetla

Fucaria tuberculosa- izgled ove biljke kada je bez cvijeta

podsjeća na mala usta sa zubima- oblikuje mnogobrojne skupine biljaka

stožastog oblika- također voli ilovasto tlo osunčanost- cvate tri godine

Gibbaeum

14

Pleiospilos neli

Fucaria tuberculosa

- Izgleda poput raspucalog kamenja- Rod je bogat oblicima , pa je podijeljen na sekcije- Na prirodnim staništima nalazimo cijele rodove ovih sukulenata jedne pokraj drugih- Suprotno od ostalih biljaka, vegetacijsko razdoblje započinju u jesen- Kao lončanice traže vrlo duboke posude, sunčano mjesto i oskudno zalijevanje

Faucaria tigrina

- pučkog naziva „vučje“ ili „tigrovo ždrijelo“- vrlo se jednostavno uzgajaju- cvjetaju lijepim žutim cvjetovima, krajem vegetacijskog razdoblja- ljeti zahtjevaju redovito zalijevanje i osunčano mjesto

5. Zaključak

Svojom prilagodbom na duga sušna razdoblja i sposobnošću preživljavanja na relativno niskim temperaturama tijekom zimskog perioda, ove biljke nameću se kao idealni izbor za kamenite i ljeti gotovo užarene položaje u Hrvatskom primorju. Pravila briga o njima biti će nagrađena predivnim bojama njihovih cvjetova, ali jednako tako neobičnim i zadivljujućim oblicima koje će oblikovati njihovo tkivo.

15

Gibbaeum dispar

Faucaria tigrina

6. Literatura

1. Andrea Cattabriga „Kaktusi i sukulenti“2. Mirjana Milač „Egzotika mesnatica“3. Internet

- http://www.botanica.uk.net/#/Succulents/- http://www.lapshin.org/nikita/index.htm

16