Strategija zaposljavanja FBIH .pdf

BOSNA I HERCEGOVINA Federacija Bosne i Hercegovine

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine Ministarstvo rada i socijalne politike

Strategija zapošljavanja

Federacije Bosne i Hercegovine

(2009-2013)

oktobar / listopad, 2008.

Ovaj projekt je finasirala Europska Unija

Projekt “Reforma politike zapošljavanja i uspostava informatičkog sistema tržišta rada u Bosni i Hercegovini” EuropeAid/123680/C/SER/BA) je pomogao izradu Strategije zapošljavanja FBiH

Projekt implementira TREK Consulting SA u konzorciju sa Veneto Lavoro, PEM GmbH and Italtrend

Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine

Strategija zapošljavanja FBiH ______________________________________________________________________________________________

2

Sadržaj

POPIS SKRAĆENICA .....................................................................................................4

UVOD.........................................................................................................................5

1. IZVRŠNI SAŽETAK....................................................................................................6

2. MEĐUNARODNI OKVIR ZA IZRADU STRATEGIJE ZAPOŠLJAVANJA.................................. 12

2.1 EUROPSKA STRATEGIJA ZAPOŠLJAVANJA ......................................................................... 12 2.2 SAA I EUROPSKI SPORAZUM O PARTNERSTVU .................................................................. 13 2.3 SPORAZUM O EUROPSKOM PARTNERSTVU ........................................................................ 14

3. MAKROEKONOMSKI I DRUŠTVENI OKVIR I TRŽIŠTE RADA ........................................... 16

3.1 OPĆI EKONOMSKI INDIKATORI .................................................................................... 16 3.2 STRUKTURALNE PROMJENE U EKONOMIJI FBIH ................................................................. 22 3.3 OBRAZOVANJE I CJELOŽIVOTNO UČENJE ......................................................................... 25 3.4 REGIONALNI/TERITORIJALNI DISPARITETI ....................................................................... 28

4. TRŽIŠTE RADA – ZAPOSLENOST, NEZAPOSLENOST, PONUDA I POTRAŽNJA ZA RADNOM SNAGOM................................................................................................................... 30

4.1 ZAPOSLENOST U FBIH............................................................................................. 31 4.2 NEZAPOSLENOST I NEAKTIVNOST U FBIH ....................................................................... 34 4.3 POTRAŽNJA ZA RADNOM SNAGOM................................................................................. 35

5. STRATEŠKI CILJEVI, SPECIFIČNI CILJEVI, PROGRAMI I MJERE ZAPOŠLJAVANJA.............. 44

5.1 STIMULIRATI RAZVOJ, ZAPOŠLJAVANJE I UNAPRJEĐIVATI KVALITETU RADNIH MJESTA ...................... 45 5.2 OSIGURATI INKLUZIVNA TRŽIŠTA RADA KROZ SPRJEČAVANJE DUGOROČNE NEZAPOSLENOSTI, NEAKTIVNOST, SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI I SIROMAŠTVA RADNO SPOSOBNOG STANOVNIŠTVA ................ 46

5.2.1 Smanjenje i sprječavanje dugoročne nezaposlenosti .......................................... 46

5.2.2 Povećati stope zaposlenosti fokusirajući se na skupinu ekonomski neaktivnih žena. 48

5.2.3 Povećati stope zaposlenosti fokusirajući se na grupu neaktivnih, posebno na stariju radnu snagu ........................................................................................................ 52

5.2.4 Osigurati aktivno učešće na tržištu rada mladih starosti 15-24 godina kroz povećanje mogućnosti integracije na tržište rada. .................................................................... 55

5.2.4 Veća povezanost sa tržištem rada posebno ugroženih skupina, kao što su osobe sa posebnim potrebama i Romi................................................................................... 58

5.3 UNAPRIJEDITI USKLAĐENOST PONUDE I POTREBA NA TRŽIŠTU RADA ......................................... 60

5.3.1 Monitoring potražnje na tržištu rada................................................................ 60

5.3.2 Monitoring i usmjeravanje potencijala radne snage u pravcu potražnje na tržištu rada.......................................................................................................................... 60

5.3.3 Pružanje potrebne obuke i obrazovanja sa ciljem usklađivanja ponude sa zahtjevima tržišta rada.......................................................................................................... 61

5.3.4 Uspostava efikasnog sustava posredovanja ...................................................... 61 5.4 POVEĆATI I UNAPRIJEDITI ULAGANJA U LJUDSKI KAPITAL I PRILAGODITI SUSTAVE OBRAZOVANJA NOVIM

ZAHTJEVIMA NA TRŽIŠTU RADA......................................................................................... 61

5.4.1 Osigurati formalnu suradnju između vladinih institucija u pogledu unaprjeđenja kvalitete, efikasnosti i djelotvornosti obrazovanja, i postizanje da obrazovanje zadovoljava potrebe tržišta. .................................................................................................... 61


3

5.4.2 Osigurati uspješnu tranziciju iz obrazovanja na tržište rada ................................ 62

5.4.3 Dalje razvijanje u usavršavanje sadržaja, metodologije i strukture stručne obuke u cilju zadovoljavanja potreba na tržištu rada.............................................................. 63

5.4.4 Osigurati uspostavu koherentnog sustava obrazovanja odraslih koji će pružati obrazovanje i obuku usmjereno prema potrebama tržišta rada .................................... 64

5.5 JAČANJE SOCIJALNE I TERITORIJALNE KOHEZIJE KROZ PODUZETNIŠTVO...................................... 65

5.5.1 Omogućiti brži rast poduzetništva i otvaranje radnih mjesta, posebno u uslužnom sektoru u kantonima sa sporijim ekonomskim razvojem, te na taj način smanjiti velike regionalne razlike ................................................................................................. 65

5.6 UNAPRIJEDITI INSTITUCIONALNE KAPACITETE I SOCIO EKONOMSKI DIJALOG DIJALOG NA PLANU

ZAPOŠLJAVANJA .......................................................................................................... 66

5.6.1 Reformirati i reorganizirati Javnu službu zapošljavanja kako bi bolje odgovorila potrebama tržišta rada .......................................................................................... 66

5.6.1.1 Usluge koje pruža JSZ, a koje olakšavaju integraciju nezaposlenih i ostalih koji traže posao na tržište rada.................................................................................. 66 5.6.1.2 Pomoći poslodavcima u regrutiranju i izboru zaposlenih ................................ 67 5.6.1.3 Praćenje dešavanja (monitoring) na tržištu rada......................................... 67 5.6.1.4 Monitoring i evaluacija politika zapošljavanja, programa zapošljavanja i projekata medijacije i savjetovanja u zapošljavanju su provedeni ........................................... 68 5.6.1.5 Uspostaviti sustav razvoja ljudskih resursa unutar JSZ ................................. 68

5.6.2 Osigurati učešće socijalnih partnera u politikama tržišta rada i zapošljavanja ........ 69

5.6.3 Obezbijediti finansijske resurse za implementaciju strategije zapošljavanja.......... 69 5.6.3.1 Mjere obuke ........................................................................................... 69 5.6.3.2 Poticaji za zapošljavanje .......................................................................... 69 5.6.3.3 Integracija osoba sa posebnim potrebama i drugih ugroženih skupina ............ 69 5.6.3.4 Direktno kreiranje radnih mjesta ............................................................... 70 5.6.3.5 Poticaji za pokretanje aktivnosti ................................................................ 70

ANEKSI .................................................................................................................... 71


4

Popis skraćenica

ALMP Aktivni programi tržišta rada BiH Bosna i Hercegovina ACS Agencija za civilnu službu CVT Trajno stručno obrazovanje RP Raseljene osobe EAFRD Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (European Agricultural Fund for

Rural Development) EES Europska strategija zapošljavanja (European Employment Strategy) EFF Europski fond za ribogojstvo (European Fisheries Fund) ETF Europska fondacija za obuku (European Training Foundation) EU Europska unija EU10 Belgija, Danska, Grčka, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Nizozemska,

Irska, Luksemburg EU15 EU10 + Austrija, Poljska, Finska, Portugal, Španjolska, Švedska EU27 Sve zemlje članice EU EURES Europske službe zapošljavanja (European Employment Services) EUROSTAT Statistički ured Europske zajednice (Statistical Office of the European

Communities) FBiH Federacija Bosne i Hercegovine BDP Bruto domaći proizvod BDA Bruto dodana vrijednost GTZ German Technical Cooperation BDV Bruto dodana vrijednost HR Ljudski resursi HRD Razvoj ljudskih resursa HRM Upravljanje ljudskim resursima MOR Međunarodna organizacija rada (International Labour Organisation- ILO) ICT Informacijska i komunikacijska tehnologija IT Informacijska tehnologija LFS Anketa radne snage LSMS Studija mjerenja standarda života (Living Standards Measurement Study) NVO Nevladine organizacije NHDR Nacionalni izvještaj o humanom razvoju JSZ Javne službe zapošljavanja R&D Istraživanje i razvoj RS Republika Srpska SEE Jugoistočna Europa SEED Razvoj poduzeća u Jugoistočnoj Europi (Southeast Europe Enterprise

Development) SME Mala i srednja poduzeća UN CEDAW Konvencija Ujedinjenih Nacija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena

(United Nations Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women)

UNDP Razvojni program Ujedinjenih nacija (United Nations Development Programme) UNHCR Visoki komesar Ujedinjenih Nacija za izbjeglice (United Nations High

Commissioner for Refugees) USAID Agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Država (United States Agency for

International Development) VET Stručno obrazovanje i obuka (Vocational Education and Training) SB Svjetska banka


5

Uvod

Iznimno visoka visoka stopa registrirane nezaposlenosti koja se skoro kontinuirano povećava u posljednjih 10 godina predstavlja jedan od najznačajnijih ekonomskih i socijalnih problema i izazova u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH). Iako prepoznat kao jedan od najvažnijih problema, nezaposlenost i zapošljavanje su uglavnom razmatrani u kontekstu drugih politika kao što su politike vezane za smanjenje siromaštva, razvoj malih i srednjih poduzeća (MSP) i poduzetništva.

Ovaj dokument predstavlja struktuiran i strategijski pristup Vlade FBiH problemu nezaposlenosti i u potpunosti je usaglašen sa politikom djelovanja i strategijskim ciljevima Vlade FBiH gdje povećanje zaposlenosti zauzima značajno mjesto. Pri izradi strategije zapošljavanja vodilo se računa o usaglašenosti ciljeva sa EU smjernicama u politikama zapošljavanja. Pri izradi ove strategije konsultovan je niz institucija i organizacija koje se pitanjima vezanim za tržište rada i zapošljavanje u FBiH (aneks 6).

Problem nezaposlenosti i visokih stopa registrirane nezaposlenosti, koje se u posljednjih šest godina iznosile preko 40% (47% u 2007. godini), je dobrim dijelom naslijeđen iz prethodnog sustava1 te dodatno uvećan ratnim razaranjima proizvodnih kapaciteta. Procjene štete govore o uništenju oko 70% prijeratnih industrijskih kapaciteta i padu bruto društvenog proizvoda (BDP) sa 8,2 milijardi američkih dolara (USD) u 1992. godini na procijenjenih 2,2 milijarde 1996. godine.

Usprkos činjenici da se u FBiH, u postratnom periodu, bilježi stalan rast bruto društvenog proizvoda (BDP-a), ekonomski rast nije propraćen adekvatnim rastom zaposlenosti. Razloge treba tražiti, kako je već napomenuto, u naslijeđenoj nepovoljnoj strukturu privrede baziranoj na sektorima niske dodatne vrijednosti i karakteriziranoj dominacijom bazno-sirovinskih privrednih grana. Pored naslijeđene nepovoljne industrijske strukture, uništenih proizvodnih kapaciteta, spor rast zaposlenosti je uzrokovan i tranzicijskim procesima te sporim implementiranjem strukturalnih reformi. Velika državna poduzeća, koja su predstavljala glavni izvor zapošljavanja, su ili prestala raditi ili rade sa 20% prijeratnih kapaciteta čekajući ili privatizaciju i/ili proces restruktuiranja. Sa druge strane procesi osnivanja novih poduzeća i razvoj poduzetništva nisu bili dovoljni snažni za ublažavanje velikog gubitka radnih mjesta prouzrokovanog zatvaranjem predratnih velikih poduzeća.

Problem niskog rasta stope zaposlenosti poslovno okruženje je pogodovalo kreiranju dualizma na tržištu rada (formalno i neformalno tržište rada) i situaciji gdje se najveći broj novih radnih mjesta generira u neformalnom sektoru (siva ekonomija).

1 1991. godine stopa nezaposlenosti je iznosila 24%.


6

1. Izvršni sažetak

U posljednjih pet godina FBiH bilježi relativno stabilan rast BDP-a, sa prosječnom godišnjom stopom rasta od 5%. Industrijska proizvodnja bilježi prosječnu stopu rasta od 8.6% u istom periodu. Ovaj relativno visok rast industriske proizvodnje je uglavnom uzrokovan rastom indeksa proizvodnje metala, građevinarstva, te rastom indeksa prerađivačke industrije. Izvoz roba i usluga je povećan sa 20% na 30% BDP u proteklih šest godina, dok je uvoz ostao na stabilnom nivou od oko 67% BDP, sa izuzetkom 2005, kad je uvoz jednokratno porastao na 77% BDP.

Relativno nizak nivo plaća u FBiH predstavlja komparativnu prednost za izvozne sektore, pod uvjetom da ostali faktori konkurentnosti ostanu nepromjenjeni. S druge strane, nizak nivo produktivnosti rada u FBiH negativno utječe na konkurentnost. Analiza produktivnosti po pojedinim sektorima ukazuje na hitnu potrebu za novim proizvodnim tehnologijama, te samim tim i novim, modernim radnim vještinama i znanjima.

U periodu 2004-2006 došlo je do općeg povećanja produktivnosti ekonomije za gotovo 14%. Ovaj rast produktivnosti je prvenstveno prouzrokovan bržim rastom BDV nego nivoa zaposlenosti u FBiH. Rast produktivnosti je praćen skoro jednakim porastom plata (13%). Prema tome, potreba za povećanjem produktivnosti je vrlo izražena, pogotovu ako se produktivnost u FBiH uporedi sa europskim prosjecima. U tom kontekstu, potrebno je povećati nivo ulaganja u fizički kapital, posebno infrastrukturu i tehnologiju zbog neophodnosti moderniziranja proizvodnih procesa i ekonomije generalno.

Ulaganje u fizičku infrastruktruru i nove tehnologije mora biti praćeno sličnim nivoom ulaganja u znanja i vještine radne snage koja treba ovladati i koristiti novu infrastrukturu i tehlologije. Ovakvom kombinacijom razvojnih ulaganja, proces tranzicije i priključenja europskim ekonomskim tokovima će se značajno ubrzati. Spomenuti elementi su obuhvaćeni u strategiji zapošljavanja, kako u formi cjeloživotnog učenja, prekvalifikacije radne snage i povećanja nivoa znanja i vještina potrebnih za ekspanziju izvoznih sektora u FBiH.

Neformalna ekonomija u FBiH je značajnih razmjera, posebno u poljoprivredi, građevinarstvu, trgovini i ugostiteljstvu (turizmu). Uzimajući u obzir kompleksnost i heterogenost neprijavljenog rada, ne postoji jednostavno te je potreban uravnotežen pristup koji bi uključivao niz restriktivnih ali i poticajnih mjera za smanjenje obima neprijavljenog rada. Dizajn i sprovođenje mjera za suzbijanje neformalne ekonomije i neprijavljenog rada mora se desiti uz puno uključenost socijalnih partnera.

Bosna i Hercegovina, a samim tim i FBiH je doživjela dramatičnu promjenu strukture ekonomije u posljednje dvije decenije. Predratna ekonomija BiH ostvarivala je oko 50% BDP-a u industrijskom sektoru. Tokom rata, došlo je do kolapsa najvećeg dijela industrijske proizvodnje, a većina industrijskih kapaciteta su značajno uništeni. Sporost i neefikasnost u post-ratnom restrukturiranju i privatizaciji poduzeća su utjecali na sadašnje stanje ekonomije u FBiH. Ako se podaci o zaposlenosti iz 1991. godine usporede sa podacima o zaposlenosti iz 2008. godine za BiH, može se primijetiti da se u sektoru proizvodnje bilježi pad broja radnih mjesta za oko 180.000 (ako se porede podaci registrirane zaposlenosti). U isto vrijeme, broj zaposlenih u poljoprivredi se povećao za više od tri puta (usporeba sa podacima iz ankete o radnoj sanzi).

Prema podacima iz Ankete o radnoj snazi za 20082. godinu, 35,8% od ukupnog broja zaposlenih, zaposleno je u industriji, 12,2% u poljoprivredi, (što je iznad EU prosjeka), dok je 52% od ukupnog broja zaposlenih, zaposleno u sektoru pružanja usluga. Analizirajući trendove registrirane zaposlenosti u proteklih pet godina, vidljivo je da je udio zaposlenih u poljoprivredi 2 Izvor: Anketa o radnoj snazi 2008; Prethodni podaci; septembar – rujan 2008. godine; Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine.


7

opao za 6,6%, udio zaposlenih u proizvodnji je opao za 5,9%, dok je udio zaposlenih u sektroru usluga značajno porastao. S obzirom da razvoj poljoprivrede podrazumijeva uvođenje novih metoda proizvodnje i mehanizacije, te ukrupnjavanje posjeda, za predvidjeti je da će u budućem periodu (kratkoročno i dugoročno) potražnja za radnom snagom u poljoprivredi biti veoma mala.

Prerađivačka industrija tokom proteklih pet godina bilježi značajan rast indeksa proizvodnje od 10% na godišnjem nivou. U isto vrijeme, dolazi do smanjenja broja zaposlenih u industriji (sa izuzetkom malog rasta 2007.), što se može pripisati uvođenju modernijih proizvodnih metoda, nove tehnologije, te povećanjem produktivnosti rada. Sektor prerađivačke industrije će imati nisku potražnju za radnom snagom u kratkom roku, a očekivati je povećanje potražnje u dugom roku, kako različiti pod-sektori završavaju proces restrukturiranja.

Značajna potražnja za radnom snagom se očekuje u sektoru usluga, ukoliko FBiH bude slijedila europski model razvoja tržišta rada. Sektor usluga (posebno kada se radi o trgovini i ugostiteljstvu) je poznat po visokom nivou neregistrirane zaposlenosti, a za očekivati je da neće doći do značajnog smanjenja neprijavljenog rada u narednim godinama.

Sektor poljoprivrede ima značajnu ulogu na tržištu rada i u njemu je zaposlen veliki dio radne snage, a u većini slučajeva ova radna mjesta nisu u sustavu formalnog zapošljavanja (siva ekonomija).

Obrazovni sustav u Federaciji ne prati potrebe tržišta rada. Očigledan je nesklad strukture zanimanja učenika koji završavaju srednje škole i strukture potražnje radne snage. Također, sličan nesklad se odnosi i na sustav viskog obrazovanja, podjednako s aspekta profila diplomaca i samog broja visokobrazovanog kadra, te potražnje za tom vrstom radne snage.

Analiza regionalnih različitosti tržišta rada u FBiH ukazuje na značajne razlike u ponudi i potražnji za radnom snagom, samoj struktruri i obimu poslovnih aktivnosti, obrazovnom sustavu, te različitoj strukturi populacije u kantonima, što uvjetuje potrebu za segmentiranim i selektivnim pristupima zapošljavanja na regionalnim – kantonalnom nivou. Politike zapošljavanja trebaju biti prilagođene situaciji u određenoj regiji, čak lokalnom području i ciljnim skupinama, kako bi se postigao optimalan efekat.

Osnova za izradu strategije zapošljavanja je analiza stanja na tržišta rada, te identificiranje najvažnijih karakteristika i problema i njihovog utjecaja na zapošljavanje. Najvažniji faktori koji utiču na tržište rada su promjene u strukturi stanovništva, stanje ponude i potražnje, radne snage, produktivnost rada itd.

Demografsku sliku FBiH karakterizira smanjenje ukupnog broja stanovništva, posebno mlađe populacije, gdje je smanjen broj onih mlađih od 15 godina za 8.9% od 2006. do 2007. Broj stanovnika se smanjuje u svim dobnim skupinama, osim u dobnoj skupini 50-64 godine, gdje se bilježi rast od 5.1%. Posljedice toga su starenje radne snage i manji broj mladih koji će se pridružiti radnoj snazi u narednim godinama.

Trend smanjenja broja mladih dobne skupine 0-14 je uobičajan za većinu europskih zemalja. Ovakav trend za ekonomiju u razvoju dodatno naglašava potrebu da se usvoje mjere koje će zadržati stariju radnu snagu duže na tržištu rada.

Prema podacima iz ankete radne snage, vidljiv je trend smanjenja ukupnog broja stanovništva u FBiH, a posebno mlađeg stanovništva (do 15 godina). Broj stanovnika se smanjuje u svim dobnim skupinama, osim u dobnoj skupini 50-64 godina, čiji se broj u istom razdoblju povećao za 5.1%. Posljedica je da će radna snaga sve više stariti, a mladi će imati manju uključivatanja na tržište rada. Smanjenja broja pripadnika dobne skupine 0-15 je uobičajan tend u većini europskih zemalja, te se javlja potreba za zadržavanjem starijih radnika na tržištu rada i pomjeranje starosne granice za odalazak u mirovinu.

Veliki dio radno sposobnog stanovništva nije aktivan na tržištu rada, tj. oko 57% radno sposobnog stanovništva je ekonomski neaktivno, što direktno utječe na vrlo niske stope


8

zaposlenosti, posebno žena i mladih. Stopa nezaposlenost je visoka, oko 253%, a više od dvije trećine mlade aktivne populacije je nezaposleno.

Podaci o dugoročnoj nezaposlenosti ukazuju na neke od ključnih problema na tržištu rada, niskoj dinamici i nepostojanju kontakta između velikog procenta nezaposlenih i tržišta rada. Od ukupnog broja nezaposlenih, njih 76.9%4 nije uspjelo pronaći bilo kakav oblik zaposlenja (bilo formalno ili neformalno zaposlenje) duže od 24 mjeseca.

Tržište rada u FBiH je karakterizirano niskom produktivnosti i visokim udjelom neformalne ekonomije.

Značajan problem koji utječe na tržište rada FBiH je nesklad između sustava obrazovanja i zahtjeva tržišta rada. Obrazovanje/obuka odraslih u FBiH su vrlo fragmentirani i decentralizirani. Postojeći sustav obuke odraslih ne može podržati potrebno unaprjeđenje sposobnosti zaposlenika ili viška radne snage zbog generalno loše kvalitete, efikasnosti i relevantnosti obuke.

Nepovoljna kombinacija niske stope zaposlenosti, visoke stope nezaposlenosti, visoke dugoročne nezaposlenosti i visoke stope neaktivnosti povećava rizik od socijalne isključenosti i siromaštva u društvu. Što više ljudi osjećaju svoju nepovezanost sa tržištem rada, to je manja socijalna kohezija u društvu.

Ključni problemi vezani za strukturu radno sposobnog stanovništva, radne snage i tržište rada u FBiH su:

• Visoka stopa nezaposlenosti (posebno mladih i žena);

• Niska stopa zaposlenosti (posebno žena i mladih);

• Visoka stopa neaktivnosti, posebno među ženama;

• Visok procenat neaktivosti kod starije radne snage;

• Ekstremno visok nivo dugoročne nezaposlenosti;

• Veoma nizak nivo uključenosti ugroženih skupina u tržište rada (posebno Romi i osobe sa posebnim potrebama).

U okviru strategije, ciljne skupine su određenje na osnovu posebnosti njihovog položaja na tržištu. Strategija zapošljavanja se fokusira na mlade nezaposlene, žene, stariju radnu snagu, dugoročno nezaposlene i neaktivne, te osobe sa posebnim potrebama i Rome.

Značajan dio ove strategije upravo se bavi zapošljavanjem mladih. Strategija se fokusira na promoviranje lakšeg prijelaza iz škole na posao, uspostavljanja sustava pružanja informacija o tržištu rada, stručnog usmjeravanja i podrške u traženju posla, razvijanje programa aktivnih mjera usmjerenih na mlade (nezaposlene i neaktivne), sa posebnim naglaskom na mlade sa nižim ili srednjim nivo obrazovanja (kao teže zapošljive kategorije).

Dio strategije zapošljavanja se fokusira na ženski dio radno spospbnog stanovništva sa ciljem povećanja stopa zaposlenosti, prioritetno grupe neaktivnih žena. Strategija planira provođenje kampanje za aktiviranje žena na tržištu rada kroz registriraciju u JSZ, uključivanja grupe neaktivnih žena u programe aktivnih mjera, eliminaciju diskriminacije po osnovu spola na tržištu, povezivanje obrazovanja i tržišta rada, te usklađivanje obaveza na poslu i u obitelji.

Dio strategije zapošljavanja koji se odnosi na starije radnike promovira fleksibilnost, prekvalifikaciju u skladu sa potrebama tržišta rada, te samim tim i povećanje zaposlenosti starijih radnika.

3 Izvor: Anketa o radnoj snazi 2008; Prethodni podaci; septembar – rujan 2008. godine; Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 4 Izvor: Anketa o radnoj snazi 2008; Prethodni podaci; septembar – rujan 2008. godine; Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine.


9

Važan dio strategije zapošljavanja se odnosi na dugoročno nezaposlene. Spriječavanjem dugoročne nezaposlenosti smanjuje se rizik od neaktivnosti, socijalne isključenosti i siromaštva radno sposobnog stanovništva. Strategija se fokusira na uspostavu sustava za identificiranje potencijalno dugoročno nezaposlenih te definiše program aktivnih mjera (sticanje stručnih vještina, na obuku za osnovnim vještinama i znanjima, obuku za traženje posla, usmjeravanje). Ovaj set mjera će unaprijediti njihove sposobnosti i praktična radna iskustva, te povećati mogućnost zapošljavanja ove kategorije.

Jedan od strateških ciljeva strategije je poboljšanje povezanosti sa tržištem rada posebno ugroženih skupina kao što su osobe sa posebnim potrebama i Romi. U tom kontekstu poseban fokus je na politici anti-diskriminacije i socijanog uključivanja ove kategorije, omogućavanje osobama sa posebnim potrebama da jednostavnije dođu do radnog mjesta, poboljšanje obrazovanja, vještina i znanja (koje su posljedica nedovoljnje ukjučenosti u sustav obrazovanja i obuke), te inkluzija i zadržavanje mladih Roma u osnovnim i stručnim srednjim školama.

Da bi se strategija uspješno implementirala, neophodno je osnažiti institucionalni okvir – organizacijski osposobiti javne službe za zapošljavanje, ojačati kapacitete za planiranje i sprovedbu aktivnih mjera zapošljavanja te ojačati i institucionalizirati ulogu socijalnih partnera u ovim procesima. Strategiju zapošljavanja, je potrebno direktno povezati sa drugim strategijama (razvojnim i sektrorskim).

Strategija zapošljavanja FBiH utvrđuje prioritete u okviru politike zapošljavanja 2009.-2013. Ona definira strateške i operativne ciljeve, programe, mjere i rezultate čije se postizanje očekuje u definisanim rokovima. Ukupni ciljevi strategije odgovaraju smjernici br. 17 Europske strategije zapošljavanja, koja se odnosi na implementiranje politika zapošljavanja, a čiji je cilj postizanje pune zaposlenosti, unapređenje kvalitete i produktivnosti rade, jačanje socijalne i teritorijalne kohezije.

Vizija definirana ovom strategijom glasi:

Šest strateških ciljeva strategije zapošljavanja za FBiH su:

Strateški cilj 1 – Stimulirati rast, zapošljavanje i unaprjeđenje kvalitete radnih mjesta

Da bi se osigurali uspješnost implementacije strategije zapošljavanja u FBiH, potrebno je osigurati uzajamnu povezanost i kompatabilnost sa makroekonomskim, ekonomskim i drugim razvojnim politkama u FBiH. Preduslovi za uspješnu sprovedbu strategije zapošljavanja su slijedeći:

• Održati ekonomsku stabilnost i rast kao osnovu za povećanje zaposlenosti;

• Osigurati koherentnost između makroekonomskih, strukturalnih/sektorskih politika i politika zapošljavanja;

• Osigurati održivost financijskih i drugih resursa koji stoje na raspolaganju za rast i zapošljavanje;

• Stvoriti konkurentnije poslovno okruženje, potaći privatnu inicijativu i brži razvoj poduzetništva i malih i srednjih poduzeća;

• Osigurati da nivo plaća doprinose ekonomskom rastu;

Ostvariti maksimalnu zaposlenost i iskorištenje postojećih ljudskih resursa uz njihov razvoj, punu aktivaciju i uljučivanje na tržište rada kroz pružanje jednakih mogućnosti svim nezaposlenima za novi start i podizanje njihovih znanja, sposobnosti i vještina koje će im omogućiti zapošljavanje na kvalitetnim i produktivnim radnim mjestima.


10

• Stimulirati i povećati ulaganja u inovacije, istraživanja i razvoj, te usvajanje novih tehnologija;

• Boriti se protiv sive ekonomije i neformalne zaposlenosti.

Strateški cilj 2 – Osigurati inkluzivna tržišta rada kroz sprječavanje dugoročne nezaposlenosti, neaktivnosti, socijalne isključenosti i siromaštva za radno sposobno stanovništvo

Ispunjenje ovog strateškog cilja će se ostvariti kroz ostvarenje sljedećih podciljeva:

• Smanjenje i sprječavanje (prevencija) dugoročne nezaposlenosti

• Povećanje stopa zaposlenosti fokusiranjem na grupu neaktivnih, posebno žena i starije radne snage;

• Osigurati aktivno učešće na tržištu rada mladih ljudi u starosnoj skupini 15-24 godine, povećanjem mogućnosti integracije mladih ljudi na tržište rada;

• Povećati povezanost sa tržištem posebno ugroženih skupina, kao što su ljudi sa posebnim potrebama i Romi.

Strateški cilj 3 – Unaprijediti usklađenost ponude i potražnje na tržištu rada

Osigurati da poduzeća u FBiH, na kratkoročnoj i dugoročnoj osnovi, imaju na raspolaganju adekvanu ponudu radne snage sa odgovarajućim kvalifikacijama. Ispunjenje ovog strateškog cilja će se ostvariti kroz ostvarenje sljedećih podciljeva:

• Prikupljanje i praćenje podataka o potražnji za radnom snagom na tržištu rada;

• Monitoring i usmjeravanje postojeće i buduće radne snage ka potražnji na tržištu rada;

• Pružanje potrebne obuke i obrazovanja radne snage koje odgovara zahtjevima tržišta rada;

• Uspostava efikasnog sustava posredovanja na tržištu rada.

Strateški cilj 4 – Unaprijediti ulaganja u ljudski kapital i prilagoditi sustave obrazovanja i obuke potražnji za novim znanjima i vještinama na tržištu rada

Izražen nesklad između sustava obrazovanja i potražnje na tržištu rada predstavlja prepreku za brži porast zaposlenosti u FBiH. Kako bi se osigurao trajan ekonomski rast, neophodno je uskladiti obrazovani sustav sa potrebama tržišta rada, odnosno omogućiti da kontigent radne snage posjeduje upravo ona znanja i vještine koje se traže na tržištu rada. Potrebno je kreirati fleksibilan obrazovni sustav koji će pratiti brze promjene u potražnji za novim znanjima i vještinama, te razviti sveobhvatan sustav cjeloživotnog učenja. Ovaj strateški cilj sadrži sljedeće podciljeve:

• Osigurati sustavsku suradnju između svih vladinih institucija u oblasti unaprijeđenja kvalitete, efikasnosti i djelotvornosti obrazovanja, te osigurati da obrazovanje zadovoljava potrebe tržišta rada;

• Osigurati uspješnu tranziciju iz obrazovnog sustava na tržište rada;

• Dodatno razviti, usmjeriti i unaprijediti kvalitetu sadržaja, metodologije rada i strukture stručne obuke, u cilju adekvatnog zadovoljenja potražnje na tržištu rada;

• Uspostaviti koherentan sustav obrazovanja odraslih, koji će omogućiti sticanje novih zananja i vještina odraslih u skladu sa potražnjom i promjenama na tržištu rada.

Strateški cilj 5 – Jačanje socijalne i teritorijalne kohezije i poduzetništva

Evidentni su veliki regionalni dispariteti na tržištu rada u FBiH, a posebno između ruralnih i urbanih područja. Nerazvijena poljoprivreda, visok nivo neformalne ekonomije, te


11

enormno visok udio neaktivnog stanovništva u ukupnom broju radno sposobnog stanovništva (posebno među ženama) su faktori koji značajno utječu na regionalne disparitete. Ovaj strateški cilj sadrži podcilj:

• Brži razvoj poduzetništva i otvaranje radnih mjesta, posebno u uslužnom sektoru u manje razvijenim kantonima.

Strateški cilj 6 – Ojačati institucionalne kapacitete za sprovedbu strategije zapošljavanja, te osnažiti socio-ekonomski dijalog u oblasti zapošljavanja

U cliju uspješne implementacije strategije zapošljavanja, neophodno je razviti institucionalne kapacitete za sprovedbu iste. Ovaj strateški cilj sadrži slijedeće podciljeve:

• Reforma i reorganizacija javne službe zapošljavanja, u cilju efikasnog praćenja, planiranja posredovanja na tržištu rada, te implementaciji aktivnih mjera zapošljavanja;

• Osigurati sustavno učešća socijalnih partnera u izradi politika tržišta rada i zapošljavanja;

• Osigurati financijska sredstva za implementaciju strategije zapošljavanja.

Kvantificirani očekivani rezultati po završetku implementacije strategije zapošljavanja za Federaciju Bosne i Hercegovine prikazani su u tabeli 1.

Tabela 1 Kvantificirani očekivani rezultati Strategije zapošljavanja FBiH

FBiH 20085

Očekivani rezultati

FBiH 2013

EU ciljevi 2010

EU27 2006

Ukupna stopa zaposlenosti 31.8% 50% 70% 64.3% Stopa zaposlenosti žena 21.1% 40% 60% 57.1% Stopa zaposlenosti starijih radnika

28.3% 35% 50% 43.5%

Stopa nezaposlenosti 25% 15% 7.9% Stopa neaktivnosti 57.6% 35% 29.9%

Izvor. ARS 2008 FBiH i ARS 2007.

5 Izvor: Anketa o radnoj snazi 2008; Prethodni podaci; septembar – rujan 2008. godine; Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine.


12

2. Međunarodni okvir za izradu strategije zapošljavanja

2.1 Europska strategija zapošljavanja

Od usvajanja stategije 1997. godine, Europska strategija zapošljavanja (European Employment Strategy – EES) ima centralnu ulogu u koordiniranju EU politika sa ciljem stvaranja posla za sve. Značaj ove strategije je više puta naglašen od strane Europskog vijeće. Europska strategija zapošljavanja je ključni instrument koji daje odgovor na najvažnije izazove unutar EU: više radnih mjesta i kvalitetnija radna mjesta.

EES je kreirana da usmjerava i osigurava koordinaciju prioriteta politika zapošljavanja koje preuzima svaka zemlja članica na nivou EU. Ova koordinacija nacionalnih politika zapošljavanja se dešava u jednogodišnjim ciklusima na osnovu EU Ugovora iz 1998. godine, koja je integrirana u obnovljivi trogodišnji ciklus od ponovnog pokretanja Lisabonske strategije 2005. godine.

Izvještaj radne grupe „Posao, posao, posao – stvaranje veće zaposlenosti u Europi“ je predstavio najveće izazove i prioritete za povećanje zaposlenosti u Europi: (i) povećanje prilagodljivosti radnika i poduzeća; (ii) omogućavanje uvjeta da zaposlenje postane realna opcija za sve kroz jačanje aktivnih politika tržišta rada i ciljanjem na ugrožene skupine, kao što su žene, stariji ljudi i etničke manjine; (iii) ulaganje u ljudski kapital, posebno u sustav cjeloživotnog učenje; (iv) te povećanje zaposlenosti kroz aktivni angažman svih zainteresiranih strana, posebno socijalnih partnera, u upravljanju dinamikom tržišta rada.

Od kraja 1990-tih, zadatak Komisije je da osigura da zemlje kandidati definiraju politike zapošljavanja koje ih pripremaju za članstvo u Uniji. Namjera je da ove zemlje progresivno prilagode svoje institucije i politike Europskoj strategiji zapošljavanja, čime će omogućiti punu implementaciju dijela Ugovora koji se odnosi na zapošljavanje od samog prijema u Uniju. Kod proširenja na 25 zemalja (2004.) a potom na 27 (2007.), široke i razrađene pripreme za puno članstvo u EES preko zajedničkih Planova akcije su pomogle osiguranju nesmetane integracije novih zemalja članica.6

Smjernice za politike zapošljavanja Europske unije navode da, polazeći od Lisabonske strategije, politike zapošljavanja u EU za konačan cilj imaju:

• Punu zaposlenost: Dostizanje pune zaposlenosti, smanjenje nezaposlenosti i neaktivnosti kroz povećanje potražnje i ponude radne snage je od vitalnog značaja za održanje ekonomskog rasta i socijalne kohezije;

• Unaprjeđenje kvalitete i produktivnosti na radu: Napori na povećanju zaposlenosti trebaju biti praćeni unaprjeđenjem atraktivnosti radnih mjesta, povećanjem kvalitete radnih mjesta i rastom produktivnosti rada, te smanjenjem udjela siromašnih među zaposlenima. Potrebno je postići maksimalnu sinergiju između kvalitete na radu, produktivnosti i zaposlenosti;

• Ojačati socijalnu i teritorijalnu koheziju: Potrebno je ojačati socijalnu inkluziju, spriječiti isključivanje sa tržišta rada i podržati integraciju na tržište pripadnika ugroženih skupina, te smanjiti regionalne disparitete u smislu zapošljavanja, nezaposlenosti i produktivnosti rada, posebno u manje razvijenim regijama.

Kod poduzimanja ovih aktivnosti važno je osigurati dobro upravljanje politikama zapošljavanja. Zemlje članice trebaju uspostaviti široke partnerske odnose sa ciljem postizanja spomenutih

6 Deset godina Europske strategije zapošljavanja (European Employment Strategy - EES), Europska komisija, Generalna direkcija za zapošljavanje, socijalne poslove i jednake mogućnosti, Jedinica D.2. Rukopis završen u julu 2007. godine.


13

ciljeva kroz uključivanje parlamentarnih tijela i ostalih aktera, posebno socijalnih partnera, kako na nacionalnom tako na regionalnom i lokalnom nivou.

Europska unija predlaže osam smjernica za politike zapošljavanja.

• Smjernica br. 17: Implementirati politike zapošljavanja čiji je cilj postizanje pune zaposlenosti, unaprjeđenje kvalitete i produktivnosti rada, i jačanje socijalne i teritorijalne kohezije.

• Smjernica br. 18: Promovirati cjeloživotni pristup radu.

• Smjernica br. 19: Osigurati inkluzivna tržišta rada, unaprijediti atraktivnost rada, i postići da se rad isplati za osobe koje traže posao, uključujući tu pripadnike ugroženih skupina i neaktivne.

• Smjernica br. 20: Unaprijediti usklađenost ponude i potražnje na tržištu rada.

• Smjernica br. 21: Promovirati fleksibilnost u kombinaciji sa sigurnošću radnog mjesta i smanjiti segmentiranost tržišta, uz uvažavanje uloge socijalnih partnera.

• Smjernica br. 22: Osigurati da troškovi rada i mehanizmi utvrđivanja plaća budu takvi da doprinose zapošljavanju.

• Smjernica br. 23: Povećati i unaprijediti ulaganja u ljudski kapital.

• Smjernica br. 24: Prilagoditi sustave obrazovanja i obuke da odgovore na nove zahtjeve na tržištu rada.

2.2 SAA i Europski sporazum o partnerstvu

Proces stabilizacije i pridruživanja (Stabilization and Association Process – SAP) predstavlja okvir za BiH na putu pridruživanja EU. U tom procesu, BiH je stimulisana da unaprijedi demokraciju i poboljša suradnju, te promovira održiv ekonomski rast u cilju ostvarenja trajne ekonomske, socijalne i političke stabilnosti koja se garantira kroz bliže veze sa Europom, i u konačnici, članstvom u EU. SAP proces ima zadatak da: ... „Održi stabilne demokratske institucije; osigura primjenu vladavine prava; i održava otvorenu, prosperitetnu ekonomiju zasnovanu na europskim praksama i standardima. Između svake pojedine zemlje i EU uspostavljaju se snažne veze kroz tri najvažnija mehanizma: (i) trgovinu; (ii) financijsku pomoć; i (iii) ugovorne odnose. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je nedavno potpisan između BiH i zemalja članica EU. On promovira suradnju u slijedećim područjima:

• Promoviranje slobode kretanja roba;

• Stvaranje efikasnih institucija;

• Razvoj tržišne ekonomije;

• Smanjenje kriminala i korupcije;

• Promoviranje reforme visokog obrazovanja;

• Razvoj demokracije, ljudskih prava i neovisnih medija; i

• Unaprjeđenje transportne infrastrukture u regiji.

U vezi sa zapošljavanjem i tržištem rada, uspostava područja slobodne trgovine i uzajamne koncesije za slobodu kretanja roba, usluga i radnika predstavljaju aspekte koji će u budućnosti imati utjecaje na tržište rada u BiH.

• Uspostava industrijske suradnje ima za cilj promoviranje, modernizaciju i restrukturiranje industrije i jačanje privatnog sektora, te podržavanje razvoja malih i srednjih poduzeća;


14

• Restrukturiranje i modernizacija transportnih sustava, unaprjeđenje slobode kretanja putnika i roba, unaprjeđenje pristupa tržištu i poboljšanje transportnih veza, uključujući energetski sektor;

• Sigurnost socijalnih i osobnih prava radnika, koji rade u zemljama članicama, te obezbijeđenje socijalne zaštite radnika sa državljanstvom Bosne i Hercegovine kroz mehanizme koordinacije i međusobnih transfera;

• Sporazum obavezuje BiH da uspostavi efikasan i održiv sustav statistike u cilju pružanja usporedivih, pouzdanih, objektivnih i preciznih podataka potrebnih za planiranje i praćenje procesa tranzicije i reforme u Bosni i Hercegovini. Statistički sustav mora slijediti UN, Europski statistički kodeks prakse;

• Razvoj politike zapošljavanja i prilagodbe sustava socijalne zaštite sa ciljem da odgovore na nove ekonomske i socijalne zahtjeve, a radi ubrzanja procesa ekonomskih reformi i socijalne inkluzije;

• Unaprijediti nivo općeg obrazovanja, a posebno sustava stručnog obrazovanja i obuke, te unaprijeđenje politika mladih i politika zapošljavanja mladih, uključujući i sustav neformalnog obrazovanja. Ostvarenje ciljeva Bolonjske deklaracije predstavlja prioritet za poboljšanje sustava visokog obrazovanja u zemlji;

• Ulaganje i priprema društva za digitalno doba, unaprijeđenje sektora naučnog istraživanja i podsticanje tehnološkog razvoja;

• Implementacija reforme javne uprave radi postizanja efikasne i odgovorne javne uprave.

2.3 Sporazum o europskom partnerstvu

Sporazum o partnerstvu između BiH i zemalja članica EU je sastavni dio SAP-a, a ima zadatak da pripremi BiH za veću integraciju sa EU. Sporazum definiše kratkoročne i srednjoročne priortite saradnje između BiH i EU. Sporazum je revidiran 2007. godine, a novi prioriteti su prilagođeni specifičnim potrebama zemlje u ovoj fazi pristupanja EU.

U tom pogledu, BIH je napravila plan ispunjenja prioriteta iz europskog partnerstva, zajedno sa rokovima i specifičnim mjerama. Ključni prioriteti za Partnerski sporazum su:

• Usvojiti zakone o reformi policije na nivou države i entiteta u skladu sa tri principa EU i početi sa implementacijom reforme policije;

• Ostvariti punu suradnju sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za zemlje bivše Jugoslavije (ICTY), između ostalog i time što će preuzeti aktivnu ulogu u lišavanju slobode svih optuženih od strane ICTY koji su još na slobodi;

• Usvojiti potrebne zakone o javnim emiterima na nivou Federacije Bosne i Hercegovine. Implementacija reforme javnih emitera;

• Implementirati strategiju reforme javne uprave iz 2006. i osigurati adekvatno finansiranje ministarstava i institucija na državnom nivou, da su operativne i propisno opremljene, posebno u smislu prostorija i osoblja;

• Jačanje administrativnih kapaciteta u pripremi za implementaciju obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (Stabilisation and Association Agreement – SAA) i Privremenog sporazuma (Interim Agreement - IA);

• Nastaviti napore čiji je cilj pomirenje građana zemalja u regiji i unaprjeđenje napora na iznalaženju definitivnih rješenja za aktualne bilateralne probleme, posebno one koji se odnose na granice;

• Postići značajan napredak na stvaranju jedinstvenog ekonomskog prostora u Bosni i Hercegovini, koji će podržati slobodu kretanja roba, kapitala, usluga i osoba;


15

• Smanjiti strukturalnu nefleksibilnost koja remeti funkcioniranje tržišta rada, posebno oporezivanje rada, nivoa socijalnih davanja i mehanizama utvrđivanja plaća u cilju povećanja učešća i stopa zaposlenosti;

• Poduzeti mjere za postizanje funkcionalnijih i održivijih institucionalnih struktura i bolje poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući i dogovaranje i usvajanje promjena ustava Bosne i Hercegovine, prema potrebama.


16

3. Makroekonomski i društveni okvir i tržište rada

3.1 Opći ekonomski indikatori

Tijekom prethodnih pet godina, FBiH je bilježila relativno stabilan rast BDP-a, sa prosječnom godišnjom stopom rasta od 5%. Kumulativno, BDP je povećan za 41.2% u petogodišnjem vremenskom razdoblju. FBiH bilježi bitno veći rast BDP-a od EU prosjeka (1.8% prosječni godišnji rast). Međutim, kada se rast BDP u FBiH usporedi sa odabranim novim zemljama članicama i zemljama kandidatima za prijem u EU (koje su prošle tranziciju na tržišnu ekonomiju i velike ekonomske reforme u prethodnoj deceniji), može se zaključiti da je rast BDP u FBiH relativno umjeren. Prosječni rast BDP-a od 5% u prethodnih pet godina, kao i vrlo niska polazna osnova BDP-a, još uvijek BDP nije doveo na predratni nivo.

Tabela 3.1.1 Ključni ekonomski pokazatelji 2003 – 2007 FBiH

FBIH 2003 2004 2005 2006 2007

Nominalni BDP (milioni KM), tekuće cijene 9,689 10,321 10,831 12,146 13,735*

Nominalni rast BDP (%) - 6.5 4.9 12.1 13.1

Stopa inflacije (CPI) 0.2 -0.3 3 6.9 7.7*

Realni BDP (%) - 6.8 1.9 5.2 6.4

BDP po glavi stanovnika (KM) 3,413 3,625 3,808 4,269 4,821*

Indeks industrijske proizvodnje 104.8 113.2 106.1 110.4 108.6

Trgovinska bilanca (% BDP-a) -44.3 -44.6 -51.7 -37.6 -35.3*

Prosječna neto plaća (u KM) 524.2 533.5 557.5 603.2 662

Prosječna bruto plaća (u KM) 770.9 784.6 819.9 887.1 973.6

Stopa zaposlenosti (službena) 56.6 55.3 53.5 52.3 52.8

Stopa zaposlenosti (LFS) - - - 29.1 29.2

Stopa nezaposlenosti (službena) 43.4 44.7 46.5 47.7 47.2

Stopa nezaposlenosti (LFS) - - - 32.4 31.2

Produktivnost (službena) 25,012 26,579 27,885 31,175 33,202

Produktivnost (LFS) - - - 24,273 27,580

Izvori: Federalni zavod za statistiku, Centralna banka BiH, Anketa radne snage 2006, 2007, IMF, vlastiti izračun. Napomena: *Projekcija, ** I-IX 2007

Industrijska proizvodnja bilježila je prosječnu stopu rasta od 8.6% u razdoblju od pet godina. Ovaj relativno snažan rast je uglavnom pod utjecajem rasta proizvodnje u metaloprerađivačkoj industriji, građevinarstvu, i prerađivačkoj industriji. Na nivou kompanija, najvažniji generatori rasta indeksa proizvodnje su Mittal Steel, Aluminum, Volkswagen, Prevent, TMD Gradacac, i još nekoliko privatiziranih i restrukturiranih kompanija u FBiH.

Tabela 3.1.2 Godišnje stope rasta BDP u odabranim zemljama (%) 2003 2004 2005 2006 2007

FBIH - 6.8 1.9 5.2 6.4 EU (27 zemalja) 2 1.2 1.3 2.5 1.9 Bugarska 4.1 4.5 5 6.6 6.2 Latvija 8 6.5 7.2 8.7 10.6 Litvanija 6.6 6.9 10.3 7.3 7.9 Rumunjska 5.7 5.1 5.2 8.5 4.2 Slovenija 3.1 3.7 2.8 4.4 4.1 Slovačka 3.4 4.8 4.8 5.2 6.6 Hrvatska 4.4 5.6 5.3 4.3 4.3 (f) BJRM -4.5 0.9 2.8 4.1 4.1 (f)

Izvor: Eurostat; Napomena: (f) Predviđanje


17

Visok trgovinski deficit FBiH je uobičajan problem ekonomija u tranziciji. Ipak, izvoz roba i usluga povećan je sa nekih 20% BDP-a na nekih 30% u proteklih šest godina, dok izvoz bilježi stabilan nivo od 67% BDP-a, uz jedan izuzetak – 2005. godine, kada je uvoz zabilježio iznenadan skok na 77% BDP-a. Očigledno, gotovo sve nove tržišne ekonomije imaju trgovinski deficit, mada niti jedna to ne ostvaruje u istoj mjeri kao FBiH, osim dvije nove EU zemlje članice – Rumunjska i Bugarska.

Tabela 3.1.3 Izvoz i uvoz i trgovinski bilans roba i usluga u procentima BDP-a, 20001-2006.

2001 2002 2003 2004 2005 2006 IZVOZ 20.5% 17.5% 20.1% 22.2% 25.5% 29.1% UVOZ 67.2% 64.7% 64.4% 66.8% 77.2% 66.8% TRGOVINSKI BILANS -46.7% -47.2% -44.3% -44.6% -51.7% -37.6%

Izvor: “REGIONALNA I LOKALNA ANALIZA ZA FEDERACIJU BOSNE I HERCEGOVINE”, June 2008, na osnovu statističkog godišnjaka/ljetopisa 2007.

U cilju smanjenja trgovinskog deficita, protekcionizam domaće proizvodnje obično ne predstavlja dobro rješenje, jer to predstavlja dodatnu kočnicu u procesu tranzicije. Umjesto toga, fokus ekonomskih politika treba biti na osiguranje ekonomskog rasta, kroz jačanje izvozno orijentiranih sektora povećanjem konkurentnosti proizvoda, boljom komunikacijskom i tehnološkom infrastrukturom, te ne generalnim povećanjem nivoa znanja i vještina radne snage.

U razmatranju strateškog razvoja tržišta rada potrebno je uzeti u obzir sljedeća dva aspekta:

1. Povećanje izvoza se može postići korištenjem boljih izvoznih strategija kroz intenzivne kampanje podrške i promocije izvoza. Naravno, ove strategije mogu proizvesti željene efekte, samo ako postoji adekvatan nivo znanja i vještina koje mogu podržati sam proces. Na primjer, što strategija više cilja na otvaranje stranih tržišta za domaće proizvode i usluge, to će se više povećati potražnja za kvalificiranijom radnom snagom sa određenim sposobnostima usmjerenim na izvoz; npr. Poznavanje stranih jezika (sva zanimanja), pravnici koji poznaju međunarodna trgovinska ograničenja, ekonomisti koji su stručnjaci za prodaju u inozemstvu, itd.

2. Konkurentnost i spoljna trgovina su usko vezani sa nivoom produktivnosti rada. Niska produktivnost utječe na rast troškova, jer se radi o relativno visokim jediničnim troškovima proizvoda, te čini ekonomiju osjetljivijom na ekonomske poremećaje i šokove. Ekonomska osjetljivost je još izraženija ako se radi o izvozno orjentisanim sektorima.

Tabela 3.1.4 pokazuje da su prosječne neto plaće mnogo niže od europskog prosjeka. Od svih zemalja članica, samo Bugarska ima niže plaće od FBiH.

Tabela 3.1.4 Prosječne mjesečne neto plaće 2002. do 2005. u FBiH i prosječni mjesečni troškovi rada u odabranim europskim zemljama 2005 (Index EU27=100)

2002 2003 2004 2005 FBiH 8.9 9.6 9.4 9.6 EU (27 zemalja) 100.0 100.0 100.0 100.0 Bugarska 7.0 7.2 7.3 7.7 Češka 27.7 27.7 28.9 32.0 Mađarska 26.3 27.3 28.8 31.7 Rumunjska 9.0 8.8 9.3 12.0 Slovenija 51.8 53.4 52.3 53.8 Slovačka 18.7 20.2 21.9 23.5

Izvor: EUROSTAT, Statistički godišnjak/ljetopis 2006 i 2007 Statistički godišnjaci i vlastiti izračun

Nizak nivo plaća u FBiH treba dati izvozno orijentiranim sektorima komparativnu prednost, ukoliko bi ostali aspekti koji utječu na konkurentnost bili povoljni. Međutim, na žalost, to u FBiH nije slučaj. Razlog se može naći u analizi produktivnosti.


18

Tabela 3.1.5 ilustrira potencijal FBiH, kao i probleme sa kojima se suočava jer ona daje grubu mjeru produktivnosti odabranih zemalja Europe 2005. godine u odnosu na EU prosjek. Očigledno je da FBiH mora povećati nivo produktivnosti, ako želi ubrzati proces tranzicije i olakšati opterećenje tranzicijom. Fedracija Bosne i Hercegovine se suočava sa istim opterećenjem kao i zemlje poput Rumunjske, Turske, Slovačke, Mađarske i baltičkih država, koje prolaze kroz značajne reforme u sektorima obrazovanja i tržišta rada. Iste te zemlje su davno provele reforme financijskog sektora, što je još uvijek otvoreno pitanje u FBiH.

Tabela 3.1.5 Produktivnost: Indeksi produktivnosti u širim ekonomskim sektorima u odabranim europskim zemljama 2005 (Index EU25=100)

Sektor7 A-B C-D-E F G-H-I J-K L-P UKUPNO

FBiH 158 16 22 30 54 28 26 RS 248 11 26 26 37 20 22

Belgija 205 151 143 134 112 118 131 Danska 283 160 144 134 120 129 130

Francuska - - - - - - 127 Njemačka 0 120 103 98 108 116 115

Nizozemska 209 145 122 119 82 105 111 Italija 157 89 97 119 101 102 104 EU25 100 100 100 100 100 100 100

Slovenija 34 49 51 59 49 73 54 Mađarska 106 29 25 30 41 33 32 Estonija 43 23 28 43 45 21 31

Češka Republika. 66 29 25 39 22 28 31 Poljska 18 30 51 45 34 33 31 Turska - - - - - - 29

Slovačka 105 31 33 24 22 19 26 Latvija 19 20 27 38 40 21 25

Rumunjska - - - - - - 13 Izvor: Zavod za statistiku Republike Srpske; EUROSTAT i vlastiti izračun. Napominjemo da su gore navedene kalkulacije zasnovane na vrlo grubim mjerama i važnim razlikama u META podacima.

Analiza produktivnosti po sektorima ukazuje na urgentnu potrebu za novim i boljim vještinama kod radne snage koji je trebaju učiniti produktivnijom.

Očigledan razlog za visoku produktivnost sektora poljoprivrede predstavlja enorman udio neformalne zaposlenosti u ovom sektoru, koja nije uključena u kalkulacije. Stoga je za pretpostaviti da je realna produktivnost u sektoru poljoprivrede u skladu sa logično usporedivim zemljama i prema tome, negdje ispod 30% EU prosjeka.

Zanimljiviji je (i u određenoj mjeri pozitivno) relativno nizak nivo produktivnosti u financijskom sektoru. Iskustvo pokazuje da je moderni financijski sektor prvo polazište za tranziciju jer omogućuje financijske tokove za ostatak ekonomije. Mnogo veću zabrinutost izaziva izuzetno niska produktivnost u sektoru proizvodnje, koja predstavlja temelj ekonomije, a time i osnov za povećanje izvoza. Isto se odnosi na nisku produktivnost u sektoru graditeljstva, s obzirom na potrebu modernizacije infrastrukture - niskogradnje i visokogradnje.

Tabela 3.1.6 prikazuje porast indeksa bruto dodane vrijednosti (BDV), zaposlenosti, produktivnosti i nivoa plaća po sektorima za 2005. i 2006., u odnosu na baznu 2004 godinu8.

7 A: Poljoprivreda, lov i šumarstvo, B: Ribogojstvo, C: Rudarstvo, D: Proizvodnja, E: Opskrba strujom, gasom i vodom, F: Građevinarstvo, G: Trgovina; određene popravke motora i robe, H: Ugostiteljstvo, I: Transport, skladištenje i komunikacije, J: Financijsko posredovanje, K: Nekretnine, najam i poslovne djelatnosti, L: Javna administracija i odbrana, obavezno socijalno osiguranje, M: Obrazovanje, N: Zdravstvo i socijalna zaštita, O: Ostale socijalne i osobne usluge, P: Privatna domaćinstva koja zapošljavaju radnike. 8 Zbog nepostojanja podataka o BDV u konstantnim cijenama kroz duži vremenski period, i pošto BDV predstavlja grubu procjenu produktivnosti, ova tabela ne može više ići unatrag u vremenu. Osim toga, napominjemo da podaci o zapošljavanju daju samo prikaz formalne zaposlenosti; odnosno pošto neformalna ekonomija, čini se, ima značajnu magnitudu koja nije ravnomjerno raspodijeljena po sektorima, tabela lako može sadržavati pogrešne procjene


19

Rast BDP-a i zapošljavanje su usko vezani sa rastom plaća i produktivnosti. Rast troškova rada je prihvatljiv, ako ne utječe negativno na konkurentnu prednost. Ako je tako, proizvođači su prinuđeni iznaći druge načine povećanja obrta i profita – povećanje produktivnosti, nove tehnologije, tržišta i sl. Tranzicione ekonomije su obično veoma osjetljive na nagla povećanja plaća čime se negativno utječe na konkurentnost, te produžava proces ozdravljenja ekonomije.

Tabela 3.1.6 Sumarna tabela: Indeksi BDV, Zaposlenost, Produktivnost i Plaće u sektorima ekonomije (NACE31) 2005. i 2006. (Index 2004=100)

BDV ZAPOSLENOST PRODUKTIVNOST PLAĆE Sektor 2005 2006 2005 2006 2005 2006 2005 2006

A 94.8 102.1 98.3 97.8 96.5 99.0 99.2 108.4 B 138.4 122.9 92.6 79.9 149.4 212.8 123.2 110.9 C 111.8 98.7 100.2 100.6 111.6 109.7 104.7 121.0 D 103.7 114.9 95.6 93.1 108.5 128.0 105.7 111.0 E 102.0 103.1 104.2 102.7 97.8 102.3 108.7 124.7 F 109.3 105.3 97.4 101.3 112.2 113.6 103.1 112.5 G 106.4 113.8 103.8 106.8 102.4 113.4 104.0 112.2 H 101.5 110.7 101.7 93.5 99.9 120.2 101.9 111.4 I 101.5 106.3 99.1 99.6 102.5 108.4 106.0 110.1 J 112.1 119.3 104.1 109.0 107.7 122.7 103.4 105.6 K 102.2 115.2 112.6 122.8 90.7 95.9 110.7 118.6 L 104.6 105.6 97.3 96.9 107.4 114.0 104.8 117.0 M 110.4 102.7 102.1 104.4 108.2 108.7 102.4 114.9 N 106.7 104.9 102.5 102.1 104.1 109.7 102.7 107.5 O 106.8 120.0 105.7 110.5 101.1 116.0 109.5 111.5 UKUPNO 104.3 109.5 100.0 100.3 104.2 113.8 104.5 113.1

Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2006 i 2007 Statistički godišnjaci i vlastiti izračun Napomena: Vidi fusnotu za kodove ekonomskih sektora

Tabela 3.1.6 prikazuje da je u ukupnoj ekonomiji došlo do povećanja produktivnosti za gotovo 14% u periodu od 2004. do 2006. godine Razlog tome je brži porast BDV u odnosu na zaposlenost. U istom periodu, porast plata bilježi skoro jednak nivo rasta. (13%), što utječe na zanemariv rast konkurentnosti.

Sektor E (energetika) bilježi rast produktivnosti od 2.3% (od 2004. godine), dok su plaće u energetskom sektoru povećane za 24.7%, što negativno utječe na konkurentnost u ovom sektoru. Sektor F (graditeljstvo) bilježi povećanje produktivnosti od 13.6%, dok su plaće povećane za 12.5%. Sličan rast se primjećuje za Sektor G (trgovina). Sektor J (financijsko posredovanje) bilježi rast produktivnosti od 22.7% u odnosu na rast plaća od 5.6%, dok sektor N (zdravstvena i socijalna zaštita) bilježi povećanje produktivnosti od 9.7% u odnosu na porast plaća od 7.5%.

U ostalim sektorima, ribogojstvo, proizvodnja i ugostiteljstvo (hotelijerstvo i restorani), čini se da ne postoji potražnja na tržištu rada, pošto ne postoji rast broja zaposlenih u ovim sektorima. U proizvodnji je rast zaposlenosti od gotovo 10% viši nego rast plaća koji iznosi 21%.

U pojedinim sektorima plaće bilježe veći rast nego što je rast produktivnosti, što negativno utječe na ekonomske pokazatelje, jer smanjuje povrat na uloženi kapital, što opet usporava rast zaposlenosti. Da bi se stimulirao rast zaposlenosti, a istovremeno borilo sa visokom nezaposlenošću, rast produktivnosti postaje ključni faktor. Bez značajno većeg rasta produktivnosti teško je otvoriti nova radna mjesta za nezaposlene na tržištu, jer u sadašnjim uslovima većina poduzeća ne maksimalizira svoj radni kontigent.

zaposlenosti i produktivnosti. Da bismo prihvatili tabelu, moramo pretpostaviti da trendovi formalne zaposlenosti odražavaju trendove u neformalnom sektoru.


20

Prema tome, jasna je potreba za povećanjem produktivnosti. Očigledno, potrebno je izvršiti ulaganja u fizički kapital, uključujući investicije u infrastrukturu i tehnologiju. Ulaganja u fizički kapital su potrebna sa stanovišta modernizacije proizvodnje i ekonomije, što onda poziva na modernizaciju javne uprave.

Ulaganja u infrastrukturu i fizički kapital moraju biti praćena adekvatnim ulaganjem u ljudske resurse. Ukoliko FBiH treba želi osigurati održiv rast, izvozni sektori trebaju biti agresivniji u cilju izlaska na strana tržišta. U tom pogledu, ekonomska podrška izvozno orijentiranim sektorima se treba fokusirati na strategije usmjerene na povećanje znanja o tome kako se izvozi (zahtjevi, studije ekonomskog ponašanja stranih potrošača, zakonska ograničenja itd. u kombinaciji sa poznavanjem jezika i poznavanjem logističkih aspekata), što bi stvorilo potražnju na tržištu za strukama koje su specijalizirane za vanjsku trgovinu.

Ulaganja u vještine su neophodna kako bi se ubrzao proces. Evidentno je da se ove strateške prednosti trebaju naglasiti u strategijama zapošljavanja i u pogledu strategije cjeloživotnog učenja i pre-kvalifikacije nezaposlenih za one struke i za one sposobnosti koje traže izvozni sektori.

Privatizacija

Prema Izvještaju Sindikata o zapošljavanju i smanjenju siromaštva u Bosni i Hercegovini, Preporuke Sindikata BiH iz 2005. godine, privatizacija u BiH nije do sada ostvarila optimalne rezultate. Prema izvještaju sindikata, privatizacijom je stvorena nova vlasnička struktura sa velikim brojem malih dioničara koji nisu u situaciji da pokrenu proizvodne procese u poduzećima zbog nedostatka kapitala i nedostatka poznavanja suvremenog menadžmenta, slabog pristupa međunarodnim tržištima, kao i negativnog poslovnog okruženja.

Još jedno otvoreno pitanje je uloga privatizacijskih investicijskih fondova (PIF-ova), koji su nastali kao rezultat privatizacije kroz certifikate. Mogućnost PIF-ova da pokrenu cikluse ulaganja u privatiziranim kompanijama je ograničena zbog nedostatka kapitala, nedostatka poznavanja suvremenog menadžmenta, kao i kompliciranim pravnim propisima koji su ograničavali djelovanje ovih institucija, navode sindikati.

Do kraja 2004. godine, preko 88% poduzeća je privatizirano, u nominalnoj vrijednosti od 8.8 milijardi kapitala9 (većinom plaćeno certifikatima). Kreditni projekti Svjetske banke su djelomično pomogli razvoj privatnog sektora: od 1850 državnih poduzeća, više od 1000 ih je prodano. Odabrano je još 440 velikih poduzeća za privatizaciju kroz tendere za strane strateške investitore, a jedna trećina njih su privatizirane uz pomoć međunarodne zajednice, uključujući Svjetsku banku. Do kraja 2005. godine, samo 15% ovih kompanija su bile prodane u FBiH, a 4% u RS. Odjel Svjetske banke za evaluaciju operacija je proglasio napore Banke u razvoju privatnog sektora nezadovoljavajućim10.

Prema podacima iz Europske banke za obnovu i razvoj11, udio privatnog sektora u BDP-u povećao se sa 35 procenata 1998. godine na 50 procenata 2002. godine. Iako ovo predstavlja značajan pomak u udjelu privatnog sektora u BDP-u, on je i dalj najniži od svih zemalja u tranziciji. EBRD-ova analiza napretka u zemljama u tranziciji pokazuje da od 27 evaluiranih zemalja, BiH je jedna od 5 zemalja koja je postigla najlošije rezultate u privatizaciji i restrukturiranju poduzeća.

Neformalna ekonomija

Neformalna ekonomija u FBiH doseže značajne razmjere, posebno u poljoprivredi, graditeljstvu, trgovini i ugostiteljstvu (turizmu). Ako se službene brojke formalne nezaposlenosti usporede sa nalazima LFS-a, jasno je da, na primjer, u poljoprivredi,

9 Prema podacima dostavljenim iz Agencije za privatizaciju FBiH, Direkcije za privatizaciju RS i Agencije za privatizaciju Distrikta Brčko. 10 Bosna i Hercegovina, Post-konfliktna rekonstrukcija i tranzicija na tržišnu ekonomiju; OED evaluacija podrške Svjetske banke; Odjel za evaluaciju operacija; Washington D.C., Septembar 2004 11 Europska banka za obnovu i razvoj, Izvještaj o tranziciji 2003


21

neregistrirana zaposlenost čini oko 85 posto ukupne zaposlenosti u sektoru. Iste usporedbe nije moguće učiniti u drugim sektorima, pošto je LFS registrirao samo glavne sektore -poljoprivredu, industriju i usluge12.

Prema izvještaju Svjetske banke iz 2002. godine, udio neformalnog sektora u ukupnoj zaposlenosti u BiH se povećao sa 37% na 42% u periodu 2001-2004 godina, rastući sa 41% na 49% u RS i sa 33% na 36% u FBiH13. Izraženo brojevima, neto zaposlenost u neformalnom sektoru povećana je za oko 111,000 radnih mjesta ukupno – oko 70,000 novih radnih mjesta u neformalnom sektoru u FBiH i skoro 40,000 u RS.

Udio žena u ukupnoj (muškoj i ženskoj) neregistriranoj nezaposlenosti kretao se oko jedne trećine, a to je jednako udjelu žena u ukupnoj formalnoj zaposlenosti 2001. godine. Mladi radnici, međutim, su neproporcionalno zaposleni u neformalnom sektoru. Godine 2001., udio neprijavljenih radnika koji su bili mladi (ispod 25 godina starosti) iznosio je gotovo 20%, u odnosu na udio ove skupine u registriranoj zaposlenosti, gdje on iznosi manje od 6%. Isto tako, nisko-kvalificirani radnici imaju veći udio u neformalnoj ekonomiji u odnosu na formalnu zaposlenost. Udio žena, mladih i niže-kvalificiranih u regisitriranoj zaposlenosti je ostao praktično nepromijenjen u razdoblju na koje se odnosi LSMS.

Neregistrirana zaposlenost u Bosni i Hercegovini je koncentrirana u sektoru poljoprivrede, gdje su mnogi radnici samo-zaposleni, odnosno članovi obitelji koji pomažu u radu. Godine 2001., sektor poljoprivrede zapošljavao je 40% svih neregistriranih radnika, a pratio ga je sektor graditeljstva (19%) i proizvodnje i trgovine (9%). Do 2004., udio poljoprivrede u ukupnoj neformalnoj zaposlenosti povećao se na 50%. U 2001. godini većina neregistriranih radnika su radili za privatne poslodavce (52%), dok ih je oko 25% bilo samo-zaposleno, ostatak su bili članovi obitelji koji daju svoj doprinos. U 2002. i 2003. godini, udio neregistirianih zaposlenih u privatnom sektoru smanjio se na 42%. Udio neregistriranih samo-zaposlenih se povećao, posebno 2002. godine, dok je udio članova obitelji koji daju doprinos u radu povećan 2003. godine.

U graditeljstvu i prerađivačkoj industriji, udio neregistrirane zaposlenosti je smanjen za 15% odnosno 8% u zadnje tri godine (prema WB 2005). Međutim usporedbom podataka registrirane zaposlenosti i podataka o zaposlenosti proizašlih iz ankete o radnoj snazi vidimo da u djelatnostima graditeljstva i prerađivačke industrije imamo preko 40,000 neregistriranih zaposlenih radnika.

Prema nalazima Prism Research istraživanja, 5.7% intervjuiranih građana tvrdilo je da su neformalno radno angažirani (7.5% u FBiH i 3.3% u RS)14. Najveće grupe, kad se radi o neformalnoj zaposlenosti, čine mlađe osobe (9.3%) i osobe sa srednjom školom (9.1%). Istraživanje pokazuje da je 68.7% onih koji rade u neformalnom sektoru prijavljeno na biroe za zapošljavanje kao nezaposleni. Istraživanje također ukazuje da 87.1% onih koji neformalno rade smatraju da bi bili posvećeniji radnom mjestu i bolje radili da su prijavljeni. Među onima koji trenutno rade u formalnom sektoru 12.3% je nekada radilo neformalno; uglavnom se radi o mlađim ljudima starosti 18 do 23 godine (20.1%). Skoro svaka deseta intervjuirana osoba (9.6%) ima nekog člana obitelji koji je zaposlen u neformalnom sektoru.

Prosječni obim neformalne zaposlenosti u Bosni i Hercegovini, prema navodima UN BiH zajedničke procjene zemlje (CCA) 15, 2001. godine iznosio je 33.28%. Neformalna zaposlenost je bila veća u RS (34.4%) nego u FBiH (32.64%).

U svjetlu kompleksnosti i heterogenosti neprijavljenog rada, ne postoji jednostavno rješenje za borbu protiv njega. Uravnotežen pristup ovom problemu treba obuhvatiti mjere za ograničenje 12 Nažalost, LFS podaci ne daju konačanu procjenu neformalne zaposlenosti zbog nedosljednosti serija u 2006. i 2007. godine, čak i u ovako široko definiranim sektorima.. 13 Izvještaj SB Br. 32650-BA, Aktualno tržište rada (Labour Market Update), Dec. 2005. Vidi također Zapošljavanje i smanjenje siromaštva u Bosni i Hercegovini, Preporuke Sindikata BiH, 2005 14 Prism anketa o neformalnom radu, Dec. 2006. Vidi također Opću analizu izazova neformalne ekonomije i njen pregled u Bosni i Hercegovini, autora Suada Muhibića, 2007 15 UN BiH, Indikatori zajedničke procjene zemlje (CCA indikatori), Dec. 2004, str.67


22

ili sprječavanje njenog pojavljivanja i provođenje tih mjera, uz uključivanje socijalnih partnera. EU predlaže slijedeće aktivnosti u borbi protiv neprijavljenog rada16:

• Smanjenje financijske atraktivnosti neprijavljenog rada, koju potiče postojeći porezni sustav, sustav doprinisa na plaće i sustav socijalne zaštite; • Administrativna reforma i pojednostavljenje administrativnih procedura, sa namjerom

da se smanji trošak i kompikovanost poštivanja propisa; • Jačanje mehanizama praćenja i sankcioniranja neprijavljenog rada, uz uključivanje

inspekcija rada, poreznih ureda i socijalnih partnera; • Aktivnosti na jačanju svijesti.

Međunarodna organizacija rada (ILO) daje poseban značaj razvoju ljudskih resursa i očekuje da zemlje članice trebaju identificirati politike razvoja ljudskih resursa, obrazovanja, obuke i cjeloživotnog učenja koje će izmđu ostaloga i odgovoriti na izazove vezane za rad ¨na crno¨. Glavni izazov vezan za veliki obim sive ekonomije je vezan za transformiranje poslova / radnih mjesta unutar sive ekonomije u ¨kvalitetna¨ radna mjesta i integriranje radnika koji rade ¨na crno¨ u tokove formalne ekonomije. Zbog toga politike na tržištu rada se trebaju fokusirati na stvaranje ¨kvalitetnih¨ radnih mjesta i otvaranje mogućnosti za obrazovanje i obuku, kao i validaciju prethodno stečenih znanja i vještina kako bi se pomoglo radnicima i poslodavcima da pređu u formalnu ekonomiju.17

3.2 Strukturalne promjene u ekonomiji FBiH

Bosna i Hercegovina, a samim tim i FBiH, prošla je kroz dramatičnu promjenu ekonomske strukture u posljednje dvije decenije. Predratna ekonomija BiH generirala je oko 50% BDP-a u sektoru industrije, ali industrijska struktura je bila evidentno nepovoljna i karakterizirali su je slijedeći faktori:

• Visok udio bazične metalne industrije i energetike u ukupnoj industrijskoj proizvodnji;

• Visok udio energetski intenzivnih sektora unutar industrije;

• Visok udio proizvodnje sa relativno niskom dodanom vrijednošću;

• Visoka koncentracija resursa u nekoliko velikih kompanija tipa konglomerata (od 10 najvećih kompanija u bivšoj Jugoslaviji, četiri su bile locirane u BiH, a te četiri kompanije zapošljavale su oko 50% svih zaposlenih u industriji u to vrijeme);

• Visoka ovisnost o uvozu;

• Visoka integracija proizvodnje metala, sirovina i energetike i vojne industrije u ekonomiji bivše Jugoslavije18.

Tokom rata, industrija BiH (i FBiH) je doživjela kolaps, velika većina industrijskih kapaciteta bili su ozbiljno ili potpuno oštećeni. Sporost i nedovoljna efikasnost post-ratne rekonstrukcije i privatizacije su očigledno utjecali na sadašnju strukturu ekonomije u FBiH.

Ako se podaci o zaposlenosti iz 1991. godine usporede sa podacima o registrirane zaposlenosti iz 2008. godine za FBiH, može se primijetiti da je izgubljeno oko 180,000 radnih mjesta u sektoru proizvodnje (ili oko 135,000 radnih mjesta ako poredimo podatke iz ankete o radnoj snazi). U isto vrijeme, broj zaposlenih u sektoru poljoprivrede povećan je za više od tri puta (vidi tabelu 3.2.1).

16 Rezolucija Vijeća iz 2003. o transformiranju neprijavljenog rada u redovnu zaposlenost 17 MOR, R195 Preporuka o razvoju ljudskih resursa, 2004 18 Program zapošljavanja u FBiH 2006 – 2010


23

Tabela 3.2.1 Promjena strukture zaposlenosti po najvažnijim sektorima u FBiH

1991 2006 2007 2008

Regist.19

ARS Regist.20 ARS Regist.21 ARS

Ukupno 631,02022 389,601 500,000

413,676 498,000

425,000 527,519

Poljoprivreda, lov i šumarstvo i ribarstvo

21,000 10,044 72,000 9,624 61,000 9,523 72,274

Rudarstvo, prerađivačka industrija, energija i građevinarstvo

325,000 137,353 166,000 126,616 178,000 142,248 189,390

Uslužne i ostale djelatnosti

292,000 242,000 263,000 277,376 259,000 273,299 265,855

Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2006 i 2007 Statistički godišnjaci, LFS, Program zapošljavanja FBiH 2006/2010

Iz tabele 3.2.1. vidimo da u FBiH, u 2008. godini ima oko 200,000 radnih mjesta manje u poređenju sa 1991. godinom (manje oko 100,000 radnih mjesta ako koristimo podatke iz ankete o radnoj snazi). Također možemo vidjeti da su se najveće strukturne promjene desile u poljoprivredi i prerađivačkoj industriji, dok su uslužne i ostale djelatnosti skoro na istom nivou kao 1991. Razlika između registrirane zaposlenosti i zaposlenosti po anketi o radnoj snazi ukazuje na oko 100,000 radnih mjesta u sivoj ekonomiji. Također možemo vidjeti da je većina radnih mjesta koja se mogu smatrati dijelom sive ekonomije unutar sektora poljoprivrede, lova i šumarstva (oko 60,000) i u sektorima prerađivačke industrije i građevinarstva.

Prema iskustvima istočnoeuropskih ekonomija u procesu tranzicije23, ključni faktori uspjeha se odnose na sposobnost poduzeća da formuliraju kvalitetne poslovne planove, značajno povećaju ulaganja u razvoj ljudskih resursa, te značajno povećaju ulaganja u istraživanje i razvoj novih proizvoda24. Pokazalo se da poduzeća u državnoj svojini u zemljama u tranziciji ne raspolažu sa dovoljno efikasnim i profesionalnim menadžmentom, koji je sposoban zadržati postojeće pozicije na domaćem tržištu, te proširiti poslovanje na strana tržišta.

Privlačenje stranih investicija se često smatra najbitnijom formulom za uspješan razvoj ekonomije i poduzeća međutim postoje brojni primjeri stranih ulagača bez ozbiljne dugoročne poslovne strategije i koji su se fokusirali na izvlačenje brze financijske koristi kroz kupovinu jeftinih proizvodnih resura i iskorištavanje jeftine i kvalificirane radne snage. Ovaj tip stranih ulagača se po pravilu povlači sa tržišta čim ekonomija postane značajnije integrirana u tržište EU.

Obrasci ponašanja poduzeća u spomenutim procesima, vrlo često ovise od veličine poduzeća:

19 Izvor: Federacija u brojkama 2007; Federalni zavod za statistiku 20 Izvor: Federacija u brojkama 2008; Federalni zavod za statistiku 21 Mjesečni statistički bilten FBiH br. 5; maj/svibanj 2008. god.; Federalni zavod za statistiku. Podaci se odnose na drugi kvartal 2008. godine i usporedivi su sa podacima Ankete o radnoj snazi koja je provedena u aprilu / travnju 2008. godine. 22 Program zapošljavanja u FBiH 2006 – 2010 23 Studije zasnovane na izvještajima istraživanja i finalnim izvještajima donatorskih programa. 24 Proučavanje istočnoeuropske tranzicije koju su pažljivo pratili programi EU i Svjetske banke, kako se čini, sugeriraju da je proces deindustrijalizacije težak, i nije tako pravolinijski kako se pretpostavljalo pošto nastojanja poduzeća da si stvore poziciju tržištu ometa nekoliko faktora, osim samog procesa privatizacije. Studije ukazuju da je fokalna tačka sam proces tranzicije, koji nikad nije predstavljao pravolinijsko kretanje od A do B. Uprkos nekoliko programa reformi, podrške zemalja donatora u izgradnji kapaciteta i zakonodavnih okvira i administrativnih procedura, i različiti napori postizanja učenja-kroz-rad u vidu razmjene programa i projekata „bratimljenja“, niti jedan prijelaz sa industrijske tradicije i normi planske ekonomije nikad nije bio bez problema. Nekako, radna kultura ostaje nefleksibilna, i ili podsjeća na pristup strateškom razmišljanju, ili se čini da su norme za izgradnju ekonomije zasnovane na servisnom pristupu.Naravno, postoje priče o uspjehu, i to uglavnom u sektorima gdje su temelji bili solidni i konkretni (prirodni resursi, prirodna opskrba obučenom radnom snagom, itd.) ili zasnovani na novom, inovativnom duhu koji nastoji izaći na strana tržišta. Čak i promjena na više servisno-orijentirani javni sektor društva znanja je bio mnogo više opterećen problemima nego što se predviđalo.


24

Veća poduzeća imaju loša iskustva u prodiranju na strana tržišta, zbog nedostatka kapitala, neodgovarajućih vještina menadžmenta i nedostatkom iskustva u pravljenju poslovnih planova, uključujući strategije razvoja ljudskih resursa. U tom segmentu, pojavljuju se određene specifične karakteristike:

• Većina velikih poduzeća sa povoljnom tržišnom pozicijom na domaćem tržištu su u većini slučajeva preuzeta od strane stranih kompanija. Izgledi ovih poduzeća da prežive tranziciju na potpuno integriranu tržišnu ekonomiju, posebno u pred-pristupnim zemljama, ostaju velikim dijelom upitni;

• Većina velikih poduzeća u domaćem vlasništvu, sa određenim potencijalima ostvarivanja povoljne tržišne pozicije na domaćem tržištu, boje se neprijateljskog preuzimanja od strane stranih kompanija, što smanjuje njihovu sposobnost postizanja održivosti i eventualnu ekspanziju čini nesigurnom;

• Veća poduzeća koja imaju ograničenu sposobnost postizanja povoljne tržišne pozicije koja će im omogućiti da ostvare adekvatnu maržu profita kako bi uložili resurse u strategije razvoja poslovanja, često čekaju odluke o smanjenju obima, restrukturiranju ili preuzimanju od strane stranih investitora. Iskustva pokazuju da se ove kompanije vrlo nevoljno uključuju u procese i inicijative koje vodi javni sektor (ESF, strategije razvoja ljudskih resursa, akcije zapošljavanja, planovi obrazovanja).

Sve veći broj SME postaju svjesni potrebe ulaganja u poslovne strategije i strategije razvoja ljudskih resursa, a na što ih uglavnom inspiriraju informacije o poslovanju sličnih inostranih poduzeća. Ova poduzeća su spremna ulagati u tržišno pozicioniranje, mada strah od neprijateljskog preuzimanja ili nedostatak znanja o radu na stranim tržištima predstavlja veliki problem. Za ekspanziju SME očigledno je potrebna snažna podrška socijalnih partnera, kao i institucija javnog sektora. Uobičajni procesi unutar SME sektora u zemljama u tranziciji su:

• Dijelom SME sektora se često upravlja preko ulagača stranog kapitala. U slučaju da strani investitori vide potencijal ulaganja u poslovne planove na lokalnom tržištu, oni to mogu uraditi ukoliko strani investitori i uprava kompanije prepoznaju interes, te se u takvim slučajevima može očekivati značajnije ulaganje u razvoj ljudskih resursa. U slučaju neprijateljskog preuzimanja, najčešće motiviranog nižim nivoom plaća u zemlji domaćinu i u manjoj mjeri samim tržištem, te kompanije su rijetko spremne na ulaganja u strategiju razvoja ljudskih resursa;

• Nekim SME se upravlja tvrdokornom ideologijom ostvarivanja profita, koju, generiraju trenutačni profitini uspjesi na domaćem tržištu. Ove kompanije, najčešće u vlasništvu domaćih poduzetnika, su manje svjesne potencijala za ekspanziju na strana tržišta unutar EU i stoga manje svjesne načina pravljenja poslovnih planova i planiranja ljudskih resursa kako bi se osigurala zarada u budućnosti;

• Na kraju, dio SME operiraju na nereguliranom tržištu.

U nekim slučajevima se SME ponašaju se slično velikim poduzećima (opisano u gornjem dijelu teksta) npr. strah od neprijateljskog preuzimanja, nedostatak kapitala, osjetljiva tržišta i uska profitna margina. Dalje, vrlo rijetko SME u zemljama u tranziciji posjeduju potrebna znanja odnosno kapacitete da naprave strategije u skladu sa različitim EU propisima, uključujući zaštitu okoliša i sigurnost na radu i zdravstvenu zaštitu na radu. Na kraju, stupanj ulaganja u istraživanje i razvoj je vrlo nizak u ovim kompanijama (u odnosu na SME u razvijenim zemljama-članicama EU), što ima tendenciju da njihovu poziciju na tržištu na duže staze učini ranjivom.

Gore spomenute karakteristike važe i za mikro-poduzeća, od čega su posebno izraženi nedostatak znanja o propisima u EU, nedostatak znanja o načinima prodiranja na strano tržište i nedostatak svijesti o potrebi ulaganja u poslovne planove i strategije razvoja ljudskih resursa.

Generalno, interes poslodavaca da ulaže u poslovne planove i strategije razvoja ljudskih resursa često nije dovoljan. Sve u svemu, jasna je potreba za informisanjem i edukaovanjem


25

poslodavaca u cilju poimanja neophodnosti osiguranja ekonomske konsolidacije i održivosti kroz osvajanje noivh tržišta i ulaganja u ljudske resurse.

3.3 Obrazovanje i cjeloživotno učenje

Obrazovanje

Bruto stopa upisa djece u osnovne škole je povećana zadnjih godina, i danas iznosi oko 96%25. U 2005/2006. školskoj godini, u osnovne škole je upisano ukupno 248.775 djece. Tabela 3.3.1 Upis učenika u osnovne škole po vrsti škole

Br. škola Ukupno Djevojčice Završili školovanje Redovne osnovne škole 1.089 218.338 106.294 29.890 Devetogodišnji program ško-lovanja ... 29.754 14.500 - Specijalne osnovne škole 35 798 318 125

Izvor: Statistički godišnjak Bosne i Hercegovine 2007

U osnovnom obrazovanju, stopa prekida školovanja prije završrtka škole je vrlo niska. U školskoj godini 2006/2007, na primjer, samo 885 učenika nije završilo razred u osmogodišnjem školovanju, a svi koji pohađaju devetogodišnje školovanje uspješno su završili razred.

Godine 2006, broj učenika upisanih u srednje škole iznosio je 110,672, od čega je većina (79,143) upisana u tehničke škole, dok ih je 28.298 upisano u gimnazije. Samo 25% učenika koji su upisali srednje škole opredjeljuje se za opće srednje obrazovanje. Preostalih 75% bira trogodišnje ili četverogodišnje tehničko srednje obrazovanje. Broj učenika upisanih u trogodišnje ili četverogodišnje tehničko obrazovanje je gotovo jednak (3-godišnje: 10.000/ 4-godišnje 11.000, vidi statistički aneks 3 tabela 3.2)

Tabela 3.3.2 Upis u srednje škole, godina 2005/2006

Ukupno 3 godišnje 4 godišnje

Ukupno Učenice Ukupno Učenice Ukupno Učenice

UKUPNO 28.784 14.047 10.098 3.645 18.686 10.402

Gimnazije 6.531 4.292 - - 6.531 4.292 Škole za obuku nastavnog osoblja 125 107 - - 125 107

Umjetničke škole 224 137 - - 224 137

Tehničke i srodne škole 21.473 9.310 10.010 3.611 11.463 5.699 Izvor: Federacija Bosne i Hercegovine u brojkama 2007

Omjer učenika i učenica u srednjem tehničkom obrazovanju je gotovo jednak, ali većina uče-nika u trogodišnjem srednjem obrazovanju su muškarci (64%). U četverogodišnjem srednjem tehničkom obrazovanju, nalazi se jednak broj učenika i učenica, a djevojke predstavljaju većinu u općim srednjim školama. Ukupno 28.885 mladih ljudi je 2005/2006 završilo srednje škole. Velika većina ih je završila tehničke škole (trogodišnje ili četverogodišnje). Mnogi neće nastavljati obrazovanje, nego će stupiti na tržište rada. (Vidi 3.3.2) Tabela 3.3.3 Završeni učenici srednjih škola 2005/2006

Tip škole Broj završenih učenika

Ukupno 28.865

Gimnazije 6531

Tehničke škole 21.554 25 Više informacija se može naći u „Peer Review Svjetske banke u Bosni i Hercegovini, 2006, i Nacionalni izvještaj o humanom razvoju – socijalna inkluzija, UNDP 2007


26

Tehničke i vjerske škole 673

Škole za djecu sa posebnim potrebama 107 Izvor: Federacija Bosne i Hercegovine u brojkama 2007

Do kraja školske godine 2005/2006 i 2006/2007 od ukupnog broja upisanih učenika 98.29% je završio razred, a 95.5% je završilo školu.

Tabela 3.4 u statističkom aneksu daje pregled upisa u tehničko srednje obrazovanje po tipovima škola. Ona ukazuje na prilično rodno-stereotipan izbor škola među učenicima tehničkih srednjih škola. Dječaci, uglavnom, biraju zanimanja u mašinstvu, elektrotehnici, transportu, a djevojke biraju tekstilne, trgovačke i medicinske škole.

Najzastupljenije struke u usmjerenom srednjem obrazovanju su mašinske (3,739), elektro-tehničke (2,875), transport (1,389), ugostiteljstvo (1,490), ekonomija i trgovina (5,000) javno zdravstvo (2,048). Prema nalazima iz fokus grupa, postoji pretjerana produkcija novih nezaposlenih u nekim od ovih sektora, posebno u onima u kojim ne postoji potražnja za radnom snagom.

Postoji nesklad između broja upisanih učenika po strukturama zanimanja u srednjim školama s jedne; i budućih potreba tržišta rada sa druge strane, posebno za muškarce. Na primjer, očekuje se da će većina potreba za radnom snagom, i u kratkoročnom i u dugoročnom razdoblju, potjecati u djelatnostima trgovine, financijskog posredovanja, nekretnina, poslovnih aktivnosti i drugih društvenih i personalnih usluga. Veliki broj muških učenika se upisuje ili diplomira na tehničkim školama, kao što je mašinstvo (3.462), elektrotehnika (2.612), i transport (1.188), ali su nedovoljno zastupljeni u, na primjer, ekonomiji i trgovini (muškarci 1.188, djevojke 3.581). Izbor obrazovanja djevojaka bolje odgovara sektorima gdje postoje očekivanja da će doći do nedostatka radne snage.

Djevojke najčešće biraju da se obrazuju u ekonomiji i trgovini (3.581), javnom zdravstvu (1,415) i uslugama (932). Postoji gotovo jednaka zastupljenost momaka i djevojaka u hotelijerstvu i ugostiteljskim školama (muškaraca 801, žena 689).

Procenat onih koji ne završe srednju školu veći je u odnosu na osnovne škole. U školskoj godini 2006/2007, ukupno 2349 od 106.793, odnosno ekvivalent od 2.1% nisu završili svoj razred. Ovaj broj je nizak. Smatra se da nije moguće dati precizan broj učenika koji napuste srednje obrazovanje bez formalnog zvanja, pošto ne postoji statistika koja bi pratila ukupan broj onih koji odustanu od obrazovanja.

Nisu na raspolaganju ni informacije o tome koliko treba učenicima da nađu posao nakon što završe školu, ili da li će nastaviti obrazovanje.

Visoko obrazovanje

U FBiH postoji šest javnih institucija visokog obrazovanja26 i četiri akreditirane privatne27. Trenutno, u okviru ovih univerziteta postoji 85 pojedinačnih fakulteta. Broj institucija je povećan za oko 20% u posljednje tri godine. Godine 2006./2007. regitrovana su četiri privatna univerziteta (vidi tabelu 3.3.4).

26 Univerzitet u Sarajevu (Sarajevo); , Univerzitet u Mostaru (Mostar); "Džemal Bijedić" univerzitet (Mostar); Univerzitet u Zenici (Zenica); Univerzitet u Bihaću (Bihać); Univerzitet u Tuzli (Tuzla);

27 Međunarodni univerzitet u Sarajevu (Sarajevo); Fakultet nauke i tehnologije Sarajevo (Sarajevo); Međunarodni univerzitet "Philip Noel Baker" (Sarajevo); Fakultet za javnu upravu (Sarajevo); Američki univerzitet u Bosni i Hercegovini (Sarajevo); Visoka škola za poslovni menadžment "PRIMUS" (Gradiška)


27

Tabela 3.3.4 Broj institucija visokog obrazovanja u FBiH, po godinama

2004/2005 2005/2006 2006/2007

Ukupno 69 72 85

Fakulteti 57 60 62

Umjetničke akademije 5 5 5

Teološki fakulteti 3 3 3

Više škole (2-3 godine) 4 4 1

Privatne institucije visokog obrazovanja 4 Izvor: Federacija Bosne i Hercegovine u brojkama 2008

Tokom školske godine 2006/2007, 65.630 studenata je upisalo visoko obrazovanje. Od njih, oko 30% su bili vanredni studenti. Većina studenata se upisala na fakultete. Broj upisanih studenata povećan je za 11% u zadnje tri godine (vidi tabelu 3.3.5.)

Tabela 3.3.5 Studenti upisani u institucije visokog obrazovanja u FBiH, po godinama

2004/2005 2005/2006 2006/2007

Ukupno 58.616 60.860 65.630

Fakulteti 56.308 58.589 64.669



Više škole (2-3 godine) 1163 1108 309

Privatne institucije visokog obrazovanja 560 Ukupno upisanih studenata na 1000 stanovnika 25.22 26.14 28.22

Izvor: Federacija Bosne i Hercegovine u brojkama 2008

Broj studenata koji su završili fakultet je 2006/2007 bio oko 7,000, što predstavlja povećanje od više od 2,000 u roku od tri godine.

Tabela 3.3.6 Studenti koji su završili institucije visokog obrazovanja u FBiH, po godinama

2004/2005 2005/2006 2006/2007

Ukupno 4.730 5.941 6.967

Fakulteti 4.373 5.625 6.743



Više škole (2-3 godine) 224 162 62 Izvor: Federaciae Bosne i Hercegovine u brojkama 2008

Tabela 3.5 u statističkom aneksu nudi pregled upisanih studenata po tipu fakulteta, i rodu. Ovo pokazuje da u visokom obrazovanju ima više žena nego muškaraca (žena: 3.927/muškaraca 3.050).

Postoji određeni nesklad između upisa studenata na fakultete, kao na primjer ekonomije (1,141) i filozofije (787) u odnosu na ono što bi tržište rada trebalo biti u stanju apsorbirati. Osim toga, tabela 3.4.4 u statističkom aneksu navodi da mnogi studenti biraju fakultete koji će ih obrazovati za rad u javnom sektoru. Taj trend u situaciji kada dolazi do smanjenja javnog sektora, a rasta privatnog sektora može dovesti do ozbiljnog nepodudaranja profila posla koje proizvodi visoko obrazovanje i potreba na tržištu rada.


28

Procenat odustajanja i nezavršavanja visokog obrazovanja je visok, i mnogim studentima treba puno vremena da završe studij, zbog preopterećenosti nastavnog plana i preklapanja obrazovnih programa28.

Procenat zapošljavanja diplomiranih studenata je 40% od predratnog nivoa, i mnogi koji završe visoko obrazovanje završe na neadekvatnim radnim mjestima29, u odnosu na njihov nivo stečenih sposobnosti.

Obuka i obrazovanje odraslih

Tržište obrazovanja za odrasle karakteriziraju mnogobrojni privatne i javne institucije koji zastupaju različite interese. Pružatelji usluga obrazovanja odraslih se mogu klasificirati u slijedeće kategorije:

• Srednje škole koje nude programe druge šanse za odrasle;

• Kurseve menadžmenta na nivou univerziteta, koji nude vanredne programe druge šanse za odrasle;

• Kurseve menadžmenta na nivou univerziteta, servisi za razvoj poduzeća;

• Ograničen broj Radničkih univerziteta su preživjeli u formi NVO30;

• Centri za obuku31;

• Komore nude obuku vezanu za poslovnu politiku;

• Privatni (profitni i neprofitni) pružatelji nude ICT;

• Učenje stranih jezika i obuka vezana za zanimanja za određene grupe zanimanja32.

Službe za zapošljavanje nude obuku za nezaposlene i organiziraju obuku uz rad u samim firmama. Generalno se može reći da kompanije rijetko i nedovoljno pružaju obuku svojim zaposlenima.

3.4 Regionalni/teritorijalni dispariteti

U FBiH postoje značajne regionalne demografske razlike33 Čini se, na osnovu službenih statističkih podataka, da se još nije zabilježio veliki pad ukupnog broja stanovnika u FBiH, i da, generalno, još nije došlo do velikih promjena starosne strukture, uglavnom u vidu smanjenja udjela mladih. Ove karakteristike su se, na osnovu iskustava ostalih balkanskih ekonomija, mogle i očekivati34.

Međutim, prisutne su velike regionalne varijacije. Službena statistika ukazuje na trend preseljenja iz manje naseljenih područja u urbana područja. Demografska analiza, dalje, ukazuje da je ovaj trend, kako se čini, u korelaciji sa generalnim smanjenjem broja radno sposobnog stanovništva u manje naseljenim područjima, što bi ukazuje na postojanje preseljenja zbog posla / migracije radne snage. U manje naseljenim područjima, povećava se udio starih – što ponegdje čak dobiva dramatične razmjere – čemu je, naravno, potrebno posvetiti pažnju u pogledu regionalnih segmentiranih strategija tržišta rada. Npr. u područjima gdje raste procenat starih u stanovništvu (umirovljenika ili onih koji se na to spremaju) može se očekivati više potražnje za zdravstvenim uslugama, dok bi se u urbanim područjima fokus

28 Za više informacija vidi izvještaj „Institucionalna evaluacija sedam univerziteta u Bosni i Hercegovini“; sumarni izvještaj koji je pripremila Asocijacija europskih univerziteta 2004 29 Bosna i Hercegovina, nacionalni izvještaj o visokom obrazovanju 2005- 2007 30 “Trajno stručno obrazovanje u kontekstu cjeloživotnog učenja u Bosni i Hercegovini ” ETF 2006 31 Sarajevo ICT, Gorazde metalurgija, Bihać za suradnju u gradnji. 32 “Pregled tržišta rada za Bosnu i Hercegovinu ” ETF 2006 33 Vidi Aneks 2, Studija regionalnih/teritorijalnih dispariteta. 34 Podaci zasnovani na Anketi radne snage 2006. i 2007. ukazuju na generalno smanjenje od 7.7 posto stanovništva mlađeg od 15 godina, što se treba promatrati zajedno sa umjerenim smanjenjem dijela stanovništva starijeg od 50 godina koje iznosi 3.3 posto (dobna skupna 50 do 64 godina).


29

trebao staviti na otvaranje radnih mjesta u formalnoj zaposlenosti, zajedno sa podrškom obiteljima sa malom djecom (vrtići, babice i sestre, na primjer).

Studija regionalnih dispariteta u ekonomskim performansama u Aneksu 2 ukazuje da generalno postoji pozitivna poslovna klima, što uglavnom pokazuje ukupni rast od 8.6% broja novosnovanih poslovnih subjekata od 2005 do 2006. Ovaj trend se, srećom, odražava u relativno ravnomjerno u svim dijelovima FBiH. Ipak, postoje značajne regionalne varijacije u nivoima registirane zaposlenosti po pojedinim sektorima. Velike regionale razlike u registiranoj zaposlenosti vide se u sektoru graditeljstva, javnoj upravi i odbrani i socijalnom sektoru.

Registrinane zaposlenosti u poljoprivredi skoro da i nema, što je posljedica velikog udjela neregistirane zaposlenosti. Međutim, čak i ovdje, postoje velike razlike između kantona / županija.

Eksploatacija uglja i koksa se uglavnom odvija u Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu / županiji gdje s generira 86% ukupne zaposlenosti u sektoru rudarstva. Međutim, iskorištavanje ruda metala predstavlja relativno važnu djelatnost u Srednjobosanskom i Zapadnohercegovačkom kantonu / županiji, dok je relativno mala zaposlenost u Hercegovačko-neretvanskom i Sarajevskom kantonu / županiji uglavnom u drugim rudarskim djelatnostima.

Značajne regionalne razlike postoje u sektoru industrije. Analiza regionalnih dispariteta na osnovu pokazatelja tržišta rada ukazuje na neravnomjerno raspoređenu industrijsku infrastrukturu u FBiH, sa visoko izdiferenciranim kantonalnim / županijskim tržištima rada. Iz toga proizilazi potreba za selektivnim regionalnim mjerama koje će odražavati razlike unutar ekonomske strukture u FBiH.

Studija indikatora regionalnih razlika u obrazovanju identifikuje razlike u obrazovanom sketoru po kantonima / županijama. Na žalost, statistika ne dopušta izvođenje čvrstih zaključaka o stupnju završenih učenika koji pronalaze posao u prihvatljivom vremenskom roku i mogoćnostima tržišta da absorbiraju novopristiglu radnu snagu.35. Ipak, ključna je potreba da se regionalne razlike u pružanju obrazovanja uzmu u obzir u strategijama zapošljavanja; odnosno, strategije zapošljavanja bi trebale osigurati da kvalificirana radna snaga, na osnovu kvalifikacija stečenih u školama ili fakulteta u jednom regionu, bude zainteresirana za geografsku mobilnost u regije gdje nema ponude traženih sposobnosti. Drugim riječima, regionalni model ističe potrebu za komunikacijskim platformama između onih koji upravljaju tržištem rada i onih koji upravljaju sustavom obrazovanja.

Važna lekcija koja se može naučiti iz kratke studije regionalnih dispariteta u FBiH je da regionalne razlike na tržištu rada, ekonomiji, u pružanju obrazovanja, kao i u strukturi stanovništva samih kantona / županija poziva na usvajanje segmentiranih i selektivnih strategija zapošljavanja. Strategija treba biti usklađena sa opisom regionalnih, pa čak i lokalnih ciljnih područja kako bi postigla očekivani efekt.

35 Broj učenika koji napuste školovanje se razlikuju od broja onih koji ne završe školovanje na više načina. Oni koji napuste školovanje su učenici koji se ispišu tokom studija, prije nego što su završili studij, dok stopa nezaposlenih, kao bruto mjera, može uključivati učenike koji su pali na ispitima, ali se nisu ispisali (možda idu na popravni). Dalje, ne-završavanje kao bruto mjera koja se izračunava kao upis minus završeni učenici nosi ozbiljan rizik duplog brojanja, pošto neki učenici koji nisu prošli mogu početi iz početka, ili barem pokušati još jednom naredne godine.


30

4. Tržište rada – zaposlenost, nezaposlenost, ponuda i potražnja za radnom snagom

Demografsku situaciju u FBiH karakterizira smanjenje ukupnog broja stanovništva, što se posebno odnosi na mlade od 15 godina starosti, gdje se bilježi pad od 8.9% u periodu 2006-200736. Broj stanovnika se smanjuje u svim starosnim skupinama, osim skupine 50-64 godina, čiji se broj u istom periodu povećao za 5.1%. Posljedica toga jeste da radna snaga stari, a manje mladih će se uključiti na tržište rada u narednim godinama.

Situacija smanjenja broja pripadnika dobne skupine 0-14 je slična kao i u većini europskih zemalja, Ovaj trend ekonomiji u rastu naglašava potrebu za mjerama usmjerenim na to da se starija radna snaga duže zadrži na tržištu.

Tržište rada FBiH ima slijedeće glavne karakteristike:

• Vrlo niska stope zaposlenosti, posebno žena i mladih (starosti 15-24 godine); • Vrlo visoka stopa nezaposlenosti generalno, ali posebno mlađe radne snage; • Vrlo visoka dugoročna nezaposlenost; • Vrlo visoka stopa neaktivnosti, posebno žena i mladih.

Kombinacija niskih stopa zaposlenosti, visokih stopa nezaposlenosti, visokog procenta dugoročno nezaposlenih, i vrlo visoke stope neaktivnosti kreira visok rizik od socijalnog isključenja i siromaštva u društvu. Što slabije ljudi osjećaju povezanost sa tržištem rada, to je veći rizik nepostojanja socijalne kohezije u društvu.

Slika 4.1 Status radno sposobnog stanovništva

Ovakve karakteristike tržišta rada mogu ograničiti kontinuiran ekonomski rast zemlje, jer radna snaga koja ne osjeća dovoljnu povezanost sa tržištem u manjoj mjeri raspolaže potrebnim kvalifikacijama, koje su u modernoj ekonomiji od ključnog značaja za ekonomski razvoj.

36 Vidi tabelu 4.7 u Aneksu 4

500,000 498,000 527,550

240,000 225,000 175,855

977,000 985,000 957,239

0

200,000

400,000

600,000

800,000

1,000,000

1,200,000

2006 2007 2008

Zaposleni Nezaposleni Neaktivni

Radno sposobno stanovnistvo 2008

Zaposleni32%

Nezaposleni11%

Neaktivni57%


31

4.1 Zaposlenost u FBiH

Prema Anketi o radnoj snazi iz 2008. godine od ukupnog broja zaposlenih u Bosni i Hercegovini 32.5% radi u djelatnostima rudarstva, prerađivačke industrije i građevinarstvu, 20.6% u poljoprivredi (što je iznad EU prosjeka), dok 47% zaposlenih radi u sektoru usluga (što je značajno ispod EU prosjeka). Kada razmatramo situaciju u FBiH vidimo da od ukupnog broja zaposlenih u FBiH 35.9% radi u industriji i građevinarstvu, 13.7% u poljoprivredi (što je iznad EU prosjeka), dok 50.4% zaposlenih radi u sektoru usluga (što je značajno ispod EU prosjeka).

Trendovi iz EU ukazuju da uvođenjem novih metoda u poljoprivrednu proizvodnju ovaj sektor postaje sve manje radno intenzivan. Trend smanjenja broja zaposlenih u industriji je uvjetovan izmještanjem velikih proizvodnih kapaciteta u zemlje trećeg svijeta, gdje su troškovi rada mnogo niži. Istovremeno sektor usluga generira sve više radnih mjesta u zemljama EU. Za očekivati je će FBiH u narednim godinama slijediti trendove iz EU, te smanjiti udio stanovništva zaposlenog u poljoprivredi i industriji u korist povećanja broja zaposlenih u uslužnim djelatnostima.

Tabela 3.3.1 Zaposlenost po sektorima u FBiH

2006 2007 2008 EU27 2006

Svi Broj % Broj % Broj % % Zaposlenost u sektoru Usluga (% ukupne zaposlenosti)

263.000 52.5 259.000 52.0 265.855 50.4 68.6

Zaposlenost u sektoru industrije (% ukupne zaposlenosti)

166.000 33.2 178.000 35.8 189.390 35.9 25.0

Zaposlenost u poljoprivredi (% ukupne zaposlenosti)

72.000 14.3 61.000 12.2 72.274 13.7 6.4

Izvor: LFS 2006 i 2007 FBiH i LFS 2006 EU 27

Iskustvo iz drugih zemalja jugoistočne Europe ukazuje da će se nivo i struktura zaposlenosti vremenom približiti EU prosjeku, što treba uzeti u obzir pri procjeni buduće ponude i potražnje na tržištu rada u FBiH. Pored očekivanog ekonomskog rasta na buduće potrebe za radnom snagom često utheču i faktori kao što je razvoj tehnologije i proizvodnih metoda.

Trend rasta registrirane zaposlenosti u petogodišnjem periodu (tabela 3.3.2) potvrđuje opisane trendove razvoja tržišta rada. Zaposlenost u poljoprivredi je smanjena za 6.6%, u proizvodnji za 5.9%, što je za posljedicu imalo značajno povećanje udjela zaposlenih u sektoru usluga.

Tabela 3.3.2 Rast formalne zaposlenosti 2003-2007 po sektoru

Godina Rast Stopa rasta Stopa rasta

Sektor 2003 2004 2005 2006 2007 2003-2007 2003-2007 2006-2007

Aps. Pct pct

A 10,134 10,265 10,089 10,044 9,468 -666 -6.6% -5.7%

B 179 189 175 151 156 -23 -12.8% 3.3%

C 16,288 16,132 1,617 16,232 15,343 -945 -5.8% -5.5%

D 90,397 88,641 8,472 82,507 85,093 -5,304 -5.9% 3.1%

E 14,558 14,299 14,906 14,691 13,346 -1,212 -8.3% -9.2%

F 24,503 23,616 23,007 23,923 26,167 1,664 6.8% 9.4%

G 5,123 51,163 53,124 54,633 68,689 63,566 34.1% 25.7%

H 14,425 1,484 15,086 13,875 15,656 1,231 8.5% 12.8%

I 28,752 27,784 27,525 27,662 28,434 -318 -1.1% 2.8%

J 7,533 7,703 8,019 8,396 8,981 1,448 19.2% 7.0%

K 9,362 8,667 9,761 10,642 14,581 5,219 55.7% 37.0%

L 49,429 48,542 47,233 47,024 46,623 -2,806 -5.7% -0.9%

M 32,915 33,079 33,773 34,526 34,751 1,836 5.6% 0.7%


32

N 26,938 27,405 28,088 2,797 27,272 334 1.2% -2.5%

O 10,738 12,856 13,588 14,206 15,917 8,378 48.2% 12.0%

P - 72 90 75 58 - - -22.7%

Q - 913 114 114 1,184 - - 3.9%

00 - 2,114 1,924 1,904 1,957 - - 2.8%

FBiH total 387,381 38,831 388,418 389,601 413,676 26,295 6.8% 6.2% Izvor: Statistički godišnjak 2006 FBiH i FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE U BROJKAMA, 2008 Napomena: Vidi fusnotu gore za kodove ekonomskih sektora

Zaposlenost u proizvodnji je po prvi put u pet godina značajno povećana u 2007. godini za 3.1% (odnosno 2,586 zaposlenih). Sektori koji bilježe njaznačajini ji porast broja zaposlenih u proteklih pet godina su trgovina, financijsko posredovanje, nekretnine, najam i poslovne djelatnosti, te druge društvene i osobne usluge. Očekivati je da će ovi sektori biti značajni generatori novih radnih mjesta i u budućem periodu. Vidljiv je i pozitivan trend u građevinarstu (posebno u 2007. godini), te u ugostiteljstvu. Registrirana zaposlenost je povećana za 6.8% u prošlih 5 godina, a posebno izrzito snažan rast bilježi u 2007. godini. To znači da se proces tranzicije i restrukturiranja u nekim sektorima uspješano okončava. Kako se može vidjeti na slici 3.3.1, najvažniji sektori u formalnom zapošljavanju, kad se radi o korištenju radne snage, su proizvodnja (20.6%), trgovina (16.6%) i javni sektor, uključujući administraciju, obrazovanje i zdravstvo i socijalnu zaštitu (26.3%).

Slika 4.2 Formalna zaposlenost, relativna, po najvažnijim sektorima

Registrirana zaposlenost po sektorima - relativno

2.3 3.7

20.6

3.26.3

16.6

3.86.9

2.2 3.5

11.38.4

6.63.8

0

5

10

15

20

25

%

Izvor: Statistički godišnjak 2006 FBiH i FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE U BROJKAMA, 2008

Najveći udio zaposlenih žena u odnosu na ukupan broj zaposlenih je u sektoru usluga, posebno trgovini (42.8% žena), financijskom posredovanju, obrazovanju i zdravstvu i socijalnoj zaštiti. Pošto se u ovim sektorima očekuje porast potražnje za radnom snagom, to bi mogao biti važan faktor koji će utjecati na porast zaposlenosti žena. To, također, potvrđuje da je tržište rada podijeljeno na tipično ženske i tipično muške profesije. Još uvijek su prisutni duboki stereotipi o isključivo muškim, odnosno ženskim profesijama.


33

Slika 4.3. Udio žena u najvažnijim sektorima

Udio žena u ukupnoj registiranoj zaposlenosti po sektorima

19.727.2

10.2

33.7

20.512.4

42.8 39.8

22.3

61.6

38.331.3

62.468.7

01020304050607080

%

Izvor: Statistički godišnjak 2006 FBiH i FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE U BROJKAMA, 2008

Stope zaposlenosti su u svim područjima niže od prosječne stope za EU 27, te kao takve, mnogo su niže od ciljeva zapošljavanja EU za 2010 od 70% radne snage ukupno, 60% posto žena i 50% starijih radnika (55-64).

Slika 4.4 Stope zaposlenosti u FBiH u odnosu na EU27

Stope zaposlenosti

34.1

11.6

46.5

28.4

64.3

36.3

78

55.9

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

dobna skupina15-64

dobna skupina15-24

dobna skupina 25–49

dobna skupina 50-65

%

FBiH

EU27

Stopa zaposlenosti ženske radne snage iznosi 21.8% (EU27 57.1%) dok stopa zaposlenosti za muškarce iznosi 46.9% (EU27 71.6%).

Usporedbe u dužem vremenskom periodu pokazuju da zaposlenost, generalno, opada. Prema LSMS 2001, ukupno je bilo 551.000 zaposlenih, dok je ta brojka 2007. godine iznosila 490,000, zapolsenih muškarca je bilo 356.000 u 2001. godini, u odnosu na 330.000 u 2007. godini, a žena 194.000 u 2001 godini, u odnosu na 160.000 u 2007 godini.

U FBiH oko 50% (330.000) muškog radno sposobnog stanovništva radi, dok samo 20% žena je zaposleno (160.000) i samo 10% (38.000) mladih starosti 15 do 24 godine. Cilj strategije zapošljavanja FBiH je da poveća stope zaposlenosti žena i mladih.


34

4.2 Nezaposlenost i neaktivnost u FBiH

Nezaposlenost i neaktivnost mogu imati velike posljedice na društvo jer se pojavljuju velike grupe ljudi koje imaju nisku ili nikakvu povezanost sa tržištem rada. Ovakva situacija ograničava potencijale za rast ekonomije te dovodi do socijalne isključenosti i siromaštva velikog dijela stanovništva.

Slika 4.5 Stope nezaposlenosti FBiH u usporedbi sa EU27

Stope nezaposlenosti

31.3

63.6

28

17

7.9

17.5

7.2 6.2

0

10

20

30

40

50

60

70

dobna skupina15-64

dobna skupina15-24


dobna skupina 50-65

FBiH

EU27

Stope nezaposlenosti u svim dobnim skupinama su mnogo više nego što je to EU prosjek. Osim toga, stopa nezaposlenosti među ženama (36.7%) je značajno viša nego među muškarcima (28.4%).

Značajan element nezaposlenosti je dugoročna nezaposlenost. Stopa dugoročne nezaposlenosti je mnogo viša nego u EU, i u 2007. godini je iznosila 27% u odnosu na 3.6% u EU za 2006. godinu. Ova stopa je viša kada se radi o ženama (31.6%), u odnosu na muškarce (24.6%).

Strategija zapošljavanja za FBiH ima cilj da smanji nezaposlenost, posebno među ženama i mladima, gdje je trenutno stanje vrlo nepovoljno i moglo bi dovesti do velike socijalne isključenosti u društvu.

Slika 4.6 Stope neaktivnosti u FBiH u usporedbi sa EU27

Stope neaktivnosti

50.3

68.1

35.3

65.7

29.9

56

15.9

53.7

0

10

20

30

40

50

60

70

80

dobna skupina15-64

dobna skupina15-24


dobna skupina 50-65

%

FBiH

EU27

Značajan problem je što oko pola radno sposobnog stanovništva nije radno aktivno, Stopa neaktivnosti je visoka, na 50.3%, što znači da je 772.000 radno sposobnog stanovništva neaktivno. Stopa neaktivnosti je značajno veća kod ženske populacije - 65.4% (479.000) nego


35

kod muškaraca – 34.5% (243.000). Stopa neaktivnosti je posebno visoka među mladom radnom snagom (15 do 24 godina), ženskom radnom snagom i starijom radnom snagom.

Može postojati više razloga za neaktivnost na tržištu rada. Među mladima, najčešći razlog jeste pohađanje škole, među ženama brak i vođenje domaćinstva, među starijom populacijom umirovljenje. Ipak ostaje jedna velika grupa koja ima niske ili nikakve kvalifikacije i koja nema nikakve povezanosti sa tržištem rada, a nisu uključeni nisu onemogućeni da rade. Ova grupa je izložena ozbiljnom riziku socijalnog isključenja i siromaštva, i sa druge strane, ta grupa nije spremna stupiti na tržište rada ako se pojavi potražnja, što može ograničiva potencijale za ekonomski rast.

Strategija zapošljavanja za FBiH ima za cilj da neaktivne privuče da se radno angažiraju, posebno žene, mlade i stariju radnu snagu.

Oko polovice od ukupnog radno sposobnog stanovništva ima nizak nivo obrazovanja (osnovna škola ili manje). Nizak nivo obrazovanja je posebno izražen među ženama (58%) (vidi Tabelu 4.5 u statističkom aneksu). Prema tome, strategija zapošljavanja ima cilj povećati prosječan nivo obrazovanja radno sposobnog stanovništva, a posebno ženske populacije.

Osim toga, postoji vrlo niska geografska mobilnost i mobilnost između zanimanja u svim dobnim skupinama, dok je strukturalna mobilnost relativno visoka. Niska geografska i mobilnost između zanimanja bi u budućnosti mogla ugroziti ponudu radne snage koja raspolaže adekvatnim sposobnostima u određenim sektorima i određenim geografskim područima (Više informacija nalazi se u Aneksu 5).

Ključni problemi na tržištu rada u FBiH:

• Vrlo niska stopa zaposlenosti mladih, visoke stope neaktivnosti i nezaposlenosti mladih, posebno među mlađim ženama;

• Niska stopa zaposlenosti, posebno žena i mladih;

• Visoka stopa neaktivnosti, posebno žena;

• Visok stopa neaktivnosti starije radne snage;

• Vrlo visoka stopa dugoročne nezaposlenosti;

• Ugrožene skupine, poput Roma i osoba sa posebnim potrebama, suočene su sa teškoćama pri integraciji na tržište rada.

4.3 Potražnja za radnom snagom

Bitan preduvjet za ekonomski rast je da poduzeća imaju na raspolaganju radnu snagu sa potrebnim kvalifikacijama. Ukoliko poduzeća imaju problema sa pronalaženjem kvalificirane radne snage, to može ugroziti ili usporiti razvoj poduzeća, što opet može usporiti ekonomski rast. Stoga je neophodno konstantno pratiti potražnju za radnom snagom, kako bi se moglo učiniti nešto na strani ponude.

U narednim odjeljcima, predstavljena su predviđanja potreba za radnom snagom, u sektorima poljoprivrede, industrije i usluga. Predviđanja se zasnivaju na trendovima ekonomskog rasta u svakom pojedinom sektoru, procesu restrukturiranja unutar sektora i drugim faktorima koji bi mogli imati utjecaja na razvoj sektora, a uzimajući u obzir potražnju za radnom snagom u prethodnih pet godina (što se, na žalost, može učiniti samo za registriranu zaposlenost). Na osnovu tih spoznaja, napravit će se predviđanja očekivanih nedostataka radne snage u obliku


36

niskog, srednjeg ili visokog. Na slici 3.4.1 prikazan je generalni pregled nedostataka radne snage na kratkoročnoj osnovi u najvažnijim sektorima37. Slika 4.7 Nedostatak radne snage na kratkoročnoj osnovi

Slijedeća tabela daje predviđanja potražnje za radnom snagom u pjedinim sektorima na dugoročnoj osnovi. Osim toga u daljem tekstu je predstavljeno kratkoročno predviđanje potražnje za pojedine pod-sektore proizvodnje.

Slika 4.8 Nedostatak radne snage na dugoročnoj osnovi

Poljoprivreda

Prema LFS 2008, od ukupnog broja zaposlenih u FBiH, 13.7% radnika radi u sektoru poljoprivrede, što je gotovo dvostruko više od europskog prosjeka, ali ne i tako kritično ako se promatra u balkanskom kontekstu (gdje poljoprivreda čini i do 40% procijenjene ukupne zaposlenosti). Analizirajući registriranu zaposlenost (tabela 5.2.5), indikativno je da je samo 2.3% od ukupnog broja registriranih kao zaposleni u poljoprivredi što, naravno, ukazuje na postojanje velike neregistrirane zaposlenosti u tom sektoru. U isto vrijeme, registrirana zaposlenost se smanjila za 6.6% u proteklih pet godina.

37 Analiza se dalje poziva na najnoviju analizu tržišta rada i zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine, Federalni zavod za zapošljavanje, 2007

Poljoprivreda Ribarstvo Rudarstvo

Proizvodnja Oopskrba strujom, gasom i

vodom Transport, skladištenje i

komunikacije Javna uprava i odbrana; obavezno zdravstveno

osiguranje Zdravstvo i socijalna

zaštita

Graditeljstvo Ugostiteljstvo Obrazovanje

Trgovina; određene popravke motora i roba

Finansijsko posredovanje Nekretnine, najam i poslovne djelatnosti

Ostale društvene i osobne usluge

Nizak Srednji Visok

Poljoprivreda Ribarstvo Rudarstvo

Javna uprava i odbrana; Obavezno zdravstveno

osiguranje

Proizvodnja Opskrba strujom, gasom i

vodom Graditeljstvo

Transport, skladištenje i komunikacije

Trgovina; određene popravke motora i roba

Ugostiteljstvo Finansijsko posredovanje

Nekretnine, najam i poslovne djelatnosti Ostale društvene i

osobne usluge

Nizak Srednji

Visok


37

Tabela 4.3.1 Starosna struktura zaposlenih u poljoprivredi i ribarstvu u FBiH u odnosu na ukupnu zaposlenost

Ukupno Starosne skupine 19-24 25-49 50-55/60 FBiH 11.45% 13.85% 10.23% 15.65% Izvor LSMS (2004) Napominjemo da su procenti jednaki udjelu koji svaka starosna skupina ima u ukupnoj zaposlenosti.

Udio poljoprivrede, lova i šumarstva se smanjuje u odnosu na ukupnu ekonomiju FBiH. Ovaj trend je očigledan ako se posmatra udio poljoprivrede u BDV, koji je smanjen sa 5.95 na 5.27% u periodu 2003. do 2007. godine (vidi tabelu 5.2.2).

Ipak, poljoprivreda ima veliki značaj u kontekstu ekonomskih i socijalnih kretanja u FBiH, obezbjeđujući prehranu za značajan dio ruralnog i siromašnog stanovništva. Pogotovo, nakon destrukcije velikog broja radnih mjesta u ne-poljoprivrednim djelatnostima tokom rata i u postratnom periodu, veliki procenat zaposlenih u industriji je ostao nezaposlen ili svoj dohodak ostvaruje kroz poljoprivredne aktivnosti. Veliki procenat formalno

nezaposenih živi unutar domaćinstava koje se bave poljoprivredom. Prema nekim procjenama, skoro svako poljoprivredno domaćinstvo u BiH ima barem jednog člana koji u stvari traži posao izvan poljoprivrednog domaćinstva38.

Prema LSMS-u iz 2004. godine 36,000 ljudi starosti 25-49 godina rade u sektoru poljoprivrede. Anlizirajući starosnu strukturu zaplsenih, jasno je da je najveći udio u poljoprivredi otpada na stariju (preko 50 godina), dok je najniži udio osoba starosti 25 do 49 godina. Ovakva starnosna struktura radnika u poljoprivredi je uobičajna za tranzicione zemlje, gdje stariji i radnici sa niskim nivoom vještina, kad bivaju otpušteni, prelaze iz statusa nezaposlenosti u poljoprivrednu proizvodnju. Pošto je nezaposlenost visoka, nezaposleni su izloženi pritisku da prihvate svaki dostupan posao. Pošto je broj radnih mjesta u FBiH ograničen, samo-zaposlenost ili skrivena zaposlenost u poljoprivrednom domaćinstvu se povećala velikom brzinom39.

Prema tome, sektor poljoprivrede u FBiH igra važnu društveno-ekonomsku ulogu u neformalnoj, sivoj ekonomiji, osiguravajući zaposlenost i sigurnost ishrane za nezaposlene mlade i starije ljude u ruralnim područjima, te za one koji su izgubili posao i prihod u drugim djelatnostima, uključujući i one iz urbanih područja. Međutim, najveći udio zaposenosti u poljoprivredni čini neregistriran rad. Ministarstvo poljoprivrede FBiH smatra da je poljoprivreda puno veći genrator radnih nego što se statistički evidentira. Procjenjuje se da se oko 18 posto od ukupnog stanovništva bavi poljoprivrednom proizvodnjom40.

Kanton / županija 10 bilježi natprosječno učešće zaposlenih u djelatnosti poljoprivrede, lova i šumarstva. Ipak, dominantan dio zaposlenih u ovom sektoru se nalaze u tuzlanskom i zeničko-dobojskom kantonu / županiji, i na njih otpada više od 44 posto ukupno zaposlenih u djlatnosti poljoprivrede, lova i šumarstva u FBiH.

LFS 2006 i 2007 ukazuje na smanjenje stope zaposlenosti u sektoru poljoprivrede sa 14.3% na 12.2%. Tabela 5.2.4 daje pregled registrirane zaposlenosti u poljoprivredi, koja bilježi smanjenje od 6.5% u periodu 2003-2007. godina. Uzimajući u obzir opća kretanja u sektoru poljoprivrede u drugim europskim zemljama, može se predvidjeti da će u poljoprivredi, i u kratkoročnoj i u dugoročnoj budućnosti, postojati niska potražnja za radnom snagom.

Industrija

Industrijska proizvodnja tokom posljednjih pet godina bilježi značajan rast od nekih 6 do 10% na godišnjem nivou. U pojedinim industrijskim pod-sektorima mogu se vidjeti različiti trendovi u rastu i zaposlenosti. U nastavku teksta, daju se pretpostavke za rast zaposlenosti po sektorima u kratkom roku.

38 Ovaj opis se zasniva na POLJOPRIVREDA U POSTRATNOJ BOSNI I HERCEGOVINI: SOCIJALNI AMORTIZER VS. RAZVOJ, Štefan Bojnec, 2005 39 Ibid 40 Ibid


38

Rudarstvo bilježi rast produktivnosti u prethodne tri godine. Istovremeno, rudarstvo ostvaruje relativni rast BDV, pa tako i raste značaj ovog sektora u cjelokupnoj ekonomiji, dok se broj zaposlenih smanjuje za 5.8% u protekilh pet godina. Ovo smanjenje je posljedica modernizacije proizvodnje i uvođenja novih tehnologija. U ovom sektoru se ne očekuje značajna potražnja za radnom snagom u narednim godinama.

Rudarstvo je uglavnom koncentrirano u Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu, i u tu se nalazi 86% zaposlenih u ovom sektoru prevenstveno u eksploataciji uglja i koksa. Korištenje metalne rude je, sa druge strane, relativno važna djelatnost u Srednjobosanskom i Zapadnohercegovačkom kantonu, dok u Hercegovačko-neretvanskom i Sarajevskom kantonu, zaposlenost u rudarstvu se koncentrira u drugim rudarskim djelatnostima.

Sektori opskrbe strujom, gasom i vodom su stagnirali tokom zadnjih par godina, što se očituje kroz smanjenje broja zaposlenih za 8% u zadnjih pet godina. Međutim, to je sektor gdje postoje značajni razvojni potencijali, pošto pozitivni trendovi u prerađivačkoj industriji na dugoročnoj osnovi dovode do povećane potražnje za strujom, gasom, vodom, pa stoga i potrebe za novim ulaganjima i dodatnim zapošljavanjem.

Prerađivačka industrija je tokom poljednjih pet godina zabilježila značajan rast od oko 10% na godišnjem nivou. U isto vrijeme, došlo je do značajnog smanjenja broja zaposlenih (sa izuzetkom manjeg rasta 2007. godine), što se može pripisati boljim proizvodnim metodama, novim tehnologijama i povećanoj produktivnosti.

Predviđa se da će sektor u cjelini imati nisku potražnju za radnom snagom u kratkoročnom periodu i povećanu potražnju na dugoročnoj osnovi, u skladu sa odvijanjem restrukturiranja u pojedinim pod-sektorima. Naravno postoje značajne razlike izmjeđu pojedinih podsektora što je prikazano u tabeli 3.4.2.


39

Tabela 4.3.2 Predviđanje zaposlenosti u proizvodnji.

Sektor Zaposleni

2007

Stopa rasta

2003-2007

Stopa rasta

2006-2007 Predviđanje

Hrana i piće <13.276 -2.4% 5.5%

Bilježi rast u prethodne tri godine, ali istovremeno gotovo stagnira kad se radi o broju zaposlenih. Važan sektor u Unsko-sanskom kantonu, Zapadno-hercegovačkom kantonu i Kantonu Sarajevo. Predviđa se da će se ova stagnacija nastaviti na kratkoročnoj osnovi.

Duhanski proizvodi 753 -30.1% -23.6% Nakon rasta proizvodnje u periodu 2005 – 2006, dolazi do pada 2006-2007. Ova grana također bilježi veliki pad broja radnika, jer je izgubila gotovo jednu trećinu u prethodnih pet godina. Predviđa se nastavak ovog trenda.

Tekstil 4.509 -27.8% -4.3%

Odjeća, obrada, bojenje krzna 6.150 -19.7% -11.8%

Razvoj, blisko povezan sa automatizacijom i novom tehnologijom, kako se smanjuju troškovi rada. Unatoč naporima, ova grana će se u budućnosti suočiti sa još težom konkurencijom zemalja trećeg svijeta, gdje su troškovi radne snage niski, i neće se pojaviti nikakva potražnja za radnom snagom koja bi bila vrijedna spomena.

Koža, galanterija i obuća 6.163 -11.7% -3.2% Kao i tekstilna, i industrija odjeće može očekivati suočavanje sa konkurencijom zemalja trećeg svijeta sa niskim troškovima rada, i neće imati potražnju za zaposlenicima koja bi bila vrijedna spomena.

Drvo, proizvodi od drveta osim namještaja

8.813 -7.8% 4.1% Industrija je pretrpjela pad, i u proizvodnji i u broju zaposlenih. Važan sektor u Kantonu 10. Ne pretpostavlja se da će ova grana imati povećanu potražnju za radnom snagom na kratkoročnoj osnovi

Celuloza, papir i papirni proizvodi

1.256 4.9% 62.9% Ova grana u trogodišnjem razdoblju bilježi značajan rast proizvodnje, što se također odražava na broj zaposlenih. Predviđa se skroman rast broja zaposlenih, barem na kratkoročnoj osnovi. Predstavlja važan sektor u Zeničko-dobojskom kantonu.

Izdavaštvo, štampanje i snimani mediji

2.923 17.6% 35.5% Veliki porast broja zaposlenih u zadnjih pet godina je dodatno ubrzan prethodne godine, pa se stoga može predvidjeti velika potražnja za radnom snagom na kratkoročnoj osnovi.

Koks, naftni proizvodi i nuklearno gorivo

1.135 4.8% -5.7%

Ova grana u prethodne tri godine bilježi značajan rast proizvodnje. Prema analizi EPRU-a „Proizvodnja proizvoda od koksa i nafte postaje sve važnija grana koja bi mogla postati jedan od budućih stupova rasta industrijske proizvodnje i zaposlenosti“”41. Visoka potražnja za radnom snagom u narednim godinama je za očekivati. Važan sektor u Tuzlanskom kantonu.

Kemikalije i kemijski proizvodi 3.174 -27.8% -15.3% Trend je zadnjih godina da dolazi velikog smanjenja broja zaposlenih. Predviđa se nastavak tog trenda u kratkoročnom periodu. Važan sektor u Bosansko-podrinjskom kantonu.

Proizvodi od gume i plastike 2.485 64.5% 28.4% Ova grana bilježi dobar razvoj proizvodnje u zadnje tri godine. To se također odražava u povećanju broja zaposlenih. Predviđa se nastavak ovakvog trenda, i velika potražnja za radnom snagom u narednim godinama

41 EPRU, Bosna i Hercegovina, Ekonomski trendovi, Godišnji izvještaj 2007


40

Ostali ne-metalni mineralni proizvodi

4.861 17.2% 5.6% Bilježi pad proizvodnje prošle godine, ali povećane zahtjeve za radnom snagom. Pošto ova industrija ugovara graditeljstvo, može se predvidjeti povećanje potražnje za radnom snagom u narednim godinama.

Osnovni metali 3.481 -35.1% -7.4%

Visoki rast proizvodnje u zadnje tri godine, ali nasuprot, na primjer, sektoru gume i plastike, ovdje dolazi do velikog smanjenja broja zaposlenih. To je posljedica velikog restrukturiranja proizvodnje, i u kratkoročnom periodu se ne predviđa značajna potražnja za radnom snagom.

Metalni proizvodi, ne mašine 10.747 2.1% 10.3% Određeni rast proizvodnje, i skroman rast zaposlenosti. Predviđa se da će se skroman rasta zaposlenosti nastaviti u kratkoročnom periodu. Važan sektoru u Bosansko-podrinjskom kantonu

Mehanizacija i oprema n.e.c. 4.345 2.4% 8.8% Bilježi skroman rast zaposlenosti u zadnjih pet godina. Kako se prošle godine potražnja ubrzala, očekuje se da se taj trend nastavi i u narednim godinama.

Uredska oprema, kompjuteri 524 217.6% 53.2% Ova grana bilježi veliki rast broja zaposlenih. To daje osnova za pretpostavku da će se takav trend u rastu poslovanja nastaviti u narednim godinama

Električna mehanizacija i aparati n.e.c.

1.521 -4.0% 25.2% Bilježi skromno smanjenje zaposlenosti u petogodišnjem periodu, ali i veliki rast u zadnjoj godini. To bi moglo navesti na pretpostavku da postoje određeni potencijali za povećanje zaposlenosti u ovom sektoru u narednim godinama.

Radio, TV i oprema 59 -70.5% -62.7% Mali sektor, koji bilježi smanjenje zaposlenosti. Za ovaj sektor se ne predviđa da će imati bilo kakve značajne potrebe za radnom snagom u narednim godinama.

Medicinski i precizni instrumenti 595 -10.8% 32.8% Iako industrija bilježi povećanje zaposlenosti tokom prošle godine, tokom zadnjih pet godina bilježi se stabilno smanjenje. Ne očekuje se da će ovaj sektor imati značajnu potražnju za radnom snagom u narednim godinama.

Motorna vozila, prikolice itd. 1.763 -13.4% -20.8% U ovom sektoru došlo je do manjeg rasta proizvodnje 2006. godine. Ovaj rast se nije odrazio na potražnju za radnom snagom. Predviđa se da će se ovaj trend nastaviti i u kratkoročnom razdoblju.

Ostala transportna oprema 410 -44.2% -55.4%

Ovo je vrlo mala grana, koja je gotovo prepolovila broj svojih zaposlenih nakon 2003. godine. Ne predviđa se da će ovaj sektor imati potražnju za radnom snagom u narednim godinama koja bi bila vrijedna spomena. Važan sektor u Hercegovačko-neretvanskom kantonu / županiji.

Namještaj, proizvodnja n.e.c. 5.609 18.1% 17.1% Proizvodnja ovdje je prošle godine opala. Ali u isto vrijeme, u sektoru se bilježi gotovo kontinuiran rast zaposlenosti. Predviđa se da će se ovaj trend nastaviti.

Recikliranje 541 171.9% 26.1% Veliki rast potražnje za radnom snagom se, uz opći rast i zaštitu okoliša, će se nastaviti u narednim godinama.


41

Sljedeći grafički prikaz predstavlja predviđene trendove potražnje za radnom snagom u proizvodnom sektoru. Iz analize trendova potražnje za radnom snagom u različitim pod-sektorima proizvodnje, može se primijetiti da mnoga poduzeća još uvijek imaju zastarjele proizvodne pogone, nisku produktivnost rada u usporedbi sa ostatkom Europe, te probleme u iznalaženju kvalificirane radne snage. Dalje, čini se da u svim sektorima nedostaju odgovarajući sustavi stručne obuke, što dovodi do poteškoća u maksimaliziranju produktvnosti novozaposlenih radnika, jer sama obuka dugo traje (što opet ne stimulira zapošljavanje mladih radnika).

Slika 4.9 Nedostatak radne snage u proizvodnji, u kratkoročnom razdoblju

Građevinarstvo bilježi značajan rast u zadnje tri godine, kako se povećavaju ulaganja u izgradnju objekata i putne infrastrukture. Na žalost, radi se o sektoru sa značajnm udjelom sive ekonomije, tako da je teško procjeniti realan rast ove grane (prometa i zaposelnosti). Broj zaposlenih u sektoru graditeljstva bilježi velike varijacije među kantonima, pošto je gotovo 30 posto radnika u graditeljstvu registrirano u kantonu Sarajevo.

Iako u ovom sektoru postoji značajan udio sive ekonomije, bilježi se porast od 6.8 posto registirane zaposlenosti u periodu 2003-2007. godina Uz potrebu za novom gradnjom i razovojem putne infrastrukturi, predviđa se srednji nivo potražnje za radnom snagom u ovom sektoru i na kratkoročnoj i na dugoročnoj osnovi.

Usluge. Najveći porast zaposlenosti se očekuje u sektoru usluga, posebno ako će FBiH slijediti europski model razvoja tržišta rada. Analiza podsektora u okviru uslužnog sektora dodatno potvrđuje ovu pretpostavku. Istovremeno, uslužni sektor karakterizira visok udio neprijavljenog rada, posebno u trgovini i ugostiteljstvu.

Hrana i piće Duhanski proizvodi

Tekstil Odjeća, obrada bojenje

krzna Koža, galanterija i obuća Drvo, proizvodi od drveta

osim namještaja Kemikalije i kemijski

proizvodi Osnovni metali

Radio, TV i oprema Medicinski i precizni

instrumenti Motorna vozila, prikolice

itd. Ostala transportna

oprema

Celuloza, papir i papirni proizvodi

Ostali nemetalni mineralni proizvodi

Metalni proizvodi, ne-mašine

Električna mehanizacija i aparati n.e.c.

Mrhanizacija i oprema n.e.c.

Namještaj, proizvodnja, n.e.c.

Izdavaštvo, štampanje i snimani

mediji Koks, naftni proizvodi

i nuklearno gorivo Proizvodi od gume i

plastike Uredska oprema,

kompjuteri Recikliranje

Nizak Srednji

Visok


42

Trgovina je sektor koji se značajno razvija u proteklom periodu. Gotovo 70,000 ljudi su formalno zaposleni u ovom sektoru, što predstavlja porast za 34.1% od 2003 do 2007. godine Ovaj sektor bilježi i veliki rast proizvodnje u istom razdoblju, a snažan rast se očekuje i u narednim godinama. za pretpostaviti da će u ovom sektoru postojati značajna potražnja za radnom snagom, na kratkoročnoj i na dugoročnoj osnovi.

Ugostiteljstvo i turizam predstavlja sektor sa značajnim razvojnim potencijalom. Sektor turizma ima značajan potencijal rasta (8-9%) i potencijal kreiranja novih radnih mjesta, od čega će nekih 50% biti u ruralnim dijelovima42. Ovaj sektor je karakterističan po visokom nivou neformalnih/neregistriranih poslovnih aktivnosti43, zbog čega je broj registriranih radnih mjesta porastao za skormnih 8.5% u petogodišnjem razdoblju. Očekuje se značajan rast broja radnih mjesta u ovom sektoru u kratkom i dugom roku.

Sektor transporta, skladištenja i komunikacija je posljednjih godina stagnirao (i u kontekstu ekonomskog rasta i u generiranju zaposlenosti). U periodu 2003-2007 došlo je do smanjenja broja zaposlenih (1.1%). Ne očekuje se da će se ovaj trend nastaviti u budućnosti, s obzirom na razvoj infrastrukture i turizma. Nažalost, ovaj sektor je također karakterističan po izraženoj sivoj ekonomiji44. Predviđa se da će ovaj sektor na kratkoročnoj osnovi imati nisku potražnju za radnom snagom, a srednji nivo potražnje na dugoročnoj osnovi.

Financijsko posredovanje i nekretnine, najam i poslovne djelatnosti bilježe povećanu potražnju za radnom snagom od 2003. do 2007. godine, od 19.2% odnosno 55.7%. Kako se poslovno okruženje nastavlja razvijati u FBiH, očekuje se nastavak ovako visoke potražnje za radnom snagom i u kratkoročnom i u dugoročnom periodu.

Javna uprava i odbrana; obavezna socijalna zaštita – ovdje je došlo do smanjenja zaposlenosti u zadnjih pet godina za 5.7%. To je posljedica tekućih reformi čiji je cilj povećati efikasnost javnog sektora, prvenstveno sektora odbrane45. Prema tome, može se očekivati da će potražnja za radnom snagom u ovoj oblasti ostati relativno niska na kratkoročnoj i na dugoročnoj osnovi.

Obrazovanje bilježi skroman rast povećanja zaposlenosti od 5.6% u proteklih pet godina. Očekuje se da će se takav trend nastaviti na kratkoročnoj i na dugoročnoj osnovi, kako se povećava potražnja za formalnim obrazovanjem i cjeloživotnim učenjem.

Zdravstvo i socijalna zaštita su zabilježili vrlo mali porast zaposlenosti od samo 1.2% u proteklih pet godina. Ovaj trend, sa niskom potražnjom radne snage, mogao bi se nastaviti u kratkoročnom razdoblju, ali kako dolazi do ukupnog razvoja i poboljšanja socijalnih uvjeta u FBiH, dugoročno se može očekivati povećana potražnja za radnicima u zdravstvu i socijalnom sektoru.

Ostale društvene i osobne usluge, za razliku od zdravstva i socijalne zaštite, zabilježile su povećanje zaposlenosti od 48.2% od 2003. godine. Očekuje se da će se ovaj trend nastaviti, sa velikom potražnjom za radnom snagom i na kratkoročnoj i na dugoročnoj osnovi.

Na kraju, pošto se ova strategija dobrim dijelom fokusira na povećanje zaposlenosti žena, posebnu pažnju treba posvetiti sektoru usluga, i javnom i privatnom, posebno trgovini, turizmu, financijskom posredovanju, obrazovanju i zdravstvu i socijalnoj zaštiti, zbog toga što udio ženske radne snage u ovim sektorima značajno veći od prosjeka.

42 Izvještaj o preuzimanju, februar 2008- “Analiza lanca vrijednosti“ ( „Value Chain Mapping Analysis”) 43 EPRU, Bosna i Hercegovina, Ekonomski trendovi, Godišnji izvještaj 2007 44 EPRU, Bosna i Hercegovina, Ekonomski trendovi, Godišnji izvještaj 2006 45 EPRU, Bosna i Hercegovina, Ekonomski trendovi, Godišnji izvještaj 2005


43

Strateški cilj strategije zapošljavanja jeste da osigura da poduzeća u FBiH, u kratkoročnom i u dugoročnom razdoblju, imaju na raspolaganju potrebnu radnu snagu sa potrebnim kvalifikacijama.

Strategija se u ovom dijelu fokusira i na pretpostavke potrebne za ostvarenje ovog strateškog cilja:

• Uspostavu sustava prikupljanja podataka i monitoringa tržišta rada;

• Uključivanje relevantnih aktera na tržištu rada;

• Uspostavu sustava monitoringa nivoa kvalifikacija nezaposlene radne snage;

• Uspostava efikasnog sustava posredovanja u zapošljavanju;

• Uspostava sustava profesionalne orjetancije i savjetovanja.


44

5. Strateški ciljevi, specifični ciljevi, programi i mjere zapošljavanja

Strategija zapošljavanja FBiH definira prioritete za politiku zapošljavanja u periodu 2009-2012. godina. Ona definira strateške ciljeve, specifične ciljeve, programe i očekivane rezultate koje treba ostvariti u navedenom roku.

Ukupan cilj strategije odgovara Smjernici br. 17 Europske strategije zapošljavanja - implementirati politike zapošljavanja čiji je cilj postizanje pune zaposlenosti, unaprjeđenje kvalitete i produktivnosti rada i jačanje socijalne i teritorijalne kohezije.

Cilj Europske strategije zapošljavanja je doprinijeti postizanju prosječne stope zaposlenosti od 70% ukupno, najmanje 60% stopa ženske zaposlenosti i 50% stopa zaposlenosti starijih radnika (55-65 godina) do 2010. godine; te smanjenju nezaposlenosti i neaktivnosti, gdje zemlje članice trebaju utvrditi nacionalne ciljeve za stope zaposlenosti.

Ciljane stope za FBiH prikazane su u Tabeli 5.1

Tabela 5.1 Kvantificirani očekivani rezultati po implementaciji strategije zapošljavanja FBiH

FBiH 200846


FBiH 2013

EU ciljevi 2010

EU27 2006

Ukupna stopa zaposlenosti 31.8% 50% 70% 64.3% Stopa zaposlenosti žena 21.1% 40% 60% 57.1% Stopa zaposlenosti starijih radnika 28.3% 35% 50% 43.5% Stopa nezaposlenosti 25% 15% 7.9% Stopa neaktivnosti 57.6% 35% 29.9%

Izvor. ARS 2008 FBiH i ARS 2007.

Šest strateških ciljeva strategije zapošljavanja FBiH su:

Strateški cilj 1 – Stimulirati rast, zapošljavanje i poboljšanje kvaliteta radnih mjesta

Strateški cilj 2 – Osigurati inkluzivna tržišta rada, kroz sprječavanje dugoročne nezaposlenosti, neaktivnosti, socijalne isključenosti i siromaštva radno sposobnog stanovništva

Strateški cilj 3 – Unaprijediti usklađenost ponude sa potrebama tržišta rada

Strateški cilj 4 – Povećati i unaprijediti ulaganja u ljudski kapital i prilagoditi sustave obrazovanja i obuke novim zahtjevima na tržištu rada za znanjima i vještinama

Strateški cilj 5 – Jačanje socijalne i teritorijalne kohezije kroz razvoj poduzetništva

Strateški cilj 6 – Jačanje institucionalnih kapaciteta i socio – ekonomskog dijaloga na planu zapošljavanja

46 Izvor: Anketa o radnoj snazi 2008; Prethodni podaci; septembar – rujan 2008. godine; Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine.


45

Odradbe o obrazovanju kroz formalno i stručno obrazovanje i obuku i

cjeloživotno učenje Politika tržišta rada

Ekonomska Porezi, politika istraž.i razvoj. politika

Politika zapošljavanja Aktivna politika tržišta rada

Pasivna politika tržišta rada

Socijalna politika

Strategija razvoja ljudskih resursa Elementi ljudskih resursa u postizanju socio-ekonomskih ciljeva

5.1 Stimulirati razvoj, zapošljavanje i unaprjeđivati kvalitetu radnih mjesta

Strategija zapošljavanja se treba promatrati u kontekstu šire ekonomske strategije i razvojnih politika zemlje. Vizija je realizirati skup strategija razvoja ljudskih resursa koja će omogućiti građanima Federacije da maksimiziraju svoj potencijal kroz stjecanje vještina i znanja koji će im omogućiti postizanje bolje kvalitete života za sve.Veze između razvoja ljudskih resursa i zapošljavanja i politika tržišta rada prikazane su na niže navedenom dijagramu:

Slika 5.1.1 Razvoj ljudskih resursa i druga područja politike

Ovaj dijagram predstavlja koncept Razvoja ljudskih resursa (HRD). Koncept implicira da HRD obuhvaća cjeloživotno učenje, stručno obrazovanje i obuku, politike tržišta rada (uključujući aktivne i pasivne mjere) i sve ostale aspekte politike zapošljavanja. HRD, prema tome, ima fundamentalan značaj u razvoju FBiH.

Kako bi se osigurala uspješnost strategije u rješavanju najvažnijih problema na tržištu rada FBiH, moraju se kombinirati različite strategije u različitim područjima djelovanja. Stoga je za uspješnu sprovedbu strategije potrebno:

• Održati ekonomsku stabilnost i rast kao osnovu za rast zaposlenosti;

• Osigurati koherentnost makro-ekonomskih, strukturalnih/sektorskih i politika zapošljavanja;

• Osigurati održivost financijskih i drugih resursa koji stoje na raspolaganju za rast i razvoj;


46

• Stvoriti konkurentnije poslovno okruženje i poticati privatnu inicijativu i brže poduzetništvo i razvoj malih i srednjih poduzeća;

• Osigurati da rast plaća doprinosi ekonomskom rastu;

• Stimulirati i povećati ulaganja u inovacije, istraživanje i razvoj, i usvajanje novih tehnologija;

• Boriti se sa sivom ekonomijom i neregistriranim zapošljavanjem.

5.2 Osigurati inkluzivna tržišta rada kroz sprječavanje dugoročne nezaposlenosti, neaktivnost, socijalne isključenosti i siromaštva radno sposobnog stanovništva

5.2.1 Smanjenje i sprječavanje dugoročne nezaposlenosti

Mnogobrojna istraživanja potvrđuju da, ako ljudi zapadnu u dugotrajni period nezaposlenosti, postaju sve manje motivirani da se vrate na tržište rada. Izgubit će stečena znanja i vještine i u samo par godina razvoja tržišta rada njihove kvalifikacije će zastariti. Prema tome, skupina dugoročno nezaposlenih je suočena sa rizikom da izgubi povezanost sa tržištem rada, da se osjeća društveno isključenom, da upadne u siromaštvo i na kraju završi u velikoj grupi neaktivnih.

Cilj strategije zapošljavanja je spriječavanje neaktivnosti, socijalne isključenosti i siromaštva radno sposobnog stanovništva kroz spriječavanje dugoročna nezaposlenosti.

Strategija se prvenstveno fokusira na:

• Uspostavu sustava za identificiranje potencijalno dugoročno nezaposlenih;

• Program aktivnih mjera (stručna obuka ili obuka u osnovnim vještinama relevantnim za tržište, obuka uz rad, usmjeravanje, itd.) koje će povećati nivo vještina i praktičnog radnog iskustva. Ovakvi programi se trebaju usmjeriti na potrebe tržišta rada i sektore gdje postoje povećane potrebe za zapošljavanjem;

• Individualno savjetovanje i izrada individualnih planova zapošljavanja za dugoročno nezaposlene.

a. Uspostava sustava koji će identificirati potencijalne dugoročno nezaposlene

Kako bi se identificirale potencijalne skupine (nezaposleni starosti 15-49 godina, koji su nezaposleni 6-11 mjeseci i nezaposleni starosti 15-49 godina koji su nezaposleni 12-23 mjeseca i imaju nizak nivo obrazovanja), potrebno je uspostaviti sustav koji će automatski identificirati ljude po trajanju nezaposlenosti i nivou obrazovanja sa ciljem sprječavanja njihove dugotrajne nezaposlenosti.

b. Program aktivnih mjera usmjerenih za potencijalne dugoročno nezaposlene

Potrebno je razviti programe za sprječavanje dugoročne nezaposlenosti. Programi aktivnih mjera trebaju uključivati:

Mjere čiji je cilj unaprjeđenje zaposlivosti nezaposlenih, kroz obuku finansiranu od strane javnih institucija. Ova grupa mjera bi trebala uključiti obuku u učionicama ili na radnom mjestu.


47

Tabela 4.2.1 Nezaposlenost muškaraca po trajanju i nivou obrazovanja

Nivo obrazovanja

Trajanje nezaposlenosti (mjes.) Ukupno Niski Srednji Visoki

Manje od 6 (8.000) (2.000) (5.500) (500)

6-11 (8.000) (2.000) (5.500) (500)

12-23 (12.000) (3.000) (8.500) (500)

24-59 33.000 9.000 23.000 1.000

60-119 30.000 8.000 21.000 1.000

Preko 120 39.000 10.500 27.000 1.500

Dugoročno nezaposleni 115.000 30.500 79.500 4.000

Izvor: LFS 2007 i LMS 2006

Tabela 4.2.2 Nezaposlenost žena po trajanju i nivou obrazovanja

Nivo obrazovanja

Trajanje nezaposlenosti (mjes.) Ukupno Niski Srednji Visoki

Manje od 6 (4.000) (1.000) (3.000) -

6-11 (7.000) (1.500) (5.000) (500)

12-23 (11.000) (3.000) (7.500) (500)

24-59 23.000 5.500 16.000 1.500

60-119 22.000 5.500 15.500 1.000

Preko 120 26.000 6.500 18.000 1.500

Ukupno dugoročno nezaposlenih 81.000 20.500 57.000 4.500

Izvor: LFS 2007 i LMS 2006

Mjere čiji je cilj unaprjeđenje zaposlivosti nezaposlenih kroz obuku na radnom mjestu i koje dijelom financiraju javni organi. Ove mjere također trebaju olakšati zapošljavanje nezaposlenih osoba na ne-subvencionirana radna mjesta.

Mjere usmjerene na unaprjeđenje tehnika traženja posla u ciljnim skupinama.

c. Program za utvrđivanje plana akcije za dugoročno nezaposlene.

Nakon identificiranja ciljne skupine, treba uspostaviti program redovnih intervjua potencijalnih dugoročno nezaposlenih osoba. Cilj intervjua bi trebao biti da se utvrdi kvalifikacijski profil i iskustva na tržištu rada, sa ciljem da se (zajedno sa nezaposlenom osobom) napravi individualni plan zapošljavanja i ponovno integriranje nezaposlene osobe na tržište rada. Individualni plan zapošljavanja treba postaviti jasne ciljeve zapošljavanja koje odgovaraju potrebama tržišta rada i uključuju potrebne aktivne mjere za ispunjenje tog cilja.

Ciljne skupine

Iskustvo pokazuje da kvalifikacije i sposobnosti stečene na poslu ili u obrazovanju devalviraju tokom dužeg odsustvovanja sa tržišta rada, Zbog toga je dugoročna nezaposlenost, jedan od natežih oblika nezaposlenosti. Osim toga, dugoročno nezaposleni gube motivaciju za traženje posla, a vremenom njihov stav prema radu postaje negativan.

Velika većina nezaposlenih imaju vrlo malu ili nikakvu povezanost sa tržištem rada, pa stoga nisu iskoristili prednosti očuvanja ili povećavanja nivoa svojih sposobnosti kroz rad. Kao i drugi nezaposleni, mogućnosti obuke su im vrlo ograničene. Kao posljedica toga, ova grupa, u odnosu na druge grupe radne snage, raspolaže zastarjelima i nepotrebnim vještinama, pa u situaciji kad tržište rade iziskuje drugačije i veće vještine imati vrlo nisku zaposlivost, kao i mobilnost između radnih mjesta.

Dugoročna nezaposlenost može dovesti direktno do neaktivnosti. Dugoročna nezaposlenost se definira kao nezaposlenost tokom


48

više od 12 mjeseci, ali ako su ljudi nezaposlenosti 24 – 60 mjeseci ili više (2-5 godina), postoji rizik da će se nakon nekog vremena početi smatrati neaktivnima i izgubiti svaku nadu da će uspostaviti nove veze sa tržištem rada.

Specifične ciljne skupine

Muškarci starosti 25 – 49 godina, koji su nezaposleni 6-24 mjeseca.

Ukupan broj osoba koje spadaju u ovu kategoriju je 20.000. Posebnu pažnju treba posvetiti onima sa niskim nivoom obrazovanja.

Napominjemo da su žene obuhvaćene specifičnim inicijativama koje su usmjerene na ove grupe.

Muškarci i žene nezaposlene 15-49 mjeseci.

Ukupan broj osoba koje spadaju u ovu kategoriju je 56.000 (muškaraca 33.000, žena 23.000). Prioritet je motivacija i povećanje mogućnosti zapošljavanja.

Glavni razlozi za ciljanje muškaraca starosti 25-49 godina koji su nezaposleni od 6 do 24 mjeseca su:

• Ova dobna skupina raspolaže radnim iskustvom, a još nije došlo do značajne devalvacije znanja, vještina i radnog iskustva. To povećava mogućnost njihovog zapošljavanja;

• Od ove grupe se očekuje da aktivno traže posao, i da su motivirani da rade pošto nisu dugo bez posla.

Glavni razlozi za fokusiranje na muškarce i žene starosti 25 -49 godina, koji su nezaposleni 25-49 mjeseci (motivirani i imaju potencijal zapošljavanja) su:

• Ova grupa će još uvijek imati dobar potencijal za zapošljavanje ako im se pomogne da unaprijedite vještine i nivo obrazovanja;

• Aktivne mjere za ovu kategoriju trebaju biti usmjerene na sektore za koje se procjenjuje da će u budućnosti značajno potraživati radnu snagu.


Stopa dugoročno nezaposlenih bi se trebala smanjiti sa 31.3% U 2007. godini na 20% do 2013. godine.

5.2.2 Povećati stope zaposlenosti fokusirajući se na skupinu ekonomski neaktivnih žena

Neaktivnost vodi u socijalnu isključenost i siromaštvo. U isto vrijeme, grupa neaktivnih predstavlja značajan potencijal za unaprijeđenje ponude na tržištu rada i osiguranje kontinuiranog ekonomskog razvoja. Neaktivni esu rezerva radne snage, ali i grupa koja je veoma bilizu siromaštvu. Dalje, postojanje više grupa koje se osjećaju isključenima iz društva može dovesti do socijalnih nemira. Neaktivnosti među ženama može biti prouzrokovana tradicionalnim obiteljskim životom. Da bi se smanjila stopa neaktivnosti žena, neophodno je promovirati jednake mogućnosti i boriti se protiv diskriminacije. Grupa neaktivnih među starijom radnom snagom je često bila udaljena sa tržišta rada dug vremenski period. U ovoj se grupi nalaze i ljudi koji posjeduju kvalifikacije koje bi mogle biti od koristi za tržište rada, ali je tu osnovna prepreka nedostatak fleksibilnosti. Ukoliko bi se ovi ljudi ponovno zaposlili, to bi moglo donijeti koristi tržištu rada i društvu u cjelini.

Cilj strategije zapošljavanja je povećanje stopa zaposlenosti sa posebnim fokusom na grupu neaktivnih žena.


49

Ovdje se strategija posebno fokusira na:

• Provođenje kampanje usmjerene na poticanje neaktivnih žena da se registriraju u JSZ;

• Aktivno uključivanje grupe neaktivnih žena;

• Programe aktivnih mjera usmjerene na neaktivne žene;

• Eliminiranje diskriminacije po osnovu spola u oblastima rada, zapošljavanja, obrazovanja i tržišta rada, i pružanje jednakih mogućnosti muškarcima i ženama na tom planu;

• Usklađivanje obaveza na poslu i prema obitelji.

a. Provođenje kampanje čiji je cilj poticanje neaktivnih da se prijave u JSZ

Kampanja ima za cilj prikupiti informacije o tačnom broju neaktivnih tražitelja posla i njihovim kvalifikacijama, što je neophodno za uspješno kreiranje i implementaciju mjera. Kampanja treba ciljati na neaktivne obeshrabrene žene starosti 15-49 godina, domaćice 25-49 godina starosti, i starije neaktivne radnike starosti 50-54 godina.

b. Iinkluzija neaktivne grupe

Bolji pristup uslugama koje će omogućiti jednostavnije uključenje u glavne tokove društva, čime se podstiče i jednostavnije vraćanje na posao. Postoje različite vrste tih usluga, na primjer, savjetovanje, zdravstvena zaštita, čuvanje djece, cjeloživotno učenje kojim će se nadoknaditi nepovoljno obrazovanju, obuka u informatičkim tehnologijama. Ove usluge treba posebno napraviti dostupnim za osobe sa posebnim potrebama, sa ciljem da ovladaju novim tehnologijama i uspostave fleksibilnije radne aranžmane, te psihološku i socijalnu rehabilitaciju.

c. Program aktivnih mjera za neaktivne žene

Aktivne mjere trebaju uključiti obuku i treninige, kao subvencije na plaće. Ovakvi programi bi trebali osigurati fleksibilnost i biti prilagođeni potrebama žena. Također, potrebno je promovirati rad i informirati o tržištu rada.

d. Eliminirati diskriminaciju po osnovu spola na radu, pri zapošljavanju, tokom obrazovanja, na tržišta rada, te na taj način osigurati jednake mogućnosti za žene i muškarce u tim poljima.

U FBiH postoji snažna sinergija između društvene uloge žena, njihovog stepena obrazovanja, dostupnih zanimanja i položaja na tržištu rada. Ponuda na tržištu rada je podijeljena na tipično ženska i tipično muška zanimanja. Neki od razloga za takvo stanje se mogu naći u staromodnom shvaćanju uloge žene u obitelji i društvu, nizak nivo obrazovanja i informiranosti žena u ruralnim područjima, i davanje prednosti muškarcima na intervjuima za zapošljavanje. Iskustvo pokazuje da nizak nivo obrazovanja stavlja žene u nepovoljniji položaj u smislu mogućnosti zapošljavanja i profesionalnog razvoja. Žene sa niskim nivoom obrazovanja suočene su sa većim rizikom od isključivanja sa tržišta rada, zbog brzog zastarjevanja vještina i nedostatka mogućnosti i sposobnosti cjeloživotnog učenja. Potrebno je pokrenuti inicijative za eliminiranje diskriminacije i smanjenje jazau sferama rada i zapošljavanja.

e. Usklađivanje radnih obaveza sa obavezama prema obitelji

Najveća prepreka većem uključivanju žena na tržište rada su njihove obiteljske obaveze. Žene imaju ograničene mogućnosti na tržištu rada zbog obaveza prema kući –npr. briga o djeci, starijima i bolesnim članovima domaćinstva i obitelji. Potrebno je poboljšati sustav i institucije za brigu o djeci i starima, posebno u gradovima, a obiteljima sa niskim primanjima treba ponuditi


50

Tabela 5.2.3 Neaktivne žene po dobnim skupinama i nivou obrazovanja

Nivo obrazovanja

Dobna skup. Ukupno Niski Srednji Visoki

15-24 120.000 87.000 31.000 (2.000)

25-49 209.000 151.000 55.000 (3.000)

50-64 151.000 109.000 40.000 (2.000)

Ukupno 480.000 347.000 126.000 (7.000)

Izvor: LFS 2007 I LMS 2006

uslugu besplatno ili po nižoj cijeni, ukoliko je takva usluga kako bi omogućila članovima obitelji da učestvuju na tržištu rada.

Tržište rada u FBiH karakterizira visoka stopa nezaposlenosti žena, dok je stopa zaposlenosti žena vrlo niska, a stopa neaktivnosti jako visoka. Žene u FBiH su u značajno nepovoljnijem položaju na tržištu rada, kada se porede sa muškarcima ili sa položajem žena na tržištu rada u EU.

Prema LFS 2007, 480.000 žena u radno sposobnoj dobi su neaktivne. Tabela 4 prikazuje distribuciju neaktivnih žena po starosnim skupinama i po nivou obrazovanja. Neaktivnost žena sa niskim obrazovnim nivoom je najveća. 347.000 neaktivnih žena, od kojih je 151.000 starosti 25-49 godina, imaju nizak nivo obrazovanja, pa im je stoga jako teško stupiti na tržište rada. Analiza subjektivnog statusa na tržištu rada ukazuje da oko polovica neaktivnih žena smatra sebe domaćicama (240.000).

Od ukupnog broja od 120.000 neaktivnih mladih žena, 99.000 su učenice ili studentice, te se ne nalaze na tržištu rada. Više od 80% neaktivnih žena starosti između 15 i 24 godine se školuju.

Prema subjektivnom statusu na tržištu rada, 76.000 žena koje pripadaju grupi neaktivnih (uključujući i strarije od 65 godina) sebe smatraju nezaposlenima. Ovaj se broj treba promatrati u odnosu na obeshrabrene, jer se samo 26.000 ljudi iz grupe neaktivnih smatra obeshrabrenim.

Nažalost, ovaj pokazatelj se ne može podijeliti po dobnim skupinama, ali ipak ukazuje da se najmanje 26.000 ljudi smatra potencijalom za tržište rada, ali su istovremeno previše obeshrabreni da bi pokušali naći posao.

U FBiH postoji snažna sinergija između socijalne uloge žene, njenog obrazovanja, profesije i položaja na tržištu rada47.

Ovi podaci ukazuju da u FBiH postoje tipično ženska i tipično muška zanimanja. Još uvijek su duboko usađeni stereotipi o tome koja su poželjna i prihvatljiva zanimanja za žene, a koja za muškarce. Mogućnosti žena u BiH da odgovore na zahtjeve tržišta rada su značajno ograničene. Postoje brojni faktori koji utječu na to:

• Staromodno shvaćanje uloge žene u obitelji i društvu;

• Nizak nivo obrazovanja i informiranosti žena u ruralnim područjima;

• Davanje prednosti muškarcima kod zapošljavanja;

• Slab kreditni rejting (visoke kamate, nizak procenat žena koje su vlasnici nekretnina);

• Neodgovarajuća legislativa.

Iskustvo pokazuje da nizak nivo obrazovanja stavlja žene u nepovoljniji položaj kad se radi o prilikama za zapošljavanje i profesionalni napredak. Žene sa niskim nivoom obrazovanja su suočene sa većim rizikom nezapošljavanja zbog zastarjelosti svojih znanja i nedostatka mogućnosti cjeloživotnog učenja. U ekonomiji u tranziciji, nezaposlene i neaktivne žene sa

47 RODNI AKCIONI PLAN ZA BOSNU I HERCEGOVINU, Poglavlje VI, Zapošljavanje i tržište rada, Uvod


51

Tabela 5.2.4 Nezaposlene osobe starosti 50 – 64 godina, po spolu, dobnim skupinama i stečenom obrazovanju

Starost Status Ukupno Nisko Srednje Visok.

Ukupno 12.000

Muškarci 9.000 2.500 6.500 - 50-54

Muškarci 3.000 1.000 2.000 -

Ukupno 7.000

Muškarci 5.500 1.500 4.000 - 55-59

Muškarci 1.500 500 1.000 -

Ukupno 2.000

Muškarci 1.500 500 1.000 - 60-64

Muškarci 500 - - -

Izvor: LFS 2007 i FBiH, statistički godišnjak 2006 Napomena: Procjena dobnih skupina zasniva se na kalkulaciji pojedinih dobnih segmenata 50 – 54, 55- 59, i 60 – 64 godina ukupnog radno sposobnog stanovništva.

niskim nivoom obrazovanja izložene velikom riziku da izgube vezu sa tržištem rada, i često su suočene sa velikim preprekama kod pokušaja vraćanja na tržište rada.

Specifične ciljne skupine

Najvažniji razlozi za usmjeravanje posebnog fokusa na žene su:

• Niži nivo stečenog obrazovanja, niža stopa aktivnosti i zaposlenosti općenito, nepovoljniji položaj žena na tržištu rada, ograničeniji izbor zanimanja;

• Žene se suočavaju preprekama u zapošljavanju kao što je pristranost kod zapošljavanja, tradicionalno shvaćanje uloge žene u društvu, njena isključiva odgovornost za skrb o djeci i obavljanje obiteljskih dužnosti. Ovi faktori negativno utječu na njihovu zaposlivost;

• Zbog svog odsustva sa tržišta rada, žene su izložene riziku da njihova znanja i vještine zastare, te tako nalaze u situaciji težeg povratka na tržište rada;

• Posebno žene sa niskim nivoom obrazovanja su izložene riziku nezaposlenosti i marginalizacije na tržištu rada zbog zastarjelih stručnih vještina, te nedostupnosti cjeloživotnog učenja.

Ciljne skupine

Nezaposlene žene starosti 15-24 godina, sa niskim nivoom obrazovanja, koje su nezaposlene 6-24 mjeseca

Procjenjuje se da postoji 7.000 žena sa starosti 15-24 godina sa niskim nivoom obrazovanja. Ne postoji podjela tog broja po trajanju nezaposlenosti po dobnim skupinama. Na osnovu opće podjele po trajanju, može se samo pretpostaviti da je broj pripadnika ove grupe značajno manji od 7.000.

Nezaposlene žene starosti 15-24 godine, sa srednjim nivoom obrazovanja, nezaposlene 6-24 mjeseca

Procjenjuje se da postoji 19.000 žena starosti 15-24 godine, sa srednjim nivoom obrazovanja. Ne postoji njihova podjela po trajanju nezaposlenosti po dobnim skupinama. Na osnovu opće distribucije trajanja, može se samo pretpostaviti da je ova skupina značajno manja od 15.000.

Nezaposlene žene starosti 25-49 sa niskim ili srednjim nivoom obrazovanja, koje su nezaposlene 6-24 mjeseca


52

Procjenjuje se da postoji 9.500 žena koje se nalaze u ovoj ciljnoj skupini. Ipak, ovaj broj treba uzeti s oprezom jer je uzorak u LFS vrlo mali.

Neaktivne obeshrabrene žene starosti 15-24 godina

Nažalost, ne postoji distribucija po dobnim skupinama u statistici o obeshrabrenim ženama. Ukupan broj je 26.000. Ukoliko se kao osnova uzme uobičajena dobna distribucija neaktivnih žena, može se procijeniti da oko 6.500 žena spada u ovu ciljnu skupinu.

Neaktivne obeshrabrene žene starosti 25-49 godina

Nažalost, ne postoji distribucija po dobnim skupinama u statistici o obeshrabrenim ženama. Ukupan broj je 26.000. Ukoliko sa za osnovu uzme uobičajena distribucija neaktivnih žena, procjenjuje se da nekih 11.000 žena pripada u ovu ciljnu skupinu

Neaktivne žene starosti 25-49 godina koje sebe smatraju domaćicama

Nažalost, ne postoji distribucija po dobnim skupinama u statistici o subjektivnom statusu na tržištu rada. Ukupan broj se procjenjuje na 240.000. Ukoliko se za osnovu uzme uobičajena distribucija neaktivnih žena, može se procijeniti da u ovu ciljnu skupinu spada nekih 105.000 žena.


Stopa zaposlenosti žena se treba povećati sa 21.1% iz 2008. godine na 40% do kraja 2013. godine

5.2.3 Povećati stope zaposlenosti fokusirajući se na grupu neaktivnih, posebno na stariju radnu snagu

Kada se radi o starijoj radnoj snazi (50 – 64 godine), strategija se fokusira na pripadnike dobne skupine 50-54 starosti, pošto su oni najviše motivirani da se ponovno zaposle. Ukupan broj nezaposlenih u dobi 50-64 godine iznosi 21.000 (M: 16.000/Ž: 5.000). Ovaj relativno nizak broj vjerojatno je uvjetovan time što je veliki broj ljudi u ovoj dobnoj skupini radno neaktivan. Oni ne prepoznaju mogućnost da se ponovno zaposle, pa se stoga radije karakteriziraju kao neaktivni, a ne više nezaposleni. Ne vide više nikakvu budućnost na tržištu rada za sebe.

Među neaktivnim stanovništvom (232.000) starosti 50-65 godina, 15.000 muškaraca i 18.000 žena se smatraju nezaposlenima.

Zbog promjena tehnologije i proizvodnih metoda, stariji nezaposleni radnici susreću se sa povećanim preprekama vraćanju na tržište rada, koje iziskuje nova i drugačija znanja i vještine. Osim toga, ovu starosnu skupinu karakterizira niska mobilnost među zanimanjima zbog vrlo uskog i specijaliziranog radnog iskustva, te nemogućnosti i nedovoljne motivacije za unaprjeđenje svojih vještina. Ovu starosnu skupinu, osim toga, karakterizira ograničena fleksibilnost kod traženja posla i nespremnost da prihvate manje plaćena radna mjesta izvan njihove struke. Za starije radnike su smanjene mogućnosti zapošljavanja zbog toga što poslodavci prirodno preferiraju mlađe radnike. Kao posljedica navedenog, grupa starijih radnika suočava se sa povećanim rizikom da postane dugoročno nezaposlena, u odnosu na mlađe dobne skupine.


53

Tabela 5.2.5 Neaktivni koji se smatraju nezaposlenima starosti 50– 64, po spolu, i nivou obrazovanja

Starost Status Ukupno Niski Srednji Visoki

Ukupno 19.000

Muškarci 8.500 4.500 3.500 500 50-54

Žene 10.500 8.000 2.500 -

Ukupno 11.500

Muškarci 5.000 2.500 2.000 500 55-59

Žene 6.500 4.500 1.500 -

Ukupno 3.500

Muškarci 1.500 1.000 500 - 60-64

Žene 2.000 1.500 500 -

Izvor: LFS 2007 i FBiH Statistički godišnjak 2006 Napomene. Procjena nivoa obrazovanja se zasniva, ne u vezi sa starosnom grupom, nego na osnovu općih brojki o stečenom obrazovanju Procjena nezaposlenih neaktivnih osoba zasniva se na procentu neaktivnih osoba na predmetnom tržištu rada koje se smatraju nezaposlenima.

Grupa starijih radnika koji su de-facto otpušteni zbog tehnoloških promjena ili privatizacije često aktivno ne traže posao, nego ostaju „pasivni zaposlenici“ (radnici na čekanju“), koji čekaju da se oslobodi radno mjesto u njihovoj staroj kompaniji. Stariji radnici, otpušteni iz

državnih firmi, zbog privatizacije ili racionalizacije, imaju potencijal da nađu posao zbog svog dugog radnog staža, ali im nedostaju odgovarajuće vještine i stručna fleksibilnost da uzimaju u obzir i druge poslove. To ih često dovodi do statusa dugoročno neaktivnih ili nezaposlenih osoba.

Cilj strategije zapošljavanja starije radne snage je promocija fleksibilnosti, te pre-kvalifikacija u skaldu sa potrebama tržišta rada, te taj način povećati stopu zaposlenosti starijih radnika.

Ovdje se strategija posebno fokusira na:

• Aktivne mjere - obuka u stručnim i osnovnim znanjima i vještinama traženim na tržištu rada radi povećanja mogućnosti zapošljavanja;

• Aktivne mjere koje ciljaju direktno na uključivanje na tržiše rada i zapošljavanje;

• Aktivne mjere koje informišu o tržištu rada, te stimulišu traženja posla, kao obuka o metodama traženja posla;

• Programi i mjere za „radnike na čekanju“.

Promoviranje fleksibilnosti i dodatnog obrazovanja među starijim radnicima

Stariji radnici često imaju vrlo ograničen interes za promijenu zanimanja. Potrebno je uložiti napore da se omogući veći nivo fleksibilnosti promjene struka za starije radnike. Stručno usmjeravanje predstavlja važnan instrument kojim se podržavaju stariji radnici da prođu kroz stručnu obuku za sticanje novih vještina (koje odgovaraju zahtjevima tržišta rada). Starijim osobama, koje imaju potencijal i motivaciju da se vrate na formalno tržište rada, treba pružiti poticaje da učestvuju u unaprjeđenju svojih stručnih sposobnosti u sektorima gdje postoje veliki potencijali za zapošljavanje.

Posebe podgrupe starijih radnika na koje se fokusira strategija

Nezaposlene osobe starosti 50-54 godina, sa niskim ili srednjim obrazovanjem

Ukupan broj 12.000 ljudi, od čega ih 3.500 ima nizak nivo obrazovanja, a 8.500 ima srednje obrazovanje.

Nezaposlene osobe 50-54 godina, nezaposlene 6-24 mjeseca


54

Za ovu dobnu skupinu ne postoje podaci o dužini trajanja nezaposlenosti. Zbog nedostatka statističkih podataka, nije moguće dati preciznu procjenu ovih grupa. Može se samo utvrditi da ih je manje od 12.000.

Neaktivni, starosti 50-54 godine koji se smatraju nezaposlenima, sa 6-24 mjesečnom neaktivnošću i niskim ili srednjim nivoom obrazovanja

Ukupan broj ih je 19.000, od čega ih 12.500 sa niskim obrazovnim nivoom, a 7.000 ljudi sa srednjom školom.

Radnici koji su otpušteni u zadnje dvije godine.

Nemoguće je procijeniti tačan broj otpuštenih radnika u zadnje dvije godine.

Osnovni razlozi za fokusiranje na osobe starosti 50-54 godina su slijedeći:

• Dobna skupina 50-54 godine starosti je još najmanje 10 godina radno sposobna, tako da duži period mogu biti finansijski nezavisni, te neće predstavlati ekonomski teret državi;

• Ova dobna skupina ima dugo praktično radno iskustvo, što može biti prednost kod zapošljavanja;

• Od njih se očekuje da budu više motivirani da se vrate na posao ili učestvuju u obuci, jer imaju bolje šanse za zapošljavanje u odnosu na dobnu skupinu 60-64 godina;

• Dobna skupina 50-54 vjerojatno još uvijek ima obiteljske obaveze prema djeci, te su vjerovatno i dalje glavni hranitelji obitelji. Nezaposlenost, odnosno neaktivnost u tom životnom dobu, sa vrlo ograničenim financijskim resursima na raspoalganju negativno utječu na život uopće, na socijalnu i zdravstvenu situaciju. Za starije radnike sa obiteljskim obavezama, status nezaposlenosti odnosno neaktivnosti ne pogađa samo tog pojedinca, nego i cijelu njegovu obitelj;

• Najvažniji razlog za fokusiranje na otpuštene radnike (50-54) je, osim gore navedenog, je u tome što oni imaju veliko radno iskustvo i donedavno su bili aktivni na tržištu rada. Ova dva aspekta poboljšavaju njihove šanse za nalazak posla.


Stopa zaposlenosti starijih radnika se treba povećati sa 28.3% u 2007. godini na 35% do kraja 2013.godine.


55

Tabela 5.2.6 Nezaposleni 15-24 po spolu i obrazovanju

Nivo obrazovanja

Spol Ukupno Niski Srednji Visoki

Muški 40.000 11.000 28.000 1.000

Ženski 27.000 7.000 19.000 1.000

Ukupno 67.000 18.000 47.000 2.000

Izvor LFS 2007 i LFS 2006 Procjena nivoa stečenog obrazovanja zasnovana je na kalkulacijama nivoa stečenog obrazovanja ukupno nezaposlenih

Tabela 5.2.7 Neaktivni 15-24 po spolu i učešću u obrazovanju

Nivo obrazovanja

Spol Ukupno Nisko Srednje Visoko

U obrazovanju 73.000

Nije u obrazovanju

30.000 17.000 12.500 1.500 Muški

Male total 103.000

U obrazovanju 91.000

Nije u obrazovanju

29.000 21.000 7.500 (500) Ženski

Žene ukupno 120.000

Ukupno izvan obrazovanja 59.000 38.000 20.000 2.000

Izvor: LFS 2007 i LMS 2006 Napomena: očekuje se da su mladi koji su obuhvaćeni obrazovanjem mlađi od 25 godina. Brojevi preuzeti iz tabele koja se odnosi na status tržišta rada u FBiH. Vlastiti izvještaj sugerira postojanje ukupno 163.000 u obrazovanju.

5.2.4 Osigurati aktivno učešće na tržištu rada mladih starosti 15-24 godina kroz povećanje mogućnosti integracije na tržište rada.

Evidentna je vrlo visoka stopa nezaposlenosti mladih ljudi, te visoka stopa neaktivnosti, posebno mladih sa niskim i srednjim nivoom obrazovanja.

Ukupan broj neaktivnih osoba starosti 15-24 godina je 222.000, ali većina od njih je uključena u obrazovni proces.

Jedan od razloga za nezaposlenost mladih ljudi jeste nesklad između znanja i vještina stečenih obrazovanjem i potreba tržišta rada.

Nesklad postoji po dva osnova - nesklad između znana vještina mladih ljudi dobijenih kroz obrazovanje i potreba tržišta rada; i nesklad između izbora budućih zanimanja mladih ljudi i sektora gdje su radna mjesta dostupna.

Važan uzrok neuravnoteženosti ponude i potražnje na tržištu rada je da je znanje koje se stječe u osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju još uvijek visoko teoretsko. Obrazovni sustav stimuliše učenje koje se zasniva na memorisanju, ne razvija kritičko razmišljanje kod

učenika, fokusirano je na nastavnika; i ne nudi dovoljno mogućnosti za praktičnu obuku. Osim toga, obrazovanje ne potiče razvoj sposobnosti za cjeloživotno učenje, te nedovoljno razvija osnovne vještine kao što je poznavanje informatičkih tehnologija i stranih jezika. Kao posljedica toga, mladi ljudi stiču znanja i sposobnosti koje ne odgovaraju zahtjevima na tržištu rada. Mladi ljudi u srednjim stručnim školama (75% od ukupnog broja srednjoškolaca) se školuju za profesije koje su vrlo usko specijalizirane i za kojim ne postoji potražnja.

Slijedeći razlog za nesklad između obrazovanja i raspoloživih radnih mjesta je da pri upisu u srednje škole i na fakultete, ne uzimaju se u obzir buduće potrebe za radnom snagom.

Mladi,također, nisu mobilni u kontekstu promjene zanimanja i u geografskom smislu, što dodatno utječe na visoke stope neaktivnosti i nezaposlenosti.

Ograničena mobilnost između zanimanja i uska stručna osnova spriječavaju mlade da apliciraju za širi spektar radnih mjesta i da traže posao u različitim sektorima. Vrlo ograničene mogućnosti obuke/prekvalifikacije odraslih dodatno sprječavaju mlade u pristupu radnim


56

mjestima. Mladi su suočeni sa ograničenjima u smislu geografske mobilnosti, kako između kantona, tako i između entiteta (Vidi Anekse o obrazovanju i mobilnosti), te sa nedovoljnim znanjem o tržištu rada i procesu traženja posla. Ovo, također, ograničava njihovu mobilnost.

Kao posljedica toga, mladi ljudi sa ograničenim nivoom stečenog obrazovanja gube u natjecanju za radna mjesta od bolje obrazovanih mladih, ili od odraslih, a poslodavci najčešće traže kandidate sa praktičnim radnim iskustvom ili višim nivoom obrazovanja. Drugim riječima, poslodavci će radije zaposliti odraslu osobu sa radnim iskustvom ili mladog čovjeka sa visokim obrazovanjem, a onda mu omogućiti praktičnu obuku uz posao.

Cilj strategije zapošljavanja je osiguranje aktivnog učešća mladih na tržištu kroz povećanje mogućnosti integracije na tržište rada.

Strategija se stoga fokusira na:

• Promoviranje lakše tranzicije iz škole na posao;

• Uspostavljanje sustavima za pružanje informacija, stručnog usmjeravanja i podrške u traženju za mlade;

• Razvoj programa aktivnih mjera usmjerenih na mlade nezaposlene ili neaktivne ljude koji ne pohađaju škole;

• Pružanje dodatne obuke mladim nezaposlenim odnosno mladim neaktivnim osobama, koje nisu u sustavu obrazovanja, a imaju niži ili srednji nivo obrazovanja;

• Pružanje podrške poduzetništvu i samozapošljavanju mladih.

a. Promoviranje lakšeg prijelaza iz škole na posao

Značajan broj mladih ljudi nije siguran da će naći posao nakon što završi srednju školu. Potrebno je uspostaviti koherentan sustav praćenja mladih ljudi koji napuste školovanje, te kreirati programe kojima će se osigurati da mladi ljudi starosti 15-18 godina ili nastave školovanje, ili lakše nađu posao.

b. Sustav za pružanje informacija, stručnog usmjeravanja i pomoći pri traženju posla mladim

Ovaj sustav treba omogućiti mladim stručno usmjeravanje, savjetovanje i informacije o tržištu rada (i tokom obrazovanja i kroz službe za zapošljavanje za one koji su završili obrazovanje). Neaktivni i nezaposleni mladi bi trebali dobiti informacije o upražnjenim radnim mjestima, a trebalo bi ih i opremiti vještinama traženja posla u okviru inicijativa kojima se želi povećati njihova zaposlivost.

c. Program aktivnih mjera koje su usmjerene na mlade nezaposlene ili neaktivne osobe koje nisu u sustavu obrazovanja

Mladim ljudima koji se ne obrazuju, niti rade (neaktivni i nezaposleni) treba ponuditi pomoć pri zapošljavanju ili priliku za pre-kvalifikaciju/obuku, radi povećanja njihove zaposlivosti. Zapošljavanje se može podržati kroz programe socijalnog rada ili zapošljavanje uz subvenciju na plaću, a treba biti kombinirano sa odgovarajućom obukom u stručnim sposobnostima i osnovnim vještinama, te stručno usmjereno..

d. Dodatna obuka za mlade nezaposlene, odnosno neaktivne koji nisu u obrazovnom sustavu, a imaju osnovni ili srednji novo obrazovanja

Mlade nezaposlene ili neaktivne osobe sa niskim nivoom stručnih vještina i osnovnim ili srednjim nivoom obrazovanja trebaju imati mogućnost pohađanja programa obuke u


57

vještinama koje obećavaju visoki povrat, u kombinaciji sa drugim aktivnim mjerama koje će unaprijediti njihovu zaposlivost.

e. Podrška za razvoj poduzetništva i samo-zapošljavanje mladih ljudi

Poduzetništvo treba predstavljati realnu opciju za mlade. Mladima treba ponuditi više mogućnosti da uče o poduzetništvu dok su još uvijek u sustavu obrazovanja. To bi iziskuje uvođenje poduzetništva u nastavne programe i razvijanje modula poduzetništva. Dalje, nezaposleni ili neaktivni mladi ljudi koji imaju poduzetnički potencijal i relevantne vještine trebali bi imati mogućnost da pohađaju obuku o poduzetništvu i dobiti podršku za pokretanje posla (npr. mentorsko poslovno savjetovanje i povoljni krediti).

Specifične ciljne skupine unutar madih su:

Nezaposleni mladi starosti 15-24 godine, sa niskim nivoom obrazovanja

U ovu grupu spada ukupno 18,000 (11.000 muškaraca/7.000 žena) starosti 15-24 godine, koji su nezaposleni između 6 i 24 mjeseca.

Nezaposleni mladi ljudi sa srednjim nivoom obrazovanja

U obu grupu spada ukupno 47.000 mladih (muškaraca 28.000/žena 19.000).

Neaktivni mladi ljudi starosti 15-24 godine, koji se smatraju nezaposlenima, sa niskim nivoom obrazovanja

Ukupan broj mladih u ovoj grupi je 22.000 (muškaraca 7.000/žena 15.000).

Neaktivni mladi ljudi sa srednjim nivoom obrazovanja koji se smatraju nezaposlenima

Ukupan broj je 10.500 (muškaraca 5.000/žena 5.500)

Razlozi za fokusiranje na mlade nezaposlene i neaktivne ljude (koji se smatraju nezaposlenima) sa niskim nivoom obrazovanja su slijedeći:

• Oni su posebno osjetljivi na dugoročnu nezaposlenost, jer gube u natjecanju sa bolje obrazovanim mladim ljudima ili iskusnim starijim, zbog niskog nivoa obrazovanja;

• Nezaposleni i neaktivni mladi ljudi brzo gube mogućnost zaposlenja („zaposlivost“), brzo gube vještine i znanja koja su stekli tokom obrazovanja, a imaju i umanjene mogućnosti brzog vraćanja na tržište zbog povećane i drugačije potražnje za vještinama;

• Riskiraju da postanu doživotno nezaposleni, jer se radi o nezaposlenim osobama sa vrlo niskom povezanošću sa tržištem rada, ili će biti uhvaćeni u zamku pod-zaposlenosti na niže plaćenim radnim mjestima u neformalnoj ekonomiji;

• Neuspješna tranzicija iz obrazovanja na tržište rada ima negativan utjecaj i na druga osobna i socijalna ponašanja, te postoji povećan rizik socijalne marginalizacije ove skupine;

• Bez posebnog podsticaja, mladi ljudi sa niskim nivoom obrazovanja su u opasnosti da postanu dugoročno nezaposleni; te tako postaju dugotrajni teret za društvo.


Stopa zaposlenosti mladih treba porasti sa 11.6% u 2007. godini na 25% do kraja 2013. godine.


58

5.2.4 Veća povezanost sa tržištem rada posebno ugroženih skupina, kao što su osobe sa posebnim potrebama i Romi

Osobe sa posebnim potrebama i Romi su često diskriminairani na tržištu rada. Ove grupe su često izložene riziku od doživotne neaktivnosti, sa vrlo vjerojatnim posljedicama socijalne isključenosti i siromaštva. Fokus strategije za ove skupine je na socijalnoj koheziji. Cilj je pružiti ovim ljudima kvalitetniji život.

Osobe sa posebnim potrebama imaju značajno manje mogućnosti za učešće na tržištu rada. U FBiH, 26.8% osoba sa posebnim potrebama su zaposleni, u odnosu na ukupnu stopu zaposlenosti od 42.3%.

Osnovne prepreke za zapošljavanje osoba za posebnim potrebama su:

• Osobe sa posebnim potrebama ne raspolažu adekvatnim znanjima i vještinama, zbog ograničenog pristupa obrazovanju, obuci i poslu;

• Radna mjesta nisu prilagođena potrebama osoba sa posebnim potrebama;

• Poslodavci imaju negativan stav prema zapošljavaju osoba sa posebnim potrebama;

• Zakonodavstvo koje se odnosi na penziono osiguranje i radno vrijeme je nefleksibilno i ne dopušta prilagodbe potrebama osoba sa posebnim potrebama.

Druga značajna ugrožena skupina na tržištu rada su Romi. 66% romskog stanovništva ima manje od osnovne škole, što ne samo da ih isključuje sa tržišta rada, nego stvara i negativnu percepciju njihove zaposlivosti kroz povećanje socijalne isključenosti. Romsko stanovništvo se tradicionalno suočava sa socijalnom isključenošću. Sa jedne strane, to je uzrokovano sprječavanjem njihove inkluzije po osnovu rasne diskriminacije, a sa druge, objektivnim posljedicama dugoročne izoliranosti Roma unutar njihovih vlastitih zajednica.

Cilj strategije zapošljavanja je povećanje povezanosti sa tržištem, posebno ugroženih skupina poput osoba sa posebnim potrebama i Roma.

Strategija se fokusira na slijedeće:

• Anti-diskriminacijske politike i socijalnu inkluziju osoba sa posebnim potrebama i Roma;

• Inicijative da se radna mjesta učine dostupnima za osobe sa posebnim potrebama;

• Unaprjeđenje neadekvatnog nivoa obrazovanja, znanja i vještina koje su posljedica ograničenog pristupa obrazovanju i obuci;

• Inkluzija i zadržavanje mladih, nezaposlenih Roma u osnovnim i stručnim školama.

a. Razviti politike anti-diskriminacije i socijalne inkluzije osoba sa posebnim potrebama i Romima

Potrebno je kreirati mjere i programe za integraciju na tržištu rada osoba sa posebnim potrebama i Roma. Nedostatak integracije često ima svoje korijene u diskriminaciji na radnom mjestu. Kako bi se umanjio stepen diskriminacije treba postići aktivnu uključenost poslodavaca, sindikata, javnih institucija, civilnog društva i drugih relevantnih aktera. Kreatori politike i organizacije rada trebaju biti svjesni dvostruke diskriminacije žena sa posebnim potrebama.


59

b. Inicijative za povećanje dostupnosti radnih mjesta za osobe sa posebnim potrebama

Bitna prepreka za zapošljavanje osoba sa posebnim potrebama je česta nemogućnost fizičkog pristupa na radno mjesto ili način organiziranja rada. Za osobe slabog vida, sluha ili male mobilnosti, to je često glavna prepreka za dobijanje posla. Neophodno je poduzeti mjere kako bi se ovakve prepreke eliminirale.

c. Unaprjeđenje nedovoljnog nivoa obrazovanja i obuke, posljedice ograničenog pristupa obrazovanju i obuci

Značajna prepreka za zapošljavanje ove kategorije može biti neadekvatan nivo kvalifikacija zbog ograničenog pristupa obrazovanju i obuci. Potrebno je omogućiti unaprjeđenja znanja i vještina osoba sa posebnim potrebama kroz različite programe obuke, koje treba kombinirati sa programima obuke odraslih, a u skladu sa njihovim individualnim sposobnostima.

d. Inkluzija i zadržavanje mladih nezaposlenih Roma u osnovnim i stručnim školama

Vrlo veliki dio romske populacijenema završrnu ni osnovnu školu, što ne samo da ih isključuje sa tržišta rada, nego i stvara negativnu percepciju njihove zaposlivosti, čime se produbljuje njihova socijalna isključenost. Stoga bi fokus trebalo usmjeriti na inicijative namijenjene mladim Romima kojima treba ponuditi drugu šansu u obrazovanju, zajedno sa stručnom obukom u sektorima gdje postoje dobri potencijali zapošljavanja. U vezi s tim, također će biti potrebno fokusirati se na unaprjeđenje stope pismenosti unutar ove grupe.

Ciljne skupine

Strategija se fokusira na:

Mlade osobe sa posebnim potrebama (15-24 godina) sa niskim, srednjim i visokim nivoom stečenog obrazovanja, koji imaju potencijal zapošljavanja

Ne postoje statistički podaci koji bi ukazivali na veličinu ove skupine

Nepismene Rome starosti 15-24 godina

Ne postoje statistički podaci o veličini ove grupe

Razlozi za fokusiranje na ove grupe su:

• Mlade osobe sa posebnim potrebama, koje imaju potencijal da se zaposle te tako postanu finansijski samoodrživi. Posao, osim toga, znači uključivanje u „glavne tokove društva“ i smanjuje njihovu društvenu marginalizaciju;

• Mladi, nepismeni Romi suočavaju se sa povećanom stigmatizacijom i ozbiljno smanjenim mogućnostima zapošljavanja zbog svoje nepismenosti, a osim toga, to im uskraćuje mogućnost učešća u društvenom i životu zajednice. Sve skupa, ove stvari će dovesti do socijalne marginalizacije kao i marginalizacije na tržištu rada. Nije moguće procijeniti veličinu ovih grupa.


60


Broj zaposlenih osoba sa posebnim potrebama trebao bi se povećati sa 26.8% na 35% do kraja 2013. godine.

Broj pripadnika romske populacije koji nisu završili osnovni školu se treba smanjiti sa 66% na 60% do kraja 2012. GODINE

5.3 Unaprijediti usklađenost ponude i potreba na tržištu rada

Preduvjet za razvoj ekonomije jeste da poduzeća mogu doći do radne snage sa potrebnim kvalifikacijama. Ukoliko poduzeća imaju problema sa angažiranjem kvalificirane radne snage, to može ugroziti ili usporiti razvoj poduzeća, što opet može usporiti ekonomski rast zemlje. Prema tome, od suštinskog je značaja osigurati da poduzeća u FBiH na kratkoročnoj i na dugoročnoj osnovi imaju neophodnu radnu snagu u ponudi koja raspolaže odgovarajućim kvalifikacijama.

5.3.1 Monitoring potražnje na tržištu rada

a. Uspostaviti ustav monitoringa koji odražava kantonalne razlike

Da bi se osiguralo da ponuda radne snage zadovoljava potražnju na tržišta rada (u kratkom i dugom roku), od krucijalnog je značaja imati stalno ažurirane informacije o potražnji na tržištu rada. To je preduslov za kvalitetno posredovanje između kvalificirane radne snage i poslodavaca, te obuku radne snage u skladu sa budućom potražnjom na tržištu (na dugoročnoj osnovi).

Značajne su regionalne i kantonalne razlike na tržišta rada u FBiH. Svaki kanton ima vlastitu poslovnu strukturu i razvojni put. Stoga je bitno uspostaviti sustav monitoringa u svakom kantonu koji će odražavati regionalne/kantonalne/lokalne zahtjeve za radnom snagom. (Vidi opis pod prioritet 5.6.1.3.)

b. Uključivanje relevantnih aktera u monitoring tržišta rada

U proces monitoringa i djelovanja po osnovu regionalnih/kantonalnih/lokalnih potreba za radnom snagom potrebno je uključiti sve relevantne aktere. Akteri mogu dati svoj doprinos u analizi situacije i procjeni postojećih i budućih potreba, poduzeti aktivnosti vezane za eliminisanje nedostataka radne snage. Najvažniji akteri na tržištu rada su: socijalni partneri, odnosno poslodavci i organizacije poslodavaca, sindikati, javne službe za zapošljavanje, institucije za obrazovanje i obuku i lokalne/kantonalne administrativne vlasti.

5.3.2 Monitoring i usmjeravanje potencijala radne snage u pravcu potražnje na tržištu rada

a. Uspostava sustava monitoringa nivoa kvalifikacije nezaposlene radne snage

Kako bi se povezale ponuda i potražnja za radnom snagom, bilo kroz posredovanje na tržištu ili obučavanja radne snage da zadovolji buduću potražnju, potrebno je imati sustav koji sveobuhvatno prati nivo i vrste kvalifikacija potencijalne radne snage.

b. Povećavanje mobilnosti radne snage između zanimanja

JSZ bi trebao osobama koje traže posao dati informacije o potražnji i ponudi kako bi ih uvjerio da postoji neophodnost mobilnosti između zanimanja (promjene zanimanja) kako bi se zadovoljili zahtjevi tržišta rada.


61

c. Povećana geografska mobilnost

Potrebno je sprovesti aktivnosti za povećanje geografske mobilinosti radne snage, kroz podsticanje svakodnevnog putovanja na posao ili trajnog preseljenja.

5.3.3 Pružanje potrebne obuke i obrazovanja sa ciljem usklađivanja ponude sa zahtjevima tržišta rada

a. Pružanje institucijama za obrazovanje i obuku informacije o potrebama na tržištu rada

Institucije za obuku i obrazovanje trebaju imati informacije o potrebama na tržištu rada i obrazovnim nedostacima radne snage kako bi se kreirali adekvatni programi obuke i usavršavanja. Pošto se moderno tržište rada brzo mijenja, informacije bi se trebale dostavljati na kvartalnoj ili polugodišnjoj osnovi.

b. Uspostava sustava usmjeravanja mladih

Kako bi se zadovoljila buduća potražnja za radnom snagom, od kritičnog značaja je da mladi budu usmjereni u obrazovanju u skladu sa budućim potrebama tržišta rada. Stoga je potrebno razraditi sustav koji će mladim ljudima pomoći tokom osnovnog il i srednjeg obrazovanja (ali i nakon okončanja obrazovanja) da naprave izbor zanimanja u skladu sa zahtjevima za radnom snagom na tržištu rada.

5.3.4 Uspostava efikasnog sustava posredovanja

Kako bi se osiguralo zadovoljavanje potreba tržišta rada za radnom snagom na kratkoročnoj osnovi, neophodno je uspostaviti efikasan sustav posredovanja. U sustav su uključeni poslodavci, radnici, te agencije za posredovanje. Poslodavci trebaju kontinuirano pružati informacije o svojim potrebama i upražnjenim radnim mjestima, kako bi agencije mogle pronaći radnu snagu sa traženim kvalifikacijama.


Manje od 5% poduzeća do 2013. godine imaju nedostatak radne snage na kratkoročnoj osnovi.

5.4 Povećati i unaprijediti ulaganja u ljudski kapital i prilagoditi sustave obrazovanja novim zahtjevima na tržištu rada

Jasan je trenutni nesklad između sustava obrazovanja i potreba tržišta rada u FBiH. Sa ciljem osiguranja kontinuiranog ekonomskog rasta i razvoja, bitno je postići da sustav obrazovanja odgovara potrebama tržišta rada. Bitno je budućoj radnoj snazi omogućiti da stekne znanja, vještine i sposobnosti za kojima postoji potražnja na tržištu rada. Sustav obrazovanja mora biti sposoban da adekvatno odgovori na brze promjene na tržištu rada, te da promovira koncept cjeloživotnog učenja.

5.4.1 Osigurati formalnu suradnju između vladinih institucija u pogledu unaprjeđenja kvalitete, efikasnosti i djelotvornosti obrazovanja, i postizanje da obrazovanje zadovoljava potrebe tržišta.

a. Uspostaviti među-sektorsku radnu grupu koja će poslužiti kao forum za formalnu suradnju i procedure.

Trenutno, tržište rada igra ograničenu ulogu u unaprjeđenju kvalitete, efikasnosti i djelotvornosti i relevantnosti sustava obrazovanja. Važno je napomenuti da tržišta rada, zajedno sa socijalnim partnerima i sustavom obrazovanja, igra važnu i aktivnu ulogu u


62

politikama zapošljavanja. Zadatak radne grupe je da razradi koncept formalnog foruma za suradnju institucija obrazovanja, tržišta rada i socijalnih partnera.

b. Omogućiti da reforma sustava obrazovanja mora naglasiti da obrazovanje na trajnoj osnovi zadovoljava potrebe tržišta rada.

Sustav tržišta rada, kao i socijalni partneri, trebaju davati aktivan doprinos tome da reforme obrazovanja zadovolje potrebe tržišta rada.


Među-sektorska radna grupa je uspostavljena i počela se redovito sastajati do kraja 2009. godine, i ima utvrđene zadatke i plan akcije o tome kako će uspostaviti formalni forum za suradnju, kao i sugestije za mandat, uloge i odgovornosti do 2010.

Do 2012. godine, predstavnici sustava tržišta rada sa entitetskog i kantonalnog nivoa trebaju biti aktivni članovi irelevantnih radnih grupa i komiteta koji će raditi na unaprjeđenju kvalitete, efikasnosti i relevantnosti sustava obrazovanja.

Do 2012. godine, predstavnici sa entitetskog i kantonalnog nivoa formiraju sustav tržišta rada i aktivni su članovi formalinih tripartitnih komiteta u srednjem i visokom obrazovanju, koji imaju nadležnost da razgovaraju o relevantnosti obrazovnog sustava za tržište rada.

5.4.2 Osigurati uspješnu tranziciju iz obrazovanja na tržište rada

Mnogi mladi ljudi su neuspješni u prelaženju iz obrazovanja na tržište rada. Osim nepoklapanja vještina, bitan razlog za to je nepostojanje sustava usmjeravanja, sustava praćenja i podrške za mlade ljude koji ne nađu posao.

a. Poduzeti inicijative da se smanji broj onih koji napuštaju školu prije završetka

Iskustva ukazuju na to da se mladi ljudi sa niskim nivoom obrazovanja izlažu visokom riziku da postanu nezaposleni i trajno neaktivni. Prema tome, fokus je na praćenju osoba koje bi potencijalno mogle napustiti škole prije završetka i pružiti im informacije o potrebama na tržištu rada; treba im pružiti savjetovanje i stručno usmjeravanje sa ciljem njihovog zadržavanja u sustavu školstva koji je usmjeren na buduće potrebe tržišta rada.

b. Uspostaviti sustav usmjeravanja, kurseve za traženje posla i dostupnost informacije o tržištu rada za osobe koje završavaju srednje i visoko obrazovanje

Iskustvo pokazuje da ako se mladim ljudima pruže informacije o tržištu rada, adekvatno usmjerenje i vještine za traženja posla, mnogo će biti u stanju da donesu realistične izbore o svojim budućim karijerama. Stoga je važno da se uspostavi sustav usmjeravanja i razvijanja vještina za traženja posla.

c. Uspostaviti sustave praćenja i dodatnog rada za diplomce i one koji napuste škole na nivou osnovne, srednje škole i fakulteta

Ukoliko učenik napusti školovanje, ili ako ga završi, ali ne nađe posao, onda je on „izgubljen i ne može ga se pratiti“. Često ti bivši učenici ostaju nezaposleni ili neaktivni tokom dužeg vremenskog razdoblja, pošto nemaju mogućnosti da dobiju pomoć u nalaženju posla, ili da nastave pohađati relevantnu obuku koja će im osigurati bolje mogućnosti zapošljavanja. Stoga je neophodno uspostaviti formalni sustav obuke za one koji napuste škole, i osim toga, osigurati redovno praćenje i podršku za one koji ne nađu posao u roku od šest mjeseci od kad su napustili školu.

d. Osigurati relevantno obrazovanje ili unaprjeđenje sposobnosti za mlade osobe koje napuste školu, i koje ne nađu posao u roku od šest mjeseci


63

Važno je da osobe koje napuste školu dobiju drugu šansu u obrazovanju ili da im se pruži mogućnost usavršavanja vještina (osnovnih ili stručnih) koje im mogu unaprijediti zaposlivost, a u skaldu sa potrebama tržišta rada. Ove inicijative se mogu pokriti strateškim ciljevima 5.2.1, 5.2.2. i 5.2.3.

Ciljne skupine za nezaposlene i neaktivne su specificirane pod prioritetima 5.2.1, 5.2.2 i 5.2.3.


Do 2011. godine, sustav usmjeravanje u karijeri i traženja posla uspostavljen je u pilot školama na nivou srednjeg i visokog obrazovanja, kao aktivnost unutar nastavnog plana u završnim razredima. Sustav spreman za uvođenje u sve škole do 2013. godine.

Uredi za zapošljavanje, u suradnji sa odabranim obrazovnim institucijama, do 2012. godine su uspostavili i koriste pilot sustav praćenja diplomaca, a osobama koje završe školu, a ne nađu posao, pružaju podršku.

Očekuje se ove aktivnosti doprinesu smanjenju nezaposlenosti i neaktivnosti diplomaca koji u njima budu učestvovali za 30-40%.

5.4.3 Dalje razvijanje u usavršavanje sadržaja, metodologije i strukture stručne obuke u cilju zadovoljavanja potreba na tržištu rada

CVET obuka, koja se pruža u formalnom VET (stručno obrazovanje i obuka) u većini slučajeva je zasnovan na IVET nastavnom programu. Pošto mnoge škole još uvijek svoje programe nisu prilagodile reformiranom NQF, pa stoga pružaju obrazovanje za usko specijalizirana zanimanja i radne zadatke ili za radna mjesta koja više ne postoje na tržištu. To ne doprinosi unaprjeđenju stručne mobilnosti odraslih i ne oprema ih potrebnim vještinama za sadašnje ili buduće potrebe tržište rada. U isto vrijeme, generalno postoji malo ili nimalo praktične obuke uz rad i ne postoji fleksibilnost u metodologijama učenja i okolini učenja, koja omogućava obrazovanje i usavšavanje zaposlenih osoba. Mehanizmi osiguranja kvalitete su, generalno, loši, a monitoring, posebno kad se radi o obuci i obrazovanju odraslih, uopće ne postoji. Sustav validacije obrazovanja i obuke odraslih je, pored svega navedenog, nedosljedan.

a. Promovirati potrebu za unaprjeđenje znanja i vještina među poslodavcima i zaposlenima

Kako bi se prevazišla demotivacija i nerazumijevanje potreba za unaprjeđenjem sposobnosti zaposlenih, potrebno je sprovesti informativne kampanje među poslodavcima, zaposlenicima i institucijama srednjeg i visokog obrazovanja u cilju promoviranja potrebe za obrazovanjem i obukom odraslih.

b. Osigurati prilagodbu stručne obuke potrebama tržišta rada

Potrebno je pokrenuti inicijative za razvoj sadržaja, metodologije i strukture stručne obuke koja će odgovarati potrebama tržišta rada. Specifična obuka za pojedine sektore se treba organizirati kao kraća, modularna obuka specifična za određeni pod-sektor, a prilagođena potrebama poduzeća za specifičnim vještinama. Sustav obuke treba biti prilagođen potrebama, mogućnostima i zahjtevima odraslih. U ovaj procesu socijalni parneri moraju biti sustavski uključeni.

CVET obuka treba obuhvatiti potrebe zaposlenih, nezaposlenih i neaktivnih. Posebna pažnja se treba posvetiti grupama niskog nivoa obrazovanja. Svaka CVT obuka, osim toga, mora zadovoljavati potrebe tržišta rada.

c. Zaposlivost nezaposlenih i neaktivnih se unaprjeđuje kroz pružanje relevantne CVET obuke


64

Više informacija vezanih za unaprjeđenje sposobnosti nezaposlenih i neaktivnih može se naći pod zadacima 5.1, 5.2 i 5.3.


Do 2011. godine, 25 – 35 firmi su pokrenule ciljane programe unaprjeđenja vještina za zaposlenike izložene riziku da ostanu bez posla.

Do 2010. godine, institucije tržišta rada su aktivni članovi formalnog tijela na nivou entiteta i kantona koja su nadležna za prilagodbu stručne obuke potrebama tržišta rada.

5.4.4 Osigurati uspostavu koherentnog sustava obrazovanja odraslih koji će pružati obrazovanje i obuku usmjereno prema potrebama tržišta rada

a. Uspostava tijela za suradnju za obrazovanje i obuku odraslih

Potrebno je uspostaviti formalno tijelo za suradnju koje će okupljati najvažnije aktere na tržištu rada, tj. socijalne partnere – odnosno organizacije poslodavaca i zaposlenika, javne službe za zapošljavanje, institucije za obrazovanje i obuku i lokalni/regionalni administrativni organi, kako bi se izbjegao nesklad između sustava obrazovanja i potražnje na strani tržišta rada.

Novoformirano tijelo treba napraviti „mapu“ potreba za obrazovanjem odraslih i dalje razvijati strategije za uspostavu koherentnog sustava obrazovanja i obuke odraslih.

b. Osigurati formalno priznatu i koherentnu validaciju obrazovanja i obuke odraslih

Sustav validacije i osiguranja kvalitete treba biti sinkroniziran prema zajedničkim formalnim kriterijima za akreditiranje svih vidova obuke koju pružaju neformalni pružatelji obuke. Socijalni partneri trebaju igrati aktivnu ulogu u akreditaciji.

c. Uspostava koherentnog ustava obrazovanja i obuke odraslih

Postojeći sustav obuke i obrazovanja odraslih ne ispunjava standarde jednog modernog CET sustava i ne zadovoljava potrebe tržišta rada, ni u smislu raspoloživosti obuke, niti u smislu kvalitete obuke i ishoda učenja. Osim toga, tržište obuke i obrazovanja odraslih je uvelike iscjepkano, ne postoji koherentna formalna struktura, niti sustav za monitoring i osiguranje kvalitete koji bi osigurali da je obuka i obrazovanje odraslih usmjereno prema potrebama tržišta rada.

Najvažniji akteri trebaju zajednički poduzeti korake u pravcu uspostave modernog i koherentnog sustava obuke i obrazovanja odraslih koji će zadovoljiti EU standarde (Vidi a).

d. Sustav obuke u osnovnim vještinama i općeg obrazovanja treba biti usmjeren prema unaprjeđenju osnovnih i vještina cjeloživotnog učenja za ljude sa niskim ili srednjim nivoom obrazovanja

Postoji potreba da se uspostave akreditirani u modulski kursevi za zaposlenike koji imaju niski nivo obrazovanja i koji su izloženi riziku da izgube posao. Posebna pažnja se treba posvetiti nezaposlenima ili neaktivnima sa osnovnom i srednjom školom koji nisu učestvovali u neformalnom obrazovanju od završetka škole, i treba im ciljano unaprjeđenje osnovnih vještina koje se odnose na njihovu struku ili buduće ciljeve na poslu. Posebno treba usmjeriti pažnju na veliku grupu neaktivnih žena. Također, mladi ljudi koji završavaju trogodišnje tehničke škole i koji ne nađu posao trebaju obuku u općim vještinama (stranom jeziku, računarima i općim znanima) zato što je njihovo obrazovanje bilo vrlo specijalizirano i stručno usmjereno.


65

Potrebno je ciljati na zaposlenike koji su otpušteni sa posla ili su izloženi riziku da izgube posao zbog tehnoloških ili proizvodnih promjena. Postoji posebna potreba da se aktivnosti usmjere na stanovništvo u ruralnim područjima.

Obuka i obrazovanje se trebaju organizirati što fleksibilnije, u modularnim kursevima koji slijede principe učenja odraslih. Sustav obuka mora osigurati učesnicima aktivno učešće, a kod stjecanja osnovnih i vještina cjeloživotnog učenja – učenje kroz primjenu. Posebna pažnja se treba pokloniti grupama sa niskim nivoom obrazovanja.

Posebno pažnju treba usmjeriti na potrebe za osnovnim vještinama koje su relevantne za tržište rada, kao što je obuka u osnovnoj pismenosti i poznavanju matematike, korištenju informatičkih tehnologija, kao i povećanju općeg nivoa obrazovanja ugroženih skupina, što bi moglo unaprijediti njihovu zaposlivost i mogućnosti integracije na tržište rada.

Ciljne skupine

Najvažnije ciljne skupine navedene su pod 5.2.1, 5.2.2, i 5.2.3.


Uspostavljena je inter-sektorska radna grupa i u funkciji je do kraja 2009. godine, i okončala je svoj rad do 2010. godine

Urađen je pilot i testiran je koherentan sustav validacije obuke odraslih, i spreman je za uvođenje u glavne tokove do 2013. godine. godine

Za specifične očekivane rezultate vezane za unaprjeđenje vještina, vidi zadatke 5.1, 5.2 i 5.3.

5.5 Jačanje socijalne i teritorijalne kohezije kroz poduzetništvo

Postoje veliki regionalni dispariteti između ruralnih i urbanih područja u FBiH. Sektor poljoprivrede tu predstavlja poseban problem, sa svojim visokim stepenom sive ekonomije. Da bi se podstakao razvoj ruralnih područja, zaposlilo više ljudi (posebno neaktivnih i žena), te smanjile regionalne razlike, promoviranje poduzetništva se u drugim zemljama u pokazalo efikasnom mjerom.

5.5.1 Omogućiti brži rast poduzetništva i otvaranje radnih mjesta, posebno u uslužnom sektoru u kantonima sa sporijim ekonomskim razvojem, te na taj način smanjiti velike regionalne razlike

a. Podrška za izradu i evaluaciju poslovnog plana („business plana“)

Potencijalnim poduzetnicima treba ponuditi pomoć u razvoju poslovnih ideja. Visoka stopa smrtnosti novih poduzeća ukazuje na to su poslovni planovi tih poduzeća bili nerealni i neizvodljivi. Da bi se povećala stopa preživljavanja novoosnovanih poduzeća, potencijalnim poduzetnicima treba ponuditi pomoć u razradi realističnog plana poslovanja.

b. Omogućiti pristup financijskim resursima novoosnovanim poduzećima

Da bi se potakli i omogućilo potencijalnim poduzetnicima da sprovedu poslovne planove, potrebno je uspostaviti sheme kreditiranja mikro poduzeća. Mogućnost dobivanja zajmova treba ovisiti o postojanju kvalitetnog plana poslovanja, certifikata koji služi kao „vozačka dozvola“ u poduzetništvu, i financijske situacije podnositelja zahtjeva.

c. Razrada standardnog kursa i certifikata „za vozačku dozvolu u poduzetništvu“

Zadatak kursa za „vozačku dozvolu“ je da opremi potencijalnog poduzetnika praktičnim znanjima koji će mu/joj omogućiti da radi kao samo-zaposleni ili da pokrene mikro-poduzeće.


66

Obuka treba obuhvatiti računovodstvo i izradu budžeta, porezi, marketing, zakoni o radu i slične predmetie koji su zajednički za sve poduzetnike. Kurs bi trebao uključivati i izradu poslovnog plana poduzeća.

d. Podrška mreži poduzetništva i mentorstvo

Tokom faze pokretanja nove firme, poduzetnik se često suočava sa nepoznatim izazovima i treba mu iskusan mentor sa kojim može razgovarati o opcijama koje mu se nude. Kako bi se povećala stopa preživljavanja firmi, umirovljeni bivši menadžeri privatnih kompanija i samo-zaposlene osobe bi se mogle ponuditi kao neovisni mentori za poduzetnike tokom početne faze rada poduzeća. Cijena ovakvih konzultacija bila bi subvencionirana tokom prvih par mjeseci, a potom bi se iznos subvencija postupno smanjivao. Usluga bi se pružala tokom prvih, često teških godina rada novog poduzeća. U isto vrijeme, treba uspostaviti mreže u kojima poduzetnici koji se nalaze u sličnim situacijama mogu podržavati jedan drugoga.

Ciljne skupine

Glavne ciljne skupine navedene su pod gornim prioritetima


500 neaktivnih obeshrabrenih žena starosti 15-49 godina, koje su započele svoje firme u periodu 2009-2011.goidne imaju aktivne firme do kraja 2012. godine

500 neaktivnih žena starosti 25-49 godina, koje se opisuju kao domaćice, i koje su pokrenule vlastite firme u periodu 2009-2011. godine, još uvijek imaju firme u funkciji do kraja 2012. godine

5.6 Unaprijediti institucionalne kapacitete i socio ekonomski dijalog dijalog na planu zapošljavanja

5.6.1 Reformirati i reorganizirati Javnu službu zapošljavanja kako bi bolje odgovorila potrebama tržišta rada

5.6.1.1 Usluge koje pruža JSZ, a koje olakšavaju integraciju nezaposlenih i ostalih koji traže posao na tržište rada

a. Unaprijediti proces registracije nezaposlenih

Veliki broj nezaposlenih nisu aktivni tražitelji posla i nisu raspoloživi za rad (rade u neformalnom sektoru ili su neaktivni). Potebno je kreirati aktivan sustav praćenja statusa zaposlenosti registriranih nezaposlenih.

b. Smanjiti broj registriranih nezaposlenih time što će se sa spiskova skinuti oni koji ne traže aktivno posao

Uspostava boljih procedura registracije i boljeg praćenja statusa registriranih nezaposlenih će smanjiti teret koji leži na službama zapošljavanja u FBiH, i na taj način osloboditi značajne resurse za rad sa stvarno nezaposlenim osobama i osobama koje traže posao. Osim toga, pravo na zdravstveno osiguranje ne bi trebalo biti uvjetovano prijavljivanjem u zavod za zapošljavanje FBiH. Registracija za zdravstveno osiguranje i uvjet ovjere beneficije zdravstvenog osiguranja prijavljivanjem na zavod za zapošljavanje svaka dva mjeseca nameće značajnu količinu posla na osoblje koje radi sa strankama, što ih onda sprječava da klijentima pružaju standardne usluge.

c. Razviti usluge koje će unaprijediti zaposlivost i vještine traženja posla nezaposlenih osoba.


67

Javna služba zapošljavanja treba individualizirati rad sa nezaposlenima. Ovakav pristup počinje sa izradom profila nezaposlenih osoba i stupanjem u dirktni kontakt sa nezaposlenim osobama. Izrada profila i rad savjetnika sa nezaposlenim osobama treba dovesti do individualnog plana zapošljavanja koji će postaviti ciljeve, predvidjeti alatke i dovesti do zapošljavanja klijenta.

d. Uspostava sustava usmjeravanja

Kako bi se zadovoljila buduća potražnja za radnom snagom, od kritičnog značaja je da se mladi usmjere ka zanimanjima koja su u skadu sa budućim zahtjevima tržišta rada. Stoga se treba razviti sustav koji će usmjeriti mlade ljude tokom osnovnog i srednjeg obrazovanja, kao i nakon završetka škole, kako bi se osiguralo da mladi ljudi prave izbor zanimanja u skladu sa potražnjom za radnom snagom.

e. Uspostaviti sustav ponude samo-usluge za one koji traže posao

Prioritet je napraviti bazu podataka u kojoj će biti radne biografije (CV) nezaposlenih. Poslodavci koji se registriraju kod službi za zapošljavanje imat će pravo pretraživati bazu CV-ja. U isto vrijeme, osobama koje traže posao omogućit će se pristup bazi podataka o upražnjenim radnim mjestima preko IT kioska i interneta.

5.6.1.2 Pomoći poslodavcima u regrutiranju i izboru zaposlenih

a. Unaprijediti i ojačati odnose sa poslodavcima

Odnosi i nivo kontakta između njih i zavoda za zapošljavanje FBiH trebaju se značajno unaprijediti. Zavod za zapošljavanje FBiH, a prije svega kantonalne službe za zapošljavanje trebale bi redovno kontaktirati poslodavce, uspostaviti s njima profesionalni odnos, dokazujući da su pouzdan partner na tržištu rada.

b. Stvoriti profesionalan sustav posredovanja

Zavod za zapošljavanje FBiH i kantonalne službe za zapošljavanje trebaju uspostaviti sustav koji će omogućiti poslodavcima da prijave i objave svoja upražnjena radna mjesta na efikasan način. Također, zavod za zapošljavanje FBiH i kantonalne službe za zapošljavanje trebaju oglase za poslove administrirati na efikasan i profesionalan način. Ovakav bi sustav omogućio odvijanje medijacije bez značajnih ulaganja.

c. Stvoriti bazu podataka sa osnovnim informacijama o poslodavcima

Stvaranje baze podataka poslodavaca, u kojoj bi se nalazile osnovne informacije o svim poslodavcima, a koje bi se redovno ažurirale.

5.6.1.3 Praćenje dešavanja (monitoring) na tržištu rada

Kako bi se uspostavio kvalitetan sustav izvještavanja o tržištu rada, definisani su se slijedeći prioriteti/programi:

a. Implementacija sustava praćenja dešavanja na tržištu rada na osnovu trajnog pregleda- barometara

Potreba razumijevanja regionalnih asimetrija - neravnoteža na lokalnom i regionalnom tržištu rada, kao i razumijevanje očekivanja poslodavaca je visoko prioritetna stvar u većini otvorenih ekonomija. Pregledi barometara djeluju kroz kontinuirano dobrovoljno izvještavanje poslodavaca na strukturiran i sistematičan način (u cijeloj zemlji). Barometar postaje osnovna platforma za razumijevanje mikro-ponašanja, očekivanja i formiranja regionalnih asimetrija, a osim toga daje lokalnim/kantonalnim/nacionalnim akterima važne informacije o novim tehnologijama, znanjima i vještinama u potražnji na tržištu rada


68

b. Uspostavliti generalni plan rada za strukturirane posjete poduzećima

Strukturirane posjete poduzećima su neophodne u cilju uspostavljanja platforme za kontinuirano praćenje i razumijevanje potražnje (jačanje kapaciteta poslodavaca u smislu njihove odgovornosti da informiraju), ali i više od toga, posjete poduzećima daju JSZ solidnu platformu za komunikaciju sa lokalnim poslodavcima, preko koje se mogu prikupiti kvalitativne informacije o trenutnim trendovima u sektorima. Dalje, ali ne manje važno, posjete poduzećima osiguravaju bolje razumijevanje uloge Javne službe zapošljavanja sa ciljem osiguranja ponude odgovarajućih kvalifikacija na lokalnom tržištu rada.

c. Osigurati adekvatno izvještavanje na lokalnom/ kantonalnom nivou (jačanje kapaciteta)

Naravno, implementacija nacionalnog sustava monitoringa tržišta rada zasnovanog na barometarskom pregledu, strukturiranim posjetama poduzećima i transparentnom sustavu izvještaja o napredovanju monitoringa i evaluacije iziskuje jačanje kapaciteta na kantonalnom i lokalnom nivou sa ciljem osiguranja kvaliteta i sveobuhvatnosti informacija o regionalnim neravnotežama / potencijalima na na tržištu rada. Lokalni i kantonalni izvještači bi se moraju obučiti kako bi uspostavili sustav osiguranje kvalitete u cijelom sustavu.

d. Uspostaviti ostale načine obavještavanja o tržištu rada

Sustav izvještavanja treba uključiti i periodične analize potreba za obukom po odabranim sektorima ekonomije (na regionalnoj i lokalnoj razini). Postoje i drugi načini izvještavanja o tržištu rada (Labor Market Intelligence – LMI), koji se mogu implementirati kada se uspostave kapaciteti na lokalnom/regionalnom nivou; npr. Intervjui, fokus grupe, inter-sektorsko komuniciranje (razmjena informacije među institucijama) i integracija socijalnih partnera u kompletan proces prikupljanja informacija (pružatelji ulaznih elemenata, pružatelji osiguranja kvalitete, partneri u fazi implementacije, i na kraju, u monitoringu i evaluaciji aktivnosti). Može se razmisliti i o drugim LMI alatkama.

5.6.1.4 Monitoring i evaluacija politika zapošljavanja, programa zapošljavanja i projekata medijacije i savjetovanja u zapošljavanju su provedeni

a. Uspostaviti zajedničke i transparentne indikatore za monitoring i evaluaciju mjera

Monitoring i evaluacija implementiranih aktivnosti su od velikog značaja iz više razloga. Monitoring i evaluacija osiguravaju povratne informacije o procesu prilagodbe akcija i omogućuje centralnim akterima da dobiju informaciju o efikasnosti mjera. Isto tako, monitoring i evaluacija osiguravaju pravilno vremensko određivanje budućih aktivnosti. Bez kvalitetnog praćenja efekata implementiranih mjera, nije moguće postaviti buduće priritete politka zapošljavanja. Osnova za monitoring i evaluaciju su uspostavljeni indikatori koji se mjere, koji se mogu kvantificirati i za koje je mogu utvrditi ciljne vrijednosti. Pokazatelji performansi trebaju biti kvantitativni i kvalitativni.

b. Implementirati sustav kontinuiranog izvještavanja o napredovanju monitoringa i evaluacije

Monitoring i evaluacija nisu samo jedinstven preduvjet za razumijevanje efekata aktivnosti u samo jednoj regiji. Metode bi trebale biti kompatablilne u svim kantonima kako bi se osigurala mogućnost poređenja. Prema tome, sustav izvještavanja se treba zasnivati na zajedničkom okviru indikatora i izvještaja o napredovanju.

5.6.1.5 Uspostaviti sustav razvoja ljudskih resursa unutar JSZ

Preporučuje se da se u svim institucijama tržišta rada i zapošljavanja u FBiH uvede funkcija ljudskih resursa (HR). Primarna zadaća funkcije HR bila bi (a) da se uvedu moderne


69

kadrovske politike i (b) da sistematski procijene potrebe za obukom i prekvalifikacijom osoblja na svim poljima od značaja za funkcioniranje službi.

a. Unaprijeđenje znanja i vještina osoblja zaposelnog u JSZ

Analizirajući kvalitativni aspekt ljudskih resursa u sektoru rada i zapošljavanja prepoznato je da mnogi zaposleni trebaju unaprijediti svoje sposobnosti ili steći dodatne kvalifikacije kako bi učinkovitije mogli obavljati svoj posao.

b. Reorganizacija plana rada unutar JSZ

Omjer nezaposlenih osoba prema zaposleniku JSZ trebao bi se svesti na nivo od oko 350 prema jedan.


50% osoblja u JSZ treba biti angažirano na pružanju usluga klijentima (aktivne mjere, registracija, savjetovanje i usmjeravanje nezaposlenih i onih koji traže posao, posredovanje, kontakti sa poslodavcima i monitoring tržišta rada) do 2012. godine

50% zaposlenih je učestvovalo na obuci o aktivnim mjerama do 2012. godine

5.6.2 Osigurati učešće socijalnih partnera u politikama tržišta rada i zapošljavanja

a. Uključivanje socijalnih partnera i svih relevantnih institucija u politike rada i zapošljavanja

Potrebno je proširiti obim socijalnog dijaloga (osim kolektivnog ugovora) širokim spektrom tema vezanih za rad i zapošljavanje, uključujući dijalog o zakonodavstvu o radu i zapošljavanju, te strategijama i politikama rada i zapošljavanja.

b. Promovirati socijalni dijalog na nivou kantona

Socijalni partneri trebaju aktivno učestvovati u formuliranju i implementiranju kantonalnih strategija zapošljavanja i u definisanju lokalnih ciljeva i mjera u planiranju i sprovođenju stručne obuke.


Tripartitni odbor uspostavljen i redovno se sastaje, na državnom nivou, do 2010. godine

Tripartitni odbori uspostavljeni i redovno se sastaju u svakom kantonu, do 2010. godine

5.6.3 Obezbijediti finansijske resurse za implementaciju strategije zapošljavanja

Cilj je osigurati finansijske resurse za sprovedbu slijedećih programa strategije zapošljavanja:

5.6.3.1 Mjere obuke

Mjere obuke, čiji je cilj da unaprijede zaposlivost nezaposlenih i drugih definisanih ciljnih skupina kroz obuku. Ove mjere se finansiraju javnim sredstvima.

5.6.3.2 Poticaji za zapošljavanje

Mjere koje olakšavaju regrutiranje nezaposlenih osoba i ostalih ciljnih skupina ili pomažu osiguranje kontinuirane zaposlenosti osoba koje su izložene riziku ostajanja bez posla. Poslodavac, normalno, dobrim dijelom učestvuje u ovim troškovima.

5.6.3.3 Integracija osoba sa posebnim potrebama i drugih ugroženih skupina


70

Mjere koje imaju za cilj da promoviraju integraciju osoba sa posebnim potrebama i drugih ugroženih skupina na tržište rada.

5.6.3.4 Direktno kreiranje radnih mjesta

Mjere kojima se uspostavljaju radna mjesta, obično u korist zajednice ili društveno korisne naravi, sa ciljem nalaženja posla za dugotrajno nezaposlene ili osobe koje inače teško mogu naći posao. Većina troškova se obično pokriva iz javnog budžeta.

5.6.3.5 Poticaji za pokretanje aktivnosti

Mjere koje promoviraju poduzetništvo tako što potiču nezaposlene i ciljne skupine da pokrenu vlastito poduzeća ili da postanu samo-zaposleni.


Obezbijeđena finansijska sredstva za financiranje aktivnih mjera u periodu 2009-2012. godine.


71

Aneksi

Aneks 1. - Regionalna i lokalna analiza Federacije Bosne i Hercegovine

Aneks 2. - Regionalni/teritorijalni dispariteti

Aneks 3. - Obrazovanje i cjeloživotno učenje

Aneks 4. - Statistički aneks: Opskrba radnom snagom - stanovništvo i

rad

Aneks 5. - Mobilnost i migracije

Aneks 6. – Lista institucija kojima je dostavljen nacrt „Strategije zapošljavanja Federacije Bosne i Hercegovine“


72

Aneks 1. - Regionalna i lokalna analiza Federacije Bosne i Hercegovine

1. Uvod

1.1 Osnovne informacije i svrha projekta

U Strateškom planu EU za BiH (2000-2006) i MIP-u (2005-2006), stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora je identificirano kao jedan od prioriteta za uspješnu ekonomsku reformu zemlje, a ovaj cilj se ne može postići bez jedinstvenog tržišta rada i njegove povećane mobilnosti. Nedefinisani okvir zajedničke politike u BiH predstavlja osnovnu prepreku za postavljanje uvjeta i ciljeva za razvoj zajedničkih programa i integriranih mjera potrebnih za poboljšanje nivoa zapošljavanja u privatnom sektoru, slobodnog protoka radne snage i jednake primjene uvjeta zapošljavanja širom zemlje. Normativna osnova je još uvijek neadekvatno razvijena i zbog toga ne može osigurati zajednički regulatorni okvir koji bi omogućio veći broj zapošljavanja i fleksibilnost tržišta rada. Proces prikupljanja podataka sa tržišta rada treba se poboljšati kako bi se osigurala transparentnost i kvalitet informacije u cilju adekvatne anlalize stanja bez koje nije moguće kreirati strategiju djelovanja, te omogućiti jednake mogućnosti zapošljavanja, smanjenje nezaposlenosti i slobodnu cirkulaciju radnika u integriranom tržištu rada. U cilju reforme tržišta rada u BiH, pokrenut je projekat Reforme politike zapošljavanja i uspsotavljanja informacionog sistema tržišta rada, finansirani od EU, sa glavnim ciljem podrške ekonomske obnove BiH, povećavajući broj zaposlenih, kroz efektivne politike tržišta rada i u cilju podrške razvoja strategija zapošljavanja koje su u skladu sa Eu politkama vezanim za zapošljavanje i tržište rada. U ovom smislu, projekat treba postići sljedeće rezultate:

1. Razvoj Strategije zapošljavanja i Akcionog plana zapošljavanja vodeći računa o lokalnim specifičnostima;

2. Razvoj probnog informacionog sistema tržišta rada funkcionalnog za implementaciju Nacionalne strategije zapošljavanja;

3. Razvoj nacionalnog sistema izvještavanja o procesu zapošljavanja i radničkim statistikama;

4. Definisanje nacrta okvirnih principa i standarda rada. Cilj situacione analize jeste da obezbijedi osnovu za proces razvoja okvira strategija zapošljavanja za FBiH. Regionalna i lokalna situaciona analiza ima za cilj opiše stvaranje ljudskog kapitala i ekonomskih potencijala poređenjem sektora na lokalnim i regionalnim nivoima, radi otkrivanja prednosti, slabosti, mogućih prilika i potencijalnih opasnosti na lokalnim nivoima a u skladu sa najboljim primjerima iz EU. Aneks 1 daje kratki koncept o nekim teoretskim i praktičnim metodološkim pitanjima koja su uključena u proces prikazivanja potreba tržišta rada.


73

1.2 Uslovi za stvaranje izvještaja situacione analize

Rezultati mjerenja nezaposlenosti se ne mogu prihvatiti sa potpunom sigurnošću. Statistički podaci o registrovanim nezaposlenim, prikupljeni od strane entitetskih agencija za zapošljavanje, se trebaju uzeti u razmatranje sa oprezom. Veliki broj zaposlenih u sivoj ekonomiji su registrovani kao nezaposlene osobe kako bi ostvarili zdravstveno osiguranje. Izvještaj Svjetske banke o tržištu rada procjenjuje da se „samo nešto manje od četvrtine osoba registrovanih kao nezaposleni može zaista kvalifikovati kao nezaposleni po definiciji ILO-OECD standarda“ (str.10 IMF Državni Izvještaj Br. 04/54, 10 februar 2004 godine) Podaci o zapošljavanju i platama se također ne mogu smatrati potpuno pouzdanim. Prema IMF-u, dostupni podaci ukazuju da oko 20 posto osoba, koje su registrovane kao zaposlene u kadrovskim službama kompanija, ne primaju plaće. Također, IMF tvrdi da su podaci o plaćama nepouzdani zbog čestog nepotpunog izvještavanja firmi o davanju plaća, posebno u privatnom sektoru, radi izbjegavanja plaćanja poreza.48 Siva ekonomija u BiH, koja po nekim istraživanjima obuhvata nešto više od 40 posto ukupnog broja radnih mjesta, nije u fokusu interesovanja regionalne i lokalne situacione analize i ako siva ekonomija ima utjecaj na rezultate ovog istraživanja. Razlog za to se čini manje logičan a više pragmatičan i ima najmanje dva elementa:

1. U dizajnu Strategija ljudskih resursa, uključujući i strategije zapošljavanja, podrške lokalnim preduzećima i pojedincima bi se trebala fokusirati na formalni dio ekonomije. Problematično je podržavati one koji manje više namjerno ne učestvuju uformalnim ekonomskim tokovima;

2. U mnogim slučajevima, razlog sudjelovanja u sivoj ekonomiji, nije namjerno ne podržavanje razvoja moderne demokratske države, već je više uslovljeno institucionalnom nefleksibilnošću, uključujući administrativne i zakonske nedostatke koji stvaraju administrativne probleme uposlenicima (ništa manje ni u malim i srednjim preduzećima) kao i nekompletan, nepraktičan ili diskriminirajući poreski sistem. Kako su ove procedure politički produkt, one su van područja djelovanja strategija ljudskih resursa.

Međutim, pri izradi strategije siva ekonomija, kao značajan genrerator zaposlenosti mora biti uzeta u obzir. Pored metodoloških problema, tj. nekonzistentnosti i neuporedivosti podataka, neki bitni podaci nephodni za sveobuhvatnu analizu regionalnih i lokalnih ekonomskih potencijala, uključujući sljedeće:

• Veličinu regionalnih i lokalnih preduzeća, vlasništvo, ekonomski sektor • Lokalno stanovništvo

o Po spolu o Starosti o Stečenom obrazovanju

• Procjene internacionalne migracije • Procjene inter-regionalne i inter-lokalne migracije (ulaz-izlaz) • Procjene o osobama koje rade van svog mjesta stanovanja • Otvorene pozicije po vrstama posla na regionalnom i lokalnom nivou • Protok radnika u preduzećima po vrstama posla na regionalnom i lokalnom nivou

48 IMF Državni izvještaj, No. 04/54


74

Zbog svega navedenog, preporuka je da se napravi plan za implementaciju strategija koje će zadovoljiti zahtjeve modernog ekonomskog planiranja i izvještavanja u smislu stvaranja (prikupljanja) najbitnijih i osnovnih statističkih podataka koji će biti u skladu sa internacionalnim standardima.


75

2. Izvršni sažetak

Pet kantona (polovina od ukupno deset kantona u Federaciji BiH) je naseljeno sa gotovo 80 posto ukupne populacije u Federaciji. Istih pet kantona je doživjelo porast broja stanovnika, porast dva puta veći od prosječnog porasta u Federaciji, koji ukazuje na trend kretanja stanovništva ka većim gradovima. Tuzlanski Kanton i Unsko-Sanski Kanton su iskusili smanjenje broja stanovnika; Unsko-Sanski Kanton ima najveći broj stanovnika i zajedno sa Tuzlanskim kantonom čini više od jedne trećine ukupnog broja stanovništva u Federaciji. Ovo istraživanje nadalje jasno pokazuje da je Kanton Sarajevo bilježi daleko najveći rast broja stanovnika. Također, istraživanje pokazuje da je smanjenje broja stanovnika u Tuzlanskom Kantonu uglavnom uzrokovano smanjenjem broja stanovnika u nekim manje naseljenim opštinama, dok se u dvije najviše nastanjene opštine, Tuzla i Živinice, broj stanovnika u manjoj mjeri povećao. Isto se dešava i u Unsko-Sankom Kantonu, gdje dvije najnaseljenije opštine imaju porast broja stanovnika i gdje je smanjenje broja stanovnika tog kantona uzrokovano odljevom stanovništa iz dvije opštine, Sanski Most i Velika Kladuša. Udio zaposlenog stanovništva je sličnan u svim kantonima – sa nešto manjim brojem od prosječnog u Kantonu 10. Pale u Bosansko Podrinjskom kantonu imaju najmanji udio radno sposobne populacije – 55 posto, dok Dobretići u Srednjobosanskom kantonu imaju najveći (75.5 posto). Srednjobosanski kanton ima veoma mali udio mlađe populacije u ukupnom stanovništvu, tj. djece do 14 godina (samo 3.2 posto). Najmanji udio stanovnika ove dobi (od 0-14 godina) je u opštini Ravno u Hercegovačko-neretvanskom kantonu (1.6 posto). Opština Bužim u Unsko-sanskom kantonu ima najveći udio djece (27.4 posto). Najveći udio stanovništva starijeg od 65 godina je u opštini Bosansko Grahovo u Kantonu 10, kantonu koji generalno ima najveći udio stanovnika preko 65 godina. Najmanji udio stanovništva preko 65 godina starosti je u opštini Tešanj u Zeničko-dobojskom kantonu (7.2 posto od ukupnog broja stanovnika). Bužim je druga opština sa najmanjim udjelom stanovništva preko 65 godina (7.9 posto). Istraživanje starosne strukture stanovništva ukazuje potrebu za selektivnom poticajem tržišta rada i zapošljavanja usmjerenog ka specifičnim regionalnim i lokalnim potrebama To nam govori, da relativno velika grupa starijih osoba u pojedinim regijama treba više socijalnih i zdravstvenih usluga, dok će regije / kantoni / opštine sa relativno velikim udjelom mlađe populacije trebati više predškolskih institucija, škola, kulturnih i sportskih dvorana i slično, čime se obezbjeđuje stabilnost radne snage (roditelja djece). Drugim riječima, fleksibilna javna uprava bi trebala usmjeriti svoje aktivnosti u skladu sa demografskom strukturom. Istraživanje o populaciji nije sveobuhvatno zbog nedostatka informacija o među-kantonalnoj mobilnosti. Istraživanju nedostaje analiza vremenskih serija, gdje bi se koristili podaci kroz duži vremenski period. Međutim, istraživanje ukazuje na kretanje stanovništva prema glavnim gradovima, centrima – trendu koji se dešava i u drugim zemljama jugo-istočne Evrope, ali ne tako dramatičnom brzinom. Trgovinski deficit u FBiH ukazuje na probleme tranzicije, od centralizovane ekonomije ka tržišnoj ekonomiji, gdje izbor pojedinačnog kupca nije dat planski. Izvoz dobara i usluga se povećao od nekih 20 posto BDP-a na 30 posto u zadnjih šest godina, dok se uvoz uglavnom


76

kretao oko 67 posto BDP-a sa jednom iznimkom u 2005 godini kada se uvoz naglo povećao na 77 posto BDP-a. Gotovo sve nove tržišne ekonomije iskusile su veliki trgovinski deficit i ako niti jedna u istim razmjerima kao FBiH (osim dvije nove države članice EU, Rumunija i Bugarska). Jasna je potreba za povećanjem izvoza kroz razvoj konkurentnih proizvoda, bolju komunikacijsku i tehnološku infrastrukturu, te kroz generalni porast nivoa znanja i vještina radne snage. Godišnji rast BDP U FBiH ima relativno visoku stopu (veći od prosječnog u EU u svim ekonomskim sektorima), koja ukazuje na smanjenje tranzicionog pritiska. Rast BDP-a od 6 do 8 posto ukazuje na potencijal jedne ekonomije, tj. mogući profit koje investitori lako mogu ostvariti. Istraživanje ukazuje na pozitivnan trend promjene poslovne klime, koji se manifestira kroz značajan godišnji rast (8.6 posto) broja otvorenih preduzeća za 2006 godinu. Jedino se broj zanata u Posavskom kantonu smanjio za 5 posto. Broj privatnih prvnih subjekata se povećao u prosjeku 8.7 posto. Istraživanje dalje ukazuje na potrebu povećanja produktivnosti kako bi ubrzao proces tranzicije i smanjili negativni efekti ovog procesa. Istraživanje vezano za produktivnost u sektorima signalizira na hitnu potrebu za novim i boljim, produktivnijim vještinama i znanjima radne snage. Podatak o visokoj produktivnosti poljoprivrede u FBiH, treba uzeti sa velikom rezervom zbog toga što preko 80 posto svih zaposlenih u poljoprivredi radi u neformalnoj ekonomiji. Pozitivan znak je relativno velik nivo produktivnosti u finansijskom sektoru. Iskustvo pokazuje da je moderni finansijski sektor prva i polazna tačka za ubrzan ekonomksi razvoj, jer olakšava finansijske tokove za ostatak ekonomije. Zabrinjavajuća je veoma niska produktivnost u sektoru proizvodnje, sekroru je osnova za ukupni ekonomski razvoj, kao i osnova za povećnje izvoza. Isto važi i za nisku produktivnost u građevinskom sektoru, koji treba omogućiti modernizaciju fizičke infrastrukture u zemlji. Istraživanje ukazuje na investicionu atraktivnost FBiH, jer su troškovi radne snage u FBiH relativno niski. Međutim, potrebno je osigurati da povećanje plaća ne remeti osjetljivu ekonomiju, te da porast plata ne utječe negativno na konkurentnost ekonomije - osigurati adekavtanu kombinaciju stopa rasta produktivnosti, zapošljavanja i plaća. Kao primjer, Sektor E (energija) pokazuje rast u udjelu BDP-a i rast u zapošljavanju (koji je indikator potražnje tržišta rada) sa povećanjem produktivnosti od 2.3 posto (od 2004 godine), koji bi opet trebao ostaviti prostora za povećanje plaća ne više od 2.3 posto ukoliko ne želimo da naudimo osjetljivoj ekonomiji ovog sektora. Međutim, iz nekog razloga, plaće u sektoru za energiju su porasle za 24.7 posto što je samo dodatni teret u procesu tranzicije. Nastavljajući istu liniju argumentacije, građevinarstvo je moglo obezbijediti nešto više plaće (12.5 posto u usporedbi sa porastom produktivnosti od 13.6 posto), a isto važi i za trgovinski sektor. Finansijsko posredovanje je također moglo obezbijediti povećanje plaća (5.6 posto u usporedbi sa porastom produktivnosti od 22.7 posto), dok je zdravstvena i socijalna skrb mogla obezbijediti manje povećanje plaća. U nekim drugim sektorima, plaće su se povećale mnogo brže nego produktivnost, što može biti veoma štetno za ekonomiju ovih sektora jer smanjuje povrat na kapitalna ulaganja. Što se tiče drugih sektora, čini se da ne postoji potražnja na tržištu rada: ribolov/ribogojstvo, proizvodnja i ugostiteljstvo (hoteli i restorani).


77

Porast produktivnosti je potreban u svakom slučaju. Produktivnost u FBiH je veoma niska i ona predviđa dugotrajan proces tranzicije. Ulaganja u vještine su prijeko potrebna kako bi se ubrzao ovaj proces. Na sreću, povećanje produktivnosti bi moglo ostaviti prostora i za ulaganja, kao i za povećanja plaća bez nanošenja još veće štete osjetljivoj ekonomiju. Broj uposlenika u sektoru građevinarstva ukazuje na velika među-kantonalna odstupanja, odnosno razlike jer je gotovo 30 posto radnika u građevinskoj industriji registrovano u Kantonu Sarajevo. Značajna su odstupanja u broju zaposlenih u javnoj administraciji i odbrani; obaveznom socijalnom osiguranju, obuhvatajući između 11.2 posto ukupnog broja uposlenih u Bosansko-podrinjskom kantonu i čak 30 posto od ukupnog broja zaposlenih u Zapadno-hercegovačkom kantonu. Broj uposlenih u poljoprivredi obuhvata manje od 3 posto od ukupnog broja registiranih uposlenih u Federaciji, što se mnogo razlikuje od situacije u drugim zemljama jugo-istočne Evrope. Treba uzeti u obzir da je velika većina zaposlenih u poljoprivredi neprijavljeno. Kanton 10 ima značajno veći broj zaposlenih u poljoprivredi od prosjeka Ipak, najveći broj zaposlenih u ovoj industriji je u Tuzlanskom kantonu i Zeničko-dobojskom kantonu, te obuhvata više od 44 posto ukupno zaposlenih u poljoprivrednom sektoru u Federaciji. Rudarstvo je najvećim dijelom zastupljeno u Tuzlanskom kantonu i Zeničko-dobojskom kantonu, obuhvatajući 86 posto od ukupnog broja zaposlenih u ovom sektoru, prvenstveno zbog relativno velikog broja zaposlenih u rudnicima uglja i treseta. Vađenje metalne rude je s druge strane veoma važan sektoru u Srednjobosanskom kantonu i Zapadno-hercegovačkom kantonu, dok Hercegovačko-neretvanski kanton i Kanton Sarajevo uglavnom zapošljavaju osobe na drugim rudarskim poslovima. Proizvodnja hrane i pića je dominantan sektor u Unsko-sanskom kantonu, Zapadno-hercegovačkom kantonu i Kantonu Sarajevo, dok je prerada drveta, proizvoda od drveta, ne namještaja, najzastupljenija u Kantonu 10. Proizvodnja hemikalija i hemijskih proizvoda kao i proizvodnja metalnih proizvoda, osim mašina i opreme, su gotovo jednako zastupljene u Bosansko-podrinjskom kantonu. Istraživanje pokazuje da je proizvodnja druge transportne opreme relativno intenzivna u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, da je proizvodnja radio, TV i druge opreme uglavnom zastupljena u Srednjobosanskom kantonu (koji također visoko rangira u drugim proizvodnim industrijama), te da je proizvodnja celuloze, papira i proizvoda od papira zastupljena u Zeničko-dobojskom kantonu. Tuzlanski kanton izgleda obuhvata sve vrste proizvodnje, posebno proizvodnju uglja, rafinirane proizvode od petroleuma i nuklearno gorivo. Teško da se može reći da istraživanje vezano za registrovane nezaposlene osobe (već korišten termin) može dati procjenu nezaposlenosti kao ni stvoriti sliku o registrovanim nezaposlenim osobama koje traže posao. Procjenjena stope nezaposlenosti varira između 37.3 posto u Zapadno-hercegovačkom kantonu do 56 posto u Unsko-sanskom kantonu. Istraživanje stepena nezaposlenosti po opštinama pokazuje velika odstupanja od prosječnog stepena nezaposlenosti u FBiH jer pokazuje da stopa nezaposlenosti može biti čak 79.9 posto, što je slučaj u Teočaku. Istraživanje nagovještava potencijal za određeni stepen mobilnosti radne snage. U svim kantonima, najveći procenat nezaposlenih ima završenu srednju školu. Relativno velik procenat nezaposlenih u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i kantonu Sarajevo ima univerzitetsku diplomu.


78

Istraživanje o upisu u školu, prema tipu škole i kantonu, za dvije uzastopne školske godine, 2005/2006 i 2006/2007 godina, daje sljedeće generalne zaključke:

• Veliki porast broja upisanih učenika u gimnazije u Posavskom kantonu rezultat je značajnog povećanja upisa učenika u opštini Orašje. U principu, procenat upisanih učenika ženskog spola čini 60-63 posto od ukupnog broja upisanih u gimnazije;

• Sarajevo je jedini centar koji ima škole za obuku nastavnika. Upis u te škole se smanjio drastično u 2006/2007 godini u odnosu na 2005/2006 godinu;

• U Zapadno-hercegovačkom kantonu je došlo do povećanja upisa na tehničke škole od 8.1 posto. U principu, oba spola su zastupljena jednako;

• Model upisa u srednje stručne škole pokazuje da je najveći broj upisanih učenika muškog spola.

• U svim kantonima je došlo do smanjenja broja upisanih učenika; • Upis u srednje škole za djecu sa posebnim potrebama (specijalne srednje škole) po

kantonima ima trend smanjenja. Ukupan broj studenata u specijalnim srednjim školama u Federaciji je 337, većina njih su muškog spola.

Broj učenika po jednom nastavniku varira od 11 do 21. Relativno nizak broj učenika po jednom nastavniku, pod odeđenim okolnostima se smatra pozitivnim, pošto manji broj učenika omogućava vođenje individualno dizajniranih kurseva od kojih učenici imaju veću korist. S druge stran nastava sa malim brojem učenika u razredu povećava troškove obrazovnog sistema. Međutim, korist od razreda sa malim brojem učenika zavisi isključivo od dizajna i kvaliteta predavanja (nastave) Također se postavlja pitanje minimalnog broja učenika, jer je potreban određen broj učenika kako bi se zadržala mogućnost održavanja profesionalanog i adekvatanog predavanja, odnosno kako bi se zadržali potrebni uslovi učenja. Analizirajući prosjeke u kantonima, neke škole su blizu kritične granice omjera učenika i nastavnika, te shodno tome, kvalitet nastave može biti doveden u pitanje. Ukoliko je to slučaj, to bi mogao biti indikator nefleksibilnosti obrazovnog sistema, slabe ekonomike obrazovanja, pa i slabih rezultata u smislu sticanja znanja. Najveći udio učenica (u odnosu na ukupan broj učenika) je u tekstilnim, uslužnim, trgovinskim i školama za adminstrativna zanimanja, dok su učenice veoma malo zastupljene u tehničkim ili srednjim stručnim školama. Učenice su nadprosječno zastupljene u gimnazijama i učiteljskim školama. I dalje, učenici muškog spola su u najvećem broju zastupljeni u tradicionalnim disciplinama mehaničkog i električnog inžinjerstva, gradnje i građevinarstva, prevoza i stolarstva. Bitno pitanje u ovom kontekstu je da li odabir vrste obrazovanja, u smislu brojnosti, odgovara trenutnoj i budućoj potražnji na tržištu rada u FBiH? Na pitanje se ne može dati odgovor bez procjene tržišta rada i njegovog potencijala. U skladu sa ovim do sada, potrebno je istraživanje kvalifikacija kako bi se procijenio trenutni sadržaj i kvalitet obrazovanja koji nudi obrazovni sektor. Oba pitanja su van domašaja ovog ne-terenskog istraživanja koje se zasniva samo na zvaničnim statističkim podacima. Potrebna su mnogo primjerenija istraživačka sredstva kako bi se istražila transformacija diplomaca na tržište rada. Prosječna stopa učenika koji ne završe srednje škole je 2.4 posto u FBiH. Tendencija napuštanja škola je nešto više izražena među muškim učenicima, što je u potpunosti u skladu


79

sa iskustvom iz drugih zemalja EU i Balkana. Međutim, prosjek od 2.4 posto je nešto niži u poređenju sa drugim zemljama jugo-istočne Evrope (koje nisu članice EU). Prosječna stopa učenika koji ne završe srednju školu je nešto viša u Unsko-sanskom kantonu u poređenju sa prosjekom u FBiH za oba spola, a najniža u Zapadno-hercegovačkom kantonu. Stopa učenika koji ne završe srednju školu je najniži u Tuzlanskom kantonu. Kanton Sarajevo, koji ima najveći broj srednjih škola u FBiH, ima prosječnu stopu učenika koji nisu završili srednju školu istu kao što je prosječna stopa u FBiH. Čini se kao da umjetničke škole, srednje stručne škole i vjerske škole imaju veće stope učenika koji su napustili srednju školu od prosjeka. Ovo važi za studente oba spola. Tendencija napuštanja škola je neravnomjerno distribuirana u različitim obrazovnim profilima škola. Ugostiteljstvo–turizam i trgovina (obje stručne srednje škole) imaju duplo veću stopu nezavršenih učenika nego prosjek svih srednjih škola u FBiH. Isto važi i za stolarske i umjetničke škole. Statistika nije u mogućnosti da objasni razloge razlike u stopama onih koji ne završe srednju školu među sektorima iz razloga što statistika daje samo kvantitativne informacije. Preporučuje se implementacija procedura evaluacije i postavljanje implementacionog plana za standarde osiguranja kvalitete za cjelokupni obrazovni sistem u FBiH kako bi se iz toga ispitali kvalitativni razlozi za nezavršavanje srednjih škola. Istraživanje učenika koji su se upisani u srednje škole u 2006/2007 godini pokazuje da su studenti ženskog spola više skloni nego učenici muškog spola da upišu visokoškolske obrazovne ustanove. Studenti koji su se upisali u privatne visoko-školske ustanove otprilike 1 posto ukupnog broja studenata u prosjeku. Iznimka je Kanton Sarajevo, gdje je 2.4 posto studenata od ukupnog broja upisano u privatne visoko-školske obrazovne institucije. Vjerovatnoća upisivanja studenata u srednje škole je neravnomjerno raspoređena u Federaciji iz razloga što distribucija studenata po kantonima ni na koji način ne oslikava distribuciju cjelokupne populacije. Studenti iz Kantona Sarajevo obuhvataju 30 posto od ukupnog broja studenata, ali samo 18 posto od ukupne populacije (uključujući studente). Procenat studenata iz Kantona 10 čini samo polovinu ukupnog broja koji se očekuje da bude ekstreman, iako u principu, iz istraživanja o brojnosti ukupne populacije, svi kantoni, osim Tuzlanskog kantona i već pomenutog Kantona Sarajevo ima manje studenata nego očekivano. Nije začuđujuće da studenti izabiru univerzitete koji se nalaze blizu njihovog mjesta stanovanja. Vrlo tipično je da studenti koji već žive u Kantonu Sarajevo, biraju Univerzitet u Sarajevu u većem broju nego studenti koji žive u drugim univerzitetskim centrima. Ovaj model može biti objašnjen velikim ponudom, velikim brojem različitih fakulteta pri Univerzitetu u Sarajevu. Bilo kako bilo, i usprkos tipičnosti ovaj model ukazuje na postojanje nejednakih mogućnosti za studente, a koja bi opet mogla voditi ka nejednakoj distribuciji obrazovnih profila na duži period. Ako ništa, istraživanje upućuje na podrobnije ispitivanje razloga za ovaj model.


80

3. Demografski podaci

Analiza demografskih podataka je očigledno od vitalnog značaja za istraživanje ljudskih resursa. Polazna tačka istraživanja demografskih podataka je istraživanje potencijala i obima, i ukoliko se ulože potrebni napori da se omogući najbolja informacija,slijedi funkcionisanje tržišta rada bez problema koje će biti vidljivo kroz jednostavan pristup funkcionalnoj i geografskoj mobilnosti radne snage, i bez daljih restrikcija i barijera na produktivan način upotreba radne snage i ideje. Samim tim, istraživanje osnovnih demografskih podataka je istraživanje o prostornim i demografskim neispravnostima lokalnih, regionalnih i nacionalnih ekonomija. Tabela 3.1. prikazuje demografsku sliku po kantonima u 2006 godini u odnosu na ukupnu populaciju u kantonima do 2005 godine Table 3.1 Naseljenost po kantonima, 2005 i 2006 godina Brojnost i promjene broja stanovnika

Kanton

Ukupna naseljenost 2005

Ukupna naseljenost 2006

Distribucija 2006

Promjena naseljenosti 2005/2006

Rast naseljenosti 2005/2006

Unsko-sanki kanton 288935 287624 12.4% -1311 -0.5% Kanton Posavski 41436 41264 1.8% -172 -0.4% Tuzlanski Kanton 496885 496280 21.3% -605 -0.1% Zenicko-dobojski Kanton 401401 401590 17.3% 189 0.0% Bosansko-Podrinjski Kanton 34508 33717 1.4% -791 -2.3% Srednjobosanski kanton 256175 256191 11.0% 16 0.0% Hercegovacko-Neretvanski Kanton 228649 227630 9.8% -1019 -0.4% Zapadno-Hercegovacki Kanton 83570 82082 3.5% -1488 -1.8% Kanton Sarajevo 410031 418891 18.0% 8860 2.2% Kanton 10 82402 82197 3.5% -205 -0.2% FEDERACIJA BIH 2323992 2327466 100.0% 3474 0.1%

Izvor: Naše procjene bazirane na podacima Federalnog zavoda za statistiku, podaci o kantonima Tabela daje podatke o strukturi populacije u Federaciji BiH. Pet kantona (polovina od ukupno deset kantona u Federaciji BiH) je naseljeno sa gotovo 80 posto ukupne populacije u Federaciji. Istih pet kantona je doživjelo porast broja stanovnika, porast dva puta prosječnog porasta u Federaciji, koji ukazuje na model promjenja broja stanovnika i koji bi mogao biti slika opšteg kretanja ka glavnim gradovima. I Tuzlanski Kanton i Unsko-Sanski Kanton su doživjeli smanjenje broja stanovnika; Unsko-Sanski Kanton ima najveći broj stanovnika i zajedno sa Tuzlanskim kantonom čini više od jedne trećine ukupnog broja stanovništva u Federaciji. Ovo istraživanje nadalje jasno pokazuje da je Kanton Sarajevo ima daleko najveći rast broja stanovnika.


81

Tabela pokazuje da je smanjenje broja stanovnika u Tuzlanskom Kantonu uglavnom uzrokovano smanjenjem broja stanovnika u nekim manje naseljenim opštinama, dok se u dvije najviše nastanjene opštine, Tuzla i Živinice, broj stanovnika u manjoj mjeri povećao. Isti model se dešava i u Unsko-Sankom Kantonu, gdje su dvije najviše naseljene opštine doživjele porast broja stanovnika i gdje je osnovni pad naseljenosti tog kantona uzrokovan odljevom stanovništa iz dvije opštine, Sanski Most i Velika Kladuša. Tabela 3.2. prikazuje stanovništvo po različitim starosnim skupinama i njihovu zastupljenost dok tabela 3.3. prikazuje promjene u broju stanovništva određene starosne dobi. Ovim tabelama su nadalje dodate tabele A5.17 i A5.18 u Aneksu koje pokazuju varijacije unutar kantona. Tabela 3.2 Stanovništvo grupisano po starosnoj dobi po kantonima, 2005 i 2006 godina Brojnost po starosnim skupinama

2005 2006

KANTON 0 – 14 god

15-64 god 65+ god

0 – 14 god 15-64 god 65+ god

101 19.8% 69.2% 11.0% 19.8% 69.2% 11.0% 102 14.6% 69.7% 15.7% 14.6% 69.7% 15.7% 103 18.4% 68.9% 12.7% 18.4% 68.9% 12.7% 104 19.5% 68.7% 11.9% 19.0% 68.7% 12.4% 105 14.2% 67.1% 18.7% 14.2% 67.1% 18.7% 106 19.8% 66.9% 13.3% 19.8% 66.9% 13.3% 107 16.5% 66.5% 16.9% 16.5% 66.5% 16.9% 108 18.4% 66.9% 14.7% 18.3% 67.0% 14.7% 109 16.9% 66.7% 16.4% 17.0% 66.6% 16.3% 110 13.6% 64.7% 21.7% 13.6% 64.7% 21.7% Ukupno 18.2% 67.8% 14.0% 18.1% 67.8% 14.1%

Izvor: Naše procjene bazirane na podacima Federalnog zavoda za statistiku, podaci po kantonima Bilješka: Pogledati Aneks 4 za kodove Tabela 3.3 Promjene broja stanovništva po starosnoj dobi po kantonima, poređenje 2006 godine u odnosu na 2005

KANTON god 0 - 14

god 15-64

god 65+ Ukupno

god 0 - 14

god 15-64

god 65+ Ukupno

abs Abs abs Abs % % % % 101 -193 -945 -173 -1311 -0.3% -0.5% -0.5% -0.5% 102 -24 -119 -29 -172 -0.4% -0.4% -0.4% -0.4% 103 -58 -440 -107 -605 -0.1% -0.1% -0.2% -0.1% 104 -1947 145 1991 189 -2.5% 0.1% 4.2% 0.0% 105 -112 -536 -143 -791 -2.3% -2.3% -2.2% -2.3% 106 9 4 3 16 0.0% 0.0% 0.0% 0.0% 107 -193 -682 -144 -1019 -0.5% -0.4% -0.4% -0.4% 108 -325 -959 -204 -1488 -2.1% -1.7% -1.7% -1.8% 109 1865 5711 1284 8860 2.7% 2.1% 1.9% 2.2% 110 -23 -128 -54 -205 -0.2% -0.2% -0.3% -0.2% Ukupo -1001 2051 2424 3474 -0.2% 0.1% 0.7% 0.1%

Izvor: Naše procjene bazirane na podacima Federalnog zavoda za statistiku, podaci po kantonima Bilješka: Pogledati Aneks 4 za kodove


82

Ovi podaci ne ukazuju na bilo kakav model većih promjena u broju stanovništva određene starosne dobi, jer promjene slijede generalni trend prikazan u tabeli 3.1. Iz tog razloga, teško je dati modele kretanja koji su bazirani na ekonomskim potencijalima i potencijalima tržišta rada. Zastupljenost zaposlenog stanovništva je slična u svim kantonima – sa nešto manjim brojem od prosječnog u Kantonu 10. Pale u Bosansko Podrinjskom kantonu ima okvirno najmanji dio radno sposobne populacije – 55 posto, dok Dobretići u Srednjobosanskom kantonu ima najveći (75.5 posto). Drugi spomenuti kanton ima veoma mali broj stanovništva, tj. djece do 14 godina (samo 3.2 posto). Najmanji broj stanovnika ove dobi (od 0-14 godina) je u opštini Ravno u Hercegovačko-neretvanskom kantonu (1.6 posto). Opština Bužim u Unsko-sanskom kantonu ima najveći broj djece (27.4 posto). Najviše stanovnika starijih od 65 godina nalazi se u opštini Bosansko Grahovo u Kantonu 10, kantonu koji generalno ima najveći broj stanovnika preko 65 godina. Najmanje stanovnika preko 65 godina starosti je smješteno u opštini Tešanj u Zeničko-dobojskom kantonu (7.2 posto od ukupnog broja stanovnika). Bužim je drugi po malom broju stanovnika preko 65 godina sa postotkom od 7.9. Analiza demografskih trendova je ograni;ena nedostatkom podataka među-kantonalnoj mobilnosti radne snage. Istraživanju nedostaje duža vremenska serija, gdje bi se koristili podaci kroz duži vremenski period, te na taj način omogućili pouzdani trendovi i zaključci. Međutim, istraživanje ukazuje na kretanje radn snage prema većim centrima, što je uobičajan trend u zemljama jugo-istočne Evrope.


83

4. Ekonomski pokazatelji

Poglavlje o ekonomskim pokazateljima ukazuje na osnovne ekonomske potencijale u FBiH. Dijagram 4.1. pokazuje trgovinski deficit u odnosu na procenat BDP-a FBiH u periodu od 2001 do 2006 godine. Trgovinski deficit je dalje objašnjen u tabeli 4.1. Dijagram 4.1 Izvoz i uvoz FBiH u odnosu na procenat BDP-a period 2001 do 2006 godina

Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2007 godine i naše kalkulacije

Prema tabeli 4.1. izvoz dobara i usluga se povećao od nekih 20 posto BDP-a na 30 posto u zadnjih šest godina, dok se uvoz uglavnom kretao oko 67 posto BDP-a sa jednom iznimkom u 2005 godini kada se uvoz naglo povećao na 77 posto BDP-a. Prema tome, trgovinska bilanca ima dobar godišnji deficit. Table 4.1 Izvoz i uvoz i trgovinska bilanca dobara i usluga kao procenat BDP-a u periodu 2001 do 2006 godina 2001 2002 2003 2004 2005 2006 IZVOZ 20.5% 17.5% 20.1% 22.2% 25.5% 29.1% UVOZ 67.2% 64.7% 64.4% 66.8% 77.2% 66.8% TRGOVINSKA BILANCA -46.7% -47.2% -44.3% -44.6% -51.7% -37.6%

Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2007 godine i naše kalkulacije

Trgovinski deficit u FBiH pokazuje probleme tranzicije od centralizovane ekonomije ka tržišnoj ekonomiji gdje izbor pojedinačnog potrošača nije dat planski. Kako bi ovo pokazali, tabela 4.2. objašnjava trgovinsku bilancu za razne zemlje u istom vremenskom period kao u tabeli 4.1. Očigledno, gotovo sve nove tržišne ekonomije dožive deficit trgovanja, iako niti jedna u istim razmjerima kao FBiH (osim dvije nove države članice EU, Rumunija i Bugarska). Važnost poticaja lokalne ekonomije kako bi se nosila sa izazovima konkurentnih ekonomija je također naglašena. Pouka iz gore rečenog nije potreba za smanjenje uvoza, koji će samo još više usporiti proces tranzicije, nego povećanje izvoza kroz razvoj konkurentnih proizvoda, bolju komunikacijsku i tehnološku infrastrukturu, i ne manje bitno, kroz generalni porast nivoa vještina radne snage.

0.0% 10.0%

20.0% 30.0%

40.0% 50.0%

60.0% 70.0%

80.0% 90.0%

2001 2002 2003 2004 2005 2006

IZVOZUVOZ


84

Tabela 4.2 Trgovinska bilanca dobrima i uslugama za izabrane zemljekao procenat BDP-a u periodu 2001 do 2006 godina 2001 2002 2003 2004 2005 2006

FBiH -46.7%

-47.2%

-44.3%

-44.6%

-51.7%

-37.6%

AT 3.1% 4.9% 3.6% 4.5% 5.2% 6.3% BE 4.6% 5.3% 5.4% 5.6% 5.2% 5.1%

BG -12.6%

-13.0%

-17.8%

-20.2%

-24.5%

-30.7%

CH 6.2% 6.6% 5.9% 6.4% 7.0% 8.7% CY 1.0% -1.2% -1.0% -3.3% -2.5% -3.6% CZ -6.7% -9.0% -9.9% -9.1% -3.4% -3.1% DE 3.0% 5.0% 4.2% 5.5% 6.0% 7.0% DK 6.1% 5.0% 5.2% 3.1% 2.0% -0.4%

EE -7.8% -11.0%

-13.1%

-13.1%

-10.5%

-18.6%

ES -3.1% -3.7% -4.5% -6.4% -8.1% -9.3% EU25 1.0% 1.2% 0.6% 0.7% 0.6% 0.7% EU27 0.9% 1.1% 0.6% 0.5% 0.4% 0.4% FI 11.4% 11.4% 9.4% 10.3% 9.0% 11.1% FR 1.1% 1.1% 0.4% -0.5% -1.1% -1.6%

GR -11.4%

-12.6%

-14.3%

-14.7%

-13.8%

-15.1%

HR -7.6% -13.7%

-14.8%

-14.4%

-13.9%

-14.4%

HU -1.1% -3.4% -5.9% -4.7% -0.8% 3.2% IE 16.0% 18.0% 19.1% 18.8% 16.6% 16.4%

IS -1.2% 1.1% -2.1% -4.3% -12.9%

-19.0%

IT 1.2% 0.3% -0.5% -0.3% -0.6% -0.6% JP 1.1% 1.8% 2.5% 3.3% 3.5% 4.4%

LT -10.0%

-10.1%

-12.0%

-18.6%

-19.9%

-22.0%

LU 20.2% 21.3% 20.5% 21.7% 22.1% 25.8%

LV -10.0% -9.5%

-13.2%

-17.0%

-15.5%

-21.3%

MK 0.0% 0.0% 0.0% 0.0% 0.0% 0.0% MT -2.7% 3.0% -2.7% -4.3% -6.6% -5.4% NL 4.9% 5.4% 5.2% 7.0% 7.6% 7.1% NO 12.9% 12.3% 11.6% 8.9% 6.2% 3.9% PL -2.6% -2.1% -0.7% -1.2% -0.1% -1.0%

PT -10.7% -9.9% -8.4% -9.7%

-10.5% -9.3%

RO -11.7%

-10.4%

-14.7%

-19.9%

-26.0%

-35.0%

SE 8.8% 9.7% 10.0% 12.2% 12.5% 13.4% SI -1.7% -0.6% -2.7% -3.4% -1.4% -1.4% SK -6.9% -6.2% -0.2% -1.0% -2.9% -0.3% TR 3.2% 2.2% -0.7% -4.7% -5.9% -5.5%


85

UK -3.7% -5.0% -5.0% -5.7% -5.6% -5.7% US -4.4% -5.1% -5.4% -6.0% -6.1% -6.0%

Izvor: EUROSTAT, Statistički godišnjak/ljetopis 2006 i 2007 godina i naše kalkulacije

Tabela 4.3 pokazuje godišnje stope rasta BDP-a za razne zemlje upoređujući ih sa FBiH. Tabela ukazuje na visoku stopu rasta FBiH i koja signalizira smanjenje pritiska u procesu tranzicije. Koliko god gruba procjena bila, iskustvo pokazuje da rast BDP-a od 6 do 8 nadalje pokazuje potencijal jedne ekonomije, t.j. neiskorišteni profit koje investitori lako mogu ostvariti.. Tabela 4.3 Godišnja stopa rasta BDP-a za izabrane zemlje period 2004 do 2006 godina 2004 2005 2006 FBiH 5.5 4.0 8.6 AT 2.3 2.0 3.3 BE 3.0 1.7 2.8 BG 6.6 6.2 6.1 CH 2.5 2.4 3.2 CY 4.2 4.0 4.0 CZ 4.5 6.4 6.4 DE 1.1 0.8 2.9 DK 2.3 2.5 3.9 EE 8.3 10.2 11.2 ES 3.3 3.6 3.9 EU25 2.5 1.8 3.0 EU27 2.5 1.9 3.0 FI 3.7 2.8 4.9 FR 2.5 1.7 2.0 GR 4.6 3.8 4.2 HR 4.3 3.3 4.8 HU 4.8 4.1 3.9 IE 4.4 6.0 5.7 IS 7.7 7.1 4.2 IT 1.5 0.6 1.8 JP 2.7 1.9 2.4 LT 7.3 7.9 7.7 LU 4.9 5.0 6.1 LV 8.7 10.6 11.9 MK 4.1 4.1 3.1 MT 0.2 3.4 3.4 NL 2.2 1.5 3.0 NO 3.9 2.7 2.2 PL 5.3 3.6 6.2 PT 1.5 0.9 1.3 RO 8.5 4.2 7.9 SE 4.1 3.3 4.1 SI 4.4 4.1 5.7 SK 5.2 6.6 8.5 TR 8.9 7.4 6.1 UK 3.3 1.8 2.9 US 3.6 3.1 2.9


86

Izvor: EUROSTAT, Statistički godišnjak/ljetopis 2006 and 2007 godine i naše kalkulacije

Tabela sa stopama rasta BDP-a je dalje razrađena u tabeli 4.4.5 u Statističkom Aneksu koji govori o bruto stopi GVA u ekonomskim sektorima za izabrane Evropske zemlje i FBiH, 2006 godina (Indeks 2003=100). Tabela 4.4. pokazuje rast broja firmi u periodu od 2005 do 2008 godine. Također, tabela pokazuje da se porast broja firmi uglavnom desio u periodu od 2005 do 2006 godine. Jedino se broj zanata u Posavskom kantonu smanjio za 5 posto. Zanati obuhvataju između 40 posto od ukupnog broja otvorenih firmi u Posavskom kantonu do 66 posto u Srednjobosanskom kantonu. U principu, cjelokupni rast od 8.6 posto sugerira pozitivnu poslovnu klimu i pozitivan stav prema ekonomskom razvoju. Tabela 4.4 Registrovane firme u kantonima prema vrsti djelatnosti u periodu od 2005 do 2006 godine Apsolutni brojevi 2006 godina i stope rasta

KANTON Pravne Firme Zanati Ukupno

Pravne Firme Zanati Ukupno

2006 2006 2006 Rast Rast 2006

Rast 2006

aps aps aps % % % Unsko-sanki kanton 3835 3438 7273 6.0% 4.9% 5.5% Kanton Posavski 789 543 1332 7.2% -5.1% 1.8% Tuzlanski Kanton 6573 8480 15053 7.8% 8.8% 8.4% Zenicko-dobojski Kanton 4406 7892 12298 10.0% 7.1% 8.1% Bosansko-Podrinjski Kanton 406 525 931 8.6% 8.7% 8.6% Srednjobosanski kanton 3154 6189 9343 9.4% 12.1% 11.2% Hercegovacko-Neretvanski Kanton 4209 5120 9329 9.4% 8.2% 8.8% Zapadno-Hercegovacki Kanton 2043 1923 3966 10.4% 6.0% 8.2% Kanton Sarajevo 9444 11270 20714 8.9% 8.6% 8.8% Kanton 10 1337 1708 3045 10.7% 15.7% 13.5% FEDERACIJA BIH 36196 47088 83284 8.7% 8.5% 8.6%

Izvor: Naši proračuni bazirani na podacima Federalnog zavoda za statistiku, podatci po kantonima Tabela 4.5. pokazuje broj zanata i pravnih firmi po ekonomskim sektorima u 2006 godini, upoređujući ih sa podacima iz 2005 godine. Na kraju, tabela 4.5. pokazuje stope rasta (poređenje za 2006 i 2005 godinu) otvaranja firmi po ekonomskim sektorima. Broj pravnih firmi se povećao u prosjeku za 8.7 posto, što je u suprotnosti sa varijacijama u zanatstvu. Broj zanata u poljoprivredi se povećao za 75 posto, dok je broj zanata u finansijskom posredovanju pao na 66 posto. S druge strane, broj zanata u finansijskom posredovanju nije velik.


87

Tabela 4.5 Registrovane firme po vrsti djelatnosti u 2005 i 2006 godini Apsolutni brojevi 2006 godina i stope rasta



Rast 2006

Rast 2006

Rast 2006

Rast 2006

Rast 2006

Rast 2006

abs abs Abs % % % A 742 1885 2627 9.9% 74.9% 49.9% B 29 29 58 7.4% 7.4% 7.4% C 174 10 184 7.4% 11.1% 7.6% D 4655 5399 10054 7.2% 8.7% 8.0% E 129 1 130 11.2% 0.0% 11.1% F 2215 1903 4118 8.4% 13.0% 10.5% G 11221 16113 27334 6.2% 6.0% 6.1% H 729 9183 9912 5.3% 6.3% 6.2% I 2130 4869 6999 5.1% 3.5% 4.0% J 247 16 263 10.3% -66.0% -3.0% K 3039 3545 6584 10.1% 10.3% 10.2% L 1785 0 1785 5.5% - 5.5% M 1019 488 1507 2.0% 8.0% 3.9% N 1260 646 1906 3.7% 4.9% 4.1% O 6791 2996 9787 18.6% 8.3% 15.3% P 1 4 5 0.0% 0.0% 0.0% FEDERACIJA BIH 36196 47088 83284 8.7% 8.5% 8.6%

Izvor: procjene na osnovu Ureda Federalne statistike, podatci o kantonima Pogledati Aneks 1 za kodove Tabela 4.6 pokazuje potencijale FBiH kao i probleme dajući ugrubo procjenu produktivnosti za izabrane Evropske zemlje u 2005 godini, upoređujući ih sa prosjekom u EU. FBiH treba u velikoj mjeri povećati produktivnost kako bi ubrzala proces tranzicije. Očigledno, FBiH će se suočiti sa istim problemom kao što su i Rumunija, Turska, Slovačka, Mađarska, i Baltičke države koje prolaze kroz velike reforme u obrazovnom sektoru i sektoru tržišta rada. Ove države su duži period provodile reformu finansijskog sektora, koji je još uvijek problem u FBiH. (t.j. u Bosni i Hercegovini). Tabela 4.6 pokazuje produktivnost u različitim sektorima. Informacije o pojedinačnim sektorima ukazuju na veliku potrebu za novim i boljim, produktivnijim vještinama. Ovi podaci ukazuju na to da je produktivnost u poljoprivredi veća nego prosječna produktivnost ovog sektora u EU. Razlog tome je što je velika većina radnika u poljoprivredi neprijavljeno tj. zaposleno u neformalnom sektoru, te je procjena stvarne produktivnosti u ovom sektoru na nesto ispod 30 posto Eu prosjeka. Interesantan je relativno visok nivo produktivnosti u finansijskom sektoru (sektori od J do K), što bi moglo ukazati na postojanje relativno modernog privatnog finansijskog sektora. Iskustvo pokazuje da je moderni finansijski sektor prva i polazna tačka u tranziciji, jer olakšava finansijske tokove za ostatak ekonomije. Zabrinjavajuća je veoma niska produktivnost u sektoru proizvodnje (sektori C do E), koji bi trebao stvoriti osnovu za ubrzan razvoj ekonomije, kao i osnovu za povećan izvoz. Isto važi i za nisku produktivnost u građevinskom sektoru (sektor F) koji treba biti u stanju modernizirati infrastrukturu u smislu novih i boljih puteva i izgradnje objekata.


88

Tabela 4.6 Produktivnost:Indeksi produktivnosti na većem broju ekonomskih sektora odabrane Evropske zemlje 2005 godina (Indeks EU25=100) INDEX EU25=100 A-B C-D-E F G-H-I J-K L-P UKUPNO FBiH 158 16 22 30 54 28 26 BE 205 151 143 134 112 118 131 CZ 66 29 25 39 22 28 31 DE 0 120 103 98 108 116 115 DK 283 160 144 134 120 129 130 EE 43 23 28 43 45 21 31 EU25 100 100 100 100 100 100 100 FI 180 166 116 143 109 94 124 FR - - - - - - 127 HU 106 29 25 30 41 33 32 IT 157 89 97 119 101 102 104 LU 145 143 129 173 146 156 171 LV 19 20 27 38 40 21 25 NL 209 145 122 119 82 105 111 NO 285 386 124 150 139 123 173 PL 18 30 51 45 34 33 31 RO - - - - - - 13 SI 34 49 51 59 49 73 54 SK 105 31 33 24 22 19 26 TR - - - - - - 29 UK - - - - - - 146

Izvor: EUROSTAT, Statistički godišnjak/ljetopis 2006 i 2007 godina i naše kalkulacije Bilješka: Pogledati Aneks 1 za kodove vezane za ekonomske sektore Napominjemo da su gore navedene procjene bazirana na veoma grubim procjenama i razlikama u META podacima.

Tabela 4.7 pruža uporedive podatke troškova rada u odnosu na prosječne troškove u EU. Međutim, zvanična statistika još uvijek nema adekvatne podatke u ovoj oblasti. Umjesto toga, koristili smo mjesečne prosječne neto plaće za FBiH, koje ne mogu biti direktno upoređene u slučaju FBiH poreza socijalnih doprinosa zaposlenih (koje se upoređuju). Međutim, izgleda u redu reći da su socijalni doprinosti manji teret ekonomiji nego plaće u FBiH, iz čega bi mogli zaključiti da je čak i gruba procjena (mjera) bolja nego nikakva. Tabela 4.7 Mjesečne prosječne neto plaće u period 2002 do 2005 godina kao i prosječni mjesečni troškovi radne snage u izabranim Evropskim zemljama, 2005 godina (Indeks EU27=100) 2002 2003 2004 2005 FBiH 8.9 9.6 9.4 9.6 EU (27 zemalja) 100.0 100.0 100.0 100.0 Belgija 138.2 139.0 133.5 132.1 Bugarska 7.0 7.2 7.3 7.7 Češka Republika 27.7 27.7 28.9 32.0 Danska 141.1 146.4 143.9 146.3 Njemačka 129.2 132.0 129.2 127.0 Estonija 20.2 21.7 22.4 23.9 Grčka 66.5 70.8 - -


89

Španija 69.8 72.0 71.6 71.6 Francuska 141.1 142.7 143.5 144.1 Italija 104.5 - - - Kipar 61.6 65.6 65.4 68.0 Latvija 13.0 12.8 13.4 14.5 Litvanija 16.9 17.4 17.5 18.6 Luksemburg - - 149.7 150.9 Mađarska 26.3 27.3 28.8 31.7 Malta 46.4 45.8 43.2 46.5 Holandija 129.4 135.9 135.5 133.3 Austrija 125.8 129.4 126.5 126.4 Poljska 28.2 24.9 24.0 27.4 Portugal 47.9 50.3 51.4 52.2 Rumunija 9.0 8.8 9.3 12.0 Slovenija 51.8 53.4 52.3 53.8 Slovačka 18.7 20.2 21.9 23.5 Finska 116.0 119.8 117.9 121.2 Švedska 146.5 153.9 150.1 148.7 Velika Britanija 140.0 130.0 132.3 136.6 Island 122.5 132.0 136.0 161.4

Izvor: EUROSTAT, Statistički godišnjak/ljetopis 2006 i 2007 godine i naše kalkulacije

Idući u ovom pravcu i upoređujući tabelu 4.7 i tabelu 4.6 koja daje podatke o produktivnosti, možemo zaključiti da postoji mogućnost investiranja u FBiH jer su troškovi radne snage u FBiH niži od produktivnosti. Ukoliko pogledamo iz suprotnog ugla i uzmemo je kao mjeru radničkog povrata, možemo također zaključiti da ima prostora i za manja povećanja plaća u FBiH. Međutim, kako bi se osiguralo da povećanje plaća ne remeti osjetljivu ekonomiju, trebali bi napraviti detaljniju kontrolu stopa rasta produktivnosti, zapošljavanja i plaća. Upravo ovo je ono o čemu govori tabela 4.8, koja pokazuje indekse BDP-a, zapošljavanja, produktivnosti i plaća u 2005 i 2006 godini u poređenju sa 2004 godinom u ekonomskim sektorima. Tabela 4.8 Sumirani podaci: GVA Indeksi, Zaposlenost, Produktivnost i Plaće u Ekonomskim sektorima (NACE31) Izabrane Evropske zemlje, 2005 i 2006 godina (Indeks 2004=100) BDP ZAPOSLENOST PRODUKTIVNOST PLAĆE 2005 2006 2005 2006 2005 2006 2005 2006 A 94.8 102.1 98.3 97.8 96.5 99.0 99.2 108.4 B 138.4 122.9 92.6 79.9 149.4 212.8 123.2 110.9 C 111.8 98.7 100.2 100.6 111.6 109.7 104.7 121.0 D 103.7 114.9 95.6 93.1 108.5 128.0 105.7 111.0 E 102.0 103.1 104.2 102.7 97.8 102.3 108.7 124.7 F 109.3 105.3 97.4 101.3 112.2 113.6 103.1 112.5 G 106.4 113.8 103.8 106.8 102.4 113.4 104.0 112.2 H 101.5 110.7 101.7 93.5 99.9 120.2 101.9 111.4 I 101.5 106.3 99.1 99.6 102.5 108.4 106.0 110.1 J 112.1 119.3 104.1 109.0 107.7 122.7 103.4 105.6 K 102.2 115.2 112.6 122.8 90.7 95.9 110.7 118.6 L 104.6 105.6 97.3 96.9 107.4 114.0 104.8 117.0 M 110.4 102.7 102.1 104.4 108.2 108.7 102.4 114.9


90

N 106.7 104.9 102.5 102.1 104.1 109.7 102.7 107.5 O 106.8 120.0 105.7 110.5 101.1 116.0 109.5 111.5 UKUPNO 104.3 109.5 100.0 100.3 104.2 113.8 104.5 113.1

Izvor: EUROSTAT, Statistički godišnjak/ljetopis 2006 i 2007 godina i naše kalkulacije Bilješka: Pogledati Aneks 1 za kodove Ekonomskih sektora Napominjemo da su gore izloženi podaci bazirani na veoma grubim procjenama i na razlikama u META podacima.

Tabela 4.8 je očigledno sama po sebi veoma kompleksna. Kako bi se povećale plate trebamo osigurati da nam rast BDP-a to dozvoli, da je mogućnost zapošljavanja dostupna (pokazujući da ekonomija u okviru tog sektora ima potrebu za radnom snagom), dok bi mi osigurali da povećanje plaća ne bude veće od stope rasta produktivnosti. Tako da iz ove tabele možemo vidjeti sljedeće: Ukoliko se BDP i zapošljavanje povećava, mogli bi priuštiti više plaće, koje će biti u skladu sa produktivnosti. Naravno i obrnuto. Kao primjer, Sektor E (energija) pokazuje rast BDP-a i rast u zapošljavanju (koji je indikator potražnje tržišta rada) sa povećanjem produktivnosti od 2.3 posto (od 2004 godine), koji bi opet trebao ostaviti prostora za povećanje plaća otprilike od 2.3 posto ukoliko ne želimo da naudimo osjetljivoj ekonomiji ovog sektora. Međutim, iz nekog razloga, plaće u sektoru za energiju su porasle za 24.7 posto što je samo dodatni teret u procesu tranzicije. Nastavljajući istu liniju argumentacije, Sektor F (građevinarstvo) je moglo obezbijediti nešto veče plaće (12.5 posto u usporedbi sa porastom produktivnosti od 13.6 posto), a isto važi i za Sektor G (trgovinski sector). Sektor J (Finansijsko posredovanje) je također moglo obezbijediti povećanje plaća (5.6 posto u usporedbi sa porastom produktivnosti od 22.7 posto), dok je Sektor N (zdravstvena i socijalna skrb) mogla obezbijediti manje povećanje plaća. U nekim drugim sektorima, plaće su se povećale mnogo brže nego produktivnost, što može biti veoma štetno za ekonomiju ovih sektora jer smanjuje povrat na kapitalna ulaganja. Što se tiče drugih sektora, čini se da ne postoji potražnja na tržištu rada: ribolov/ribogojstvo, proizvodnja i ugostiteljstvo (hoteli i restorani). Kada sumiramo poglavlje o ekonomskim pokazateljima, možemo zaključiti da ekonomija FBiH treba biti ojačana kroz čvrsta ulaganja u vještine i kompetencije kako bi se ubrzao proces tranzicije u modernu tržišnu ekonomiju. Trgovinska bilanca pokazuje da su potrošači u FBiH do nekog stepena počeli proces tranzicije kupujući svoje proizvode na globalnom tržištu, ali mi još uvijek čekamo na globalne potrošače, potrošače širom svijeta, da počnu kupovati proizvode FBiH. Porast produktivnosti je potreban u svakom slučaju. Produktivnost u FBiH je veoma niska i ona predviđa dugotrajan proces tranzicije. Ulaganja u vještine su očajnički potrebna kako bi se ubrzao ovaj proces. Na sreću, povećanje produktivnosti bi moglo ostaviti prostora i za ulaganja kao i za povećanja plaća bez nanošenja još veće štete osjetljivoj ekonomiju. U nekoliko sektora, plaće se mogu povećati čak i više.


91

5. Pokazatelji tržišta rada

5.1 Registrovani zaposleni

Tabela 5.1.1 pokazuje broj registrovanih zaposlenih osoba po osnovnim ekonomskim sektorima u kantonima u 2006 godini i njihovoj brojnosti u kantonima49. Broj zaposlenih u građevinskom sektoru pokazuje velika varijacije iz razloga što je gotovo 30 posto radnika građevinske industrije registrovano u Kantonu Sarajevo. Značajna odstupanja u javnoj administraciji i odbrani; obaveznom socijalnom osiguranju (sector L u tabeli) su prisutna, obuhvatajući između 11.2 posto ukupnog broja uposlenih u Bosansko-podrinjskom kantonu pa čak do 30 posto od ukupnog broja zaposlenih u Zapadno-hercegovačkom kantonu. Tabela 5.1.1 Zaposlenost po glavnim ekonomskim sektorima (br. zaposlenih po kantonu) SEKTOR 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 A 3.4% 4.3% 3.5% 2.9% 1.0% 3.6% 2.5% 2.5% 0.9% 5.6% B 0.1% 0.0% 0.0% 0.0% 0.0% 0.0% 0.2% 0.2% 0.0% 0.0% C 0.4% 3.5% 12.3% 7.9% 0.1% 3.5% 0.3% 0.8% 0.1% 2.4% D 24.6% 14.6% 23.5% 30.4% 30.7% 30.5% 17.3% 17.5% 13.2% 20.2% E 2.7% 4.2% 3.8% 3.3% 3.3% 3.5% 6.4% 3.4% 3.9% 2.7% F 6.5% 2.3% 5.6% 7.1% 5.5% 3.7% 6.5% 6.4% 7.4% 6.7% G 14.7% 20.9% 11.8% 12.1% 11.2% 16.6% 15.3% 30.5% 13.9% 15.3% H 4.6% 3.6% 2.7% 3.5% 3.5% 3.7% 4.4% 2.5% 4.0% 4.2% I 5.2% 7.2% 7.1% 6.4% 5.3% 4.9% 8.9% 5.5% 9.2% 9.0% J 2.0% 1.4% 1.5% 1.1% 1.5% 0.9% 3.4% 1.5% 3.8% 1.9% K 1.6% 1.6% 1.8% 2.5% 1.5% 0.8% 3.3% 2.1% 5.2% 0.6% L 10.6% 15.9% 7.3% 6.8% 16.3% 8.3% 10.4% 10.7% 11.7% 10.6% M 11.7% 10.3% 9.4% 8.4% 8.9% 9.1% 8.7% 8.8% 8.8% 8.8% N 7.7% 8.3% 7.3% 5.9% 8.3% 8.0% 8.0% 4.6% 8.1% 8.3% O 3.8% 2.0% 2.1% 1.6% 2.8% 2.7% 4.3% 2.9% 7.2% 2.2% P 0.0% 0.0% 0.0% 0.0% 0.0% 0.1% 0.0% 0.1% 0.0% 0.0% Q 0.0% 0.0% 0.0% 0.0% 0.0% 0.0% 0.0% 0.0% 1.2% 0.0% X 0.6% 0.0% 0.4% 0.0% 0.0% 0.1% 0.1% 0.0% 1.3% 1.6% Ukupno 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0%

Izvor: Federalni zavod za statistiku, Statistički izvještaj 99, juli 2007 godine; naše procjene Bilješka: Pogledati Aneks 4 za kodove Broj uposlenih u agrikulturi obuhvata manje od 3 posto od ukupnog broja uposlenih u Federaciji, što se mnogo razlikuje od situacije u drugim zemljama jugo-istočne Evrope. Kanton 10 ima značajno veći broj zaposlenih u agrikulturi od prosjeka (lov i šumarstvo). Ipak, najveći broj zaposlenih u ovoj industriji je u Tuzlanskom kantonu i Zeničko-dobojskom kantonu, i obuhvata više od 44 posto ukupno zaposlenih u agrikulturnom sektoru u Federaciji. Rudarstvo je najvećim dijelom zastupljeno u Tuzlanskom kantonu i Zeničko-dobojskom kantonu, obuhvatajući 86 posto od ukupnog broja zaposlenih u ovom sektoru. Ovo je globalna 49 Pogledati dalje tabelu 3.4 I 3.5 u Statističkom Aneksu koji pokazuje apsolutne brojeve zaposlenih po sektorima u kantonima (tabela 3.4) I procente zapošljavavnja u sektorima (tabela 3.5).


92

slika, naravno, koja je takva uglavnom zbog relativno velikog broja zaposlenih u rudnicima uglja i treseta. Vađenje metalne rude je s druge strane veoma važan posao u Srednjobosanskom kantonu i Zapadno-hercegovačkom kantonu, dok Hercegovačko-neretvanski kanton i Kanton Sarajevo uglavnom zapošljavaju osobe na drugim rudarskim poslovima. Broj zaposlenih u proizvodnji je prikazan u tabeli 5.1.2. Tabela 5.1.2 Zapošljavanje u proizvodnji po kantonima, 2006 godina (broj zaposlenih po kantonima) SEKTOR 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 D015 26.5% 9.2% 9.8% 8.8% 7.4% 7.6% 15.8% 29.6% 31.9% 9.9% D016 0.0% 13.5% 0.2% 0.0% 0.0% 0.0% 3.1% 6.7% 3.5% 0.0% D017 12.4% 8.5% 0.4% 13.1% 0.0% 0.3% 3.9% 3.0% 3.1% 8.8% D018 2.5% 8.6% 11.2% 7.7% 0.3% 19.1% 4.2% 10.3% 3.5% 5.0% D019 2.9% 8.5% 13.1% 9.5% 2.5% 11.8% 1.0% 3.1% 3.6% 0.0% D020 18.8% 11.0% 7.7% 8.8% 2.3% 16.3% 4.5% 1.1% 4.7% 50.4% D021 0.2% 0.0% 0.7% 2.5% 0.0% 0.0% 1.7% 0.0% 0.0% 0.0% D022 0.9% 1.2% 1.3% 0.9% 0.3% 1.0% 2.7% 6.3% 9.3% 1.3% D023 0.0% 0.0% 6.3% 0.6% 0.0% 0.2% 0.0% 0.3% 0.1% 0.0% D024 0.3% 1.1% 6.0% 1.6% 33.8% 10.3% 0.5% 0.0% 5.4% 3.6% D025 4.9% 6.4% 3.0% 1.0% 6.4% 1.4% 0.8% 5.4% 2.3% 4.0% D026 5.8% 1.8% 6.2% 4.5% 0.7% 7.2% 9.4% 7.1% 3.7% 2.5% D027 0.0% 0.2% 0.2% 6.5% 0.0% 5.8% 13.9% 6.8% 4.4% 0.2% D028 4.8% 7.0% 11.1% 16.3% 24.9% 9.2% 19.5% 13.8% 7.4% 5.3% D029 7.3% 0.2% 7.7% 4.4% 15.4% 1.9% 2.9% 2.3% 4.6% 0.0% D030 0.0% 0.0% 0.5% 0.0% 0.0% 0.5% 0.2% 0.4% 1.4% 0.0% D031 1.2% 0.9% 1.5% 2.1% 0.0% 0.2% 0.2% 1.2% 1.5% 9.0% D032 0.0% 0.0% 0.0% 0.0% 0.0% 1.0% 0.7% 0.0% 0.0% 0.0% D033 3.1% 0.4% 0.1% 0.1% 0.2% 0.0% 0.8% 0.0% 0.8% 0.0% D034 1.4% 17.9% 2.2% 3.6% 0.0% 1.9% 2.7% 1.0% 3.3% 0.0% D035 0.0% 0.0% 1.0% 0.1% 0.0% 0.0% 9.3% 0.0% 0.5% 0.0% D036 6.9% 3.2% 9.4% 7.0% 5.1% 4.2% 1.9% 0.9% 4.2% 0.0% D037 0.3% 0.1% 0.3% 0.8% 0.7% 0.1% 0.3% 0.7% 1.0% 0.0% D-ukupno 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0%

Izvor: Federalni zavod za statistiku, Statistički izvještaj 99, juli 2007 godine Bilješka: Pogledati Aneks 4 za kodove Tabela 5.1.2 pokazuje veća odstupanja među kantonima u proizvodnji. Proizvodnja hrane i pića je najdominantniji sektor u Unsko-sanskom kantonu, Zapadno-hercegovačkom kantonu i Kantonu Sarajevo, dok je prerada drveta, proizvoda od drveta, ne namještaja, najzastupljenija u Kantonu 10. Proizvodnja hemikalija i hemijskih proizvoda kao i proizvodnja metalnih proizvoda, osim mašina i opreme, su gotovo jednako zastupljene u Bosansko-podrinjskom kantonu. Istraživanje pokazuje da je proizvodnja druge transportne opreme relativno intenzivna u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, da je proizvodnja radio, TV i druge opreme uglavnom zastupljena u Srednjobosanskom kantonu, koji također visoko rangira u drugim proizvodnim industrijama, te da je proizvodnja celuloze, papira i proizvoda od papira zastupljena u Zeničko-


93

dobojskom kantonu. Tuzlanski kanton izgleda obuhvata sve vrste proizvodnje, kao što su proizvodnja uglja, rafinirane proizvode od petroleuma i nuklearno gorivo. Evidentno je da ove strategijske prednosti trebaju biti naglašene u strategijama zapošljavanja. Tabela 5.1.3 pokazuje nedavne trendove što se tiče zapošljavanja. Prikazan je nevjerovatno veliki porast broja zaposlenih u Bosansko-podrinjskom kantonu, u usporedbi sa 2006 godinom, koja je ipak nešto usporena u zadnjim fazama. Tokom zadnjih mjeseci, u tri kantona je došlo do smanjenja zapošljavanja od 10 posto, iako, ako se gleda prosjek, u Federaciji je došlo do povećanja od 0.7 posto (2872 osobe). Tabela 5.1.3 Nedavni trendovi u zapošljavanju, 2006 godina, septembar i oktobar 2007 godine Rast i stope rasta

Kod kantona

SEP07 u poređenju sa prosjekom 2006

OKT07 u poređenju sa prosjekom 2006

OKT07 u poređenju sa SEP07

SEP07 u poređenju sa prosjekom 2006

OKT07 u poređenju sa prosjekom 2006

OKT07 u poređenju sa SEP07

abs Abs abs % % % 101 1315 2271 956 4.2% 7.3% 2.9% 102 331 -791 -1122 5.2% -12.5% -16.9% 103 4298 8833 4535 6.0% 12.4% 6.0% 104 2085 4207 2122 3.1% 6.3% 3.1% 105 1224 453 -771 29.2% 10.8% -14.2% 106 3427 1350 -2077 9.6% 3.8% -5.3% 107 1944 -136 -2080 4.7% -0.3% -4.8% 108 604 -1563 -2167 4.2% -10.8% -14.3% 109 6327 11210 4883 6.6% 11.8% 4.8% 110 648 -759 -1407 6.2% -7.3% -12.7% Ukupno 22203 25075 2872 5.9% 6.6% 0.7%

Izvor: Federalni zavod za statistiku, Statistički izvještaj 12, DEC2007 Bilješka: Pogledati Aneks 1 za kodove Tabela 5.1.4 pokazuje zaposlenost po spolu i stečenom obrazovanju u martu 2006 godine u brojevima, po spolu. Velike neujednačenosti u kantonima su evidentne. Osnovna slika koju daje tabela, jeste o velikom broju zaposlenih sa završenim univerzitetom , što se iz iskustva drugih internacionalnih zemalja čini vrlo neobično, čak i za zemlje jugo-istočne Evrope. Na kraju tabela predviđa da je obrazovanje najbolja investicija s obzirom da oni koji nemaju završenu čak ni srednju školu gotovo da nemaju šanse da dobiju posao.


94

Tabela 5.1.4 Zapošljavanje po spolu u zavisnosti od stečenog obrazovanja u kantonima za one koji su registrovani po stečenom obrazovanju, mart 2006 godine Učestalost po spolu između nivoa obrazovanja CREG SPOL UNIVERZITET VISOKO SREDNJE OSNOVNO UKUPNO 101 Ženski 13.5% 23.7% 56.7% 6.1% 100.0% Muški 17.2% 15.8% 61.7% 5.3% 100.0% Unsko-sanki kanton 15.4% 19.6% 59.2% 5.7% 100.0% 102 Ženski 11.8% 15.2% 63.7% 9.3% 100.0% Muški 14.5% 13.6% 60.7% 11.3% 100.0% Kanton Posavski 13.4% 14.2% 61.9% 10.5% 100.0% 103 Ženski 21.1% 14.6% 61.3% 3.1% 100.0% Muški 22.4% 9.3% 64.9% 3.5% 100.0% Tuzlanski Kanton 21.8% 11.6% 63.2% 3.3% 100.0% 104 Ženski 16.9% 15.8% 59.0% 8.3% 100.0% Muški 18.5% 11.6% 60.9% 9.0% 100.0% Zenicko-dobojski Kanton 17.7% 13.6% 60.0% 8.6% 100.0% 105 Ženski 12.7% 13.4% 64.6% 9.2% 100.0% Muški 18.8% 11.6% 65.2% 4.4% 100.0% Bosansko-Podrinjski Kanton 16.0% 12.4% 65.0% 6.6% 100.0% 106 Ženski 14.2% 16.0% 60.1% 9.7% 100.0% Muški 17.3% 12.8% 60.8% 9.1% 100.0% Srednjobosanski kanton 15.8% 14.3% 60.5% 9.4% 100.0% 107 Ženski 23.7% 16.4% 55.0% 4.9% 100.0% Muški 25.3% 11.5% 58.6% 4.6% 100.0% Hercegovacko-Neretvanski Kanton 24.6% 13.7% 57.0% 4.7% 100.0% 108 Ženski 15.7% 20.9% 60.4% 3.0% 100.0% Muški 19.9% 16.1% 59.3% 4.7% 100.0% Zapadno-Hercegovacki Kanton 17.9% 18.4% 59.8% 3.9% 100.0% 109 Ženski 29.6% 10.8% 50.5% 9.1% 100.0% Muški 28.7% 8.9% 57.5% 5.0% 100.0% Kanton Sarajevo 29.2% 9.9% 53.7% 7.2% 100.0% 110 Ženski 16.6% 18.2% 59.3% 5.9% 100.0% Muški 17.8% 12.8% 65.4% 4.0% 100.0% Kanton 10 17.2% 15.3% 62.6% 4.9% 100.0% FED Ženski 21.6% 15.0% 56.4% 7.0% 100.0% Muški 22.4% 11.2% 60.6% 5.8% 100.0% Federacija, ukupno 22.0% 13.1% 58.5% 6.4% 100.0%

Izvor: Naše procjene bazirane na podacima Federalnog zavoda za statistiku, Statistički Izvještaj 99, juli 2007 godine Tabela 5.1.5 pokazuje zaposlene prema spolu i njihovom broju u odnosu na obrazovanje. Istraživanje pitanja spola pokazuje generalni model većeg broja žena među onima koji ne posjeduju vještine (i obrnuto kada se govori o višem nivou obrazovanja). Tabela 5.1.5 pokazuje veća odstupanja među kantonima, s obzirom da neki kantoni imaju veliki procenat visoko stručnog kadra, dok drugi kantoni imaju upravo drugačiju strukturu zaposlenih. Tabela i rezultati navedeni u njoj očigledno trebaju biti potvrđeni od strane Socijalnih partnera kako bi se definisala lokalna realistična strategija zapošljavanja koja će reflektirati pozitivne aspekte i uzeti u obzir posebne karakteristike svakog kantona.


95

Tabela 5.1.5 Zaposlenost po spolu i prema kvalifikacijama u kantonima za one koji su registrovani po kvalifikacijama, mart 2006 godine Brojnost po spolu a na osnovu različitih kvalifikacija

CREG SPOL VISOKO STRUČNI STRUČNI

SREDNJE-STRUČNIO NESTRUČNI UKUPNO

101 Ženski 1.8% 33.5% 6.5% 58.3% 100.0% Muški 7.8% 53.1% 8.7% 30.4% 100.0% Unsko-sanki kanton 6.2% 47.8% 8.1% 37.9% 100.0% 102 Ženski 2.7% 35.3% 13.4% 48.7% 100.0% Muški 13.3% 58.3% 15.2% 13.3% 100.0% Kanton Posavski 10.2% 51.5% 14.6% 23.7% 100.0% 103 Ženski 3.8% 45.0% 17.3% 33.9% 100.0% Muški 18.2% 57.1% 9.0% 15.7% 100.0% Tuzlanski Kanton 15.2% 54.6% 10.7% 19.5% 100.0% 104 Ženski 3.8% 49.5% 15.4% 31.3% 100.0% Muški 17.8% 55.8% 11.0% 15.3% 100.0% Zenicko-dobojski Kanton 14.9% 54.5% 11.9% 18.6% 100.0% 105 Ženski 2.2% 30.1% 42.6% 25.1% 100.0% Muški 25.2% 47.4% 11.3% 16.0% 100.0% Bosansko-Podrinjski Kanton 19.7% 43.2% 18.9% 18.2% 100.0% 106 Ženski 1.4% 38.3% 21.5% 38.8% 100.0% Muški 11.9% 60.4% 8.9% 18.8% 100.0% Srednjobosanski kanton 9.2% 54.7% 12.2% 24.0% 100.0% 107 Ženski 3.1% 48.1% 14.9% 33.9% 100.0% Muški 16.3% 62.0% 8.8% 12.9% 100.0% Hercegovacko-Neretvanski Kanton 13.6% 59.2% 10.0% 17.2% 100.0% 108 Ženski 5.8% 61.7% 4.4% 28.2% 100.0% Muški 9.0% 77.3% 2.8% 10.8% 100.0% Zapadno-Hercegovacki Kanton 8.4% 74.5% 3.1% 14.0% 100.0% 109 Ženski 6.7% 46.6% 9.8% 36.8% 100.0% Muški 18.8% 60.2% 8.4% 12.6% 100.0% Kanton Sarajevo 16.6% 57.7% 8.6% 17.1% 100.0% 110 Ženski 1.5% 32.8% 12.3% 53.4% 100.0% Muški 9.6% 63.3% 3.9% 23.2% 100.0% Kanton 10 7.7% 56.1% 5.9% 30.4% 100.0% FED Ženski 21.6% 15.0% 56.4% 7.0% 100.0% Muški 22.4% 11.2% 60.6% 5.8% 100.0% Federacija,ukupno 22.0% 13.1% 58.5% 6.4% 100.0%

Izvor: Naše procjene zasnovane na podacima Federalnog zavoda za statistiku, Statistički izvještaj 99, juli 2007 godine


96

5.2 Registrovani nezaposleni (aktivno traže posao)

Podsticaji da se nezaposleni registruju kao takvi u Bosni i Hercegovini nose sa sobom neka ograničenja za analizu tržišta rada (pogledati poglavlje 1 gore). Jedva da se može reći da istraživanje vezano za registrovane nezaposlene osobe (već korišten termin) može dati procjenu nezaposlenosti kao ni stvoriti sliku o registrovanim osobama koje aktivno traže posao. Uprkos raznim pitanjima vezanim za ovo o čemu govorimo, ovo poglavlje ukratko daje sliku registranata lokalnim autoritetima tržišta rada u Federaciji, čak i ako je razlog za to samo da budu registrovani. Uzimajući u obzir posljedice restrikcija, u skladu sa dostupnošću podataka procedura registracije u BiH, statistički podaci prikazani u ovom dijelu izgledaju manje ubjedljivi. U svakom slučaju, tabela 5.2.1 prikazuje broj registranata u lokalnim biroima za zapošljavanje, zajedno sa brojem zaposlenih, kako bismo mogli procijeniti stopu nezaposlenosti (naravno, ukoliko vjerujemo da su registranti osobe koje aktivno traže posao). Procjenjena stopa nezaposlenosti varira između 37.3 posto u Zapadno-hercegovačkom kantonu do 56 posto u Unsko-sanskom kantonu. Tabela 5.2.1 Procjena stope nezaposlenosti u kantonima, prosječna 2006 godina

Kanton Zaposleni Nezaposleni

Procijenjena Radna Snaga

Procijenjena stopa nezaposlenosti

INDEKS (FED=100)

FEDERACIJA BiH 389601 362368 751969 48.2% 100.0 Unsko-sanki kanton 31169 39862 71031 56.1% 116.5 Kanton Posavski 6318 6095 12413 49.1% 101.9 Tuzlanski Kanton 71293 86411 157704 54.8% 113.7 Zenicko-dobojski Kanton 66658 70583 137241 51.4% 106.7 Bosansko-Podrinjski Kanton 4192 4904 9096 53.9% 111.9 Srednjobosanski kanton 36828 40483 77311 52.4% 108.7 Hercegovacko-Neretvanski Kanton 41799 28632 70431 40.7% 84.4 Zapadno-Hercegovacki Kanton 14528 8657 23185 37.3% 77.5 Kanton Sarajevo 95314 68556 163870 41.8% 86.8 Kanton 10 10402 8185 18587 44.0% 91.4

Izvor: Naše procjene bazirane na podacima Federalnog zavoda za statistiku, Statistički Izvještaj 12, DEC2007 Istraživanje nezaposlenosti po opštinama pokazuje glavna odstupanja od prosječnog u FBiH jer pokazuje da stopa nezaposlenosti može biti čak 79.9 posto, što je slučaj u Teočaku. Tabela nagovještava potencijal za određeni stepen mobilnosti radne snage.


97

Tabela 5.2.2 Prosječna nezaposlenost u opštinama, 2006 godina Rangirano prema odstupanjima od prosječnog indeksa u Federaciji FED=100

Opštine ZAP. NEZAP.

Procijenjena Radna Snaga

Procijenjena Stopa nezaposlenosti

INDEKS (FED=100)

Centar 33732 7416 41148 18.0% 37.4 Neum 1024 334 1358 24.6% 51.0 Kupres 1033 361 1394 25.9% 53.7 Ravno 59 22 81 27.2% 56.4 Ljubuski 4237 1664 5901 28.2% 58.5 Novo Sarajevo 18984 8434 27418 30.8% 63.8 Kresevo 1377 636 2013 31.6% 65.6 Citluk 3023 1443 4466 32.3% 67.0 Posusje 2504 1480 3984 37.1% 77.1 Centar 33732 7416 41148 18.0% 37.4 FEDERACIJA BiH 389601 362368 751969 48.2% 100.0 Stolac 998 2134 3132 68.1% 141.4 Buzim 1135 2447 3582 68.3% 141.8 Doboj-Istok 1197 2769 3966 69.8% 144.9 Foca 190 455 645 70.5% 146.4 Maglaj 2536 6251 8787 71.1% 147.6 Ilijas 1710 4962 6672 74.4% 154.3 Sapna 562 2062 2624 78.6% 163.1 Kalesija 2077 7992 10069 79.4% 164.7 Teocak 399 1591 1990 79.9% 165.9

Izvor: Naše kalkulacije bazirane na podacima Federalnog zavoda za statistiku, Statistički Izvještaj 12, DEC2007 Bilješka: Tabela sa potpunim podacima se može vidjeti u tabeli A5.1 u Aneksu 5 Tabela 5.2.3 pokazuje broj nezaposlenih po kantonima prema njihovom stečenom obrazovanju i njihovim brojem prema određenom nivou obrazovanja. U svim kantonima, najveći procenat nezaposlenih ima završenu srednju školu. Relativno velik procenat nezaposlenih u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i kantonu Sarajevo ima univerzitetsku diplomu. Tabela 5.2.4 pokazuje broj nezaposlenih po kantonima, ponovo prema njihovom nivou kvalifikacije i njihovim brojem zavisno od nivoa kojem pripadaju. Kao i u istraživanju o kvalifikacijama među zaposlenima, istraživanje o nezaposlenim po kvalifikacijama pokazuje velike razlike između kantona. Ukazuje na potrebu za različitim načinima mjerenja između kantona isto kao što generalno opisuje različitosti tržišta rada. U principu, nismo u mogućnosti da izvučemo bilo kakve čvrste zaključke iz istraživanja o registrovanoj nezaposlenosti jer se ovi podaci čine manje pouzdanim u smislu učešća aktivnog tržišta rada.


98

Tabela 5.2.3 Prosječna nezaposlenost po kantonima za one koji imaju registrovan nivo obrazovanja 2006 godina Distribucija (u procentima) u različitim nivoima i ukupan broj registrovanih nezaposlenih osoba Kanton UNIVERZITET VIŠE SREDNJE OSNOVNO UKUPNO FEDERACIJA BiH 8.0% 5.2% 85.7% 1.1% 8292 Unsko-sanki kanton 4.4% 7.6% 86.5% 1.5% 1532 Kanton Posavski 2.6% 4.2% 93.1% 0.0% 23751 Tuzlanski Kanton 7.3% 3.2% 89.4% 0.1% 13955 Zenicko-dobojski Kanton 4.7% 3.8% 89.3% 2.1% 1106 Bosansko-Podrinjski Kanton 6.6% 2.5% 90.9% 0.0% 8670 Srednjobosanski kanton 4.0% 4.3% 91.5% 0.2% 9986 Hercegovacko-Neretvanski Kanton 10.3% 8.8% 80.9% 0.0% 3443 Zapadno-Hercegovacki Kanton 7.4% 11.7% 80.7% 0.1% 22363 Kanton Sarajevo 13.6% 4.5% 79.5% 2.4% 3005 Kanton 10 5.1% 11.0% 83.4% 0.5% 96103

Izvor: Nađe procjene bazirane na podacima Fedealnog zavoda za statistiku, Statistički izvještaj 12, DEC2007 Tabela 5.2.4 Prosječna nezaposlenost po kantonima za one koji imaju prijavljenu stručnu spremu, 2006 godina Distribucija (u procentima) prema stručnoj spremi i ukupnom broju registrovanih nezaposlenih osoba

Kanton VISOKO STRUČNI STRUČNI

SREDNJE-STRUČNI NESTRUČNI UKUPNO

FEDERACIJA BiH 0.7% 39.1% 5.1% 55.1% 32898 Unsko-sanki kanton 0.1% 40.9% 10.9% 48.1% 5528 Kanton Posavski 0.9% 47.3% 3.6% 48.1% 66813 Tuzlanski Kanton 1.2% 49.2% 5.0% 44.6% 54684 Zenicko-dobojski Kanton 1.0% 43.0% 1.2% 54.8% 3277 Bosansko-Podrinjski Kanton 0.9% 48.1% 2.7% 48.2% 33561 Srednjobosanski kanton 1.6% 44.3% 20.8% 33.3% 15683 Hercegovacko-Neretvanski Kanton 0.2% 68.5% 2.7% 28.5% 7017 Zapadno-Hercegovacki Kanton 1.3% 42.7% 1.2% 54.8% 43876 Kanton Sarajevo 0.4% 57.8% 1.3% 40.5% 6300 Kanton 10 1.0% 46.5% 4.6% 47.9% 269637

Izvor: Naše procjene bazirane na podacima Federalnog zavoda za statistiku, Statistički Izvještaj 12, DEC2007


99

6. Obrazovanje

Tabela 6.1 prikazuje upis u srednje škole po kantonima na početku školske godine 2006/2007. Tabela pokazuje gotovo jednaku distribuciju studenata muškog i ženskog spola. Tabela 6.1 Upis u srednje škole po kantonima početak školske godine 2006/2007 Ukupno studenata, studenti ženskog spola i procenat studenata ženskog spola

Kanton

Ukupno upisano 2006/2007

Od toga studenata ženskog spola

postotak studenata ženskog spola

Unsko-sanki kanton 21892 10434 47.7% Kanton Posavski 3933 1902 48.4% Tuzlanski Kanton 43909 20681 47.1% Zenicko-dobojski Kanton 32278 15151 46.9% Bosansko-Podrinjski Kanton 2123 971 45.7% Srednjobosanski kanton 21383 10333 48.3% Hercegovacko-Neretvanski Kanton 17315 8220 47.5% Zapadno-Hercegovacki Kanton 6315 3108 49.2% Kanton Sarajevo 33071 15643 47.3% Kanton 10 4217 2038 48.3% FEDERACIJA BiH 186436 88481 47.5%

Izvor: Statistički Izvještaj 104, JUL2007, Federalni zavod za statistiku Istraživanje o upisu u školu, prema tipu škole i kantonu, za dvije uzastopne školske godine, 2005/2006 i 2006/2007 godina, daje sljedeće generalne zaključke50:

• Veliki porast broja upisanih studenata u gimnazije u Posavskom kantonu rezultat je značajnog povećanja upisa studenata u opštini Orašje. U principu, procenat upisanih studenata ženskog spola čini 60-63 posto od ukupnog broja upisanih studenata u gimnazije;

• Sarajevo je jedini centar koji ima škole za obuku profesora. Upis u škole se smanjio drastično u 2006/2007 godini u odnosu na 2005/2006 godinu;

• U Zapadno-hercegovačkom kantonu je došlo do povećanja upisa na tehničke škole od 8.1 posto. U principu, oba spola su zastupljena jednako;

• Model upisa na srednje stručne škole pokazuje da je najveći broj upisanih studenata muškog spola. U svim kantonima je došlo do smanjenja broja upisanih studenata;

• Broj upisa studenata u škole u kantonima koji imaju vjerske škole se povećao, osim u Unsko-sanskom kantonu, u kojem je došlo do smanjenja upisa za 3.6 posto. Procenat studenata ženskog spola varira od 37 posto u Zeničko-dobojskom kantonu do 52.7 posto u Kantonu Sarajevo;

• Upis u srednje škole za defektnu i zaostalu djecu (specijalne srednje škole) po kantonima pokazuje značajnu promjenu od 60 posto u Zapadno-hercegovačkom kantonu, ali to smanjenje upisa obuhvata tri ili manje studenata. Ukupan broj studenata u specijalnim srednjim školama u Federaciji je 337, većina njih su muškog spola.

Tabela 6.2 pokazuje broj regularnih srednjih škola, studenata i upisanih studenata, kao i omjer student-profesor po kantonima na početku školske godine 2006/2007. Omjer student-profesor 50 Statistički Aneks daje tabele za upise studenata prema tipu škole u svakom kantonu za dvije uzastopne godine 2005/2006 i 2006/2007, pogledati tabelu 3.21 (1-7)


100

varira od 11 do 21. Niti jedan od ovih omjera nije previše visok.51. Relativno nizak omjer student -profesor bi pod nekim okolnostima bio ocijenjen kao pozitivan, pošto manji broj studenata omogućava vođenje individualno dizajniranih kurseva od kojih bi studenti imali velike koristi. Očigledno je da su predavanja sa malim brojem studenata relativno skupa predavanja. Međutim, korist koja bi se mogla imati od predavanja sa malim brojem studenata zavisi isključivo od dizajna individualnih predavanja (kurseva) i jedva da može biti uobičajen element bez velikih troškova za obrazovni sistem. Nadalje, sa stanovišta ljudi koji se bave obrazovanjem, postavlja se pitanje kritičnog broja studenata, koji pokazuje da postoji granica minimalnog broja studenata potrebna kako bi se zadržala mogućnost održavanja profesionalanog i adekvatanog predavanja, odnosno kako bi se zadržali potrebni uslovi učenja. U ovom slučaju nedostaje nam osnovno znanje o situaciji u pojedinačnim školama kako bi donijeli čvrste zaključke o ovom pitanju. Međutim, kako nam istraživanje pokazuje prosjeke u kantonima, mogli bi se uplašiti da su neke škole, u određenim domenima, pa čak i u nekim pojedinačnim predavanjima (kursevima), dostigle kritičnu granicu i da možda nisu u stanju obezbijediti dobru obuku, koja bi shodno tome, mogla voditi ka slabim rezultatima sticanja znanja. Ukoliko je to slučaj, to bi mogao biti indikator nefleksibilnosti obrazovnog sistema, slabe obrazovne ekonomije, pa čak i slabih rezultata u smislu sticanja znanja. Tabela 6.2 Broj redovnih srednjih škola, profesora, upisanih studenata, i omjer student-profesor po kantonima na početku školske godine 2006/2007

Kanton Broj škola Broj profesora

Ukupan upis 2006/2007

Student – Profesor Omjer

Unsko-sanki kanton 22 829 12431 15.0 Kanton Posavski1 2 121 2544 21.0 Tuzlanski Kanton 32 1596 24460 15.3 Zenicko-dobojski Kanton 31 1362 18229 13.4 Bosansko-Podrinjski Kanton 3 94 1171 12.5 Srednjobosanski kanton 25 802 12123 15.1 Hercegovacko-Neretvanski Kanton 26 898 10023 11.2 Zapadno-Hercegovacki Kanton 7 258 3946 15.3 Kanton Sarajevo 34 1621 19837 12.2 Kanton 10 8 220 2628 11.9 FEDERACIJA BiH 190 7801 107392 13.8

Izvor: Statistički Izvještaj 104, JUL2007, Federalni zavod za statistiku i naše kalkulacije Tabela 6.3 prikazuje upis u srednje škole u 2007 godini po vrsti škole (ukupan broj upisan studenata ženskog i muškog spola, procenat upisanih studenata ženskog spola) i njihovu brojnost u različitim profilima škola. Ukupan broj pokazuje da je ukupan broj upisanih studenata bio oko 187,000, od kojih je otprilike 50 posto ženskog spola.

51 Tabele 4.19-21 u Statističkom Aneksu pokazuju broj časova I školsku godinu 2005/2006 I početak školske godine 2006/2007, kao I promjene. Tabela 4.22 nadalje pokazuje upis studenata u srednje škole po obrazovnoj orijentaciji, početkom školske godine 2006/2007 kao I postotak studenata ženskog spola.


101

Tabela 6.3 Upis u srednje škole u 2007 godini prema tipu škole, ukupan upis studenata ženskog spola, ukupan procenat studenata ženskog spola

Postotak TIP ŠKOLE

Ukupno upisano

Ukupno studentica

Postotak studentica Ukupno Studentice

GIMNAZIJA 29214 18532 63.4% 26.7% 34.1% ŠKOLE ZA OBUKU UČITELJA 29 26 89.7% 0.0% 0.0% UMJETNIČKE ŠKOLE 1085 651 60.0% 1.0% 1.2% TEHNIČKE ŠKOLE I SLIČNO 48572 23987 49.4% 44.4% 44.2% PROFESIJA MEHANIČAR 4402 1139 25.9% 4.0% 2.1% ELEKTROTEHNIKA 7472 906 12.1% 6.8% 1.7% RUDARSTVO I GEOLOGIJA 411 188 45.7% 0.4% 0.3% HEMIJA 869 629 72.4% 0.8% 1.2% GRAĐEVINARSTVO I ARHITEKTURA 1967 510 25.9% 1.8% 0.9% GEODEZIJA 326 116 35.6% 0.3% 0.2% CESTOVNI PREVOZ 2436 842 34.6% 2.2% 1.6% PTT PREVOZ 467 205 43.9% 0.4% 0.4% VOZNI PREVOZ 407 65 16.0% 0.4% 0.1% STOLARSTVO 518 217 41.9% 0.5% 0.4% ŠUMARSTVO 990 376 38.0% 0.9% 0.7% TEKSTIL 964 784 81.3% 0.9% 1.4% ŠTAMPARSTVO 653 298 45.6% 0.6% 0.5% AGRIKULTURA I PREHRANA 2391 1471 61.5% 2.2% 2.7% VETERINASTVO 619 210 33.9% 0.6% 0.4% UGOSTITELJSTVO –TURIZAM 2121 1421 67.0% 1.9% 2.6% EKONOMIJA 12345 8238 66.7% 11.3% 15.2% TRGOVINA 227 178 78.4% 0.2% 0.3% ADMINISTRACIJA 179 139 77.7% 0.2% 0.3% JAVNO ZDRAVSTVO 8708 6055 69.5% 8.0% 11.1% Statistička greška,tehničke škole 100 0 - - - STRUČNE SREDNJE ŠKOLE 28492 10184 35.7% 26.1% 18.8% PROFESIJA MEHANIČAR 7986 36 0.5% 7.3% 0.1% ELEKTROTEHNIKA 2915 44 1.5% 2.7% 0.1% RUDARSTVO I GEOLOGIJA 148 0 0.0% 0.1% 0.0% HEMIJA 106 69 65.1% 0.1% 0.1% GRAĐEVINARSTVO I ARHITEKTURA 711 0 0.0% 0.7% 0.0% CESTOVNI TRANSPORT 2433 76 3.1% 2.2% 0.1% STOLARSTVO 591 68 11.5% 0.5% 0.1% ŠUMARSTVO 71 0 0.0% 0.1% 0.0% TEKSTIL 1370 1271 92.8% 1.3% 2.3% PRERADA KOŽE 156 138 88.5% 0.1% 0.3% ŠTAMPARSTVO 21 7 33.3% 0.0% 0.0% AGRIKULTURA I PREHRANA 1036 572 55.2% 0.9% 1.1% UGOSTITELJSTVO –TURIZAM 2688 1112 41.4% 2.5% 2.0% TRGOVINA 4970 3915 78.8% 4.5% 7.2% USLUGE 3089 2716 87.9% 2.8% 5.0% ADMINISTRACIJA 181 160 88.4% 0.2% 0.3% Statistička greška, srednje stručne škole 20 0 - - -


102

VJERSKE ŠKOLE 1763 799 45.3% 1.6% 1.5% SPECIJALNE SREDNJE ŠKOLE 337 131 38.9% 0.3% 0.2% Ukupna statistička greška 120 0 - - - UKUPNO 109372 54310 49.7% 100.0% 100.0%

Izvor: Statistički Izvještaj 104, JUL2007, Federalni zavod za statistiku i naše kalkulacije Bilješka: 1.) Neobjašnjena greška u statistici Tabela 6.3 pokazuje da student ženskog spola čine najveći broj učenika u tekstilnim, uslužnim, trgovinskim i administrativnim obrazovnim ustanovama dok su u obrnutom procentu zastupljene u tehničkim ili srednjim stručnim školama. Studenti ženskog spola čine najveći broj učenika u Gimnazijama kao i školama za učitelje. I dalje, student muškog spola su u najvećem broju zastupljeni u tradicionalnim disciplinama mehaničkog i električnog inžinjerstva, gradnje i građevinarstva, prevoza, stolarstva i sličnog. Sljedeće i mnogo značajnije pitanje je: Da li odabir vrste obrazovanja, u smislu brojnosti, odgovara trenutnom kao i budućem tržištu rada u FBiH? Na pitanje se nemože dati odgovor bez procjene tržišta rada i njegovog potencijala. U skladu sa ovim do sada, potrebno je istraživanje kvalifikacija kako bi se procijenio trenutni sadržaj i kvalitet obrazovanja koji nudi obrazovni sektor. Oba pitanja su van domašaja ovog ne-terenskog istraživanja koje se zasniva samo na oficijelnim statistikama. Potrebna su mnogo primjerenija istraživačka sredstva kako bi se istražila transformacija diplomaca na tržište rada. Tabela 6.4 postavlja pitanje o stopi završavanja srednje škole u obrazovnom sistemu prikazujući broj studenata koji nisu završili srednju školu u 2006 godini prema spolu u kantonima FBiH. Tabela 6.4 Broj studenata koji nisu završili srednju školu u 2006 godini po kantonima i spolu studenta (brojevi i postotci (stopa nezavršavanja srednje škole))

Nezavršeni studenti (broj)

Stopa nezavršenih studenata

KANTON Ukupno Žensko Muško Ukupno Žensko Muško Unsko-Sanki kanton 483 186 297 3.8% 2.9% 4.6% Kanton Posavski 40 16 24 2.3% 1.8% 2.7% Tuzlanski Kanton 371 118 253 1.5% 1.0% 2.0% Zenicko-Dobojski Kanton 448 130 318 2.4% 1.4% 3.4% Bosansko-Podrinjski Kanton 37 11 26 3.1% 1.9% 4.3% Srednjobosanski kanton 285 92 193 2.3% 1.5% 3.1% Hercegovacko-Neretvanski Kanton 280 97 183 2.7% 1.9% 3.6% Zapadno-Hercegovacki Kanton 47 2 45 1.2% 0.1% 2.4% Kanton Sarajevo 510 188 322 2.5% 1.9% 3.2% Kanton 10 70 27 43 2.7% 2.1% 3.3% UKUPNO, FBiH 2571 867 1704 2.4% 1.6% 3.1%

Izvor: Statistički izvještaj 104, JUL2007, Federalni zavod za statistiku i naše kalkulacije Tabela 6.4 pokazuje da prosječna stopa studenata koji ne završe srednje škole je 2.4 posto u FBiH. Tendencija napuštanja škola je nešto više izražena među studentima muškog spola, što je u potpunosti u skladu sa iskustvom iz drugih zemalja EU i Balkana. Međutim, prosjek od 2.4 posto je nešto niži u poređenju sa drugim zemljama jugo-istočne Evrope (koje nisu članice EU).


103

Prosječna stopa onih koji ne završe srednju školu je nešto viša u Unsko-sanskom kantonu u poređenju sa prosjekom u FBiH za oba spola, a najniža u Zapadno-hercegovačkom kantonu. Stopa studenata muškog spola koji ne završe srednju školu je najniži u Tuzlanskom kantonu. Kanton Sarajevo, koji ima najveći broj srednjih škola u FBiH, ima prosječnu stopu nezavršenih studenata srednjih škola istu kao što je prosječna stopa FBiH. Tabela 6.5 pokazuje stopu nezavršenih učenika po spolu a prema tipu škole. Čini se kao da umjetničke škole, srednje stručne škole i vjerske škole imaju veće stope nezavršenih studenata od prosjeka. Ovo važi za studente oba spola. Tabela 6.5 Broj studenata koji nisu završili srednju školu u 2006 godini po tipu škole i spolu (brojevi i procenti (stope nezavršenih studenata))

Nezavršeni studenti (broj) Nezavršeni student (stopa)

Tip škole Ukupno Žensko Muško Ukupno Žensko Muško GIMNAZIJE 384 202 182 1.4% 1.1% 1.8% ŠKOLE ZA OBUKU UČITELJA 0 0 0 0.0% 0.0% 0.0% UMJETNIČKE ŠKOLE 45 28 17 4.3% 4.3% 4.1% TEHNIČKE ŠKOLE I SLIČNO 946 351 595 2.0% 1.5% 2.5% PROFESIJA MEHANIČAR 151 21 130 3.5% 1.9% 4.1% ELEKTROTEHNIKA 153 13 140 2.1% 1.4% 2.2% RUDARSTVO I GEOLOGIJA 1 0 1 0.2% 0.0% 0.4% HEMIJA 33 23 10 3.9% 3.9% 4.1% GRAĐEVINARSTVO I ARHITEKTURA 52 10 42 2.8% 2.1% 3.1% GEODEZIJA 4 0 4 1.2% 0.0% 2.0% CESTOVNI PREVOZ 30 7 23 1.3% 0.9% 1.5% PTT PREVOZ 2 1 1 0.4% 0.5% 0.4% VOZNI PREVOZ 2 0 2 0.7% 0.0% 0.8% STOLARSTVO 27 10 17 4.7% 4.2% 5.1% ŠUMARSTVO 27 5 22 3.0% 1.6% 3.8% TEKSTIL 27 18 9 2.9% 2.4% 5.5% ŠTAMPARSTVO 12 5 7 1.7% 1.6% 1.9% AGRIKULTURA I PREHRANA 49 26 23 2.1% 1.8% 2.6% VETERINARSTVO 2 0 2 0.3% 0.0% 0.5% UGOSTITELJSTVO –TURIZAM 20 10 10 1.1% 0.8% 1.6% EKONOMIJA 187 104 83 1.5% 1.3% 2.0% TRGOVINA 0 0 0 0.0% 0.0% 0.0% ADMINISTRACIJA 4 4 0 2.6% 3.4% 0.0% JAVNO ZDRAVSTVO 163 94 69 1.9% 1.5% 2.6% SREDNJE STRUČNE ŠKOLE 1143 271 872 3.8% 2.5% 4.5% PROFESIJA MEHANIČAR 376 0 376 4.6% 0.0% 4.6% ELEKTROTEHNIKA 116 0 116 3.5% 0.0% 3.6% RUDARSTVO I GEOLOGIJA 4 0 4 1.8% - 1.8% HEMIJA 1 0 1 1.1% 0.0% 4.0% GRAĐEVINARSTVO I ARHITEKTURA 27 0 27 3.3% - 3.3% CESTOVNI PREVOZ 83 1 82 3.4% 1.4% 3.4% STOLARSTVO 14 0 14 2.7% 0.0% 3.1% ŠUMARSTVO 3 0 3 3.6% - 3.6% TEKSTIL 47 29 18 3.3% 2.2% 16.1%


104

PRERADA KOŽE 5 3 2 3.6% 2.3% 20.0% ŠTAMPARSTVO 0 0 0 0.0% 0.0% 0.0% AGRIKULTURA I PREHRANA 33 12 21 3.2% 2.1% 4.4% UGOSTITELJSTVO –TURIZAM 136 59 77 4.8% 5.2% 4.5% TRGOVINA 234 126 108 4.3% 2.9% 9.5% USLUGE 61 39 22 1.9% 1.4% 6.0% ADMINISTRACIJA 3 2 1 1.7% 1.3% 4.2% VJERSKE ŠKOLE 53 15 38 3.3% 2.1% 4.2% SPECIJALNE SREDNJE ŠKOLE 0 0 0 0.0% 0.0% 0.0% UKUPNO SVE ŠKOLE 2571 867 1704 2.4% 1.6% 3.1%

Izvor: Statistički Izvještaj 104, JUL2007, Federalni zavod za statistiku i naše kalkulacije Tendencija napuštanja škola je neravnomjerno distribuirana u različitim obrazovnim profilima škola. Ugostiteljstvo–turizam i trgovina (obje stručne srednje škole) imaju duplo veću stopu nezavršenih studenata nego prosječne srednje škole u FBiH. Isto važi i za stolarske i umjetničke škole. Statistika nije u mogućnosti da objasni razloge razlike u stopama onih koji ne završe srednju školu među sektorima iz razloga što statistika daje samo kvantitativne informacije. Preporučuje se implementacija procedura evaluacije i postavljanje implementacionog plana za standarde osiguranja kvalitete za cjelokupni obrazovni sistem u FBiH kako bi se iz toga ispitali kvalitativni razlozi za nezavršavanje srednjih škola. Kada govorimo o višem obrazovanju, tabela 6.6 prikazuje broj studenata upisanih u više obrazovne institucije u 2006/2007 godini izdvajajući privatne i javne institucije kao i procenat studenata ženskog spola. Dalje, tabela pokazuje mjesto stanovanja studenta. Tabela 6.6 Studenti upisani na univerzitete u 2006/07 godini razdvajajući javne i private institucije visokog obrazovanja po mjestu stanovanja i spolu (u procentima)

UKUPNO Od toga ženskih Univerziteti

Od toga ženskih PRIVATNI

Od toga ženskih

Studenata Studenata studenata FEDERACIJA BiH 60963 55,7% 60268 55,8% 695 47,9% UNSKO-SANSKI KANTON 5485 56,7% 5455 56,8% 30 50,0% TUZLANSKI KANTON 13759 53,5% 13725 53,5% 34 41,2% ZENIČKO - DOBOJSKI KANTON 9218 54,8% 9103 55,0% 115 45,2% BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON 757 55,2% 753 55,1% 4 75,0% SREDNJOBOSANSKI KANTON 4203 53,4% 4156 53,5% 47 38,3% HERCEGOVAČKO - NERETVANSKI KANTON 6866 57,9% 6850 57,9% 16 43,8% ZAPADNO - HERCEGOVAČKI KANTON 1526 57,1% 1526 57,1% - - KANTON SARAJEVO 18430 57,0% 17989 57,2% 441 49,7% KANTON 10 719 56,5% 711 56,4% 8 62,5% Izvor: Federalni zavod za statistiku i naše kalkulacije Bilješka: Iz nepoznatog razloga, podatke o studentima iz Posavskog kantona nismo mogli naći


105

Tabela 6.6 pokazuje da su studenti ženskog spola više skloni nego učenici muškog spola da upišu visokoškolske obrazovne ustanove. Studenti koji su se upisali u privatne visoko-školske ustanove otprilike 1 posto ukupnog broja studenata u prosjeku. Iznimka je Kanton Sarajevo, gdje je 2.4 posto studenata od ukupnog broja upisano u privatne visoko-školske obrazovne institucije. Tabela 6.7 nastavlja opis među-kantonalnog modela i upoređuje distribuciju studenata među kantonima sa ukupnom distribucijom stanovništva u smislu njihovog broja. Tabela također pokazuje da je mogućnost upisa u visoko-školske obrazovne institucije neravnomjerno raspoređena u Federaciji s obzirom da distribucija studenata po kantonima ni u kom slučaju ne oslikava distribuciju populacije.52 Tabela pokazuje da Studenti iz Kantona Sarajevo obuhvataju 30 posto od ukupnog broja studenata, ali samo 18 posto od ukupne populacije (uključujući studente). Procenat studenata iz Kantona 10 čini samo polovinu ukupnog broja koji se očekuje da bude ekstreman, iako u principu, iz istraživanja o brojnosti ukupne populacije, svi kantoni, osim Tuzlanskog kantona i već pomenutog Kantona Sarajevo ima manje studenata nego očekivano. Tabela 6.7 Studenti upisani u visoko-školske obrazovne ustanove u 2006/07 upoređeni sa ukupnim brojem stanovništva po mjestu stanovanja brojevi i učestalosti (procenti)

Naseljenost u brojevima

Učestalosti (procenti)

Naseljenost 2006

VO Studenti 2006/07

Naseljenost 2006

VO Studenti 2006/07

UNSKO-SANSKI KANTON 287624 5485 12,6% 9,0% KANTON POSAVSKI 41264 TUZLANSKI KANTON 496280 13759 21,7% 22,6% ZENIČKO - DOBOJSKI KANTON 401590 9218 17,6% 15,1% BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON 33717 757 1,5% 1,2% SREDNJOBOSANSKI KANTON 256191 4203 11,2% 6,9% HERCEGOVAČKO - NERETVANSKI KANTON 227630 6866 10,0% 11,3% ZAPADNO - HERCEGOVAČKI KANTON 82082 1526 3,6% 2,5% KANTON SARAJEVO 418891 18430 18,3% 30,2% KANTON 10 82197 719 3,6% 1,2% UKUPNO FBiH 2327466 UKUPNO FBiH bez Posavskog kantona 2286202 60963 100,0% 100,0%

52 Napomena da statistički podaci vezani za student Posavskog kantona nedostaju u sklopu statističkih podataka o visoko-školskom obrazovanju.


106

Tabela 6.8 Distribucija studenata upisanih u visoko-školske ustanove u 2006/07 prema univerzitetu i mjestu stanovanja (procenti) UKUPNO, MUŠKI I ŽENSKI Mjesto stanovanja

UKUPNO UNIVERZITET

Univerzitet u Sarajevu

Univerzitet u Tuzli

Univerzitet u Mostaru

Univerzitet u Mostaru

Univerzitet u Bihaću

Univerzitet u Zenici

UNSKO-SANSKI KANTON 100,0% 20,3% 2,0% 1,4% 0,1% 76,0% 0,1% TUZLANSKI KANTON 100,0% 18,2% 79,2% 1,6% 0,1% 0,2% 0,6% ZENIČKO - DOBOJSKI KANTON 100,0% 55,5% 7,5% 3,0% 1,2% 0,4% 32,3% BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON 100,0% 96,1% 0,7% 2,7% - - 0,4% SREDNJOBOSANSKI KANTON 100,0% 59,6% 1,8% 13,0% 13,0% 1,0% 11,5% HERCEGOVAČKO - NERETVANSKI KANTON 100,0% 13,4% 0,1% 42,9% 43,4% 0,1% 0,1% ZAPADNO - HERCEGOVAČKI KANTON 100,0% 2,9% - 5,4% 91,5% - - KANTON SARAJEVO 100,0% 95,5% 0,3% 3,3% 0,1% 0,3% 0,6% KANTON 10 100,0% 28,0% 0,6% 7,3% 63,2% 0,7% 0,3% UKUPNO FBiH 100,0% 50,1% 19,6% 8,0% 9,1% 7,2% 6,0% Izvor: Federalni zavod za statistiku i naše kalkulacije Bilješka: Iz nepoznatog razloga nismo mogli dobiti informacije o studentima u Posavskom kantonu


107

Tabela 6.8 pokazuje distribuciju studenata po univerzitetima i mjestu stanovanja. Nije začuđujuće da studenti izabiru univerzitete koji se nalaze blizu njihovog mjesta stanovanja. Vrlo tipično je da studenti koji već žive u Kantonu Sarajevo, biraju Univerzitet u Sarajevu u većem broju nego studenti koji žive u drugim univerzitetskim centrima. Ovaj model može biti objašnjen velikim ponudom, velikim brojem različitih fakulteta pri Univerzitetu u Sarajevu. Bilo kako bilo, i usprkos tipičnosti ovaj model bi trebao upozoriti dioničare iz ministarstva obrazovanja o ovoj tendenciji jer bi ona mogla voditi ka nejednakim mogućnostima za studente, a koja bi opet mogla voditi ka nejednakoj distribuciji obrazovnih profila na duži period. Ako ništa, istraživanje upućuje na podrobnije ispitivanje razloga za ovakav model. I na kraju, tabela 6.9. pokazuje deset najpopularnijih visoko-školskih obrazovnih institucija u Federaciji, rangiranih prema broju upisanih studenata. Zbog ograničenog prostora u ovom izvještaju, tabela pokazuje samo određeni broj ponuđenog obrazovanja u visoko-školsko obrazovnom sektoru u FBiH. Model koji vidimo je sličan modelu upisa studenata u drugim Balkanskim zemljama, ako ništa za one najpopularnije fakultete. Tabela također samo ukazuje na područje mogućeg budućeg istraživanja potražnje tržišta rada za najpopularnije obrazovne profile, koje je van dometa ovog istraživanja. Tabela 6.9 Deset najpopularnijih visoko-školskih obrazovnih institucija u FBiH, rangiranih prema broju studenata upisanih u školskoj godini 2006/2007

Institucija

Institucije of višeg obrazovanja

Broj studenata Procenat

FEDERACIJA BiH 82 65348 100.0% Ekonomski fakultet 7 10620 16.3% Pravni fakultet 9 9392 14.4% Filozofski fakultet 2 6976 10.7% Fakultet političkih nauka 1 3778 5.8% Medicinski fakultet 3 2871 4.4% Mašinski fakultet 6 2711 4.1% Fakultet prirodnih nauka –Matematika 2 2349 3.6% Pedagoški fakultet 2 2110 3.2% Elektrotehnički fakultet 2 1849 2.8% Fakultet kriminalističkih nauka 1 1440 2.2%

Izvor: Federalni zavod za statistiku i naše kalkulacije


108

Aneks 1. Kodovi za tabele

Tabela A4.1 Kantoni 101 Unsko-sanki kanton 102 Kanton Posavski 103 Tuzlanski Kanton 104 Zenicko-dobojski Kanton 105 Bosansko-Podrinjski Kanton 106 Srednjobosanski kanton 107 Hercegovacko-Neretvanski Kanton 108 Zapadno-Hercegovacki Kanton 109 Kanton Sarajevo 110 Kanton 10

Tabela A4.2 Opštine CREG CMUN REG/KAN OPŠTINA 101 10101 Unsko-sanki kanton Bihac 101 10102 Unsko-sanki kanton Bosanska Krupa 101 10103 Unsko-sanki kanton Bosanski Petrovac 101 10104 Unsko-sanki kanton Buzim 101 10105 Unsko-sanki kanton Cazin 101 10106 Unsko-sanki kanton Kijuc 101 10107 Unsko-sanki kanton Sanski Most 101 10108 Unsko-sanki kanton Valika Kladusa 102 10201 Kanton Posavski Domaljevac-Samac 102 10202 Kanton Posavski Odzak 102 10203 Kanton Posavski Orasje 103 10301 Tuzlanski Kanton Banovici 103 10302 Tuzlanski Kanton Celic 103 10303 Tuzlanski Kanton Doboj-Istok 103 10304 Tuzlanski Kanton Gracanica 103 10305 Tuzlanski Kanton Gradacac 103 10306 Tuzlanski Kanton Kalesija 103 10307 Tuzlanski Kanton Kladanj 103 10308 Tuzlanski Kanton Lukavac 103 10309 Tuzlanski Kanton Sapna 103 10310 Tuzlanski Kanton Srebrenik 103 10311 Tuzlanski Kanton Teocak 103 10312 Tuzlanski Kanton Tuzla 103 10313 Tuzlanski Kanton Zivinice 104 10401 Zenicko-dobojski Kanton Breza 104 10402 Zenicko-dobojski Kanton Doboj 104 10403 Zenicko-dobojski Kanton Kakanj 104 10404 Zenicko-dobojski Kanton Maglaj 104 10405 Zenicko-dobojski Kanton Olovo 104 10406 Zenicko-dobojski Kanton Tasanj 104 10407 Zenicko-dobojski Kanton Usora 104 10408 Zenicko-dobojski Kanton Vares


109

104 10409 Zenicko-dobojski Kanton Visoko 104 10410 Zenicko-dobojski Kanton Zavidovici 104 10411 Zenicko-dobojski Kanton Zeneca 104 10412 Zenicko-dobojski Kanton Zepce 105 10501 Bosansko-Podrinjski Kanton Foca 105 10502 Bosansko-Podrinjski Kanton Gorazde 105 10503 Bosansko-Podrinjski Kanton Pale 106 10601 Srednjobosanski kanton Bugojno 106 10602 Srednjobosanski kanton Busovaca 106 10603 Srednjobosanski kanton Dobretici 106 10604 Srednjobosanski kanton Donji Vakuf 106 10605 Srednjobosanski kanton Fojnica 106 10606 Srednjobosanski kanton Gornji Vakuf 106 10607 Srednjobosanski kanton Jajce 106 10608 Srednjobosanski kanton Kiseljak 106 10609 Srednjobosanski kanton Kresevo 106 10610 Srednjobosanski kanton Novi Travnik 106 10611 Srednjobosanski kanton Travnik 106 10612 Srednjobosanski kanton Vitez 107 10701 Hercegovacko-Neretvanski Kanton Capljina 107 10702 Hercegovacko-Neretvanski Kanton Citluk 107 10703 Hercegovacko-Neretvanski Kanton Jablanica 107 10704 Hercegovacko-Neretvanski Kanton Konjic 107 10705 Hercegovacko-Neretvanski Kanton Grad Mostar 107 10706 Hercegovacko-Neretvanski Kanton Neum 107 10707 Hercegovacko-Neretvanski Kanton Prozor 107 10708 Hercegovacko-Neretvanski Kanton Ravno 107 10709 Hercegovacko-Neretvanski Kanton Stolac 108 10801 Zapadno-Hercegovacki Kanton Grude 108 10802 Zapadno-Hercegovacki Kanton Ljubuski 108 10803 Zapadno-Hercegovacki Kanton Posusje 108 10804 Zapadno-Hercegovacki Kanton Siroki Brijeg 109 10901 Kanton Sarajevo Centar 109 10902 Kanton Sarajevo Hadzici 109 10903 Kanton Sarajevo Ilidza 109 10904 Kanton Sarajevo Ilijas 109 10905 Kanton Sarajevo Novi Grad 109 10906 Kanton Sarajevo Novo Sarajevo 109 10907 Kanton Sarajevo Stari Grad 109 10908 Kanton Sarajevo Trnovo 109 10909 Kanton Sarajevo Vogosca 110 11001 Kanton 10 Bosansko Grahovo 110 11002 Kanton 10 Drvar 110 11003 Kanton 10 Glamoc 110 11004 Kanton 10 Kupres 110 11005 Kanton 10 Livno 110 11006 Kanton 10 Tomislavgrad

Tabela A4.3 Ekonomski sektori, uključujući i podsektore


110

SEKTOR POD-SEKTOR IME SEKTORA

A A000 Agrikultura, lov i šumarstvo A001 Agrikultura, lov i slične usluge A002 Šumarstvo i relevantne usluge B B000 Ribarstvo B005 Ribarstvo, mrijestilište i usluge C C000 Rudarstvo C010 Vađenje uglja i treseta C013 Vađenje metalne rude C014 Ostalo rudarstvo i kamenolomstvo D D000 Proizvodnja D015 Proizvodnja hrane i pića D016 Proizvodnja duhanskih proizvoda D017 Proizvodnja tekstila D018 Proizvodnja odjeće, odijevanja, bojenja krzna D019 Proizvodnja kože, pozamenterija, obuće D020 Proizvodnja drveta, drvnih proizvoda osim namještaja D021 Proizvodnja celuloze, papira i proizvoda od papira D022 Izdavaštvo, štamparstvo i pisani mediji

D023 Proizvodnja koksa, proizvoda od rafiniranog petroleum i nuklearnog goriva

D024 Proizvodnja hemikalija i hemijskih proizvoda D025 Proizvodnja gume i plastičnih proizvoda D026 Proizvodnja drugih nemetalnih mineralnih proizvoda D027 Proizvodnja osnovnih metala D028 Proizvodnja metalnih proizvoda osim mašina i opreme D029 Proizvodnja mašina i druge opreme D030 Proizvodnja kancelarijske opreme i kompjutera D031 Proizvodnja električnih mašina i aparata D032 Proizvodnja radio, TV i druge opreme

D033 Proizvodnja medicinskih, mjernih i optičkih instrumenata, i satova

D034 Proizvodnja motornih vozila, prikolica itd. D035 Proizvodnja drugih prevoznih sredstava D036 Proizvodnja namještaja, D037 Recikliranje E E000 Električna energija, gas i snabdijevanje vodom E040 Električna energija, gas, para i snabdijevanje vrućom vodom E041 Prikupljanje, čišćenje i distribucija vode F F000 Građevinarstvo F045 Građevinarstvo G G000 Trgovina, popravke motora i dobara G050 Prodaja, održavanje i popravljanje motora, prodaja goriva G051 Prodaja na veliko i komisiona prodaja, ne motora G052 Prodaja, ne motora, popravak dobara H H000 Ugostiteljstvo H055 Ugostiteljstvo I I000 Prevoz, skladištenje i komunikacije


111

I060 Agrar i transport cijevima I062 Vazdušni prevoz I063 Podržavajuće i pomoćne prevozne putne kompanije I064 Pošta i telekomunikacije J J000 Finansijsko posredovanje J065 Finansijsko posredovanje, osim osiguranja i penzionog fonda

J066 Osiguranje i penzioni fond, osim obaveznog zdravstvenog osiguranja

J067 Pomoćne aktivnosti za finansijsko posredovanje K K000 Nekretnine, iznajmljivanje i poslovne aktivnosti K070 Nekretnine i slično K071 Iznajmljivanje opreme bez operatora K072 Kompjuterske i slične aktivnosti K073 Istraživanje i razvoj K074 Druge poslovne aktivnosti

L L000 Javna administracija i odbrana; obavezno socijalno osiguranje

L075 Javna administracija i odbrana; obavezno socijalno osiguranje

M M000 Obrazovanje M080 Obrazovanje N N000 Zdravstvena i socijalna skrb N085 Zdravstvena i socijalna skrb O O000 Druge socijalne i lične usluge O090 Otpad, sanacija otpada,itd. O091 Organizacije članstva O092 Rekreacione, kulturne i sportske aktivnosti O093 Aktivnosti drugih službi P P000 Privatna domaćinstva sa zaposlenim osobama P095 Privatna domaćinstva sa zaposlenim osobama Q Q000 Van teritorijalne organizacije i tijela Q099 Van teritorijalne organizacije i tijela X X000 Neklasificirano u skladu sa aktivnostima SCA

Tabela A4.4 Nivo obrazovanja i kvalifikacija EQCODE OBRAZOVNI/KVALIFIKACIONI NIVO EQ01 UNIVERZITET EQ02 VIŠA ŠKOLA EQ03 SREDNJA ŠKOLA EQ04 OSNOVNA ŠKOLA EQ05 VISOKO STRUČAN EQ06 STRUČAN EQ07 SREDNJE-STRUČAN EQ08 NESTRUČAN


112

Tabela A4.5 Kodovi za različite tipove škola, srednja škola CODE TIP ŠKOLE B0100 GIMNAZIJE B0200 ŠKOLE ZA OBUKU UČITELJA B0300 UMJETNIČKE ŠKOLE B0400 TEHNIČKE ŠKOLE I SLIČNO B0401 PROFESIJA MEHANIČAR B0402 ELEKTROTEHNIKA B0403 RUDARSTVO I GEOLOGIJA B0404 HEMIJA B0405 GRAĐEVINARSTVO I ARHITEKTURA B0406 GEODEZIJA B0407 CESTOVNI PREVOZ B0408 PTT PREVOZ B0409 VOZNI PREVOZ B0410 STOLARSTVO B0411 ŠUMARSTVO B0412 TEKSTIL B0414 ŠTAMPARSTVO B0415 AGRIKULTURA I PREHRANA B0416 VETERINARSTVO B0417 UGOSTITELJSTVO –TURIZAM B0421 EKONOMIJA I TRGOVINA B0422 EKONOMIJA B0430 TRGOVINA B0440 ADMINISTRACIJA B0450 JAVNO ZDRAVSTVO B0500 STRUČNE SREDNJE ŠKOLE B0501 PROFESIJA MEHANIČAR B0502 ELEKTROTEHNIKA B0503 RUDARSTVO I GEOLOGIJA B0504 HEMIJA B0505 GRAĐEVINARSTVO I ARHITEKTURA B0507 CESTOVNI PREVOZ B0510 STOLARSTVO B0511 ŠUMARSTVO B0512 TEKSTIL B0513 PRERADA KOŽE B0514 ŠTAMPARSTVO B0515 AGRIKULTURA I PREHRANA B0517 UGOSTITELJSTVO –TURIZAM B0530 TRGOVINA B0531 USLUGE B0540 ADMINISTRACIJA B0800 VJERSKE ŠKOLE B0900 SPECIJALNE SREDNJE ŠKOLE


113

Aneks 2.2 GVA stope rasta u ekonomskim sektorima za izabrane Evropske zemlje i FBiH,

Tabela A2.1 Procjena GVA stope rasta u ekonomskim sektorima za izabrane Evropske z i FBiH, 2006 (Indeks 2003=100) Zemlja/ Sektor A B C D E F G H I J K L M N O TOTAL FBiH 116.9 202.5 118.8 125.3 122.3 110.1 135.7 107.9 116.7 157.0 122.8 102.9 116.3 113.9 135.3 121.0 AT 101.6 137.2 116.7 114.9 114.0 107.1 102.3 104.4 110.2 111.7 110.9 103.6 104.1 110.7 105.1 108.8 BE 94.0 85.8 115.6 106.5 104.9 116.6 100.3 101.1 103.9 115.8 113.4 103.4 101.5 104.5 110.7 107.1 BG 90.8 98.5 119.9 121.1 91.2 135.7 153.2 132.6 111.2 213.4 111.6 104.0 99.7 82.5 161.6 117.0 CH 95.8 - 109.7 111.8 108.4 102.7 103.3 100.8 116.6 120.3 109.5 101.2 93.7 107.1 102.5 108.2 CY 88.4 145.9 114.6 100.9 108.3 116.6 121.2 102.3 124.9 122.3 116.2 107.7 106.4 108.0 107.4 112.7 CZ 107.3 95.2 112.1 149.9 114.3 114.3 115.5 90.7 102.0 125.3 116.5 99.2 101.2 94.9 107.6 118.9 DE 0.0 0.0 85.2 111.2 118.6 96.5 104.2 105.3 109.2 96.0 106.4 98.4 97.0 105.3 101.8 105.4 EE 94.1 81.4 113.5 139.5 111.3 146.4 144.8 140.2 129.8 189.4 125.5 107.5 111.9 119.3 119.7 132.3 ES 91.0 98.0 93.8 104.5 114.5 116.5 109.9 104.6 112.5 141.9 110.8 110.4 109.2 115.9 113.3 110.7 EU25* 94.5 89.8 93.2 88.3 91.2 72.6 116.9 100.4 103.4 100.7 88.9 90.5 85.6 77.9 100.8 107.5 FI 104.0 100.0 90.3 121.7 108.5 109.3 117.4 104.3 115.3 120.3 109.5 98.0 102.0 104.4 103.4 111.8 FR 112.0 92.2 90.8 104.2 108.2 108.1 103.4 99.5 112.4 106.9 108.6 104.5 100.5 105.4 106.5 106.2 GR 99.4 88.5 91.3 109.8 98.7 127.8 106.6 98.3 125.6 143.6 104.9 112.4 106.5 117.1 115.7 111.3 HU 140.7 109.2 126.1 117.0 92.2 106.5 118.5 101.4 114.4 140.2 112.6 103.0 106.8 104.8 105.1 113.9 IT 105.5 87.7 92.8 99.8 101.2 103.3 108.0 106.9 105.8 105.4 99.6 105.9 100.6 104.0 103.5 104.3 LT 91.3 108.8 86.9 133.2 107.5 144.8 128.4 117.5 131.8 120.3 133.1 113.9 112.0 113.0 109.0 124.7 LU 82.0 - 84.9 109.9 101.4 105.4 109.5 98.9 126.3 134.6 115.5 106.7 105.6 109.4 113.2 117.4 LV 112.9 105.1 159.4 119.9 111.1 148.6 155.0 152.7 136.9 139.3 142.9 114.4 110.3 108.4 134.7 134.3 NL 104.3 97.6 97.9 105.9 101.3 104.3 115.3 101.3 110.1 113.5 107.8 98.5 100.9 106.8 101.3 107.0 NO 98.9 125.1 92.9 115.3 112.7 105.4 119.2 116.8 111.7 131.5 112.9 101.8 105.3 108.7 108.1 107.6 PL 102.6 0.0 85.3 136.7 101.9 123.5 112.3 116.8 119.9 123.6 111.8 105.7 104.4 101.1 90.5 115.1 RO 101.3 94.1 2021.9 0.0 0.0 149.6 156.1 130.2 129.0 133.4 160.7 78.1 111.7 112.0 0.0 121.2 SI 105.9 111.8 115.4 116.5 119.3 121.0 115.6 103.0 122.2 142.1 110.4 110.9 107.5 112.8 107.5 115.2 SK 140.1 112.5 79.7 146.8 96.8 123.9 164.1 32.4 120.1 89.0 108.7 80.7 121.4 96.7 96.8 121.9 TR 110.6 121.8 121.3 125.4 124.0 151.9 130.4 116.4 119.9 103.1 163.2 104.0 - - - 131.6

Izvor: EUROSTAT, Statistički godišnjak/ljetopis 2006 i 2007 godina i naše kalkulacije Bilješka: *) EU25 je 2005


114

Aneks 2. - Regionalni/teritorijalni dispariteti

Demografski pokazatelji regionalnih dispariteta

Tabela 2.1 Stanovništvo po kantonima, 2005 i 2006. Učestalost i promjene stanovništva

Kanton

Ukupno stanovništvo

2005

Ukupno stanovništvo

2006 Distribucija

2006

Promjena stanovništva 2005/2006

Rast stanovništva 2005/2006

Unsko-sanski Kanton 288935 287624 12.4% -1311 -0.5%

Kanton Posavski 41436 41264 1.8% -172 -0.4%

Tuzlanski Kanton 496885 496280 21.3% -605 -0.1%

Zeničko-dobojski Kanton 401401 401590 17.3% 189 0.0% Bosansko-Podrinjski Kanton 34508 33717 1.4% -791 -2.3%

Srednjobosanski Kanton 256175 256191 11.0% 16 0.0% Hercegovaćko-Neretvanski Kanton 228649 227630 9.8% -1019 -0.4% Zapadno-Hercegovački Kanton 83570 82082 3.5% -1488 -1.8%

Kanton Sarajevo 410031 418891 18.0% 8860 2.2%

Kanton 10 82402 82197 3.5% -205 -0.2%

FEDERACIJA BiH 2323992 2327466 100.0% 3474 0.1% Izvor: “REGIONALNA I LOKALNA ANALIZA ZA FEDERACIJU BOSNE I HERCEGOVINE”, Juni 2008, na osnovu Federalnog zavoda za statistiku, Kantonalne serije

U pet kantona stanuje gotovo 80% ukupnog stanovništva u Federaciji. Istih pet kantona ima rast stanovništva koji je dvostruko veći od prosjeka u Federaciji, što ukazuje na trendove demografskih promjena stanovništva - opće kretanje stanovništva ka većim gradovima.

Tuzlanski Kanton i Unsko-Sanski kanton se susreću sa smanjenjem populacije; prvi kanton ima najveći udio stanovništva i zajedno ova dva kantona čine više od jedne trećine ukupne populacije u Federaciji. Kanton Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, bilježi daleko najveći rast stanovništva.

Opadanje populacije Tuzlanskog kantona uglavnom proistječe iz smanjenja broja ljudi u manje naseljenim općinama, dok su dvije najnaseljenije općine, Tuzla i Živinice, doživjele umjeren rast populacije. Sličan trend postoji u Unsko-Sanskom kantonu, gdje dvije najnaseljenije općine bilježe rast broja stanovništva, a do opadanja populacije dolazi u dvije općine – Sanski Most i Velika Kladuša.

Udio radnog stanovništva je sličnan u svim kantonima, jedino je nešto manji u Kantonu 10. Pale u Bosansko-Podrinjskom kanton imaju najmanji udio radno sposobnog stanovništva od 55%, dok Dobretići u Srednjobosanskom kantonu imaju daleko najveći udio radno sposobnog stanovništva (75.5%). Najmanji udio osoba 0-14 godina starosti je u općini Ravno u Hercegovačko-Neretvanskom kantonu (1.6%). Općina Bužim u Unsko-Sanskom kantonu ima najveći udio djece (27.4%).

Proučavanje dobnih segmenata ne ukazuje na trend velikih promjena u dobnom sastavu jer se čini da ove promjene slijede opći trend koji je prikazan u Tabeli 1. U skladu s tim, teško je ukazati na modele kretanja stanovništva u kontekstu ekonomskih potencijala i mogućnosti tržišta rada.

Najveći udio osoba iznad 65 godina starosti je u općini Bosansko grahovo u Kantonu 10, kantonu koji ukupno ima najveći udio osoba starijih od 65 godina. Najniži udio osoba iznad 65


115

je u općini Tešanj u Zeničko-Dobojskom kantonu (7.2%) ukupnog stanovništva). Bužim ima drugi najmanji udio od 7.9% osoba starijih od 65 godina.

Ekonomski pokazatelji regionalnih dispariteta

Polazna studija, „REGIONALNA I LOKALNA ANALIZA ZA FEDERACIJU BOSNE I HERCEGOVINE”, Juni 2008. godine, zasnovana na podacima Federalnog zavoda za statistiku - Kantonalne serije, istražuje strukture ekonomije kantona. Studija ukazuje postojanje pozitivne poslovne klime i pozitivnog stava prema ekonomskom razvoju, na koji posebno ukazuje ukupan rast od 8.6% broja novih poslovnih subjekata u periodu od 2005 do 2006. godine Samo broj zanata u Posavskom kantonu bilježi pad od 5%. Broj poduzeća je, čini se, povećan u prosjeku 8.7%. Mada se pojavljuju određene regionalne razlike u rastu, ove razlike ne ukazuju na velike regionalne disparitete u ekonomskim rezultatima i ekonomskom rastu.

Strategije tržišta rada trebaju odražavati potencijale kantona, a isto se odnosi i na usluge obrazovanja. U tom smislu, industrijska i obrazovna infrastruktura u FBiH je vrlo neravnomjerno raspoređena.

Broj zaposlenika u građevini ukazuje na značajne varijacije među kantonima, jer je gotovo 30% svih građevinskih radnika registrirano u Kantonu Sarajevo. Značajne su varijacije u javnoj upravi i odbrani; na obavezno socijalno osiguranje otpada između 11.2% ukupno zaposlenih u Bosansko-Podrinjskom kantonu, do čak 30% ukupno zaposlenih u Zapadno-Hercegovačkom kantonu.

Poljoprivreda generira manje od 3% registriranih radnih mjesta u Federaciji, što se značajno razlikuje od drugih zemalja srednje i istočne Europe. Kanton 10 bilježi značajno viši prosjek udjela zaposlenih u poljoprivredi (lov i šumarstvo). Ipak, najveći broj zaposlenih u ovom sektoru nalazi se u Tuzlanskom kantonu i Zeničko-Dobojskom kantonu, na koje otpada više od 44% svih zaposlenih u sektoru poljoprivrede u Federaciji.

Podjela na pod-sektore u okviru poljoprivrede je prezentovana u Tabeli 3.5.3 u Statističkom aneksu. Ova tabela pokazuje da je zaposlenost u sektoru poljoprivrede za veliku većinu usmjeren na šumarstvo i slične usluge za FBiH u prosjeku. Međutim, tabela dalje navodi da za razliku od drugih kantona, Posavski i Zapadno-Hercegovački kanton imaju koncentrirano zapošljavanje u poljoprivredi, lovu i srodnim djelatnostima. Prema tome, ekonomije kantona se uvelike međusobno razlikuju kad se radi o poljoprivredi.

Rudarstvo je uglavnom koncentrirano u kantonima Tuzla i Zeničko-Dobojskom, gdje je koncentrirano 86% ukupne zaposlenosti u tom sektoru. Ovakvo stanje je uglavnom posljedica relativno velike zaposlenosti u proizvodnji ugljena i treseta. Eksploatacija rude metala je ,sa druge strane, relativno važna djelatnost u Srednjobosanskom i Zapadno-Hercegovačkom kantonu, dok se u Hercegovačko-Neretvanskom kantonu i Kantonu Sarajevo pojavljuje zaposlenost u drugim rudarskim djelatnostima.

Proizvodnja hrane i pića predstavlja dominantan sektor u Unsko-Sanskom kantonu, Zapadno-Hercegovačkom kantonu i Kantonu Sarajevo, dok je proizvodnja drveta, drvenih proizvoda osim namještaja dominantna u Kantonu 10, proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda i proizvodnja metalnih proizvoda, osim mehanizacije i opreme, je gotovo jednaka u smislu zaposlenosti u Bosansko-Podrinjskom kantonu.

Proizvodnja transportne opreme je relativno radno intenzivna u Hercegovačko-Neretvanskom kantonu; proizvodnja radio, TV i opreme se uglavnom odvija u Srednjobosanskom kantonu, u kojem kantonu također postoje i druge velike proizvodne grane; proizvodnja celuloze, papira i papirnih proizvoda je uglavnom koncentrirana u Zeničko-Dobojskom kantonu. U Tuzlanskom


116

kantonu se odvija diverzificirana proizvodnja - proizvodnja ugljena, proizvoda od rafinirane nafte i nuklearnog goriva

Osnovni ekonomski indikatori i tržišta rada u različitim kantonima se značajno razlikuju, što predstavlja snažan argument za kreiranje i provođenja selektivnih regionalnih mjera koje odražavaju osjetljivu ekonomsku infrastrukturu u FBiH.

Pokazatelji regionalnih dispariteta na tržištu rada

Prema Analizi tržišta rada i zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine53, povećanje broja zaposlenih u odnosu na prošlogodišnju anketu karakterizira Unsko-sanski Kanton (45.25%), Tuzlanski Kanton (0.25%), Zenicko-dobojski Kanton (6.90%), Bosansko-podrinjski Kanton (37,78%), Hercegovacko-neretvanski Kanton (21.45%), Sarajevo Kanton (16.99%) Livno Kanton (14.48%), dok je pad primijećen u Srednjobosanskom kantonu (7.31%) i Zapadnohercegovačkom Kantonu (29.71%).

Studija, “REGIONALNA I LOKALNA ANALIZA ZA FEDERACIJU BOSNE I HERCEGOVINE”, ukazuje na postojanje velikih regionalnih dispariteta u zapošljavanju po spolu i stepenu stručne spreme. Studija daje sliku relativno velikog udjela osoba sa univerzitetskim obrazovanjem koji su zaposleni, što se na osnovu međunarodnog iskustva čini čudnim, čak i za zemlje srednje i istočne Europe. Studija, također, navodi velike varijacije među kantonima po spolu i kvalifikaciji. Studija rodnih pitanja često ukazuje na opći trend visokog udjela žena među nekvalificiranom radnom snaga (i obratno za visoki nivo obrazovanja). Studija navodi veliki udio visoko kvalificirane radne snage u pojedinim kantonima, dok u drugima postoji suprotna struktura zaposlenosti.

Prema analizi tržišta rada i zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine54 došlo je do značajnog porasta potreba za polu-kvalificiranom radnom snagom (1.78%), visoko-kvalificiranom radnom snagom (1.66%), nižim srednjim obrazovanjem (1.50%), ali i u ukupnom broju potreba za visoko kvalificiranom radnom snagom (6.04%). Povećanje potražnje za visoko kvalificiranim profilima primijećeno je u Unsko-Sanskom Kantonu (66.66%), Tuzlanskom Kantonu (40.69%), Zenicko-dobojskom kantonu (0.60%) i Bosansko-podrinjskom kantonu (88%).

Kad se radi o indikatorima nezaposlenosti, situacija je difuznija55. Ipak, postoje veliki dispariti među kantonima gdje procijenjene stope nezaposlenosti variraju od 37.3% u Zapadno-Hercegovačkom kantonu do 56% u Unsko-Sanskom kantonu.

jJoš veće razlike nalazimo u podacima na lokalnom nivou. Studija nezaposlenosti po općinama pokazuje velika odstupanja od prosjeka u FBiH jer se čini da stope nezaposlenosti mogu biti čak 79.9%, kakav je slučaj u Teočaku Na drugom kraju nalazi se općina Centar (Sarajevo), gdje je procijenjena stopa nezaposlenosti 18%.

53 Analiza tržišta rada i zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine, Federalni zavod za statistiku, 2007 54 Analiza tržišta rada i zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine, Federalni zavod za statistiku, 2007 55 Kako se opisuje u REGIONALNOJ I LOKALNOJ ANALIZI ZA FEDERACIJU BOSNE I HERCEGOVINE, juni 2008, koja je urađena u okviru „Projekta reforme politike zapošljavanja i strategije zapošljavanja BiH i uspostave informacijskog sistema tržišta rada“ (EuropeAid/123680/C/SER/BA) poticaji da se osoba registrira kao nezaposlena u Bosni i Hercegovini impliciraju određene restrikcije za analizu tržišta rada pošto se za prijavljene odn. registrirane nezaposlene (to je korišteni termin) teško može reći da predstavljaju prave primjere stvarno nezaposlenih, niti su pravi primjeri za prijavljene osobe koje traže posao. Uz uvažavanje različitih pitanja koja su s ovim u vezi, i unatoč očitoj potrebi za boljim statističkim podacima, moramo ovaj odjeljak zasnivati na slici registriranih kod lokalnih organa za tržište rada unutar Federacije, bez obzira na razloge zbog kojih su se prijavili. Uz uvažavanje posljedica ograničenja u skladu sa raspoloživošću podataka o postupcima registracije u BiH, statistika pokazana u ovom odjeljku se čini manje uvjerljivom.


117

Regionalna studija pokazuje regionalne varijacije u stepenu stručne spreme među nezaposlenima (vidi tabelu 2.2). U svakom slučaju, u svim kantonima najveći udio među nezaposlenima imaju osobe sa srednjom stručnom spremom. Relativno veliki udio nezaposlenih u Hercegovačko-Neretvanskom kantonu i Kantonu Sarajevo imaju i osobe sa visokom stručnom spremom.

Tabela 2.2 Nezaposlenost po kantonima za one koji su registrirani, po stručnoj spremi, prosjek 2006 (indeks FBiH=100)

KANTON

Visoka stručna sprema

Viša stručna sprema

Srednja stručna sprema

Osnovno obrazovanje

Unsko- Sanski kanton 54.7 145.5 100.9 145.3

Kanton Posavski 32.5 81.5 108.7 0.0

Tuzlanski Kanton 91.1 61.1 104.3 12.7

Zenicko-Dobojski Kanton 59.0 73.6 104.2 202.3

Bosansko-Podrinjski Kanton 82.3 48.6 106.0 0.0

Srednjobosanski kanton 50.2 82.0 106.8 15.2

Hercegovacko-Neretvanski Kanton 128.2 169.3 94.4 0.0

Zapadno-Hercegovacki Kanton 92.7 225.4 94.2 8.2

Kanton Sarajevo 170.0 86.5 92.7 222.7

Kanton 10 63.9 211.6 97.3 47.0

FEDERACIJA 100.0 100.0 100.0 100.0 Izvor: Vlastiti izračun zasnovan na podacima Federalnog zavoda za statistiku, Statistički bilten 12, DEC2007

U pogledu nivoa kvalifikacija među nezaposlenima, studija ukazuje na velike međukantonalne razlike (vidi tabelu 2.3). Čini se da postoji potreba za različitim mjerama u različitim kantonima, zbog međusobno različitih tržišta rada.

Tabela 2.3 Nezaposlenost po kantonima za registrirane osobe, po nivou kvalifikacije, prosjek 2006 (indeks FBiH=100)

KANTON Visoko

kvalificirani Kvalificirani Polu-

kvalificirani Ne-

kvalificirani

Unsko-Sanski kanton 69.3 84.1 110.4 115.1

Kanton Posavski 14.4 87.9 235.9 100.4

Tuzlanski Kanton 93.8 101.7 78.6 100.5

Zenicko-Dobojski Kanton 120.4 105.9 107.8 93.1

Bosansko-Podrinjski Kanton 102.9 92.4 26.4 114.4

Srednjobosanski kanton 90.4 103.5 59.0 100.7

Hercegovacko-Neretvanski Kanton 156.2 95.4 451.0 69.5

Zapadno-Hercegovacki Kanton 22.6 147.4 58.3 59.6

Kanton Sarajevo 125.9 92.0 26.1 114.4

Kanton 10 39.4 124.3 29.2 84.5

FEDERACIJA 100.0 100.0 100.0 100.0 Izvor: Vlastiti izračun zasnovan na podacima Federalnog zavoda za statistiku, Statistički bilten 12, DEC2007

Mada studija nezaposlenosti, zasniva na službenim statistikama, ne daje mogućnost izvođenja konačnog pouzdanog zaključka zbog nedostatka kvalitetnih statističkih pokazatelja, studija ipak ukazuje na snažnu potrebu za selektivnim regionalnim aktivnim mjerama tržišta rada kojima bi se suprotstavilo nezaposlenosti i osigurao solidan povratak na lokalno odnosno regionalno tržište rada.


118

Pokazatelji regionalnih dispariteta u obrazovanju

Studija REGIONALNA I LOKALNA ANALIZA ZA FEDERACIJU BOSNE I HERCEGOVINE”, juni 2008 (vidi Aneks 1), ukazuje na gotovo jednaku distribuciju muškaraca i žena kad se radi o upisu u srednje škole u cijeloj regiji. Međutim, studija upisa po vrstama škola i Kantonima tokom dvije sukcesivne školske godine 2005/2006 i 2006/2007 otkriva slijedeću opću sliku regionalnih dispariteta u upisu:

• Veliki dodatni upis u gimnazije u Posavskom kantonu proizlazi iz ozbiljnog rasta upisa u općini Orašje. Generalno, djevojke čine 60-63% svih učenika u gimnazijama;

• Učiteljska škola postoji samo u Sarajevu. Upis je dramatično opao od 2005/2006 do 2006/2007. školske godine;

• Zapadno – Hercegovački kanton bilježi rast od 8.1% upisa u tehničke škole. Generalno, čini se da se ravnopravno upisuju oba spola;

• Podaci o upisu u stručne škole ukazuju da su velika većina učenika muškarci. U svim kantonima je došlo do smanjenja upisa u stručne škole;

• Oni kantoni koji imaju vjerske škole bilježe porast upisa, osim u Unsko-Sanskom kantonu, gdje je došlo do smanjenja od 3.6%. Udio žena varira od 37% u Zeničko-Dobojskom kantonu, do 52.7% u Sarajevskom kantonu;

• Stopa ipisa u specijalne srednje škole po kantonima se značajno oscilira po kantonima. Ukupan broj učenika u specijalnim srednjim školama u Federaciji je 337, od kojih su većina muškarci.

Analiza redovnih srednjih škola, broja nastavnika i broja upisanih učenika, te omjer učenika i nastavnika po kantonima u školsoj godini 2006/2007 pokazuje da omjer student/nastavnik varira od 11 do 21, što je reativno dobar omjer. Relativno niski omjer nastavnika i učenika bi se u određenim okolnostima mogao smatrati pozitivnim, pošto mali broj učenika znači dodatno vrijeme za individualno dizajnirane kurseve. Naravno, mali razredi ukazuju na relativno velike troškove kurseva i na smanjenje broja učenika, odnosno mlade populacije.

Međutim, korist od malih razreda sa malim brojem učenika generalno zavisi od dizajna i kvaliteta pojedinog kursa. Mala odjeljenja i razredi bez adekvatnog kvaliteta nastave, mogu kreirati nepotrebno velike troškove obrazovnog sustava. Dalje, tu se pojavljuje i pitanje kritične mase tj. koliki je najmanji broj učenika potrebnan da bi se zadržao profesionalan i adekvatan kurs.

U ovom slučaju, ne posjedujemo dovoljno iformacija o situaciji u pojedinim školama kako bismo mogli donijeti čvrste zaključke. Međutim, studija pokazuje da je u nekim školama i pored malog broja učenika u jednom razredu, sustav obrazovanja ne zadovoljava potreban nivo kvaliteta, što dovodi do loših obrazovnih rezultata. To je pokazatelj nefleksibilnosti unutar sustava obrazovanja, loše ekonomije obrazovanja i lošeg ishoda učenja.

Studija upisa u srednje škole u 2007. po vrstama škola (ukupno upis muškaraca i žena i udio žena studenata) po vrstama škola ukazuje da žene predstavljaju veliku većinu učenika u tekstilnim, uslužnim, trgovačkim i administrativnim školama. Žene čine većinu u gimnazijama, kao i u nastavničkim školama. Ipak, u tradicionalnim disciplinama mašinskog i elektro-inženjeringa, građevinarstva, transporta, prerade drveta i slično još uvijek dominiraju muški učenici.

Kad se radi o stepenu završetka srednjih škola, studija pokazuje da je procenat onih koji nisu završili školu nešto viša u Unsko-Sanskom kantonu u odnosu na prosjek FBiH za oba spola, a


119

najniži omjer u Zapadno-Hercegovačkom kantonu. Stopa nezavršavanja muških učenika je najniža u Tuzlanskom kantonu. Kanton Sarajevo, u kojemu se nalazi najveći broj srednjih škola u FBiH, ima stopu nezavršavanja na prosjeku FBiH.

Studija ukazuje na natprosječno visoke stope nezavršavanja u umjetničkim školama, stručnim i vjerskim školama. Ovdje ne postoji razlika po spolovima.

Studija pokazuje da su žene spremnije od muškaraca da nastave obrazovanje, te ukazuje na to da studenti iz Kantona Sarajevo čine 30% ukupnog broja studenata, mada na njih otpada 18% ukupnog stanovništva. Udio studenata u Kantonu 10 čini samo pola prosjeka, ali generalno, svi kantoni osim Tuzlanskog i već spomenutog Sarajevskog kantona imaju manji broj studenata od očekivanog na osnovu studije frekvencije u ukupnom stanovništvu.

Na kraju, studija pokazuje da studenti koji već žive u Kantonu Sarajevo biraju Sarajevski univerzitet češće nego studenti koji žive u drugim univerzitetskim gradovima. To bi se moglo objasniti većom ponudom različitih fakulteta na Univerzitetu u Sarajevu. Ovaj bi trend trebao poslužiti kao upozorenje Ministarstvu obrazovanja na tendenciju da postoje nejednake mogućnosti za studente, što dovodi do neravnopravne distribucije obrazovnih profila u dugoročnom razdoblju. Studija ukazuje na potrebu dubljeg proučavanja razloga za ovako različite modele.

Zaključci o indikatorima regionalnih dispariteta

Službeni statistički pokazatelji ne ukazuju na dramatičan pad broja stanovnika U FBIH, dok je trend promjenje starosne strukture očit kroz smanjenje udjela mlađe populacije. Ovakvi trendovi su uobličajni i u drugim zemljama na Balkanu56.

Međutim, očigledno je da postoje velike regionalne varijacije. Službena statistika ukazuje na trend preseljenja iz manje naseljenih dijelova u urbana područja, u čemu je trend seljenja u Sarajevo jako izražen. Demografska analiza ukazuje da je ovaj trend u korelaciji sa generalnim smanjenjem broja radno sposobnog stanovništva u manje naseljenim područjima, što bi moglo ukazivati na povezanost preseljenja sa zapošljavanjem / radnu migraciju. U manje naseljenim područjima, udio starijih ljudi raste – u pojedinim područjima čak dramatično – što bi se trablo razmatrati u okviru analize regionalno segmentiranih tržišta rada. Npr. u područjima gdje je veća populacija starijih (pretpostavlja se da se radi o umirovljenim ili osobama koje se spremaju u mirovinu), može se očekivati veća potražnja za socijalnim i zdravstvenim službama, dok se u urbanim područjima fokus treba usmjeriti na otvaranje radnih mjesta u formalnom sektoru u kombinaciji sa podrškom obiteljima sa malom djecom (čuvanje djece, babice i sestre, i sl.)

Studija regionalnih dispariteta u ekonomskim performansama ukazuje da generalno postoji pozitivna poslovna klima, što pokazuje ukupni rast od 8.6% broja poduzeća i obrta u 2005. godini. Ukupan trend se, srećom, odražava u svakom dijelu FBiH. Ipak, primjenjuju se značajne regionalne varijacije između sektora.

Velike regionalne varijacije u registriranoj zaposlenosti vidljive su u sektoru graditeljstva, javnoj upravi i odbrani i obaveznoj socijalnoj zaštiti.

Registrirana zaposlenost u poljoprivredi je vrlo mala, što je posljedica velikog udjela neformalne zaposlenosti. Međutim, postoje velike razlike između kantona, što se vidi u našoj studiji pod-sektora u okviru poljoprivrede.

56 Podaci zasnovani na Anketi radne snage, 2006 i 2007 ukazuju na opći pad stanovništva od 7.7 u grupi mlađoj od 15 godina, što se treba uzeti u kombinaciju sa skromnim povećanjem udjela stanovništva starijeg od 50 godina od 3.3 posto (starosna skupina 50-64 godina).


120

Eksploatacija ugljena i koksa se uglavnom odvija u Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu, što čini 86% ukupne zaposlenosti u sektoru rudarstva. Iskorištavanje ruda metala predstavlja relativno važnu djelatnost u Srednjobosanskom i Zapadnohercegovačkom kantonu, dok je zaposlenost u Hercegovačko-neretvanskom i Sarajevskom kantonu uglavnom u drugim rudarskim djelatnostima.

Najvažnije regionalne varijacije u proizvodnji predtavljene su u studiji pod-sektora.

Značajne regionalne ekonomske varijacije su vidljive kroz analizu tržišnih pokazatelja u sektoru i indikatora regionalnih dispariteta na tržištu rada57. Ipak, ekonomski pokazatelji ukazuju na visoko izdiferencirana kantonalna tržišta rada, te iz toga proizilazi potreba kreiranja selektivnih regionalnih mjera koje će odražavati osjetljivu ekonomsku infrastrukturu unutar FBiH.

Studija indikatora regionalnih dispariteta u obrazovanju uglavnom opisuje razlike u pružanju usluga obrazovanja među kantonima. Ključna stvar na koju studija ukazuje jeste potreba da se regionalne razlike u pružanju obrazovanja uzmu u obzir u strategijama zapošljavanja; odnosno, regionalne strategije zapošljavanja trebaju osigurati da kvalificirana radna snaga, na osnovu kvalifikacija stečenih u školama ili fakulteta u jednom regionu, bude zainteresirana za geografsku mobilnost u regije gdje nema ponude traženih sposobnosti. Drugim riječima, regionalni model sugerira ozbiljnu potrebu za komunikacijskim platformama između promatrača tržišta rada i planiranja obrazovanja. U tom pogledu, studija ukazuje na rizik koji proizlazi iz fragmenutrane administrativne strukture obrazovanja u BiH.

Najvažnija lekcija koja se može naučiti iz kratke studije regionalnih dispariteta unutar FBiH jeste da regionalne varijacije na tržištu rada, ekonomiji, obrazovanju, kao i u strukturi populacije samih kantona iziskuje segmentirane i selektivne strategije zapošljavanja, prilagođene regionalnim i lokalnim tržištima i ciljnim grupama.

57 Studija indikatora regionalnih dispariteta na tržištu rada daje nedovoljne podatke zbog nepostojanja pravih statističkih podataka. Indikatori formalne zaposlenosti se čine poremećenim zbog prisustva značajnog broja neformalno zaposlenih, dok nam službena statistika nezaposlenosti ostavlja malo prostora da diferenciramo na osnovu poticaja da se osoba registrira kao nezaposlena. Veliki dio prijavljenih nezaposlenih su se, izgleda, prijavili, a da ne traže aktivno posao (vidi također LFS 2006 i 2006, koje nastoje dati procjene broja osoba koje aktivno traže zaposlenje).


121

Aneks 3. - Obrazovanje i cjeloživotno učenje

Statistika

Tabela 3.1: Upis u obrazovanje u FBiH

Ukupno Žene Ukupno Žene Ukupno Žene

Osnovna škola 243,468 118,464 240,249 116,791 218,338 106,294

Srednja škola 110,967 55,036 108,287 53,579 106,894 53,197

Visoko obrazovanje 58.616 60860 65630 58.616 60860 65630 Izvor: Statistički godišnjak, Federacija Bosne i Hercegovine 2007

Tabela 3.2: Upis u srednje obrazovanje po tipu škole

Trajanje

Ukupno 3 god. 4 god.

Svi Žene Svi Žene Svi Žene

UKUPNO 28,784 14,047 10,098 3,645 18,686 10,402

Gimnazije 6,531 4,292 - - 6,531 4,292 Škole za obuku nastavnog osoblja 125 107 - - 125 107

Umjetničke škole 224 137 - - 224 137

Tehničke i srodne škole 21,473 9,310 10,010 3,611 11,463 5,699 Izvor: Statistički godišnjak, Federacija Bosne i Hercegovine 2007

Tabela 3.3: Upis u srednje škole po kantonima, na početku školske 2006/2007. Ukupno učenika, učenica, i procenat učenica

Kanton

Ukupno upisanih

2006/2007 Od čega je

učenica Udio

učenica Unsko-Sanski Kanton 21892 10434 47.7% Kanton Posavski 3933 1902 48.4% Tuzlanski Kanton 43909 20681 47.1% Zenicko-Dobojski Kanton 32278 15151 46.9% Bosansko-Podrinjski Kanton 2123 971 45.7% Srednjobosanski kanton 21383 10333 48.3% Hercegovacko-Neretvanski Kanton 17315 8220 47.5% Zapadno-Hercegovacki Kanton 6315 3108 49.2% Kanton Sarajevo 33071 15643 47.3% Kanton 10 4217 2038 48.3% FEDERACIJA BiH 186436 88481 47.5%

Izvor: Statistički bilten 104, JUL 2007, Federalni zavod za statistiku


122

Tabela 3.4 Upis u tehničke srednje škole po vrsti škole

Trajanje

Ukupno 3 godine 4 godine

Svi Učenice Svi Učenice Svi Učenice

Tehničke i srodne škole 21,473 9,310 10,010 3,611 11,463 5,699

Mašinska struka 3,739 277 2,752 25 987 252

Elektrotehnika 2,875 263 1,122 19 1,753 244

Rudarstvo i geologija 202 70 61 - 141 70

Kemija 230 169 47 39 183 130

Građevinarstvo 778 115 329 - 449 115

Geodezija 119 42 - - 119 42

Transport 1,389 201 831 31 558 170

PTT komunikacije 101 36 - - 101 36

Željeznički transport 41 4 - - 41 4

Obrada drveta 289 87 147 35 142 52

Šumarstvo 221 67 30 - 191 67

Tekstilna 705 639 451 427 254 212

Prerada kože 60 56 60 56 - -

Štamparska 188 89 - - 188 89

Poljoprivreda 747 469 254 157 493 312

Veterinarska 130 38 - - 130 38

Ugostiteljstvo i turizam 1,490 689 998 367 492 322

Ekonomija i trgovina 5,000 3,581 1,828 1,473 3,172 2,108

Administrativna 79 71 58 50 21 21

Javno zdravstvo 2,048 1,415 - - 2,048 1,415

Usluge 1,042 932 1,042 932 - -

Vjerske škole 324 155 - - 324 155

Specijalne srednje škole 107 46 88 34 19 12 Izvor: Statistički godišnjak Bosne i Hercegovine 2007

Tabela 3.5 Broj upisanih studenata, po fakultetu i spolu 2006

UKUPNO

REDOVNI STUDENTI

VANREDNI STUDENTI

Svi Žene Svi Žene Svi Žene

FAKULTETI

Prirodno-matematski fakultet 224 157 217 155 7 2

Prirodne nauke i obrazovanje 172 156 65 60 107 96

Arhitektura 114 69 114 69 - -

Građevinarstvo 57 16 57 16 - -

Mašinski inžinjering (tehnički) 163 24 139 18 24 6

Mašinski inžinjering II (tehnički) 16 5 2 1 14 4

Tehnički fakultet 95 15 61 7 34 8

Metalurški 7 1 7 1 - -

Transport i komunikacije 54 8 54 8 - -

Elektro-inženjering 134 49 134 49 - -

Elektrotehnički 27 6 27 6 - -

Rudarstvo i geologija 38 7 38 7 - -

Kemijski inžinjering 26 14 26 14 - -


123

Medicina 194 107 194 107 - -

Stomatologija 109 67 109 67 - -

Farmacija 86 75 86 75 - -

Viša zdravstvena škola 174 125 137 99 37 26

Poljoprivreda 63 31 61 31 2 -

Agronomija 16 9 14 7 2 2

Biotehnički 21 13 21 13 - -

Šumarski 23 11 23 11 - -

Veterinarski 66 34 66 34 - -

Pravo 750 483 466 316 284 167

Ekonomija 1141 713 723 444 418 269

Škola poslovnog menadžmenta 92 63 70 49 22 14

Političke nauke 447 232 268 173 179 59

Filozofija 787 610 692 538 95 72

Filozofija i humane nauke 120 98 104 89 16 9

Obrazovna akademija 79 76 45 44 34 32

Fakultet informativne tehnologije 7 - 7 - - -

Fakultet fizičkog odgoja i sporta 57 8 57 8 - -

Fakultet sporta i fizičkog odgoja 318 31 67 6 251 25

Fakultet za specijalno obrazovanje 49 39 49 39 - -

Kriminologija 404 77 287 64 117 13

Pedagoška akademija 204 171 123 98 81 73

Fakultet humanih nauka 51 36 39 28 12 8

Učiteljski fakultet 263 111 54 29 209 82

Islamski pedagoški fakultet 95 48 23 9 72 39

Studije agro-mediteranskih kultura 12 7 1 - 11 7

Fakultet teologije – ukupno 67 14 52 10 15 4

AKADEMIJE 95 64 95 64 - -

VIŠE ŠKOLE 62 49 21 17 41 32

UKUPNO 6979 3,929 4,895 2,880 2,084 1,049 Izvor: Statistički godišnjak Bosne i Hercegovine 2007

Osnovno obrazovanje

Osnovno obrazovanje prolazi kroz reforme strukture nastavnog programa, metodologija, a predstavlja prioritetno područje koje podupiru donatori. Ipak napredak je, prema navodima izvještaja o napredovanju SAA iz 2007. godine, ograničen, ne postoji okvirni zakon za osnovno obrazovanje, cijeli sustav je još uvijek iscjepkan, a koordinacija različitih nivoa je nedovoljna. Osim toga, postoji i potreba da se financijska potrošnja učini efikasnijom, i da se poboljšaju ishodi učenja58.

Kroz nacionalni plan koji je usvojen u maju 2006. godine, Ministarstva obrazovanja uFBiH su se obavezala da implementiraju mjere koje će osigurati ravnopravan pristup i mogućnost završavanja škole za svu djecu59. Bruto stopa upisa se povećala tokom zadnjih godina i danas

58 Radni dokument zaposlenih u komisiji, Bosna i Hercegovina 2007 Izvještaj o napretku (COM (2007)COM) 59 Ukupni ciljevi strategije su: Cilj 1: Promoviranje sistematske promjene u cilju da se postigne da sva djeca imaju mogućnost završavanja osnovnog obrazovanja. Cilj 2: Dugoročno ukidanje financijskih i administrativnih prepreka upisu i završavanju škole. Cilj 3: Dobivanje podrške i učešća roditelja, obrazovnih institucija i zajednica u vezi sa procesom obrazovanja


124

iznosi približno 96%60. Ipak, još uvijek postoje određene prepreke za postizanje stopostotne stope upisa u FBiH, a to su61:

• Nesposobnost roditelja da financiraju školovanje svoje djece;

• Smanjene mogućnosti obrazovanja djevojčica;

• Ograničen pristup školi djeci iz udaljenih, ruralnih područja;

• Postojanje prepreka za upis učenika-povratnika u škole na njihovom području povratka;

• Fizička onesposobljenja;

• Nepostojanje obrazovnih institucija ili rehabilitacijskih centara;

• Nefleksibilnost obrazovanog sustava u uključivanju u obrazovanje djece koja su starija od svoje generacije u školi;

• Loša svijest roditelja o potrebi osnovnog obrazovanja;

• Postojanje administrativnih prepreka u registraciji.

Struktura srednjeg obrazovanja

U BiH, odgovornost za funkciju obrazovanja leži na dva Entiteta – Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH), Republici Srpskoj (RS) i Distriktu Brčko. U FBiH, ova nadležnost je dalje spuštena na deset autonomnih kantona.

Ovaj sustav je fragmentiran i obuhvaća nekoliko pod-sustava upravljanja obrazovanjem62. Institucionalno, ovim pod-sustavima upravlja ukupno 23 organizacije, uključujući Agenciju za standarde i ocjenjivanje, koja je stvorena na međuentitetskom nivou, 14 ministarstava i osam pedagoških zavoda na nivou entiteta i kantona.

Državni nivo: Na državnom nivou, za obrazovanje je nadležan Odjel za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Ministarstva civilnih poslova (MCP). Odjel ima vrlo ograničen broj zaposlenih, i mnoga područja nadležnosti osim obrazovanja63.

Među-entitetski nivo: Na među-entitetskom nivou postoji Agencija za standarde i ocjenjivanje (SAA) za FBiH64. Agencija nema nadležnosti u smislu provođenja nad entitetskim, kantonalnim ili općinskim institucijama. SAA ne podnosi izvještaje državnom nivou (Sektoru za obrazovanje unutar Ministarstva civilnih poslova), nego Upravljačkom odboru kojeg čine predstavnici institucija za upravljanje i pružanje obrazovanja iz FBiH i RS.

Federacija BiH: U FBiH, svaki od deset Kantona ima nadležnost za obrazovanje, ali oni mogu prenijeti određene funkcije na Federalno ministarstvo, koje je, generalno, odgovorno za vršenje koordinacije između kantona.

60 Više informacija može se naći u „World Bank Peer review of Bosnia Herzegovina 2006“, i „National human development report – social inclusion“, UNDP 2007 61 “Plan akcije o upisu i završavanju škola u Bosni i Hercegovini“, Ministarstvo obrazovanja 2006 62 RS, deset kantona FBiH, nivo FBiH; Brčko Distrikt, među-entitetski nivo i nivo države BiH. Izvor: Funkcionalni pregled sektora obrazovanja u Bosni i Hercegovini 2005. 63 Osim obrazovanja, ovo ministarstvo je također odgovorno za socijalnu zaštitu, zdravstvo, deminiranje i zapošljavanje. Izvor Funkcionalni pregled sektora obrazovanja u Bosni i Hercegovini 2005 64 Mada su SAA formalno uspostavila dva entiteta, ona pruža usluge i Distriktu Brčko


125

10 kantonalnih ministarstava obrazovanja sa svojim pedagoškim zavodima (7)65 su nadležni za funkciju obrazovanja66. Rukovodstvo Pedagoškog zavoda su uglavnom državni službenici. Njihova veličina i kapacitet da obavljaju svoje funkcije se razlikuje od kantona do kantona. Ministarstva u deset kantona su nadležna za 1119 osnovnih škola i 207 srednjih škola, 6 univerziteta67 koji obuhvaćaju 82 pravno neovisna fakulteta.

Općina: Administracija obrazovanja na nivou općina se uglavnom odnosi na potrebe građana na određenoj teritoriji, na primjer, prijevoz učenika, hrana i smještaj, renoviranje škola, itd.

Upravljanje školama na osnovnom i srednjem nivou obrazovanja

Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju regulira opće aranžmane upravljanja školama na osnovnom i srednjem nivou obrazovanja. Entiteti i kantoni mogu detaljno urediti upravljanje školama.

Sve škole moraju imati izabrani školski odbor; koji, između ostalog, imenuje direktora škole koji je nadležan za svakodnevno upravljanje školom i njenim pedagoškim aktivnostima; direktor podnosi izvještaj školskom odboru, koji ima pravo da ga smijeni.

Utvrđeni nedostaci

Tokom prošle decenije, sustav srednjeg obrazovanja je reforisan u cilju modernizacije. Unatoč tome, sustav obrazovanja se i dalje suočava sa velikim poteškoćama u pružanju učenicima znanja, vještine i stavove koji će im osigurati visoku zaposlivost i mogućnost mijenjanja profesije u budućnosti. Neka od najvažnijih objašnjenja za to su:

• Postoji velika potreba za unaprijeđenjem efikasnosti javne potrošnje i kvaliteta sustava srednjeg obrazovanja;68

• Sam način pružanja obrazovanja karakterizira pedagoška tradicija i metodologije koje su zasnovane na teoriji i koje ne potiču cjeloživotno učenje, dok većina radnih mjesta koje se mogu naći na tržištu rada iziskuju vještine – sposobnost da se nešto uradi i stavove koji odgovaraju tržištu rada. To uzrokuje nesklad između ponude i potražnje u različitim sektorima. Posebno je potrebno posvetiti pažnju općem srednjem obrazovanju u smislu reforme nastavnog programa i metodologije rada;

• Pristup nastavnika usavršavanju je ograničen, što utječe na kvalitetu obuke i nivo vještina koje učenici usvoje;

• Obrazovanju nedostaje standardizirani sustav kontrole kvaliteta i postoje ozbiljna ograničenja u praćenju performansi, djelotvornosti i učinkovitosti obrazovanja;69

• Srednje stručno obrazovanje i obuka su organizirani u modulima u vrlo ograničenoj mjeri, te ne postoje mogućnosti za priznavanje djelomično stečenog obrazovanja, niti mogućnosti fleksibilnog ulaska i izlaska na različitim nivoima;

65 Institut za školska pitanja u Mostaru, Kantonalni pedagoški zavod Mostar i Pedagoški zavod Bihać nisu neovisna pravna lica i predstavljaju dijelove ministarstava. 66 Mnogi imaju nadležnost za obrazovanje, nauku, kulturu i sport. 67 6 univerziteta čini 65 fakulteta koji su pravno neovisna tijela, i koja djeluju u okviru šest univerziteta u FBiH 68 Radni dokument osoblja komisije, Bosna i Hercegovina, Izvještaj o napretku 2007 (The Commission Staff Working Document, Bosnia and Herzegovina 2007 Progress Report) (COM (2007 - 663) 69 Ovi nalazi predstavljaju neke od najvažnijih rezultata Funkcionalnog pregleda sektora obrazovanja u BiH, koji je izvršen u martu 2005. godine.


126

• Trogodišnje tehničko srednje obrazovanje ne omogućuje pristup daljem obrazovanju. Generalno su horizontalne i vertikalne prolaznost vrlo ograničene i ne omogućavaju ulaz ili pristup, niti kretanje između različitih vrsta obrazovanja;

• Ne postoje mogućnosti za priznavanje prethodno stečenog znanja, a jedini način da se dobije formalna akreditacija za osobe koje prekinu školovanje je da pohađaju kurseve koje nude javni pružatelji obuke;

• Sustav stručnog obrazovanja i obuke u FBiH, koji bi trebao pripremiti učenike za praktične poslove i koji privlači osobe sa praktičnim sposobnostima, prevenstveno učenicima nudi teoretska znanja i vrlo ograničene mogućnosti praktične obuke, unatoč činjenici da poslovi koji se nude ovim učenicima su vrlo praktično orijentirani i traže od njih sposobnost da se nešto uradi;

• Opći nacionalni okvir kvalifikacija (NQF) i nastavni program u stručnom obrazovanju i obuci na nivou srednjeg obrazovanja su u fazi revizije i usklađivanja sa novim standardima,70 ali mnoge srednje škole koje ne uživaju podršku donatora ne implementiraju novi nastavni program zbog nepostojanja motivacije, prostora i opreme. Kao posljedica toga, stari nastavni program, koji se bazira na starom okviru kvalifikacija (NQF) i koji obuhvaća vrlo specijalizirane profile radnih mjesta, a radni zadaci ili profili radnih mjesta više ne postoje;71

• Pojedine škole nude vrlo uzak izbor zanimanja i stoga ne obrazuju mlade ljude ili odrasle osobe za sva zanimanja u kojima se traži radna snaga na lokalnom tržištu;

• Mnoge srednje stručne škole pružaju obrazovanje u strukama za kojima uopće ne postoji potreba na lokalnom tržištu rada, ali možda na tržištu rada u susjednim kantonima;

• U srednjim školama ne postoje formalni načini savjetovanja i vođenja karijere koji bi pružili informacije o tržištu rada i vještine traženja posla kao i stavove, niti sustav praćenja i podrške kojim će se osigurati uspješan prijelaz iz obrazovanja na tržište rada. Osim toga, ne postoji suradnja između sustava obrazovanja i tržišta rada kojom bi se pomoglo završenim učenicima da nađu posao.72

70 NQF je revidiran uz podršku donatora, i broj radnih mjesta je dramatično smanjen. Osim toga, profili radnih mjesta su organizirani u 13 stručnih obitelji, koje su međusobno povezane. NQF je, osim toga, podijeljen na dva nivoa, jedan se odnosi na visoko obrazovanje, a drugi na srednje. 71 Informacije iz intervjua sa MOCA; EU delegacija i VET 3 projekt. 72 Više informacija o strukturi srednjeg obrazovanja može se naći u Statističkom aneksu, poglavlje 3.4


127

Visoko obrazovanje

Godine 2003, FBiH je, u okviru nacionalne inicijative, započela prilagodbu sustava visokog obrazovanja Bolonjskom procesu73, važni reperi su:

• Reformiran je nastavni program i ciklusi visokog obrazovanja su prilagođeni bolonjskim uvjetima;

• Napravljen je i usvojen nacrt zakona na državnom nivou;74

• Izrađeni su nacrti prijedloga za reorganizaciju struktura;

• Izvršena ja korekcija kvalifikacijskih kriterija za ulazak iz jednog u naredni ciklus visokog obrazovanja;

• Izrađen je nacrt, ciljevi i opisi nacionalnog okvira kvalifikacija;

• Pokrenuti su pilot projekti kao podrška zapošljavanju učenika koji završe škole i kao podrška poduzetništvu;

• Radna grupa radi na izradi standarda, smjernica i procedura za interno i vanjsko osiguranje kvaliteta u skladu sa NEQUA standardima i smjernicama za osiguranje kvalitete u Europskom području visokog obrazovanja. Osim organizacijskih, pokrenuto je i jačanje kapaciteta ljudskih resursa za osiguranje kvalitete;

• Univerziteti kroz projekte koje financiraju donatori dobivaju podršku u izradi strategija;

• ECTS sustav se implementira, a strukture nastavnih programa su usklađene u određenoj mjeri;

73 Zemlje članice EU pokrenule su Bolonjski proces time što su potpisale Bolonjsku deklaraciju 1999 (U Bologni). Najvažniji zadatak ovog procesa bio je da se uspostavi Zajedničko europsko područje visokog obrazovanja sa kompatibilnim i međusobno usporedivim akademskim titulama i standardima osiguranja kvalitete, kako bi studenti i diplomci mogli bez problema kretati se između zemalja, korištenje prethodnih kvalifikacija u jednoj zemlji kao prihvatljivog uvjeta za upis na dalje studije u drugim zemljama. Bolonjska deklaracija je najvažniji instrument kojim se rukovodi Bolonjski proces. 74 Radni dokument Komisije, Bosna i Hercegovina 2007, Izvještaj o napretku EN (COM (2007)663)

Ključni problemi

• Mnogi učenici koji završe srednje škole imaju nizak nivo zaposlivosti i nisku mobilnost u poslu zbog niske kvalitete svojih sposobnosti, nedostatka vještina cjeloživotnog učenja i nesklada vještina.

• Posebno su oni koji završe trogodišnje srednje obrazovanje izloženi riziku nezaposlenosti, pošto ne mogu nastaviti školovanje, jer im je pristup daljem obrazovanju vrlo ograničen.

• Grupa mladih ljudi koji ne nađu posao nakon završetka škole suočavaju se s rizikom dugoročne nezaposlenosti zbog nepostojanja zajedničkih mjera podrške (praćenje, savjetovanje i aktivne mjere) koje će mu osigurati put na tržište rada,

• Većina onih koji završe školu su loše pripremljeni za traženje posla i premalo znaju o mehanizmima i mogućnostima na tržištu rada.


128

• Projekti koje financiraju donatori su omogućili povezivanje naučnih radnika FBiH sa naučnim mrežama, i omogućili uspostavu naučnih programa u određenim tehnološkim područjima;

• Ministarstva u prosjeku učestvuju u pokrivanju troškova i naknada za obrazovanje oko 60% novih studenata, a na pilot osnovi su uspostavljeni fleksibilni planovi implementacije za studente iz etničkih manjina i osiguranje zadovoljavajućih uvjeta za ljude sa posebnim potrebama. 75

Utvrđeni nedostaci

Unatoč svim inicijativama implementiranima u vezi sa Bolonjskim procesom, još uvijek postoji niz aspekata koji negativno utječu na kvalitetu i relevantnost visokog obrazovanja.

Nastavni plan i program

• Postojeći nastavni plan i program se određuje prema raspoloživost nastavnika, a ne potrebama tržišta rada;

• Uvođenje sustava od tri ciklusa nije zasnovano na definiciji relevantnih obrazovnih ishoda i nastavnih zadataka, nego je više tehničko;

• Još uvijek ne postoji koherentna nacionalna struktura studija;

• Akademski kursevi se čine specijaliziranim i krutim, zasnovani su na teoriji, preklapaju se i nekoherentni su;

• Osim toga, postoji potreba da se unaprijedi koordinacija i koherentnost reforme nastavnog programa.

Menadžment i razvoj ljudskih resursa

• Nedostatak upravljanja ljudskim resursima, mehanizama nagrada, i razvoja ljudskih resursa;

• Tradicionalan pristup prikupljanju podataka, a podaci se ne koriste za razvoj ljudskih resursa;

• Nedostatak međunarodno kvalificiranog osoblja;

• Nedostatak vizije i motivacije, odgovornosti i inicijative.

Cjeloživotno učenje

• Krut i zastario program studija i nastavne metode;

• Spor napredak studenata, visok procenat ispadanja tokom ispita, i dugo trajanje studija;

• Nedostatak praktičnog radnog iskustva i slabi mehanizmi monitoringa i podrške učenika, te ograničena podrška za studente sa teškoćama.

Osim toga, nivo istraživačkog rada i kontakta sa međunarodnom naučnom zajednicom je još uvijek ograničen, unatoč programima koji se podržavaju na međunarodnom nivou. Potencijal za istraživanje predstavlja kritični rizik pošto nije izvršena obuka naredne generacije naučnih radnika, a potrebno je značajno unaprijediti veze sa industrijom76.

75 Bosna i Hercegovina, nacionalni izvještaj o visokom obrazovanju 2005- 2007 76 Radni dokument Komisije, Bosna i Hercegovina 2007, izvještaj o napredovanju EN (COM (2007)663)


129

Gore spomenuti nedostaci u visokom obrazovanju uzrokuju ozbiljne probleme onima koji diplomiraju da izvrše uspješan prijelaz na tržište rada, te već od početka karijere bilježe nisku zaposlivost, kako kratkoročnu, tako i dugoročnu, te je njihova mobilnost između zanimanja je umanjena.

Obuka i obrazovanje odraslih

Stručno obrazovanje i obuka

Stručne škole u FBiH mogu ponuditi obuku odraslih. Ciljna grupa za ovakvu vrstu obuke su uglavnom osobe koje nisu završile određeno formalno obrazovanje ili oni koji su napustili škole, a žele unaprijediti mogućnosti zapošljavanja time što će dobiti priznat certifikat u inicijalnim predmetima stručnog obrazovanja i obuke.

Organizacija vanredne obuke je fleksibilna i broj kurseva koji je potreban uvelike se razlikuje od kantona do kantona i između pojedinih škola. Ocjenjivanje studenata vrše uglavnom škole, bez puno miješanja inspektora iz pedagoških zavoda77.

Škole za stručno obrazovanje i obuku nude obuku u okviru službenog nastavnog programa. Unatoč reformi nastavnog programa, još uvijek je dobar dio ponude profila radnih mjesta zasnovano na potrebama tržišta rada predratne industrije, sa usko specificiranim profilima radnih mjesta, i u dosta slučajeva, odnose se na radna mjesta koja više ne postoje. Prema tome, ovakva obuka ne predstavlja odgovarajuću obuku za promijenjene uvjete na tržištu rada.

Monitoring i osiguranje kvalitete obuke ne uključuje socijalne partnere, a ne postoji sustav praćenja koji će procijeniti potrebe za obukom.

Visoko obrazovanje

Ne postoji formalna statistička evidencija uključivanja univerziteta u obuku odraslih, niti evidencija učestalosti, obima ili sadržaja obuke koja se nudi. Također, ne postoji bilo kakva evidencija učestalosti, vrste ili stope učešća.

Javne službe za zapošljavanje

Najvažnija dužnost biroa za zapošljavanje je da dijele naknade za nezaposlenost, što im ostavlja vrlo ograničene institucionalne kapacitete i resurse da pružaju informacije i implementiraju aktivne mjere tržišta rada u smislu obuke.

Javne službe za zapošljavanje obavljaju slijedeće aktivnosti: 77 Za više informacija pogledajte izvještaj „Nastavak stručne obuke u kontekstu cjeloživotnog učenja u Bosni i Hercegovini ” ETF 2003

Ključni problemi

Većina diplomiranih studenata suočena je sa rizikom nezaposlenosti zbog generalno niskog nivoa kvalitete sposobnosti, nesklada stručnih vještina i nedostatka odgovarajućih sposobnosti cjeloživotnog učenja i praktičnih iskustava.

Diplomirani studenti koji ne uspiju naći posao u roku 3-6 mjeseci izloženi su riziku dugoročne nezaposlenosti zbog nedostatka usmjeravanja u karijeri, kao i sustava praćenja ili podrške.

Osobe koje potencijalno ili stvarno napuste visoko obrazovanje izloženi su velikom riziku nezaposlenosti zbog nepostojanja sustava podrške i usmjeravanja, i nepostojanja akreditacije za djelomično stečeno obrazovanje.


130

• Obuka u kompanijama uz rad

• CVET obuka

• Pripravničku obuku

Obuku organiziraju pojedinačni uredi na tržištu rada i to direktno sa pružateljem obuke, a usmjerena je na specifično zanimanje ili prekvalifikaciju nezaposlenih osoba.

Privredna komora i udruženje poslodavaca

Privredna komora pruža pravne informacije svojim članovima i u pojedinim slučajevima, poslovne konzultacije i usluge obuke koja se odnosi na poslovno upravljanje i mala i srednja poduzeća. Obuka se financira iz članarine. Udruženja poslodavaca nisu često uključena u obuku78.

Privatni pružatelji usluga obrazovanja

Više NVO pružaju CVT obuku, ali trenutno ne postoji detaljna mapa preciznog obima sadržaja i formata pružatelja obuke. Najčešća područja obuke su menadžment, obuka u poduzetništvu i učenje stranih jezika79. Najvažnije ciljne skupine su civilno društvo, ugroženi i osjetljivi ljudi. Najkarakterističniji model organizacije obuke su kratkoročni seminari i kursevi i kursevi osnovnih vještina.

Veliki dio privatne CVT obuke se upravlja prema donatorima i zasniva na neprofitnom djelovanju. Privatne organizacije će često ponuditi tečajeve informatike, stranih jezika, PR/marketinga, poduzetništva. Polaznici neće dobiti formalno akreditirani certifikat, nisu formalizirani i pohađanje se neće zabilježiti u „radnoj knjižici“80.

Neke inicijative financirane od stranih donatori81 su podržale razvoj vještina u kombinaciji sa tehničkom pomoći vezanom za proces privatizacije i upravljanja odnosno razvoja kompanija. Neke od novoosnovanih regionalnih agencija za razvoj također imaju planove koji se odnose na uspostavu raznih vidova obuke vezane za poslovanje82.

Strana potražnje razvoja ljudskih resursa (HRD)

Rezultati istraživanja kroz fokus grupe83 pokazuju da je jedan od najvećih problema poslodavaca pri zapošljavanju novih radika nizak nivo vještina i nivo obrazovanja. Zbog toga mnoge kompanije pokreću internu obuku uz rad za novozaposlene radnike.

Kompanije često zapošljavaju radnike na osnovu oglasa i neformalnih aplikacija. Mnoge kompanije, osim toga, koriste „privatne izvore“, obitelj, prijatelje i mrežu, te preferiraju taj način, ali pitanje vremenskog poklapanja i usklađivanja vještina kandidata predstavljaju veliki problem.

Generalno, kompanije ne razvijaju profile poslova i ne koriste ih kao osnovu za zapošljavanje. I kada ih ima, često su nejasne i neprecizne, i ne zasnivaju se na radnim zadacima i sposobnostima, nego na stečenom obrazovanju.

78 Udruženja poslodavaca su bila uključena u obuku o EU normama i standardima u nekim određenim sektorima. 79 Više informacija može se naći u izvještaju „Nastavak stručne obuke u kontekstu cjeloživotnog učenja u Bosni i Hercegovini ” ETF 2003 80 Izvor: Nastavak stručnog obrazovanja i obuke u Bosni i Hercegovini, EU VET program II, Bosna i Hercegovina 81 CARDS projekt ekonomskog restrukturiranja 82 Na primjer, u Brčkom postoje planovi da se uspostavi obuka za kompanije u kompjuterskoj integriranoj proizvodnji, dizajniranju uz pomoć kompjutera (Computer Aid Design) i slično. 83 Tokom pripreme strategije tržišta rada, obavljeni su razgovori sa poslodavcima i osobama koje traže posao u tri entiteta, kako bi se izveli kvalitativni podaci u odnosu na relevantne teme.


131

Kod zapošljavanja, fokus je često na nivou stečenog obrazovanja a ne na sposobnostima i iskustvu na poslovima koji odgovaraju poslu za koji je objavljen oglas.

Mnoge kompanije (i zaposlenici) još uvijek imaju stav „isto radno mjesto do kraja života“ i uvjereni su da se zaposlenik angažira za jedan te isti posao od trenutka zapošljavanja do trenutka odlaska u penziju. Mnoge kompanije, stoga, nemaju dugoročnu strategiju stručnog usavršavanja zaposlenih, niti nude sustavatski razrađen put karijere koji bi se zasnivao na ostvarenim radnim rezultatima. Ovo dovodi do demotivacije zaposlenika i gubitka fleksibilnosti i kompetencija osoblja.

Mnoge kompanije u FBiH su male firme koje su suočene sa teškim uvjetima poslovanja, te ne raspolažu resursima ili motivacijom da ulažu u razvoj ljudskih resursa. Osim toga, nedostatak tradicije razvoja ljudskih resursa je evidentan u većini kompanija. Kao posljedica toga, koncept upravljanja ljudskim resursima i dugoročnog strateškog razvoja osoblja je često odsutan, a poslodavci ga ne cijene i ne pridaju mu značaj.

Potražnja za obukom odraslih

Potražnja za obukom odraslih ima dva aspekta. Prvo, postoji opća potreba za unaprjeđenjem osnovnih vještina i stjecanje obrazovanja radne snage. Drugo, pojedini sektori imaju potrebu za unaprjeđenjem ciljanih stručnih sposobnosti i prekvalifikacijom radnika.

Osnovne vještine i opće obrazovanje

Postoji potreba da se uspostave akreditirani i na modulima zasnovani kursevi stranih jezika i informatike za zaposlenike. Posebnu pažnju je potrebno posvetiti zaposlenicima u sektorima gdje su se potrebe za takvim vještinama povećale zbog promjena proizvodnje i tehnologije. Neki zaposlenici koji imaju nizak nivo stečenog znanja trebaju dodatno unaprjeđenje pismenosti i matematike84.

Nezaposleni sa osnovnom ili srednjom školom, koji nisu pohađali nikakve kurseve nakon zavšetka škole imaju potrebu za ciljanim unaprjeđenjem osnovnih vještina koje imaju veze sa njihovom profesijom ili budućim profesionalnim ciljevima. Ovi kursevi trebaju slijediti principe koji se primjenjuju za kurseve za zaposlenike.

Mladi ljudi koji su završili trogodišnje tehničke škole i koji ne nađu posao trebaju obuku u općim osnovnim vještinama, kao i u jeziku, informatici i općim predmetima, zbog toga što je njihova obuka bila vrlo specijalizirana i stručno orijentirana.

Postoji potreba da se unaprijedi nivo obrazovanja i osnovne vještine za odrasle koji rade u poljoprivredi kako bi se pripremili za tranziciju u sektoru poljoprivrede. Inicijative se trebaju usmjeriti u pravcu formalnog obrazovanja, kraćih, neformalnih programa obrazovanja, razvoja osnovnih vještina i programa pismenosti85.

84 Kursevi moraju biti fleksibilni, kako bi zaposlenici mogli kombinirati rad i učenje. Na primjer, to se može postići kroz mogućnost učenja na daljinu, ili preko obrazovnih centara baziranih na poslu. Pored toga, potrebno je da se na kursevima koriste metodologije učenja odraslih i da budu fokusirane na polaznika.

85 Programi trebaju biti prilagođeni potrebama u lokalnom kontekstu i potrebama za stručnošću koje će iziskivati, na primjer, osnivanje mikro-poduzeća, ili promjene u poljoprivredi. Svaka obuka treba koristiti metodologije obuke odraslih, učenje na nivou zajednice, i učenje na daljinu.


132

Specifične potrebe po sektorima

Proizvodnja

U svim sektorima, nedostatak zaposlenih sa odgovarajućim vještinama je, kako se čini, sve veći problem a predstavnici kompanija se žale na nizak nivo obrazovanja i loše vještine osoba koje traže posao. Intervjui sa fokus skupinama koji su provedeni za potrebe ove strategije ukazuju na genralno loš odnos prema prema radu. Problemi sa starijim radnicima su niska mobilnost i produktivnost.

Promjene u tehnologiji su povećale potrebe za određenim tipovima specijaliziranih radnih profila. Čini se da je firmama izuzetno teško naći zainteresirane radnike sa odgovarajućim stručnim i praktičnim sposobnostima. Zato firme uglavnom zapošljavaju osobe sa neadekvatnim znanjima i pružaju im obuku uz rad tokom prvih 3-6 mjeseci rada.

Jedan od razloga za nedostatak kvalificiranih kandidata je nedostatak praktične obuke u tehničkim školama. Još jedan razlog za nedostatak kvalificiranih radnika je nepostojanje relevantanog CVT koji će omogućiti potrebnu obuku, Treći razlog je što je obuka koja se pruža vrlo teoretska i nudi malo praktične obuke. Nepostojanje dugoročne strategije unaprjeđenja vještina i razvoja ljudskih resursa u većini kompanija i činjenica da nekoliko državnih firmi još uvijek zapošljavaju ljude iz grupe svojih „neaktivnih radnika“ doprinosi ovom problemu.

Tekstilna industrija: U ovom sektoru postoji vrlo malo mogućnosti za obuku, i u pogledu osnovnog i naprednog unaprjeđenja vještina. Teško je naći kvalificirane radnike, čak ni profile krojačica, švelja, i sl. Sektor u cjelini pati od nedostatka dinamičnih, sposobnih novih zaposlenika, pošto predstavlja neatraktivan sektor za zapošljavanje. Postoji potreba za kraćim kursevima koji se fokusiraju na određeni zadatak, kao i naprednijih kurseva u specijaliziranim poljima proizvodnje, kao što su krojenje ili kvaliteta kontrole.

Proizvodnja obuće i kože: Zbog promjena u tehnologiji i rasta ovog sektora, nedostaje kvalificirane radne snage. Za uvođenje sustava obuke prilagođenog potrebama ovog sektora nadležna ministarstva industrije (i obrazovanja) bi trebala osigurati osnovne preduvjete: (i) izrada nastavnog programa za teoretsku i praktičnu obuku radnika u kožnoj industriji i proizvođača obuće, (ii) uspostava centara za obuku time što bi se nadležnost obuke prenijela na vodeća poduzeća (obuka kod majstora zanatlije; uključujući obrazovanje odraslih); (iii) definiranje smjernica za obuku za visoko obrazovanog kadra i inženjere koji su diplomirali na fakultetu za industriju kože i obuće86.

Industrija namještaja i prerade drveta: U ovom sektoru, najvažniji način obuke mladih zaposlenika je obuka na poslu, jer ne postoji odgovarajući sustav stručnog obrazovanja i obuke, a stari industrijski kodeks, koji se još primjenjuje, ne nudi nikakvu praktičnu obuku za zanatlije. Ovo je sektor gdje se stručna obuka zaposlenih može obaviti relativno lako kroz pre-kvalifikaciju odnosno obuku koja je specifična za posao.

Industrija auto dijelova: Zastarjela oprema i tehnologija se polako modernizuje, te je potreba za novim znanjima i vještinama u ovom sektoru jako izražena. U izvještaju o profilima iz 2003. godine, jedan od zaključaka je da se prekvalifikacija kvalificiranih i polu-kvalificiranih radnika smatra prioritetom za industriju, jer bez toga postoji opasnost da ne budu u stanju na zadovoljavajući način obavljati svoje poslove87.

Celuloza, papir i papirni proizvodi: Ukoliko nastavi ubrzan rast, postojat će potreba da se obuče novi radnici kako bi zadovoljili potrebe ovog sektora za radnom snagom.

86 Studija industrije kože i obuće, Bosna i Hercegovina, 2001, koju je naručio Deutschen Gesellschaft für Technische Zusammenarbeit (GTZ) GmbH. 87 “Industrija auto-dijelova, Bosna i Hercegovina“ Agencija za promociju stranih ulaganja, Bosna i Hercegovina, 2003


133

Izgradnja i graditeljstvo: Izgradnju i graditeljstvo karakterizira sposobna i kvalificirana radna snaga, sa dobrim tehničkim sposobnostima. Ipak, sektor je puno uložio u nove tehnologije tokom zadnjih godina, ali nisu osigurali unaprjeđenje vještina zaposlenih. Stoga je i u ovom sektoru isto tako teško naći osobe koji imaju odgovarajuće vještine za više specijalizirane radne profile. Sektor dobiva kvalificirano osoblje kroz sustav stručne obuke i sa univerziteta.

Ugostiteljstvo: Ovom sektoru treba dobro razvijen sustav stručne obuke kako bi mogao zadovoljiti zahtjeve klijenata. Zbog rasta i povećanja radnih mjesta, postoji potreba za trajnom opskrbom kvalificiranih radnika u ovom sektoru, i on nudi dobre mogućnosti za zapošljavanje mladih. Najvažnije vještine koje se traže od zaposlenika jesu poznavanje stranih jezika, gostoljubivost i usluge klijentima, poznavanje osnova prodaje i marketinga u turizmu, kao i usluge akreditiranih vodiča na međunarodnom nivou. Prema analizi vrijednosnog lanca, performanse menadžmenta u sektoru su niske zbog nedostatka obrazovanja i međunarodnog iskustva, a osim toga, turistička udruženja su slaba i nisu u stanju adekvatno promovirati taj sektor. Obuka menadžmenta u turizmu i obuka članova turističkih odbora bi mogla unaprijediti ove aspekte i doprinijeti efikasnosti performansi.

Poljoprivreda i ruralna područja: U razvoju ljudskih resursa i strategiji tržišta rada, perspektive u sektoru poljoprivrede ukazuje na potrebu za specifičnim kursevima vezanim za sektor, poduzetništvu, stručnoj obuci i općem učenju odraslih.

Obuka specifična za sektor se treba organizirati kao obuka u kratkim modulima, priređenim za određeni pod-sektor, i prilagođenim nivou potrebnih vještina, kao i kapacitetima učesnika. Zadatak obuke je da unaprijedi i intenzivira metode obrade zemlje, uvede nove i alternativne proizvode koji može donijeti bolji ekonomski rezultat, te omogući korištenje novih tehnologija koje mogu unaprijediti ishode i produktivnosti. Obuka se može formalizirati i akreditirati kroz uspostavu programa certificiranja poljoprivrednih proizvođača koji bi bio usmjeren na osobe mlađe od 40 godina i one koji po prvi put upravljaju poljoprivrednim poduzećima. Ovi programi trebaju certificirati da poljoprivredni proizvođač posjeduje potrebne stručne vještine i sposobnosti, da može dokazati da se njegovo/njeno poljoprivredno gazdinstvo može održati, i da osigura poštivanje standarda zaštite okoliša, higijene i zaštite životinja.

Postoji potreba za uspostavom obuke za odrasle u ruralnim područjima kako bi se podržala uspostava mikro-poslovanja u sektorima vezanim za poljoprivredu i u ruralnim područjima. Tip obuke se treba zasnivati na lokalnim potrebama i mogućnostima zapošljavanja ili uspostave mikro-poduzeća.


134

Aneks 4. - Statistički aneks: Opskrba radnom snagom - stanovništvo i rad

Tabela 4.1 Ključni pokazatelji zapošljavanja u FBiH88 Ukupno

Svi 2006 2007 EU27 2006 Ukupno stanovništvo (000) 2.141 2.101 Broj stanovnika starosti 15-64 1.443 1.437 Ukupno zaposlenih (000) 500 498 Zaposleni starosti 15-64 492 490 Male 2006 2007 EU27 2006 Ukupno stanovništvo (000) 1.039 1.016 Broj stanovnika starosti 15-64 708 705 Ukupno zaposlenih (000) 333 336 Zaposleni starosti 15-64 328 330 Žene 2006 2007 EU27 2006 Ukupno stanovništvo (000) 1.102 1.085 Broj stanovnika starosti 15-64 735 732 Ukupno zaposlenih (000) 167 162

Izvor: LFA 2006 i 2007 FBiH i LFA 2006 EU 27.

Tabela 4.2 Stope zaposlenosti po spolu i dobnim skupinama

Svi 2006 2007 EU27 2006 Stopa zaposlenosti (% stanovništva starosti 15-64) 46.4 46.8 71.6 Stopa zaposlenosti (% stanovništva starosti 15-24) 13.7 15.0 39.3 Stopa zaposlenosti (% stanovništva starosti 25–49) 61.8 63.3 85.9 Stopa zaposlenosti (% stanovništva starosti 50-64)89 45.5 41.9 52.6 Muškarci Stopa zaposlenosti (% stanovništva starosti 15-64) 46.4 46.8 71.6 Stopa zaposlenosti (% stanovništva starosti 15-24) 13.7 15.0 39.3 Stopa zaposlenosti (% stanovništva starosti 25–49) 61.8 63.3 85.9 Stopa zaposlenosti (% stanovništva starosti 50-64) 45.5 41.9 52.6 Žene Stopa zaposlenosti (% stanovništva starosti 15-64) 22.3 21.9 57.1 Stopa zaposlenosti (% stanovništva starosti 15-24) 8.3 8.1 33.2 Stopa zaposlenosti (% stanovništva starosti 25–49) 31.0 30.3 70.0 Stopa zaposlenosti (% stanovništva starosti 50-64) 16.5 16.1 34.8


Tabela 4.3 Stopa nezaposlenosti po dobnim skupinama i spolu

Svi 2006 2007 EU27 2006 Stopa nezaposlenosti (% radne snage 15-64) 32.7 31.3 7.9 Stopa nezaposlenosti mladih(% radne snage 15-24) 66.7 63.6 17.5 Stopa nezaposlenosti (% stanovništva starosti 25–49) 29.4 28.0 7.2 Stopa nezaposlenosti (% stanovništva starosti 50-64) 15.1 17.0 6.2 Muškarci Stopa nezaposlenosti (% radne snage15-64) 29.7 28.4 7.2 Stopa nezaposlenosti mladih (% radne snage15-24) 65.2 61.6 17.0 Stopa nezaposlenosti (% stanovništva starosti 25–49) 26.1 24.4 6.5 Stopa nezaposlenosti (% stanovništva starosti 50-64) 14.6 18.1 6.2 Žene Stopa nezaposlenosti % radne snage15-64) 38.0 36.7 8.8 Stopa nezaposlenosti mladih % radne snage15-24) 68.9 66.9 18.1 Stopa nezaposlenosti (% stanovništva starosti 25–49) 35.1 34.4 8.2

88 Molimo da obratite pažnju da EU koristi dobne skupine 25-54 i 55 – 64 i kad se radi o stopi zaposlenosti i stopi aktivnosti. Stoga se ne može vršiti potpuna usporedba ovih brojki za FBiH i EU2. 89 Napominjemo da EU koristi dobne skupine 25 – 54 i 55 – 64 i kod stope zaposlenosti i kod stope aktivnosti. Stoga se ove brojke za FBiH i EU 27 ne mogu u potpunosti uspoređivati međusobno.


135

Stopa nezaposlenosti (% stanovništva starosti 50-64) 16.3 14.4 6.1 Izvor: LFA 2006 i 2007 FBiH i LFA 2006 EU 27. Napomena: Uzorak u LFS za stopu nezaposlenosti žena starosti 50-64 je premalen da bi bio pouzdan.

Tabela 4.4 Stope neaktivnosti po dobnim skupinama i spolu

Svi 2006 2007 EU27 2006 Stopa neaktivnosti (% stanovništva starosti 15-64) 49.3 50.3 29.9 Stopa neaktivnosti (% stanovništva starosti 15-24) 66.8 68,1 56.0 Stopa neaktivnosti (% stanovništva starosti 25-49) 34,4 35,3 15,9 Stopa neaktivnosti (% stanovništva starosti 50-64) 64,9 65,7 53,7 Muškarci Stopa neaktivnosti (% stanovništva starosti 15-64) 34.0 34,5 22,5 Stopa neaktivnosti (% stanovništva starosti 15-24) 60,6 61,7 52,6 Stopa neaktivnosti (% stanovništva starosti 25-49) 16,4 15,9 8.1 Stopa neaktivnosti (% stanovništva starosti 50-64) 46,7 48,5 43,9 Žene Stopa neaktivnosti (% stanovništva starosti 15-64) 64,1 65,4 37,2 Stopa neaktivnosti (% stanovništva starosti 15-24) 73,4 75.0 59,5 Stopa neaktivnosti (% stanovništva starosti 25-49) 52,2 53,9 23,8 Stopa neaktivnosti (% stanovništva starosti 50-64) 80,2 81,2 62,9


Tabela 4.5 Stope zapošljavanja po sektorima i spolu

Svi 2006 2007 EU27 2006 Zaposlenost u uslugama(% ukupne zaposlenosti) 52.5 52.0 68.6 Zaposlenost u industriji (% ukupne zaposlenosti) 33.2 35.8 25.0 Zaposlenost u poljoprivredi (% ukupne zaposlenosti) 14.3 12.2 6.4 Muškarci Zaposlenost u uslugama(% ukupne zaposlenosti) 45.9 44.8 58.1 Zaposlenost u industriji (% ukupne zaposlenosti) 40.9 43.7 34.7 Zaposlenost u poljoprivredi (% ukupne zaposlenosti) 13.2 11.5 7.2 Žene Zaposlenost u uslugama(% ukupne zaposlenosti) 65.5 67.0 81.5 Zaposlenost u industriji (% ukupne zaposlenosti) 17.9 19.4 13.2 Zaposlenost u poljoprivredi (% ukupne zaposlenosti) 16.6 13.7 5.3


Tabela 4.6 Nivo općeg obrazovanja stanovništva starosti 15 – 64 po statusu

Ukupno Muškarci Žene

Radno sposobno stanovništvo 2006 2007 2006 2007 2006 2007

Osnovna škola i manje 46.8% 46.7% 34.9% 34.4% 58.0% 58.1% Srednja škola 46.3% 46.7% 56.6% 57.7% 36.7% 36.4 Viša, visoka, magistrat, doktorat 6.9% 6.6% 8.5% 7.8% 5.4% 5.4% Zaposleni

Osnovna škola i manje 21.2% 19.5% 19.3 18.8 25.0 20.9% Srednja škola 63.2% 65.7% 67.0 69.9 55.7 59.0% Viša, visoka, magistrat, doktorat 15.6% 14.9% 13.7 12.4 19.3 20.1%

Neaktivni Osnovna škola i manje 65.2% 65.1% 52.6% 52.7% 72.3% 72.0% Srednja škola 31.8% 31.9% 41.7% 41.9% 26.1% 26.3% Viša, visoka, magistrat, doktorat 3.1% 3.0% 5.7% 5.3% (1.6%) (1.7) %

Nezaposleni Osnovna škola i manje 25.7% 26.7% 27.0% 25.2% 24.0% 28.7% Srednja škola 70.0% 69.4% 69.4% 71.8% 70.5% 66.0%


136

Viša, visoka, magistrat, doktorat 4.2% 4.0% 3.3% 3.0% 5.5% 5.3% Izvor: LMS Bosna i Hercegovina 2006

Tabela 4.7 Stanovništvo po širokim dobnim skupinama i spolu, 2007, i promjene stanovništva po širokim dobnim skupinama i spolu između 2006 i 2007, prema LFS Serijama

Ukupno Od čega su žene

Rast 2006-07 Muškarci

Rast 2006-07

Žene

aps pct Pct aps

Ukupno stanovništvo 2,101,000 51.6% -2.2% -1.5%

Stanovništvo <15 god. starosti 393,000 50.6% -8.9% -5.5%

Stanovništvo >14 god. starosti 1,708,000 51.9% -0.5% -0.6%

Stanovništvo 15 - 64 god. starosti 1,437,000 50.9% -0.4% -0.4%

Stanovništvo 15 - 24 god. starosti 326,000 49.1% -3.5% -2.2%

Stanovništvo 25 – 49 god. starosti 757,000 51.0% -1.4% 0.7%

Stanovništvo 50 - 64 god. starosti 353,000 52.7% 5.1% -0.9%

Stanovništvo 64+ god. starosti 271,000 56.8% -1.2% -1.5% Izvor: LFS 2006 i 2007 i vlastiti izračun


137

Aneks 5. - Mobilnost i migracije

Mobilnost radne snage

Mobilnost radne snage predstavlja bitan elemenat koji utječe na zapošljavanje u Federaciji BiH i Bosni i Hercegovini. Jedan od ključnih principa Europske unije je stvaranje „područja bez unutarnjih granica, u kojemu je osigurana sloboda kretanja roba, osoba, usluga i kapitala“. Bosna i Hercegovina, koja se nalazi na putu ka EU, će morati implementirati ove principe i ukloniti sve zakonske, administrativne i druge prepreke za mobilnost radnih snaga u geografskom i u smislu zanimanja.

Dva najvažnija tipa mobilnosti radne snage u tom kontekstu su:

• Geografska mobilnost radne snage, odnosno kretanje radne snage na dnevnoj, privremenoj, sezonskoj ili trajnoj osnovi;

• Mobilnost radne snage među zanimanjima, odnosno kretanja radne snage između pojedinih profesija i poziva, kao i između sektora, što obuhvaća prekvalifikaciju, dodatnu obuku, specijalizaciju, itd.

Mobilnost radne snage, kao fenomen, definira nekoliko tipova mobilnih radnika:

• “Tradicionalni” međunarodni radnici, gdje se radnik seli i radi u inozemstvu, u kratkoročnom i u dugoročnom periodu, sa ili bez svoje obitelji, ali očekuje se da će se vratiti u svoju zemlju;

• „Trajni“ transfer, gdje se radnik preseli i radi u inozemstvu i ne očekuje se da će se vratiti u svoju zemlju;

• Prekogranični putnik, gdje radnik putuje od svoje kuće na radno mjesto u drugoj zemlji, obično na kraći vremenski period (do tri mjeseca);

• Interni putnici, gdje radnik putuje od svoje kuće na radno mjesto u istoj zemlji, kratkoročno i dugoročno, sa ili bez obitelji90.

Ovaj odjeljak se uglavnom bavi geografskom i mobilnošću među zanimanjima u Federaciji Bosne i Hercegovine, identificira prepreke mobilnosti radne snage i poredi kontekst u FBiH sa EU perspektivama vezano za mobilnost rada, te daje zaključke i preporuke.

Geografska mobilnost u FBiH

Glavni izvori informacija o geografskoj mobilnosti u Federaciji BiH i u BiH su intervjui sa fokusnim skupinama koje su obuhvaćale predstavnike poslodavaca i nezaposlenih iz 40 (od 80) općina u FBiH.

Intervjui sa fokusnim skupinama ukazuju na vrlo malu geografsku mobilnost. U većini regija i kantona, a većina intervjuiranih poslodavaca su izrazili da više preferiraju zapošljavati lokalnu radnu snagu. Jedini izuzetak je područje Hercegovine91, gdje su svi intervjuirani poslodavci izjavili da zapošljavaju oko 10% radnika koji svaki dan putuju. Prosječna udaljenost sa koje 90 Osim ovih tradicionalnih tipova, postoje i neki novi oblici mobilnosti radne snage, kao što je tele-rad (zaposlenik radi sa bilo koje lokacije, uz podršku IT tehnologija), virtualno dodijeljeni zaposlenik (zaposlenik normalno pokriva nekoliko zemalja, i radi kao dio tima u nekoliko zemalja, ali pri tome ne mora putovati), rotacijski dodijeljeni radnik (zaposlenik putuje od kuće na posao na nekoliko mjeseci, nakon čega ga na istom radnom mjestu zamjenjuje netko drugi; ovakav se angažman obično koristi za radna mjesta koja su izolirana i gdje se radi u teškim okolnostima, ili na izuzetno teškim zadacima) itd., ali s obzirom da oni nisu relevantni u kontekstu Federacije BiH i Bosne i Hercegovine, ovdje im se neće posvećivati dalja pažnja.

91 Hercegovačko-Neretvanski Kanton i Zapadnohercegovački Kanton


138

ljudi putuju na posao je 35 km, što u uvjetima u kakvim se nalazi lokalna putna mreža iziskuje od 45 minuta do jednog sata putovanja u jednom pravcu.

Mobilnosti radne snage među entitetima gotovo da nema, osim u dva kantona (Orašje i Odžak- Posavski kanton), gdje je međuentitetska mobilnost uzrokovana nespremnošću lokalne radne snage da prihvate ono što smatraju „neprihvatljivom plaćom“. Kao rezultat toga, poslodavci zapošljavaju radnike iz susjedne Modriče i Bosanskog Šamca (15 odnosno 30 km udaljeni, nalaze se u RS).

Nalazi sa fokus grupa ukazuju na značajan obim privremene ekonomske migracije radnika u susjedne zemlje. Za razliku od migranata 1960.-ih i 1970.-ih, koji su odlazili sa obiteljima, danas radnici-migranti uglavnom odlaze bez obitelji. Glavna odredišta za ove migracije su Slovenija i Hrvatska (za razliku od 1960-ih i 1970-ih kada su radnici migrirali u Austriju i Njemačku). Na osnovu pojedinačnih priča nezaposlenih osoba i nekih podataka dobivenih od relevantnih institucija, radnici-migranti koji putuju u Sloveniju uglavnom dobivaju privremenu radnu vizu i registriraju se u Sloveniji (ali su uglavnom i dalje registrirani kao nezaposleni u BiH). Radnici-migranti u Hrvatskoj uglavnom rade u neformalnom sektoru.

Ne postoje zakonske prepreke za mobilnost u FBiH, jer ne postoje zakonska ograničenja za zapošljavanje na drugom mjestu u odnosu na ono gdje osoba ima boravište. Prepreke za mobilnost se pojavljuju kad se radi o pravima zaposlenih (zdravstveno osiguranje i penzija) i pravima vezanim za osiguranje od nezaposlenosti koje uplaćuje raniji poslodavac92. Još jedan element koji može obeshrabriti mobilnost radne snage je to što zakon o penzionom osiguranju ne dopušta prenos prikupljenih sredstava93.

Mobilnost između zanimanja u FBiH

Tokom zadnjih decenija, FBiH prolazi kroz proces društvene i ekonomske transformacije, te fundamentalnih promjena u ekonomiji i na tržištu rada.

Velike promjene94 se dešavaju u oblasti restrukturiranja tržišta rada, što podrazumijeva (i) sektorske promjene, (ii) restrukturiranje unutar poduzeća odnosno sektora i (iii) tehnološke promjene. Ove trodimenzijalne promjene su uzrokovale potrebe za novim i drugačijim vještinama u pojedinim poduzećima i po sektorima, koje se razlikuju od onih u tradicionalnoj ekonomiji. Osim toga, pojavila se povećana potreba za mobilnošću radne snage između zanimanja.

Mobilnost između zanimanja je povezana sa sposobnošću pojedinca da steknu i zadrže nove vještine i sposobnosti, te njihove mogućnosti da se prilagode novim zahtjevima radnog mjesta (kako na postojećem radnom mjestu, tako i u novim zanimanjima ili sektorima). Sposobnost da steknu nove vještine je, s druge strane, blisko povezana sa visokim nivoom stečenog obrazovanja i sposobnošću cjeloživotnog učenja pojedinca. Prema tome, nivo stečenog obrazovanja radne snage ima značajnu ulogu kad se radi o mobilnosti između zanimanja.

Neki od važnih instrumenata za unaprjeđenje mobilnosti među zanimanjima su pristup obuci odraslih i razvoj pristupa poslu koji se zasniva na životnom ciklusu. Dodatne informacije o radnom mjestu i tržištu rada zasnovane na pouzdanim činjenicama, vođenju karijere i struke; i

92 Na primjer, socijalne beneficije i zdravstveno osiguranje se utvrđuje na osnovu mjesta gdje je osoba prijavljena da boravi. Doprinos poslodavca se plaća prema mjestu gdje je zaposlenik registriran. Ukoliko osoba radi u drugom kantonu u odnosu na onaj gdje ima boravište, zdravstvenu zaštitu i socijalnu pomoć može dobiti samo u kantonu gdje ima boravište. Ista se situacija pojavljuje ukoliko osoba ima boravište u RS, a radila bi u FBiH. 93 Uvjet za dobivanje penzije je 20 godina staža. Ukoliko neka osoba nakon 10 godina rada dobije posao u drugom entitetu, ne može prenijeti 10 godina staža na prvom radnom mjestu ukoliko je radno mjesto u drugom entitetu93. 94 Tranzicijske promjene su, između ostalog, obuhvatile povećanu privatizaciju, restrukturiranje vlade i poduzeća, tržište u nastajanju i trgovinske reforme, reforme bankarskog sektora i razvoj infrastrukture.


139

efikasnim mehanizmima „uparivanja posla“95. Osim toga, mobilnost među zanimanjima je vezana za fleksibilnost zapošljavanja (kriteriji zapošljavanja), mogućnostima unaprjeđenja (razvoja karijere) ili kriterijima za promoviranje, te motivacijom za promjenom karijere i posla.

Tabela 5.1 Opći nivo obrazovanja radno sposobnog stanovništva starosti 15-64 godine, po statusu

Ukupno Muškarci Žene

Radno sposobno stanovništvo 2006 2007 2006 2007 2006 2007

Osnovna škola i manje 46.8% 46.7% 34.9% 34.4% 58.0% 58.1% Srednja škola 46.3% 46.7% 56.6% 57.7% 36.7% 36.4 Viša, visoka, magistrat, doktorat 6.9% 6.6% 8.5% 7.8% 5.4% 5.4% Zaposleni

Osnovna škola i manje 21.2% 19.5% 19.3 18.8 25.0 20.9% Srednja škola 63.2% 65.7% 67.0 69.9 55.7 59.0% Viša, visoka, magistrat, doktorat 15.6% 14.9% 13.7 12.4 19.3 20.1%

Neaktivni Osnovna škola i manje 65.2% 65.1% 52.6% 52.7% 72.3% 72.0% Srednja škola 31.8% 31.9% 41.7% 41.9% 26.1% 26.3% Viša, visoka, magistrat, doktorat 3.1% 3.0% 5.7% 5.3% (1.6%) (1.7) %

Nezaposleni Osnovna škola i manje 25.7% 26.7% 27.0% 25.2% 24.0% 28.7% Srednja škola 70.0% 69.4% 69.4% 71.8% 70.5% 66.0% Viša, visoka, magistrat, doktorat 4.2% 4.0% 3.3% 3.0% 5.5% 5.3%

Izvor: LMS Bosna i Hercegovina 2006

Ukupan broj radno sposobnog stanovništva (dob 15-64 godine) u FBiH iznosi 1.718,00096 osoba. Opći nivo formalnog obrazovanja radno sposobnog stanovništva u FBiH je veoma nizak u usporedbi sa EU prosjekom, unatoč porastu koji je zabilježen posljednjih godina97. Nivo formalnog obrazovanja među zaposlenim osobama je u prosjeku viši nego kod radno sposobnog stanovništva, nezaposlenih i neaktivnih; ali u odnosu na prosjeku EU, ukupan nivo obrazovanja stanovništva je izrazito nizak98.

Postoje značajne varijacije među kantonima kada se radi o procentima zaposlenih sa osnovnim obrazovanjem. Na primjer, u Tuzlanskom kantonu ima samo 3%, a u Zapadno-Hercegovačkom kantonu 3.9% radnika sa osnovno obrazovanje, za razliku od Posavskog kantona, gdje ih je 10.5%, Srednjobosanskog kantona sa 9.5% Hercegovačko-Neretvanski kanton ima viši procenat zaposlenih sa univerzitetskom diplomom (T:29%/H:24.6%), dok Posavski kanton ima 13% i Unsko-Sanski kanton 15.4%99 zaposlenih sa visokom stručnom spremom.U pojedinim kantonima postoji značajna razlika između ženskih i muških radnika sa osnovnim obrazovanjem (u Zeničko-Dobojskom kantonu 4.4% muškaraca i 9.2% žena sa osnovnim 95 Poglavlje o cjeloživotnom učenju sadrži više informacija o tržištu obuke odraslih i razvoju ljudskih resursa na strani potreba. 96 Brojke iz 2006

97 Procenat radno sposobnog stanovništva u EU 15 koje posjeduje niži nivo obrazovanja je 35%, a u EU10 10%. Prosječna stopa za EU 10 za radno sposobno stanovništvo sa srednjim nivoom obrazovanja je 43%, a u EU 10, prosjek za visoko obrazovanje je 22%. Ove brojke se ne mogu izravno uspoređivati jer se termin radno sposobno stanovništvo u EU odnosi na osobe starosti 25-64 godine, a u FBiH 15-64 godine. Brojke, međutim, ipak mogu dati neke pokazatelje. 98 Oko 60% ima srednje obrazovanje, što je značajno više nego u segmentu opće radno sposobne populacije (46.8%). Procenat zaposlenih je 15.6%, što je također značajno više od istog segmenta radno sposobnog stanovništva (6.9%).

99 Više informacija o pojedinim kantonima mogu se naći u tabeli 3.3.2.3


140

obrazovanjem, u Zapadno-Hercegovačkom kantonu 5% muškaraca i 9.1% žena sa osnovnom školom).

Nivo formalnog obrazovanja među nezaposlenima i neaktivnima je veoma nizak, posebo u odnosu na EU standarde100.

Prilično nizak opšti nivo formalnog obrazovanja u FBiH ograničava mobilnosti radne snage. Velika grupa zaposlenih sa nizakim nivoom obrazovanja imaju probleme sa stjecanjem novih i odgovarajućih vještina potrebnih za unaprijeđenje fleksibilnosti i mobilnosti u kontekstu zanimanja. Drugo, velika grupa nezaposlenih i neaktivnih će imati problema u pristupu formalnom tržištu rada iz istog tog razloga. Ovi faktori utječu na nesklad između potražnje na tržištu rada i ponude radne snage.

Slijedeći faktor koji negativno utječe na mobilnost radne snage jeste to da je većina radne snage kroz obrazovanje stekla vještine koje su relevantne za „bivše“ tržište rada, gdje su radne funkcije visoko specijalizirane. Ovakve vještine ne odgovaraju današnjim potrebama tržišta rada.

Prema nalazima primarnog istraživanja, neki sektori već sada osjećaju efekte niske mobilnosti između zanimanja jer teško nalaze odgovarajuće radnike za specijalizirane i tehnički napredne profile radnih mjesta.

Tržište rada dobrim dijelom može apsorbirati većinu osoba sa niskim obrazovanjem, ali ova grupa se suočava sa rizikom da u budućnosti bude istisnuta sa tržišta rada zbog niske produktivnosti i zastarjelih sposobnosti. Posebno stariji radnici su izloženi ovom riziku, jer oni povrh navedenog nemaju naviku i motivaciju da porade na unaprijeđemju svojih sposobnosti.

Mnogi mladi ljudi sa niskim nivoom stečenog obrazovanja osjećaju da je njihova mobilnost među zanimanjima ograničena zbog neskada vještina koje posjeduju i traženih vještina; nedovoljnog usmjeravanja i ograničenih mogućnosti za stjecanje iskustva kroz praktičan rad na radnom mjestu (vidi poglavlje o cjeloživotnom učenju, poglavlje 3.4).

Drugi elementi koji negativno utječu na mobilnost među zanimanjama su:

• strog i vrlo specijalizirani kvalifikacijski okvir zanimanja za radna mjesta koja ili više ne postoje, ili su visoko specijalizirana, a sadrže radne zadatke koji više ne postoje;

• kriteriji zapošljavanja su zasnovani na formalnom obrazovanju što onemogućava radnike koji posjeduju odgovarajuće vještine, ali ne posjeduju certifikate za njih, da se zaposle;

• vrlo ograničene mogućnosti za obuku odraslih što ne dopušta dovoljno mogućnosti za unaprjeđenje sposobnosti;

• među mnogim poslodavcima i radnicima prevlađuje shvaćanje karijere kao „isti posao do kraja života“, i to utječe na njihovu motivaciju da posao traže izvan firme;

• nedostatak optimalnih informacija o tržištu rada i radnim mjestima, kao i savjeta o karijeri odnosno struci koji bi mogli ljudima pomoći da nađu put do novih zanimanja, i da identificiraju praznine gdje je potrebna obuka;

• nedostatak resursa službi za zapošljavanja da se pozabave „uparivanjem“ kandidata i radnih mjesta, te implementacijom aktivnih mjera zapošljavanja koje bi pospešile promjenu zanimanja nezaposlenih osoba.

100 Prema EUROSTAT 2006, prosječni procenat nezaposlenih sa nižim obrazovanjem je 11%


141

Migracije

Detaljinu analizu migracionih kretanja nije moguće uraditi jer ne postoje sveobuhvatni statističi podaci. Zadnji popis stanovništva u BiH izvršen je 1991. godine. Poslije tog popisa, BiH je prošla kroz značajne promjene stanovništva kao posljedica rata i procesa tranzicije. Prema popisu iz 1991. godine, BiH je imala 4,37 miliona stanovnika. Tekuće službene statistike procjenjuju stanovništvo na 3.84 miliona101. Nedavno date procjene, izvedene na osnovu podataka ankete radne snage, procjenjuju broj stanovnika BiH na mnogo nižem nivou - 3.31 miliona.

Kao direktna posljedica sukoba, procjenjuje se da je gotovo milion izbjeglica napustilo Bosnu i Hercegovinu, a više od 1.2 miliona postalo interno raseljene osobe (DP) unutar granica BiH tokom perioda 1992.-1995. (Izvor: UNHCR, 2008.). Proces povratka je bio intenzivan u periodu nakon rata (1996.-1999.), dok se broj izbjeglica koji se vraćaju u BiH nakon 2000 dramatično smanjio – broj povrataka izbjeglica u periodu 1999.-2007. je niži nego broj povrataka samo u 1998. U okviru interno raseljenog stanovništva, procjenjuje102 da je 2006 “330,000 izbjeglica iz BiH još uvijek imalo potrebu za stalnim domom... i ... čak 836,000 ljudi su još uvijek bili raseljeni iz svojih domova – 490,000 u Federaciji; 360,000 u Republici Srpskoj (Ibreljic, i suradnici 2006).

Tabela 5.2 Povratak izbjeglica i raseljenih osoba u BiH 1996-2007

Izvor: Rezime o povratku u BiH od 1/1/1996 do 31/12/2007, UNHCR, 2008

UNHCR procjenjuje da je ukupni povratak izbjeglica iz inozemstva 447,000, od čega se 3,000 ljudi u BiH vratilo 2007. godine. Broj raseljenih osoba koji su se vratili u svoja prijeratna boravišta procjenjuje se na 578.000, od čega se 4.500 ljudi vratilo na svoja ranije boravišta 2007. godine. Ovim se povratak procjenjuje na ukupno 466.000. Od tog broja, 275,000 ljudi su se vratili u FBiH, a 169,000 ljudi u Republiku Srpsku, dok se u Brčko Distrikt vratilo 22,000 ljudi.

Godine 2007, neto stopa migracije bila je 29 migranata na hiljadu stanovnika (Izvor: Međunarodna organizacija za migracije, 2008). Ukupan broj osoba koje su zatražile azil u BiH 101 Izvor: Agencija za statistiku BiH (BHAS) 102 “Migracioni tokovi u Bosni i Hercegovini nakon 1992”, Izet Ibreljić, Salih Kulenović, Alma Kadušić, Sabahudin Smajić, Univerzitet u Tuzli, 2006

Izbjeglice Raseljene osobe

BiH Hrvatska Srbija Ostale zemlje Ukupno BiH Hrvatska Srbija

Ostale zemlje Ukupno

1996 76,385 3,144 8,477 33 88,039 101,40

2 505 62,792 42 164,741

1997 74,756 33,568 11,136 820 120,280 39,447 10,191 8,452 205 58,295

1998 78,589 23,187 6,765 1,459 110,000 15,806 4,325 9,139 300 29,570

1999 18,440 6,299 6,332 579 31,650 24,907 6,760 11,315 403 43,385

2000 7,633 4,834 5,303 837 18,607 36,944 7,779 14,175 449 59,347

2001 4,642 4,244 9,155 652 18,693 48,042 5,960 25,734 436 80,172

2002 12,592 5,933 18,220 389 37,134 41,511 5,319 23,215 730 70,775

2003 5,257 2,852 5,482 421 14,012 21,861 2,267 16,023 152 40,303

2004 976 450 942 74 2,442 12,976 1,028 3,888 56 17,948

2005 805 151 314 3 1,273 3,540 437 1,177 10 5,164

2006 1,098 146 158 17 1,419 3,121 233 826 4 4,184

2007 1,359 1,579 122 3 3,063 3,002 618 895 1 4,516 UKUPNO

282,532 86,387 72,406 6,287 447,612

352,559 45,422

177,631 2,788 578,400


142

bio je 627 ukupno. Svih 627 osoba koje su zatražile azil su se prijavile u FBiH. Od ovoga broja, 97% (606 osoba) su tražitelji azila iz Srbije (uključujući Kosovo), dok ih je samo 3% (21 osoba) iz drugih zemalja.

Gore navedeni podaci ne ukazuju na postojanje velike imigracije u FBiH i BiH. FBiH i BiH još uvijek nemaju atraktivno tržište rada koje bi moglo privući značajan broj radnika-migranata, a dosadašnja imigracija je gotovo u svim slučajevima bila posljedica političke krize i ratova.

Od procijenjenog broja od 1 miliona ljudi koji su napustili BiH u periodu 1992-1996, manje od 48% ih se vratilo u BiH. Većina onih koji su ostali u inozemstvu su pripadnici aktivnog dijela stanovništva (15 do 64 godina starosti ), a značajan udio ove grupe je visoko produktivna radna snaga i posjeduje potrebne vještine/kvalifikacije.

Ne postoji statistika broja emigranata u periodu 1996-2008. Međutim, istraživanja i studije (UNDP HDR 2007, UNDP izvještaj o mladima 2004) navodi da je većina emigranata otišlo gotovo isključivo zbog ekonomskih razloga (zapošljavanje) i da su većinom mlađi od 35 godina.

Slijedeća značajna implikacija emigracije jeste „odliv mozgova“. Ne postoje podaci o broju visoko kvalificiranih mladih ljudi koji su otišli iz BiH, ali postoji značajan trend da visoko kvalificirani mladi ljudi napuštaju BiH da bi ostvarili bolji životni standard i uvjete života. Ukoliko se ovakav trend nastavi, BiH i FBiH će početi osjećati posljedice u obliku nedostatka kvalificiranih ljudskih resursa u određenim područjima (kao što su informatičke tehnologije, mašinski inženjeri, građevinski inženjeri, radnici u zdravstvu, itd.) u vrlo kratkom periodu. Nalazi sa fokus skupina ukazuju da se u pojedinim dijelovima FBiH već osjećaju posljedice emigracije, te da se tržište rada već suočava sa nedostatkom kvalificiranih ljudskih resursa.

Emigracija kvalificirane i obučene radne snage predstavlja veliki trošak za ekonomiju FBiH. Zemlja izvoze kvalificiranu radnu snagu, a istovremeno dobiju vanjsku pomoć za financiranje razvoja ljudskih kapaciteta svoj razvoj i kredite na programe tehničke pomoći. Neki kreatori politike i nadležne osobe smatraju emigraciju pozitivnom zato što dovodi do toga da osobe koje odu u inozemstvo šalju novčane doznake u prvom razdoblju nakon emigracije. Međutim, cijena njihovog obrazovanja i srednjoročne i dugoročne posljedice njihove emigracije se često zanemaruju.

Treća najznačajnija implikacija emigracije je starenje stanovništva. Područja BiH koja ne nude mogućnost zapošljavanja i druge mogućnosti mladima već se suočavaju sa značajnim trendom starenja stanovništva. Čak i u srednjoročnog razdoblju, ovaj će se fenomen odraziti na održivost javnih fondova (zdravstveni i penzioni fondovi).

Povratak u zemlju mladih, visoko produktivne i obučene/kvalificirane radne snage je jedan od ključnih izazova sa kojima se suočavaju kreatori politike. Neke zemlje koje su razvile odgovarajuće politike, kao što je Irska, osjetile su koristi od privremene ekonomske migracije, a to je imalo multiplicirajući efekt na njihov rast i razvoj. Slučaj Irske bi mogao poslužiti kao pozitivan primjer i vodič za FBiH i BiH. Kreatori politika bi trebali biti svjesni da odlaganje repatrijacije ima štetne posljedice po ekonomiju BiH.


143

Aneks 6. – Lista institucija kojima je dostavljen nacrt „Strategije zapošljavanja Federacije Bosne i Hercegovine“ na komentare

- Adis Fajić, Ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta Federacije BiH - Adnan Vražalica, PIU SESER - Alija Bakšić, Asocijacija poslodavaca BiH - Amrudin Nurak, PIU SESER - Anto Omazić, Služba za zapošljavanje Livanjskog kantona - Asim Ibrahimagić, Agencija za rad i zapošljavanje BiH - Damir Dizdarević, Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija BiH - Dilista Međedović, Služba za zapošljavanje Unsko-sanskog kantona - Džana Kadribegovinć, Ministarstvo rada i socijalne politike Federacije BiH - Edhem Biber, Savez samostalnih sindikata BiH - Emil Velto, Služba za zapošljavanje Srednjebosanskog kantona - Enes Plečić, Savez samostalnih sindikata BiH - Ernevaza Hrustanović, Ministarstvo rada i socijalne politike Federacije BiH - Fatima Fazlić, Savez samostalnih sindikata BiH - Goran Trifković, Ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta Federacije BiH - Hajrija Dautović, Ministarstvo civilnih poslova BiH - Haris Huskić, Zavod za zapošljavanje Federacije BiH - Indira Salkica, Služba za zapošljavanje Srednjebosanskog kantona - Ivica Miodrag, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH - Ivica Nikačević, Zavod za zapošljavanje Federacije BiH - Jan Zlatan Kulenović, Omladinska informativna agencija BiH - Jasmin Duvnjak,Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH - Jasmina Hercegovac, Ministarstvo rada i socijalne politike Federacije BiH - Josip Tolo, Služba za zapošljavanje Srednjebosanskog kantona - Mahir Lokvančić, Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo - Marko Pejčinović, PIU SESER - Mersiha Kurspahić, Asocijacija poslodavaca BiH - Milijana Lale, Ministarstvo civilnih poslova BiH - Mira Bradara, Ministarstvo finansija Federacije BiH - Mira Idrizović, Privredna komora Federacije BiH - Muhamed Krkić, Služba za zapošljavanje Unsko-sanskog kantona - Nafija Hodo, Služba za zapošljavanje Bosansko-podrinjskog kantona - Nenad Pandurević, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH - Nihad Pašalić, Služba za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona - Olivera Vujčić, Agencija za rad i zapošljavanje BiH - Omer Korjenić, Zavod za zapošljavanje Federacije BiH - Petar Golemac, Služba za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanskog kantona - Ramo Sulić, Služba za zapošljavanje Unsko-sanskog kantona - Razija Majstorović, Služba za zapošljavanje Tuzlanskog kantona - Rijad Kovač, Direkcija za ekonomsko planiranje BiH - Slavica Vučić, Ministarstvo civilnih poslova BiH - Slobodan Gajović, Agencija za rad i zapošljavanje BiH - Smajo Čevra, Služba za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanskog kantona - Stanko Vincetić, Služba za zapošljavanje Posavskog kantona - Suljo Čolaković, Služba za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona - Šemso Berbić, Služba za zapošljavanje Tuzlanskog kantona - Vahid Muharemović, Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo


144

- Vinko Čuljak, Služba za zapošljavanje Zapadnohercegovačkog kantona - Zorica Babić, Agencija za rad i zapošljavanje BiH - Željko Anđelić, Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH

Documents

Strategija zaposljavanja FBIH .pdf