RAVNOPRAVNOST POLOVA U DOMENU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE – ANALIZA DOKUMENTACIJE

Analizirana dokumentacija:- Zakon o zdrvstvenoj zaštiti (Sl. RCG br. 39/2004.)—- Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva (Sl. SRCG br.

13/79...21/98)- Zakon o zaštiti na radu (Sl. RCG br. 79/2004.)- Zakon o zaštiti prava mentalno oboljelih lica. (Usvojen maja,

2005. god.)- Zakonom o uslovima i postupku za prekid trudnoće, Sl.SRCG

br. 29/79- Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u 2003.,

Stanovništvo- pol i starost- Statistički godišnjak 2004, RCG, Republički zavod za statistiku- Statistički godišnjak o zdravlju stanovništva i zdravstvenoj zaštiti

u republici CG 2002. , Institut za zdravslje CG, Podgorica- Nacionalni program za prevenciju nasilja- Strategija za borbu protiv trgovine ljudima- Strategija borbe protiv HIV/AIDS-a u CG- Akcioni plan za prevenciju narkomanije kod djece i omladine u

CG- Strategija zaštite mentalnog zdravlja

Zakon o zdrvstvenoj zaštiti (Sl. RCG br. 39/2004.)

Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva (Sl. SRCG br. 13/79...21/98)

U Crnoj Gori je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti obezbijeđena jednaka mogućnost ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu bez razlike po polnoj, nacionalnoj, religioznoj, teritorijalnoj i bilo kojoj drugoj pripadnosti (Čl. 4) Država, u skladu sa načelom ravnopravnosti muškaraca i žena, obezbjeđuje jednaku dostupnost i pristupačnost zdravstvenoj zaštiti.

Cilj Zakona (čl.2.) je da stvori uslove za: očuvanje, zaštitu i unaprjeđenje zdravlja građana, poboljšanje kvaliteta života u vezi sa zdravljem, obezbjeđenjedostupnosti zdravstvene zaštite pod jednakim uslovima, posebnu brigu za zdravstveno i socijalno osjetljive i ugrožene kategorije i poboljšanje efikasnosti i kvaliteta zdravstvene službe.

Prioritetne mjere zdravstvene zaštite (Čl. 10.) su, pored unaprjeđivanja zdravlja, otkrivanja i sprječavanja bolesti i povreda, obezbjeđivanja potrebnih lijekova i edukacija i obrazovanje u vezi sa zdravljem, zatim (tačka 7) zdravstvena zaštita djece i mladih i zaštita žena u vezi sa planiranjem porodice, trudnoćom, porođajem i materinstvom. Tačkom 8 je propisana zdravstvena zaštita građana preko 65 godina.

Prioritetne mjere pod tačkom 7 i 8 ne finansiraju se iz budžeta Republike (čl. 13.)Mjere zdravstvene zaštite u vezi sa radom i radnom sredinom propisane su čl. 15., 16. i 17. Njima se sprječavaju profesionalne bolesti, povrede na radu i štiti zdravlje zaposlenih.Specifična zdravstvena zaštita zaposlenih (čl.16.) obuhvata: ljekarske preglede radi utvrđivanja radne sposobnost i sistematske preglede (s obzirom na pol, starost, uslove rada, oboljenja) , praćenje zdravstvenog stanja, identifikaciju rizika zdravstvenu edukaciju i zdravstveno obrazovanje i sl.

Odnosi između zdravstvenog radnika i građanina – korisnika zasnivaju se na međusobnom uvažavanju, povjerenju i očuvanju dostojanstva ličnosti (čl. 20.)

Zdravstveni radnici dužni su da čuvaju kao profesionalnu tajnu sve što znaju o zdravstvenom stanju građanina (čl. 24.)Svi učesnici u pružanju zdravstvene zaštite dužni su da vode medicinsku dokumentaciju, izvještaje i evidencije u skladu sa posebnim zakonom i u propisaniom roku dostavljaju izvještaje Institutu za javno zdravlje(čl. 29.)

Zdravstvena djelatnost organizuje se na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite (čl. 32.).Primarnu zdravstvenu zaštitu građani ostvaruju preko izabranog tima ili izabranog doktora (čl. 19.) Primarni nivo zdravstvene zaštite obuhvata i zdravstvenu zaštitu majke i djeteta i planiranje porodice (čl. 33. tačka 5.)

Dom zdravlja je referentni centar primarne zdravstvene zaštite koji pruža podršku izabranom timu ili doktoru (iz čl. 19.) i iz oblasti zdravstvene zaštite žena i planiranja porodice(čl. 40.)

Komentar

Zdravstveni sistem prepoznaje posebne potrebe žena za zdravstvenim uslugama, vodeći računa o biološkim, društveno-ekonomskim i psihološkim činiocima , koji se razlikuju kod muškaraca i žena. Nastoji se, u okviru mogućnosti, uskladiti planiranje zdravstvene zaštite prema potrebama žena. Ipak, nijesu obezbijeđene sveobuhvatne analize postojećeg stanja zdravlja žena u zajednici, identifikacije zdravstvenih problema, potreba ženskog stanovništva svih starosnih doba i rizičnih faktora po žensko zdravlje, kako bi se mogli definisati programi zdravstvene zaštite žena. Ne postoji sistematski monitoring i evaluacija realizovanih programa kako bi se omogućilo određivanje prioritetnih ciljeva, koji su realni i dostižni, a smatraju se relevantnim za očuvanje i unaprjeđivanje zdravlja žena.

U realizaciju planiranih aktivnosti zdravstvene zaštite uključeni su svi nivoi, sa posebnim akcentom na primarnu zdravstvenu zaštitu. Na primarnom nivou zdravstvene zaštite stanovništva planirani procesi edukacije žena i mladih iz oblasti zdravih stilova života, reproduktivnog zdravlja, pripreme žena za materinstvo nijesu adekvatni potrebama i naročito su nedostupni ženama sela i nekih marginalnih grupa (Romi, izbjegli i raseljeni, Albanke ...) Takođe

edukativno- informativni programi o očuvanju zdravlja žena u menopauzi nijesu adekvatno zastupljeni.

U skladu sa ekonomskim mogućnostima, nastoje se pratiti i primjenjivati savremena dostignuća u medicini, obezbijediti savremena oprema, edukacija medicinskog kadra i razvijati informacioni sistem. Međutim, ne postoji validna analiza problema žena svih starosnih kategorija pri ostvarivanju zdravstvene zaštite, analiza zadovoljsva pruženim uslugama u zdravstvenim ustanovama i odnosom zdravstvenih radnika.

Dugogodišnja ekonomska kriza je ugrozila standard života ukupnog stanovništva. To se neminovno odrazilo i na kvalitet ishrane žena tokom perioda trudnoće i dojenja, što na posredan način ugrožava i djecu, kao najranjiviju kategoriju stanovništva. Država nema, za sada, konkretnih, parcijalnih programa poboljšanja ishrane trudnica. Globalnim programina nastoji se poboljšati standard ukupnog stanovništva , a posebno ranjivih kategorija, kao što su trudnice i djeca. Ministarstvo zdravlja Crne Gore priprema projekte unapređenja zdravlja majke i djeteta, kao i programe unapređenja zdravlja vulnerabilnih kategorija, čiji će sastavni djelovi biti problemi ishrane ove vulnerabilne kategorije stanovništva U toku je izdara Strategije zaštite reproduktivnog zdravlja , a u Beranama je već počeo sa radom moderno opremljen Reproduktivni centar, koji u svojim sadržajima ima i savjetovalište za mlade

Može se reći da je zdravstvena zaštita ženskog stanovništva na teritoriji Republike dostupna i pristupačna. Na nivou primarne zdravstvene zaštite ostvaruje se kroz dispanzere za žene, savjetovališta za trudnice i savjetovališta za planiranje porodice u okviru 18 domova zdravlja, patronažnim službama i polikliničkoj službi Kliničke bolnice u Podgorici. Ostali nivoi ostvaruju se kroz odjeljenja ginekologije i akušerstva u sedam opštih bolnica i Ginekološko-akušerske klinike u Podgorici i stacionarnih službi u domovima zdravlja (u mjestima gdje nema opštih bolnica Mojkovac, Rožaje, Plav). Obezbijeđenost visoko- stručnim, specijalizovanim kadrovima je u skladu sa propisanim kadrovskim normativima za zdravstvenu zaštitu žena. Razvijena zdravstvena infrastruktura, dobro uspostavljena mreža zdravstvenih ustanova i kvalifikovan zdravstveni kadar ipak ne pokrivaju ravnomjerno podrušje Republike. Nejednakost u dostupnosti zdravstvenoj službi za zaštitu žena postoji između regiona, ali i urbanih i ruralnih sredina.

Za sada ne postoji nacionalna politika koja se odnosi na pružanje usluga planiranja porodice ženama na selu, ali će novim Programom zaštite i unapređenja reproduktivnog zdravlja žena biti obuhvaćena i ova problematika. Usluge iz domena planiranja porodice i savjetodavne usluge žene na selu dobijaju u sklopu zdravstvenih usluga koje pružaju ginekolozi u punktovima na selu (nekoliko puta nedeljno ginekolog iz centralnog doma zdravlja posjećuje seoske punktove, ako postoji i pruža zdravstvene usluge i ovog tipa). Posebno se navedene usluge ne pružaju ženama na selu, zbog

nedostupnosti ovog dijela zdravstvene službe na selu, ali ih može dobiti potpuno besplatno u domu zdravlja kojem pripada.

Kao i u perdhodnom slučaju i zdravstvene usluge vezane za korišćenje bezbjednih mjera za zaštitu od trudnoće žene na selu mogu da dobiju pri pregledima njihovih ginekologa u zdravstvenom punktu na selu. U slučajevima potrebe žene na selu mogu konsultovati i ljekara opšte medicine koji se za vrijeme cijelog radnog vremena brine o zdravstvenom stanju cjelokupne populacije u selu.

Kao što je prethodno navedeno, ne postoje nikakve zakonske prepreke ženama za potpunu dostupnost zdravstvenoj zaštiti. Moguće barijere objašnjavaju se više kulturnim, nacionalnim karakteristikama, nego nedostupnošću zdravstvene službe. Međutim, nedovoljnoj iskorišćenosti doprinosi i život u ruralnim područjima, neinformisanost, neobrazovanost, predrasude i patrijarhalno vaspitanje, stid, pripadnost manjinskoj populaciji koja nedovoljno razumije jezik i sl. U nekim od navedenih situacija žena nema mogućnosti da planira porodicu po sopstvenoj želji, već je izložena brojnim trudnoćama i rađanjima, naročito kada se želi dobiti muško dijete.

Po osnovu zdravstevnog osiguranja žene ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu i njegu, naknadu zarade za vrijeme privremene spriječenosti za rad, naknadu za produženu njegu djeteta, naknadu putnih troškova u vezi sa korišćenjem zdravstvene zaštite i naknadu za pogrebne troškove, pripremu za rađanje zdravog potomstva, dojenje i pružanje njege novorođenom djetetu.

Kvalitet usluga u zdravstvenoj zaštiti nije dovoljno istraživan, nijesu izgrađeni stručni standardi, ne postoji informacioni sistem, kojim bi se uticalo na ažuriranje podataka o zdravstvenom stanju, pravima i programima namijenjenih unapređenju zdravlja žena, ne radi se evaluacija ovih zdravstvenih programa, nije razvijen sistem kontrole u zdravstvu, nije ispitivana satisfakcija žena-korisnika zdravstvenih usluga. Pored toga, privatni sektor, koji sve značajnije učestvuje u sistemu zdravstvene zaštite žena nije kontrolisan i integrisan u javni zdravstveni sistem.

Žene- izbjegla i raseljena lica u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu, naročito u periodu trudnoće, porođaja i postporođajnog perioda su izjednačene sa ženama domicilnog stanovništva

POKAZATELJI ZDRAVSTVENOG STANJA ŽENA(Statistički godišnjak o zdravlju stanovništva i zdravstvenoj zaštiti u republici CG 2002. , Institut za zdravslje CG,).

U ukupnoj populaciji zemlje (Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u 2003., Stanovništvo- pol i starost) žena ima 314 920, od šega u fertilnom dobu (starosti od 15 do 49 godina ) 156 786 ili 25,3% od ukupnog stanovništva.

6. Najčešći uzroci umiranja (mortaliteta) žena u 2002. godini bili su:- bolesti sistema krvotoka 50,4%- tumori 15,9%- simptomi, znaci i nenormalni klinički i laboratorijski nalazi 15,6 %- bolesti žlijezda sa unutrašnjim lučenjem i zbog posljedica

ishrane i metabolizma 2,9%- povrede, trovanja i razni spoljni uzroci 2,4%- bolesti organa za varenje 1,9%.

Nema značajnih promjena u redosljedu, kada se radi o najčešćih 6 uzroka smrti žena u posljednjem desetogodišnjem periodu. Vrijednosti specifične stope smrtnosti žena u Crnoj Gori niža je od stope smrtnosti muškaraca u cjelini i u odnosu na starost bile su niže za sve starosne kategorije. Tek nakon sedamdeset pet godina života veći je udio žena neg muškaraca u ukupnoj strukturi umrlih, kao posljedica činjenice da je očekivano trajanje života za žene duže nego za muškarce i više ih ima u ovoj starosnoj grupi.U službi za zdravstvenu zaštitu žena u 2002. godini u 23 punkta radilo je 31 ljekar specijalista (Statistički godišnjak o zdravlju stanovništva i zdravstvenoj zaštiti u republici CG 2002. , Institut za zdravslje CG,).

Broj posjeta žena u savjetovalištu za trudnice kreće se od oko 43 hiljade u 1992. godini do 32, 8 hiljada u 2001. godini i 28,3 u 2002. god. što pokazuje značajnu tendenciju pada. U 2001. godini u savjetovalištu za trudnice evidentirano je 9745 posjeta trudnica prvi put. To je znatno više od ukupnog broja porođaja od 8884 u istoj godini, tako da se može pretpostaviti da se razlika odnosi na prekinute trudnoće. Žene se u preko 99% slučajeva porađaju uz stručnu pomoć. U 2001. godini bez stručne pomoći porodilo se samo 42 žene ili 0,5 od ukupnog broja (8884) porođaja izvršenih u bolnicama Crne Gore.

Zdravstvenu zaštitu iz domena reproduktivnog zdravlja i planiranja porodice žene ostvaruju u savjetovalištima za planiranje porodice koji funkcionišu u okviru dispanzera za žene. Broj posjeta kreće se od oko 4 hiljade u 1992. godini, 7 hiljada u 1997. i 8 hiljada u 1999. godini pa do 2,6 hiljada u 2001. i 2,9 hiljada u 2002.godini. Bilježi se drastičan pad evidentiranih posjeta u vezi planiranja porodice. Razloge teraba tražiti u razvijanju privatne prakse za zdravstvenu zaštitu žena i neadekvatne evidencije usluga koje ona pruža. Zbog toga ne postoje validni podaci o stepenu zadovoljenosti potreba žena za kontracepcijom, najčešće upotrebljavanim sredstvima. Podaci za 2002. godinu kreću se 3541 posjeta zbog ordiniranja kontraceptivnih sredstava, od toga je ordinirano 2582 slučajeva oralnih sredstava, 803 slučaja intrauterinih sredstava, i 156 drugih lokalnih kontraceptivnih sredstava.

Zdravstveni sektor je , može se reći, preovlađujuće “ženski posao”, naročito kada se radi o višem, srednjem i nižem obrazovanju, sa tendencijom stalnog rasta udjela žena. U 2001. godini od ukupnog broja visoko obrazovanog kadra (ljekar, ljekari specijaliste, stomatolozi) žene su činile 54,7%. Od ukupnog broja kadra sa višom, srednjom i nižom školskom spremom žene su činile čak 85,6% . u Zdravstvenim institucijama, ipak, značajno preovlađuju muškarci na rukovodećim radnim mjestima.

Planiranje porodice, kao obaveza, nije propisano zakonskom regulativom, ne postoje nikakve zabrane niti obaveze iz domena reproduktivnog zdravlja.

Zakonom o uslovima i postupku za prekid trudnoće, Sl.SRCG br. 29/79 je regulisano da se prekid trudnoće može izvršiti samo na zahtjev trudnice do isteka deset sedmica od dana začeća (čl. 2.), Prekid trudnoće kod maloljetnice i lica pod starateljstvom može se izvršiti samo uz saglasnost roditelja(čl. 3)Čl. 4. obavezuje na čuvanje službene tajne i poštovanje ličnosti i dostojanstva trudnice.Trudnica podnosi usmeni zahtjev ljekaru specijalisti za prekid trudnoće (čl. 5.), ljekar je dužan da joj ukaže na opasnosti i moguće štetne posljedice po zdravlje(čl. 6.) i žena potpisuje izjavu da želi prekid trudnoće (čl. 7.).

Prekid trudnoće može se izvršiti poslije navršene desete nedjelje trudnoće, najkasnije do dvadesete nedjelje trudnoće, kada postoje medicinske indikacije, kada je do začeća došlo u vezi sa izvršenjem krivičnog djela: silovanje, prinude na obljubu, obljube nemoćnog ili maloljetnog lica, obljube zloupotrebom položaja , podvođenja ili rodoskrvljenja, kada žena može doći u teške lične, porodične ili materijalne prilik (čl.9.). Troškove pobačaja pokriva korisnica, bez obzira na materijalni položaj, osim kada za abortus postoje indikacije iz čl. 9. (čl. 10.).Evidencija prekida trudnoće je utvrđena Zakonom o evidencijama.Zbog tradicionalnog vaspitanja pobačaj u Crnoj Gori se sve više obavlja u privatnim ambulantama, čije usluge nisu evidentirane u ukupnom broju zdravstvenih usluga koje se pružaju ženama.

Broj abortusa u 2000.(jedino raspoloživo)Ukupno registrovanih abortusa – 3406Žene- djevojke do 16 godina 14 slučajeva ili 0,4%Žene-djevojke do 19 godina (nema podatka do 18 godina) ukupno 64 slučaja ili 1,9%Podaci o abortusima su krajnje nepouzdani zbog loše evidencije u privatnoj praksi, gdje se najčešće u tajnosti obavljaju, kod neudatih žena.

Prenatalno testiranje fetusa dostupno je i, u slučaju kada je medicinski indikovano, troškovi su pokriveni u okviru zdravstvenog osiguranja. U svim drugim slučajevima troškove rada i putovanja snosi trudnica lično. Ne postoje precizni podaci koliko je usluga ove vrste godišnje urađeno u Republici, iz kojih razloga, kakvi su bili rezultati po pitanju pola fetusa i ishoda takvih trudnoća. U praksi je poznato da je prisutna pojava prenatalnog određivanja pola djeteta i prekida trudnoće kada je u pitanju žensko dijete. Podaci o polu novorođenčadi ne ukazuju još uvijek na značajno poremećenu strukturu, ali se može očekivati u budućnosti

Ne raspolaže se zvaničnim podacima o pobačajima koji nijesu zakonom dozvoljeni, što ne isključuje mogućnost da se oni ipak dešavaju. Nema slučajeva evidentirane smrtnosti i obolijevanja izazvanih pobaćajem. Žene

koje eventualno imaju takav problem koriste usluge redovne zdravstvene zaštite kroz odgovarajuće institucije. To nije zakonski posebno regulisano.

Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva (Sl. SRCG br. 13/79...21/98)

Evidencija je sastavni dio stručnog rada zdravstvenih radnika (čl. 4.) Evidencija se vodi unošenjem odgovarajućih statističkih podataka u medicinsku dokumantaciju utvrđenu zakonom, (čl. 5). Medicinska dokumentacija koja se odnosi na zdravstvenu zaštitu žena su: kartoni- koja obuhvata i zdravstveni karton za žene i karton planiranja porodice(čl. 7), protokoli – protokol prekida trudnoće, protokol porođaja (čl. 9.), Knjiga evidencija o porođajima i prekidu trudnoće (čl. 16), prijava porođaja, prijava pobačaja (čl. 18.) i periodični i zbirni izvještaji. Izvještaji (čl. 21.) mogu biti:- desetodnevni- o zaraznim oboljenjima,

- mjesečni – o zavisnicima od opojnih droga, apsentizmu-(bolovanje), povredama i trovanjima, porođajima i abortusima,

- tromjesečni – o utvrđenim stanjima, povredama, bolestima, trovanjima i smrt,

- godišnji – o imunizaciji, rehabilitaciji, ljekovima, otpuštenim bolesnicima o stanju i mjerama za zaštitu okoline, djelatnosti na planiranju porodice.

Zdravstvene organizacije dužne su da prikupljaju, kontrolišu i obrađuju statističker podatke i dostavljaju zdravstvenoj organizaciji koja vrši poslove u oblasti zdravstva za Republiku (Institutu za javno zdravlje), koja sastavlja godišnji zbirni izvještaj (čl. 23.)

Mada se znatan broj podataka u zdravstvenim organizacijama evidentira prema polu, ipak se može reći da evidencija u zdravstvu nije dovoljno rodno senzitivna (Statistički godišnjak o zdravlju stanovništva i zdravstvenoj zaštiti u republici CG 2002. , Institut za zdravslje CG, Podgorica i Statistički godišnjak 2004, RCG, Republički zavod za statistiku) Podaci o morbiditetu – utvrđena oboljenja, stanja i povrede prema dijagnostičkim grupama i dijagnozama u vanbolničkim službama nijesu evidentirani prema polu, za raliku od bolničkih službi gdje su slučajevi evidentirani i po polu.Tako, broj posjeta u službi opšte medicine, u službi za zdravstvenu zaštitu predškolske djece i savjetovalištima, u službi za zdravstvenu zaštitu školske djece i službi za medicinu rada nijesu prikazani prema polu. Takođe prema polu nijesu prikazani ni rezultati sprovođenja obaveznih imunizacija.

Ono što je posebno važno kada je u pitanju zdravlje ženskog stanovništva je nedostatak evidencije svih vidiva vasilja nad ženama i djecom kao uzroka traženja medicinske pomoći. Povrede i druga stanja ugroženosti zdravlja koja su posljedica zlostavljanja žena i djece, naročito nasilja u porodici ne mogu se prepoznati kroz zdravstvenu evidenciju, pa je tako onemogućeno praćenje i proučavanje ove problematike, a samim tim i planiranje mjera zaštite i poboljšanja tretmana.

Podaci nijesu senzitivni na tip naselja. To je posebno važno kada je u pitanju đensko stanovništvo. U svim oblastima ne postoje podaci na osnovu kojih se može vršiti analiza zdravstvenog stanja na osnovu indikatora o zdravstvenom stanju žena prema tome da li su sa sela ili iz grada. Podaci o umiranju kao i ostali podaci o zdravstvenom stanju odnose se na opštinu kojoj pripada osoba čije zdravstveno stanje procjenjujemo. Nijesu dati po obilježju ruralno- urbano. U zdravstvenoj evidenciji se ne mogu naći podaci o kvalitetu ishrane i razvoju djece, ni ukupno ni prema polu, osim nekih oskudnih podataka koji se odnose na sistematske preglede u školama. Takođe nema podataka o kvalitetu ishrane žena u toku trudnoće i u periodu dojenja, pa samim tim ne mogu se uraditi programi podrške u slučajevima potrebe.

Zakon o zaštiti prava mentalno oboljelih lica.(Usvojen maja, 2005. god.)

Zakonom jse uređuje način ostvarivanja prava mentalno oboljelih lica, organizacije i sprovoćenja zdravstvena zaštite, zaštite od diskriminacije po osnovu mentalnih poremećaja(čl. 1. i 2.).Zabranjuje se diskriminacija mentalno oboljelih lica po osnovu, pola, rase , uzrasta, ili bilo kog drugog ličnog svojstva (čl. 3.).

Mentalno oboljela lica imaju pravo na: dostupnu i efikasnu zdravstvenu zaštitu, liječenje pod jednakim uslovima i jednakim standardima sa drugim gračanima, zaštitu od ekonomske, seksualne,i drugih oblika eksploatacije, zloupotrebe, vrijeđanja dostojanstva i pravo na najveću moguću privatnost(čl. 4.)Zakonom su propisani mehanizmi kontrole zaštite MZ (čl. 9, 10. 11.), Načela zaštite mentalno oboljelih lica prooisana su čl. 12. do 21. Dobrovoljni smještaj u psihijatrijsku ustanovu propisan je čl. 32. i33. a prisilno zadržavanje i smještaj propisani su u posebnim slučajevima čl. 34 do 46.. Primjena fizičke sile, izolacije ili ograničenja u zaštiti mentalno oboljelog lica , kao jedinog mogućeg sredstva da se spriječi ugrožavanje života, zdravlja i ekonomske štete regulisana je čl. 47. do 52..Zakonom su detaljno propisani mehanizmi nadzora primjene odredbi zakona i sankcije u slučaju kršenja.

KomentarČinjenica da je Zakon prvi put donešen u CG je veoma ohrabrujuća. Potrebno je kontinuirano pratiti njegovu primjenu i rezultate u praksi, pošto ne postoji nikakvih ranijih iskustava.

Zakon o zaštiti na radu (Sl. RCG br. 79/2004.)

Pored Opštih odredbi Zakon o zaštiti na radu donosi i Preventivne .Preventivne mjere su usmjerene na zaštitu zdravlja radničke populacije – mjere zaštite na radu čl. 7), sredstva i oprema lične zaštite (čl. 9), prethodni i periodični pregledi (čl.10), vaspitanje i obrazovanje (čl. 12) i nijesu rodno senzitivne- ne prepoznaju specifičnosti ženskog zdravlja i specifične potrebe njegove zaštite (npr. u okviru vaspitanja i obrazovanja posebno za žene).

U okviru Prava zaposlenih (čl. 28.) nema rodne senzitivnosti – data su uopšteno prava na odbijanje rada zaposlenog. Među tim pravima nema prava na zaštitu žene od seksualnog zlostavljanja i ucjenjivanja na radnom mjestu, mentalnog maltretiranja i prava na polnu nediskriminaciju u vezi sa radom.

Ovlašćene zdravstvene ustanove obavljaju obavljaju niz poslova u domenu zaštite zdravlja (čl. 39) ali se ni gdje ne prepoznaje specifičnost zaštite ženskog zdravlja ( ni kod zdravstvenog vaspitanja, procjene rizika na poslovima i u radnoj okolini, utvrđivanju uzroka nastanka profesionalnih oboljenja, invalidnosti, analiza povreda na radu i obolijevanja u vezi sa radom i sl.

Poglavlje VI- Evidencije i izvještaj- ne obavezuje vođenje dokumentacije u vezi sa zaštitom zdravlja prema polnoj pripadnosti radnika. To otežava praćenje zdravstvenog stanja zaposlenih žena i uticaj rizičnih faktora za njihovo zdravlje, imajući u vidu različitu izloženost opasnostima u radnoj sredini muškaraca i žena, naročito u fertilnom dobu i tokom trudnoće.

Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u 2003., Stanovništvo- pol i starost, knjiga 2. RCG, Zavod za statistiku, Podgorica , 2004.

U knjizi 2 objavljeni su konačni rezultati popisa po starosti i polu stanovničtva CG. Podaci su prikazani po opštinama i naseljima, tako da se može pratiti polna i starosna struktura stanovništva i po tipu naselja – urbano- ruralno.

Statistički godišnjak 2004, RCG, Republički zavod za statistiku

U godišnjaku su prikazani podaci za Republiku i po opštinama o polnoj i starosnoj strukturi stanovništva i mnoštvo podataka koji se odnose na zdravlje ženskog stanovništva svih starosnih doba: rađanje, umiranje, stupanje u brak, razvodi braka, zapošljavanje, migracije.Komentar podataka dat je u okviru analize prethodnih zakona (o Zdravstvenoj zaštiti i evidencijama u zdravstvu.

Statistički godišnjak o zdravlju stanovništva i zdravstvenoj zaštiti u republici CG 2002. , Institut za zdravslje CG,

U Godišnjaku o zdravslju su prikazani sljedeći podaci:- Stanovništvo, rođenja, umiranja i brakovi;- Životna sredina i zdravlje - Zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici;- Zdravstvene ustanove, kadrovi i broj posjeta po službama;- Imunizacije - Zarazne bolesti- Obolijevanje – morbiditet

Komentar podataka dat je u okviru analize prethodnih zakona (o Zdravstvenoj zaštiti i evidencijama u zdravstvu.

Strategija razvoja i redukcije siromaštva – PRSP

Tokom 2003 godine urađena je državna Strategija razvoja i redukcije siromaštva. Njenom realizacijom nastoji se poboljšati materijalni položaj ugroženih kategorija stanovništva. Očekuje se da će to imati pozitivnog uticaja na poboljšanje uslova života žena, ishranu trudnica , žena u periodu dojenja i djece.U okviru Strategija razvoja i redukcije siromaštva planiran je niz se niz važnih projekata u zdravstvenoj djelatnosti. Neki od njh su urađeni a neki su u toku.

Sa aspekta unaprjeđivanja zdravstvene zaštite žena važni su sljedeći projekti: “UNAPJREĐENJe ZDRAVLJA MAJKE I DJETETA- u toku je izrada Strategije zaštite reproduktivnog zdravlja AKCIONI PLAN ZA DJECU, u toku ZAKON O ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, završenAKCIONI PLAN IMPLEMENTACIJE REFORMI U ZDRAVSTVENOM SISTEMU, u toku- Proces Reforme sistema Primarne zdravstvene zaštite u Crnoj Gori je otpočeo i veliki broj projekata, koji se tiču procesa Rerforme, su već realizovani ili se nalaze u procesu realizacije. STRATEGIJA PREVENCIJE HIV/AIDS-A, u pripremiEDUKACIJA ZDRAVSTVENIH PROFESIONALACA U PRIMARNOJ ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, u pripremiSTRATEGIJA UNAPREĐENJA MENTALNOG ZDRAVLJA, završen STARTEGIJA “NASILJE I ZDRAVLJE, završen

Kontrola kvaliteta usluga u zdravstvu Na svim nivoima će se uspostaviti sistem evaluacije rezultata koji će biti povezan sa ishodom preduzetih mjera. Sve zdravstvene ustanove će uvesti i primjenjivati adekvatan metod evaluacije rezultata, čije će mjerilo biti ishod preduzetih mjera povezan sa kvalitetom života. U okviru zakonskih propisa koje će se donijeti u cilju harmonizacije sa propisima EU, uvešće se obaveza praćenja i ocjene kvaliteta rada zdravstvenih ustanova, donošenje standarda za rad i akreditacija zdravstvenih ustanova, od strane posebne agencije za akreditaciju. Finansiranje zdravstvenih ustanova biće povezano sa kvalitetom rada.

Razvoj informacionog sistema

Razvoj informacionog sistema će omogućiti standardizaciju informacija, njihovo korišćenje i bolje upravljanje na svim nivoima sistema zdravstva. Prema preporukama Savjeta Evrope informacioni sistem mora biti prilagođen da prati uticaj tranzicije na siromašne i posebno osjetljive kategorije stanovništva. Od posebnog značaja je informisanost o zdravlju osoba koje žive u nesigurnim uslovima i njihovim specifičnim potrebama. Činjenica je da marginalne grupe nisu dovoljno informisane o zdravstvenim uslugama koje im se mogu pružiti, mogućnostima

njihovog korišćenja, eventualnim programima zdravstvene zaštite koji su namijenjeni njima i slično. Podaci koji se rutinski prikupljaju treba da uključuju socijalne i ekonomske podatke korisnika (za prikaz pokazatelja morbiditeta i mortaliteta prema grupama oboljenja osjetljivih kategorija stanovništva i prema polu), kao i indikatore pristupačnosti zdravstvenim službama.

Aktivnosti na zaštiti i poboljšanju zdravlja osoba u marginalnim situacijama

U cilju očuvanja i unapređenja zdravlja i prevencije bolesti osoba koje su kontinuirano u nepovoljnom položaju, ili osoba koje se samo jedan period svog života nalaze u nepovoljnom položaju, potrebno je raditi na razvoju nacionalnih programa za posebno osjetljive grupe, kao i za žensko stanovništvo svih kategorija, kao neravnopravniju grupu. Unaprjeđivanje zadovoljenja potreba starih lica, naročito žena u menopauzi, biće jedan od prioriteta u narednom periodu.

U okviru Strategije prevencije zloupotrebe psihoaktivnih supstanci preduzimaju se opsežne mjere prevencije . Njima su naročito obuhvaćeni školska i studenska populacija oba pola. Posebna pažnja se takođe posvećuje ženama u fertilnom dobu, zbog mogućnostu ugrožavanja ploda. Strategijom prevencije HIV, kroz planirane aktivnosti, takođe se posebna pažnja posvećuje ženskoj populaciji u fertilnom dobu.

Na nivou Države preventivni programi protiv polno prenosivih bolesti, sa naročitim akcentom na žene i djevojke, provode se kroz Vladine strategije prevencije narkomanije, trgovine ljudima, svih vidova nasilja sa posebnim akcentom na nasilje nad ženama i djecom,strategije delinkventnog ponašanja, zaštite mentalnog zdravlja i kroz mnoge druge pojedinačne edukativno – informativne aktivnosti na globalnom i lokalnom nivou

Nacionalni program za prevenciju nasilja

Nacionalni program za prevenciju nasilja, sa posebnim akcentom na prevenciju nasilja nad ženama, zlostavljanja i zanemarivanje djece i trgovine ljudskim bićima, iskazuje dugoročno opredjeljenje Republike za preuzimanjem odgovornosti za poštovanje ljudskih prava po međunarodnim standardima i konvencijama Savjeta Evrope, kao i implementaciju preporuka Izvještaja o nasilju i zdravlju SZO. Nacionalnim prodramom se utvrđuju osnovna načela državne politike kontrole svih vidova nasilja , kao i prioritetne aktivnosti za period od 3,5 godine.

Strateški ciljevi Nacionalnog programa su: poboljšanje zakonske regulative, podizanje obrazovnog nivoa stanovništva, uspostavljanje multidisciplinarne saradnje svih koji tretiraju probleme nasilja-uključujući i civilni sektor, unaprjeđivanje položaja žena , mladih, djece i starih lica, prevazilaženje

siromaštva i osposobljavanje zdravstvene službe za adekvatan tretman problema nasilja.

Nacionalnim programom su utvrđene prioritetne aktivnosti:- formiranje edukativno-terapijskog centra,- formiranje kriznih centara za nasilje - razvijanje institucionalnog savjetodavnog rada – kroz

savjetovališta za brak i porodicu, savjetovališta za mlade i razvojno savjetovalište,

- formiranje baze podataka o - izrada protokola postupanja u slučajevima nasilja u

zdravstvenim i drugim institucijama - edukacije, kampanje, seminari za profesionalce,- istraživački projekti o rasprostranjenosti i rizičnim faktorima,

tretmanu slučajeva,- zakonska reforma i imenovanje ombudsmana za žene i djecu

KomentarNacionalnim programom planirano su značajne aktivnosti. Problem u praksi je što većina planiranih progjekata nije realizovana , prvjenstveno zbog nedostatka materijalnih sredstava, ali i zbog nedovoljne zainteresovanosti realizatora.Nema podataka o radu Koordinacionog savjeta, nema godišnjih izvještaja o radu na realizaciji Nacionalnog programa, rezultatima monitoringa i evaluacije. Neki od manjih programa – edukacija, razvijanje multidisciplinarne saradnje na nivou lokalne zajednice i sl. provode se djelimično i nekontinuirano, što umanjuje očekivane rezultate.Neke od aktivnosti pokušavaju se realizovati kroz srodne programe , bez nekih vidljivih rezultata. Npr. ugrožavanje zenskih ljudskih prava se pokušava treturati kroz instituciju Ombudsmana za ljudska prava. To što on nije imao prijavljenih slučajeva ugrožavanja ženskih ljudskih prava najbolje govori u prilog neadekvatnosti ovakvog načina rješavanja.Projekat Krizni centar za nasilje takođe nije realizovan čak ni djelimično. U okviru sadržaja Reproduktivnog centra u Beranama planirano je i tretiranje žena koje su izložene nekim vidovima nasilja. Jasno je da zlostavljane žene u takvoj instituciji mogu dobiti pomoć i podršku samo djelimično i da to nije ni približno dobro rješenje za prevenciju i tretman slučajeva nasilja.

Kako se nebi shvatilo da je usvajanje Nacionalnog programa samo zadovoljenje forme, Vlada bi morala naći mogućnosti da se prioritetni projekti planirani njenim dokumentom realizuju. U tome cilju bilo bi potrebno napraviti revizuiju Nacionalnog programa , kako bi se utvrdili jednogodišnji prioriteti za čiju realizaciju bi se obezbijedila materijalna sredstva.

Strategija za borbu protiv trgovine ljudima - Akcioni plan Ministarstva zdravlja

Program planiran ovom Strategijom je kompatibilan sa Nacionalnim programom prevencije nasilja.U okviru Strategije Akcionim planom u okviru zdravstvene djelatnosti postavljeni ciljevi su:

- Konstituisanje multidisciplinarnih timova na nivou lokalne zajednice,

- Obezbjeđivanje odgovarajućeg zdravstvenog tretmana i sigurnog mjesta za žrtve trafikinga tokom 24 sata,

- Kontinuirano prikukpljanje podataka o pojavi trafikinga, informisanje stručnjaka i javnosti,

- Poboljšati edukaciju zdravstvenih stručnjaka radi poboljšanja rada i uspostavljanja multidisciplinarne saradnje,

- Senzibilisati javnost, podići nivo informisanosti i znanja o pojmu i zaštiti rizičnih grupa , te smanjiti mogućnost trafikinga ljudi u zemlji,

- Istraživati stavove, informisanost, znanja stanovništva i rizike od trafikinga.

Planirane aktivnosti se ne realizuju utvrđenom dinamikom, tako da nema saznanja o postignutim ciljevima ove Strategije u zdravstvu.

Akcioni plan za prevenciju narkomanije kod djece i omladine u CGAkcionim planom su definisane aktivnosti za suzbijanje narkomanije za 4 godine. Prioritetne aktivnosti u okviru zdravstvenog sistema su:

- preventivno obrazovanje djece i mladih, rizičnih grupa maldih i djece sa posebnim potrebama i preventnivno obrazovanje roditelja.

- Formiranje registra bolesti zavisnosti na nivou Republike,- Normativna regulativa rada apoteka,- Laboratorijska dijagnostika narkotika,- Jedinice za akutnu detoksikaciju, dnevne bolnice- sub-specijalistička obuka kadra za tretman i rehabilitaciju,- istraživanje, kontinuirano praćenje faktora rizika, evaluacija

preduzetih mjera. KomentarProgramom nijesu prepoznate specifične potrebe za zaštitom ženskog zdravlja, ali se intenzivno radi na realizaciji planiranih aktivnosti. Kroz programe Startegije zaštite mentalnog zdravlja intenzivno se radi na primjeni urađenog Registrar osoba liječenih od zloupotrebe PAS- izradi softvera, u Domu zdravlja u Podgorici je organizovano liječenje zavisnika, u Domu zdravlja u Kotoru je počeo sa radom pilot projekat Centar za mentalno zdravlje, u čijem sastavu je i jedinica za prevenciju i tretman zloupotrebe PAS.

Strategija borbe protiv HIV/AIDS-a u CG

Nacionalna Strategija je dizajnirana kao petogodišnji okvir za razvoj , implementaciju, monitoring i evaluaciju HIV/AIDS programa.

Prioritetni programi su: - prevencija čirenja međugrupama od posebnog značaja ( mladi,

mornari i radnici u turizmu i ugostiteljstvu, korisnici PAS, osobe uključene u komercijalni seks, MSM – muškarci koji imju seks sa muškarcima, Romi i zatvorenici.

- Zaštita i prevencija u zdravstvenim ustanovama /pri zdravstvenim intervencijama)

- Borba protiv stigme i diskriminacije nosilaca virusa i oboljelih,- Unaprjeđivanje nadzora, monitoring i evaluacija primijenjenih

programa.Strategija se zasniva na principima: poštovanja ljudskih prava, jednake dostupnosti zdravstvenoj zaštiti, multidimenzionalnosti, povjerljivosti podataka. Strategija je planirana tako da osigura koordinaciju širokog spektra aktivnosti koje se odnose na HIV/AIDS a dio su drugih Vladinih preventivnih programa i strategija, zakona, i međunarodnih konvencija i deklaracija.Sa aspekta zaštite ženskog zdravlja posebno su značajni preventivni programi vezani za radno mjesto –ugostiteljstvo i turizam, s obzirom na zastupljenost ženske radne snage u njima, i program zaštite osoba koje se bave komercijalnim seksom , pošto je to uglavnom ženska populacija, ugrožena raznim vidovima nasilja, sa ugroženim ljudskim pravima i ugroženim zdravljem.

Programi se odnose na oba pola, bez izdvojenih specifičnih potreba ženskog stanovništva- kada su u pitanju djevojčice i djevojke, zatvorenice, raposlene žene, majke i sl. Strategija zaštite mentalnog zdravlja- Akcioni plan

Strategijom je ukazano na značaj očuvanja i unaprjeđivanja mentalnog zdravlja stanovništva, kao i na potrebu promjene odnosa prema licima sa mentalnim problemima i njihovom liječenju. Akcionim planom planirane aktivnosti su:

- otvaranje centara za mentalno zdravlje u zajednici – na nivou primarne zdravstvene zaštite,

- otvaranje mreže savjetovališta za brak i porodicu, savjetovališta za mlade, savjetovališta za bolesti zavisnosti, i savjetovališta za psiho-gerijatrijske poremećaje-(briga za mentalno zdravlje starih),

- radi preimjene standarda SZO, rekonstrukcija bolničkih kapaciteta , osavremenjavanje Psihijatrijske klinike, psihijatrijskih odjeljenja, detoksikacionih jedinica

- obezbjeđivanje kvalifikovanog kadar- subspecijalizacija,- zakonska regulativa, - baza podataka, registri i istraživanja.

Komentar

Strategija obuhvata programe planirane za ukupnu populaciju i po specifičnim populacionim grupama. Strategijom nijesu prepoznate specifičnosti ženskog

mentalnog zdravlja i socijalno-ekonomske i kulturološke karakteristike koje posebno ugrožavaju đentalno zdravlje žena. Ne postoje programi i institucije za zaštitu, unaprjeđenje mentalnog zdravlja žena.U budžetu i Fondu za zdravstvenu zaštitu nijesu jasno definisana i izdvojena sredstva koja će se usmjeriti za zaštitu mentalnog zdravlja.

Neki od planiranih programa su u fazi pripreme, eksperimentalnoj ili u fazi realizacije.

U Kotoru je je otvoremn ogledni Centar za mentalno zdravlje- priprema potrebnog kadra je u toku.Usvojen je Zakon o zaštiti prava mentalno oboljelih lica.