Punkt 13, 2017. 1

List studenata Sveučilišta u DubrovnikuBroj 13, godina VIII, 2017.

Studiranje u Dubrovniku: preko trnja do zvijezda

2 Punkt 13, 2017.

Sadržaj

IMPRESUM

PunktList studenata Sveučilišta u Dubrovniku

Glavna i odgovorna urednica:Mihaela Dubelj

Zamjenica glavne urednice:Ivana Stanković

Uredništvo:Marta Žderić, Zlatan Avdić, Kruno Kuzmanić

Grafička urednica:Katarina Banović

Izdavač:Studentski zbor Sveučilišta u Dubrovniku

Tisak:Tiskara Zelina d.d., Zagreb

Naklada:500 primjeraka

Broj 13, 2017.

List se dijeli besplatno

Izabrano novo Predsjedništvo Studentskog zbora

Razvoj poduzetničkog duha – Dani karijera

Svečane promocije prvostupnika i prvostupnica Sveučilišta u Dubrovniku

Seminar studentskih radija

Promocija knjige - ‘’Moć uvjeravanja’’

Četvrta smotra Sveučilišta u Dubrovniku

Otvorena 11. dubrovačka Noć Muzeja

Uspjeh dubrovačkih studenata i na sportskim poljima

Održane Sveučilišne Jadranske igre

Jelena Bartulović: “Mediji oko nas na moj način“

Govornička škola ‘’Grgur Ninski’’

FILM: “Pedeset nijansi mračniji“

FILM: Moonlight

FILM/KAZALIŠTE: Kralj Lear u posjeti dubrovačkom kinu

RECENZIJA FILMA: Resident evil - Konačno poglavlje

ROBIN HOOD - NOTTINGHAM U DUBROVNIKU

Ante Džamarija: Svoje vrijeme ću više posvetiti glazbi

Na mladima svijet ostaje

Intervju s dubrovačkom slikaricom i studenticom Sunčanom Barbarić: MOJA NAJVEĆA INSPIRACIJA JE PRIRODA I DUBROVNIK

Rekordan broj Erasmus studenata u Dubrovniku

Studenti Sveučilišta u Dubrovniku u Londonu

Intervju s dubrovačkom studenticom: VEĆ SADA RAZMIŠLJAM GDJE BIH OPET NA RAZMJENU

3

3

4

6

6

7

8

9

9

10

11

12

13

14

15

16

18

20

22

24

25

26

Punkt 13, 2017. 3

Izabrano novo Predsjedništvo Studentskog zbora

Marko Plavčić izabran je za novog predsjednika Studentskog zbora Sveučili-

šta u Dubrovniku s jednogodišnjim mandatom. Za zamjenicu predsje-dnika izabrana je Mirna Matošić, glavnu tajnicu Ivana Zadro, studentskog pravobranitelja Jakša Ćebo, a člana Predsjedništva Blaž Bulum, odlučeno je na Skupštini Studentskog zbora 27. studenoga. Skupštinu Studentskog zbora čini 18 članova, koje redoviti studenti Sveučilišta u Dubrovniku biraju tajnim glasovanjem. Izborne se jedinice određuju prema vrsti studija.

Od osnivanja Sveučilišta u Dubrovniku prvi predsjednik Studentskog zbora bio je od listopada 2004. do lipnja 2006. Robert Kulaš  (Pomorski odjel), od lipnja 2006. do srpnja 2010. predsjednica je bila Valentina Bulić (Odjel za ekonomiju i marketing),

od srpnja 2010. do travnja 2013. Miho Obradović (Odjel za akvakulturu), od travnja 2013. do lipnja 2015. Dinko Franotović (Odjel za komunikologiju) od

Razvoj poduzetničkog duha – Dani karijera

Četvrti Dan karijera održan je 16. veljače na Odjelu za ekonomiju i poslovnu

ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku. O glavnoj temi: „Kako pokrenuti vlastiti posao?“ raspravljalo se na osam panela, neki od njih su: „Zapošljavanje ili samozapošljavanje“, „Tehnologija i poslovni modeli“, „Perspektive sestrinske profesije“ i „Kako postati poduzetnik i opstati na današnjem tržištu“. Na panelima su sudjelovali mnogi poduzetnici među kojima su bili Saša Cvetojević, Aco

Momčilović i Mirela Španjol Marković.

Predavanja su okupila studente svih odjela, najviše s Odjela za ekonomiju. Poticalo ih se na sudjelovanje u interakciji, postavljala su se različita pitanja u vezi s temom, te se ulazilo u zanimljive diskusije s panelistima. Autentičnost kao vrlina istaknuta je nekoliko puta jer je bitna za razlikovanje od drugihh; kao primjer istaknut je turizam. Također, napominjalo se kako je hrvatsko tržište dovoljno

veliko za sve i da će se uz pomoć zajedničkog rada i dogovora puno lakše doći do uspješnih rezultata, nego konkuriranjem. Upornošću, inovativnim razmišljanjem i samopouzdanjem uspjeh je moguć, bez obzira na koje se tržište cilja.

Za kraj Dana karijere predstavljena je knjiga Moć uvjeravanja Mirele Španjol Marković, na sveučilišnom Kampusu pred mnogim srednjoškolcima i studentima.

Ivana Stanković

lipnja 2015. do listopada 2016. Toni Šimunović (Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju).

Mihaela Dubelj

4 Punkt 13, 2017.

Svečane promocije prvostupnika i prvostupnica održane su 8. prosinca u 10 i 13 sati na Sveučilištu u Dubrovniku.

Mihaela Dubelj

Svečane promocije prvostupnika i prvostupnica Sveučilišta u Dubrovniku

Punkt 13, 2017. 5

Svečane promocije prvostupnika i prvostupnica Sveučilišta u Dubrovniku

6 Punkt 13, 2017.

Održan je četrnaesti seminar studentskih radija HearMe. Odvijao se u Rijeci od 20.

do 23. travnja. Uz dubrovački Unidu radio, sudjelovali su predstavnici studentskih radija iz: Maribora, Ljubljane, Zagreba, Osijeka, Sarajeva, Mostara, Podgorice i naravno, iz grada domaćina, Rijeke. Sudionici su bili

Seminar studentskih radijapodijeljeni na tonce i voditelje uz zajedničku javnu tribinu o slobodi medija. Tonci su na Radio Rijeci imali prilike čuti nešto o radijskoj tehnici i o uređivanju glazbenog programa. Radionicu uređivanja glazbenog programa vodio je glazbeni urednik Radio Rijeke Ivica Vrkić. Na javnoj tribini su, uz Vrkića, sudjelovali i urednik Radio Korza Pjer Orlić i dugogodišnji novinar Neven Šantić.

Voditelji su u zgradi Filozofskog fakultet aprvog dana pod vodstvom Alex Tessin raspravljali o jeziku javnih medija, posebice radija. Naglasak je bio na uporabi pleonazama. Drugog je dana uz predavanje “Zašto mijenjamo stanicu” za voditelje bila organizirana i radionica pravljenja dobrog intervjua.

Po nekoliko predstavnika pojedinog radija gostovalo je u večernjem programu domaćina,

Promocija knjige - ‘’Moć uvjeravanja’’

Drugo izdanje knjige Moć uvjeravanja Mirele Španjol Marković predstavili su

profesor Odjela za komunikologiju dr. sc. Ivan Tanta, direktorica ACI marine ‘’Veljko Barbieri’’ Daniela Crljen i autorica 16. veljače na Sveučilištu u Dubrovniku.

Predstavljanje je okupilo učenike srednjih škola i studente. Riječ je o knjizi koja služi kao priručnik za učenje retorike i javnog nastupa. Tamo se spominju vrste govora i daju bitni elementi verbalne i neverbalne komunikacije koji utječu na različite situacije;

počevši od pisanja ispita do razgovora za posao.

Autorica Mirela Španjol Marković prikazala je poslovni svijet kao ciljanu publiku i razlog za pisanje ove knjige, koju je napisala kao priručnik i trening za javno nastupanje i poslovno prezentiranje. Istaknula je svakodnevnu prodaju i pregovore kao kategorije posla u kojima je moć uvjeravanja najbitnija. ‘’Moć uvjeravanja je zapravo definicija retorike’’, izjavila je Marković.

Uvodnu riječ imao je profesor Tanta, koji je istaknuo kako je sfera

javnog nastupa zapravo proces učenja koji svi trebaju. Naznačio je kako je potrebno da se u znanosti javno nastupa, pogotovo zbog određenih ljudi, koji kada dođu do ciljane pozicije, zaborave na potrebu obnavljanja obrazovanja.

Pred sami kraj predavanja, knjigu je osvojio Marko Žmirak, koji je imao zadatak uvjeriti autoricu zašto je baš on zaslužuje. Moć uvjeravanja svakako je jedna od onih koja bi svima dobro došla u kućnoj biblioteci.

Mihaela Dubelj

gdje su podijelili svoja iskustva i dojmove sa seminara. Uz edukativni element bio je i onaj društveni, tako da su u večernjim satima bila organizirana druženja, a u subotu, 22. travnja, i zajednički obilazak Opatije.

Sljedeći seminar HearMe održat će se već u prosincu ove godine, kada je domaćin upravo Dubrovnik, a Unidu radio tom prigodom obilježava jubilarni deseti rođendan.

Zlatan Avdić

Punkt 13, 2017. 7

U petak, 27. siječnja u zgradi kampusa održala se 4. Smotra Sveučilišta u Dubrovniku,

na kojoj su predstavljeni svi odjeli Sveučilišta i svi detalji vezani za studiranjem u Dubrovniku. Smotru su govorima otvorili rektor Nikša Burum, kojem je ovo prva smotra u mandatu i predsjednik Studentskog zbora Marko Plavčić.

Od 10 sati ujutro predstavnici svih odjela Sveučilišta su kratkim prezentacijama održanima u amfi-teatru, izložili svoje preddiplomske, diplomske i poslijediplomske programe i mogućnosti zaposlenja nakon završenog studija.

Dodatne informacije u obliku brošura, odgovora na pitanja o studijima i praktične demonstracije bile su organizirane nakon prezentacija na štandovima u auli zgrade.

Praktične demonstracije, kao i uvijek, najbolje su primili posjetitelji, a najviše zainteresiranih imali su štandovi Elektrotehnike i Računarstva s dronom i 3d printerom, te štand Sestrinstva, gdje su polaznice studija mjerile tlak i kontrolirale razinu šećera u krvi.

Četvrta smotra Sveučilišta u Dubrovniku

Cijela se Smotra se prenosila uživo na UNIDU radiju, a posla su imale i djevojke s UNIDU TV-a. Uz sveučilišne medijske snage s Odjela za komunikologiju, smotru su medijski popratili i novinari javnih servisa poput DUTV-a, HRT-a i Nove TV.

Koliko je sama Smotra uspjela otkloniti dileme maturanata što studirati i koliko će se njih odlučiti upravo za studije na našem Sveučilištu, preostaje tek za vidjeti na upisima za sljedeću akademsku godinu kao pravom kriteriju uspješnosti 4. Smotre Sveučilišta u Dubrovniku.

Zlatan Avdić

8 Punkt 13, 2017.

Otvorena 11. dubrovačka Noć Muzeja

Dubrovačka Noć muzeja tradicionalno se održala u petak 27. siječnja u 18

sati. Bogat program sastojao se od vodstva kroz Pomorski i Etnografski muzej, dvije arheološke izložbe u tvrđavi Revelin te raznih zabavnih sadržaja i predavanja. Raznolik sadržaj izazvao je dolazak svih generacija.

U Širokoj ulici, skupine ljudi nestrpljivo se čekale kako bi mogle ući i razgledati Dom Marina Držića. Ispred Doma posjetitelji su u prvom dijelu večeri mogli okusiti delicije iz Držićeva vremena, dok su slušali koncert renesansne glazbe ansambla Plazarius.

Nakon koncerta otvorena je izložba “U traganju za renesansom” koja je predstavila staklene iskopine na dubrovačkom području.

Samo nekoliko stuba iznad u Etnografskom muzeju “Rupe”, održale su se radionice za djecu: predstavljanje slikovnice “Pave i Đivo u Rupama”, razna predavanja

i literarno glazbena inscenacija “Uspavanke”, uz mlade balerine koje su nosile noćne košulje s kraja 19. stoljeća.

Prirodoslovni muzej privukao je mlađu publiku šarenim leptirima i balonima. Izložba “Lepidoptera” sadržavala je oko 400 primjeraka dnevnih i noćnih leptira i mogla su se poslušati različita predavanja o njima.

U ostalim muzejima u Gradu također su održana različita predavanja i vodstva kroz muzeje. Uz izložbe muzeja, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik se u 19 sati održao još jedan tradicionalni koncert Du Rock Parada dubrovačkih rock-bendova.

Po osmjesima se može zaključiti kako je Noć muzeja bila uspješna za svih.

Ivana Stanković

Punkt 13, 2017. 9

Uspjeh dubrovačkih studenata i na sportskim poljima

Prvi mjesec u 2017. rezerviran je za početak sportskih sveučilišnih natjecanja.

Naši sportaši su se i ove godine pokazali u najboljem svjetlu. Judaši Stjepo Roko, Ante Mišić i Dražen Mišić su na sveučilišnom prvenstvu Hrvatske u Judo turniru, održanom u Samoboru, osvojili tri medalje. Stjepo Roko došao je do svog drugog naslova studentskog prvaka upisavši tri pobjede, uključujući finalnu nad Mislavom Krečkom, predstavnikom splitskog

Održane Sveučilišne Jadranske igre

Studentski zbor Sveučilišta u Dubrovniku organizirao je Prve sveučilišne jadranske igre.

Održale su se 2. travnja na Bazenu Gruž, gosti su uživali gledajući natjecanja različitih disciplina poput: veslanja, košarke, spašavanja turistkinje, morske alke, pršuta te letećeg vaterpola. Natjecalo se sedam timova među kojima su bili studenti iz Splita,

Sveučilišta. Ante Mišić i Dražen Salapić osvojili su zlato nastupajući u paru, što je napredak prema prošloj godini kada su se okitili srebrom.

Nogometaši su u sastavu: Mateo Kljunak, Dominik Glavinić, Kristian Pleša, Marko Tolj, Josip Tomičić, Benjamin Marasović, Danijel Sentić, Mateo Saulan, Dominik Gustin i Ivan Levanat uspješno prošli dodatne kvalifikacije za UniSport Futsal ligu pod vodstvom profesora

Selmanovića. Kvalifikacije su održane 31. siječnja u Zagrebu, a naši su predstavnici svladali Tehničko veleučilište Zagreb rezultatom 3:1, pogodcima Tomičića, Marasovića i Kljunka. Naša momčad je također pobijedila Veleučilište iz Slavonskog Broda rezultatom 2:1 golovima Matea Kljunka.

Svim našim sportašima želimo puno uspjeha u budućim natjecanjima!

Kruno Kuzmanić

Zadra, Zagreba i Dubrovnika. U 5 igara osvajali su se bodovi, koji su u polufinalu izjednačili riječki i dubrovački tim. U napetom finalu pobijedio je Riječki tim, domaćini su osvojili drugo mjesto, a treće studenti iz Zagreba.

Događaj je popratila publika svih generacija u kojoj su predvladavali studenti.

Ivana Stanković

10 Punkt 13, 2017.

Jelena Bartulović: “Mediji oko nas na moj način“

Studentica druge godine PDS Mediji i kultura društva Jelena Bartulović autorica je

dva kolaža iz predmeta Projekt prve godine koji sada krase zid Sveučilišta.

Za početak, o kojemu je projektu točno riječ?

Riječ je o predmetu Projekt prve godine kojeg predajeprofesor Đorđe Obradović. Kad sam upisala taj predmet, nisam se mogla odlučiti o čemu da pisati, točnije što da radim. Budući da je profesor Obradović uvidio moju kreativnost, predložio mi je da nešto nacrtam i dao mi vremena za planiranje.

Kako si došlai na ideju crtanja medija?

Nakon što mi je profesor dao vremena, bila sam jako zbunjena. Nisam znala što naslikati, pa sam mu rekla da mi samo kaže jednu riječi pa ću ja to naslikati. Profesor je na to samo rekao “radiovalove“. Čim je to rekao, u glavi mi je sinula vizija što bi to moglo biti i kako bi trebalo

izgledati. Isprva sam nekako htjela spojiti radio sa samim početcima novinarstva, tj. s novinama.

Kakav je bio sami proces izrade slika? Na kraju si nacrtala dva kolaža?

Prvi kolaž prikazuje radiovalove. Sam proces stvaranja rada “radiovalova“ je bio jako težak. Nisam nikako mogla prenijeti ideju iz glave na papir. Htjela sam da pozadina i podloga rada budu same novine, a ostalo akril, što sam na kraju i uspjela. Rad ima veći broj slojeva, tako da mi je stvarno psihički bilo poprilično naporno. Budući da je profesor bio jako zadovoljan tim radom, zadaoo mi je još jedan rad – “televizija“, kako bismo mogli stvoriti poveznicu između televizije i radija. Kolaž “televizije“ bilo je puno lakše raditi, jer sama je slika puno mirnija za razliku od „radiovalova“.

Jesi li ponosna što tvoji radovi sada ukrašavaju zidove Sveučilišta?

Za mene je veoma bitno što se to ostvarilo i da sam to ugledala na

zidovima Sveučilišta. S obzirom na to da se postavljanje kolaža poprilično odugovlačilo, nisam se ni nadala da će se to ostvariti. Još uvijek mi je čudno gledati nešto svoje na zidovima ovakve institucije.

S obzirom na talent, zašto si se ipak odlučiai upisati studij Mediji i kultura društva, a ne Akademiju likovnih umjetnosti?

Pa iskreno, upisati Akademiju likovnih umjetnosti bio je moj plan od početka, nekakav logičan smjer u mom životu. Upravo zbog toga sam veoma ponosna što su se moji radovi postavili na fakultetu. Što se

odabira studija tiče, nisam upisala akademiju zato što sam shvatila da bi mi slikanje više odgovaralo kao hobi ili slično. Htjela bih posebice zahvaliti profesoru Obradoviću na ukazanoj prilici meni i kolegici Mariji Curavić, ali i svim ostalim studentima Odjela za umjetnost i restauraciju. Ipak je ovo prilika koja nam je svima omogućila da možemo ugledati nešto svoje na zidovima Sveučilišta.

Mihaela Dubelj

Punkt 13, 2017. 11

Govornička škola ‘’Grgur Ninski’’

Druga po redu Govornička škola ‘’Grgur Ninski’’ održana je u organizaciji

Studentskog zbora u Kampusu u Dubrovniku. Održavala od 10. do 12. ožujka. Projekt Govorničke škole okupio je brojne studente s različitih odjela kako bi poradili na svojim prezentacijskim i komunikacijskim vještinama.

Prvog dana Govorničke škole predsjednik Studentskog zbora Marko Plavčić pozdravio je sve nazočne i najavio je mentore i stručnjake za fonetiku, koji su u tri dana projekta poučavali studente najznačajnijim vještinama javnog govora. Uvodno predavanje održala je doc. dr. sc. Anita Runjić Stoilova s Filozoskog fakulteta u Splitu u kojem je objašnjavala važnost govorništva danas. Zbog vremenskih neprilika preostala tri predavača bila su spriječena doći na uvodno predavanje, ali su stigli na vrijeme za rad u skupinama.

Riječ su imali prošlogodišnji pobjednici Govorničke škole Marta Vukasović i Orsat Juraj Spajić te ostali sudionici, istaknuli su prednosti projekta i rekli su ponešto o mentorima.

Ovogodišnja Govornička škola studente je podijelila u dva stupnja, među kojima su u prvoj skupini bili početni polaznici i u drugoj prošlogodišnji, koji su već svladali osnovne tehnike govora i javnog nastupa. Rad u skupinama bio je baziran na kvaliteti. Predavači dr. sc. Gabrijela Kišiček i profesori fonetike Anita Runjić Stoilova, Davor Stanković i Davor Nikolić kao pomno odabrani mentori, radili su na poboljšanju govornih sposobnosti i vještina studenata.

Zadnji dan održani su javni govori u amfiteatru Sveučilišta, u kojem je iz svake skupine odabrano dvoje najboljih.

Odlukom žirija Marta Vukasović ponijela je glavnu nagradu govoreći o utjecaju reklama za vrijeme dječjeg programa. Svoje su govore održali i Ivana Lovrić koja je govorila o ulijevanju prihoda od turizma u BDP, Marina Vučković Matić s idejom da u škole ne treba uvoditi uniforme, Toni Šušnjar o islamu kao političkoj ideologiji, Orsat Spajić je ustanovio da NATO pakt treba ukinuti, Zlatan Avdić sgovorio je o neisplativosti uvođenja vojnog roka i Blaž Bulum je ustvrdio da je budućnost novca u digitalnim valutama. Za glavnu nagradu publike izabrana je Mia Medvidović s govorom o ukidanju vjeronauka u školama. Svi ostali studenti dobili su certifikat o položenom stupnju.

Marta Žderić, Lea Cindrić

12 Punkt 13, 2017.

FILM: “Pedeset nijansi mračniji“

Film 50 nijansi sive dobio je svoja dva nastavka: 50 nijansi mračniji i 50 nijansi

slobodniji. Najisčekivaniji film 2017. Pedeset nijansi mračniji, emitiran je 8. veljače u hrvatskim kinima, osvojio je zvjezdani status koji je bio očekivan. S obzirom na neočekivani neuspjeh prvog dijela, došlo je do promjene producenta čiju je ulogu za Pedeset nijansi mračniji preuzeo James Foley. Film je ekranizacija trilogije Pedeset nijansi sive (Fifty shades of grey) E.L. James. Najveća navala za taj dugo isčekivani film Pedeset nijansi mračniji, ipak se najviše očekuje za Valentinovo, baš kao što je to bilo i

za prvi dio koji je prikazan 2014., kao što će to biti i za treći u 2018. u isto vrijeme.

Može li ljubav pobijediti?

Priča prati zbivanja nakon što su Christian Grey (Jamie Dornan) i Anastasia Steele (Dakota Johnson) prekinuli svoju ljubavnu vezu. Zbog svoje mračne prošlosti Christian poznaje samo sadistički odnos prema svojim djevojkama. U ovome djelu Christian pokušava ponovno zavesti Anu, šaljući joj cvijeće na kućnu adresu. Bori se sa svojim demonima iz prošlosti jer je u Anastasii vidjeo utjehu i nadu da se može spasiti od takva života. Anastasia odbija cvijeće i nastavlja svoj život radeći na novome radnom mjestu u nakladničkoj tvrtki SIP.

Na izložbi fotografija, koju je organizirao Anin prijatelj Jose, Christian se pojavljuje i izvodi Anu na večeru u kojoj traži drugu šansu. Pokušavajući je vratiti u svoj život, ona mu pruža šansu uz određene uvjete: da nema seksualnog kažnjavanja, tajni ni pravila. Kada su napokon počeli graditi povjerenje i pronašli sklad, sjene iz Christianove prošlosti počnu sve upropaštavati. Njegova bivša pokorna Leila (Bella Heathcote)

uhodi Anastasiu te je nakon radnog dana dočeka u njezinom stanu s uperenim pištoljem. Christian tu situaciju rješava kao njen dominantni, dok u tom trenutku Ana opet vidi da ona nije ono što on želi, da nije pokorna kao Leila i da neće nikada biti.

Kada se i ta sjena rjieši, na scenu nastupa gospođa Robinson (Kim Basinger), koja je Christiana sa samo 15 godina uvela u svijet BDSM-a. Gospođa Robinson pokušavala je uništiti romantičnu vezu između njih dvoje, govoreći Ani da će se on vrlo brzo zasititi nje te htjeti pokornu ženu, ne samo u krevetu. Ana se opet nađe u strahu da mu neće biti dovoljna, no Christian reagira i tjera gospođu Robinson zauvijek iz njihovih života.

Kako bi joj dokazao koliko je uisitinu voli i koliko se želi promijeniti, priča joj o njegovoj majci narkomanki koja je umrla kada je on imao pet godina. Također joj dopušta da mu dotakne dijelove tijela koje dosada nijednoj prije nije dopustio. Uz majku, spominje joj očuha, koji ga je zlostavljao, zbog kojega je postao takav kakav jest. Nakon svega ispričanog, Ana nema srca napustiti ga pa im pruža šansu da ljubav ipak pobijedi.

Punkt 13, 2017. 13

FILM: Moonlight

Film Moonlight dobitnik je Oscara za najbolji film. Moonlight je trodijelni prikaz

samoaktualizacije i borbe protiv okoline glavnog lika Chirona.

Priča prati Chirona u tri životna razdoblja koja su u filmu jasno odijeljena u činove. U prvom činu glavnu nit radnje čini očinska figura. Naime, mladi Chiron odrasta bez oca, s majkom koja je mentalno odsutna većinu vremena zbog problema s drogom. Oca igrom slučaja pronalazi u lokalnom dileru droge Juanu kojeg tumači Mahershala Ali, nadgradnja odnosa prekida se kada on doznaje da njegova majka od Juana nabavlja drogu.

U drugom činu Chiron je adolescent, a glavni dramski sukob proizlazi iz odnosa

vršnjaka prema njegovoj latentnoj homoseksualnosti. Nakon premlaćivanja dolazi do njegove prve reakcije i odgovora na vršnjačko nasilje – uzvraća počinitelju nasilja istom mjerom nakon čega završava u zatvoru.

Nakon njegova izlaska na slobodu započinje treći i završni čin. Chiron, fizički potpuno transformiran, bavi se istim onim poslom kojim se bavio Juan – preprodajom droge, tako učinivši puni krug vrativši se uzorima iz djetinjstva. Još je istaknutija njegova uloga samca, a dodatno ga opterećuju i noćne more i osjećaji tjeskobe.

Posljednji zaplet čini poziv Kevina – jedinog čovjeka s kojim je ostvario seksualni kontakt. Napokon dolazi do prikazivanja

onoga što je cijeli film zatomljavao: priznanje svojih osjećaja Kevinu. Tom notom film i završava, bez rezolutnog kraja, označujući nastavak daljnje Chironove borbe i njegova životnog traženja.

Zlatan Avdić

Osim njegovih sjena, Anastasiu na poslu opsjeda šef Jack Hyde (Eric Johnson), koji nakon seksualnog napastovanja biva opušten s radnog mjesta jer je Christian kupio cijelu tvrtku SIP da bi gaotpustio. Nakon helikopterske nesreće koju Christian preživi, on prosi Anastasiu.

Shvatio je da je ona njegov život i da je zbog nje spreman na sve, da je spreman imati vezu kakvu ona želi. Zakopava svoju prošlost i sadistički pristup ljubavi u strahu da je opet ne izgubi. Ona pristane i tako proslave njegov rođendan. No, uz mračnu prošlost, koja je isplivala na vidjelo i omogućila put sreći u njihovu odnosu, na kraju filma nastupa Jack Hyde držeći sliku cijele obitelji Grey i smišljajući osvetu čovjeku koji mu je oduzeo sve.

Kako su se snašli u braku, na koji se način Jack osvetio, koje su se nove sjene pojavile, pokazat će

treći, a ujedno i zadnji dio trilogije “Pedeset nijansi slobodniji“.

Neki će komentirati kako je ovo obična holivudska priča, kako ima puno boljih erotskih romana koje bi trebalo ekranizirati... Neki će biti nezadovoljni što je izostavljeno puno sadržaja iz knjige. No sudeći prema gledanosti, komentarima i podatcima “50 nijansi mračniji“ trenutno je najgledaniji film na svijetu, pa se čini kako je ipak većina gledatelja zadovoljna s ekraniziranim prikazom ljubavi koja je pobijedila mračnu prošlost. Publika, a pogotovo najveći fanovi knjige, je oduševljena puno većim prikazima scena vođenja ljubavi, koje baš i nisu mogli vidjeti u prvom dijelu.

Zavodljivo, mračno, erotično, romantično, napeto – etikete su koje idu uz ovaj film. Ipak, ukusi su različiti, stoga je na gledateljima hoće li radije uspoređivati film s knjigom, hoće li biti vječiti kritičari

nečeg popularnog među masama, ili će povesti dragu osobu u kino i uživati u romantičnim čarima Valentinova koje veljača donosi.

Mihaela Dubelj

14 Punkt 13, 2017.

FILM/KAZALIŠTE: Kralj Lear u posjeti dubrovačkom kinu

Ovo je jedna od najmračnijih, ali i najimpresivnijih Shakespeareovih drama, u

izvedbi Royal Shakespeare Company uprizorena u The Swan kazalištu u engleskom gradu Stratford-Upon-Avonu. Kinematografi Dubrovnik prikazali su snimku predstave Kralj Lear u dvorani Visia u subotu, 18. veljače, samo još jedno u nizu Shakespearovih djela koja se mogu na ovaj tehnološki napredan način pogledati.

Kralj Lear je vladao zemljom dugo godina i u svojoj starosti odlučio je podijeliti zemlju između svojih kćeri jer nije imao sinova. Nadao se proživjeti preostalo vrijeme oslobođen tereta vladanja, no čim je predao vlast, pronalazi se sam u divljini, odbačen od svoje dvije starije kćeri. Sam Lear prolazi kroz transformaciju svijesti do konačnog razrješenja ove trosatne drame. Glavna radnja protkana je paralelnom pričom vezanom uz grofa od Glostera i njegova dva sina. O drugom, nezakonitom sinu Edmundu, koji kroz razne spletke pruzima naslov grofa od svoga oca, te uklanja brata, pravog nasljednika.

Predstavu je režirao Gregory Doran, a prednost ovakvih snimaka je uvodni dio programa u kojem se gledatelji upoznavaju

s radnjom i glumcima u kratkim intervjuima. Zanimljiva je bila reakcija nazočnih pri razgovoru s režiserom Doranom kod pitanja, razgovara li o predstavi s glavnim glumcem Anthoniem Sherom kada su doma. Da se razjasni: njih dvojica su životni partneri.

Kralj Lear započinje postavljanjem glumaca na scenu i upoznavanjem gledatelja s uvodom u dramu. Malo je neobično gledati ovu britansku kazališnu skupinu u izvedbi klasičnog Shakespearova djela, u kojoj je pola glumaca tamne puti, što je odraz raznolikosti koja krasi ovu otočnu državu. Jedino što je malo zasmetalo uhu jest neobičan izgovor Thea Ogundipea u ulozi vojvode od Burgundije (jedan od prosaca najmlađe Learove kćeri Cordelije s početka predstave). Redatelj je time vjerojatno htio naglasiti različitost između njega i drugog prosca, kralja Francuske.

Drugi dio predstave sadržava najmučniju scenu u kojoj vojvoda Cornwall (James Clyde) vadi oči starom grofu od Glostera (David Troughton). Nekoliko gledatelja okrenulo je glavu dok ona nije završila.

Izvedba Kralja Leara od strane Royal Shakespeare Companyja nije samo pokazala vrhunsku glumu

i posvečenost Shakespeareovim likovima, nego i tehnološku prednost snimke ili prijenosa koji gledatelje dovodi u sami centar radnje, kao da su sami nazočni. Zvuk i slika, pa i sama režija, pokazali su načine kako to rade vrhunske i skupe produkcije. Može se reći kako su ovih godina kinodvorane napravile pun krug. Početkom 1920-ih filmovi su bili snimke kazališnih predstava, a danas su se sa stilom vratile na velike ekrane.

U pauzi su gledatelji mogli vidjeti kako se izrađivala odjeća i obuća koju glumci nose, te koliko je vremena i truda uloženo u stvaranje raskošnih i poprilično osjetljivih princezinih haljina. Nii Gwynne, u ulozi princeze Goneril, nije bilo dopušteno sjediti, dok je nosila jednu od njih.

Dubrovački kinematografi ponudit će još sličnih programa, pa će se moći opet, makar na nekoliko sati, uživati u izvedbama kakve krase velike europske i svjetske metropole. Globalizacija koja nudi nove tehnologije, u ovom slučaju, ima svojih dobrih i pozitivnih strana.

Vedran Levi

Punkt 13, 2017. 15

RECENZIJA FILMA: Resident evil - Konačno poglavlje

Resident evil - Konačno poglavlje posljednji je film iz istoimenog serijala prikazan

početkom 2017. u kinima diljem svijeta, sa zaradom od 147,5 milijuna dolara. Film traje 106 minuta te je cijeli serijal rađen prema istoimenoj videoigri koja se profilira kao jedna od najboljih svih vremena s golemom bazom fanova i poklonika. Film je režirao Paul Anderson, a u glavnoj je ulozi Milla Jovovich.

Priča nije nešto čime se film može pohvaliti, no to je i za očekivati od akcijskih horor filmova rađenih što brže i što isplativije da bi se što više zaradile velike kompanije. Sama radnja filma odvija se u post apokaliptičnom svijetu budućnosti, a kada se kaže svijet, misli se na SAD. Svijet je zaražen T-virusom, koji je pretvorio

gotovo cijelo stanovništvo u zombije, osim šačice preživjelih, uključujući i glavnu protagonisticu Alice, koju glumi Milla Jovovich.

Kao što je rečeno, zaplet i nije jača strana filma i sve se svodi na ubijanje zombija, raznih genetski modificiranih stvorova i drugih ljudi. S druge strane, ono s čime se bolje barata specijalni su efekti koji su vjerodostojno prikazali scene u filmu; u sjećanju je zasigurno svima ostao zapaljeni neboder koji je izgledao kao eruptirajući vulkan. Kritika zamjera filmu da je izostavljena većina dobro poznatih likova iz videoigara, kao što su Leon Kennedy, Chris Redfield, Ada Wong i drugi. Premda je film opisan kao akcijski i horor, u stvarnosti je samo ono prvo, jer uz gomilu krvožednih zombija i nema scena zbog kojih bi se htjelo prekriti oči.

Kao i ostali filmovi u serijalu, zaradio je više loših nego dobrih kritika, no vrlo dobru zaradu zbog goleme baze fanova i poklonika videoigre. Prvi film u serijalu je snimljen prije petnaest godina, a ovo je šesti, i ujedno posljednji, kako kažu sami producenti. No budući da novac na kraju odlučuju o svemu, može se očekivati neko novo recikliranje sadržaja iz videoigre - ako ne u nastavcima onda zasigurno u obliku filma koji prati priču sporednih likova, što će zasigurno biti jednostavan, lak, siguran i unosan posao. Pomalo je nevjerojatno kako serijal od šest filmova u kojem je radnja uvijek bježanje od zombija, a završetak filma puko preživljavanje može zaraditi silne milijune.

Vedran Radić

16 Punkt 13, 2017.

Snimanje filma ‘Robin Hood: Origins odvijalo se u Dubrovniku od 20. veljače

do 6. ožujka. Nakon Igre prjestolja i StarWarsa, Dubrovnik, točnije njegova Povijesna jezgra, još je jednom postao glavna kulisa za hollywoodsku scenu.

Film Robin Hood: Origins, redatelja Otta Bathursta, izlazi 23. žujka 2018., a prema riječima bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića, premijera filma nakon Hollywooda, biti će održana na lokaciji samog Nottinghama – Straduna. Aktivnost snimanja se odvijala na lokacijama Trga oružja, u Posatu, Vratima od Ploča, Ulica sv. Dominika, Vratima od Pila (ulaz u park), te na onoj najvažnijoj ulici – Stradunu. Na Stradunu se snimanje odužilo zbog vremenskih neprilika, a zadnje su scene snimane u Posatu. Za snimanje je bilo potrebno oko 1300 statista, na što su se Dubrovčani odazvali u velikom broju pa su sva mjesta u kratkom roku bila popunjena.

No, da sve ne bi bilo bajno, uvijek ima onih koji će se žaliti na bilo kakvu aktivnost u starom Gradu. Naime, riječ je o onima koji smatraju da je Dubrovnik brend sam po sebi i da ne treba biti ničija kulisa koja će se besplatno koristiti za snimanje. Ovakva situacija već je postala normalna kada je u pitanju neka nova aktivnost u Gradu koja će privući ljude. Ti isti ljudi smatraju kako je hollywoodska produkcija svojim materijalima i alatima oštetila Stradun i ostale dijelove grada. Također je po svim dubrovačkim medijima nastala pobuna kako će se zapalit Posat, snimanjem zadnje scene stimulacijom požara pod nadzorom vatrogasaca. Na njihovu žalost, ekipa se dobro pobrinula

ROBIN HOOD - NOTTINGHAM U DUBROVNIKU

očistiti ‘’nered’’ koji je ostavila i bez ikakvih požara snimila je posljednju spektakularnu scenu u Posatu.

Srećom, uvijek je puno više pozitivnih ljudi koji idu u korak s vremenom i s osmijehom dočekuju ovakve događaje u Gradu. Grad je ponovno bio pun ljudi, što filmske ekipe, što turista, što domaćih koji su došli pratiti snimanje.

Dubrovčani i ostali gosti imali su priliku uživo gledati snimanja scena na Stradunu, glumce, kočije, konje i cijelu filmografsku

opremu. Veliku pozornost izazvali su vatreni efekti, kočije s konjima, što se moglo zamijetiti po velikom broju gledatelja. Kulisa je ponajviše osmijeha izvukla na lica onih najmlađih, kojima je sve bio velik doživljaj.

Ipak je ovo rijetka prilika da se nazoči ovakvomu događaju i doživi Hollywood na Stradunu, pogotovo za one koji to znaju cijeniti i nešto iz toga izvući. Bilo je tu ljudi svake dobi, počevši od djece, studenata pa sve do starijih. Pa tko ne bi htio

Punkt 13, 2017. 17

prisustvovati nečemu što se cijeli život može samo na ekranima gledati?

Među publikom su važno mjesto zauzeli obožavatelji hollywoodskih zvijezda - Jamiea Foxa (u ulozi Little Johna) i Jamiea Dornana (poznatiji kao Mr Grey iz 50 nijansi sive, a u Robin Hoodu utjelovljuje ulogu Willa Scarleta). Jamie Foxx je zajedno sa svojom obitelji uživao u ljepotama grada. Bio je sasvim prijateljski i druželjubiv sa svim fanovima u gradu. Za razliku od njega, Jamie Dornan samo se pojavio jedan dan na setu koji se mogao također pratiti. Dornan je, nažalost novinara, a ponajviše obožavateljica, na set

ušao automobilom zatamljenih stakala i tako i izašao. Stoga njegovi obožavatelji nisu imali sreće i prilike za fotogafiju, no barem su ga mogli vidjeti u sceni gdje predvodi pobunu. No, nije ni čudo da je ‘’odmaglio’’ u automobilu s obzirom na ‘’vrebanje’’ novinara ispred seta. Upravo je zbog tih razloga Foxx odlučio dolaziti i odlaziti sa seta automobilom, nakon što je prethodno slobodno šetao Stradunom.

Novinarska ekipa studentskog časopisa Punkt i UNIDU radija, spojila je ugodno s korisnim pa je porazgovarala sa slavnim glumcem

Jamiem Foxxom. Naime, riječ je o jednoj veoma zanimljivoj situaciji. Sjedali su u kafiću Laura na Pločama, nakon sati i sati stajanja na Stradunu. Poslale su poruku Jamie Foxxu na Instagram kako bi ga voljele vidjeti makar u prolazu. Ubrzo nakon poslane poruke Jamie se pojavljuje ispred kafića Laura i izlazi iz automobila zajedno s djecom.

Čini se kako domišljatost, upornost i pristojnost ipak ima prednost u ovakvim situacijama suprotno konstantnom ‘’nasrtanju’’ na zvijezd,e koji su prije svega obični ljudi željni normalne pozornosti. Slikavanju sa zvijezdom se priključila i njegova obitelj, koja je svojim ponašanjem pokazala koliko su odgojena i pristojna bez obzira na to što su djeca hollywoodskog oskarovca.

Snimanje Robin Hooda se nastavlja u Istri. Stradun se ispraznio, glavna ulica čeka turiste da zauzmu svoje pozicije. Hollywood je napustio Dubrovnik, a hoće li se u njemu opet naći povodom snimanja Jamesa Bonda, ostaje na čekanju.

Mihaela Dubelj

18 Punkt 13, 2017.

Ante Džamarija: Svoje vrijeme ću više posvetiti glazbi

Ante Džamarija student je druge godine PDS Mediji i kultura društva, član Klape

Kaše i basist u mnogim drugim projektima.

Član si Klape Kaše koja je nedavno proslavila deset godina djelovanja. Kako i zašto si se uključio u klapu?

Ja sam u Klapi Kaše već pet godina. Svirao sam u više bendova, a oni su u to vrijeme trebali kontrabasista i bas glas. Znao sam neke članove pa su se sjetili mene. Pošao sam na kavu s Vickom Dragojevićem i on mi je iskreno rekao: „Mi želimo nakon pet godina Klapu dignuti na višu razinu, trebamo basista, ti si mlad, dođi na probu“. Ja sam došao, njima se svidjelo i nastavili smo raditi i napredovati.

Što vašu klapu čini posebnom u usporedbi s drugima na sceni?

Mislim da Klapa Kaše svakako nije tipična, ima svoj poseban zvuk, ima poseban materijal dubrovačkog kraja koji je još uvijek neistražen, a jako je bogat i specifičan. To oslanjanje na Dubrovnik u startu je netipično. Vicko stalno kreira, zapisuje i obrađuje stare napjeve koji se nalaze u raznim izvorima. Od Kuhačeve zbirke koju je on zapisao do gospođa u Konavlima koje su mu pjevale neke kratke melodijice što je poslije uobličio u pjesme s kojima mi nastupamo, stalno i forsiramo, i koje smo snimili na prvom acapella albumu „Tragom republike“. Sad pripremamo „Tragom republike II.“ To je nešto što je stvarno vrijednost, etno-materijal, čista umjetnost. Ja sam

jako sretan, pogotovo kad radimo taj acapella dio.

Što misliš o glazbenoj sceni i kako se istaknuti?

Mislim da u pop sceni nema toliko prostora za biti poseban, ali ta scena traži neku uniformiranost. Ona reže sve ono što je različito. Sami festivali za koje se prijavljuješ, režu razlike. Tjeraju te da produkcija bude kako oni žele, a komentari su: „Čekajte malo, nemate bubnjeve na toj pjesmi kako ćete doći na festival“ „Ta pjesma mi je staromodna“ „Ta pjesma mi je previše u dalmatinsomi stilu“. Samim tim se reže dio jedinstvenosti. To nam se ne sviđa.

Dio si spota u Otipisanimatorovoj novoj pjesmi “Dama“. Možeš li nam reći nešto o tom iskustvu?

Dubrovačka scena općenito je jako bogata, ima jako dobrih ljudi ovdje i rade posebne stvari. U tom spotu sudjeluju dragi ljudi, muzičari i drugi. Pozvao me tako što je rekao: „Ej ti si kontrabasist, želio bih imati jednog ozbiljnog tipa koji će biit iza i njega se to ne tiče.“ Tako sam bio u tom spotu. Spot je bio ludo sniman. Ideja je bila odlična, snimali smo u kombiju koji se kretao. Ja sam unutra bio s kontrabasom, nisam znao kako će to izgledait. Bilo me je strah za sebe i svoj kontrabas. Srđan Kokanov me je s konopom vezao oko struka, što se ne vidi u spotu - tako da sam bio siguran. Dobri ljudi i dobra energija.

Punkt 13, 2017. 19

Ante Džamarija: Svoje vrijeme ću više posvetiti glazbi

Kako usklađuješ svoj profesionalni život i studij?

Pa dobro ih usklađujem. U tim godinama imaš vremena i snage, ne osjećam da mi je to problem. Naravno, duplaju se obveze posebno kada je sezona, ali jako dobro. Lijepo mi je svirati u Kašama, lijepo mi je svirati doma, snimati svoje ideje, raditi na drugim projektima. Ne želim se posvetiti samo jednoj stvari. Što se tiče faksa, uskladi se sve. Više me privlači glazba, i maksimalno ću joj posvetiti svoje vrijeme.

Zašto si se odlučio za Sveučilište u Dubrovniku?

Za Dubrovnik sam se odlučio jer sam tu imao već dobro organiziranu situaciju, u klapi sam, u projektu sam, tu mi je dobro. Nije me ništa vuklo da idem negdje drugo. Mediji su me privlačili još u srednjoj školi, često sam piskarao, čitao maksimalno koliko sam mogao, stigao i imao strpljenja. Naravno na onom popisu se našla sociologija koja je bila u Zagrebu, našla se povijest, politika, neki predmeti humanističke prirode. Imam ih sve na ovom studiju u Dubrovniku. To je presudilo. Ali uvijek me glazba više privlačila i da sam bio malo uporniji, možda bi išao i na Akademiju, ali nisam.

Što te je pokrenulo da se baviš glazbom kada si bio mlađi?

Od mojih doma nitko nije bio glazbenik; nikad, ne pamti se da je ijedan predak bio glazbenik. Mislim da mi roditelji vole muziku, ali ne

na taj način kao što mene zanima. Ja sve slušam, interesiraju me svi žanrovi. Jednostavno, volio sam pjevati, volio sam slušati. Kad sam bio u šestom razredu svirao sam u tamburaškom orkestru. Priča je da sam ja htio svirati nešto što je cool, gitaru. Uzeo sam malu tamburicu i počeo svirat i profesor me je vidio, primijetio kako sam golem i rekao mi da ostavim to. Treći sat mi je donio tamburašku berdu i rekao: „Ti ovo sviraš.“ Ja sam se razočarao, nisam znao ni što je to. Prvu godinu mi se nije sviđalo. Svi su nosili svoje instrumente doma bez problema, a ono moje glazbalo, tvrdo, teško, moram nositi. Međutim, mene je čovjek poticao da učim. U sedmom, osmom razredu počeo sam slušati hip hop, rock i neke žanrove koji vuku na sviranje. Nabavio sam gitaru i učio svirati sam. Čovjek i to prepoznaje pa me uključuje u još jedan orkestar, gdje sam svirao gitaru. U srednjoj otkrivam funk, jazz i neku svjetsku glazbu, nešto

malo drukčije. Tad počinje interes za bas. Upisao sam pripremnu školu za kontrabas u muzičkoj školi. Tu sam naučio note, vidio sam koliko je kontrabas različit od ostalih instrumenata. Zatim sam kupio prvu bas električnu gitaru i počeo svirati.

Koji su ti budući planovi?

Probat ću završiti tri godine i onda razmisliit hoću li ostati ovdje na novinarstvu ili možda poći u Zagreb pa to povezati s glazbom. Planiram raditi svoju muziku, nešto što sam započeo tek sad s električnim basom; to je veliki utjecaj Gwizdalae. Također planiram raditi s Klapom i novim triom Bloombox s Lucijom Pečar i Ademom Gušić. Probat ću što više čitati, raditi muziku, raditi na sebi.

Ivana Stanković

20 Punkt 13, 2017.

Na mladima svijet ostajeIli tako barem poslovica kaže. Pa

čime se to mladi danas bave? I kako oni to sami predstavljaju? Pa,

kao prvo, očito se ne može govoriti o ‘mladima’ kao jedinstvenoj cjelini, pogotovo u kontekstu danas sveprisutnih društvenih medija. Nije potreban stručnjak kako bi zaključio da uloga tradicionalnih medija danas slabi, čak i u pitanju osnovnog informiranja. Iz perspektive današnjih studenata, a budućih komunikologa, novinara i tehničara u odnosima s javnošću, što to sve znači?

Prva stvar koju studenti čuju kad je u pitanju pisanje vijesti i napisa za medije je pokušaj objektivnog izvještavanja. Pridržavanje standarda koje postavlja Hrvatsko novinarsko društvo ključno je za kvalitetan medijski sadržaj. No danas, to nije dostantno.

Mediji već odavno nisu samo vijesti, niti je njihov sadržaj uvijek, a možda čak ni u redovito objektivan, ovisno o mediju. I dok studenti uče kako filtrirati i pružatii informacije, okoliš budućega radnog mjesta, ako se uopće o njemu može i govoriti mijenja se brže nego ikad prije. Prosječni tinejdžer više informacija dobiva iz društvenih medija nego iz novina, s radija ili televizije. Klasični su mediji u opadanju i sav sadržaj teži

k što većoj zastupljenosti online-a. U takvom prijelazu, dobar dio klasičnih medija ne mijenja način iznošenja vlastitog sadržaja. Članci se prepisuju na stranice, a stranice često ne sadržavaju pun tekst, već ga je potrebno tražiti unutar drugih medija, sve kako bi se postigla najveća posjećenost. Ali, u mnogo primjera to ima učinak suprotan željenome; umjesto veće posjećenosti, dolazi do opadanja interesa.

Facebook sve više postaje kongregacija različitih medija. Zašto posjetiti portale ako Facebook automatski prikazuje vijesti prema interesima korisnika? Zašto slušati lokalnu radiopostaju ako je sav njihov sadržaj dostupan online u raznim formama? Zašto objavljivati fotografije u novinskim člancima kad je većina mladih na Instagramu? Kakvu vrijednost ima čak i pravovremena vijest na televiziji ako su detalji već dostupni na Twitteru?

Informacija nije dostatna. Vrijeme je da tvorci medijskog sadržaja postanu i savjesni i odgovorni potrošači. Javna je tajna kako su mediji industrija. Kao i svaka industrija, teži se što manjem ulaganju za što veći profit. A objavljivanje na internetu praktički je besplatno. U takvom okruženju novinari, bloggeri i PR-ovci ujedno

imajui ulogu zaštite potrošača. Kako bi to bilo moguće, moraju to i sami biti.

Danas student, sutra... čitatelj?

Pa kako se to postaje dobrim

potrošačem? Zapravo, i nema tako jednostavnog odgovora. Ako se govori o društvenim medijima, čak i osnovnoškolci znaju kako mogu sadržaj birati prema vlastitim ukusima. Dobne granice za pristup medijima gotovo više i ne postoji. I dok će nekima svakako zasmetati vidjeti dijete vrtićke dobi kako lista “feed“ nekog društvenog medija na tatinu iPadu, to je stvarnost i ona se neće u dogledno vrijeme promijeniti.

U lice takvih okolnosti, možda klasični pristup i nije najbolji. Ako se na Instagramu ili Twitteru nađe fotografija s poveznicom na neki aktualni događaj od javnog interesa, kako će potencijalni čitatelj znati radi li se o koliko-toliko objektivnoj informaciji, ili ona samo tako izgleda? Poznavanje standarda u pisanju medijskih napisa svakako pomaže, iako ih je teže primijeniti na društvene medije, no svakako nije nemoguće. Problem nastaje u strogom pridržavanju. Ako bi se pridržavalo pokušaju objektivnosti, postoji šansa kako će dobar dio publike izgubiti interes. Svakako, nikoga ne iznenađuje činjenica kako je većina korisnika društvenih medija mlađa od 35 godina, iako i to varira od jednoga do drugog medija. I bez ulaženja u raspravu oko toga je li Facebook medij, vrlo je očito kako se kao takva želi plasirati i doista dobar dio korisnika ga kao takvog i koristi. Društvene mreže napokon to stvarno i postaju jer dosta vjerno predočavaju stvarno stanje odnosa u društvu, a samim tim i stava javnosti prema medijima. Imajući to na umu, kako bi se točno situacija trebala popraviti?

Kao što je već naznačeno, gole informacije odavno nisu dostatne.

Punkt 13, 2017. 21

Na mladima svijet ostajeKontekst, kako informacije, tako i medija u kojem se nalaze, određuju oblik predstavljanja. Ista vijest ne izgleda, niti bi trebala isto izgledati, na televiziji, u novinama i u kratkoj objavi na Twitteru. Prilagođavanje sadržaja jedini je način zadržavanja interesa potencijalne publike danas. To je jedno od glavnih područja gdje medijsko obrazovanje kaska za vremenom.

Nije sve tako crno

Prvi korak u poboljšanju bio bi početi shvaćati društvene medije ozbiljno. Da, Facebook nisu novine. Instagram nije televizija. Twitter nije radio. No društveni mediji svakako nisu na gubitku u toj usporedbi, dapače. Društvene mreže ne funkcioniraju na jednak način i ne daju prioritet istim sadržajima kao i klasični mediji. Naravno, to ne znači da su Severinine pustolovine u javnom prostoru stvarno bitne za javnost. Ali to ipak znači da pristup koji vrijedi u tiskanim novinama ne vrijedi pri objavljivanju na Twitteru. Stalno se tupi o “novim medijima“, no svijet napreduje brzo. Prošlogodišnje popularne teme uopće nisu na repertoaru. Treba imati na umu kako se smartphone pojavio tek prije 10 godina, ali već se više ne može govoriti o “novim medijima“

To je samo način bježanja od novoga; društvene mreže i svi oblici prenošenja informacija koje donose sa sobom sigurno neće nestati u skoroj budućnosti. U takvoj situaciji previše je preklapanja radnika u medijima. Osoba koja dugo objavljuje na Twitteru, Instagramu i Facebooku vjerojatno će napraviti puno privlačniju objavu od sredovječnog

novinara u televizijskoj redakciji, bez obzira o kojoj temi se radilo. Vrijeme je da jedni počnu učiti od drugih.

Vijesti idu online, htjeli to neki ili ne, ali broj klikova svakako ne govori ništa o kvaliteti danog medija.

Nestandardni standard

Na kraju krajeva, tržište se većinom samo balansira. Medijske kuć,e kao i u svakoj industriji, objavljuju ono što se čita, gleda i sluša. Upravo zbog toga je potrebno potencijalne i buduće čitatelje, gledatelje i slušatelje obrazovati na pravilan način kako bi mogli sami utjecati na kvalitetu medija koje odabiru. To je svakako još jedan primjer “glasanja novčanikom“, a to najbolje funkcionira ako onaj tko čita određeni napis, u bilo kojem obliku, može i valjano prosuditi o kvaliteti onoga što čita. Stoga nije ni čudno što se stranice kao 24sata mogu “pohvaliti“ velikim brojem klikova; očito je da nepoznavanje

kvalitete sadržaja ima barem nekakvu ulogu.

Novi mediji svakako su dosad neviđen hibrid; uklapaju elemente klasičnih medija utoliku koliko se bave objavljivanjem aktualnih informacija. Ali jednako i proizvod industrije tako da im je sadržaj prilagođen osobnim ukusima korisnika i taj isti sadržaj izravno je određen onime što ljudi ‘klikaju’.

Upravo zbog toga novinar ima puno više uloga od običnog prenositelja informacija. On je moderator stranica, zaštitnik potrošača, zanimljiv autor i teži k objektivnom pisanju, sve pod opaskom urednika, kojemu je glavni cilj oduvijek bila zarada.

No ne treba ni ovo uzeti zdravo za gotovo. Ovo je ipak samo perspektiva budućih autora članaka koje će možda neki i pročitati. Današnje obrazovanje je sutrašnja svakodnevica

Đivo Glanz

22 Punkt 13, 2017.

Sunčana Barbarić studentica je Sveučilišta u Dubrovniku koja se ujedno bavi i slikarstvom. U

intervjuu za Punkt otkriva kako je sve to krenulo i koji su joj budući planovi.

Kada se pojavila želja za crtanjem, odnosno slikanjem?

Moja želja za slikanjem se pojavila još u osnovnoj školi. Otkad sam prvi put uzela olovku u svoje ruke, odmah sam počela crtati. Dok bi svi tijekom nastave pratili, ja bih se uvijek zabavljala crtanjem u svojoj zadaćnici. Crtanje je bilo ono što me zanimalo sve više i više, iz dana u dan. Danas, još uvijek crtanjem ispunjavam svoje zadaćnice. Tijekom osnovne škole, uz crtanje u zadaćnici, crtala sam i kod kuće za sebe i na predmetu

likovne umjetnosti. Kad su došli dani odabira srednje škole znala sam što želim, to je bila Umjetnička škola.

Koji si proces morala proći pri upisu u Umjetničku školu? Je li upis ispunio tvoja očekivanja?

Za upis u Umjetničku školu Luke Sorkočevića, trebala sam predati svoje ocjene iz osnovne škole i proći prijamni ispit. Na prijamnom ispitu morali smo nacrtati portret i figuru. Što se škole tiče, imam samo odlično i pozitivno iskustvo. Dane smo provodili na nastavi od jutra do popodneva. U jutarnjem programu bavili smo se općim predmetima, dok bismo cijelo popodne posvetili crtanju. Uz crtanje, popodnevni su sati bili posvećeni slikanju i plastičnom oblikovanju. U tom razdoblju je počelo aktivno bavljenje slikanjem. Na kraju svake školske godine imali bismo izložbe u posebnoj galeriji naše škole. Najvažnija izložba bila je izložba maturalnog rada. Upis u tu školu definitivno je ispunio moja očekivanja.

Što je utjecalo na tvoj odabir fakulteta?

Najprije sam htjela pauzirati godinu. Nisam bila posve sigurna što želim, pa sam se prijavila na Akademiju likovnih umjetnosti u Splitu i Zagrebu te Restauraciju u Dubrovniku. Prvi izbor ostao je Split, no unatoč blizini i svim prednostima, odlučila sam odustati. Za moj rad veoma je važna inspiracija koju bih, u drugim gradovima, a pogotovo

u Zagrebu, izgubila. Velik sivi Zagreb ne pruža inspiraciju koju mi pruža Dubrovnik. Nakon što sam godinu dana radila, upisala sam Restauraciju na Sveučilištu u Dubrovniku. Ovaj je studij zapravo najbliže onome što me zanima. Uz to imam vremena za samostalne radove, studij mi pruža puno znanja, vještina i naravno, druženja s drugim ljudima.

Što je tvoja najveća inspiracija i koje motive najčešće slikaš?

Moja najveća inspiracija je priroda i cijeli grad Dubrovnik općenito. Živim za sunce; uz to što se tako i zovem, sunčano vrijeme označava moju inspiraciju. Čim vidim da je vani sunce, moram izići iz kuće. Tada samo šetam, ponesem

Intervju s dubrovačkom slikaricom i studenticom Sunčanom Barbarić: MOJA NAJVEĆA INSPIRACIJA JE PRIRODA I DUBROVNIK

Punkt 13, 2017. 23

blok i krenem stvarati svoja djela. Također, cijeli grad Dubrovnik, sa svojom ljepotom i poviješću, jedan je od mojih motiva. U Zagreb zato i nisam mogla poći jer mi ne pruža ono što Dubrovnik može. Najviše volim slikati kombinaciju portreta s cvijećem i prirodom. U početku sam sve crtala olovkom. Zatim sam prešla na akvarel, što mi je draga tehnika jer je veoma nježna, ima puno vode. Akvarelom se najviše koristim kad želim rad završiti u jednom danu jer se brzo suši. Trenutno radim s uljem, želim se razviti u svim mogućim tehnikama, najviše u ulju, pogotovo što su svi moji najdraži slikari slikali tako. Najdraži slikar i moj uzor je Vlaho Bukovac. Najviše me ljuti kad ljudi imaju uzor i pokušavaju biti njegova kopija; u tome onda nema čari. Kad vidim slike Bukovčeve točno mogu vidjeti svaki njegov potez kistom. Planiram izraditi seriju samo portreta, no teško je naći dobrovoljce spremne pozirati. Također često nalazim fotografije na internetu koje mi posluže kao podloga na kojoj sve izmjenim u svom stilu, dodam svoje motive i cvijeće, svoju pozadinu. Zato, kada dođe zima, teško se natjeram nešto slikati.

Imate li planove u vezi sa svojim radovima, izložbama ili radionicama?

Definitvno. Jednog ću dana sigurno imati svoju radionicu. Također, svaki dan pratim razne natječaje i prijave za izložbe. Na jednu izložbu za amatere sam se čak i prijavila. No, tu su me

odbili iz razloga što nisam amater zbog Umjetničke škole, a nisam ni akademikinja. Nastojim i dalje pratiti sve natječaje te jednog dana imati svoju izložbu.

Mislite li da u našem gradu ima još prostora za uspijeh u području umjetnosti?

Sve ovisi kako tko na to gleda. Dubrovnik je turistički grad u kojem se uvijek može zaraditi i koji pruža prostor za inovacije. Možda ne s našim ljudima, ali sigurno postoji određena populacija kojoj se to može prodati. Tijekom jednog ljeta radila sam suvenire od maslinova drva s akrilnim bojama i akvarelima, koristeći se motivima grada. Ljudi su prepoznavali prirodni talent i nešto specifično, nešto što se razlikuje od ostalih suvenira, kao što su majice ili slično. Važno je biti inovativan i uporan u svojem naumu i sve se može ostvariti.

Što biste preporučili naraštajima koji se žele baviti slikanjem?

Danas, većina ljudi na umjetnost gleda smatrajući da je to nešto od čega nema koristi, nešto čega se treba ostaviti. Najviše bih savjetovala da rade na sebi svaki dan jer bez upornog rada nema ništa. Većina govori da je crtanje samo u ruci, no to nije

u potpunosti točno. Istina, treba imati ruku, ali najvažnije je učiti se gledati jer uvijek ima primjera ljudi koji slikaju i nogom. Stvar je crtanja u tome kako se gleda na stvari, prostor oko njih. Najvažnije je raditi na sebi i ne bti ničija kopija.

Gdje možemo gledati i pratiti Vaše radove?

Trenutno sam najaktivnija na Instagramu. U početku sam sve objavljivala na Facebooku, no danas sve svoje radove i procese nastanka radova objavljujem na Instagramu. Pruža mi priliku pratiti ostale trenodve koji me zanimaju, te plasirati moje radove velikom broju publike.

Mihaela Dubelj

24 Punkt 13, 2017.

Rekordan broj Erasmus studenata u Dubrovniku

Č lanovi ESN-a Dubrovnik organizirali su Welcome Week (tjedan dobrodošlice)

u koji su bile uključene svakodnevne aktivnosti. Pone-djeljak je bio za piće dobrodošlice u Dyonisius baru. Speed Date je aktivnost održana u pizzeriji Scali u utorak gdje su nazočni mogli, rotirajući mjesta, upoznati međusobno i s članovima ESN-a Dubrovnik.

Sljedeći dan omogućeno im je razgledavati Grad uz zabavnu aktivnost City Games. Studenti su bili podijeljeni u timove, pa su uz mapu Grada išli od točke do točke i izvršavali zadatke. Cilj je bio Onofrijeva fontana. Pobjednik je bio onaj tko je obavio sve zadatke i prvi stigao na odredište. Tjedan je zaokružen šetnjom po gradskim zidinama uz pratnju. Održana su i različita informativna i

orijentacijska predavanja ESN-a uz pomoć Ureda za međunarodnu suradnju, koji su pružili pomoć i dobrodošlicu mladim ambicioznim studentima. Na njima ostaje da maksimalno iskoriste sve mogućnosti koje Dubrovnik kao grad pruža, a ujedno i uspješno polože što više ispita u nadolazećem semestru. Naravno, uz pomoć ESN timova, koji su otvoreni i susretljivi za bilo kakve dvojbe ili pitanja, to neće biti problem.

Ivana Stanković

Punkt 13, 2017. 25

Studenti Sveučilišta u Dubrovniku Blaž Bulum, Daria Kraljević i Marta

Žderić, posjetili su World Travel Market(WTM) koji se održavao u Londonu. WTM jedan je od vodećih svjetskih sajmova za turističku industriju, održavao se 6. do 8. studenog. Ovaj projekt dio je studentskog projekta koji financira Studentski zbor Sveučilišta u Dubrovniku.

Četverodnevni posjet studenti su prije svega iskoristili za upoznavanje s aktualnim turističkim trendovima i načinom promocije svojih ponuda. Student Blaž Bulum izjavio je: ,,Sudjelovanje na tako velikom sajmu me bolje upoznalo s potrebama tržišta rada. Također sam naučio nešto novo o marketingu, oglašavanju i brendiranju određene destinacije i države. Svakako, ovo je iskustvo koje bih preporučio svakome tko želi ulagati u sebe i pripremiti se za budući posao.’’

WTM postavlja izvrsne temelje za pojedine države

Studenti Sveučilišta u Dubrovniku u Londonu

koje su još uvijek u razvoju. Na primjer, predstavnici Republike Hrvatske na ovom su sajmu imali odlično razrađen turistički i promotivni plan, zbog čega je bila viša zainteresiranost sudionika sajma za sam pristup izložbenom prostoru. Hrvatska je premjerno predstavila svoj promotivni video Hrvatske turističke zajednice. Na sajmu su sudionici imali priliku spoznati nove kulture, upoznati se s turističkom ponudom država i kušati tradicionalnu hranu.

Uz WTM studenti su posjetili i neke od poznatih londonskih atrakcija, kao što su Hyde Park, Big Ben, British Museum, London Eye, Tower Bridge i Buckingham palace. Nakon putovanja bili su prepuni doživljaja i poručuju svima koji imaju priliku da posjete London. Ovaj projekt jedan je od primjera kako studenti mogu spojiti odmor i učenje.

Marta Žderić

26 Punkt 13, 2017.

Lucija Mrgudić studentica je Sveučilišta u Dubrovniku, koja je četrvrti semestar

druge godine PDS Mediji i kultura društva provela u Beču. Za Punkt je dala intervju u kojem otkriva kako je sve to proteklo i što sve poručuje studentima koji žele poći njeinim putem.

Što te je potaknulo da se prijaviš za Erasmus razmjenu?

Na Erasmus sam se prijavila jer sam prije svega htjela stjeći iskustvo života u nekoj drugoj državi, daleko od kuće. Također htjela sam upoznati nove ljude i vidjeti kakav je studentski život negdje drugo, daleko od Grada, a i same države. Uz nova iskustava, prijavila sam se jer još od osnovne škole učim njemački jezik, a ova razmjena mi se činila savršenom prilikom da ga poboljšam i bolje naučim.

Intervju s dubrovačkom studenticom: VEĆ SADA RAZMIŠLJAM GDJE BIH OPET NA RAZMJENU

Što je sve potrebno kako bi se prijavilo na Erasmus?

Prijava za Erasmus razmjenu sama po sebi i nije toliko komplicirana. Kada iziđe natječaj treba popuniti nekoliko obrazaca među kojima je i motivacijsko pismo, te položiti ispit iz engleskog jezika. Ono što je jako važno jest motivacijski intervju koji također treba proći. Kada se sve to riješi i kada iziđu rang-liste, kreće papirologija. Imala sam poprilično toga za rješavati uz mnogo konzultacija s kordinatorom oko predmeta. Ali, sve u svemu, ne oduzima previše vremena ni truda.

Kako si se odlučila za grad?

Erasmus nudi puno gradova u Europi. Za Beč sam se odlučila jer sam oduvijek htjela ići u neku zemlju njemačkoga govornog područja. S obzirom na to

naše sveučilište ima ugovore s fakultetima u Beču i Grazu, odlučila sam se za Beč jer mi je bio zanimljiviji i, naravno, jer je glavni grad. Htjela sam stjeći novo iskustvo života u velikom gradu, ali i sam fakultet u Beču, jako je priznat, pa je i to utjecalo na moj izbor.

Kakvi su te predmeti dočekali? Koliko se njihov sustav programa razlikuje od Sveučilišta u Dubrovniku?

Cijeli austrijski obrazovni se sustav razlikuje od našega, to mi je možda i bio najveći problem u samom početku. Za razliku od nas, u Austriji Erasmus studenti idu na predavanja zajedno s redovitim studentima tog sveučilišta, i nema previše izbora za predavanja na engleskome, ali profesori su bili dosta susretljivi. Predmeti koje sam pohađala su bili stvarno zanimljivi

Punkt 13, 2017. 27

i mogu reći da sam stvarno naučila puno stvari koje vjerovatno ne bih imala prilile naučiti ovdje. Stekla sam također i brojna poznanstva koja bi mi mogla biti velika pomoć za budućnost. Dobra stvar kod Sveučilista u Beču je to što imaju dosta iskusnih i poznatih profesora, tako sam npr. imala profesora koji je bio direktor Reutersa, ali i razne urednike njemačkih i austrijskih novina.

Uz nastavni program, što si još bila u prilici raditi?

Pa s obzirom da sam imala poprilično slobodnog vremena, često sam s prijateljima obilazila gotovo sve važno i zanimljivo što se u Beču može obići. Također smo i putovali, koliko su nam obveze to dopustile, tako sam bila u Grazu, Bratislavi, Gradišću, Sopronu i Sjevernoj Austriji. Najbolji dio Erasmusa bili su razni Erasmus zabave i druženja sa studentima iz cijele Europe i svijeta.

Je li se teško snaći studentima u novom gradu?

Pa u početku je bilo teško, pogotovo kada odeš sam, ali tu erasmus studentima pomaže ESN. ESN organizira razne događaje kako bi zbližili studente i upoznali ih s gradom. Ja sam imala sreću što sam prvi dan na faksu upoznala jednu djevojku i to baš iz Hrvatske, tako da smo se cijeli semestar družile. Također na svakom

erasmus događaju bih upoznala nekog novog pa se s većinom još uvijek čujem gotovo svakodnevno.

Bili ponovila svoje iskustvo?

Definitivno bih ponovila moje Erasmus iskustvo. Čak već sada razmišljam gdje bih otišla kada bih ponovno pošla na razmjenu. Ovo iskustvo mi je puno pomoglo da, prije svega, poboljšam njemački jezik, steknem nova prijateljstva i iskusim život u drugoj kulturi. Pomoglo mi je da steknem neka nova znanja i proširim vidike, a smatram i da će mi jako značiti kada jednog dana započnem karijeru. Svakako ću ponoviti jedan semestar u inozemstvu, a to preporučujem svima koji žele iskusiti život negdje vani, barem na kratko. I nikako se ne treba bojati ići sam, ne treba se bojati onoga što vas čeka. Na kraju krajeva, sve je to dio iskustva koje nas obogaćuje.

Za kraj, što bi preporučila onima koji bi htjeli ići?

Svima onima koji žele ići želim preporučiti da to i učine, bez puno razmišljanja. Bez puno razmišljanja hoće li moći i kako će, samo neka idu jer kad dođu u grad u koji žele, vidjet će da nema razloga za paniku i brigu. Svi koji nas čekaju gore su studenti kao i mi i svi će pomoći ako imamo neki problem, samo je bitno odlučiti se, otići i dobro se zabaviti.

Mihaela Dubelj

SCDU je aplikacija Studentskog centra Dubrovnik koja je namijenjena studentima kako bi imali uvid u dostupne poslove, smještaj, novosti te ostale studentske sadržaje. SCDU aplikaciji mogu pristupiti i korisnici koji nisu registrirani članovi Studentskog centra Dubrovnik, no oni imaju ograničen pristup njenim sadržajima.

SCDU

Nova aplikacija Studentskog centra

iPhone aplikacija Android aplikacija