Embed Size (px)
Citation preview
STRATEGIJA POLJOPRIVREDNOG RAZVITKA I
RAZVITKA POLJOPRIVREDE U RURALNIM
PODRUĈJIMA HNŢ/K (2012. – 2017. god.)
Mostar, 2012. god.
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
VLADA HERCEGOVAĈKO – NERETVANSKE
ŢUPANIJE/KANTONA
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede
PRAZNA LIJEVA STRANA KORICE
VLADA HERCEGOVAĈKO – NERETVANSKOG KANTONA
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede
STRATEGIJA POLJOPRIVREDNOG RAZVITKA I
RAZVITKA POLJOPRIVREDE U RURALNIM
PODRUĈJIMA HNŢ/K (2012. – 2017. god.)
Mostar, 2012.god.
Naziv dokumenta:
Strategija poljoprivrednog razvitka i razvitka poljoprivrede u ruralnim podruĉjima
HNŢ/K (2012. – 2017. godine).
Naruĉitelj dokumenta: Vlada Hercegovaĉko-neretvanskog kantona Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede HNŢ/K
Izvršitelji: Univerzitet „Dţemal Bijedić“ Agromediteranski fakultet Mostar Dekan: Prof. dr Semina Hadţiabulić Sveuĉilište u Mostaru Agronomski i prehrambeno tehnološki fakultet Mostar Dekan: Prof. dr Stanko Ivanković
Kordinator izrade dokumenta:
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede
Voditelji projekta: Prof. dr Nezir Tanović Doc. dr. sc. Ivan Spuţević
Autori: Agronomski i prehrambeno tehnološki Agromediteranski fakultet Mostar fakultet Sveuĉilišta u Mostaru Univerzitet “Dţemal Bijedić” Mostar prof. dr.sc. Stanko Ivanković prof. dr. sc. Semina Hadţiabulić prof. dr.sc. Dijana Vego prof. dr. sc. Nezir Tanović
doc. dr.sc. Ivan Spuţević prof. dr. sc. Ahmed Dţubur doc. dr.sc. Radica Ćorić doc. dr. sc. Semira Sefo doc. dr.sc. Zrinka Knezović doc. dr. sc. Hanadija Omanović prof. dr.sc. Marko Matić doc. dr. sc. Svetlana Hadţić mr. sc. Danijela Petrović doc. dr. sc. Elma Temim mr.sc. Elma Sefo prof. dr. sc. Borko Soraić
mr.sc. Viktor Lasić doc.dr. sc. Kemal Šoljić mr.sc. Paulina Šaravanja doc.dr. Alma Leto
Vinko Batinić, dipl. ing. mr.sc. Jasmina Aliman Ana Sabljo, dipl. ing. mr.sc. Alma Rahimić Dragan Jurković, dipl. ing. mr.sc. Alma Mićijević
Marija Lasić, dipl.oec. dipl.nov Aida Behmen - Miliĉević,dipl. ing Nikolina Kajić, dipl. Ing. Alisa Hadţiabulić dipl. ing. Dţenan Vukotić. dipl. Ing.
Mostar, 2012.
SADRŢAJ
STRATEGIJA POLJOPRIVREDNOG RAZVITKA I RAZVITKA
POLJOPRIVREDE U RURALNIM PODRUCJIMA HNŢ/K (2012-2017)
1.UVOD ................................................................................................................................................ 16
2. PRISTUP I METOD RADA ........................................................................................................ 18
2.1. Pristup u radu ............................................................................................................................. 18
2.2. Polazišta i scenarijske analize .................................................................................................... 19
2.3. Izbor scenarija ............................................................................................................................ 20
2.4. Metodski pristup ........................................................................................................................ 22
3. STANJE SEKTORA I CILJEVI STRATEGIJE ......................................................................... 23
3.1. Stanje sektora agrara.................................................................................................................. 23
3.1.1. Vaţniji sektori i uloga poljoprivrede u privrednomi društvenom razvoju HNŢ/K ............. 24
3.1.2. Negativna demografska kretanja ruralnih podruĉja i niska produktivnost ......................... 26
3.1.3. Nedovoljno razvijen prehrambeno – preraĊivaĉki sektor .................................................... 26
3.1.4. Investicije kao ograničavajudi faktor razvoja poljoprivrede ................................................ 27
3.1.5. Promjenjiva agrarna politika i nedovoljna budžetska potpora ........................................... 27
3.1.6. Relativno visoke cijene poljoprivrednih proizvoda ............................................................. 28
3.2. Okviri i mjere strateških opredjeljenja ...................................................................................... 28
3.3. Ciljevi strategije - platforma i reforme ...................................................................................... 29
3.4. Pregled demografije u HNŽ/K ..................................................................................................... 30
3.4.1.Brojnost stanovništva ........................................................................................................... 30
3.4.2. Struktura stanovništva (starosna i spolna) .......................................................................... 31
3.4.3. Prirodni priraštaj stanovništva ........................................................................................... 32
3.4.4. Uposlenost stanovništva .................................................................................................... 32
3.4.5. Naseljena mjesta - urbana i izvanurbana područja ............................................................. 34
3. 5. Obiteljska gospodarstva ............................................................................................................ 34
3.6. Broj i struktura poduzeća – pravnih subjekata i uposlenost ...................................................... 35
4. POSLJEDICE RATA I OBNOVA................................................................................................ 37
4.1. Stradanja i povratak stanovništva .............................................................................................. 37
4.2. Štete i obnova u HNŽ/K .............................................................................................................. 37
5. STUPANJ REALIZACIJE PROGRAMSKIH CILJEVA I STRATEŠKIH
OPREDJELJENJA (2004-2010) ........................................................................................................ 39
6. MAKROEKONOMSKI OKVIR RAZVITKA ........................................................................... 41
6.1. Značaj agrarnog sektorau ukupnoj privredi ............................................................................... 41
6.2. Opredjeljenja i makro okviri ....................................................................................................... 43
6.3. Poljoprivreda i njena uloga u neslužbenoj ekonomiji ............................................................... 44
6.4. Potrošnja hrane .......................................................................................................................... 45
6.5. Financijski tokovi ....................................................................................................................... 46
6.6. Vanjskotrgovinska politika (okviri BiH) ....................................................................................... 48
6.7. Privatizacija u sektoru agrara ..................................................................................................... 50
7. LEGISLATIVA U SEKTORU ....................................................................................................... 52
7.1. Sadašnje stanje i potrebe ........................................................................................................... 52
7.2. Postojedi zakonski okviri ............................................................................................................. 52
8. CILJEVI I MJERE POLJOPRIVREDNE POLITIKE ............................................................... 54
8.1. Koncept i ciljevi politike .............................................................................................................. 54
8.1.1. Reformski ciljevi agrarne politike ........................................................................................ 55
8.1.2. Koncept održivog razvoja poljoprivrede ............................................................................. 56
8.1.3. Tržišno-cjenovna politika ..................................................................................................... 57
8.1.4. Politika ruralnog razvoja ...................................................................................................... 59
8.1.5. Oĉuvanje okoliša ................................................................................................................. 59
8.2. Poljoprivreda kao značajan privredni sektor .............................................................................. 60
8.3. Potpore u sektoru agrara ........................................................................................................... 62
8.3.1. Strateška opredjelenja......................................................................................................... 62
8.3.2. Podsticajna politika ............................................................................................................. 63
8.3.3. Razine potpora .................................................................................................................... 65
8.4. Okviri za progres sektora agrara................................................................................................. 72
9. INSTITUCIJE ZA PROVEDBU STRATEGIJE ......................................................................... 73
9.1. Okviri funkcioniranja ................................................................................................................. 73
9.2. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede .............................................................. 74
9.3. Veterinarska služba .................................................................................................................... 75
9.4. Služba za uzgojno selekcijski rad ................................................................................................ 77
9.5. Zdravlje biljaka ........................................................................................................................... 78
9.6. Kvalitet i zdravstvena ispravnost hrane ..................................................................................... 79
9.7. Upravljanje i zaštita poljoprivrednog zemljišta .......................................................................... 80
9.8. Poljoprivredna savjetodavna služba ........................................................................................... 82
9.9. Istraživanje i obrazovanje ........................................................................................................... 83
9.10. Robne rezerve/ pričuve ............................................................................................................ 85
9.11. Zadrugarstvo-zadruge i udruge ............................................................................................... 87
9.12. Udruživanje proizvođača na razini proizvoda .......................................................................... 88
9.13. Agencije za poljoprivredu ......................................................................................................... 89
10. PRIRODNE I ZEMLJIŠNE OSNOVE U HNŢ/K...................................................................... 91
10.1. Polazišta u razvoju .................................................................................................................... 91
10.2. Geografski položaj i prirodni uvjeti HNŽ/K ............................................................................. 91
10.2.1. Geografski položaj i odlike................................................................................................. 91
10.2.2. Agroekološki uvjeti ........................................................................................................... 92
10.3. Reljef i hidrografija ................................................................................................................... 92
10. 4. Proizvodni rejoni ...................................................................................................................... 95
10.4.1. Hidrografija i režim padavina ............................................................................................ 98
10.4.2. Temperature zraka ............................................................................................................ 99
10.4.3. Vjetar .............................................................................................................................. 100
10.4.4. Insolacija .......................................................................................................................... 101
10.4.5. Ocjena klime .................................................................................................................... 101
10.5. Stanje zemljišnih resursa na području HNŽ/K ........................................................................ 103
10.5.1. Stanje poljoprivrednog zemljišta prema podacima Federalnog zavoda za statistiku ..... 103
10.5.2. Vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem u HNŽ/K ...................................................... 104
10.6. Tla/zemljišta na području HNŽ/K............................................................................................ 104
10.6.1. Tipovi tala na području HNŽ/K ........................................................................................ 105
10.6.2. Kategorije korištenja zemljišta na području HNŽ/K ........................................................ 106
10.6.3. Hidromeliorativne mjere ................................................................................................. 115
11. MOGUĆNOSTI I ZAPREKE RAZVITKU .......................................................................... 119
11.1. Opda ograničenja .................................................................................................................... 119
11.2. Agroekološki uvjeti i resursi ................................................................................................... 119
11.3. Usitnjenost posjeda ............................................................................................................... 120
11.4. Nagib terena ........................................................................................................................... 121
11.5. Spoj tradicije i modernizacije ................................................................................................. 121
11.6. Veze između proizvodnje i prerade ........................................................................................ 122
11.7. Konkurentnost proizvodnje .................................................................................................... 122
11.8. Ograničenja, mogudnosti i predpostavke ............................................................................... 122
12. RAZVITAK POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE ........................................................... 125
12.1. Razvojni ciljevi ...................................................................................................................... 125
12.2. Principi i putevi strateških opredjeljenja .............................................................................. 126
12.2.1. Rješenja temeljnih principa i ciljeva ................................................................................ 127
12.2.2. Realiziranje operativnih ciljeva ........................................................................................ 128
12.2.3. Stupci politike, rješenja i reforme .................................................................................. 129
12.3. Suvremeni koncepcijski pristup poljoprivrednoj proizvodnji ................................................ 133
12.3.1. Pristup u proizvodnji hrane (suvremeni pristupi) ........................................................... 133
12.3.2. Gospodarenje resursom - tlo, voda, zagađivači, programi ............................................. 134
12.3.3. Rješenja za smanjenu toksičnost u primjeni nitratnih i fosfornih jedinjenja .................. 135
12.3.4. Dobre i loše poljoprivredne prakse ................................................................................ 136
12.4. Prijedlog i plan aktivnosti za HNŽ/K....................................................................................... 138
12.5. Razvitak biljne proizvodnje ..................................................................................................... 140
12.5.1. Krušna (strna) žita- .......................................................................................................... 140
12.5.2. Krmno bilje ...................................................................................................................... 142
12.5.3. Projekcija proizvodnje na oranicama (2010 – 2016) ....................................................... 144
12.5.4. Vodarska proizvodnja ...................................................................................................... 145
12.5.5. Vinogradarska proizvodnja .............................................................................................. 154
12.5.6. Povrtlarska proizvodnja ................................................................................................... 157
12.6. Ljekovito bilje ......................................................................................................................... 165
12.7. Proizvodnja duhana ............................................................................................................... 174
12.8. Rasadnička proizvodnja .......................................................................................................... 176
12.9. Izvještajno prognozna služba ................................................................................................. 187
12.10. Stočarstvo ............................................................................................................................. 188
12.10.1. Karakteristike pojedinih grana stočarstva i pasminski sastav ....................................... 191
12.10.2. Pčelarstvo ...................................................................................................................... 199
12.10.3. Krznaši ........................................................................................................................... 199
12.10.4. Ribarstvo ....................................................................................................................... 201
12.11. Organska proizvodnja hrane ................................................................................................ 207
13. PREHRAMBENA INDUSTRIJA .............................................................................................. 210
13.1. Opda obilježja ......................................................................................................................... 210
13.2. Obilježja standardizacije i kontrole kvalitete ......................................................................... 212
13.3. Struktura prehrambeno-prerađivačke industrije ................................................................... 213
14.STRATEŠKA OPREDJELJENJA PO OPĆINAMA ............................................................... 222
14.1. OPĆINA ĈAPLJINA ............................................................................................................... 223
14.2. OPDINA ČITLUK ....................................................................................................................... 229
14.3. OPDINA JABLANICA ................................................................................................................ 231
14.4. OPDINA KONJIC ...................................................................................................................... 235
14.5. GRAD MOSTAR ....................................................................................................................... 239
14.6. OPDINA NEUM ........................................................................................................................ 247
14.7. OPDINA PROZOR/RAMA ......................................................................................................... 250
14.8. OPDINA RAVNO ...................................................................................................................... 256
14.9. OPDINA STOLAC ..................................................................................................................... 260
15. STANJE I RAZVITAK TRŢIŠTA POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA ........................... 263
15.1. Tržišno-cjenovna politika ........................................................................................................ 263
15.2. Mjere za stabilizaciju tržišta i dohotka ................................................................................... 263
15.3. Regionalni tržišni ambijent .................................................................................................... 264
15.4. Oblikovanje konkurentnosti na tržištu ................................................................................... 264
16. PRILAGODBA UVJETIMA ZA INTEGRACIJE POLJOPRIVREDE U EU ................... 266
17. PRIORITETNI PROJEKTI ....................................................................................................... 268
ZAKLJUĈAK .................................................................................................................................... 278
Popis kratica
Acquis Zakonodavstvo Evropske unije (acquis communautaire)
ADNS Sistem obavještavanja o bolestima ţivotinja (System of notification on animal
diseaes)
ANIMO Spoljni sistem kontrole kretanja ţivotinja (Exsternal animal movement control
system)
ASH Agencija za sigurnost hrane
AZS Agencija za statistiku
BDP Bruto društveni proizvod (Gross Domestic Products)
CAP Zajedniĉka poljoprivredna politika (Common Agricultural Policy)
CEFTA Sporazum o slobodnoj trgovini meĊu drţavama centralne Evrope (Central
European Free Trade Agreemment)
CMO Zajedniĉko ureĊenje trţišta (Common Market Organisation)
EAGGF Evropski fond za garancije i plaćanja u poljoprivredi(Europan Agricultural
Garantee and Guidance Found)
EC Evropska komisija (European Commission)
EEC Evropska ekonomska zajednica (European Economic Community)
ECD Delegacija Evropske komisije
EPPU Jedinica za planiranje ekonomske politike
EU Evropska unija (European Union)
EUROSTAT Statistiĉki zavod Evropske unije (Statistical Office of European Communities)
EZ Evropska zajednica
FAO Organizacija za zajednicu i hranu (Food and Agriculture Organization of the
United Nations)
FADN Mreţa raĉunovodstvenih podataka na farmama (Farm accountancy data
network)
FZS Federalni zavod za statistiku
FIS Plaćanje prihoda na farmi (Farm Income Survey)
FTA Sporazum o slobodnoj trgovini
DEI Direkcija za evropske integracije
GDP Bruto društveni proizvod (Gross Domestic Products)
GMO Genetiĉki modifikovani organizam (Genetically Modified Organismus)
HACCP Analiza rizika i kontrola kritiĉnih taĉaka u proizvodnji (Hazard Analyses and
Critical Control System)
HRM Upravljanje ljudskim potencijalima
IDA MeĊunarodna razvojna agencija (International Development Agency)
IFAD International Fund for Agricultural Development.
IFI MeĊunarodna finansijska institucija
ISO MeĊunarodna organizacija za standardizaciju (International Standard
Organisation)
LFA Manje povoljna podruĉja (less Favoured Areas)
MAFRD Ministarstvo poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja
MPS Trţišno cjenovna politika (Market Price Support)
OECD Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (Organisation of Economic
Cooperation and Development)
OVI Objektivno provjerljivi indikatori
PAR Reforma javne uprave
PIU Jedinica za implementaciju projekta
PRSP Srednjoroĉna razvojna staregija
PPRR Poljoprivreda, prehrana i ruralni razvoj
PSE Podrška proizvoĊaĉima (Producer support Estimate)
RDP Program ruralnog razvoja (Rural Development Programs)
RDP Plan ruralnog razvoja
SAA Sporazum o stabilizaciji i pridruţivanju
SAPARD Predpristupna pomoć EU za poljoprivredu i ruralni razvoj (Special pre-
Accession Program for Agriculture and Rural Development)
SESMARD Podrška za uspostavu drţavnog ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja
SAPS Pojednostavljena šema plaćanja na bazi površine (Single Area Payment
Scheme)
SPH Strateški plan za harmonizaciju (poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja)
STO Svjetska trgovinska asocijacija (Word Trade Organisation)
SVO Drţavni ured za veterinarstvo BiH
UPOV MeĊunarodna unija za zaštitu novih vrsta
USAID Ameriĉka agencija za meĊunarodni razvoj
UNMAC UN centar za uklanjanje mina
VAT Porez na dodatnu vrijednost
WB Svjetska banka
WHO Svjetska zdravstvena organizacija
SWOT Prednosti, slabosti, mogućnosti i opasnosti (Strenghts, Weaknesses,
Opportunites, Threats)
16
1.UVOD Znaĉaj poljoprivrede kao fundusa u proizvodnji hrane i rješavanja razvojnih protivrjeĉnosti,
mijenja se u zavisnosti od ukupnog razvoja ostalih privrednih grana i razvoja proizvodnih
snaga. Sektor agrara uopće, pa i u uvjetima Hercegovaĉko - neretvanske ţupanije/kantona je
heterogen, u nekim proizvodnjama razvijen, ali ipak ne dominira privrednom strukturom i sve
više ustupa mjesto drugim privrednim granama. Ekonomska funkcija poljoprivrede je, prije
svega, proizvodnja hrane i sirovina za prehrambenu industriju i ona je osobito vaţna u
privrednom okruţenju koje se brzo razvija, odnosno u dinamiĉnim privredama gdje se traţi
brz razvoj. Ova funkcija poljoprivrede se ne iscrpljuje samo kvantitativno nego i troškovnim
inputom primarne proizvodnje i prerade. Stoga je temeljni moto svakog proizvodnog regiona,
da se osigura proizvodnja hrane uz što niţe ulazne inpute.
Poljoprivreda u razliĉitim ekonomskim sredinama obavlja odgovarajuće znakovite privredne
zadaće, pa joj pripada proporcionalan udio kako u ukupnom bruto društvenom proizvodu,
tako i u aktivnoj snazi stanovništva. Sukladno tome, usljed realnih okolnosti višegodišnjeg
zaostajanja za svijetom, s dugo oglašavanom federalnom, pa i ukupnom drţavnom politikom,
upravo ovoj djelatnosti povjerena je zadaća da bude jednim od vodećih pravaca budućeg
privrednog i društvenog razvoja.
Proizvodnja hrane se kod nas sve do nedavno smatrala jedinim odgovornim i ekskluzivno
zaduţenim promotorom ţivota ljudi u urbanom i ruralnom prostoru. Time su emitirani veoma
vaţni, ali ne i jedini razlozi zbog kojih su tokom ranijih vremena izostajali prepoznatljivi
razvojni efekti kako u njoj samoj, tako i u općem kvalitetu ţivljenja ljudi na selu. Ovi prvi
iskazivani su u prijeratnoj diktiranoj socijalistiĉkoj ekonomiji, te ideološkom preferiranju
obimom manjeg drţavnog, naspram resursima većeg privatnog sektora poljoprivredne
proizvodnje, a drugi u zaostajanju sela kao siromašne i društveno zapostavljene domaće
ţivotne sredine.
Poljoprivredni sektor danas prate uske domaće finansijske mogućnosti. One koĉe njegovu
transformaciju, iako se izlaz traţi u stvaranju klime koja bi vodila prema meĊunarodno
konkurentnim razvojnim programima, uz odgovarajuće ograniĉene drţavne transfere suglasne
dinamici općeg privrednog razvoja i meĊunarodne pomoći. Suvremeno poimanje proizvodnje
hrane podrazumijeva naglašeni fazni slijed, bilo da se radi o biljnoj ili animalnoj proizvodnji.
U tomu treba bitno razlikovati proizvodnju sirovina i ĉitav niz tehniĉko-tehnoloških
postupaka dok hrana ne dobije konaĉnu nutritivnu, konfekcijsku i marketinšku formu.
U širem smislu rijeĉi, na razini FBiH sektor agrara formalno je i stalno samo ohrabrivan,
praktiĉno je tek u zadnjim godinama nešto više, ali ipak nedovoljno podstican. Zbog sloţenih
odnosa u koncepcijama i odlukama uvjetovanih na više razina vlasti u nekim proizvodnjama
doveden je ĉak i na rub opstanka. Stoga, u pesimistiĉkim prognozama, sektoru agrara u BiH
prijeti da ostane nepripremljen za svoje već sutrašnje konkurentno integriranje u EU, te
prihvati trajne obaveze i ograniĉenja koja će iz tih integracija proisteći. To su razlozi za hitno
otvaranje poljoprivrednih razvojnih procesa, onih koji će probuditi njegov progres orjentiran
strateškim opredjeljenjima.
17
Agrar je predstavljao jedan od sigurnih naĉina ekonomskog odrţavanja gospodarstva na ovim
prostorima. Pojava znaĉajnijeg bavljenja poljoprivredom, kao socijalnim stabilizatorom,
prisutna je pogotovo u podruĉjima gdje su druge mogućnosti zapošljavanja veoma
ograniĉene. Bez obzira na pojedina podruĉja HNŢ/K koja su se revitalizirala u pojedinim
proizvodnjama do razine razvijenih evropskih zemalja, raspoloţivi agrarni potencijali i resursi
nisu u dovoljnoj mjeri iskorišteni. Poljoprivredno zemljište u ukupnim zemljišnim
površinama HNŢ/K zauzima 54%. Fond poljoprivrednog zemljišta je 187.434 ha, ili 0,83 ha
po stanovniku, što je znaĉajno iznad razine europskih prosjeka. Uglavnom dominira naturalna
proizvodnja, dok je komercijalna (trţna) proizvodnja aktuelna samo u odreĊenim
proizvodnjama (djelomiĉno u proizvodnji vina, odreĊenih povrtnih i voćnih kultura).
Neznatan udio u odnosu na mogućnosti ostvaruje se u stoĉarskoj proizvodnji, prije svega u
proizvodnji mlijeka i mesa. Ukoliko bi detaljnije analizirali bilans potrošnje i proizvodnje
hrane na razini HNŢ/K moţe se zakljuĉiti da u nekim proizvodnjama obezbjeĊujemo
dovoljno hrane, dok znaĉajan dio proizvoda uvozimo. Ukupna razmjena poljoprivredno-
prehrambenih proizvoda u korist je uvoza na svim razinama.
Bitna znaĉajka proizvodnje hrane u HNŢ/K je da je veće uĉešće primarne proizvodnje u bruto
društvenom proizvodu od prehrambeno preraĊivaĉkog sektora. To ukazuje na ĉinjenicu niske
razine finalizacije poljoprivrednih proizvoda, znaĉajan udio samoopskrbe stanovništva za
vlastite potrebe, kao i izraţen plasman poljoprivrednih proizvoda neregistriranim kanalima
prodaje. Prehrambeno-preraĊivaĉka industrija ima nepovoljnu strukturu u pogledu veliĉine.
Veći broj pravnih subjekata (poduzeća) upošljava manji broj radnika. Nepovoljna struktura
poduzeća i loša tehniĉka opremljenost negativno se odraţava na konkurentnost prehrambene
industrije i nisku razinu meĊunarodnih normativa i standarda.
Potpore za poljoprivredu na nivou F BiH dostigle su razinu 3% u odnosu na ukupan budţet,
iako je strateškim opredjeljenjima predviĊeno i oficijelno prihvaćeno 6%, što je direktno
utjecalo na nedovoljan input primarnoj proizvodnji, kapitalnim ulaganjima i ruralnoj potpori
na svim razinama, prema tome i HNŢ/K, koja, naţalost, zbog poznatih razloga (opterećenost
budţeta redovnim transferima) nije imala mogućnost vlastite znaĉajnije potpore. Na razini
općina za sektor agrara izdvajana su simboliĉna financijska sredstva.
Cijene poljoprivrednih proizvoda nisu uvijek u okvirima konkurentnosti. Vanjska
konkurencija u primarnoj i preraĊivaĉkoj industriji prouzrokovala je niz problema koje su se
manifestirale i u HNŢ/K. Za izvjesna poduzeća ta konkurencija predstavljala je pravu
prilagodbu za bolji kvalitet i konkurentnost. U pojedinim proizvodnjama stabilizirali su se
„brendovi“ sa izuzetnim rejtingom. Procesi integracije i otvaranja trţišta i sada i u bliţoj
budućnosti vršiti će pritisak na obaranje cijena poljoprivrednih proizvoda. Ekonomski uvjeti,
strukturni deficit, niska tehnološka i kapitalna spremnost zahtijevaju revitalizaciju i intenzivan
rad za buduću odrţivost u sektoru agrara. U mjeri u kojoj se budu iskoristile mogućnosti
domaće poljoprivrede (razvoj tradicionalnih proizvoda, jaĉanje proizvodnje za lokalno trţište,
turistiĉka potrošnja, brţi transfer znanja od strane struĉnih sluţbi ka proizvoĊaĉu) utoliko će i
18
loša startna pozicija i negativni trendovi biti amortizirani i sa manje posljedica po proizvodnju
hrane u HNŢ/K i na razini BiH u cjelini.
Svi pokazatelji ukazuju na ĉinjenicu da postoje realne agroekološke i druge mogućnosti za
veću proizvodnju hrane u HNŢ/K. Ovo je uvjetovano, prije svega, povoljnijom ekonomskom
situacijom, jaĉanjem institucionalne i financijske potpore, daljnjim razvojem i uspješnom
prilagodbom integracijama u EU. U suprotnom, ukoliko izostanu navedene mjere, to će
znaĉiti pad proizvodnje, zaustavljanje razvoja, recesija i marginalizaciju agrara, što bi u
konkurenciji sa okruţenjem imalo nesagledive posljedice (pesimistiĉki scenarij).
Dugoroĉno rješavanje naznaĉenih problema ne temelji se niti na protekcionistiĉkom, niti
liberalnom konceptu agrarne privrede. Ova strategija predlaţe koncept odrţivog razvoja
poljoprivrede uz uvaţavanje multifunkcionalne uloge agrara u razvoju ukupne privrede
HNŢ/K (realistiĉan scenarij).
2. PRISTUP I METOD RADA
2.1. Pristup u radu Izrada Strategije zahtijevala je kompleksan pristup i istraţivanje, što se moglo obezbijediti
samo timskim radom i interdisciplinarnim sastavom. Rad na izradi Strategije odvijao se u više
faza, poĉevši od organizacionih priprema, definiranja zadataka, uspostave odgovarajuće
suradnje na terenu, usklaĊivanja metodoloških postupaka i odreĊivanja nosioca aktivnosti.
Neposredno nakon navedenih aktivnosti slijedila je faza prikupljanja i sreĊivanja
informacione osnove u suradnji sa predstavnicima lokalnih subjekata i uprava. Na kraju kao
najvaţniji dio Strategije je izraĊena detaljna analiza potencijala, uvjeta i pravaca budućeg
razvoja. Pri tome se daje i projekcija dinamike i stanja makroekonomskih razvojnih
inicijativa. Vrednovanje lokalnih potencijala i definiranje razvojnih teţnji i ciljeva predstavlja
se na temelju predhodno identificiranih snaga, slabosti, šansi i rizika okruţenja kroz SWOT
analizu. Razvojni prioriteti i investicione preporuke oslanjaju se na rezultate istraţivanja iz
predhodnih faza definiranim ranijim strateškim opredjeljenjima, uz uvaţavanje analize
dostignute razine razvoja, izvora finansiranja i investicionih ulaganja. Strategijom razvoja kao
dugoroĉnim razvojnim dokumentom bilo je neophodno, na nauĉnoj utemeljenosti, utvrditi
viziju, misiju, strateške i prioritetne ciljeve razvoja poljoprivrede HNŢ/K. To se moglo
postići temeljnim sagledavanjem postojećih prirodnih potencijala, raspoloţivih ljudskih
resursa, dosadašnjeg stupnja razvoja, postojećih problema i naznake njihovih rješenja, te
analize i procjene utjecaja okruţenja. Na temelju navedenih ĉinjenica predloţile su se
najpovoljnije, realno ostvarive varijante budućeg razvoja, svodeći trţište na mjesto i ulogu
poljoprivrede u odrţivom razvoju odreĊenog proizvodnog podruĉja. Završna zadaća na izradi
strategije vezana je za njeno predstavljanje javnosti u radnoj verziji, uvaţavanje svih
konstruktivnih sugestija, prijedloga i primjedbi od strane struĉne i nauĉne javnosti i svih
relevantnih uĉesnika u agrarnoj sferi i na kraju verifikacija od strane naruĉioca strategije,
njeno konaĉno uobliĉavanje i usvajanje. U širem smislu rijeĉi, vizija razvoja agrara, u svakom
19
proizvodnom podruĉju treba da utjeĉe na poljoprivrednu fizionomiju, mijenjajući je u
sljedeća ĉetiri pravca:
strukturno je transformiše prema uvećanju proizvodnih jedinica,
podupire joj proizvodnost i smanjuje nezaposlenost stanovništva,
podrţava joj trend stalnog sniţenja trţišnih cijena proizvoda i
daje joj zadaće koje su aktuelne ili one koje do sada nije imala.
Bez obzira što poljoprivreda ima mnogo prostora za poboljšanja, ona se sve proteklo vrijeme
(na većim razinama vlasti) uglavnom nalazila izvan navedenih tokova, pa su utoliko i veće
poteškoće i zapreke za njihovo aktiviranje i sustizanje propuštene stvarnosti.
2.2. Polazišta i scenarijske analize
Kao preduvjet za definiranje ciljeva i instrumenta objektivnosti ove Strategije jeste
sagledavanje postojećeg stanja razvoja agrara u HNŢ/K, kako bi se mogle planirati mjere, a i
u finansijskom smislu planirati vidovi buduće potpore razvoju agrara. Prognoza je raĊena na
temelju scenarijske analize, a bazira se na predstavljenoj sektorskoj analizi i analizi
konkurentnosti, uz procjenu razliĉitih tehnoloških i ekonomskih polazišta. Scenarijski pristup
nema za cilj da pokaţe šta će biti nakon odreĊenog vremena, već da na bazi većeg broja
ulaznih parametara ukaţe na mogući razvoj situacije u poljoprivrednom sektoru HNŢ/K. U
tom kontekstu promatrani su eksterni i interni parametri.
Od eksternih parametara najvaţniji su:
tendencija kretanja hrane na trţištu u okruţenju i globalnom trţištu,
oblici trgovine u okviru međunarodnih sporazuma.
Od internih parametara za prognozu kretanja u poljoprivredi vaţni su:
dostignuta razina proizvodnje,
dinamika i stupanj modernizacije,
razina konkurentnosti vaţnijih poljoprivrednih proizvoda,
promjene u makroekonomskom okviru, kretanjima u ukupnoj ekonomiji i njihov utjecaj
na standard stanovništva koji će se odraziti na promjene u ponudi i potraţnji
poljoprivrednih proizvoda na domaćem trţištu,
razvoj turizma kao bitnog činioca indukovanja traţnje za domaćim proizvodima.
Ocjena proizvodnje uraĊena je kao produkt raspoloţivih resursa i intenziteta proizvodnje,
odnosno po proizvodnoj jedinici (hektaru površine, rodnom stablu, grlu stoke, i sl.). U
scenariju analize polazilo se od stajališta da velika ostupanja i promjene u poljoprivredi nisu
moguće u kratkim vremenskim periodima. Za procjenu su uzimani statistiĉki podaci, izuzev u
sluĉajevima vlastite procjene da ti podaci nisu relevantni i neodgovaraju stvarnom stanju.
Scenarijska analiza će, pored navedenog, moći da se koristi i za druge svrhe. Ona će biti
20
dodatno sredstvo pri donošenju odluka proizvoĊaĉa o tome da li je profitabilno i odrţivo
baviti se odreĊenom proizvodnjom.
Strategijom se predlaţe usvajanje nedostajućih zakonskih i institucionalnih elemenata na
razini HNŢ/K, te upućuje na utjecaj krovnih zakona na većim razinama, na primjenu kljuĉnih
principa dobrog gospodarskog razvitka. MeĊu tim principima, opredjeljenje je na trţišnu
proizvodnju, tehnološku inovativnost i pozitivno makroekonomsko okruţenje. Drţeći se
iznesenog, kroz svoju društvenu armaturu Strategija uvaţava sve elemente moderne
ekonomske stvarnosti kao što su trţišno gospodarstvo, integriranje unutarnjeg trţišta, izlaz na
vanjska trţišta, poboljšanje spoljnotrgovinske bilance, polivalentan razvitak sela, ĉuvanje
okoliša i dr. Strateška opredjeljenja će se fokusirati na proizvode koji već imaju ili obećavaju
visoku robnost, te na gospodarstva koja su sposobna za trţišnu proizvodnju, nezaboravljajući
naturalnog proizvoĊaĉa u organiziranom sustavu.
Sa svojom drugom, tehniĉko-tehnološkom stranom Strategija je okrenuta visokoj raznolikosti
prirodnih i bogatstvu ljudskih resursa HNŢ/K. Slijedeći svoje mediteransko-kontinentalne
resurse, višeznaĉnu klimu, bogatstvo (morskih i kopnenih) voda, ljudima koji znaju i koji su
spremni da uĉe, ona preferira prije svega prirodnu raznolikost, te uz nju tradicijski dokazanu
autohtonost podneblja s ograniĉenim, manjim brojem znaĉajnijih trţišnih proizvoda. Sve to
ona kroz vrijednost ugraĊuje u moderne tehnološke i upravljaĉke pristupe, pa tako utvrĊuje
listu na ograniĉen broj uglavnom već poznatih - tradicionalnih proizvoda ĉijim širenjem će se
osigurati znaĉajni kontingenti sa kojima će konkurirati na domaćem i meĊunarodnom trţištu.
Razumije se da usredsreĊenjem na ograniĉenu listu tradicionalnih proizvoda konceptom se ne
uskraćuju upute ni za niz drugih proizvodnji kod kojih postoje tehnološki uvjeti za razvitak.
Na te proizvodnje ovim dokumentom će se takoĊer ukazati i ponuditi ih slobodnim odlukama
poduzetnika da ih realiziraju.
Strategija se temelji na budućem ukupnom politiĉkom i općem ekonomskom statusu, prije
svega i potpori na razini HNŢ/K koja će stimulirati poduzetnike da ulaţu sredstva u
poljoprivrednu proizvodnju. To podrazumijeva akcije vlasti u ostvarenju minimuma zaštitnih
i poticajnih mjera, te stvaranju marketinških pretpostavki za poduzetniĉku klimu.
Makroekonomska odrţivost bit će u snaţnoj ovisnosti sa agrarno-politiĉkim poloţajem
kakvog BiH isposluje na pristupu prema europskim integracijama.
2.3. Izbor scenarija
Iznesene odrednice upućuju na generalne razvojne smjernice koje se sastoje u
osposobljavanju ţupanijske/kantonalne poljoprivrede da pod jednakim uvjetima konkurira u
borbi za domaće i strano trţište.
Svoje postavljene ciljeve Strategija treba postići pravilnim izborom izmeĊu dva moguća
scenarija:
da koristi sve raspoloţive prirodne i druge resurse ili
21
da fokusira onaj njihov dio kojeg će putem odgovarajućih projekata pretvoriti u
sigurne isplative vrijednosti.
Iz razloga koje nije potrebno posebno nabrajati, realan izbor priznaje kao ispravnu samo
drugu mogućnost. To znaĉi da će odgovarajući dio kapaciteta u Ţupaniji/Kantonu ostati izvan
aktivnog tretmana i biti rezerviran za kasnija bolja vremena. U predviĊanju buduće
proizvodnje, korišten je metod scenarijske analize, pri ĉemu su posmatrana tri moguća
scenarija: pesimistiĉki, optimistiĉki i realni scenarij.1
Pesimistički scenario polazi od sljedećih predpostavki:
ispoljavaju se slabosti i opasnosti prikazane u SWOT analizi,
sekundarna uloga poljoprivrede u ukupnom razvoju,
recesija u sektoru agrara u kontekstu novih ulaganja, tehnološkog razvitka i
modernizacije proizvodnje,
stagnacija budţetske potpore sektoru agrara ili nekonzistentna agrarna politika na
razini FBiH.
Optimistički scenario je ocjena trendova proizvodnje po pojedinim poljoprivrednim granama
u sluĉaju:
realiziranja većeg dijela prednosti i iskorištavanja mogućnosti u pojedinim aspektima,
stabiliziranje domaćih cijena proizvoda,
obezbjeĊenje domaće potpore na razini ţupanije/kantona (3-6% u odnosu na godišnji
proraĉun) i veće uĉešće potopre FBiH,
ubrzano investiranje u ruralni razvoj (korištenje predpristupnih fondova),
ubrzano uvoĊenje meĊunarodnih standarda i uklanjanje tehniĉkih barijera za izvoz
proizvoda na trţište EU,
jaĉanje institucijalne potpore razvoju poljoprivrede,
prihvatanje pozitivnog odnosa potrošaĉa prema domaćoj proizvodnji.
Realni scenarij je realna ocjena proizvodnje koja proizilazi iz poznavanja stanja i potencijala
po pojedinim sektorima, poreĊenje sa mjerljivim ĉinjenicama. Ovaj metod je baziran na
ocjeni eksperata u obraĊivanim aspektima sektora agrara. U izradi strateških pravaca i
opredjelenja korišten je realni scenarij.
1 Ovi scenariji praktikuju se u EU za izradu vaţnih starteških dokomenata
22
2.4. Metodski pristup
U metodologiji izrade Strategije primjenjivana je kombinacija metodoloških postupaka, prije
svega metod korištenje podataka zvaniĉne statistike, strategije razvoja HNŢ/K 2004.-2010.,
specijalizovanih ĉasopisa, internet sajtova, biltena i materijala poslovnih udruţenja, kao i
metod prikupljanja i analiza podataka iz primarnih izvora, odnosno rasprave s relevantnim
poljoprivrednim subjektima, s uĉešćem struĉnih i nauĉnih institucija, metod i analiza svih
snaga i slabosti, šansi i rizika okruţenja, posmatranih s aspekta privrednog okruţenja, te na
kraju ekspertski metod (aktivno ukljuĉivanje eksperata u formi konsultanata).
Poljoprivreda je oblast u kojoj je aktuelan veliki broj zapletenih pitanja tehniĉko-tehnološke,
ekonomske, sociološke i ekološke prirode. Za sve pojave prikupljen je zbir podataka, bilo da
se radi o statistiĉkim podacima ili onima koji su direktno prikupljeni na terenu. Na njihovim
porukama, primjenjene su analize i izvršene prognoze - projekcije svih pojava razvojnog
karaktera. Dobijene projekcije, u koje su ugraĊeni kvantitativni postupci, sintetizirane su u
odgovarajuće razvojne ciljeve.
23
3. STANJE SEKTORA I CILJEVI STRATEGIJE
3.1. Stanje sektora agrara
Znaĉaj poljoprivrede kao temelja agroindustrijskog kompleksa u cjelini, kao i pojedine
metode rješavanja razvojnih protivrjeĉnosti, mijenjaju se u ovisnosti od ukupnog privrednog
razvoja odreĊenog proizvodnog regiona ili drţave u cjelosti. Poljoprivreda na razini BiH bila
je i u prijeratnom periodu i sada je na znatno niţoj agrotehniĉkoj i ekonomsko-organizacionoj
razini u odnosu na razvijene zemlje Evrope, ali je sada zasigurno HNŢ/K podruĉje koje u
mnogim agrarnim aspektima prednjaĉi u odnosu na druga podruĉja u F BiH. Ipak, najveći dio
poljoprivredne proizvodnje koristi se za ishranu stanovništva, tako da je robnost proizvodnje
niska, a financijski input za proizvoĊaĉa skroman. Stanje sektora agrara u ţupaniji/kantonu,
kao i većini podruĉja u zemlji s aspekta gubitka seoskog stanovništva, obnove sektora u
tehniĉko-tehnološkom smislu nema povoljno društveno i poslovno okruţenje.
U trţišnim uvjetima privreĊivanja uloga svih razina vlasti, prema tome i Ţupanije/Kantona je
veoma bitna, prije svega u financijskim potporama, te drugim širim spektrom potpora u
skladu sa zahtjevima domaćeg i stranog trţišta i uvaţavanja postojećih potencijala. U
posljeratnom periodu u poljoprivrednom razvoju ţupanije/kantona uglavnom su se
dopunjavali federalni, ţupanijski i meĊunarodni financijski inputi. I danas, agrarni sektor i
dalje prate iste razine ograniĉenja, koje nepovoljno utjeĉu na efikasnost, umanjuju
produktivnost i prinose u sektoru agrara. Ta ograniĉenja su usitnjenost posjeda obiteljskih
gospodarstava, izvozna ograniĉenja, ĉesto nekontrolirana vlastita proizvodnja, neureĊeno
zemljište, nedovoljno korištenje obilatog resursa vode za navodnjavanje, nedostatak
mehanizacije i druge opreme, nedovoljan transfer znanja u odreĊenim proizvodnjama,
nedovoljna investiciona ulaganja, nedovoljna zaštita domaće proizvodnje i drugo.
Sektor agrara općenito ima uoĉljive dinamiĉke razlike, koje su prisutne i unutar same
Ţupanije/Kantona. Ove razlike su nastale kao rezultat: resurnih obiljeţja podruĉja, strukturnih
obiljeţja, efikasnosti proizvodnje koja karakterizira ovu oblast. Obiljeţja koja su imala
presudnu ulogu u razvoju agrokompleksa uopće, prema tome i HNŢ/K su prije svega: stupanj
razvijenosti primarne poljoprivredne proizvodnje, odnosno ponuda po obliku, strukturi,
kvalitet i cijena inputa koji ulazi u proizvod i realna traţnja finalnog agroindustrijskog
proizvoda, odnosno razvijenost trţišta.
U novim uvjetima došlo je do strukturnih prilagodbi zemljišnih resursa (Mostar, Ĉapljina) u
pravcu proizvodne promjene, kao i promjene vlasništva, odnosno procesa privatizacije
znaĉajnih preraĊivaĉkih kapaciteta, te razliĉitih oblika korištenja zemljišta (zakup, koncesije i
dr.). Imajući u u vidu nisku akumulativnu sposobnost poljoprivrede jasno je da je u
postojećim uvjetima teško odrţiv eventuelni profit odreĊene proizvodnje, pa ĉak i razina
proste reprodukcije. Ipak, resursni temelj HNŢ/K nije dovoljno iskorišten. Sve su ovo
ograniĉavajući aspekti koje je nuţno u odreĊenim segmentima prevazilaziti.
24
3.1.1. Vaţniji sektori i uloga poljoprivrede u privrednomi društvenom razvoju HNŢ/K
Poljoprivreda je na ukupnom prostoru drţave, prema tome i ţupanije/kantona i dalje ostala
opterećena brojnim problemima i još ne pokazuje jasnu viziju vlastitog društvenog razvoja,
bez obzira na njenu privrednu i društvenu zadaću. Od vaţnijih uloga proizvodnje hrane u
društvenom razvoju navodimo temeljne:
Proizvodnja hrane i ukupan sektor agrara imaju znaĉajnu ulogu u privrednom razvoju
HNŢ/K.
Poljoprivredno zemljište u ukupnim zemljišnim površinama HNŢ/K zauzima 54% u
2010. godini. Fond poljoprivrednog zemljišta od 187.434 ha ili oko 0,83 ha po
stanovniku, predstavlja znaĉajan resurs. MeĊutim, u strukturi zemljišta preovladavaju
livade i pašnjaci koji se redukovano koriste. Na oranice, voćnjake i vinograde otpada
svega 30.926 ha ili 16,8% ukupnih poljoprivrednih površina2.
Poljoprivreda je bila jedan od sigurnijih naĉina za ekonomsko odrţavanje obiteljskog
gospodarstva. Pojava povećanog bavljenja poljoprivredom, kao socijalnim
stabilizatorom, prisutna je pogotovo u podruĉjima gdje su druge mogućnosti
upošljavanja veoma suţene.3
Biljna proizvodnja samo u nekim vidovima pokazuje trendove povećanja (najbrţi rast
ostvaren je u voćarsko-vinogradarskoj i povrtlarskoj proizvodnji). Proizvodnja se u voćarstvu
znaĉajno oporavila u odnosu na posljeratno stanje. Posmatrajući broj rodnih stabala (2007. -
2010.) unutar pojedinih voćnih vrsta uoĉava se znatno povećanje zasada jabuke, kruške,
stagnacija i smanjenje rodnih stabala šljive, znaĉajno povećanje rodnih stabala kod trešnje i
višnje, blagi porast kod kajsije i znaĉajnije veći kod breskve i oraha.Veliki interes i trend
proizvodnje postignut je u zasadima šipka, smokve i maslina.
Površine zemljišta pod vinogradima u posljednje tri godine znaĉajno su povećane i iznose
3.400 ha. Najveći broj ĉokota registriran je 2008. godine, da bi se znaĉajno smanjio 2009.
godine. MeĊutim, ukupna proizvodnja groţĊa evidentirana 2009. godine ima trend povećanja,
što ukazuje na intenzitet proizvodnje i postizanje rodnosti mlaĊih nasada vinograda. U
loznom sortimentu preovladavaju vinske u odnosu na stone sorte.
Gledajući stanje ukupnih zasijanih površina u razdoblju od 2007. do 2010. godine u odnosu
na prethodno trogodište, zastupljenost ratarskih kultura je općenito smanjena. Vrlo je vaţno
naglasiti da je unatoĉ smanjenju proizvodnje došlo do povećanja ostvarenog prinosa svih
kultura. U principu, proizvodnja krušnih ţita ima trend blagog smanjenja sjetvenih površina.
2 Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na podruĉju HNŢ (2009.)
3 Uloga poljoprivrede u privredi mnogo je znaĉajnija nego to kazuju podaci o registriranoj zaposlenosti i o BDP
ili BDV. Razlog je u tome što se najveći dio neregistrirane zaposlenosti krije u obiteljskim poljoprivrednim
gospodarstvima, s toga su jedan od najznaĉajnijih faktora za sivu ekonomiju, odnosno neregistrirani dio BDP.
25
Površine pod krumpirom su najzastupljenije na podruĉju općina Ĉitluk i Gradu Mostaru.
Zbog smanjivanja ukupnih površina oranica i vrtova i velikog udjela neobraĊenih oranica
površine na kojima se odvija ratarsko-povrtlarska proizvodnja ima trend blagog smanjivanja.
Površine pod pašnjacima i livadama u posmatranom periodu 2007.-2010. imaju trend blagog
smanjenja. Dominiraju pašnjaci i livade na općini Prozor/Rama, Konjic i Ravno.
Animalna proizvodnja u podruĉjima općina Prozor/Rama i Konjic ima najveći ekonomski
znaĉaj u poljoprivredi. Poseban je znaĉaj stoĉarstva u tome što se putem gajenja preţivara
iskorištavaju manje proizvodne površine koje u ovim općinama preovladavaju u strukturi
ukupnih poiljoprivrednih površina. Govedarstvo je najvaţnija grana stoĉarstva, s ukupnim
brojem sa oko 12.767 grla. Pasminski sastav goveda dosta je nepovoljan jer još uvijek je u C
kategoriji preko 50% ukupne populacije. Ovĉarstvo je takoĊer vaţna grana stoĉarstva i po
ekonomskom znaĉaju dolazi odmah iza govedarstva. Ova proizvodnja zasniva se na 93.909
grla. Teritorijalno posmatrano, ova proizvodnja je najzastupljenija u Mostaru i Konjicu.
Preovladava ekstenzivno gajenje ovaca. Proizvodnja se uglavnom zasniva na proizvodu mesa
i u manjem obimu mlijeka i vune. Kozarstvo je po obimu znaĉajno manje u odnosu na
ovĉarstvo, ali izuzetno bitno i perspektivno, pogotovo za krševita podruĉja ţupanije/kantona.
U pogledu pasminskog sastava preovladava domaća balkanska koza, zatim koza u tipu sanske
i u manjem obimu alpska koza. Valenciju pozitivnih kretanja u posljednje vrijeme daje „Eko
koza“ Mostar sa većim brojem koza. Ukupan broj koza je 11.852, a najveći broj je u
općinama Mostar, Ĉitluk, Stolac i Ravno.
Svinjogojstvo predstavlja uglavnom industrijsku granu stoĉarstva. Ukupan broj svinja u
Ţupaniji/Kantonu iznosi 10.920 od ĉega je krmaĉa i suprasnih nazimica 480. Vrlo je mali
broj robnih gospodarstava s većim farmama uzgoja svinja. Intenzivno svinjogojstvo je, kao i
peradarstvo, ovisno o hrani (koncentratima) koja se kupuje sa strane. Općenito reĉeno, i ova
grana ostavlja po strani domaće zemljišne resurse i uz to je izloţena rizicima od tzv. svinjskih
ciklusa. Prema dostupnim informacijama, na podruĉju HNŢ/K tovom svinja u većim
proizvodnim jedinicama bavi se manji broj tovljaĉa, a u većini sluĉajeva broj tova svinja kod
manjih obiteljskih gospodarstava je jako mali.
Ţivinarstvo ide prema tendenciji povećanja proizvodnje jaja i ţivinskog mesa (brojlera). Na
ovu proizvodnju znaĉajno utjeĉu: proizvodnja koncentrovane stoĉne hrane, odgoj roditeljskog
jata hibrida teške linije, otvaranje inkubatorskih stanica i proizvodnja jednodnevnih pilića,
otvaranje suvremenih klanica za ţivinu i razvoj preraĊivaĉkih kapaciteta. Većina navedenih
aspekata je izvan HNŢ/K, ali znaĉajno doprinosi povećanju brojlerskog mesa. Ukupan broj
peradi je 186.800, od ĉega je 139.000 koka nesilica.
Pĉelarstvo na ovim prostorima ima i dugu i bogatu tradiciju. Zastupljenost više klimatskih
zona, velike površine prirodnih livada i pašnjaka i prostrano kraško podruĉje sa bogatim
floristiĉkim sastavom (kadulja, vrijesak, razne druge ljekovite i medonosne biljne vrste)
osiguravaju povoljne uvjete za razvoj ove privredne djelatnosti u odnosu na druga podruĉja u
BiH. Znaĉaj pĉelarstva ne ogleda se samo u proizvodnji meda i drugih pĉelinjih proizvoda,
već i u oprašivanju biljaka ĉime doprinosi povećanju produktivnosti raznih vrsta voćnih i
drugih kultura. Dominira stacionirano pĉelarenje, a mali dio proizvoda (meda) plasira se kroz
26
maloprodaju, uglavnom je to prodaja na pijacama, sajmovima ili „kućnom pragu“. Ukupan
broj pĉelinjih društava na razini HNŢ/K iznosi 30.689, a najveći broj je registriran u
općinama Konjic, Mostar, Ĉapljina i Ĉitluk.
Ribarstvo HNŢ/K svoje strateško opredjelenje i jedan od primarnih razvojnih segmenata
agrara temelji na raspolaganju ogromnim vodnim bogatstvom tekućih voda i
hidroakumulacija, te se ribarstvo treba temeljiti samo na postojećim otvorenim vodama.
Razvitak slatkovodnog rijeĉnog i jezerskog ribarstva s tehnološke toĉke gledišta moţe se
podijeliti na dva osnovna pravca: uzgoj radi naseljavanja u devastirane vodne tokove u cilju
povećanja populacije i uzgoj iskljuĉivo radi opskrbe trţišta i ostvarivanja profita.
Drugi pravac podrazumijeva odrţanje i povećanje postojeće proizvodnje, te njezinu preradu i
izvoz. Uz oĉekivano skoro otvaranje EU trţišta, stvarno dostizanje ovog pravca traţi
otklanjanje domaćih loših strana u ovoj djelatnosti koje se oĉituju u nedostatku financijskog
inputa, nedostatku potpora i subvencioniranja, nedostatku domaće proizvodnje riblje hrane,
nedostatku konzistentne politike prema ribarstvu na većim razinama vlasti, te u nedostatku
adekvatne legislative. Uz zadovoljenje domaćeg trţišta, vaţan pravac mogao bi biti i izvoz,
što se moţe postići uvećanjem kapaciteta i poboljšanjem tehnologije.
HNŢ/K ima sve preduvjete za razvoj ribarstva, uz pravilnu ribarsku politiku i korištenje
postojećih proizvodnih kapaciteta, te vodnih potencijala za kavezni uzgoj moţe podmiriti
sadašnje potrebe potrošnje u FBiH te ostvariti trţišni višak i izvozno orijentirati proizvodnju.
3.1.2. Negativna demografska kretanja ruralnih podruĉja i niska produktivnost
Negativan saldo migracije i rastući indeks starosne dobi ukazuju na umjerenu depopulaciju
ruralnih podruĉja, ali i njihovo istovremeno demografsko starenje (ruralna podruĉja napušta
uglavnom mlaĊa populacija). Poljoprivreda preuzima ulogu socijalnog stabilizatora za
najosjetljiviji dio populacije. To su uglavnom staraĉka domaćinstva koja se obiĉno bave
proizvodnjom hrane za vlastite potrebe, zatim dio radno aktivne populacije koja je direktno
pogoĊena posljedicama tranzicije i ukupnih promjena uglavnom kroz gubljenje zaposlenja u
industrijskom sektoru. Relativno niska produktivnost rada u poljoprivredi je, takoĊe, opća
karakteristika agrarnog sektora. Ovakva situacija posljedica je razliĉitih uzroka, a jedan od
njih je i niska tehniĉka razina poljoprivredne proizvodnje, koja povećava potrebu u fiziĉkom
radu.
3.1.3. Nedovoljno razvijen prehrambeno – preraĊivaĉki sektor
Jedna od strukturnih karakteristika proizvodnje hrane jeste veći udio primarne poljoprivrede u
bruto domaćem proizvodu od prehrambeno preraĊivaĉkog sektora. To ukazuje na nizak
stupanj finalizacije poljoprivrednih proizvoda, znaĉajan udio samoopskrbe ruralnog
stanovništva hranom, kao i na izraţen plasman poljoprivrednih proizvoda neregistriranim
kanalima prodaje. Prehrambeno-preraĊivaĉka industrija u HNŢ/K u nekim agrarnim
segmentima ima nepovoljnu strukturu poduzeća u pogledu veliĉine. Prateći opća društveno-
ekonomska kretanja i razvoj u periodu 2005.-2010. godine, gotovo kod svih djelatnosti, kao i
kod svih grana preraĊivaĉke industrije, biljeţi se smanjenje broja uposlenih. U mnogim
bivšim poduzećima koja su raspolagala velikim proizvodnim kapacitetima prije ratnih
dejstava postojala je latentna zaposlenost, gdje je veći broj radnika predstavljao višak radne
27
snage. Jedan dio privatiziranih poduzeća imao je neuspješnu pretvorbu ili u njima nije
obnavljan proces proizvodnje nakon pretvorbe, što je prouzroĉilo otpuštanje izvjesnog broja
radnika. Ipak, redukcija uposlenika u najvećoj mjeri rezultat je dijelom razrušenih pogona,
dijelom nove startne pozicije i manjeg broja uposlenika u prehrambeno-preraĊivaĉkom
sektoru. Prema vlastitim procjenama, 65% poduzeća u sektoru agrara upošljava manje od 15
radnika u prosjeku, a samo nekoliko poduzeća upošljava veći broj radnika. Nepovoljna
struktura poduzeća i loša tehniĉka opremljenost negativno se odraţava na konkurentnost
prehrambene industrije, oteţava dostizanje meĊunarodnih standarda. Povećanje broja
uposlenih moguće je postići prilivom sredstava kroz investicije, dokapitalizaciju nekih
kapaciteta i konsolidaciju financijskog sistema. Većina poduzeća imaju negativne finansijske
performanse, koje se manifestiraju kroz opadanje trţišnog uĉešća i rentabiliteta, povećanje
zaduţivanja, neadekvatno investiranje i povećan obim novih poslovnih poduhvata na raĉun
primarnog sektora.
3.1.4. Investicije kao ograničavajući faktor razvoja poljoprivrede
U procesu reformi i pripreme pribliţavanja kodeksima EU realiziranje ciljeva za programe
ekonomskog oporavka i veći respekt postulata trţišne ekonomije su, u velikoj mjeri,
uvjetovani ostvarivanjem većeg stupnja efektivnosti i rentabilnosti proizvodnje i proizvodnih
inputa. Investicije u dosadašnjem razvoju primarne proizvodnje i prehrambeno-preraĊivaĉkog
kompleksa bile su nedovoljne i nisu mogle biti „motor“ razvoja agrara. Imajući u vidu
perspektive HNŢ/K koje iz toga proizilaze evidentno je da će u budućem razvoju obiteljskih
gospodarstava investiciona aktivnost zauzimati krucijalno mjesto. Investicije imaju presudnu
ulogu u realiziranju ciljeva i prioriteta agrarnog sektora s posebnim naglaskom na ruralne
predjele, prije svega kao pokretaĉki instrument kvantativnog rasta ukupnih agrarnih
proizvodnih faktora, ali i stvaranje uvjeta za bolji ţivot na selu. U ovom srednjoroĉju rast
investicija u poljoprivredi predstavlja uvjet njene tehniĉke i tehnološke modernizacije, a u
krajnjoj mjeri jedan je od uvjeta ekonomske stabilnosti ţupanije/kantona. Bez osmišljene
strukture investicija nema rasta osnovnih i obrtnih sredstava, povećanja broja radnih mjesta,
bolje produktivnosti rada, raznolikosti proizvodnje. HNŢ/K po svom geografskom poloţaju,
agroekološkim uvjetima, prirodnim resursima kao i sa postojećim privrednim potencijalima
predstavlja najinteresantniju teritoriju u FBiH za domaće i ino investiranje u sektoru agrarne
privrede.
3.1.5. Promjenjiva agrarna politika i nedovoljna budžetska potpora
Budţetska potpora za poljoprivredu sa razine F BiH po svim kriterijima je nedovoljna, iako je
posljednjih godina imala opću tendenciju rasta, ali nije u kontekstu usvojene Strategije
razvoja poljoprivrede FBiH (2007.-2012.) s predloţenih 6% od ukupnog proraĉuna budţeta.
U EU budţetska potpora u sektoru agrara po stanovniku je 250 KM. Naţalost, budţetska
potpora za sektor agrara u oficjelnom smislu na razini HNŢ/K nije definirana. Struktura
agrobudţeta u FBiH je kod razliĉitih mjera potpora (investiciona ulaganja, ruralni razvoj i dr.)
iz godine u godinu bila promjenjiva. Variranje temeljnih grupa mjera u potporama govori da
znatan broj istih nije ustaljen i da nisu dovoljno praćeni efekti tih mjera. Usvojena budţetska
potpora na razini FBiH u 2012. godini, naţalost, promovira samo nemoć većeg financijskog
28
inputa za agrar naspram kljuĉnih agrarnih poluga razvoja i zaustavlja revitalizaciju odreĊenih
proizvodnji.
3.1.6. Relativno visoke cijene poljoprivrednih proizvoda
Komparacija otkupnih cijena na razini drţave, prema tome i Ţupanije/Kantona, pokazuju da se
proizvodi mogu razvrstati u nekoliko grupa sa nadprosjeĉnim visokim cijenama i na taj naĉin
iskazuju i relativno manju konkurentnost (krompir, mlijeko i mlijeĉni proizvodi, pileće i
svinjsko meso). Razlog za većom cijenom moţe se pronaći u niskoj intenzivnosti proizvodnje i
nerazvijenim trţišnim strukturama. U drugoj grupi su proizvodi ĉije su cijene relativno niske i
time ukazuju na veću konkurentnost (duhan i jagnjad). U narednu grupu mogu se razvrstati
proizvodi koji su po konkurentnosti izmeĊu predhodnih, odnosno gdje je teško odrediti nivo
cijena (povrće, telad, jaja). Opća je ocjena da su cijene poljoprivrednih proizvoda relativno
visoke (izuzev ekstremnih godina sa najezdom uglavnom povrtnih i voćnih proizvoda iz
inozemstva 2010 i 2011 god.) i time poljoprivreda iskazuje priliĉnu mjeru cjenovne
nekonkurentnosti.
3.2. Okviri i mjere strateških opredjeljenja
Strategija predlaţe:
Jasno definirane naznake budućeg razvoja;
Strukturne promjene;
Pravce reforme.
Temeljne naznake budućeg razvoja:
o Budući razvoj poljoprivrede i preraĊivaĉke industrije sukladno s orjentacijom
odrţivog koncepta razvoja agrara HNŢ/K treba snaţno da afirmiše oĉuvanje ţivotne
sredine i odrţivo gospodarenje prirodnim resursom.
o Model razvoja koji će definirati jasnu ulogu HNŢ/K u odnosu na pitanje „Da li
predloţiti potpuno otvoreno trţište hrane ili iznaći modele da se zaštiti domaća
proizvodnja hrane (bez obzira što je to nadleţnost Ministarstva za vanjsku trgovinu i
ekonomske odnose BiH)“?.
o Ubrzaniji razvoj sektora u kojima postoji znatan potencijal za povećanje obima
proizvodnje do optimalne razine korištenja resursa i odrţiv razvoj sektora koji mogu
biti konkurentni na širem trţištu.
Strukturalne promjene
Strukturne promjene podrazumijevaju nove zakone, metode i postupke gospodarenja
posjedom, upravljanje resursima, privatizaciju, restituciju i sl. One, uz navedeno, u svojoj
konkretnoj realizaciji podrazumijevaju i;
29
o stavljanje u prvi plan moderne tehnološke orijentacije kao generalnog naĉina
podizanja efikasnosti po jedinici kapaciteta,
o usvajanje intenzivno umjerenih - odrţivih tehnologija za odabrane (komercijalne)
proizvodnje i njihovo prostorno lociranje u odgovarajuće rejone i proizvodne zone, i
oblikovanje onih proizvodnih orijentacija koje će biti u stanju da uvedu strani kapital u
podruĉje HNŢ/K (prijedlozi navedeni u razradi pojedinih općina HNŢ/K),
o suţavanju proizvodne strukture kod manje profitabilnih proizvodnji i uvećanje onih
koje omogućuju specijalizaciju i postizanje komparativnih prednosti na trţištu,
o razvoju trţišne infrastrukture i dobivanje alternativnih mogućnosti za plasman
proizvoda,
o teţnji prema svjetskim cijenama kao ciljanim ravnateljima u podizanju efikasnosti
domaće proizvodnje.4
Pravci reformi
Pod pravcima reforme podrazumijeva se identifikacija ciljeva i agrarna politika koja
omogućava:
o brţe usklaĊivanje vlastite politike (u granicama nadleţnosti HNŢ/K) s EU
integracijama,
o racionalnu i sopstvenim financijskim inputom obezbijeĊenu potporu ţupanije/kantona
u razvoju poljoprivrede i revitalizaciju ruralnog prostora.
3.3. Ciljevi strategije - platforma i reforme
Strategija razvoja agrara HNŢ/K ima temeljni cilj da predstavi platformu oko koje treba
postići konsenzus i koji će ponuditi:
agrarnu politiku koja će omogućiti realizaciju ciljeva i uklapanje u integracione
procese poljoprivrede,
okvire regulative i odreĊene zakone koji će biti u suglasnostima sa zakonima FBiH,
pravce razvoja poljoprivrede i preraĊivaĉke industrije u kontekstu odrţivosti i zaštite
okoliša,
model razvoja u kojima se oĉekuje opredjeljenje na svim razinama vlasti, s aktivnim
ukljuĉivanjem ţupanija/kantona, da li prepustiti agrar u cjelosti slobodnom trţištu ili
zaštiti domaće proizvodnje i prilagoditi konceptu integralnih mjera za odrţivost,
ubrzanom razvoju sektora i konkurentnoj proizvodnji,
stvaranje odrţivog poljoprivrednog sektora s većom i efikasnijom proizvodnjom hrane
koja će imati konkurentnost na domaćem i vanjskom trţištu,
stvaranje radnih mjesta za što veći broj neuposlenih stanovnika,
4 Od ovih trebaju se razluĉiti ĉesto prisutne damping cijene, te subvencije koje trajno uţivaju strani proizvoĊaĉi
pri izvozu na naše trţište.
30
U dosadašnjoj praksi su se primjenjivala dva shvatanja o razvitku gospodarstva i njegovom
poimanju za prostorne okvire. Prvo, i to ono starije, upraţnjavalo je prostorno usmijeren
(monocentriĉan), a drugo, i to modernije, policentriĉan i regionalno ujednaĉen gospodarski
razvitak. U tim ukupnim shvatanjima poljoprivredi su se takoĊer nudile dvije mogućnosti.
Prvi pristup koji se oznaĉava kao gospodarski i sociološki nedjelotvoran, provoĊen je u cijeloj
našoj dosadašnjoj praksi. Zato se on mora napustiti i zamijeniti onim kojim se poljoprivreda
tretira kao veoma vaţna, i obvezna, ali ne i jedina gospodarska komponenta. Stavljanje
poljoprivrede u kontekstu integralnog razvitka ukupnog seoskog poimanja na direktan i
indirektan naĉin postavlja znaĉajno veće zahtjeve od društva, nego što je sluĉaj kada se tretira
samo njen izdvojeni razvitak, zato je potrebno zadovoljiti sljedeća dva uvjeta;
o da HNŢ/K iznaĊe i izdvoji potrebna financijska sredstva za policentriĉan seoski
(što znaĉi i poljoprivredni) razvitak, i
o da se stvori pozitivna politiĉka volja za konzistentnom agrarnom politikom.
Prethodne konstatacije praktiĉno znaĉe da nedostaje definirana politika naspram unutarnjeg i
vanjskog privrednog ambijenta, u kojima bi trebao da se odvija budući domaći poljoprivredni
razvoj. Do tog razvoja moţe se doći jedino zakonskim i institucionalnim reformama u
sektoru, što treba pomoći da se ostvare ciljevi koje postavlja ova strategija.
3.4. Pregled demografije u HNŽ/K
3.4.1.Brojnost stanovništva
Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija/kanton prostire se na 4.401 km2. U odnosu na ukupnu
površinu FBiH (26.110 km2), na drugom je mjestu meĊu kantonima/ ţupanijama (s udjelom
od 16,9%). Na prostoru koji je Daytonskim ugovorom (1995.) ujedinjen u ovu
ţupaniju/kanton prije rata (1991.) ţivjelo je oko 269.000 stanovnika, te je imala jednu dosta
široku i svakako iznadprosjeĉnu raspoloţivost ţivotnog prostora za svoje stanovništvo. MeĊu
osam općina koje su postojale i prije rata, skoro polovina ukupnog stanovništva ţivjela je u
tada jedinstvenoj općini Mostar (126.600 ili 47%). Prema podacima iz 2010. godine HNŢ/K
ima 225.268 stanovnika na prostoru 4 401 km2. Bez obzira na ratom proizvedene promjene,
ovaj odnos u gradskom podruĉju Mostara (111.364 ili 49%) i dalje je zadrţan, ali je kroz
napuštanje ovog, te ostalih prostora u cjelini i snaţno izmijenjen.5
Kraj rata HNŢ/K je doĉekala kao prostor ogromnih stradanja stanovništva. Realna
razmišljanja upućuju da strategija koja fokusira samo poljoprivredni razvitak (ili industriju
hrane u cjelini) ne moţe poništiti sve zapreke za uspostavljanje prostorne demografske
ravnoteţe i stvaranje trajnih interesa da ljudi ţive na selu. Stoga veliki dio tih zadaća moraju
na sebe preuzeti projekti općeg seoskog (ruralnog) dakle, industrijskog i svakog drugog
razvitka kakvi se u nas tek odnedavno javljaju, i to uglavnom u projektima koje promovira
meĊunarodna zajednica. U analizi ukupnog broja stanovništva zabrinjava ĉinjenica da se u
svim općinama HNŢ/K, izuzev grada Mostara smanjuje broj stanovništva.
5 FBiH u brojkama 2010, FB&H in figures
31
Tablica br.1. Stanovništvo HNŢ/K prije i nakon rata
Godina Ĉapljina Ĉitluk Jablan. Konjic Mostar Neum Prozor/
Rama Ravno Stolac Svega
1991. 27.882 15.083 12.691 43.878 126.628 4.325 19.760 - 18.681 268.928
2001. 19.393 16.324 13.040 29.836 105.100 4.801 17.100 1.873 9.866 217.333
2007. 23.590 15.945 11.886 29.095 111.198 4.682 16.371 1.346 13.360 227.473
2008. 23.433 15.932 11.825 28.780 111.116 4.638 16.229 1.371 13.308 226.632
2009. 23.251 15.852 11.810 28.535 111.186 4.605 16.064 1.400 13.227 225.930
2010. 23.050 15.761 11.784 28.266 111.364 4.542 15.984 1.433 13.084 225.268
(Izvor podataka: FBiH u brojkama 2010)
3.4.2. Struktura stanovništva (starosna i spolna)
Za stanovništvo HNŢ/K moglo bi se uopćeno kazati da je demografski starosno s prosjeĉnom
starošću 40 godina, s indeksom starenja >1. Neke općine se nalazi u fazi povećane duboke
starosti (Mostar, Neum, Ravno, Stolac). U navedenim općinama registriran je veći broj
stanovništva u kategoriji >65 godina u odnosu na kategoriju 0-14 godina.
Grad Mostar predstavlja najveći populacioni, kulturni, obrazovni, politiĉki i privredni centar
Ţupanije/Kantona. Upravo su ove ĉinjenice determinirale populacionu dinamiku grada, ali i u
mnogo ĉemu oblikovale njegovu strukturu stanovništva. Zabrinjava starosna struktura u
odnosu na mlaĊe kategorije stanovništva, što navodi na ĉinjenicu hitne intervencije sa svih
razina vlasti na ruralnu revitalizaciju, pogotovo u sektoru agrara.
Tablica br.2. Starosna struktura stanovništva
(Izvor podataka: FBiH u brojkama 2010)
2008. 2009. 2010.
Opština 0-14 15-64 65+ ∑ 0-14 15-64 65+ ∑ 0-14 15-64 65+ ∑
Ĉapljina 3.907 15.364 4.162 23.433 3.876 15.245 4.130 23.251 3.842 15.113 4.095 23.050
Ĉitluk 3.245 10.365 2.322 15.932 3.229 10.313 2.310 15.852 3.210 10.254 2.297 15.761
Jablanica 1.937 8.258 1.630 11.825 1.934 8.248 1.628 11.810 1.930 8.230 1.624 11.784
Konjic 4.991 19.339 4.450 28.780 4.949 19.174 4.412 28.535 4.902 18.993 4.371 28.266
Mostar 18.462 72.833 19.821 111.161 18.474 72.879 19.833 111.181 18.504 72.996 19.864 11.1364
Neum 549 3.223 866 4.638 545 3.200 860 4.605 538 3.156 848 4.542
Prozor 2.873 11.263 2.093 16.229 2.844 11.148 2.072 16.064 2.830 11.092 2.062 15.984
Ravno 22 935 414 1.371 22 955 423 1.400 23 978 432 1.433
Stolac 1.487 9.222 2.599 13.308 1.478 9.166 2.583 13.227 1.462 9.067 2.555 13.084
Ukupno 37473 150802 38357 226632 37351 150328 38251 225930 37241 149879 38148 225268
32
3.4.3. Prirodni priraštaj stanovništva
Natalitet je ispod potreba normalnog obnavljanja stanovništva. Za njega moţemo konstatirati
da je negativan. Negativna razina mlaĊe populacije stanovništva (raĊanje u periodu 2007.-
2010.) registrirana je u svim općinama. Ove ĉinjenice trebale bi zabrinjavati sve razine vlasti,
te obvezu da imaju i strateški plan koji bi formulirao ublaţavanje tendencija koje utjeĉu na
demografski razvoj ţupanije/kantona.
Grafikon br. 1. Priraštaj stanovništva po godinama (2007 – 2010)
(Izvor podataka: FBiH u brojkama 2010)
3.4.4. Uposlenost stanovništva
U Federaciji Bosne i Hercegovine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u 2010.
godini prosjeĉno je bilo uposleno 424.206 radnika, što je u odnosu na prosjek 2009. godine
(426.557) manje za 2.351 uposlenika, odnosno 0,55%. Prosjeĉna stopa zaposlenosti radno
sposobnog stanovništva u Federaciji BiH u 2010 godini bila je 30,4%. Prema anketi o radnoj
snazi u 2010. godini, koju je provela Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, stope
aktivnosti i uposlenosti su iznosile 44,6% i 32,5%, dok su u 2009. godini bile 41,6% i 30,9%.
Prosjeĉan broj neuposlenih u 2010. godini iznosio je 360.513 i u odnosu na prosjek 2009.
godine (347.146) veći je za 3,85%. Prosjeĉna stopa neuposlenosti u Federaciji BiH u 2010.
godini iznosila je 44,88% i ima blagu tendenciju rasta (0,38%) u odnosu na prethodnu godinu.
MeĊutim, stopa neuposlenosti u Federaciji BiH u 2010. godini, prema Anketi o radnoj snazi,
bila je 27,2% (25,6% za muškarce i 29,9% za ţene), što je za 3-5% više u odnosu na 2009
godinu6.
Na temelju odreĊenih pokazatelja, Agencija i Zavod za statistiku u BiH procjenjuju da je
unutar sivog trţišta rada na podruĉju BiH prisutno oko 250.000 osoba za koje se ne plaćaju
obavezni doprinosi. Najveći broj tih osoba radi i ostvaruje odgovarajući profit koji se ne
prijavljuje drţavi, a hipotetiĉki, većina njih mogu biti prijavljeni na evidenciju sluţbi za
upošljavanje. Najviše ih je sa diplomom srednje škole. Prosjeĉna mjeseĉna traţnja radne
6 FBiH u brojkama 2010.
33
snage registrirana u ţupanijskim/kantonalnim sluţbama za upošljavanje u toku 2010. godine
iznosila je 1.222, što je manje za 9% u odnosu na 2009. godinu.
Tablica br. 3. Broj uposlenih i neto plaća (2008.-2010.)7
Prosjeĉna neto plaća Prosjeĉan broj uposlenih Neuposleni
decembar 2010
Općina 2008 2009 2010 2008 2009 2010 2010
Ĉapljina 765,00 835,00 829,33 3265 3274 3.328 2.769
Ĉitluk 629,00 680,30 668,66 3576 3525 4.272 2.085
Jablanica 823,64 867,15 889,46 2058 1999 1.928 1.992
Konjic 633,72 698,39 702,19 4504 4078 4.150 3.953
Mostar 893,57 963,75 968,14 25731 25910 27080 14.813
Neum 603,43 678,17 739,85 962 966 961 347
Prozor 746,80 838,85 884,07 1424 1325 1.360 1.687
Stolac 737,24 831,64 814,85 960 888 908 2.143
Ravno 903,13 1015,13 1.069,57 51 53 54 33
Ukupno 821,87 891,63 895,45 42531 42018 44041 29.822
(Izvor podataka: Hercegovačko- neretvanski kanton u brojkama 2011)
HNŢ/K je u 1995. godini imala DV od samo 56,7 milijuna USD. Pri tomu je udio DV-a u
BDP-u FBiH uvećan sa 4,1% na 12,7%, što pokazuje da je u odnosu na ostalo okruţenje
imala dosta zadovoljavajući gospodarski rast. Od 372.500 uposlenih koliko ih je FBiH imala
u 2001. godini, 45.400 ili 12,2% imalo je svoja radna mjesta u HNŢ/K, uz velikih i
bremenitih 20.800 je onih koji nisu imali posao. MeĊu uposlenima najmanje je onih iz sektora
hrane i pogotovo primarne poljoprivredne proizvodnje, što najbolje ukazuje na puteve kojima
bi se buduća uposlenost u ţupaniji/kantonu trebala i morala kretati. Upravo proizvodno
pokretanje ove oblasti trebalo bi pomoći u zaustavljanju sadašnjeg trenda smanjenja broja
radnih mjesta i otpuštanja sa posla djelatnika, koji je jednako prisutan kako u
ţupaniji/kantonu, tako i cijeloj Federaciji BiH. Sadašnja uposlenost u ţupaniji/kantonu nosi
sa sobom i relativno dobar prosjek plaće od 811 KM, ali njegova struktura ukazuje da su od
tog prosjeka sasvim daleko poljoprivrednici kao proizvoĊaĉi sirovina, što simbolizira ovu
oblast kao još uvijek nezanimljivu uposleniĉku djelatnost naspram svih drugih, bolje plaćenih
poduzetniĉkih profesija.
7 Hercegovaĉko-neretvanski kanton u brojakama 2011
Preporuke:
o Podsticati raĊanje djece.
o Promovirati zdravi ţivotni ambijent (ali na njemu i raditi) za pristojan ţivot
na selu.
o Razvijati svijest o osobnoj odgovornosti za dosadašnji, ali i budući pristup
stanovništvu sela,
o Prioritetno obezbijediti potporu za ublaţavanje emigracije (bijega, odliva)
mladog i obrazovanog stanovništva sa sela.
34
3.4.5. Naseljena mjesta - urbana i izvanurbana područja
Tablica br.4. Površine općina i broj naseljenih mjesta
Općina Broj M.
Zajednica
Naseljena
Mjesta2009
Naseljena
mjesta2010
Površina
Općine u km2
Ĉapljina 27 32 32 256.0
Ĉitluk 26 21 21 181.0
Jablanica 9 33 33 301.0
Konjic 18 168 168 1.169.0
Mostar - 60 60 1.175.0
Neum 5 27 27 225.0
Prozor 12 56 56 477.0
Stolac - 286.0
Ravno 5 27 27 331.0
(Izvor podataka: sektor poljoprivrede u općinama)
3. 5. Obiteljska gospodarstva
Ono što je znaĉajnije naglašeno jeste izraţena korelacija izmeĊu proizvodnosti razliĉitih
tipova poljoprivrednih gospodarstava i obima njihovog dohodka iz poljoprivrede. Zapravo,
dominiraju gospodarstva s mješovitom robnom proizvodnjom u odnosu na gospodarstva sa
specijaliziranom robnom proizvodnjom. Brojnost obiteljskih gospodarstava stalno je u
usponu. Zabrinjavajuće je što je temeljna supstanca, prije svega zemljište na udaru stalnog
usitnjavanja uzrokovanog razliĉitim aspektom.
Tablica br.5. Broj registriranih proizvođača ( fizička i pravna lica)
Općine
Fiziĉ. Prav. Fiziĉ. Pra
lica lica lica
Fiziĉ. Prav. Fiziĉ. Prav
lica lica lica lica
Fiziĉ. Prav. Fiziĉ. Prav
lica lica lica lica
Fiziĉ. Prav. Fiziĉ. Prav
lica lica lica lica
Stoĉarstvo Pera
darstv
Ribarstvo Pĉelarst. Ratarstvo Povrtla
rstvo
Voćarstvo Vinogra
darstvo
Ĉapljina 7 2 1 2 1 1 49 - 143 - 79 2 247 7 190 5
Ĉitluk 20 1 - - 35 - - - 28 1 107 4
Mostar 17 4 1 - 3 3 19 - 2 1 1 3 2 15 14 7
Jablanica 36 5 4 - 1 6 90 - 2 - 4 - 50 1 -
Konjic 210 6 4 3 2 1 98 - 85 - 21 1 157 - -
Neum 21 - 1 - 2 4 39 - 10 - 22 - 18 - 29 -
Pr./Rama 127 5 3 - 4 2 19 - 6 1 11 - 92 5 - -
Ravno 6 - - - - 14 - 15 - 1 - 7 1 6 -
Stolac 197 1 5 - 2 - 55 - 26 2 15 5 57 5 46 5
(Izvor podataka: sektor poljoprivrede u općinama)
Za stabilnost posjeda neophodno je poduzimati razliĉite mjere, prije svega promjenom zakona
o nasljeĊivanju posjeda prakticirati zakup zemljišta, koristiti koncesije za korištenje zemljišta
35
i dr. Temeljna opredjeljenja na kojima je potrebno graditi strateški scenarij su komercijalna
(robna) gospodarstva.
Manja (nekomercijalna – naturalna) gospodarstva nije moguće zanemariti, ali ih je potrebno
organizirati, a neka od njih podvrgnuti odgovarajućoj socijalnoj politici. Veći broj
gospodarstava dosta je skromno opskrbljen sredstvima za rad, prije svega radnom
mehanizacijom, potrebnim ureĊajima i drugom opremom bez tehnološke modernizacije.
Izuzetak ĉine poduzeća i poljoprivredni poduzetnici koji su primarnu poljoprivrednu
proizvodnju orjentirali prema vlastitim preraĊivaĉkim kapacitetima. Progres je posebice
naglašen u vinogradarskoj proizvodnji.
3.6. Broj i struktura poduzeća – pravnih subjekata i uposlenost
HNŢ/K je prije rata imala izgled jedne vrlo razvijene industrijske sredine sa velikim
poduzećima kakva su bila ¨Soko¨-Mostar, ¨Aluminij¨-Mostar, ¨Igman¨-Konjic, Tvornica
armatura-Ĉapljina, Tvornica armatura Stolac, Tvornica alata-Ravno (Trebinje), ¨Frotera¨-
Ĉitluk, ¨Granit¨-Jablanica, ¨Dekorativa¨-Prozor/Rama, te pogoni drugih velikih poduzeća koja
su imala sjedišta izvan Hercegovine. Proizvodnja hrane i pića bila je okrupnjena u gigantima
¨Hepok¨ i ¨Apro¨, te neovisnim firmama kao Peradarska farma-Hutovo, ¨Lasta¨-Ĉapljina i dr.8
Sve one poljoprivredi Hercegovine davale su svojevrstan gospodarski image i imale su veoma
uravnoteţen odnos izmeĊu raspoloţivosti sirovinske osnove i radnih mogućnosti preĊivaĉkih
kapaciteta. Izuzev odreĊenog broja subjekata koji su se kroz privatizaciju uspjeli vratiti ili
pribliţiti starim pozicijama, te sasvim novih prehrambenih kapaciteta, danas su ta industrija i
poljoprivreda uglavnom uništene, oštećene ili tehnološki unazaĊene, neke privatizirane i s
upitnim izgledima za skori oporavak. Od 372.000 uposlenih koliko ih je FBiH imala u 2001.
godini, 45.400 ili 12,2% imalo je svoja radna mjesta u HNŢ/K, koja ipak slovi kao podruĉje s
najniţom stopom neuposlenosti u Federaciji od 31,4%9, ali ima i teškoće da taj problem
ublaţi otvaranjem novih radnih mjesta. Ta radna mjesta morat će se stvarati iskljuĉivo
širenjem gospodarskih djelatnosti uz rasterećenje sadašnje ionako previsoke uposlenosti u
neprivredi koja nosi snaţan udio od skoro 29%. MeĊu uposlenima najmanje je onih iz sektora
hrane i pogotovo primarne poljoprivredne proizvodnje (1,4%), što najbolje ukazuje na puteve
kojima bi se buduća uposlenost u ţupaniji/kantonu trebala i morala kretati. Upravo
proizvodno pokretanje ove oblasti trebalo bi pomoći u zaustavljanju sadašnjeg trenda
smanjenja broja radnih mjesta.
8 Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko – neretvanske ţupanije (2004-2010)
9 HNK u brojkama 2010
Preporuke:
Stimulirati mlaĊe poljoprivredne proizvoĊaĉe.
Postepeno usklaĊivati politiku progresa prema ruralnom razvoju.
Prilagoditi efikasnu regulativu politike u praksi.
36
SWOT analiza
PREDNOSTI (Strenghts) SLABOSTI (Weaknessis)
Stanje sektora agrara i ciljevi strategije
ţupanije/kantona.
Znaĉajan je broj osoba zainteresiran
za agro biznis.
Povoljan geostrateški (tranzitni)
poloţaj uz dobru saobraćajnu
povezanost daje obiljeţje
multimodalnog prometa.
Postojanje, trgovaĉke tradicije u
agro biznisu s obiljeţljima
pronicljivosti i vještine ţivljenja.
Stupanj ekonomske razvijenosti i
postojeći izgraĊeni kapaciteti.
Posjedovanje iskustva s
investicionim ulaganjima.
Resursi i ukupni agroekološki uvjeti.
Direktna veza sa morem.
Bogastvo vodnim resursima.
Razvijene nauĉno istraţivaĉke i
obrazovne institucije.
.
Stanje sektora agrara i ciljevi strategije
ţupanije/kantona
RaĊanje djece je ispod potreba
prostog obnavljanja stanovništva.
Demografski starije stanovništvo
pogotovo u ruralnim sredinama.
Nedovoljni financijski inputi za
sektor agrara.
Nema adekvatne zaštite domaćeg
proizvoda.
Tehnološko-tehniĉka zaostalost.
Sporo prilagoĊavanje EU
integracijama.
Dramatiĉno povećanje uvoza i
povećanje ukupnog deficita.
Promjenjiva agrarna politika, mala
budţetska potpora.
MOGUĆNOSTI (Opportunities) OPASNOSTI (Threats)
Stanje sektora agrara i ciljevistrategije
ţupanije/kantona
Fleksibilna privredna struktura,
razvijena trgovina i
poduzetništvo.
Opredjeljenje na razini HNŢ/K za
javnu potporu sektoru agrara.
Mogućnost integralnog razvoja
proizvodnje i prerade.
Neposredna teritorijalna veza sa
morem daje velike šanse za
plasman proizvoda.
Bolje korištenje turizma i svih
oblika atrakcija i atraktivnosti.
Pregovorima na razini BiH u
okolnostima statusa Hrvatske u
EU uspostaviti konzistentnu
agrarnu politiku
Stanje sektora agrara i ciljevistrategije
ţupanije/kantona
Nelojalna konkurencija od strane
većih privrednih centara iz
okruţenja i robe iz uvoza.
Trend iseljavanja, pogotovo mlaĊe
radne snage (bijeg sa sela).
Neracionalno korištenje zemljišta,
Nestabilnost društveno politiĉkog
okruţenja na svim razinama u BiH.
Niska razina konkurentnosti
postojećih proizvoda.
Nekonzistentna agrarna politika
prema Hrvatskoj u novim
okolnostima moţe prouzrokovati
proizvodnu agrarnu recesiju.
37
4. POSLJEDICE RATA I OBNOVA
4.1. Stradanja i povratak stanovništva
Razaranja koja su se dešavala posljednjim ratom u BiH u velikoj mjeri su direktno utjecala na
recesiju ukupne privrede, ĉije su posljedice i danas evidentne. BDP je smanjen za 25%
predratne vrijednosti, industrijska proizvodnja pala za preko 90%, kritiĉan broj stanovništva
neuposleno i preko 1,4 miliona ljudi je bilo potpuno ovisno o humanitarnoj pomoći. Veliĉina
ratne štete moţe se procijeniti na ĉinjenici da je BiH prije rata imala 4,4 mil. stanovnika sa
dohodkom po stanovniku od 2.400 dolara, a nakon rata sa 500 dolara po glavi stanovnika.
Humana stradanja na razini BIH mjere se sa oko 250 hiljada poginulih ili nestalih, te 175
hiljada lakše ili teţe ranjenih. Prema statistici UNHCR-a oko 2,2 miliona graĊana je tokom
rata napustilo svoje adrese stanovanja, od ĉega je bilo 1,282 miliona onih koji su trajno ili
privremeno napustili zemlju. Posljednji sluţbeni pokazatelji govore da se od Daytonskog
sporazuma do kraja 2004. godine u svoje domove vratilo oko milion ljudi, od ĉega su preko
440 hiljada bile izbjeglice, a oko 560 hiljada raseljena lica. Unutar ovog broja, povratak u
FBIH evidentiran je s oko 728 hiljada, u RS s oko 251 hiljadom, te u DB s oko 21 hiljadom
ljudi.Na ukupnom prostoru BiH, meĊu onima koji su ostali u zemlji, više od jednog milijuna
ljudi bilo je ratom raseljeno. Procjene pokazuju da je sadašnji broj stanovnika u BiH oko 3,9
milijuna, od ĉega 2,4 milijuna (62%) ţivi u F BiH, a 1,4 milijuna (36%) u RS. Iskazani
ukupan broj sadrţi i oko 759.000 interno raseljenih osoba, od kojih je 400.000 u FBiH, a
359.000 u RS. Do sredine 1999. godine oko 538.000 izbjeglica iz BiH trajno je odselilo u
inozemstvo, dok se njih oko 332.000 vratilo10
. Šta se dešavalo sa ukupnim migracijama
stanovništva od tog perioda do danas preciznijih zvaniĉnih podataka nema, ali su informacije
OHR-a pokazale da se u BiH vratilo oko milijun ljudi, ali i da je diljem svijeta još uvijek bilo
više od milijuna izbjeglih i raseljenih osoba iz naše zemlje. Sve to potvrĊuje ranije donesene
procjene da će u konaĉnim rezultatima BiH ostati bez preko 15% svojih prijeratnih ţitelja.
4.2. Štete i obnova u HNŽ/K
Kao na većini dijelova FBiH, i na podruĉju Ţupanije/Kantona ratom su nanesene ogromne
materijalne štete. One su osobito pogodile poljoprivredu, i to kako stoku i strojeve kao
pokretnu imovinu, tako jednako gospodarske objekte, te zasade voća i vinograde. Kao izravna
posljedica rata na najvećem dijelu teritorije došlo je do fiziĉkog prekida proizvodnje,
inaktiviranja ili potpunog uništenja dugogodišnjih zasada, gubljenja stoĉnog fonda, gubljenja
proizvodnih površina zbog mina i sl. Inaktiviranjem Hepok-a uništen je organizacijski sustav
funkcioniranja proizvodnje, a komunikacijskom izolacijom i fiziĉkim uništenjima ili
oštećenjima prestao je da radi i najveći dio njegovih proizvodnih pogona.
Do rata ţupanija/kanton i posebno njen juţni dio bila je podruĉje snaţno razvijenog
vinogradarstva, povrtlarstva i voćarstva uz organiziranu farmsku proizvodnju mlijeka. Svu tu
proizvodnju pratila je dobro razvijena i izbalansirana preraĊivaĉka industrija. Posljedicama
rata gospodarska slika ţupanije/kantona veoma je unazaĊena, a na prostorima intenzivnih
10
Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko – neretvanske ţupanije (2004-2010)
38
vojnih dejstava i kataklizmiĉki uništena. To se posebno odnosi na podruĉje Mostara uvećano
za dolinu Neretve na kojemu su u najvišem procentu uništeni i vinogradi i voćnjaci, nestale
farme krava, prepolovljeni staklenici, unazaĊene vinarije i destilerija s laboratorijama,
devastirani klaoniĉni kapaciteti, oštećena i stavljena van uporabe tvornica stoĉne hrane,
inaktivirana prerada voća, otuĊena oprema, uništeni stambeni i gospodarski objekti, itd.
Inaktivirane su organizacije poljoprivrednika kao temeljni nositelj poljoprivrede na selu,
preorjentirane djelatnosti na unutarnju trgovinu i uvoz, izgubljena trţišta, izgubljene radne
navike kod mlade populacije, itd. Na kraju, mada precizni podaci o gospodarskim štetama
koje je ţupanija/kanton pretrpila tijekom rata nisu poznati, pouzdano se moţe reći da su one
ogromne i da ĉak prevazilaze onaj obujam kakav bi se u prosjeku mogao iskazati za F BiH
kao cjelinu.
Tablica br.6. Usporedne vrijednosti obnove poljoprivrednog sektora u FBiH
ţupanijama/kantonima po osnovu EFRP11
i PORMF12
O p i s Strojevi Stoĉarstvo Ukupno
u 000 u % u 000 u % u 000 u %
FEDERACIJA BiH 34.988 57,2 26.163 42,8 61.151 100,0
1. Unsko-sanska 5.963 17,0 4.889 18,7 10.852 17,7
2. Posavska 1.369 3,9 2.406 9,2 3.775 6,2
3. Tuzlanska 6.369 18,2 5.360 20,5 11.729 19,2
4. Zeniĉko-dobojska 5.054 14,4 3.369 12,9 8.423 13,8
5. Bosansko-podrinjska 2.417 6,9 1.243 4,8 3.660 5,9
6. Srednjobosanska 4.694 13,4 2.688 10,2 7.382 12,1
7. HNŢ/K 3.070 8,8 1.378 5,3 4.448 7,3
8. Zapadno-hercegovaĉ. 789 2,3 290 1,1 1.079 1,8
9. Sarajevo 3.458 9,9 3.830 14,6 7.288 11,9
10. Hercegbosanska 1.805 5,2 710 2,7 2.515 4,1
SVEGA 34.988 100 26.163 100 61.151 100
(Izvor podataka: Strategjia razvitka poljoprivrede H-N ţupanije 2004-2010)
Kao u cijelom entitetu, oporavak poljoprivrednog sektora u Ţupaniji/Kantonu najvećim
dijelom tekao je kroz generalni program obnove poljoprivrede Federacije, ali i kroz zapaţene
uĉinke od strane nekoliko vladinih i nevladinih organizacija Europe i svijeta. Sukladno
kljuĉnim opredjeljenjima kojima se rukovodio EFRP (kasnije PORMF), osnovna pa i jedina
veća pomoć koju je u poratnom periodu primila poljoprivreda ţupanije/kantona, realizirana je
kroz revolving kreditne linije za nabavku priplodne stoke i poljoprivrednih strojeva.13
Stoga
su i ukupni realizirani vrijednosni obujmi te obnove kao i njena glavna unutarnja struktura
principijelno ostali na razini istih, a po dobijenim srestvima (4,4 mil USD ili 7,3%) ĉak i niţih
uĉinaka od onih kakvi su već prije konstatirani za entitet kao cjelinu. Sredstva od nepunih 4,5
11
European Federation for Retirement Provision 12
Pro Or Mining Resources Inc (research report) 13
Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko – neretvanske ţupanije (2004-2010)
39
milijuna ameriĉkih dolara bez sumnje su veoma koristan, ali u svojoj ukupnosti i realno mali
vrijednosni obujam kojim su se mogli upriliĉiti znaĉajniji uĉinci za neku snaţniju obnovu
poljoprivrede u Ţupaniji/Kantonu. Gledano zajedno, novĉane vrijednosti koje su se kroz
program obnove u Ţupaniji/Kantonu evidentirale s nepuna 4,5 mil USD mogu se ocijeniti i
kao apsolutno skromne i kao istaknuto niske u odnosu na primjetno znaĉajnija sredstva kakva
su ušla u FBiH. Razliĉiti vidovi pomoći doprinijeli su da se ubrzaju neki procesi revitalizacije
agrara, prije svega, formirane su nove suvremene laboratorije (Federalni Agromediteranski
zavod Mostar, Herkon Mostar i dr.), potpore organiziranju poljoprivrednih proizvoĊaĉa,
uvedena su i neka nova tehnološka rješenja u nekim sektorima poljoprivredne i prehrambene
industrije. Znaĉajno je istaknuti da je veći broj struĉnog kadra savladao odreĊene vidove
obuke i usavršavanja za specifiĉne oblasti poljoprivrede. Bez obzira na navedene rezultate,
ipak je njihov utjecaj na ukupnu razinu agrarne privrede ograniĉen. Donacije nisu pratile
budţetske potpore. Usudili bi se konstatirati da su donacije više bile namijenjene otklanjanju
nekih uskih grla već doprinos investicijama.
5. STUPANJ REALIZACIJE PROGRAMSKIH CILJEVA I STRATEŠKIH
OPREDJELJENJA (2004-2010)
Strateško sagledavanje stanja i mogućih pravaca razvoja sektora agrara u HNŢ/K 2004-2010
prilagoĊeno je vremenu izrade Strategije. U Strategiji su zaista pravilno i za te uvjete
objektivno odabrani scenarij, ciljevi i metode za razvoj i revitalizacije sektora agrara. Da bi se
u takvim okolnostima mogle planirati mjere, a i u finansijskim pokazateljima iskazati vidovi
buduće potpore i razvoja odreĊenim proizvodima data je ekspertska ocjena za uvjete
stabilnijeg poljoprivrednog trţišta, te potpore poljoprivredi na razini F BiH u vrijednosti od
6% ukupnog proraĉuna budţeta. S obzirom da nisu niti jedne niti druge okolnosti bile
prilagoĊene sektoru agrara, a Strategija ih je vodila u progres, došlo je do znaĉajnih
disproporcija u planskim vrijednostima i procjeni kretanja trenda rasta pojedinih proizvoda.
Prognoze rasta proizvodnje raĊene su prema optimistiĉkom scenariju, a na sceni se u periodu
2004. – 2007. na razini BiH i FBiH desila upravo pesimistiĉka realnost. Scenarijske analize
trendova u proizvodnji (2004.-2010.) ukazivale su da se moţe doći do znaĉajnog povećanja
proizvodnje gotovo u svim sektorima. U nekim se, doduše, prema optimistiĉkom scenariju
oĉekivalo znaĉajno povećanje, ĉak udvostruĉenje proizvodnje za posmatrani period, što se
nije ni izbliza ostvarilo.
Odabrani koncept i predloţene mjere prethodne strategije trasirale su put postizanja razvojnih
ciljeva, ali je stupanj njihovog ostvarivanja zavisio ne samo od potpore koja je provoĊena, već
u velikoj mjeri od politike na razini drţave, prije svega od zaštite domaće proizvodnje o kojoj
u globalu niko nije vodio raĉuna. TakoĊer, treba naglasiti da se sa razine HNŢ/K nastojalo
maksimalno uklapati u koncept koji bi vodio prema revitalizaciji sektora agrara. Naţalost, niti
Ţupanija/Kanton niti niţe razine vlasti nisu mogle radikalnije utjecati na provedbu zacrtanih
ciljeva i ostvarenje obima planirane proizvodnje.
40
Opći ciljevi koji su objektivno prethodnom strategijom pozicionirani uspostavom
institucionalnih predpostavki, prije svega: „tvorbu općeg ţivotnog ozraĉja za povratak ljudi na
selo i stvaranje pogodnih uvjeta ţivljenja u seoskim podruĉjima; osposobljavanje
poljoprivrednog sektora za uĉinkovitu i konkurentnu proizvodnju hrane za domaće i vanjsko
trţište, te stvaranje radnih mjesta za što veći obujam neuposlenog stanovništva“, bez obzira na
konzistentnu agrarnu politiku sa razine HNŢ/K nisu ostvareni. Planirano aktiviranje i
otvaranja javnih skladišta za proizvode (priĉuve/rezerve) kao jedan od bitnih instrumenata
potpore poljoprivredi i stabilizacije cijena nije naţalost ostvarena, niti oficijelna potpora
sektoru agrara sa razine HNŢ/K .
Zadruţne organizacije nisu riješile predviĊene temeljne probleme, nisu postale servis
gospodarstvima. MeĊutim, scenarijske prognoze, model, koncept i ciljevi koji nisu iskljuĉivo
ovisili o agrarnoj politici sa svih razina vlasti u predviĊanjima su uglavnom ostvareni, što
upućuje na opći zakljuĉak da bi se strateška predviĊanja ostvarila da se s većih razina vlasti
vodila konzistentna agrarna politika.
Obradive površine koje su se koristile 2005. godine za sjetvu ţitarica (pšenica, raţ, jeĉam, zob
i kukuruz) iznosile su 1.897 ha s predviĊenim trendom rasta do 2010. godine. Naţalost, taj se
trend nije ostvario, da bi 2010. godine površine pod ţitaricama bile 1.098 ha, odnosno
smanjene za 799 ha od 2005. do 2010. godine. U predviĊenoj sjetvenoj strukturi HNŢ/K iz
predhodne strategije s 4.200 ha površine krmnog bilja smanjene su za 35,2%, povrće sa 2.700
ha za 23,0%, krompir sa 2.200 ha za 18,6%. Dakle, u svim navedenim planiranim
proizvodnjama došlo je do znaĉajno manjih ostvarenih vrijednosti.
Planirana proizvodnja jagodastog voća bila je predviĊena da poraste na 500 ha zasada raznih
vrsta u 2010. godini. Pored modernizacije u proizvodnji same jagode, 500 ha ukupnih
površina bilo je planirano za zasade drugih vrsta jagodastog i ostalog voća kao što su ribizla,
kupina, malina, kivi, šipurak i borovnica. Naţalost, ovaj apsulutno pravilno koncipiran
prijedlog strateških ciljeva nije ostvaren. Dakle, predviĊeni progres u strukturi i obimu
sjetvenih površina nije dostigao ciljeve (izuzev heljde) da sa preferiranjem zobi i raţi, kao i
uvoĊenjem heljde donese ţupaniji/kantonu tri znaĉajne “ekološke” proizvodnje, na temeljima
tih proizvodnji pospiješi obiteljsku, ugostiteljsku i drugu ekološku radinost te potakne
odgovarajuće preraĊivaĉke pogone, kako bi s jeĉmom dalje jaĉali njegovu vrlo vaţnu
“stoĉnu” premisu i u suradnji sa bliţim susjedima oţivi nekada aktualnu ideju da se u
visinskim dijelovima zasnuje proizvodnja i uspostavi prerada njegove pivovarske varijante.
PredviĊeni urod ţitarica (pšenice, raţi, jeĉma, zobi i kukuruza) od 12.800 tona u 2010. godini
nije ni izbliza ostvaren, iako je planirano povećanje skoro za tri puta u odnosu na stvarno
ostvarenje. Zapravo u 2009. godini urod navedenih vrsta ţitarica bio je ukupno 2.593 tone
(pšenice 786 t., raţi 17 t., jeĉma 994 t., kukuruza 678 t.).14
Ukupan broj goveda planiran je u 2010. godini na 34.000, meĊutim sadašnji broj goveda je
12.767; planske vrijednosti procjene ovaca u 2010 godini bile su 125.000, a ostvarenje je
93.909, planirani broj koza je 13.000, a ostvarenje je 11.852, peradi 1.094.000, a ostvarenje
14
Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko – neretvanske ţupanije (2004-2010)
41
je 186.000, svinja 13.000, a ostvarenje je 10.92015
. Dakle u svim vrstama i kategorijama stoke
planske vrijednosti iz ranije strategije za 2010. godinu nisu niti u pribliţnim vrijednostima
ostvarene. Rezultat ovih ostvarenja ne proizilazi iz loše procjene eksperata koji su uĉestvovali
u izradi strategije, niti od aktuelne politike sa razine ţupanije/kantona, naprotiv, to je rezultat
nekonzistentne agrarne politike na većim razinama vlasti.
Tablica br.7. Procjena kretanja proizvodnje do 2010. godine
Opis Obradivo u ha Ukupno
Oraniĉno
Vino-
gradi
Voćnja
ci
Livade
Svega ObraĊeno Neo-
bra-
Ċeno
Svega
Zasi-
jano
Ugari Cvi-
jeće
Jagodnja-
ci
Rasa-
dnici
Sve-
ga
2001 11847 2443 11 19 13 14333 18996 33329 2748 2008 35364 73449 202322
2010 20368 2000 75 380 93 22916 8549 31465 4000 2300 35364 73449 202322
Promj. +8521 - 443 +64 +361 +80 +8583 10447 -1864 +1252 +292 - - -
(Izvor podataka: Strategjia razvitka poljoprivrede H-N ţupanije 2004-2010)
6. MAKROEKONOMSKI OKVIR RAZVITKA
6.1. Značaj agrarnog sektorau ukupnoj privredi
Tokom proteklih pet godina godišnja stopa porasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) u
ukupnoj ekonomiji BiH ostala je manje više konstantna. Pri sadašnjim cijenama, BDP je u
2006. godini iznosio 16.160 miliona KM, što iznosi 4.100 KM po glavi stanovnika, dok je u
2010. godini iznosio 15.230 miliona KM16
. Primarni izvori ekonomskog rasta tokom proteklih
godina su bili u privrednom sektoru s povećanim naglaskom na sirovine i srodne preraĊivaĉke
sektore, što je stvorilo novu dodatnu vrijednost. Povećana proizvodnja u ovim sektorima, kao
i povećanje cijena roba je pozitivno uticalo na porast BDP. Procenat BDP-a koji se moţe
pripisati primarnim djelatnostima (ukljuĉujući poljoprivredu, lov, šumarstvo i ribarstvo) se
postepeno smanjivao proteklih godina, dok je sektor usluga bio u porastu. Iako je udio
poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u ukupnom BDP-u tokom proteklih pet godina smanjen,
sektor je još uvijek dosta znaĉajan. Procjene zasnovane na sluţbenim statistiĉkim podacima
ukazuju da primarna poljoprivredna i šumarska proizvodnja nose za 2006. godinu 5,73%, a za
2009. godinu 5,19 % BDP-a.
15
HNK u bojkama 16
Agencija za statistiku BiH, Zavod za statistiku FBiH
42
Tablica br. 8. Makroekonomski okviri u F BiH
2005 2006 2007 2008 2009 2010
B D P u KM 10.944.905 12.260.855 13.879.168 15.647.032 15.230.561 15.712.296
B D P u USD 6.958.866 7.862.546 9.709.107 11.706.593 10.826.387 10.638.700
Stanovništvo KM 2.848 2.845 2.849 2.849 2.853 2.865
B D P po stanovniku
u KM
3.843 4.310 4.872 5.492 5.338 5.484
B D P /stanovniku u
USD
2.443 2.764 3.408 4.109 3.795 3.713
D V u KM 8.923.878 9.711.687 11.011.309 12.717.736 12.641.226
(Izvor podataka: Agencija za statistiku BiH, Zavod za statistiku FBiH)
BDP prema proizvodnom pristupu u tekućim cijenama procijenjen je u iznosu od 24 miliona
KM u 2009. godini. S nominalnim padom od 2,9% u odnosu na 2008. godinu BDP po
stanovniku u 2009. godini iznosio 6.246 KM, odnosno 4.438 USD. Bruto nacionalni dohodak
za BiH u 2009. godini iznosio je 24.756 miliona KM. Posmatrano po djelatnostima pad BDP
zabiljeţen je u: preraĊivaĉkoj industriji 8,4%, graĊevinarstvu 5,3%, poljoprivredi 4,5%,
trgovini 4,7%, ugostiteljstvu 2,4%. Socijalni trendovi ukazali su na pad broja onih koji već
imaju posao i rast populacije onih ljudi koji traţe uposlenje. Stopa neuposlenosti u 2009.
godini iznosila je 24,1 a u 2010.godini dosegla je razinu od 27,2 uz najavu daljeg rasta u
2012. godini17
. Ipak, ovaj podatak znaĉajno ublaţava visoko prisustvo sive ekonomije, pa ga
treba uzeti sa duţnom rezervom.
Grafikon br.2. Makro ekonomski okviri u F BiH
(Izvor podataka: Agencija za statistiku BiH, Zavod za statistiku FBiH)
17
Uloga poljoprivrede u privredi i općenito u društvu BIH mnogo je znaĉajnija nego što kazuju podaci o
registriranoj zaposlenosti i o BDP ili BDV. Razlog je u tome što se najveći dio neregistrirane zaposlenosti krije u
porodiĉnim poljoprivrednim gospodarstvima i seoskim domaćinstvima. S toga su ona i jedan od najznaĉajnijih
faktora za sivu ekonomiju, odnosno neregistrirani dio BDP.
43
6.2. Opredjeljenja i makro okviri
Opredjeljenje BiH za put prema evropskim integracijama u odnosu na sadašnju situaciju,
dokumente i praksu zahtijeva drugaĉiji pristup u izradi Strategije poljoprivrede svakog
proizvodnog podruĉja, prema tome i HNŢ/K. Otuda je i proistekla odluka Ministarstva
poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede HNŢ/K da se upravo sada izradi novi, jasno
koncipirani okvir u vidu dokumenta – Srategija, kao odgovor na kljuĉna pitanja za dalji razvoj
poljoprivrede. Zapravo, Strategija bi trebala biti dokument koji će predstavljati platformu jako
heterogenog proizvodnog podruĉja oko koje treba postići agrarni konsenzus koji će ponuditi:
Politiku koja će omogućiti realizaciju ciljeva Strategij;.
Institucijalna rješenja neophodna za realizaciju predloţenih mjera;
Pravce razvoja poljoprivrede i prerađivačke industrije u skladu sa odrţivim
konceptom gospodarenja;
Model razvoja koji će definirati ulogu zakonodavnih mjera na svim razinama;
Ubrzan razvoj sektora u kome postoji potencijal i uvjeti za povećanje obima
proizvodnje i dugoročna odrţivost.
Strateška opredjeljenja i ciljeve nije moguće dosljedno provesti na odreĊenom podruĉju
ukoliko makro-ekonomski okviri (na razini drţave i entiteta) nemaju pozitivne valencije i
razinu vlastitih propisa, inicijativa, usklaĊenosti, financijskog inputa za progres u agranoj
privredi na ukupnom prostoru. MeĊutim, implementaciju strategije, uz maksimalno
uvaţavanje realnih mogućnosti HNŢ/K u pogledu ekonomske snage, ljudskih kapaciteta,
veliĉine i znaĉaja poljoprivrednog sektora nuţno je s većim razinama drţave trasirati u
pravcu:
Reforme agrarne politike (pribliţavanje evropskim integracijama, usklađivanjem
politike sa principima CAP);
Reforme pravne regulative (definiranje propisa, pogotovo krovnih zakona, smjernica);
Institucionalne reforme (uloga drţave u sektoru agrara).
Sa svojom specifiĉnošću u pogledu agroekoloških uvjeta HNŢ/K ima mogućnost da pred svoj
poljoprivredni sektor postavi visoke zadatke na odluĉan i hrabar naĉin. Transformaciju
sektora agrara moguće je realizirati na temeljima:
Odrţivosti sektora agrara sa efikasnijom proizvodnjom i konkurentnošću na trţištu;
Povećanje obima i prilagođavanje strukture agroindustrijske proizvodnje koja trajno
obezbjeđuje prehrambenu sigurnost;
Uravnoteţen integralni razvoj, agrarni, ruralni i regionalni;
Zaštita proizvodnje robnih poljoprivrednih proizvođača:
Stvaranje radnih mjesta za što veći broj proizvođača.
44
6.3. Poljoprivreda i njena uloga u neslužbenoj ekonomiji
Od ukupno uposlenog broja stanovnika od 42.018 u 2009. godini udio poljoprivrednog
sektora (poljoprivreda, lov i šumarstvo) u HNŢ/K je 753-i i sektoru ribarstva 74 osobe.
MeĊutim, dokazano je da je primarna poljoprivredna proizvodnja od strane mnogih analitiĉara
procijenjena kao najznaĉajniji sektor ekonomije BiH po pitanju pruţanja mogućnosti za
neformalno zapošljavanje18
. Uzimajući u obzir podatke u vezi sa komercijalnim i
nekomercijalnim poljoprivrednim gazdinstvim, procjenjuje se da sektor agrara obezbjeĊuje
izmeĊu 40% i 50% ukupnog (sluţbenog i nesluţbenog) zapošljavanja. Neformalni sektor
ekonomije doprinosi ekonomskoj aktivnosti prvenstveno kroz razmjenu roba ili kroz novĉane
transakcije koje nije lako prikazati u sluţbenim statistikama. Procjenjuje se da bi taĉno
mjerenje nesluţbene ekonomske aktivnosti moglo dodati ĉak 60% sluţbenoj razini BDP-a, a
doprinos sektora poljoprivrede bi iznosio jednu ĉetvrtinu ove vrijednosti. MeĊutim, ĉinjenica
da je mali broj poljoprivrednih gospodarstava registriran kao poslovni subjekt ukazuje da će
provedba registracije i prikupljanja PDV-a u sektoru poljoprivrede biti skupo i dugotrajno, te
da će se vjerovatno biljeţiti samo neznatno povećanje u prikupljenom porezu u poreĊenju sa
drugim sektorima. Znatan broj poljoprivrednih proizvoĊaĉa se bavi proizvodnjom za svoje
potrebe, što im omogućava da izbjegnu najgore posljedice siromaštva, ali i da ostanu izvan
registrovanih tokova ekonomije. Ovo kao i drugi faktori će osigurati da sektor poljoprivrede
ostane znaĉajnim dijelom u sjeni ekonomije.
MeĊutim, mnoga drţavna poduzeća sa zastarjelom opremom rade na mnogo niţoj razini od
svog maksimalnog instalisanog kapaciteta. Veoma mali broj poduzeća primjenjuje procedure
izrade, procesa ili upravljanja standardima koja mogu ispuniti higijenske i zdravstvene
zahtjeve utvrĊene od strane EU i drugih mogućih inostranih kupaca prehrambenih proizvoda s
ovih prostora. Na razini drţave i dalje se biljeţi znaĉajan spoljnotrgovinski deficit, što je
pogoršano time što BiH za domaće trţište uglavnom proizvodi proizvode koji imaju nisku
vrijednost (npr. sterilizirano mlijeko, polu-pasterizirano mlijeko), a uvozi proizvode koji
imaju visoku vrijednost (npr. fermentirane mlijeĉne proizvode, skupe sireve itd.).
Na razini BiH najveći porast vrijednosti proizvodnje zabiljeţile su pekarska industrija, mesna
industrija (naroĉito proizvodnja polutrajnih proizvoda), te prerada ribe. Vrijednost
proizvodnje je nastavila opadati za duhan i duhanske proizvode, kao i za mlinsku industriju,
koja je izgubila svoj primat na domaćem trţištu. Industrija voća i povrća u istom periodu je
stagnirala. Tradicionalno, alkohol kao i bezalkoholna pića daju solidan doprinosa bruto
proizvodnji prehrambene industrije, ali su prošlih godina doţivjeli nizak godišnji porast
(izuzetak je proizvodnja piva), što je rezultat povećane konkurencije uvoznih proizvoda.
18
Najveći dio neregistrirane zaposlenosti krije u porodiĉnim poljoprivrednim gazdinstvima i seoskim
domaćinstvima. S toga su ona i jedan od najznaĉajnijih faktora za sivu ekonomiju, odnosno neregistrirani dio
BDP.
45
6.4. Potrošnja hrane
Navike u potrošnji hrane su se promijenile tokom prethodnih godina, a potrošaĉi su postali
sve zahtjevniji po pitanju sofisticiranosti, higijenske ispravnosti i, u manjim razmjerama
pogodnosti. Uprkos povećanju proizvodnje, domaća prehrambena industrija još uvijek nije u
stanju zadovoljiti potraţnju, naroĉito za visoko preraĊenim ili inovativnim prehrambenim
proizvodima. Domaće trţište i dalje predstavlja veliki potencijal za domaću proizvodnju,
ukoliko se proizvodne tehnologije, higijenska ispravnost, upravljanje i marketing unaprijede
do razine koja postoji u konkurentnim zemljama.
Prosjeĉna godišnja potrošnja ţitarica u BiH se procjenjuje na 122 kg/po osobi (USAID,
1999) ili više, i veoma je visoka u poreĊenju sa drugim zemljama. Potrošnja mlijeka u BiH
procijenjena je na 800 miliona litara godišnje ili minimalno oko 100 litara/po osobi. Ovo je
znatno povećanje u poreĊenju sa potrošnjom neposredno nakon rata. TakoĊer, došlo je do
povećane potrošnje voćnog jogurta, vrhnja i svjeţeg sira, koji se većinom uvoze.
Poljoprivredna dodana vrijednost (DV) ima opadajuće kolebljiv tok, što isto vaţi i za njen
udio u ukupnom BDP-u gospodarstva. Sjetvene površine dramatiĉno opadaju, pa su jasan
znak proizvodne dezorjentacije i gubljenja interesa seljaka za agrobiznisom. Stoga je
neobraĊeno zemljište prešlo poloviĉan udio i odaje poljoprivredu koje ima sve manje i
manje.
Uvoz hrane prešao je granicu od tri milijarde KM19
, pa neumoljivo gradi visoko negativnu
prehrambenu spoljnotrgovinsku bilancu u BiH. Sjetvene površine koje se siju u HNŢ/K pale
su na oko 9.403 ha, dramatiĉno su niske, što svjedoĉi o izgubljenom interesu seljaka za
proizvodnjom. Stoga, neobraĊenih površina ima skoro koliko i obraĊenih, pa to oslikava
poljoprivredu koliko je suoĉena sa mnogim problemima. Razvojna kretanja u stoĉarstvu
prepoznaju se u padu broja krava, ali i poboljšanju njihovih genetskih osnova, te apsolutnom
uvećavanju stada ovaca. Oba trenda potvrĊuju prisustvo dobrih strukturnih orijentacija
sektora prema kljuĉnim animalnim proizvodnjama.
U pogledu apsolutnih veliĉina moţe se konstatirati:
uvoz u sektor gradi ukupan negativan poljoprivredno-prehrambeni
vanjskotrgovinski bilans20
,
uz daleko veći rast uvoza, poljoprivredno-prehrambeni bilans HNŢ/K se i dalje
pogoršava.
19
Struĉnjaci OECD su suglasni da su svi problemi poljoprivrede podnošljivi dok ona svojim razvitkom pred
drţavu ne stavi velike viškove ţita, prevelike viškove mlijeka i mlijeĉnih proizvoda te postavi intervencijske
zahtjeve koji su veći od 40 postotnog udjela u ukupnoj vrijednosti proizvodnje. Za BiH se zna da ona u svojoj
gospodarskoj povijesti nikad nije bila ni blizu takvog stanja. 20
Agencija za statistiku BiH, Zavod za statistiku FBiH
46
Tablica br. 9. Izvoz i uvoz u poljoprivrednom sektoru – primarni proizvod
Poljoprivreda lov
i šumarstvo Izvoz , 000 KM Uvoz, 000 KM
2008 2009 2008 2009
Ukupno 5.286 9.076 33.431 32.141
(Izvor podataka: Vanjsko trgovinska komora BiH)
Sasvim je logiĉan zakljuĉak da su poljoprivredi potrebne reforme i prijelaz na aktivniju
razvojnu politiku. Toj politici treba se neodloţno pristupiti i kroz nju;
o što je moguće brţe uvoditi u proizvodnju domaće neangaţirane (finansijske, ljudske,
zemljišne i sve druge) sektorske resurse,
o privlaĉiti inozemne direktne ulagaĉe koji mogu unijeti svjeţi kapital, uvesti nove
tehnologije, i osigurati vanjska trţišta, i
o znati da i na tom planu nastaje sve jaĉa konkurencija od strane drugih zemalja koje se
takoĊer bore za strane ulagaĉe.
6.5. Financijski tokovi
Iz razloga koji su poznati, još nije uspostavljena uĉinkovita i odrţiva kreditna politika, pa su u
uvjetima već navedenih monetarnih pravila još teţe mogućnosti koje bi se mogle upotrijebiti
za razvitak njenog poljoprivrednog sektora. Prijeratni izvori financiranja koji su poticali iz
primarne emisije novca, raznih fiskalnih zahvatanja, sredstava IBRD-a, pa i uĉešća samih
subjekata poljoprivrede, nestankom ranije drţave i pogubnim posljedicama rata su nestali.
TakoĊer je potrošena i prijeratna ušteĊevina graĊana, što je donijelo krizu povjerenja prema
bankama, i dodatno zakoĉilo pomake na investicijskom planu. Stoga se domaće banke skoro
iskljuĉivo oslanjaju na kreditne linije donatora i svoju proviziju, dok ostali kapital izvoze i
drţe ga po strani u drugim bankama. Ovakvi financijski tokovi ne doprinose realnijoj potrebi
progresa domaćoj ekonomiji. Poljoprivredi i proizvodnji hrane su oteţane mogućnosti za
dobijanje novĉanih, kreditnih sredstava, pogotovo onih iz Razvojne banke FBiH.
Komercijalne banke plasiraju uglavnom kredite za poljoprivredu i preraĊivaĉku industriju
koja nisu povoljna i sa velikim procedurama. Vaţno je uoĉiti da su financijske institucije
pojedinaĉno bile i razliĉitog raspoloţivog obujma ponuĊenim sredstvima i sa razliĉitim
uvjetima vraćanja. Oĉito je da je poljoprivreda i u posljeratnom vremenu ostala sektor za
kojeg su u pravilu bili rezervirani niski investicijski brojevi. Uz to, ti brojevi su se našli i u
dvostrukom silaznom trendu i to kako po snaţnom umanjenju ukupne poljoprivredne
investicijske mase, tako i po sniţenju njenog udjela u ukupnim investicijskim ulaganjima.
Znaĉajan pomak napravljen je tek sa paketom drţavnih novĉanih poticaja posljednjih godina
u kojima su svoje mjesto našle i subvencionirane kamate na pozajmljena sredstva u razini do
47
4%., ili 2% na kapitalna ulaganja21
. Konaĉno, tu su i priliĉno rijetka i uz to mala lokalna
sredstva koja se stvaraju ujedinjavanjima udjela sredstava privatizacije i raspoloţivih
sredstava lokalnih banaka (primjer udruţivanja sredstava banaka i općine Konjic u svrhu
kreditiranja u sektor agrara). Dosadašnje kreditiranje ukupnog gospodarstva na ukupnom
prostoru FBiH izvodilo se dominantno stranim kreditnim i grant sredstvima uz tek manje
uĉešće domaćeg kapitala. Pri tomu su glavnina potrebnih vanjskih poduzetniĉkih sredstava i
skoro cjelokupni domaći novĉani potencijal ostali izvan poslovnih tijekova koji bi vodili u
razvojne svrhe. Iako se u posljednje vrijeme ĉine manji pomaci, to ne otklanja problem
domaćeg poljoprivrednog kreditiranja, niti dezaktualizira pitanja njegovog aktivnijeg
organiziranja na sredstvima iz vlastitih izvora.
Poljoprivredno kreditiranje krupno je pitanje i poljoprivrede i agrara uopće, pa se ono mora
rješavati kroz dva uzajamno povezana segmenta; jedno je institucionalno organiziranje
kreditnih sredstava, a drugo naĉin njihovog dobijanja i korištenja. Domaća politika
kreditiranja do sada nije dala zadovoljavajuće rezultate. Stoga bi bilo neophodno uspostaviti
samostalne kreditne linije unutar koje bi se financirao sektor poljoprivrede ili štedno kreditna
asocijacija sa primjereno razuĊenom prostornom strukturom.
Uopćeno, moţe se konstatirati:
kreditna sredstva su sa visokim kamatnim stopama, malim grecce periodom, malim
rokom otplate,
nedovoljno je pristupačnih kratkoročnih kredita za dobivanje obrtnih sredstava,
za dobivanje kredita traţi se veoma usloţnjena procedura i visoka kolaterala.
Da bi se uspostavila jedna kreditna sektorska institucija, potrebno je iznaći i izdvojiti
odgovarajuća finansijska sredstva i staviti ih pod poseban nadzor. Izvori sredstava mogli bi
se naći prije svega iz:
carina i posebnih poreznih davanja (akcize recimo za duhan, kiselu vodu i dr.), a koja
se plaćaju prilikom uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.,
izdvajanja dijela deviznih rezervi drţave,
davanja domaćih i međunarodnih vladinih i nevladinih organizacija koja se sada
plasiraju putem poslovnih banaka,
privatizacijskih investicionih fondova i agencija,,
budţetskih izdvajanja FMPVŠ,
budućeg ţupanijskog/kantonalnog proračuna i proračuna na razini općina..
21
Primjera za povoljno kreditiranje poljoprivrede u svijetu ima mnogo. Tako Italija nema posebnu
poljoprivrednu banku, ali sve veće banke imaju posebne sektore za kreditiranje poljoprivrede unutar kojih se
investicioni krediti za poljoprivrednike daju sa kamatom od 4%. Austrija daje poljoprivredne kredite sa nešto
višom kamatom (4-5%), ali i vrlo visokom hipotekom koja iznosi 2,5 i više puta.
48
Uspostava kreditiranja kojim bi bila fokusirana poljoprivredna proizvodnja nalaţe se kao
potreba koju ne bi trebalo dovoditi u pitanje. To znaĉi izgradnju odgovarajućeg sistema koji
bi se u davanju poljoprivrednih kredita pridrţavao sljedećeg;
da kamata za kredite na stalna sredstva bude diferencirana prema prirodi poljoprivredne
proizvodnje sa niskom kamatnom stopom,
da investicioni krediti u stalna sredstva imaju diferencirano duge rokove vraćanja sa
odgovarajuće povoljnim grecce razdobljima,
da se uspostavi kratkoročno kreditiranje sa primjerenim uvjetima za godišnju poljoprivrednu
proizvodnju i otkup poljoprivrednih proizvoda,
da se krediti daju po strogo ekonomskim-namjenskim kriterijima.
6.6. Vanjskotrgovinska politika (okviri BiH)
BiH u cjelini ima zapuštenu i otvorenu poljoprivredu koja se bori sa subvencioniranim
uvozom. S druge strane, ona nije našla ni stabilan program subvencioniranja niti je sustavom
riješila reciproĉne mjere “uvozno – izvoznog agrarnog protekcionizma” kod kontrole kvalitete
uvozne i izvozne robe (ĉesto se na granici opstuiraju efikasni i brzi postupci kontrole
proizvoda iz BiH, kako bi se markirala sumnja na kvalitet i oteţao postupak izvoza). Izlaz iz
tog stanja vidi se u osmišljavanju vlastite i to jedinstvene poljoprivredne politike da bi se na
temeljima njene zadovoljavajuće kvalitete moglo raĉunati na dalju pomoć meĊunarodne
zajednice. Unutarnji politiĉki okvir BIH ima visoke implikacije na poljoprivredu i njezin
razvoj. U vanjskoj ekonomskoj politici vrhovni autoritet je drţava, sa zajedniĉkim sistemom
carinskih tarifa i reguliranja uvoza i izvoza. Njena vanjska poljoprivredna politika treba biti
aktivno okrenuta prema evropskim integracijama, te dakako, susjedima, pogotovo sa
Hrvatskom u novim statusnim okolnostima i Srbiji kao trenutno najvaţnijim trgovinskim
partnerima (ali u izvozno uvoznoj politici i reciproĉna). Put BIH prema svjetskim
integracijama traţi korjenite reforme i prilagodbe njenog ĉitavog društvenog, politiĉkog i
ekonomskog sustava. Koliko je tog puta ona do sada prešla, predmetom je niza uĉinjenih
analiza i javnih ocjena, i to jednako onoliko koliko se sagledava onaj njegov dio koji se tek
treba da preĊe. Na njemu predstoje izuzetno teške i kompleksne mjere za prikljuĉenje EU (u
toj trci prema EU, BiH moţe biti posljednja, ali joj je zadaća da ostane na stazi). Posebice
dubok, slojevit, višeznaĉan i trnovit bit će proces koji je vezan za reforme u oblasti
poljoprivredne proizvodnje sa temeljnim karakteristikama:
Poljoprivreda u svojim prilagoĊavanjima prema EU mora slijediti njen model ĉija se
svekolika dostignuta zahtjevnost sama po sebi nudi kao (pre)visok cilj. Taj model i
Preporuke:
Najefikasniji naĉin za razinu potpore gospodarstvu je bankarski kredit sa
sufinansiranom kamatom od strane vladinog sektora. To je naĉin da se nadoknade
mala sredstva u proraĉunima potpora, a da se angaţiraju znaĉajnija kreditna sredstva
komercijalnih banaka.
49
sam je objektom kontinuiranih EU reformi, pa se on kao ''pokretni cilj'' uvijek nudi sa
novim rješenjima i zahtjevima razvojne politike koja treba slijediti.
Dobivanje statusa pristupnog kandidata EU za BIH je izuzetno vaţno jer će je uvesti u
period kad će moći raĉunati na razliĉite predpristupne fondove kao finansijsku potporu
za provoĊenje reformi;
o prva predpristupna sredstva koja se stavljaju na raspolaganju drţavama
kandidatima su ona za ruralni i poljoprivredni razvoj,
o zato odgovarajući kapaciteti za koordiniranje aktivnosti programiranja i
planiranja moraju postojati na drţavnom nivou (npr. Strategija ruralnog razvoja
BIH).
Reformiranje poljoprivrednog sektora traţi akcije u nekoliko pravaca meĊu kojima
centralnu poziciju ima EU legislativa. Legislativa ovog sektora je posebno sloţena i
obimna (40% od ukupnog EU acquis communautaire);
o BIH treba postupno preuzimati pravne propise EU u cjelini i osobito one
koje se odnose na ovaj sektor.
Spremnost za prikljuĉenje poljoprivredi EU mjerit će se sa podizanjem njene
konkurentnosti, i to;
o unapreĊenjem strukture gospodarstva kroz kapitalna ulaganja, i
o njihovo meĊusobno povezivanje (potpore udruţivanju i sl).
Do vremena koje bude na raspolaganju za ulazak u EU, poljoprivreda zemlje mora biti
osposobljena za slobodan uvoz hrane iz svih njenih ĉlanica, odnosno za ukidanje carina i svih
drugih uvoznih barijera. Unutarnji politiĉki okvir BIH ima visoke implikacije na
poljoprivredu i HNŢ/K i njezin razvoj. U vanjskoj ekonomiji drţava je odgovorna za
zajedniĉki sistem carinskih tarifa i reguliranja uvoza i izvoza. Njena vanjska poljoprivredna
politika treba biti aktivno okrenuta prema EU integracijama.
Okvir razvitka HNŢ/K
Bez obzira što su male ingerencije (ili ih uopće nema) iz domena vanjske politike na razini
HNŢ/K bilo bi strateški primarno primjenjivati mjere za boljem organiziranju vlastite politike
koju bi trebalo racionalno usmjeravati prema:
o ubrzanom tehničkom osposobljavanju za korištenje povlastica na trţištima EU,
o tehnološki preobraţaj poljoprivredne proizvodnje,
o više ulaganja u marketing,
o snaţno educiranje potrošača,
o veći broj domaćih brendova, itd.
50
6.7. Privatizacija u sektoru agrara
Privatizacija u sektoru poljoprivrede i prehrambene industrije u principu je poĉela s velikim
kašnjenjem. U njoj je prednjaĉila samo nekolicina krupnijih agropreraĊivaĉa, i to su bili oni
koji su znaĉajan dio tog posla uradili još prije rata. MeĊutim, većina njih ili su to uĉinili
veoma kasno, ili su još u ĉekanju njenog poĉetka. OdgaĊanje privatizacije za preraĊivaĉku
industriju nanijelo je najveće štete njoj samoj, ali i primarnoj poljoprivredi od koje ovisi njen
razvitak. U primarnom sektoru, jednak je sluĉaj odgaĊanja privatizacije sa većinom bivših
drţavnih imanja i poljoprivrednih udruga. Privatizacija je stavljena u nadleţnost
Ţupanija/Kantona i odvijala se po programu u kojemu su prednost imala mala poduzeća (mala
privatizacija na razini HNŢ/K), nakon kojih su na red došle veće i velike firme (velika
privatizacija na razini F BiH).
Na podruĉju HNŢ/K oduvijek je postojala snaţna poljoprivredna proizvodnja u društvenom
(drţavnom i zadruţnom) sektoru ranije organiziranu kao Hepok, a kasnije kao APRO
«Hercegovina». Proizvodnja ovog nekada snaţnog i naprednog giganta bila je organizirana na
tehnološkim linijama vodećih proizvodnji sa snaţnom vertikalnom integracijom od
proizvodnje sirovine, pa do prerade, finalizacije i plasmana gotovih proizvoda. Danas su na
tim zemljištima zasnovani moderni voćarsko-vinogradarski zasadi u robnoj intenzivnoj
proizvodnji, kao i preraĊivaĉki kapaciteti. Velika privatizacija izvršena je: Hepok plantaţe
Mostar; Hepok Vinarija Mostar; Hepok destilerija Mostar; Farma krava Buna, Ţitopromet
Mostar, „Movita“ Mljekara Mostar; Vinarija Vino Domanovići; Hepok „Plantaţe d.d.
Ĉapljina; Staklenici d.d. Ĉapljina; Farma krava „Vita Vi d.o.o Višići; Vinarija Ĉitluk d.d.
Ĉitluk; Farma pilića Hutovo; Mariculture company Neum; Vinarija „Stolaĉki podrumi“ d.o.o.
Stolac.
51
SWOT analiza
PREDNOSTI (Strenghts) SLABOSTI (Weaknessis)
Makroekonomski oblik razvitka
OdreĊen broj proizvoda iskazuje
cjenovnu konkurentnost.
Mogućnost organske proizvodnje
hrane kod većine obiteljskih
gospodarstava.
Još je uvijek dovoljno radne snage
koja traţi dodatne mogućnosti
upošljavanja.
Tradicija u poljoprivrednoj
proizvodnji.
Naziru se pozitivne promjene u
proizvodnom i institucionalnom
okviru.
Razvoj nekih komercijalnih
proizvoda (proizvodnja vina, ribe,
ovĉijih sireva).
Makroekonomski oblik razvitka
Veći dio proizvodnje je cjenovno
nekonkurentan.
Zastarjelost opreme i tehnologije.
Usitnjena primarna poljoprivreda.
Niska razina proizvodnje, relativno
visoke cijene inputa koji utjeĉu na cijenu
krajnjih proizvoda, nizak stupanj trţne
prodaje.
Nezadovoljavajuća razina standarda
kvaliteta.
Niska budţetska potpora.
NeusklaĊen sustav institucija i
zakonodavstva u odnosu sa EU.
Nedovoljno razvijen sustav informatike,
statistike i analitike.
MOGUĆNOSTI (Opportunities) OPASNOSTI (Threats)
Makroekonomski oblik razvitka
Razvojna potpora EU, naroĉito
ruralnog razvoja, kao i potpora
poboljšanja konkurentnosti,
upravljanju resursa.
Organska proizvodnja hrane.
Razvoj tradicionalnih certificiranih
proizvoda u većem obimu.
Jaĉanje lokalne proizvodnje i trţišta.
Jaĉanje izvoza konkurentnih
proizvoda.
Efikasne strategijom predviĊene
budţetske potpore sa razine HNŢ/K
(3-5% od ukupnog proraĉuna).
Brţi tehnološki razvoj, jaĉanje
struĉnih institucija, pogotovo
njihovo bolje korištenje.
Makroekonomski oblik razvitka
Izraţena nelojalna konkurencija koja
moţe ugroziti veliki dio proizvodnje.
Zbog niskog obima i kvaliteta, pogotovo
zbog preferencija strane robe (nema
zaštite proizvoda) prodorom većih
trgovaĉkih sistema „kartela“ moţe se
ugroziti ekonomski poloţaj pojedinih
poljoprivrednih grana.
U nekim podruĉjima intenzivne
proizvodnje moţe se ugroziti ţivotna
sredina (prekomjerna hemizacija),
Koncentrirani razvoj u urbanoj sredini
moţe utjecati na dalju depopulaciju
(odliv) stanovništva sa sela.
Zaostajanje u integracionim procesima i
time nedostatak potpore od strane EU.
52
7. LEGISLATIVA U SEKTORU
Legislativa (zakoni i prateći akti - odluke, uredbe, pravilnici, upute, i sl.) dodijeljena je svim
razinama vlasti. Posljedica toga su komplicirane i spore zakonodavne, administrativne i
upravne procedure sa mnogo problema u provedbi, pogotovo u sektoru agrara.
7.1. Sadašnje stanje i potrebe
Na putu prema EU integracijama BiH ne ĉini puno kako bi mogla dostići ujedinjenje
vlastitog, nacionalnog trţišta u svim elementima njegovog znaĉenja;
ona bi trebala to da čini gradnjom svojih unutarnjih društvenih normi, teţeći da ih
temelji na modernoj legislativi kakva se primjenjuje u EU, i
to je ujedno put prema konačnom cilju zemlje – prijemu u unutarnje ujedinjeno
trţište Unije.
U proteklom periodu usvajanje zakona odvijalo se na razliĉitim upravnim razinama zemlje.
Drţava je gradila svoju tzv. krovnu legislativu, ali su za niz oblasti vlastitih interesa i potreba,
isto to ĉinila i oba entiteta. U okviru FBIH ţupanije/kantoni su takoĊer kreirali i donosili neke
svoje zakone. U Federaciji BIH je danas je iz oblasti poljoprivrede, ribarstva i veterinarstva,
na snazi veći broj zakona i podzakonskih propisa koji ĉine pravni okvir za njihovo
funkcioniranje. Zajedno sa onima koji se na posredan naĉin dotiĉu poljoprivredne
proizvodnje, tih zakona donesen je veliki broj. Neka od kojih se ovdje navode su sljedeća;
o osnivanje i funkcioniranje preduzeća, zadruge, prostorno ureĊenje, poljoprivredno
zemljište, voda, biljna proizvodnja, stoĉarstvo, veterinarstvo, carinska politika i carine,
trţište, zaštita potrošaĉa, ugovori o slobodnoj trgovini, podsticaji, cijene, porezi,
robne rezerve, zaštita okoliša i dr.
7.2. Postojeći zakonski okviri
Ustav FBiH dozvoljava, odnosno predviĊa i izradu zakonske regulative na nivou
ţupanija/kantona, koji su u skladu sa zakonima na razini FBiH. Ti zakoni, pa zatim stvorene
institucije otvaraju vrata razvojnim akcijama za njihove specifiĉne privredne mogućnosti.
Manje ili više svaka ţupanija/ kanton ima svoje specifiĉne razvojne potrebe koje će najbolje
realizirati ako ih ugradi u odgovarajuća vlastita zakonska rješenja.
U ovisnosti od do sada uĉinjenog, ovom pitanju one trebaju pristupati na pragmatiĉan i
dakako kreativan naĉin jer je to najbolji put kojim se vezuju ne samo posebne
ţupanijske/kantonalne, nego i niţi lokalni nivoi upravljanja resursima. Raspoloţive općinske,
ţupanijske/kantonalne i entitetske kapacitete BIH moţe staviti na raspolaganje vlastitom
poljoprivrednom razvoju i integraciji sa EU, ali svoju makroekonomsku politiku i privredno
zajedništvo sa svijetom, ona moţe graditi samo na temeljima drţavnih zakona. Odluĉni
utjecaj na poljoprivrednu djelatnost treba da imaju osnovni drţavni zakoni koji direktno ili
indirektno ureĊuju cjelokupnost društvenog i proizvodnog ustroja sektora.
53
Na razini BiH takvih donesenih zakona ima veći broj, pa se od nekih prioritetnih navode:
Zakon o vanjskotrgovinskoj politici, (Sl. glasnik BiH, br. 07/98);
Zakon o carinskoj tarifi, (Sl. glasnik BiH, br. 58/04 i 11/05);
Zakon o carinskoj politici, (Sl. glasnik BiH, br. 90/06);
Zakon o zadrugama, (Sl. glasnik BiH, br. 18/03);
Zakon o veterinarstvu, (Sl. glasnik BiH, br. 34/02);
Zakon o hrani, (Sl. glasnik BiH, br. 50/04);
Zakon o općoj sigurnosti proizvoda, (Sl. glasnik BiH, br. 102/09);
Zakon o porezu na dodanu vrijednost, (Sl. glasnik BiH, br. 09/05);
Zakon o duhanu,(Sl. glasnik BiH, br. 42/042004);
U Federaciji BIH je danas iz oblasti poljoprivrede, ribarstva i veterinarstva, na snazi veći broj
zakona i podzakonskih propisa koji ĉine pravni okvir za njihovo funkcioniranje. Zajedno sa
onima koji se na posredan naĉin dotiĉu poljoprivredne proizvodnje navode samo sljedeća:
Zakon o poljoprivredi, (Sl. Novine FbiH, br. 88/07);
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivredi (Sl.novine FBiH, br.4/10);
Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Sl.novine FBiH, br.52/09);
Zakon o lijekovima koji se upotrbljavaju u veterinarstvu, (Sl. novine FBiH, br. 15/98);
Zakon o priznavanju i zaštiti sorti poljoprivrednog i šumskog bilja (Sl.novine FBiH,
br.31/00);
Zakon o sjemenu i sadnom materijalu poljoprivrednog bilja (Sl.novine FBiH,
br.55/01);
Zakon o sjemenu i sadnom materijalu hortikulturnog drveća (Sl.novine FBiH,
br.71/05);
Zakon o ispekcijama u FBiH, (Sl.novine FBiH, br.69/05);
Zakon o slatkovodnom ribarstvu (Sl. novine FBiH,br.64/0);
Zakon o lovstvu, (Sl.novine FBiH br.31/00);
Zakon o veterinarstvu, (Sl. glasnik BiH, br.34/02);
Zakon o koncesijama (Sl. novine FBiH, br. 40/02 i 61/06);
Zakon o novčanim potporama u poljoprivredi i ruralnom razvoju, (Sl. novine FBiH,
br. 42/10).
Zakon o novčanoj potpori u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji (Sl. novine FBiH,
br. 28/04);
Zakon o vodama (Sl. novine FBiH, br. 70/06);
Zakon o poljoprivrednim stručnim sluţbama (u postupku donošenja) ;
Zakon o vinu (u postupku donošenja);
Zakon o stočarstvu (u postupku donošenja) i
Zakon o šumarstvu (u postupku donošenja)
54
8. CILJEVI I MJERE POLJOPRIVREDNE POLITIKE
8.1. Koncept i ciljevi politike
Poljoprivredna politika na svim razinama drţave, pa prema tome i u HNŢ/K, u proteklom
periodu bila je povezana sa ukupnom njenom ulogom u sektoru agrara. Ipak, posljednjih
godina dešavaju se primjetne promjene u politiĉkom okviru i makroekonomskim odnosima
koje su se odrazile i na ostale aspekte ukupnog ţivota i privreĊivanja. UvoĊenjem trţišnih
principa i izgradnja atributa svakako da su imali utjecaj na sektor agrara kao najosjetljivije
grane privrede. Sporo prilagoĊavanje drţave inicijativama i otvaranju prema procesima za
integracione promjene EU ipak zahtijeva novo definiranje i uloge poljoprivrede i na niţim
razinama drţave (ţupanijama/kantonama i niţim administrativnim jedinicama - općinama).
U ranijim periodima poljoprivreda i mjere za njenu implementaciju primarno su bili
usmjerene u razvoj tadašnjeg društvenog sektora. Takva politika imala je snaţan utjecaj na
razvoj većih konbinata na svim podruĉjima drţave. Na privatnim poljoprivrednim posjedima
poljoprivreda je ostala nerazvijena, trţišno nedovoljno usmjerena, sa tradicionalnim
tehnologijama i imala više socijalni već ekonomski znaĉaj, a posljedice su i danas evidentne.
UvoĊenjem trţišnih principa i umanjivanjem drţavne potpore ugasili su se veći poljoprivredni
konbinati. Ratna dogaĊanja prouzrokovala su migraciju stanovništva pa su poljoprivredni
resursi u mnogim podruĉjima ostali neaktivirani „umrtvljeni“ sa niskom razinom obnove, a
kao rezultat izmeĊu ostalog su jako teški uvjeti ţivljenja na selu.
Nova tranzicijska poimanja uklonila su administrativne i neke formalne prepreke u razvoju
agrara u privatnom obiteljskom posjedu, ali nisu razriješila neke temeljne strukturne dileme i
nisu omogućila ţeljeni tempo razvoja. Liberalizacija i izlaganje mnogih pravnih i fiziĉkih
agrarnih subjekata ozbiljnoj trţišnoj utakmici (iako je to strateška orjentacija) nosi sa sobom
ozbiljne probleme. Zapravo, obiteljsko gospodarstvo zbog loše startne pozicije nije danas
Preporuke:
Pored Zakona o koncesijama, bilo bi racionalno i svrsihodno u bliţoj budućnosti
na razini HNŢ/K donijeti zakone:
Zakon o zemljištu,
Zakona o potporama u poljoprivredi.
55
konkurentno poljoprivredi iz okruţenja, bez obzira na uklapanje prema trţišnim principima i
uvoĊenjem u znaĉajnoj mjeri meĊunarodnih standarda i prakse.
Ono što je fokus problema u sektoru agrara u našim uvjetima je poimanje i stvarnost da je
agrar jedina mogućnost za obezbjeĊenje prehrambene sigurnosti i zarade. U tom aspektu
poljoprivreda, pogotovo u ruralnim podruĉjima, još uvijek ima ulogu socijalnog amortizera,
što nosi sa sobom i negativne posljedice. Dakle, poljoprivreda ublaţava socijalne tenzije, ali
se na taj naĉin odrţava naturalna proizvodnja (usitnjeni sektor) i koĉe nuţne sektorske
promjene. Bez obzira na navedene slabosti provedeni su i mnogi reformski iskoraci i
ostvareni solidni rezultati u pojedinim vidovima biljne i animalne proizvodnje, iako još
nedovoljni, predstavljaju dobru osnovu za buduće korake i prilagodbu tranzicijskim
procesima.
Mnogi strateški dokumenti vezani za revitalizaciju sektora agrara ĉesto su predlagali opseţne
mjere za postizanje odreĊenih ciljeva, koji su ĉesto postavljani dosta ambiciozno, ponekada i
nerealno. Ponekada su bili proizvodno orjentirani, a nisu dali ono što je najbitnije, prije svega
ulogu drţave u razvoju poljoprivrede. Veliki broj napisanih dokumenata ostali su kao
beţivotna papirne tvorevine ili spisak pustih ţelja, ali nikako kao platforma u promjeni
ambijenta u sektoru agrara.
Pozitivnija klima prema poljoprivredi u HNŢ/K, jeste evidentna, naţalost nije u mogućnosti ta
stremljenja pratiti financijskim inputom. Moglo bi se reći, da je ona ne samo formalno
prisutna, nego je i u nekim aspektima praktiĉno potvrĊena. Na ovaj naĉin HNŢ/K se svrstala
meĊu one politiĉke jedinice u F BiH koje su sektoru hrane prišle sa njegove programsko-
dokumentacijske strane, što bi trebao biti obećavajući uvod i za dobre razvojne poĉetke
temeljene na implementaciji Strategije.
8.1.1. Reformski ciljevi agrarne politike
Reforme agrarne politike trebaju strateški obuhvatati: trţišno-cjenovnu politiku, politiku
ruralnog razvoja, opće usluge i servisi za sektor agrara. Trţišno-cjenovna poliitika (provedba
na razini drţave) ukljuĉujući i spoljno trgovinske mjere i mjere za stabilizaciju trţišta bit će
ograniĉene zahtjevima koje donosi ukljuĉivanje u STO (Svjetska trgovinska organizacija) i
pregovorima sa EU, a njihova funkcija je, prije svega, stabilizacija i izjednaĉavanje trţišnih
uvjeta. Dakle, neophodno je na razini HNŢ/K obezbijediti stabilnu potporu proizvoĊaĉima
uvoĊenjem direktnih plaćanja s ciljem da se odrţavaju proizvodni resursi u funkciji i da se
mjere prilagode sistemu potpore u EU (Zakon o potporama na razini F BiH predviĊa
usuglašavanje-harmonizaciju na razini ţupanija/kantona, koji se u nekim
ţupanijama/kantonima u praksi ne provodi zbog specifiĉnosti proizvodnje odreĊenog
podruĉja. Zato je neophodno u potporama koje predviĊa ova strategija kreirati vlastitu
strategiju u pravcu potpora karakteristiĉnih za podruĉje uvaţavajući harmonizaciju,
obezbijediti prostor za dio financijskog inputa vlastite potpore odrĊenom proizvodu).
56
Jedna od najvaţnijih mjera u reformi agrarne politike koju bi trebalo poštovati u HNŢ/K kao
prilagodbu zauzima postepena izgradnja sistema integrisane politike ruralnog razvoja, koja se
treba harmonizirati sa EU. Ova politika ima tri strateška temelja:
o podizanje konkurentnosti kroz razliĉite vidove potpore primarnoj poljoprivredi i
preraĊivaĉkoj industriji,
o bolje upravljanje resursima i okolišem,
o stvaranje preduvjeta da se seosko stanovništvo bavi širim izborom aktivnosti.
Uz promjene u trţno-cjenovnoj i politici ruralnog razvoja, stvarati će se i efikasan sustav
javnih usluga koji će moći da odgovori zahtjevima poljoprivrede baziranom na evropskom
modelu razvoja. Tehnološki i ukupni razvoj poljoprivrede treba posticati kroz postepeno
jaĉanje financijske potpore i izgradnju sistema finansiranja, programa i monitoringa
izvoĊenja. Sve ove mjere neminovno će voditi i promjeni u poreskoj i socijalnoj politici.
Sektor agrara je dinamiĉan proces i bez obzira na postojeće ustrojstvo drţave, HNŢ/K ima
šansu da bude primjer drugim ţupanijama/kantonima brze prilagodbe EU integracijama u
okviru svojih nadleţnosti (U Hrvatskoj koja je statusno ĉvrsto ustrojena razvoj sektora agrara
je u progresu u nekim ţupanijama, dok je u drugim u izvjesnoj stagnaciji).
8.1.2. Koncept održivog razvoja poljoprivrede
Efikasne odgovore za dugoroĉno rješavanje postojećih problema ne daju niti liberalni niti
protekcionistiĉki koncept agrarne politike. Stoga Strategija predlaţe koncept odrţivog
razvoja poljoprivrede. Njegov je glavni cilj odrţavanje multifunkcionalne uloge
poljoprivrede i modernizacija svih segmenata radi realizacije i brţe prilagodbe u prihvaćanju i
uopće poimanju evropske poljoprivrede (ţupanije/kantoni koji u svojim okvirima brţe
prestruktuiraju sektor agrara prema EU konceptu, bez obzira na veliku ovisnost o većim
razinama vlasti, imaju šansu za brţu njenu revitalizaciju i konzistentnost).
Koncept održivog razvoja izvorno se vezuje za upravljanje prirodnim resursima na način koji
osigurava njihove reproduktivne sposobnosti. Strategija HNŽ/K predlaže koncept održivog
razvoja poljoprivrede, a nikako rješavanje postojedih problema protekcionističkim niti
liberalnim metodama (Strategija održivog razvoja EU iz Geteborga naglašava međuovisnost
ekonomskih, socijalnih i ekoloških faktora razvoja. Navedeni faktori tek u sadejstvu daju
najbolje rezultate). Zapravo, održiva poljoprivreda obuhvata upravljanje i očuvanje prirodnih
resursa i usmjeravanje tehnoloških i institucionalnih promjena ka dostizanju i zadovoljenju
potreba i bududih generacija u cilju očuvanja tla, vode, biljnih i životinjskih resursa, da ne
ugrožava okoliš, da je tehnički primjenjiva, ekonomski isplativa i društveno prihvatljiva (FAO,
1989).22
22
Ocjena mnogih meĊunarodnih institucija i organizacija – Evropska banka za obnovu i razvoj.
57
8.1.3. Tržišno-cjenovna politika
U konceptualnom smislu reformu agrarne politike obuhvataju tri osnovna koncepta: trţišno-
cjenovna politika, politika ruralnog razvoja, opće usluge i struĉni servisi za poljoprivredu. U
okviru trţišno-cjenovne politike, spoljnotrgovinske mjere i mjere za stabilizaciju trţišta biti će
ograniĉene zahtjevima izvana, s ciljem stabilizacije i izjednaĉavanja trţišnih uvjeta.Trţište na
razini drţave generalno, ima karakteristiku institucionalne neureĊenosti, prije svega, usljed
netransparentnog i neefikasnog zakonodavnog i sudskog sistema, pogotovo usljed veoma
komplikovane procedure u dogovorima i provedbi. Slobodno trţište i trţišna ekonomija ĉesto
su sinonimi za zakonski neureĊeno trţište ili trţište gdje institucije ne garantuju primjenu
postojećih zakona. Nedovoljno efikasne institucije, slaba zaštita i bezbjednost svojine,
birokratizirani postupci i neefikasna administracija naroĉito na lokalnoj razini glavne su
odlike domaćeg gospodarskog ambijenta.
U okviru trţišno-cjenovne politike najvaţnije su mjere za stabilizaciju trţišta i mjere direktne
budţetske potpore. Mjere za stabilizaciju trţišta podrazumijevaju: odrţavanje
spoljnotrgovinske zaštite za osjetljive proizvode i korištenje elemenata za stabiliziranje trţišta
u sluĉaju većih poremećaja. Ove mjere procesima liberalizacije gube na znaĉaju, pa sve veću
ulogu u pogledu opskrbe pogodnijih uvjeta u potpunosti treba da preuzmu direktna plaćanja.
HNŢ/K treba stvarati uvjete za administrativne kapacitete i razraĊene mehanizme na terenu da
moţe odmah otpoĉeti primjenu direktnih plaćanja, kada se donese i utvrdi budţet za sektor
agrara na temelju godišnjeg budţetskog proraĉuna ţupanije/kantona. Strategija podrţava
trţišni dio poljoprivredne proizvodnje i u okviru nje prepušta odluke samim proizvoĊaĉima
što će i koliko ĉega proizvoditi. To nikako ne znaĉi da će ţupanija/kanton ostavljati
proizvoĊaĉima kako bi svoje godišnje i dugoroĉne proizvodne odluke donosili sami. Suprotno
tome, ona bi im trebala omogućavanjem trţišnog informiranja, propisivanjem cjenovnog
jamĉenja i usmjeravanja te finansijskog podsticanja biranih proizvodnji, davati dovoljno
informacija da njihove odluke budu dovoljno kvalitetne. Potpora se fokusira na komercijalna
gospodarstva, odnosno one jedinice koje veliĉinom vlastitog ili zakupljenog posjeda u biljnoj,
te odgovarajućim kapacitetima u animalnoj proizvodnji, mogu doprinijeti uvećanju trţišnosti
poljoprivrede i smanjenju vanjskotrgovinskog manjka kojeg sektor biljeţi u poslijeratnom
periodu, kao i naturalne (nekomercijalne) proizvodnje uvezane u sustav (zadruţne ili druge
organizirane oblike).
58
______________________________________________________
U praksi sektora primarne poljoprivredne proizvodnje i dalje ograniĉava nerazvijeno i
neefikasno trţište roba poljoprivrednih proizvoda, a njegove temeljne karakteristike su:
o U nekim proizvodima trţištem dominiraju nekoliko preraĊivaĉa (oligoti) koji u praksi
ulaze u proces otvorene suradnje, posebice po pitanjima otkupne cijene (primjeri
otkupa ljekovitog bilja i gljiva – „karteli“);
o Veliki broj sitnih obiteljskih gospodarstava na strani ponude (naturalna ili
polunaturalna proizvodnja, kao i mala mogućnost investiranja);
o Razjedinjena trţišna ponuda (nedovoljna organiziranost proizvoĊaĉa kroz zadruge i
udruge, a tamo i gdje postoje, nema objedinjavanja ponude i zajedniĉkog plasmana-
većina njih djeluju da bi „preţivjeli“);
o Odsustvo organiziranog otkupa i ugovorene povezanosti proizvoĊaĉa i preraĊivaĉa (na
sceni je velika neovisnost proizvoĊaĉa po pitanju cijena i uvjeta otkupa-proizvoĊaĉi do
samog otkupa ne znaju kome i po kojoj cijeni će plasirati svoj proizvod);
o Dominiraju kratkoroĉni, neizvjesni ugovori (uvjete otkupa i cijene diktiraju
otkupljivaĉi);
o Neefikasni ispekcijski organi u reguliranju trţišta (poreska uprava, finansijski
ispektori, carinska ispekcija i dr.);
o Domaće trţište je malenog obima i niske kupovne moći;
o Niska stopa investiranja u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji, preferiranje
svaštarenja u odnosu na robnu specijaliziranu proizvodnju, nemogućnost da
poljoprivredna proizvodnja bude adekvatno statistiĉki, poreski i bilansno obuhvaćena;
o Na trţnicama proizvoĊaĉi nisu u obavezi izdavati fiskalne raĉune, nemaju uvjerenje o
zdrastvenoj ispravnosti.
Generalna je ocjena da su nesigurni i nepoznati uvjeti i kanali plasmana vlastitih proizvoda
(izuzetak su poduzeća i neke zadruge koje imaju „sigurniji“ plasman). Ipak, za neke proizvode
ima pogodnosti, prije svega, visok potencijal trţišta za voće i povrće, mlijeĉne proizvode,
mesne proizvode, pekarske proizvode i sl.
Preporuke:
Strategija podrţava onu proizvodnu strukturu koju će shodno svojim interesima
oblikovati komercijalna gospodarstva koja osiguravaju snaţnije upošljavanje i
stjecanje profita i odrţivost. Predstojeće stvaranje takvih gospodarstava treba
prihvatiti kao proces u kojem će svoje šanse imati i mala porodiĉna imanja, ukoliko
pokaţu spremnost za organizacijsko objedinjavanje putem zadruga, ili drugih oblika
organiziranosti. ProizvoĊaĉe sa proizvodnjom koja je po obimu ispod svih kriterija
rentabilnosti, bez spremnosti za organiziranje usmjeravati na socijalne potpore i
programe lokalne zajednice – općine..
59
8.1.4. Politika ruralnog razvoja
Usvajanje koncepta odrţivog razvoja poljoprivrede nameće obavezu jaĉanja politike ruralnog
razvoja. Obzirom na velike razvojne zahtjeve i potrebe prestruktuiranja najvaţnijih agrarnih
sektora neophodno je buduću potporu agrara znaĉajno povećati. Tu bi potporu u startu trebali
usmjeriti u nove investicije i tehnološke inovacije. Znaĉajnu konponentu politike ruralnog
razvoja treba usmjeriti za potporu manje povoljnim podruĉjima i uvoĊenje i širenje mjera za
oĉuvanje okoliša (Strategija ruralnog razvoja detaljno će razraditi sve njegove neophodne
aspekte).
8.1.5. Očuvanje okoliša
U HNŢ/K nivo intenzivnosti u poljoprivredi nije na takvoj razini da šalje zabrinjavajuće
signale za oĉuvanje okoliša.. Prevladavaju nezagaĊena podruĉja, što upućuje na zakljuĉak da
je uglavnom ukupan prostor ţupanije/kantona ekološki ĉist i da je to šansa za veći udio
organske proizvodnje hrane u odnosu na dosadašnju razinu. Ipak, postoji niz potencijalnih
ozbiljnih agro-okolišnih problema. Ovi problemi predstavljaju ozbiljnu opasnost za zdravlje
stanovništva i ekosistema, a takoĊe su uzrok uništavanja prirodnih resursa i lošeg kvaliteta
poljoprivrednih i stoĉarskih proizvoda. Ovi problemi mogu i u bliţoj budućnosti ukljuĉivati
nepodesno i nekontrolirano korištenje pesticida, neadekvatno upravljanje plodnošću zemljišta
i korištenje mineralnih Ċubriva (iako je njihovo korištenje u opadanju od ranih '90-ih),
neadekvatno upravljanje okolišom, te nizak nivo svijesti meĊu poljoprivrednim
proizvoĊaĉima o okolišu. Uprkos relativno niskoj razini primjene mineralnih Ċubriva i
pesticida koji se trenutno koriste na poljoprivrednom zemljištu, postoji ozbiljan rizik širenja
zagaĊenja iz mineralnih Ċubriva i nepravilnog spremanja i korištenja stajskog gnojiva. Glavni
izvori poljoprivrednog zagaĊenja su identifikovani kao: nepodesno korištenje mineralnih
Ċubriva, loše korištenje stajnjaka, neadekvatno skladištenje stajnjaka, posebice prisustvo
velikog broja nepravilno instaliranih spremišta za stajnjak u ruralnom podruĉju HNŢ/K.
Prema tome, promjene poljoprivrednih praksi, naroĉito u vezi sa korištenjem i skladištenjem
stajnjaka i primjena pesticida, će imati kljuĉnu ulogu u smanjenju zagaĊenja izazvanih
poljoprivrednom djelatnošću.
Trenutno postoje problemi vezani za dostupnost i pouzdanost podataka, što spreĉava
efektivno kreiranje agro-okolišnih mjera. Posebno zabrinjava nedostatak pouzdanih
informacija o razini korištenja nitrata (kao osnovne informacije) i limitirane informacije o
iskorištenosti zemljišta. Ove ĉinjenice, zajedno sa nedostatkom bilo kakvog uspostavljenog
koda dobre poljoprivredne prakse (CGAP) na kojem se zasnivaju šeme za poboljšane prakse
obraĊivanja zemljišta, kao i visoko fragmentirana struktura poljoprivrednih gospodarstava
koja bi znaĉila veći broj potencijalnih korisnika bilo kojih budućih agro-okolišnih šema,
predstavljaju glavne prepreke pilotiranju agro-okolišnih šema u bliskoj budućnosti.
Ostali problemi vezani su za nedostatak odrţivog upravljanja šumama (ĉetiri legalna i
nelegalna šumska gospodarstva), što je dovelo do prevelike, ĉesto i nelegalne sjeĉe, a za
posljedicu sigurno slijedi negativan refleks na reţim vode. Prijetnju odreĊenim jedinstvenim
60
vrstama flore i faune, sa razliĉitim stupnjevima opasnosti, predstavljaju sakupljaĉi
sekundarnih šumskih proizvoda (ljekovitog bilja, gljiva i drugog šumskog jagodiĉastog voća,
kao i ilegalni lov na kopnu i vodi). Poseban problem je nelegalna eksploatacija šljunka i
pijeska sa jezera i rijeka u HNŢ/K:
Dakle, moţemo konstatirati da je trenutno upravljanje okolišom u HNŢ/K primarno
uvjetovano lošim sistemom za upravljanje okolišem, kako institucionalno tako i pravno.
Postoji nedostatak monitoringa i kapaciteta za sprovoĊenje vladinih organizacija, nedovoljan
pristup javnosti okolišnim informacijama, kao i nedostatak pristupa kapitalu za bolju
tehnologiju. Monitoring i uvoĊenje standarda i regulativa su oslabljeni fragmentiranim
institucijama i nedosljednom prirodom pravnog i organizacionog okvira, sa limitiranim
mandatima, nedovoljnim brojem osoblja, nedostatkom moderne opreme za inspekciju i malim
kaznama Postoji hitna potreba da se pitanja agro-okoliša integrišu u proces planiranja
ruralnog razvoja.
8.2. Poljoprivreda kao značajan privredni sektor
Poljoprivredna proizvodnja ima relativno visoko uĉešće u ukupnom domaćem proizvodu
(BDP). Najveća vrijednost odnosi se na animalnu proizvodnju. Bez obzira što nema podataka
o uĉešću radnog angaţmana u poljoprivredi, predpostavlja se da je veliki, kako u HNŢ/K,
tako i na razini BiH u cjelini. U svezi sa raspoloţivošću radne snage u agraru, ĉesto se javljaju
dva prilaza i stava. Prvi je da nema radne snage i da neće niko da radi na selu u poljoprivredi.
Drugi, opet, ima dosta izraţenu demagošku dimenziju i zasniva se na mišljenju da
poljoprivreda treba da apsorbira gotovo sve viškove radne snage, nastale gašenjem većih
industrijskih kapaciteta. Ipak radna snaga nije prepreka razvoju agrara, moglo bi se prije
kazati da je broj komercijalnih gospodarstava uvjetovan konzistentnom agrarnom politikom
svih razina vlasti. Broj komercijalnih gospodarstava danas se u razvijenim zemljama
smanjuje, ali se opredjeljuju za robnu komercijalnu proizvodnju, gdje su znaĉajniji
migracijski tokovi u pravcu grad-selo kao dobrom znaku razvoja ruralnog podruĉja, za razliku
od našeg ambijenta gdje su izraţeniji suprotni tokovi. TakoĊer, iskustva razvijenih zemalja
govore da agrar ne moţe apsorbovati veliki broj radnih mjesta, da bi to eventuelno blokirao
ekonomski razvoj agrara. Poljoprivreda se sve više usmjerava ruralnim prostorima koja
predstvljaju veći dio ukupnog prostora.
U razmatranju razvojnih mogućnosti poljoprivrede polazi se, izmeĊu ostalog, od tri osnovne
pretpostavke:
stanje raspoloţivih resursa poljoprivrednog zemljišta i njihovog proizvodnog
potencijala,
veliĉina i struktura komercijalnih gospodarstava,
dostignuti stupanj razvoja - stanje modernizacije i razina intenzivnosti u proizvodnji.
HNŢ/K ne raspolaţe većim resursima obradivih površina za komercijalnu proizvodnju
krušnih ţita. Na drugoj strani, u kontinentalnom dijelu, prije svega u općinama Prozor/Rama i
61
Konjic raspoloţive su relativno veće površine livada i prirodnih pašnjaka, samim tim i
potencijalom za veći udio stoĉarske proizvodnje. U submediteranskom podruĉju u općinama
Neum, Ravno, Ĉitluk, Stolac, Ĉapljina i Gradu Mostaru zemljišni potencijali i drugi
agroekološki uvjeti pogodni su za proizvodnju većeg broja voćarskih kultura, pogotovo
submediteranskih (maslina, šipak, smokva), vinogradarstva, povrća i dr. Ova široka paleta
mogućnosti proizvodnje moţe da bude prednost s jedne strane, ali zbog ograniĉenja u trţišnoj
ponudi to je ujedno i nedostatak, pogotovo u uvjetima koji nisu organizirani za jedinstven
nastup na trţištu. Ukoliko se stavi u odnos veliĉina poljoprivrednih površina i vrijednosti
ostvarene proizvodnje i bez dubljih analiza dolazi se do zakljuĉka o nepovoljnoj i iznad svega
niskoj iskorištenosti poljoprivrednih resursa, pogotovo u općini Konjic i Prozor/Rama.
U sadašnjm uvjetima za ocjenu stanja poljoprivrede HNŢ/K moţemo kazati da je to spoj
tradicije i modernog. Opet, tradicija dominira u kontinentalnom dijelu ţupanije/kantona, a
moderno (u odreĊenoj mjeri intenzivno) dominira, prije svega na podruĉju Grada Mostara i
općine Ĉapljina, pogotovo u oblasti voćarsko-vinogradarske, i povrtne proizvodnje.
Modernizacija je brţa na podruĉjima koja su bliţa urbanim sredinama, za razliku od ruralnih
podruĉja, upravo suprotno teţnjama i razvijenom okruţenju. Jedna od karakteristika
tradicionalne poljoprivrede jeste i visoka zastupljenost staraĉkih obiteljskih gospodarstava.
Veliki je broj penzionera i hobista koji se aktivno bave poljoprivredom, pogotovo u sektoru
vinogradarstva, voćarstva i pĉelarstva. Ove ĉinjenice nije moguće ignorisati, ali ih je u
mjerama svih vidova potpora potrebno izostavljati. Istina, to se ĉini uvoĊenjem u praksu
„registra“ poljoprivrednika, ali naţalost, nedovoljno izdiferencirano na obiteljska
gospodarstva i „klijente“ koji ulaze u odreĊen vid potpora. Dakle, izostao je segment „izrade
modela“ robne specijalizirane (komercijalne) i robne mješovite proizvodnje odreĊivanja
poljoprivrednog gospodarstva.
Sa stanovišta optimistiĉkog pogleda poljoprivreda u HNŢ/K biljeţi rast u odreĊenim
proizvodnjama, koji je rezultat odreĊenog zaokreta prema poljoprivredi, iako bez znaĉajnije
financijske potpore, s nedovoljnim potporama FBiH (Ministarstva za poljoprivredu,
vodoprivredu i šumarstvo) i realizacijom meĊunarodnih projekata kako u obnovi sektora, tako
i u investicionim ulaganjima.
Fokus zapreke razvoja sektora, izmeĊu ostalog je i neusklaĊenost proizvodnog i
preraĊivaĉkog sektora i slabi temeljni ekonomski inpulsi ukupnog lanca proizvodnje hrane na
Preporuke:
Neophdno je izraditi odrţive modele poljoprivredne proizvodnje (istinska
komercijalna poljoprivredna gospodarstva) i podvrgnuti sistemu potpora na
principima razvijenih zemalja – po ha i po grlu. Klijente - naturalne registrirane
poljoprivredne proizvoĊaĉe koji predstavljaju veliki proizvodni potencijal povezati
u odgovarajući organizirani sustav, dok bi one sa minimalnim proizvodnim
mogućnostima usmjerili na socijalne aspekte potpora na lokalnoj razini.
62
svim razinama vlasti, prema tome i HNŢ/K. Znaĉajniji bi razvoj prehrambenog sektora na
razini ţupanije/kantona u velikoj mjeri mogao da postakne i neke druge privredne grane, prije
svega: turizam, trgovinu, transport, proizvodnju ambalaţe, opreme i dr. (to je razlog da se
potpora sa razine HNŢ/K usmjeri znaĉajnim dijelom na investiciona - kapitalna ulaganja, kao
i potreba da se sa razine FMPVŠ nastavi sa potporama investicionim projektima i ruralnom
razvoju).
U utvrĊenim analizama postoji puno prostora za podizanje cjenovne konkurentnosti
proizvoda na podruĉju HNŢ/K, uz mjere politike na većim razinama vlasti koje bi
kontigentiranjem uvoza podizali cjenovnu konkurentnost i prije svega sigurno domaće trţište.
Ipak, za ukupno podruĉje koje je u fokusu analize karakterizira niska intenzivnost, mali obim
proizvodnje, visok udio inputa u proizvodnji. Dakle, HNŢ/K i BIH u cjelini je visoko na
ljestvici uvoza hrane sa znaĉajnim trgovinskim deficitom, koji doprinosi lošoj platno deviznoj
poziciji drţave.
8.3. Potpore u sektoru agrara
8.3.1. Strateška opredjelenja
BIH i FBIH u njoj još dugo vremena morat će da prilagoĊava svoju formulu ţivljenja izmeĊu
visokih budţetskih potreba i ograniĉenih sredstava koja će se kroz njen BDP stjecati. Ĉak i u
okvirima takvih stanja kakva nisu nepoznata kroz sve protekle godine, morat će prevladati
saznanje da poljoprivreda moţe vršiti svoje društvene zadaće samo ako joj se otvore vrata
razvoja. Ta vrata neće, kao ni do sada, moći funkcionirati bez nuţnih ulaganja koja, izmeĊu
ostalog, ukljuĉuju finansijske podpore na svim razinama vlasti. S toga ona u svom
participiranju, zajedno sa ostalim razvojnim instrumentima, treba da:
o strateška proizvodna opredjeljenja dovede do razine konkurentnosti robama iz uvoza
u uvjetima slobodne trgovine,
o uvede izradu godišnjih bilansa proizvoda i prognoziranje sezonskih potreba trţišta,
o pospješi kapitalna ulaganja u strateške proizvodnje, i to time što će bespovratno
uĉestvovati u njima, ili što će otplaćivati dio kamata,
o poboljša tradicionalne tehnologije kroz uslovljavanja podpora promjenama i u
menadţmentu i tehnologijama te tako optimizirati tehniĉko-tehnološke obiteljskih
gospodarstava ili pravnih subjekata,
o pojaĉa marketing u svim oblicima njegovog postojanja koji mogu potaći pozitivne
trendove u sektoru.
Potpora u dosadašnjem razvoju agrara HNŢ/K bila je uglavnom s razine Federalnog
ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, prije svega, heterogena i razliĉita u
ovisnosti od vremenskih perioda. Stabilan rast i razvoj poljoprivrede zahtijevaju i
odgovarajuće instrumente direktne i indirektne materijalno-financijske potpore
gospodarstvima. Namjera i cilj potpora je proizvodno i tehnološko prestruktuiranje i razvoj
trţišta te ostvarivanje ekvivalentnih ekonomskih uvjeta poslovanja svih razina u sektoru
63
agrara meĊusobno. Ovakav vid potpora potrebno je promatrati uvjetno, imajući u vidu
potrebu za potporom s jedne strane, te potporu usklaĊivanja zakonodastva sa standardima EU
s druge strane. EU ima visoku razinu proizvodnje i nije joj cilj da je podstiĉe, već se
usmjerava za potpore kvalitetu proizvoda, zdrastveno ispravnoj hrani, ruralnom razvoju,
zaštitu okolišta i dr. Ipak usporedbe radi, najmanje potpore u agraru su u BiH (po/ha16,4 E,
dok je u Hrvatskoj cca 250 E). FBiH prihvatila je poljoprivredu kao primarni segment
stabilizacije i razvoja ukupne privrede i promovirala je kao jedan od strateških pravaca
nacionalne ekonomije. Šta više, u najnovijim istupima domaće i meĊunarodne javnosti ukupni
sektor hrane promovira se i posmatra kao šansa za stabiliziranje i progres zemlje. Dosadašnja
velika korist od toga jeste što se u najvećem dijelu društva stvorila jedna dosta naklonjena
klima prema poljoprivredi kao oblasti gospodarenja, naspram još uvijek znaĉajnom dijelu
onih koji sektor hrane ne primaju u svoj njegovoj kompleksnosti, niti shvaćaju cijenu koju
plaća društvo za njegovu nerazvijenost.
BiH u cjelini još nije stvorili poljoprivrednu politiku koja bi svojom vizijom, formuliranim
ciljevima i podjelom zadaća u provedbi praktiĉno odredila i obznanila poloţaj proizvoĊaĉa,
preraĊivaĉa i potrošaĉa hrane, te odnos drţave prema njima (Strategijom razvoja
poljoprivrede 2007-2012 FBiH je dala jasnu viziju, usmjerenja i put razvoja agrara, ĉiji
ciljevi nisu naţalost realizirani). U ovom su suglasne skoro sve formalne i neformalne
institucije od kojih se znaĉajnije oĉekivao veći politiĉki angaţman, ali su njihove dosadašnje
aktivnosti bile pusta retorika (planirana potpora i druge mjere od strane vlasti su izostale).
Politika razvoja agrara najbolje bi se mogla i uspostaviti i provoditi na temeljima jednih i
jedinstvenih vizija i ciljeva razvitka koji bi vaţili za cijelu zemlju. Sve strategije (entitetske,
ţupanijske i općinske) pa i ova, vaţile bi kao detaljniji aplikativni planovi za niţe razine i
dakako specifiĉne sadrţaje djelovanja.
8.3.2. Podsticajna politika
Politika podsticaja jeste u principu sihronizirana i vertikalna cjelina financijskih inputa sa
većih razina vlasti. MeĊutim, u globalu ona se u budućnosti mora klasificirati u pristupima
EU i integracijama u dva pravca: ona koja remeti poljoprivredno trţište (programi tzv. ţutog
polja-amber box) i one koje nemaju negativan utjecaj na trgovinu (programi tzv. ţutog polja-
green box). Jedno je sigurno, da je u EU na sceni „agrarni protekcionizam“ kojima se potpore
provlaĉe indirektno stimulirajući prekomjerno odreĊenu proizvodnju (npr. stimulacija mlijeka
je jedinstveno regulirana na nivou EU, ali se kroz stimulaciju krmne baze povećava
proizvodnja mlijeka i smanjuje udio cijene po proizvodu u nekim njenim ĉlanicama).
Suštinsko pitanje je moţe li se obezbijediti stabilan i odrţiv razvoj agrara bez većeg udjela
drţave u potporama. (Strategija F BiH predvidjela je 6% udjela u ukupnom godišnjem
budţetu, koji se naţalost, ne realizira i direktno negativno utjeĉe na razinu i stabilnost biljne i
animalne proizvodnje, kapitalnih ulaganja i ruralnog razvoja). Potpore u sektoru agrara na
razini HNŢ/K u iznosu od 3-6% godišnjeg proraĉuna mogle bi djelomiĉno revitalizirati
64
odreĊene proizvodnje kurentne okruţenju, posebno prilagoĊene novim okolnostima u odnosu
sa Hrvatskom.
Podsticanje proizvodnje:
Prema koncepciji posticajne politike sa razine FBiH od 2006. do 2012. godine bilo je
sihroniziranih aktivnosti, konzistentnosti i rezultata koji su proizilazili iz:
direktno podsticanje pojedinih ''strateških'' proizvodnji (po koliĉini proizvoda, grlu
stoke, ha površine.),
bespovratna participacija za kapitalna ulaganja (višegodišnji zasadi, objekti za stoku,
reprocentri, sistemi za navodnjavanje, oprema) i subvencioniranje kamata za kredite u
poljoprivredi. MeĊutim, pored buduće koncepcije potpore sa razine HNŢ/K nuţno je
usmjeravati po ha i grlu, neophodno je dio sredstava usmjeravati u partipaciju za
kapitalna ulaganja, regres kamata i druge strateške aspekte.
Transferi u proizvodnji:
U vremenu od 2006. do 2010. godine potpore su bile usmjerene u proizvodnju mlijeka, tovna
junad, tovne svinje, jagnjad, rasplodno stado stoke, matice pĉela, riblju mlaĊ pastrmke,
oranice pod ţitima (sjemenska i merkantilna proizvodnja), duhan, povrće za industrijsku
preradu, presadnice povrća, plantaţne zasade u voćarstvu i vinogradarstvu (po ha), matiĉne
zasade, participaciju u kapitalnim ulaganjima (novi zasadi, objekti u stoĉarstvu i osnovno
stado, mehanizacija, melioracije zemljišta), certificiranu organsku proizvodnju.
Preporuke:
o Temeljno strateško opredjelenje za revitalizaciju agrara treba biti intencija za
obezbjeĊenje dijela potpora na razini HNŢ/K u vrijednosti godišnjeg
proraĉuna budţeta od 3-6%..
o U startnoj poziciji bilo bi efikasno provoditi potpore robnoj proizvodnji po
sistemu potpora/ha; potpora/grlo. PrilagoĊavati politiku potpora ruralnom
razvoju (koje će se razraditi u posebnom dokumentu) do razine 25% ukupnih
potpora.
o Pokrenuti inicijative za stvaranje uvjeta formiranja Robnih rezervi na razini
HNŢ/K, kao potpora proizvodnji i stabilizatoru cijena odreĊenih proizvoda.
o Za startnu poziciju donošenja vlastitih potpora (razina HNŢ/K) najefikasniji
naĉin da se nadomjesti nedostatak sredstava jeste regresiranje kamata kako bi
se s malim sredstvima angaţirao kapita komercijalnih banaka.
65
U kontekstu navedenih opredjelenja i politike potpore sektoru agrara HNŢ/K u startnoj
poziciji bila bi nagraĊena od strane fondova EU (bez obzira na ingerencije većih razina vlasti.
Bitan aspekt je usvojena Strategija poljoprivrede i ruralnog podruĉja koja u najvećoj mjeri
korespondira sa europskim konceptom i intencijama). Strateškim opredjelenjima
apostrofiramo bitne segmente za vlastita usmjerenja, ali i pouke koji bi sa nivoa HNŢ/K
mogle biti vodilja federalnoj i drţavnoj razini. Bitna podruĉja djelovanja i zadatke neophodno
je usmjeriti u sigurnost hrane (veterinarska, fitosanitarna oblast i ishrana ţivotinja).
Temeljni cilj ovih mjera bio bi da se osigura lakši prohod unutarnje i spoljne trgovine i
zdravlja ljudi, za što je neophodna ĉvrsta veza svih subjekata u sektoru proizvodnje hrane.
Uspostavljanje agencije za plaćanje (na razinama BiH i FBiH, a zatim i stvarati uvjete za
formiranje agencija na niţim razinama sa sistemom administracije i kontrole). Ruralni razvoj
na svim lokalnim razinama, zahtijeva formiranje administrativnih struktura koje moraju biti
sposobne da vrše: identifikaciju strukturnih potreba u okviru ruralnih oblasti, izradu programa
razvoja sela, kontrolu financijskih tokova i implementiranih mjera, monitoring, izvještavanje,
kontrole i vrednovanje programa i individualnih aktivnosti sa nauĉno istraţivaĉkim i
obrazovnim institucijama, kao autoritetu za obezbjeĊenje primjene struke i ukupne legislative
na znaĉajnom proizvodnom prostoru F BiH, svakako i HNŢ/K u cjelini, sa obuĉenim kadrom
i softificiranom laboratorijskom opremom.
8.3.3. Razine potpora
Međunarodne donacije
Vaţnu konponentu posticajne politike predstavljalo je i obnavljanje ili oţivljavanje odreĊenih
proizvodnji, kapitalnih ulaganja i ruralnog razvitka. Pokrenuti su i realizirani znaĉajni
razvojni programi, ulaganja u seosku infrastrukturu, struĉne sluţbe, laboratorije i dr. Program
potpora finansiran je iz više izvora, prije svega federalnog budţeta i meĊunarodnih donacija.
U okviru meĊunarodni donacija evidentan je znaĉajan doprinos da se preuzmu i ubrzaju neki
reformski procesi, prije svega: formirane su nove softificirane laboratorije, potpore
organiziranju poljoprivrednih proizvoĊaĉa, uvedena su neka nova tehnološka rješenja, veći
broj struĉnjaka je prošao odreĊene vidove obuke i osposobljavanja za specifiĉne oblasti
agrara. Dakle, meĊunarodni projekti bili su znaĉajna potpora sektoru agrara. U odnosu na
kvantum financijskog inputa moţemo konstatirati da su u pojedinim aspektima efekti bili
ograniĉeni. Ispravno je zakljuĉiti da su donacije više bile doprinos nekim investicionim
ulaganjima u poljoprivredi, otklanjanju nekih uskih grla i potpore izgradnji nekih institucija,
već potpori redovnoj proizvodnji.
Mjere iz domena FMVPŠ
U startnoj poziciji sa razine F BiH potpore su bile usmjeravane prema rekonstrukciji farmi,
nabavci mehanizacije, te pribavljanju sjemena i mineralnih Ċubriva za ratarsku proizvodnju.
Uglavnom su potpore davane kroz donacije, odnosno projekte kreditiranja s niskom
kamatnom stopom i povoljnim grecce periodom. Jedan broj poslijeratnih projekata bio je
zamišljen da se trajno obnavlja. Ocjena je da su efekti ovakve politike podrški poluĉili
66
izvjesne pozitivne rezultate. U kasnijim periodima poĉela su izdvajanja iz budţeta F BiH
namijenjena da potaknu proizvodnju mlijeka i duhana za što je postojala zainteresiranost
preraĊivaĉkih kapaciteta. Prosjeĉno je godišnje izdvajano 5-6 miliona KM, pa je to
omogućavalo proizvoĊaĉima da znaĉajno razvijaju ove proizvodnje. Prosjeĉno se godišnje, u
navedenom periodu, otkupljivalo 18 miliona litara mlijeka i 2.000 tona osušenog duhana u
listu. U periodu 2002. potpore na razini F BiH bile su 9,6 miliona KM, da bi 2005. iznos
potpora bio 15,7 miliona, a 2010 i 2011. godine 54 miliona, u 2012 god. 70. miliona23
. Na
jako niskim proraĉunskim sredstvima sa razine F BiH nisu se mogli oĉekivati ni bilo kakvi
znaĉajniji poljoprivredni razvojni uĉinci. Opredjelenja za potporu agrarnom sektoru na razini
F BiH definirana su strategijom razvoja poljoprivrede 2007 – 2012 godina. Taj godišnji
budţet predstavljao je set posticajnih mjera u formi nepovratnih davanja u razliĉitim oblicima
sa usvojenih 6% od godišnjeg proraĉuna budţeta F BiH, što naţalost nije ostvareno.
Tablica br.10. Podsticajna sredstva (2006 – 2010)
Vrste potpora/godine 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
Anim. proizvodnja F BiH
HNŢ/K
16.198.470
1.501.884
16.078.442
1.024.913
23.770.162
1.236.462
23.100.764
1.395.056 31.942.649
2.060.752
Biljna proizvodnja F BiH
HNŢ/K
7.136.639
2.148.826
12.910.894
2.953.132
5.090.676
468.785
5.026.636
676.212 5.052.299
460.782
Investicije F BiH
HNŢ/K
797.615
3.319.959
1.268.150
11.781.579
4.495637
15.491956
2.542.737 9.558.524
2.725.879
Regres kamata F BiH
HNŢ/K
265.386
670.957
25.418
836.038
1.515.605
278.612 988.367
209.445
struĉni projekti FBiH
HNŢ/K
230.000
475.582
1.027.000
300.000
50.000 295.000
142.500
Skupovi, sajmovi FBiH
HNŢ/K
128.485
150.000
62.000
924.000
1.099.400
539.346 1.008.960
262.040
Ruralni razvoj F BiH
HNŢ/K -
3.358.700
6.520.534
719.156
1.537.000
236.049 4.414.709
518.669
Org. proizvodnja F BiH
HNŢ/K -
250.000
46.500
254.000
358.920
39.000 299.252
59.000
Kreditna linija sub. F BiH
HNŢ/K -
2.000.000
496.510
1.251.512
623.512
Ukupno F BiH
HNŢ/K
25.057.897
3.650.710
37.531.127
5.447.115
52.376.871
7.648.260
49.047.228
5.757.614
55.498.504
7.112.987
23
Federalno Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
67
Mjere potpora iz domena HNŢ/K
Raspodjelom vlasti u FBiH prava i obveze da se brinu i potiĉu vlastita gospodarstva jednako
su pripale ţupanijama koliko i samom entitetu. Iste te obveze stoje prema sektoru hrane,
odnosno poljoprivredi kao njegovom temeljnom ishodištu.
Sukladno sa njihovim mogućnostima, samo poneke ţupanije/kantoni do sada su izdvajale
neka znaĉajnija proraĉunska sredstva za unapreĊenje vlastitog poljoprivrednog razvitka.
HNŢ/K na najvećem dijelu svog prostora bila je suĉeljena sa bremenitim problemima kao što
su saniranje teških ratnih šteta i stvaranje uvjeta za povrat visokog broja izbjeglog
stanovništva. S toga su dosadašnje njene mogućnosti da u svojim razvojnim planovima nešto
snaţnije fokusira poljoprivredu realno bile skromne, i više su nego suglasne sa onim što je na
tom polju dosada stvarno i uĉinjeno. Dakle, potpore za poljoprivredu sa razine HNŢ/K do
sada nisu oficijelno uvrštene u proraĉun budţeta. MeĊutim, za programska i strateška rješenja
iznalazila su se znaĉajnija sredstva ĉime HNŢ/K stvara dobru startnu poziciju za uspješan
poĉetak vlastitih potpora (Strategijom se planirani budţet potpora 3-6% od ukupnog
godišnjeg budţetskog proraĉuna) i njegove implementacije u kontekstu predloţenih mjera.
Ipak je izravno ili putem svojih općina HNŢ/K poduzimala odgovarajuće akcije da vlastitim
makar i skromnim sredstvima na organiziran naĉin omogući financijski input za bitne
razvojne projekte. Te akcije provode se kroz uspostavu i rad odgovarajućih fondova kao što
su Fond za naknade po osnovu promjene namjene poljoprivrednog zemljišta u
nepoljoprivredne svrhe i Privatizacijski fond. Oba ova fonda u nekim općinama (Konjic)
kombiniraju se sa bankovnim sredstvima, ĉime se uvećava kreditna masa i širi krug onih koji
dobijaju makar i mala ali izuzetno povoljna kreditna sredstva za otpoĉinjanje ili unapreĊenje
proizvodnje.
Tablica br. 11. Okvirni plan potpora (2012. – 2016.) HNŢ/K u sektoru agrara
A Biljna
proizvodnja
B Animalna proizvodnja C Organska
proizvodnja 1. Ratarsko-povrtlarska
proizvodnja
1. Ovĉarstvo i kozarstvo Sve certificirane
proizvodnje sa priznatim
eko znakom
2. Proizvodnja cvijeća
2. Govedarstvo
3. Voćarstvo 3. Svinjogojstvo
3.1. Maslinarstvo 4. Peradarstvo
4. Vinogradarstvo 5. Uzgoj slatkovodne i morske
ribe
5. Proizvodnja sadnog
materijala
6. Pĉelarstvo
6. Proizvodnja presadnica
Izvor podataka: Vlastita procjena
68
Mjere potpora iz domena općina
Znaĉajna financijska potpora u većoj ili manjoj mjeri obezbjeĊuje se i od strane općina.
Buduće općinske potpore trebale bi razvijati komercijalnu proizvodnju kroz preferiranje
pojedinaĉnih strateških proizvoda kako bi se upriliĉila što brţa izmjena zateĉene strukture
obiteljskih gospodarstava u pravcu njihove komercijalizacije i osposobljavanja za trţišnu
utakmicu. U odnosu na sadašnju praksu, sredstva za potpore većim dijelom treba
preusmjeravati na investicije, i to kroz znaĉajnije participacije u kapitalnim ulaganjima, i
regresiranje kamata na kredite na raĉun direktnih cjenovnih podsticaja za pojedine
proizvodnje. U proizvodnji se opredjeljivati za potpore po jedinici površine i grlu, te uvesti
regrese za inpute (gnojivo, gorivo). Nije potrebno forsirati pojedine proizvodnje, a pojam koji
je danas u modi kao ''proizvodna strateška opredjeljenja'' neće više biti aktualan.
Poljoprivrednik neće moći oĉekivati da mu drţava kaţe što će proizvoditi, a njegov uspjeh
zavisiti će od mudrosti njegovih odluka, bez obzira na aktuelne informacije od savjetodavnih
struĉnih sluţbi. Prostorna distribucija ukupno ostvarenih općinskih investicija izdvaja
nekoliko općina u HNŢ/K, prije svega općine Konjic i Prozor/Rama sa znaĉajnim uĉešćem u
budţetskom izdvajanju. Na temelju prikazanih vrijednosti ukupno obezbijeĊenih godišnjih
općinskih potpora moglo bi se ostvariti i znaĉajniji progres u odreĊenim proizvodnjama.
Potpore u ruralnom razvoju
Politiku ruralnog razvoja bilo bi efikasno direktno usmjeravati poljoprivrednim
gospodarstvima ili grupama gospodarstava, posebice na podruĉjima s oteţanim uvjetima
ţivljenja. Dakle, nuţno je potpore usmjeravati u cilju povećanja efikasnosti i konkurentnosti
gospodarstava. Efikasno bi bilo potpore usmjeravati u naknade proizvoĊaĉima za proizvodnju
u oteţanim uvjetima ţivljenja (izdefinirati naknade za razliĉita podruĉja privreĊivanja),
naknade za organsku proizvodnju hrane, potpore prekstruktuiranju (transformaciji) od
naturalnog prema robnom komercijalnom gospodarstvu, potporu kapitalnim ulaganjima,
potporu za proizvodnju višegodišnjim zasadima, proizvodnju ribe, ovĉarstvo i kozarstvo,
potporu rashladnim kapacitetima (skladištima za voće i povrće), potpore mladim
proizvoĊaĉima, potpore u radu poljoprivrednih struĉnih sluţbi, veterinarskih intervencija,
politike kvaliteta proizvoda, istraţivanja i obrazovanja u sektoru agrara. Pored navedenih
mjera neophodno je podsticati i oĉuvanje okoliša (oĉuvanje genetskih resursa), poboljšanje
infrastrukture, ekologije i dr.
Preporuke:
U kontekstu okvirnog plana godišnjim Programima definirati prioritete potpora
poštujući principe harmonizacije na razini FBiH, ali i mogućnostima vlastitog
opredjelenja.
69
Za naturalnu (nekomercijalnu) proizvodnju potpore usmjeravati u sustav organiziranosti.
Samo organizirani naturalni proizvoĊaĉi predstavljaju proizvodnu snagu.
Kapitalna ulaganja i kreditna politika
Temeljni ciljevi agrarne politike vezani su, izmeĊu ostalog, i za ukupnu kreditnu politiku i za
kapitalna ulaganja u unapreĊenje sektora agrara te jaĉanje njegove konkurentnosti na trţištu.
Ove mjere doprinose ukupnom razvoju i mogu se realizirati uz odgovarajuće, dobro
osmišljene i kordinirane aktivnosti svih aktera koji djeluju u sektoru agrara. Tu su u prvom
redu komercijalna gospodarstva (proizvoĊaĉi) bilo da se radi o pravnim ili fiziĉkim
gospodarstvima, zatim sve razine vlasti (općine, ţupanije/kantoni, FBiH) koji imaju
najznaĉajniju zadaću u ovom sektoru s financijskim institucijama. Politika kapitalnih ulaganja
i kreditiranja treba da bude podreĊena temeljnim ciljevima koje ţelimo ostvariti.
Odgovarajući stupanj usklaĊenosti aktivnosti mora postojati na svim navedenim razinama,
kao i samih komercijalnih gospodarstava. Finansiranje poljoprivredne djelatnosti, po
prihvatljivim uvjetima moguće je obezbijediti konbiniranjem izvora financijskih sredstava
(primjer Konjica- udruţivanje vlastitih sa sredstvima banaka za razvoj poljoprivrede), koji se
za te svrhe mogu angaţirati odnosno usmjeriti u programe koji doprinose razvoju agrara. Uz
sopstvena sredstva koja proizvoĊaĉi raspolaţu i finansiraju svoju djelatnost, najznaĉajniji
izvori za kapitalna ulaganja su potpore na razini F BiH i kreditna sredstva.
U trţišnoj privredi bankarski sistem je najznaĉajniji za finansiranje ukupne privrede. U
sektoru poljoprivrede takoĊe ovaj sistem ima vaţnu ulogu, ali po pravilu, uz odreĊene
modifikacije, koje se odnose na odreĊene olakšice, utvrĊene ekonomskom politikom u cilju
obezbjeĊenja prihvatljivijih uvjeta.
FBiH još nije uspostavila uĉinkovitu i odrţivu kreditnu politiku, pa su u uvjetima već
navedenih monetarnih pravila još teţe mogućnosti koje bi se mogle upotrijebiti za razvitak
njenog poljoprivrednog sektora. Prijeratni izvori financiranja koji su poticali iz primarne
Temeljni principi i polazišta navedenih potpora bilo bi racionalno orjentirati prema
komercijalnim gospodarstvima koja:
imaju startnu poziciju za robnom proizvodnjom (objekte i infrastrukturu,
zemljište, postojeću proizvodnju koju treba uvećavati),
da jedan ĉlan obitelji ima trajno opredjelenje prema poljoprivrednoj
proizvodnji, da je mlaĊi od 50 godina, da je spreman struĉno i organizaciono
prihvatati tehnološka rješenja.
70
emisije novca, raznih fiskalnih zahvatanja, sredstava IBRD-a24
pa i uĉešća samih subjekata
poljoprivrede, sa prestankom ranije drţave i pogubnim posljedicama rata su nestali.
TakoĊer je potrošena i prijeratna ušteĊevina graĊana, što je donijelo krizu povjerenja prema
bankama, i dodatno zakoĉilo pomake na investicijskom planu. S toga se domaće banke skoro
iskljuĉivo oslanjaju na kreditne linije donatora i svoju proviziju, dok ostali kapital izvoze i
drţe ga po strani u drugim bankama. Sve to nije dovoljno za realnije potrebe domaće
ekonomije. Ako jedna zemlja nema dovoljno vlastitih financijskih sredstava, ona je prisiljena
da ih traţi na strani. Da bi to provela u praksu, ona mora biti privlaĉna za strana ulaganja. Do
tih ulaganja dolazi se kroz gradnju dobre investicijske klime i sniţavanje investicijskog rizika
za ulagaĉe. Naţalost, osim formalnih ţelja i objektivnih razvojnih potreba, drţava do sada nije
obezbijedila niti jedan od ova dva kljuĉna uvjeta.
Kreditnu politiku u smislu kapitalnih ulaganja neophodno je usmjeriti prema sektoru agrara i
grantu u kontekstu potpore u visini do 25% predraĉunske vrijednosti za osnovna sredstva, i
to: izgradnja sistema za navodnjavanje, podizanje višegodišnjih zasada u voćarstvu i
vinogradarstvu, ureĊenje zemljišta, melioracije livada i pašnjaka, izgradnju objekata u
stoĉarstvu, rekonstrukciju postojećih i izgradnju novih ribnjaka, rashladne kapacitete,
nabavku mehanizacije i druge opreme. Sredstva za intervencije u poljoprivredi usmjeravati za
premije za odreĊene poljoprivredne proizvode, regrese na kamate, investiranje troškova
intervencija na trţištu, subvencije za izvoz.nNeke od mogućih olakšica za investiciona
ulaganja su:
ObezbjeĊenje odreĊenih garancija od strane općina i Ţupanije/Kantona za vraćanje
kredita. Kao uvjet za njihovo dobivanje predstavlja u velikom broju sluĉajeva
obezbjeĊenje kolaterale. Kao jedno moguće racionalno rješenje je formiranje
„Garancijskih fondova“ na razini općina i HNŢ/K;
Omogućavanje investicija u kapitalna ulaganja putem lizinga na temelju koga se moţe
obezbijediti oprema, mehanizacija (zakup opreme do konaĉne otplate);
Na razini FBiH (Federalna razvojna banka) sugerirati na izdašnijem i manje
kompliciranom kreditu, pogotovo za investiciona ulaganja;
Suradnja izmeĊu udruga i zadruţnih organizacija sa preraĊivaĉkim kompleksom za
finansiranje primarne proizvodnje naturalnim putem, poštujući paritete razmjene, ĉime
se štite obostrani interesi;
Najizdašniji izvor sredstava za kapitalna ulaganja i ruralni razvoj su predpristupni
fondovi EU.
Odrţivi principi kreditne politike su:
da kamata za kredite na stalna sredstva bude diferencirana prema prirodi
poljoprivredne proizvodnje i da u pravilu ne prekoraĉuje visinu od 4 %,
24
IBRD-international bank for reconstruction and development
71
da investicioni krediti u stalna sredstva imaju diferencirano duge rokove vraćanja sa
odgovarajuće povoljnim grace periodima,
da se uspostavi kratkoroĉno kreditiranje sa primjerenim uvjetima za poljoprivrednu
proizvodnju i otkup poljoprivrednih proizvoda,
da se krediti daju po strogo ekonomskim kriterijima i da se njima ne rješavaju drugi
seoski problemi (pitanja izvansektorske i socijalne naravi).
Poljoprivredi i proizvodnji hrane u cjelini stoje na raspolaganju razne mogućnosti za dobijanje
novĉanih kreditnih sredstava. Za protekli period bilo je više izvora kreditiranja razliĉitim
uvjetima vraćanja.
Raspoloţivi izvori kredita bile su poslovne banke. MeĊutim, one uglavnom ne financiraju
programe na duţi rok, već više kratkoroĉno. Drugi problem u poslovanju sa ovim bankama je
njihova visoka kamata ĉija razina uglavom sprjeĉava ozbiljnija poljoprivredna ulaganja. Hoće
li i kada će ove banke biti u stanju da promijene svoju kreditnu politiku prema farmerima ne
zna se, ali je jasno da su pri sadašnjim uvjetima njihova vrata za sektor hrane popriliĉno
zatvorena i jako komplicirana.
Investicijska razvojna banka FBiH po datoj joj ulozi trebala biti vodeća financijska
ustanova za podrţavanje razvitka privrede u zemlji. Ona ima svoje sjedište u Sarajevu i
povezana je sa mreţom partnerskih banaka. U široj proizvodnoj praksi koncept kreditiranja
agrarnog sektora od strane ove banke nije bio uĉinkovit.
PORMF. Dosadašnje financiranje poljoprivrede provodilo se iskljuĉivo kroz već analizirani
PORMF i to iz sredstava donatora koje je BiH dobila na kreditnoj osnovi (IDA uvjeti) ili
grant. Ta sredstva u već ranije opisanom iznosu iskorištena su kroz kreditna davanja malim
farmerima po povoljnim uvjetima25
. Temeljni problem kod ovih kredita bio je što su oni
davani više uz socijalne nego ekonomske kriterije (po jedna – izuzetno dvije krave ili pet
ovaca), i to licima meĊu kojim se nalazio veliki broj povratnika i izbjeglica. U kasnijim
periodima plasirana su sredstva koja su došla od IFAD-a26
uz veće uvaţavanje i ekonomskih
kriterija, koja su se zasnivala na revolvingu.
Mikrokreditne organizacije po svojoj financijskoj moći male su institucije koje daju kredite
uglavnom do 10.000 KM i uz uvjete koji ne nude niti primjereno jeftina sredstva ni dulje
rokove vraćanja. Formiranje ovih financijskih organizacija nerijetko dolazi i od stranih
nevladinih organizacija.
Fondacija za odrţivi razvitak ima zadaću da objedinjuje mikrokreditiranje i lokalni razvitak.
Poĉela je sa radom krajem 2001. godine sredstvima WB. Nastala je objedinjavanjem
dotadašnje tri organizacije koje su se bavile lokalnim kreditiranjem općina (LDP),
mikrokreditiranjem businissa (LOIN) i razvitkom lokalnih zajednica (LORA).
25
Uvjeti za nabavku stoke bili su pet godina trajanja ukljuĉujući period poĉeka od jedne godine, a za kupovinu
strojeva 10 godina sa poĉekom od dvije godine. Kod obje namjene kamata za krajnjeg korisnika iznosila je 2%. 26
IFAD-international fund for agricultuarl development
72
Poduzetniĉko kreditiranjeje sve ĉešća pojava koja se sastoji u kreditiranju primarne
poljoprivrede od strane zdravih kompanija iz prehrambene industrije.
Humanitarne organizacije ĉesto su se javljale i kao kreditne institucije. Njihova sredstva
uglavnom su malog obujma, mada ima sluĉajeva kada one i na neizravan naĉin podrţavaju
poljoprivredni razvitak (Hilswerk-Ausrtija, Umcor i dr). Kod nekih humanitarnih
organizacija povrat kredita bio je moguć i u obliku davanja proizvoda.
8.4. Okviri za progres sektora agrara
Širi okviri koji bi bili odluĉujući za progres sektora agrara i koji se moraju obezbijediti na
razini i mikro i makro okruţenja (ţupanija/kantona FBiH i BiH) su: strategije i pravci razvoja
gospodarstva na lokalnim entitetskim, drţavnim i regionalnim razinama, dokumenti razvoja
turizma, dokumenti razvoja okoliša, agende ekonomskih reformi, te drugi dokumenti koji su u
svezi sa sektorom agrara. Okviri za progres sektora agrara sadrţe sljedeće inicijative:
Rrješavanje plasmana trţišnih viškova, jaĉanje struĉnih i ispekcijskih sluţbi,
obezbjeĊivanje socijalne sigurnosti poljoprivrednika (staraĉke naknade i programe
stimulacija za mlade farmere), potpore izvoznim aktivnostima;
Jaĉanje konkurentske sposobnosti;
Prihvatljivi modeli kreditiranja i uloga vladinog sektora u ovom segmentu;
Jaĉanje struĉnih savjetodavnih sluţbi na razini ţupanije/kantona;
Definiranje i razvoj politike standardizacije;
Statistiĉka potpora razvoju poljoprivrede koja podrazumijeva posjedovanje podataka o
primarnoj proizvodnji, uvozu i izvozu, registar svih poljoprivrednih proizvoĊaĉa
redefinirati u cilju markiranja i odvajanja robnih - komercijalnih gospodarstava od
Preporuke:
Da kamata za kredite na stalna sredstva bude diferencirana prema prirodi
poljoprivredne proizvodnje i da u pravilu ne prekoraĉuje visinu od 4 %;
Da investicioni krediti u stalna sredstva imaju duge rokove vraćanja sa
odgovarajuće povoljnim grace periodima.;
Da se uspostavi kratkoroĉno kreditiranje sa primjerenim uvjetima za
poljoprivrednu proizvodnju i otkup poljoprivrednih proizvoda;
Da se krediti daju po strogo ekonomskim kriterijima i da se njima ne rješavaju
drugi problemi (pitanja izvansektorske i socijalne naravi);
Da se sredstva na razini općina udruţuju sa sredstvima banaka i za atraktivne
proizvodnje dodjeljuju povoljna kreditna sredstva.
73
„klijenata“ koje treba usmjeravati u organiziranu cjelinu i nikako zanemarivati ovaj
aspekt statusa.
Nisu potrebne analize da se ocijeni da bi dugoroĉna realizacija potpuno liberalnog koncepta
dovela u velike teškoće veći dio poljoprivredne proizvodnje, a pogotovo ruralna podruĉja.
Komercijalna proizvodnja jako bi se sporo razvijala, u kratkom vremenu došlo bi do gašenja
poljoprivrednih gospodarstava koji ne bi bio unapreĊivan strukturnim promjenama. U tim
sluĉajevima poljoprivreda se svodi na razinu socijalne i i naturalne proizvodnje, odnosno
proizvodnju za potrebe vlastite ishrane. Ukoliko bi se dosljedno provodio ovaj koncept, vizija
razvoja bila bi pesimistiĉka, a koncept agrarne politike ne bi rješavao probleme, bio bi
zavaravajući i štetan. Koncept odrţivog razvoja poljoprivrede (eko-socijalni i trţišni koncept
agrarne politike) jedini je pravi izbor kome trebaju stremiti proizvodni regioni, doduše, koji je
u primjeni ovisan od entiteta i drţave BiH. Ovaj koncept omogućava brţu prilagodbu
integracijama u EU.
Generalno posmatrano sektor agrara je u dilemama tri osnovna pristupa, odnosno koncepta
agrarne politike: protekcionistiĉki koncept (najveća moguća razina zaštite domaće
proizvodnje. Na ovaj aspekt samo je moguće inicijativama intervenisati prema razini BiH.
Trenutna zaštita domaće proizvodnje u BiH prouzroĉila je pad i recesiju u mnogim granama
agrara). Liberalni koncept u kome je sve prepušteno trţištu i koncept razvoja odrţive
poljoprivrede koji se temelji na povećanju proizvodnje i većim cijenama. Ovaj koncept
podrazumijeva visoku zaštitu domaće proizvodnje.
9. INSTITUCIJE ZA PROVEDBU STRATEGIJE
9.1. Okviri funkcioniranja
Nije sporno da nam je potreban efikasan i konkurentan poljoprivredni sektor s kojim će
drţava i sve druge razine vlasti postati dostojan partner vanjskom okruţenju. Put do takvog
sektora vodi preko modernih zakona i na njihovim temeljima jasno uspostavljenih
institucionalnih kapaciteta.
Poljoprivredna proizvodnja moţe se razvijati samo uz odgovarajuću institucionalnu potporu
svih faktora koji u njenom lancu imaju odgovarajuće obaveze i duţnosti. Svi oni i vaţni su i
efikasni razmjerno rangu u vertikali svoje strukture, i to idući od općine pa preko
ţupanije/kantona i entiteta do drţave kao najveće razine vlasti. Problem je što neke vaţne
institucije imaju znaĉajne rezerve za unapreĊenje njihovog rada. Sve one treba da se nalaze na
zajedniĉkom zadatku:
o da se poljoprivredi kao privrednoj djelatnosti osigura sukladno i efikasno djelovanje i
Preporuke:
Koncept razvoja odrţive poljoprivrede je model koji treba slijediti.
74
o da ljudi koji se odluĉe profesionalno baviti ovom djelatnosti znaju gdje i na koji naĉin
mogu riješiti probleme u svom radu.
9.2. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede
Po administrativnom ustrojstvu F BiH ţupanije/kantoni su njene upravne jedinice koje imaju
visoku samostalnost u kreiranju i provedbi interne ekonomske politike. Tu politiku one
provode slijedom uspostavljene institucionalne strukture koja je simetriĉna s onom na
federalnoj razini, ali i dovoljno slobodna u kreativnosti da podupire regionalni razvitak prema
lokalnim potrebama i uvjetima. Sukladno tomu, ne postoje nikakve formalne zapreke ni za
funkcioniranje niti za uspostavu odgovarajućih institucija u poljoprivrednom sektoru. Bez
obzira na nemogućnost Vlade da u dosadašnjem periodu izdvaja znaĉajnija sredstva za
poticanje poljoprivrednog razvitka, ministarstvo je snaţno i vrlo pozitivno utjecalo na tijekove
i dogaĊanja u njemu.27
Posebnu ulogu i presudni znaĉaj u predlaganju i konstituiranju sistemskih mjera i rješenja u
oblasti agrara ima Ministarstvo za poljoprivredu šumarstvo i vodoprivredu, pogotovo za
utvrĊivanje agrarne politike i poduzimanju mjera za njenu provedbu. Ministarstvo predlaţe
Vladi niz dokumenata, propisa i akata koji su neophodni za sukladno funkcioniranje agrarnog
kompleksa. Predlaţe donošenje zakona u oblasti agrara, veterinarstva, predlaţe mjere i
analizira njihov utjecaj na ekonomske mjere i poloţaj, te uvjete na ekonomski poloţaj
gospodarenja agrarnih subjekata. Konkretno, brine se o izvršenju sistema zdrastvene zaštite
ţivotinja kao temelja za razvoj stoĉarske proizvodnje i industrijske prerade, prati uvjete
proizvodnje, vrši nadzor nad izvršavanjem zakona, poslove inspekcije i kontrole iz oblasti
agrara. Ministarstvo u svom sastavu ima: sektor poljoprivrede, sektor veterinarstva, sektor
inspekcije, uprava za šume , uprava za vode, zavod za zemljište,zavod za poljoprivrednu
savjetodavnu sluţbu i zaštitu bilja. Sektor poljoprivrede vrši poslove koji se odnose na: tekuću
i razvojnu politiku, normativnu djelatnost, upravni nadzor i izvršavanje zakona i drugih
propisa u oblasti agrara.
Poljoprivredna proizvodnja moţe se odvijati samo uz odgovarajuću institucionalnu podršku
svih uĉesnika koji u njenom lancu imaju odgovarajuće obveze i duţnosti. Sve su one i vaţne i
uĉinkovite srazmjerno poloţaju u vertikalnoj dimenziji svoje strukture, i to idući od općine pa
preko ţupanije i entiteta do drţave kao vrhovnog autoriteta vlasti.
Bilo bi racionalno u perspektivi stvarati uvjete za pozicioniranje izvršitelja aktivnosti na
zadacima: za trţišno-cjenovnu politiku, za ruralni razvoj, za bezbjednost hrane, za
informacionu potporu i kontrolu. Put u navedenom pravcu podrazumijeva program redovne
obuke zaposlenih, poznavanje stranih jezika i informatiĉke pismenosti, kao minimalnog
kriterija za upošljavanje novih suradnika, uvoĊenje novih tehnika upravljanja, uvoĊenja
stroţijeg sistema kontrole i praćenja rezultata rada.
27
Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko – neretvanske ţupanije (2004.-2010.)
75
9.3. Veterinarska služba
Na razini BiH ustrojen je Ured za veterinarstvo. Ovim uredom je uspostavljena veterinarska
kontrola na razini BIH i to sa nizom njenih zakonodavnih i koordiniranih funkcija.
Predlaţu se slijedeći propisi :
o jedinstvenih mjera, metoda i postupaka kontrole bolesti ţivotinja s liste
MeĊunarodnog zoosanitarnog kodeksa O.I.E.,
o veterinarskih uvjeta za meĊunarodni promet ţivotinja i proizvoda ţivotinjskog
porijekla,
o uvjeta za registriranje objekata za klanje ţivotinja i preradu ţivotinjskih proizvoda i
o jedinstvenog programa monitoringa i kontrole biorezidua u ţivotinjama, te
proizvodima i sirovinama ţivotinjskog porijekla.
Veterinarska sluţba koordinira:
rad graniĉne veterinarske inspekcije i predlaţe propise jedinstvene dokumentacije za
uvoz i izvoz ţivotinja i proizvoda ţivotinjskog porijekla,
uspostavljanje jedinstvenog informacijskog sistema graniĉne inspekcije,
suradnju s meĊunarodnim veterinarskim, zdravstvenim i sliĉnim institucijama i
udruţenjima kao što su O.I.E., WHO, FAO, Evropska komisija i dr.
PodreĊena institucija Uredu je Agencija za identifikaciju ţivotinja koja ima sjedište u Banja
Luci i devet regionalnih centara, od kojih po ĉetiri u entitetima i jedan u DB. Posluje pod
nazivom ''Ured za veterinarstvo BIH – Agencija za oznaĉavanje ţivotinja'';
o vaţna funkcija ove institucije je implementiranje sistema identifikacije ţivotinja i
kontrola njihovog kretanja skladni odgovarajućoj praksi u EU.
Organizacija veterinarske sluţbe u BiH
Ured za
veterinarstvo
Ministarstvo
Poljoprivrede RSSektor
za veterinarstvo
Veterinarski institut Dr
Vaso Butozan,
Banjaluka
Ministarstvo
poljoprivrede F
BiHSektor za
veterinarstvo
Veterinarskle
stanicedržavne i
privatne
Veterinarski fakultet
Sarajevo
Veterinarske
stanice,državne i
privatne
Kantonalni veterinarski
zavodi Mostar,
Zenica, Tuzla, Bihać
Agencija za
Sigurnost hrane
Državni Inspektorat
76
Status Veterinarskih stanica U HNŢ/K :
U HNŢ/K sve veterinarske stanice su, izuzev stanice u Prozoru, private, pa tako imamo po
općinama :
R.b. Općina Status
Pivatna -
Javna
Broj
veterinara
Inspektor u općini
1. Konjic Privatna 2 -
2. Jablanica Privatna 2 -
3. Prozor-Rama Javna ustanova 3 -
4. Mostar Privatna 3 1
5. Mostar Privatna 4
6. Ĉitluk Privatna 2 -
7. Ĉapljina( u osnivanju) Privatna 2 1
8. Neum/ nepostoji/ osniva se .. Privatna 1
9. Stolac Privatna 2 -
10. Veterinarski zavod Mostar
(preuzimaju se osnivaĉka prava
od strane HNK)
Javna ustanova 2 -
11. Kantonalna veterinarska
inspekcija
2+1
UKUPNO: 22 3 općinska + 2
kantonalna i šef isp.
** Ĉetri veterinara su nezaposlena
Veterinarska uprava funkcionira kao poseban resor u nadleţnosti Ministarstva, a zaduţena je
za vršenje upravnih i sa njima povezanih struĉnih poslova koji se odnose na: praćenje i rano
otkrivanje zaraznih bolesti, sprjeĉavanje pojave, suzbijanje i iskorjenjivanje odreĊenih
zaraznih bolesti ţivotinja, sprovedbu veterinarske preventive, dijagnostiĉka i druga
ispitivanja, promet ţivih ţivotinja, proizvoda ţivotinjskog porijekla, hrane za ţivotinje u
unutarnjem prometu. Uprava je odgovorna za utvrĊivanje ispunjenosti veterinarsko-sanitarnih
uvjeta za obavljanje veterinarske djelatnosti u objektima za proizvodnju, za indentificiranje i
registraciju ţivotinja, izradu godišnjih programa monitoringa i prevencije pojedinih zaraznih
bolesti ţivotinja i zoonoza na prostoru HNŢ/K.
Strateška opredjeljenja
Najveće uĉešće u pozitivnoj selekciji su veterinari na terenu uz provedbu vještaĉkog
osjemenjavanja i drugih uzgojno selekcijskih mjera. Indentifikacija ţivotinja je takoĊe
(tehniĉki dio ) povjerena veterinarskom servisu mada je prisutna negativna tendencija da se ti
poslovi odvijaju preko drugih institucija .
UvoĊenje tehnike „ transfera embrija „ u budućnosti će zasigurno poboljšati nivo usluga, a i
za produkt imati znatnije poboljšanje pasminskog sastava, uz pomno planiranje i reginiranje
oderĊenih pasmina ambijentu prilagodljivih . Sljedeći korak, koji bi obavezno trebalo uvrstiti
77
u strateška opredjeljenja u budućnosti, bio bi informatiĉko unificiranje programa po kojim
sada veterinarske stanice rade.
Loše organizacione pozicije po općinama (prijedlog za poboljšanje)
Nedovoljan broj veterinara po općinama onemogućuje, za sada, neke intenzivnije iskorake u
smislu podizanja nivoa i obima usluga. Potrebno je obezbjediti dovoljno sredstava za
opremanje veterinarskog servisa za nove izazove koji svakako dolaze u narednom periodu.
Inicirati u prioritetu nove tehnologije i opremiti veterinarske stanice, obuĉiti postojeće
kadrove za upotrebu te tehnologije, a samim tim bi se postigao strateški cilj- unapreĊenja
proizvodnje u stoĉarstvu.
9.4. Služba za uzgojno selekcijski rad
Sluţba za uzgojno selekcijski rad funkcionira u okviru Federalnog Agromediteranskog
zavoda u Mostaru kao jedinstvena sluţba na razini F BiH. Poslovi sluţbe mogli bi se svrstati
u nekoliko temeljnih grupa i obuhvatali bi jednu cjelinu koju je neophodno provoditi u
sudejstvu sa veterinarskom strukom: obiljeţavanje grla, kontrola rasploda, kontrola
mlijeĉnosti krava, program vještaĉkog osjemenjavanja krava, licenciranje bikova, izloţbe
priplodne stoke, davanje struĉnih uputa.
Ova sluţba generalno ima zadaće na modernizaciji evidentiranja i upravljanja stoĉnom
proizvodnjom. Ona ima potpuni javni karakter pa bi takvom trebala i ostati dok se ne ukaţu
mogućnosti za njenim drugaĉijim financiranjem. Praksa ove sluţbe treba da se odvija kroz
izravni rad sa uzgajivaĉima stoke na terenu, te kroz uzgojno selekcijske programe u
ţupanijskim/kantonalnim repro-središtima. Ta repro-središta bila bi u privatnom vlasništvu i
Preporuke:
Nuţno je u najkraćem vremenu certificiranje veterinarskih stanica i Zavoda u
smislu potvrĊivanja tehnika i procedura, kako veterinarskih tako i laboratorijskih
usluga;
Zakonska regulativa – prilagoditi je EU standardima i direktivama;
Opremanje svih ustanova jedinstvenim hardverom i softverom, te potrebnom
opremom za uvoĊenje novih tehnologija u stoĉarskoj proizvodnji;
Aplikacija softvera- Obuka kadrova- stvoriti informatiĉki prsten za mehanizam „
Brzog odgovora „ na krizne i hitne situacije u smislu spreĉavanja šteta u stoĉarskoj
proizvodnji usljed pojave opakih zaraznih bolesti.
Jedinstvena baza podataka i pristup svima koji imaju potrebu za informacijama
78
uţivala bi povoljnu kreditnu te svu drugu stimulativnu podršku kako vrha drţave tako i samih
ţupanija/kantona. Laboratorij za mlijeko funkcionira na razini FBiH (Federalni zavod za
poljoprivredu Sarajevo) s ciljem poboljšanja kvaliteta za mlijeko i mlijeĉnih proizvoda. Bez
obzira na veliki kapacitet u ispitivanju svih aspekata mlijeka i mlijeĉnih proizvoda ovu zadaću
bi trebalo iz praktiĉnih razloga povjeravati razini ţupanija/kantona. U dosadašnjim
aktivnostima Federalni Agromediteranski zavod u Mostaru apsolutno je ovladao kadrovskim
potencijalom, opremom, pogotovo organizacionim aspektom u provedbi mjera uzgojno
selekcijskog rada u HNŢ/K.
9.5. Zdravlje biljaka
Primarnu vaţnost u sustavu zdravlja bilja ima doneseni Zakon o zaštiti zdravlja bilja, te
Zakon o fitofarmaceutskim sredstvima i Zakon o sjemenu i sadnom materijalu
poljoprivrednih biljaka. Znaĉajan napredak u praktiĉnom smislu je imenovanje nositelja
aktivnosti na razini FBiH na brizi o zdravlju bilja, prije svega Federalnom
Agromediteranskom zavodu u Mostaru koji je uspostavio ĉitav sistem zaštitnih mjera
ukljuĉujući i Izvještajno prognoznu sluţbu sa besprekornim funkcioniranjem, ĉak i
inovacijama u sistemu izvještavanja koji se mogu primijeniti u široj proizvodnoj praksi..
Vaţna ustanova koja djeluje pod nadzorom MVTEO je Uprava BIH za zaštitu zdravlja bilja.
Osnovana je na temelju Zakon o zaštiti zdravlja bilja 2004. godine i ima sjedište u Sarajevu.
Program rada sluţbe za zaštitu zdravlja bilja po vertikali trebao bi biti sa sljedećim
zajedniĉkim zadacima i EU principima:
kreiranje politike zaštite zdravlja biljaka,
pripremanje zakonskih propisa, praćenje, analiza i procjenjivanje zdravstvenog stanja
biljaka u zemlji i inozemstvu,
koordiniranje sa nadleţnim organima entiteta i DB,
uspostavljanje i vođenje registara, evidencija i listi u suradnji sa entitetima i DB,
praćenje programa koji su u vezi s mjerama sprječavanja unošenja i širenja štetnih
organizama i briga o implementaciji programa,
predlaganje i praćenje mjera za sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje štetnih
organizama,
izrada izvještaja, analiza, informacija i drugog za domaća sluţbena tijela i
međunarodne organizacije,
suradnja u izradi međunarodnih sporazuma iz oblasti zdravlja biljaka i brige za
njihovu implementaciju,
uvođenje i odrţavanje sistema informiranja iz oblasti zdravlja biljaka,
predstavljanje BIH u međunarodnim tijelima i organizacijama iz oblasti zdravlja
biljaka i dr.
79
9.6. Kvalitet i zdravstvena ispravnost hrane
Za zdravstvenu, kvalitetnu i ekološku ispravnost proizvoda na razini BiH obavlja Agencija za
sigurnost hrane u Mostaru s akreditiranim laboratorijama za ispitivanje hrane sa
softificiranom opremom i obrazovnim kadrom. Jedna od takvih, svakako je na razini
Federalnog agromediteranskog zavoda u Mostaru. Zadovoljavajuća zdravstvena i ekološka
ispravnost ljudske i stoĉne hrane pitanje je kvaliteta ţivljenja stanovništva, ali i upravljanja
tom hranom u skladu sa pravilima i standardima EU. Do sada su usvojena ĉetiri okvirna
drţavna zakona kojima su regulirana pitanja kvalitete i sigurnosti hrane:
tehničkih zahtjeva za proizvode i ocjenjivanja njihove usklađenosti,
nadzora nad trţištem proizvoda,
opće sigurnosti proizvoda i
zdravstvene ispravnosti ljudske i stočne hrane.
Agencije za sigurnost hrane na razini BiH pokrenula je mnoge funkcije iz oblasti sigurnosti
hrane kao;
o savjetovanje i podrška MPRR u pripremi legislative i politike iz sigurnosti hrane,
o pravljenje ekspertiza u oblastima koje se tiču sigurnosti hrane (analiza rizika,
higijenska proizvodnja hrane uključujući sisteme kvaliteta ISO 9001-2000, ISO 15161
i Codex Alimentarius),
o međunarodna suradnja kao kontakt za Codex Alimentarius, EU, FAO i WHO,
o monitoring inspekcije sigurnosti hrane na entitetskim razinama i između tih razina, te
praćenje tokova njene distribucije,
o izdavanje izvoznih, uvoznih i međunarodnih certifikata u vezi sigurnosti hrane,
o davanje savjeta za uspostavljanje certificiranih infrastruktura za testiranje i
akreditaciju,
o davanje stručnih savjeta u oblastima aditiva za ljudsku i stočnu hranu, sredstava za
zaštitu bilja i njihovih rezidua u hrani, GMO, dijetetskih proizvoda, biološke
opasnosti, kontaminenata u lancu ishrane i dr.,
o uzorkovanje i testiranje (laboratorijska infrastruktura, nadleţnosti, certifikacija).
o donošenje propisa o uvjetima i zahtjevima za proizvodnju organske hrane,
o podrţavanje baze podataka o poljoprivredno-prerađivačkim preduzećima,
o koordiniranje sa Odjeljenjem za veterinarstvo MPRR i Uredom za veterinarstvo BIH,
itd.28
Institut za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo BIH formirao je krajem 2004.
godine Tehnički komitet BAS/TC 43 - Tehnologija hrane, sa sjedištem u Sarajevu i
zadacima:
o Komitet obuhvata standardizaciju u oblasti tehnologije hrane uključujući
poljoprivredne i prehrambene proizvode koji se koriste kao ljudska hrana i hrana za
28
Srednjoroĉna strategija razvoja poljoprivrednogsektora u Federaciji BiH (2006-2010)
80
ţivotinje, što podrazumijeva nazive, specifikacije proizvoda, uzorkovanje, metode
ispitivanja, pakiranje, čuvanje i transport, procese u prehrambenoj industriji,
postrojenja i opremu za prehrambenu industriju, materijale u kontaktu sa hranom,
mikrobiologiju hrane, aditive itd.;
o Tehnički komitet se opredijelio za preuzimanje međunarodnih standarda.. To znači da
se BAS koricama pridruţuju preuzeti međunarodni standardi na engleskom jeziku, bez
izmjena.
Vaţna institucija koja u domeni vlastitih nadleţnosti obuhvaća i hranu je Institut za
akreditiranje BIH (BATA) takoĊer sa sjedištem u Sarajevu. U okviru širokog spektra svojih
sposobnosti, taj institut ovlašten je da vrši, kontrolira i prati:
o akreditiranje institucija za certificiranje poljoprivrednih i prerađivačkih poduzeća i
njihovih laboratorija.
Ovaj institut ima odluĉujuću vaţnost za poljoprivredno-prehrambeni sektor, budući je svim
njegovim poduzećima potrebno da budu certificirani na temeljima EU procedura kako bi
mogli izvoziti svoje proizvode. Stoga, sada drţavne, u budućnosti i privatne laboratorije,
moraju od Instituta obezbijediti akreditaciju za kontrolu kvaliteta na temeljima domaćih i
meĊunarodnih standarda hrane i poljoprivrednih proizvoda koji se uvoze i izvoze. Kadrovsko
i tehniĉko opremanje domaćih laboratorija zbog vaţnosti izvoza smatra se prvim prioritetom,
kako bi bile sposobne za vršenje ove funkcije.
Specijalizirani polujavni i privatni instituti i asocijacije koji bi se tek mogli stvarati trebali bi
predstavljati završni i izuzetno znaĉajan okvir u razvoju sektora na njegovom putu za EU.
Stvaranje novih i preorijentaciju (uţu specijalizaciju) postojećih institucija i instituta u BIH
bi trebalo ukljuĉiti u dugoroĉne politike i strategije poljoprivrednog sektora na razini drţave.
9.7. Upravljanje i zaštita poljoprivrednog zemljišta
Poljoprivredno zemljište je temeljni resurs za organiziranje poljoprivredne proizvodnje, pa je
neophodno pojaĉiti sve aspekte od sistema upravljanja do zaštite poljoprivrednog zemljišta.
U cilju uĉinkovitijeg upravljanja i zaštite poljoprivrednog zemljišta na podruĉu
Ţupanije/Kantona, kada se stvore uvjeti, neophodno je:
uspostaviti i voditi monitoring poljoprivrednog zemljišta,
uspostaviti jedinstven informacijski sustav o poljoprivrednom zemljištu,
poduzeti adekvatne mjere zaštite poljoprivrednog zemljišta (temeljem monitoringa,
prema prioritetima),
izraditi PPrroojjeekktt Višenamjensko vrednovanje, zaštita i optimalno korištenje zemljišta
vršiti sustavnu kontrolou plodnosti tla i dr.
81
SS oobbzziirroomm nnaa zznnaaĉĉaajj ii ssllooţţeennoosstt zzeemmlljjiiššnnee pprroobblleemmaattiikkee bbiilloo bbii ppooţţeelljjnnoo uu ooppććiinnaammaa
oorrggaanniizziirraattii iizzddvvoojjeennee ssppeecciijjaalliizziirraannee ooppććiinnsskkee ooddjjeellee zzaa ppoolljjoopprriivvrreeddnnoo zzeemmlljjiiššttee,, kkoojjii bbii uusskkoo
ssuurraaĊĊiivvaallii ssaa rreessoorrnniimm ţţuuppaanniijjsskkiimm//kkaannttoonnaallnniimm mmiinniissttaarrssttvvoomm..
NNaa ppooddrruuĉĉjjuu Ţupanije/Kantona ii ppoojjeeddiinniihh ooppććiinnaa nneeoopphhooddnnoo jjee iizzrraaddiittii pprroojjeekktt
VViiššeennaammjjeennsskkoogg vvrreeddnnoovvaannjjaa,, zzaaššttiittee ii ooppttiimmaallnnoogg kkoorriišštteennjjaa zzeemmlljjiiššttaa.. NNaaiimmee,, ZZaakkoonnoomm oo
ppoolljjoopprriivvrreeddnnoomm zzeemmlljjiiššttuu (( SSlluuţţbbeennee nnoovviinnee FF BBiiHH,, bbrr.. 5522//0099,, ĉĉllaannaakk 2222)) ddeeffiinniirraannee ssuu mmjjeerree
zzeemmlljjiiššnnee ppoolliittiikkee,, uu ookkvviirruu kkoojjiihh jjee kkaaoo jjeeddnnaa oodd mmjjeerraa nnaavveeddeennaa iizzrraaddaa pprroojjeekkttaa
„Višenamjensko vrednovanje, zaštita i optimalno korištenje zemljišta”. Kroz navedeni Projekt
izvršila bi se analiza postojećeg naĉina korištenja tla/zemljišta, procjenila postojeća i
potencijalna pogodnosti tla/zemljišta i iizzddvvoojjiillii bbii ssee rraajjoonnii ii ppooddrraajjoonnii pprriioorriitteettnnoogg kkoorriišštteennjjaa
zzaa ppoojjeeddiinnee ggrraannee ppoolljjoopprriivvrreeddnnee pprrooiizzvvooddnnjjee..
Monitoring zemljišta predstavlja trajno i sustavno praćenje i registriranje svih njegovih
promjenjivih znaĉajki u odreĊenom prostoru i vremenu. Prraavviillnniikkoomm oo mmeettooddoollooggiijjii zzaa
pprraaććeennjjee ssttaannjjaa ppoolljjoopprriivvrreeddnnoogg zzeemmlljjiiššttaa definirani su ciljevi monitoringa, parametri koji se
prate i mjere, vremenski intervali uzorkovanja, metode koje se primjenjuju za uzorkovanje i
analiziranje i dr. U ĉlanku 2. naprijed navedenog Pravilnika propisana je metodologija za:
Trajno praćenje (monitoring) stanja poljoprivrednog zemljišta kojim se trajno prati
stanje svih promjena u poljoprivrednom zemljištu, odnosno tlu (fizikalnih, kemijskih i
bioloških), a posebno sadrţaj štetnih tvari. Propisano je da, navedene aktivnosti
provodi Federalni zavod za agropedologiju i druge ovlaštene znanstveno-struĉne
institucije;
Praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta kojeg koriste pravne ili fiziĉke osobe na
temelju zakupa, dugogodišnjeg zakupa poljoprivrednog zemljišta i koncesije za
ribnjake. Navedene aktivnosti provodi Federalni zavod za agropedologiju,
ţupanijska/kantonalna ministarstva mjerodavna za poslove poljoprivrede, općinsko
tijelo uprave mjerodavno za poslove poljoprivrede i ovlaštene znanstveno-struĉne
institucije.
Cilj osnivanja zajedničkog informacijskog sustava o poljoprivrednom zemljištu je
povezivanje podataka u jedinstvenu bazu podataka. Naime, informacijski sustav bi imao više
podsustava kao npr. informacijski podsustav o raspolaganju poljoprivrednim zemljištem,
informacijski podsustav o odrţavanju i zaštiti poljoprivrednog zemljišta, informacijski
podsustav o monitoringu poljoprivrednog zemljišta i dr. Ţupanijsko/kantonalno ministarstvo
poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede treba da uspostavi jedinstven informacijski sustav o
poljoprivrednom zemljištu, a pored Ministrstva i općina u aktivnostima odrţavanja i voĊenja
sustava treba da uĉestvuju i postojeće relevantne znanstveno-struĉne institucije na podruĉju
ţupanije/kantona. Plan koordinacije aktivnosti i suradnje na voĊenju baze podataka treba
izraditi ţupanijsko/kantonalno ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
TTeemmeelljjeemm ssvveeggaa nnaapprriijjeedd nnaavveeddeennoogg vviiddnnoo jjee ddaa ppoossttoojjeeććee kkaappaacciitteettee ttrreebbaa pprraavviillnnoo
iisskkoorriissttiittii,, jjaassnnoo ddeeffiinniirraattii zzaaddaattkkee ii mmeeđđuussoobbnnee rreellaacciijjee,, ttee oossiigguurraattii ooddggoovvaarraajjuuććee
mmeehhaanniizzmmee ffiinnaanncciirraannjjaa ii nnaaddzzoorraa..
82
Na podruĉju HNŢ/K u bliskoj budućnosti (kada se stvore uvjeti) potrebno je osnovati
Povjerenstvo za poljoprivredno zemljište, a sve u cilju:
praćenje usklađenosti i primjene propisa koji uređuju problematiku poljoprivrednog
zemljišta,
izrade Programa podizanja javne svijesti o značaju tla i potrebi poduzimanja mjera
zaštite i dr.
Ĉlanovi Povjerenstva za poljoprivredno zemljište trebaju biti predstavnici resornog
ţupanijskog/kantonalnog ministarstva, općina, ministarstava pravosuĊa, eksperti iz
znanstveno-struĉnih institucija, te predstavnici struĉne poljoprivredne sluţbe i udruge
poljoprivrednika.
9.8. Poljoprivredna savjetodavna služba
Ukoliko ţelimo ubrzanu prilagodbu evropskom okruţenju savjetodavna struĉna sluţba je
nezaobilazni stub u izgradnji odrţivog i dugoroĉnog sistema proizvodnje zdrastveno ispravne
hrane. Uostalom, ukupan posao razvoja agrara, pogotovo njegove prilagodbe ne moţe iznijeti
sama administracija, bez obzira na njenu brojnost i osposoblenost. U taj posao svakako je
potrebno ukljuĉiti savjetodavnu sluţbu na koju se mora prenijeti veliki dio obaveza i
odgovornosti, pogotovo u konceptu odrţive poljoprivrede koja se preferira ovom Strategijom
bez obzira na koncept razvoja agrara većih razina vlasti.
Ciljevi Poljoprivredne sluţb trebali bi biti unapreĊivanje biljne i animalne proizvodnje u
smislu povećanja prinosa i kvalitete proizvoda. Temeljni naĉin rada bio bi davanje struĉnih
savjeta, preporuka i uputa obiteljskim gospodarstvima, kao i organiziranje edukativnih
skupova sa tematikom iz oblasti sektora agrara. Ovo je institucija koja u svijetu ima
prvorazredan znaĉaj u razvitku poljoprivredne proizvodnje. Njeno djelovanje obiĉno se veţe
za mala i srednja gospodarstva, ali europska i svjetska praksa pokazuju da potrebu za njom
jednako imaju krupni i najkrupniji proizvoĊaĉi. Mada još nije dobila zvaniĉan koncept na
razini FBiH, (Zakon na usuglašavanju) princip racionalnosti vodio bi njenoj formi gdje bi
jedan centralni dio savjetodavne struĉne sluţbe bio na razini Federalnog agromediteranskog
zavoda u Mostaru povezan sa ţupanijskim/kantonalnim i općinskim struĉnim sluţbama.
Krovni upravljaĉki sistem bio bi na razini Federalnog Ministarstva poljoprivrede,
vodoprivrede i šumarstva.
Prijedlog ovakvog koncepta sluţbe trebao bi biti i poziv da se konaĉno uspostavi
Savjetodavna struĉna sluţba na razini FBiH, koja je drugaĉijim konceptom doţivjela „fijasko“
i dobila negativnu ocjena struĉne poljoprivredne javnosti i šire proizvodne prakse.
83
Uspostava javne poljoprivredne sluţbe ne bi trebala biti zaprekom i za formiranje privatne
poljoprivredne sluţbe, i to svugdje tamo gdje se pokaţe odrţivost u njenom radu. Za poĉetke
bi inicijatori takve sluţbe mogle biti grupe jaĉih komercijalnih poljoprivrednika koje bi vezao
zajedniĉki interes, i koje bi po toj osnovi zapošljavale jednog ili više poljoprivrednih
struĉnjaka (primjer općine Konjic).
9.9. Istraživanje i obrazovanje
Nauĉne i obrazovne institucije nisu dovoljno ukljuĉen u istraţivaĉko razvojne projekte, bez
obzira na razvijene strukture nauĉnih kapaciteta. Znaĉajnije dosadašnje uĉešće u istraţivaĉkim
projektima odnosilo se samo na razvoj herbalnog sektora, zemljišta, voćarstva i
vinogradarstva. U ovom momentu fakulteti izgraĊuju jezgro nauĉnog djelovanja za potrebe
agrarne privrede na razini HNŢ/K.
Istraţivaĉko – razvojni rad na Sveuĉilištu i Univerzitetu u Mostaru u ovom momentu se ne
bazira na jedinstvu nauĉnog i nastavnog procesa. Svako usporavanje ili nedostatak nauĉne
djelatnosti automatski diskvalificira obrazovni proces i obratno.
Na podruĉju HNŢ/K u narednom periodu stremiti prema formiranju Agrotehnološkog centra
koji bi sluţio za usvajanje novih tehnologija u oblasti poljoprivrede i prehrambene industrije,
te koji bi sluţio kao servis za poljoprivredu i prehrambenu industriju na podruĉju cijele
Hercegovine.
Pogrešno bi bilo oĉekivati da će Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede pa i
Ministarstvo obrazovanja na razini HNŢ/K radikalno rješavati aspekte istraţivanja, pa je
neophodan veliki angaţman svih nastavnika da u nepovoljnim društveno ekonomskim
odnosima odrţe razinu samostalnosti u istraţivanjima. U svom strateškom djelovanju u
istraţivaĉkom opusu kojeg treba uspostaviti na pokusnim poligonima fakulteta, ali i
naprednih obiteljskih gospodarstava valja biti objektivan i insistirati da za duţi period
istraţivanje u sektoru agrara treba usmjeriti u «Primjenska istraţivanja «, dok bi se po
našem mišljenju rezultati fundamentalnih istraţivanja razvijenih zemalja trebali primijeniti u
proizvodnim podruĉjima HNŢ/K.
Preporuke:
Bez obzira na budući organizirani oblik savjetodavne struĉne sluţbe na razini
FBiH, na razini HNŢ/K istu bi bilo racionalno povezati sa nauĉno
istraţivaĉkim i obrazovnim institucijama.
Struĉno obrazovanje savjetodavaca i poljoprivrednih proizvoĊaĉa staviti u
fokus prioriteta, prema širokom spektru obrazovanja savjetodavaca u struci,
ali i agro biznisu.
84
Fakulteti i Zavodi trebaju nastojati agrarnoj privredi nametnuti svoju vodeću ulogu u rješenju
ţivotnih agrarnih razvojnih projekata i graditi svoje nauĉne kapacitete, formirati skupa nauĉno
– istraţivaĉko jezgro.
Rješenje – zadaci
o Ukljuĉiti se u regionalne i meĊunarodne projekte, te napraviti iskorak prema europskoj
razini istraţivanja u oblasti : poljoprivrede, ruralnog razvoja i zaštite prirodnih resursa.
o Promovirati i podrţati istraţivanja vezana za vitalne nacionalne interese (organska
proizvodnja hrane, proizvodnja voća, povrća, groţĊa, animalna proizvodnja, tehnološki
razvoj ruralni razvoj, ekologija i td.).
o U postojećim laboratorijima više se fokusirati u oblasti ispitivanja stanja i kvalitete
oneĉišćenja medija zemljište i voda, te prerade hrane, kontrole i zaštite.
o SuraĊivati na razini meĊuuniverzitetskih projekata.
o Definirati prioritetna podruĉja istraţivanja karakteristiĉna za HNŢ/K.
o Izraditi interna akta kojima će se regulirati oblast istraţivanja, makroprojekata sa
Agromediteranskim zavodom i fakultetima, sprijeĉiti stihijske pristupe i
netransparentnost angaţmana, dostignutih rezultata i profesionalne razine usluga i
istraţivanja.
o Stimulirati transparentan, objektivan i mjerljiv nauĉni rad, primjenjiv u široj
proizvodnoj praksi (prioriteti bi trebali biti primjenska istraţivanj od kojih će farmeri
imati koristi, a egzaktna istraţivanja usmjeravati prema Ministarstvu obrazovanja nauke
i kulture).
Preporuke:
Primjenska istraţivanja trebaju biti fokus istraţivaĉkog opusa (egzaktna
istraţivanja su opterećenja i za mnogo razvijenije zemlje).
Jaĉati atmosferu povjerenja i transparentnosti rada nauĉnih institucija.
Zahtijevati poznavanje stranih jezika kod mlaĊih istraţivaĉa.
Stimulirati uĉešće na meĊunarodnim projektima.
Insistirati na odgovornosti.
Stimulirati uspješne projekte u domaćoj agrarnoj privredi.
Stremiti formiranju Agrotehnološkog centar za usvajanje novih tehnologija
85
9.10. Robne rezerve/ pričuve
Organiziranje idjelovanje robnih rezervi trebalo bi da se odvija na BiH razini, što bi trebala
biti zadaća institucija u zajedniĉkim organima BiH. MeĊutim, one mogu da se uspostave i na
niţim razinama (entitetima i ţupanijama/kantonima), s tim da funkcioniraju na principima
vertikalne veze sa drţavom. U dosadašnjem periodu Direkcija za robne rezerve na razini
FBiH svoju funkciju obavljala je neefikasno i udaljila se od svoje prave uloge. Robne rezerve
su institucija koja je zaduţena za nadgledanje i ĉuvanje stabilnosti trţišta za odreĊeni broj
strateških poljoprivrednih i industrijskih proizvoda. Na budućnost ove ustanove u domaćim i
stranim razmišljanjima gleda se dosta razliĉito, ali su svi suglasni da njeno postojanje ne treba
dovoditi u pitanje. Ako je to tako, onda bi se, u odnosu na dosadašnju praksu, njena uloga
trebala racionalizirati i što više staviti u servisnu sluţbu trţišta i cijena. Tomu bi trebala ići na
ruku i dalja oĉekivana stabilnost potrošaĉkih cijena, što bi moglo voditi sniţavanju njenih
financijskih potreba te usmjeravanju osloboĊenih sredstava za poticanje poljoprivredne
proizvodnje, stabiliziranje trţišta (izgradnja javnih skladišta) i druge svrhe.
Generalno se moţe govoriti o dvije vrste domaćih robnih rezervi:
o stalnim ili strateškim koje su rezervirane za osnovne poljoprivredne i odreĊene
industrijsko-prehrambene proizvode, koje se drţe da se osiguraju prehrambenu
sigurnost u izvanrednim okolnostima i
o stabilizacijskim ili trţišnim, ĉiji je zadatak intervencija na trţištu kada se za to ukaţu
potrebe.
Ovaj drugi vid robnih rezervi trebao bi da bude vaţan instrument zaštite poljoprivrednih
proizvoĊaĉa kao i potrošaĉa hrane. Njihova zaštitna uloga trebala bi da se provodi u tri
smjera, i to kao:
interventne kupovine odreĊenih proizvoda kad je njihova ponuda (osjetno) veća od
traţnje (zaštita proizvoĊaĉa),
Preporuke:
o Na razini ţupanije/kantona jaĉati fakultete kao obrazovne, ali i kao
nauĉno – istraţivaĉke i usluţne institucije sposobne da ponude
agrarnoj privredi usluge iz razliĉitih oblasti.
o Istraţivanja usmjeriti u: poljoprivrednu biljnu i animalnu proizvodnju:
ovce pramenke, vinogradarske i voćarske proizvodnje, organskoj
proizvodnji hrane, sakupljanju uzgoju i preradi ljekovitog bilja.
opremu, procesne tehnike i tehnologije.
86
interventne prodaje odreĊenih proizvoda kada je njihova traţnja (osjetno) veća od
ponude (zaštita potrošaĉa),
podrška prehrambene sigurnosti za ukazane vanredne situacije.
Interventne kupovine proizvoda podrazumijevaju da sistem robnih rezervi bude
normativno ureĊen i materijalno osposobljen, kako bi preuzeo odreĊene koliĉine
poljoprivrednih proizvoda za koje su propisane garantirane, (ili orjentacione, odnosno
ciljne) cijene, ako i kada ih proizvoĊaĉi ponude:
o Preuzimanje tih proizvoda moţe, ali i ne mora da znači i njihovu kupovinu - moţe se
vršiti kreditiranje zaliha sirovina ili finalnih proizvoda kod proizvođača, kao i drugi
vidovi aranţmana sa proizvođačima.
o Angaţiranje ove institucije treba da bude vezano za ona stanja kada dođe do osjetnog
pada cijena zaštićenih proizvoda na trţištu, pa s toga ona treba da ima uistinu
interventan, a ne stalan radni karakter(kada se neobjektivno poveća cijena npr.šećera,
ulja, brašna).
Interventne prodaje podrazumijevaju da Direkcija robnih rezervi/priĉuva obavezno i
blagovremeno proda - dadne na trţište, odreĊene koliĉine poljoprivrednih proizvoda za
koje su propisane garantirane cijene u uvjetima kada je ponuda tih proizvoda mnogo
manja od traţnje, a njihove trţišne cijene drastiĉno više od zajamĉenih cijena;
jednako se to primjenjuje u slučajevima neumjerenog rasta cijena osnovnih
artikala ishrane u krajnjoj prodaji;
da bi robne rezerve efikasno utjecale na stabilnost trţišta poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda potrebno je da ova institucija bude financijski
osposobljena da moţe vršiti interventnu prodaju u obimu od najmanje 10%
obima njihove komercijalne potrošnje.
o Prehrambena sigurnost trebala bi biti treća funkcija robnih rezervi/priĉuva i odnosi se
na rješavanje izvanrednih stanja na terenu kao što su elementarne nepogode, zimski
prekidi u saobraćaju, pomoć ugroţenim grupama ljudi i sl.
Organizacija i funkcioniranje poljoprivrednih robnih rezervi treba biti u sluţbi ukupnog
praćenja tekuće proizvodnje i sezonskih zaliha poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda;
kao takve, one trebaju pruţati sigurnost za proizvoĊaĉe u pogledu njihove
proizvodne orijentacije i mogućnosti prodaje proizvoda (dakle robne rezerve
stimulišu poljoprivrednu proizvodnju, otkupljuju proizvod).
ako je to tako, onda bi, njena uloga trebala biti kao servisna sluţba trţišta i
cijena.
Robne rezerve poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda su kljuĉna infrastrukturna
konponenta trţišta. Uloga bi im trebala biti da budu odluĉujući korektivni instrument
stabilnosti agrarnog trţišta i prehrambene sigurnosti stanovništva.
87
Upravljanje robnim rezervama ima vaţan znaĉaj zbog obezbjeĊenja sigurnosti i stabilnosti
trţišta agrara. Pozitivna iskustva iz okruţenja (drugih zemalja) ukazuju da robnim rezervama
treba dati funkciju operativnog odluĉivanja o naĉinu, uvjetima i obliku intervencija na temelju
pozitivnog Zakona, koja na bazi godišnjih robnih i financijskih programa odobrenih od Vlade
donosi operativne odluke o intervencijama i poslovanju na trţištu. U situacijama kada se
pojave viškovi (recimo dobar rod odreĊenog proizvoda uzastopno nekoliko godina) koji se ne
mogu realno prodati moguće je primijeniti ograniĉavajuće mjere na naĉin uvoĊenja „Kvota“
da se uspostavi cjenovna ravnoteţe (primjeri prekomjernog uvoza groţĊa i breskve 2008. i
2009. godine i gušenje cijena vlastite proizvodnje poduzeća “Plantaţe Ĉapljina).
Ako je to tako, onda bi se, u odnosu na dosadašnju praksu, njena uloga trebala racionalizirati i
što više staviti u servisnu sluţbu trţišta i cijena. Tomu bi trebala ići na ruku i dalja oĉekivana
stabilnost potrošaĉkih cijena, što bi moglo voditi sniţavanju njenih financijskih potreba te
usmjeravanju osloboĊenih sredstava za poticanje proizvodnje, stabiliziranje trţišta (izgradnja
javnih skladišta) i druge svrhe.
9.11. Zadrugarstvo-zadruge i udruge
Zadruţni sistem na nivou entiteta i BiH je u institucijalnoj i financijskoj krizi, obzirom da je
opterećen hipotekom ranijih razdoblja. Sadašnji Zakon o zadrugarstvu tretira zadrugu kao
organizaciju fiziĉkih i pravnih lica bez izgraĊenog mehanizma za privlaĉenje kapitala u
zadruge. Aktivnosti Zadruţnog saveza pokušavala se zasnivati na servisnim uslugama
zadrugama, kako iz domena pravne regulative i pravnog statusa zadruga i njihove imovine,
tako i iz oblasti razvoja, sagledavanja funkcioniranja trţišta, organiziranju takmiĉarskih
aktivnosti. Naţalost, u svim ovim aspektima sve ove aktivnosti završavale su se samo
pokušajima. Danas, funkcionira uloga zadruţnog saveza u reviziji zadruţne imovine na razini
FBiH. TakoĊer, ţupanija/kanton nakon rata kao i cijelo federalno okruţenje nije u dovoljnoj
mjeri uspjela instalirati uĉinkovite metode meĊu stanovništvom kako za gradnju odrţivosti
starih tako i utemeljenje novih zadruga. Bez obzira i na neke ograniĉavajuće faktore, prije
svega: nedostatak interesa za udruţivanje, neuviĊanje koristi, nedostatka znanja od koristi
koje mu nosi udruţivanje, na razliĉite proizvodne aspekte i zajedniĉke interese, straha prevare
i iskorištavanja, izostanak povjerenja, ipak korist koju zadruţne organizacije i udruţenja
mogu pruţiti poljoprivrednicima svode se na:
o Na razini HNŢ/K, kada se stvore uvjeti, inicirati formiranje Robnih
rezervi/priĉuve.
o Bez robnih rezervi nije moguće osigurati stabilnije cijene najvaţnijih
poljoprivrednih proizvoda (prije svega onih za koje su propisane
zaštitne cijene, odnosno poţeljan interventni otkup) i prehrambenu
stabilnost.
88
o upoznavanje poljoprivrednika sa mjerama i uredbama (legislativa),
o zajedniĉko uĉešće na sajmovima i druge promotorske aktivnosti,
o jevtinija nabavka repromaterijala i pogodnosti u plaćanju,
o lakši i sigurniji plasman proizvoda,
o meĊusobna povezanost ĉlanstva u razmjeni znanja i iskustva,
o smanjenim troškovima u dobivanju razliĉitih certifikata,
o prepoznatljivost na trţištu kroz razvoj robne marke,
o pristup povoljnijim kreditnim izvorima na slobodnom bankarskom trţištu,
o lakše ostvarivanje prava u zaštiti vlastitih interesa
Udruţenja poljoprivrednih proizvoĊaĉa koja djeluju komorskim sistemom, samostalnim
udruţivanjem ili samostalno imaju zadatak da prate i analiziraju privredna kretanja, da
predlaţu mjere radi unapreĊenja uvjeta rada i poslovanja svojih ĉlanova, da uĉestvuju u
pripremi mjera razvojne politike i strategije razvoja, na poslovnom povezivanju privrednih
subjekata, da uĉestvuju u mehanizmima zaštite domaće proizvodnje, da sprjeĉavaju
monopolistiĉke poloţaje na domaćem trţištu i uĉestvuju u izgradnji granskih sporazuma.
Dakle, udruge poljoprivrednika imaju savjetodavnu, edukativnu i lobirajuću ulogu i
predstavljaju prvu sponu malog poljoprivrednog proizvoĊaĉa sa svim relevantnim
institucijama i organizacijama u okruţenju. Kako neka udruţenja prestaju sa svojim radom, a
formiraju se nova, vrlo je teško dati njihov potpun pregled po općiunama HNŢ/K. Većina
udruţenja registrirana su kao nevladine organizacije. Kao pozitivni primjeri mogu se navesti
neki od strukovnih udruţenja.
9.12. Udruživanje proizvođača na razini proizvoda Koncentracija meĊusobno povezanih konpanija povezanih u odreĊenom polju djelatnosti i
proizvodu tzv. „klasteri“ postaju sve aktuelniji. Klasteri nisu unikatni, oni su priliĉno
tipiĉnisa karakteristikama: snaţe konkurentske prednosti putem znanja, odnosima,
motivacijom. Klasteri se mogu definirati i kao grupe povezanih kupaca, dobavljaĉa,
konkurenata i drugih institucija za potporu. Napredne ekonomije danas se takmiĉe
inovativnim strategijama i visokom produktivnošću, a u stvaranju konkurentnih prednosti
kritiĉnu ulogu imaju istraţivanja i razvoj, znanje, softificirane tehnologije, te grupe struĉnih
pojedinaca koji se najlakše okupljaju oko klastera. U biti klasteri doprinose rastu
konkurentnosti na tri naĉina:
o kroz porast produktivnosti proizvoĊaĉa i konpanija u klaster,
o kroz upravljanje i usmjeravanje inovacija koje postiĉu budući rast proizvoda,
o posticanje aktivnosti za novi proizvod.
Udruţivanjem u klastere proizvoĊaĉi, zadruge i udruge, te poljoprivredna poduzeća mogu da
nadoknade sve ono što svakom pojedinaĉno nedostaje, a to su: finansije, specijalizirani
snadbjevaĉi, sirovine, suvremena tehnologija, marketinške aktivnosti, kadrovi, znanja, i sl.
89
9.13. Agencije za poljoprivredu Osnivanje i akreditacija agencije na razini entiteta i BiH je uvjet za korišdenje IPARD podrške, kao i za
izvođenje CAP politike poslije pristupa. Paralelno de se razvijati i njeni kapaciteti za implementaciju
nacionalnih mjera, pogotovo direktnih pladanja iz nacionalnog budžeta. Posebno je važno za sve
razine, prema tome i županije/kantone iako sa ograničenim administrativnim kapacitetima da se
sve mjere, kako nacionalne tako i donatorske izvode preko agencije, jer će se time racionalno
koristiti raspoloživi ljudski resursi. Također, vrlo je racionalno na razini županija/kantona formirati
Agencije za poljoprivredu koje će imati širok spektar nadležnosti uključujući i financijsku operativu.
Agencija za poljoprivredu u HNŢ/K
Agencija za poljoprivredu na razini HNŢ/K u prioritetu bi obavljala sljedeće poslove i
zadatke:
sprovodila podsticajne mjere agrarne politike i druge vrste transvera;
sprovodila programe meĊunarodne podrške poljoprivredi i ruralnom razvoju;
izvršavala mjere administrativne kontrole i unutrašnje revizije;
uspostavljala i sprovodila integralni administrativni i kontrolni sistem.
Funkcije i odgovornosti agencije u sprovoĊenju politike razvoja su:
raspisivanje javnog natjeĉaja za apliciranje za podršku i definiranje uvjeta za
podobnost projekata, provjera aplikacija;
sprovoĊenje ugovorenih obaveza sa krajnjim korisnicima;
kontrola sprovoĊenja na licu mjesta, praćenje aktivnosti na realizaciji projekata;
priprema i kordinira na izradi i provedbi legislative u sektorima;
kordinira aktivnosti u kontekstu obaveza i provedbe mjera prema zdravlju biljaka i
ţivotinja, kvalitetom hrane;
kordinira aktivnostima na razini svih sektora u MPŠV, suraĊuje sa komorama,
zadrugama, udrugama, nauĉno obrazovnim i struĉnim institucijama;
obavlja i druge zadaće za koje se ukaţe potreba od strane naredbodavaca a
sukladno direktivama i smjernicama EU.
90
SWOT analiza
PREDNOSTI (Strenghts) SLABOSTI (Weaknessis)
Institucije za provedbu strategije
.
obrazovne i nauĉno istraţivaĉke
institucije (fakulteti i Federalni
Agromediteranski zavod, srednja
poljoprivredna škola),
udruge i zadruţne organizacije,
sluţba za uzgojno-selekcijski rad u
stoĉarstvu
(Federalni Agromediteranski
zavod Mostar).
Institucije za provedbu strategije
nedostatak adekvatne poljoprivredne
savjetodavne sluţbe (slabost
Ministarstva poljoprivrede,
vodoprivrede i šumarstva koja se
odraţava na sve ţupanije/kantone u
FBiH).
MOGUĆNOSTI (Opportunities) OPASNOSTI (Threats)
Institucije za provedbu strategije
nastavak i završetak procesa
privatizacije,
jaĉanje konkurentnosti na trţištu
uz edukaciju proizvoĊaĉa,
formulirati kodeks dobrog i
odrţivog upravljanja obiteljskim
gospodarstvom,
donošenje zakona na razini
Ţupanije/Kantona i njihova
dosljedna provedba
Institucije za provedbu strategije
nije u cjelosti definiran drţavni resurs
(zemljište) što dovodi u pitanje
povjerenje stranih investicija i
sigurnost ulaganja u poljoprivredu,
odliv kvalificirane i nedovoljno
motivirane radne snage sa sela,
stvaranje konflikta interesa u
kontekstu odreĊenih proizvodnji i
preraĊivaĉkih kapaciteta.
91
10. PRIRODNE I ZEMLJIŠNE OSNOVE U HNŽ/K
10.1. Polazišta u razvoju
Revitalizacija agrarnog sektora u HNŢ/K u odnosu na BiH i FBiH kretala se nešto ubrzanije
zahvaljujući, prije svega, poduzetniĉkim aktivnostima u nekim segmentima primarne
poljoprivredne proizvodnje i preraĊivaĉke industrije. MeĊutim, to ni blizu nije trendova koji
su mogli biti ostvareni i koji su na liniji agrarnog sektora razvijenih zemalja. Istina, broj
komercijalnih poljoprivrednih gospodarstava znaĉajno je povećan u odnosu na prethodni
period, ali je to suprotno od preovladavajućeg trenda u evropskim zemljama, gdje se, uz
intenzivan tehnološki napredak u poljoprivredi, paralelno smanjivao broj farmi, a povećavala
se koncentracija i specijalizacija proizvodnje. U HNŢ/K poljoprivreda se susreće sa
problemima usitnjenosti zemljišta i strukture vlasništva, niske razine tehnološke opreme i
specijalizacije proizvodnje, što se odraţava na niskoj produktivnosti u animalnoj proizvodnji i
niskim prinosima po jedinici površine u biljnoj proizvodnji. Izuzetak ĉine suvremeni nasadi u
vinogradarstvu i voćarstvu zasnovani na većim kompleksima u općini Mostar i Ĉapljina.
Prosjeĉna veliĉina postojećih poljoprivrednih gospodarstava je izuzetno nepovoljna, obzirom
da u strukturi dominiraju posjedi sa površinama zemljišta manjim od 1 ha. U usporedbi sa
zemljama Evropske unije sliĉna poljoprivredna struktura susreće se samo u Sloveniji. Uzevši
u obzir ĉesto izraţenu ulogu poljoprivrede kao amortizera socijalnih tenzija, moţe se
konstatirati da je u poslije ratnom periodu došlo do djelomiĉne strukturne izmjene
organizacije i proizvodnje, ali ipak nije došlo do znaĉajnije revitalizacije agrarne privrede u
HNŢ/K.
10.2. Geografski položaj i prirodni uvjeti HNŽ/K
10.2.1. Geografski položaj i odlike
Hercegovaĉko–neretvanska ţupanija/kanton geografski poĉinje morem od juga sa Neum-Klek
zaljevom i Malostonskim kanalom, nastavlja ĉapljinskom i ostalom prostranom kotlinom
Neretve, te završava sa visovima brda i planina u svojim sjevernim podruĉjima Konjica i
Prozora/Rame. Sa svojih 4.400 km2
i 16,9% udjela, druga je ţupanija/kanton po veliĉini u
FBiH. Rijeka Neretva sa pritokom Ramom je odredila podobnosti za infrastrukturne snopove
i postojeće urbane sredine. Jednako vaţna je reciproĉna, ulazno-distributivna funkcija ovog
podruĉja, I to od luke Ploĉe prema centralnim i sjevernim dijelovima zemlje, te srednjoj
Europi i njenom sjeveru do Baltika. Stoga je tranzitni znaĉaj ţupanije/kantona
srednjeeuropske i šire sjevernije razine. Rejonizacija Ţupanije/Kantona prema
karakteristikama zemljišta moţe se definirati uglavnom po homogenom ili fizionomijskom i
proizvodno-funkcionalnom naĉelu. Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija/kanton je prirodni
prostor ĉizmaste formacije i izduţene od morskog priobalja do centralnog dijela BiH.
Simetralna okosnica ţupanije/kantona je rijeka Neretva, i to najvećim dijelom svoga toka od
ukupnih 225 km. Putni i ţeljezniĉki saobraćaj BiH prema luci Ploĉe konvergira u neretvanski
koridor oko kojeg je formiran juţni segment osovine razvitka drţave sa pravcem sjever-jug.
92
Regionalnim putevima HNŢ/K je povezana sa Nevesinjem na istoku i Ljubuškim na zapadu.
Zraĉna luka Mostar otvara joj vezu sa svijetom.
10.2.2. Agroekološki uvjeti
Agroekološki uvjeti u HNŢ/K dosta su heterogeni i oštro se smjenjuju od mediteranskih do
umjereno kontinentalnih i planinskih odlika. Na ove uvjete jak utjecaj ima blizina mora, i
reljef koji se rašĉlanjuje brdskim predjelima i rijeĉnim tokovima. S aspekta nadmorskih
horizonata i znaĉaja klime mogu se izdvojiti ĉetiri klimatske zone: niska (Mostar, Stolac,
Ĉapljina, Neum), srednja (Ĉitluk, Ravno i Jablanica), viša (Konjic), i visoka
(Prozor/Rama).29
Na raširenost proizvodnih tipova poljoprivrednih gospodarstava uglavnom
utjeĉu prirodni i strukturni uvjeti. U principu HNŢ/K u ovom pogledu je izuzetno heterogena.
U podruĉjima općina Neum, Ravno, Stolac, Ĉapljina, Ĉitluk i Mostar moţe se konstatirati da
su uvjeti pogodniji za voćarsko vinogradarsku i povrtlarsku proizvodnju, dok su podruĉja
Jablanica, Prozor/Rama i Konjic pogodniji za konbinirano ratarsko stoĉarsku proizvodnju,
svakako i za odreĊene koštiĉave i jezgriĉave voćne vrste, krmno i ljekovito bilje i dr.
10.3. Reljef i hidrografija
Na prostoru HNŢ/K reljef je preteţito brdsko-planinski gdje su skoro nemogući uvjeti
racionalne i odrţive poljoprivredne proizvodnje. Zato razvijenu poljoprivredu imamo samo u
ravniĉarskim dolinama Neretve i njenih pritoka, te ponešto na zaravnjenim kreĉnjaĉko
dolomitnih stijena, te fliša i drugih tercijarnih sedimenata na kojima su se razvila duboka, za
poljoprivredu pogodna tla. Podruĉje HNŢ/K odlikuje se postupnim padom terena od visokih
hercegovaĉkih planina iz zaleĊa u pravcu rijeke Neretve i Trebišnjice i dalje njihovim
dolinama do Jadranskog mora. Prirodni uvjeti za razvoj poljoprivrede u Ţupaniji/Kantonu su
veoma raznovrsni, ali i sloţeni. Izrazito brdsko-planinsko podruĉje s oštro izraţenim oblicima
reljefa, te nedostatak ravnih površina predstavlja glavni ograniĉavajući faktor na prostoru od
66,6% površina. Sklop prirodnih uvjeta doprinio je da se na ţupaniji/kantonu proizvodnja
znatno intenzivnije zasniva na površini od 33,4%. niţih predjela. Dakle, na temelju
zajedniĉkih obiljeţja, kao što su: klimatski uvjeti, struktura poljoprivredne proizvodnje,
obradive i oraniĉne površine, visina prinosa, karakteristiĉnih podruĉja, izdiferencirane su
zone:
< 100 mnv = niska; općine Mostar, Stolac, Ĉapljina, Neum,
100 – 300 mnv = srednja; općine Ĉitluk, Ravno i Jablanica,
300 – 700 mnv = viša; općina Konjic, i
>700 mnv = visoka; općina Prozor.
(Izvor podataka: Zavod za Agropedologiju F BiH)
29
Karta upotrebne vrijednosti zemljišta HNŢ/K
93
Prikaz br.1. Zone u HNŢ/K
Usljed izraţenih reljefnih razlika na malom prostoru ne moţe se postići potpuna homogenost
bilo kojeg od navedenih zona.
Reljef je vrlo raznovrstan i razuĊen, a zastupljeni su svi njegovi oblici. Njegova nadmorska
visina kreće se od 0 m.n.v. u Neumu do 200 i 250 m.n.v. u dolini donjeg i srednjeg toka
Neretve, te preko 1.500 m.n.v. u brdskim i planinskim zonama podruĉja. U valovitom i veoma
razuĊenom reljefu, ona je satkana od mnoštva planinskih visova i kraških polja tako da se od
94
47 najviših planinskih vrhova u FBiH, ĉak njih 12 nalazi u HNŢ/K. Najveći planinski masivi
su: Ĉvrsnica (2.226 m), Prenj (2.103 m), Vran (2.074 m), Veleţ ( 1.968 m), Visoĉica (1.967
m), Ljubuša (1.797 m) Ĉabulja (1.786 m) i Bitovnja (1.700 m).
Planine uz brojna brda sa velikim prostranstvima kraških pašnjaka ĉine razdjeline izmeĊu
takoĊer velikog mnoštva kraških polja kao što su Bijelo i Bišće polje, Mala polja uz Neretvu,
te Svitava, Višići i Donje gabelsko polje (dolina Neretve). Uz njih su i polja na višim
poloţajima kao što su Popovo polje i Mostarsko blato kojima se dodaju prostrane niţe kraške
zaravni na lokalitetima Dubravske visoravani i Broćanskog platoa, te one više na brojnim
planinama podruĉja.
Reljefu kao prerasporeditelju vode pripada osnovna uloga. Sa svojim isponima i udubinama
reljef vrši preraspodjelu padavina i utiĉe na veće ili manje zadrţavanje i kretanje vode u tlu.
Prerasporeditelj je automorfnih i hidromorfnih tala. Ta njegova dimenzija ima poseban uticaj
na genezu i karakteristike tla, ali i na mijenjanje klimatskih uvjeta. Razliĉite reljefne pozicije
utiĉu na razliĉito vlaţenje pod istim koliĉinama atmosferskih padavina. Dakle, ravniji oblici
reljefa utiĉu na dugo trajnije i ubrzanije djelovanje procesa pedogeneze, dok se pod
konveksnim oblicima ti procesi usporavaju. To se manifestira u pojavi razliĉitih tipova tala na
malom prostoru i zato kaţemo da je reljef korektivni faktor intenziteta vlaţenja koji ubrzava
pedogenetske procese. Reljef utiĉe na tzv. zakon o vertikalnoj zonalnosti, odnosno mijenja
bioklimatski kompleks pod utjecajem nadmorske visine. Poznato je da se s nadmorskom
visinom mijenja koliĉina padavina i vrsta vegetacije. U pedološkom smislu, mijenjaju se i
karakteristike tala, posebno koliĉina i kvaliteta humusa. Kvaliteta humusa pogoršava se s
povećanjem nadmorske visine, a koliĉina organske tvari se povećava.
Ekspozicija terena i inklinacija takoĊer je veliki korektor klime. Dakle, juţni pristranci pod
većim nagibom najbrţe se isušuju, pa to usporava pedogenetske procese i spiranja. S druge
strane, sjeverne ekspozicije duţe su vlaţne, a kretanje vode usporenije je i trajnije, pa je
pedogeneza tla tu uznapredovala. Oborinska se voda preraspodjeljuje po površini tla u
ovisnosti o konfiguraciji terena. Najmanje se zadrţava na vrlo strmim terenima, a najviše na
ravnim. Zapravo, na najniţim udubljenim formama reljefa voda se kao slivna, poplavna ili
podzemna voda zadrţava na tim prostorima i zato kaţemo da su tla koja su nastala na takvim
pozicijama topogeno uvjetovana, a to su obiĉno hidromorfna tla u široj dolini rijeke Neretve.
Voda je glavni agens transporta zemljišne mase i otopljenih tvari u njoj. Mnoge otopljene soli
završe u rijekama odnosno u moru ili se akumuliraju u semiterestriĉke zone većih ili manjih
ravnica i zaravni. Eroziju zemljišne mase i supstrata nalazimo na mjestima izraţajnije
energije reljefa. Erozija je odreĊena koliĉinama padavina, njihovim intenzitetom ali i naĉinom
korištenja oranica. Oranice na većim nagibima imaju veće predispozicije za ubrzanje erozije,
kao i druge goleti bez vegetacije. S pojavom erozije povezana su mlada tla, budući da se
stalno odnosi stvoreni solum pa se pedogeneza vraća na poĉetak. Erozijom su stvoreni
pribrijeţni i priplaninski akumulati regolita i pedoregolita koji se uglavnom konusno slaţu uz
krška polja (Mostarsko polje, Mostarsko blato, Bijelo polje i dr.). U kontekstu s reljefom,
imamo prerasporeĊena tla po dubini. Duboka i plodna tla nalazimo na ravnicama, jer se
erodirani sitni materijal, ponekad i skelet, prenosi u relativno najniţe lokalitete i akumulira se.
95
Reljef ima posebnu ulogu u procesima klizanja i odronjavanja kako tla, tako i matiĉnih
supstrata. To je takoĊer jedan vid erozije tla i supstrata koji se prvenstveno odvija na vrlo
strmim planinskim podruĉjima. Odlomljene tvari obiĉno završavaju kao konusi i lepeze na
rubovima krških polja, zaravni i dolina rijeka. Klizanje i odronjavanje moţe biti izazvano
rijeĉnom abrazijom. Obiĉno takav vid materijala podlijeţe formiranju valutiĉastih ĉestica
kamena, šljunka i pijeska. Poljoprivrednih površina ima vrlo malo i uglavnom su
skoncentrisane uz naselja, u manjim uvalama, vrtaĉama i sl., na kojima se manje više
gaje poljoprivredne kulture za vlastite potrebe. Zemljišta na ovim prostorima karakteriše se
sa velikim ograniĉenjima za šire korištenje u poljoprivrednoj proizvodnji a to su: velika
inklinacija terena, mala dubina soluma, izraţena skeletnost i kamenitost površina i drugo.
10. 4. Proizvodni rejoni
Rejonizacija se uglavnom temelji na kompleksnom izdvajanju regije po homogenom ili
fizionomijskom i proizvodno-funkcionalnom naĉelu. Izraţenost oštrih reljefskih formi i
uticaj mediteranske klime na podruĉju HNŢ / K odredili su karakteristike ovog podruĉja
i njegovu podjelu u dva pribliţno izdiferencirana rejona:
Mediteranski rejon 178.656 ha ili 43%
Submediteranski-planinski rejon 236.824 ha ili 57%
Na osnovu prikazanih parametara, vidljivo je da je na ovom podruĉju nešto više
zastupljen submediteransko-planinski rejon, koji ima lošije uvjete za proizvodnju hrane, što
dobrim dijelom smanjuje potencijalne mogućnosti poljoprivredne proizvodnje.
Mediteranski rejon
U ovom rejonu veliki je uticaj Jadranskog mora kroz dolinu Neretve. Uticaj je
sjeverno od Mostara sve manji i klima već poprima karakteristike kontinentalne
klime. Specifiĉne morfološke, ekološke i klimatske prilike, obilje sunca i toplote, utiĉu na
duţinu trajanja vegetacijskog razdoblja, koje traje od oţujka do oktobara, te se mogu
uzgajati razne vrste voća i povrća, vinova loza, cvijeće i dr. Povrtlarska proizvodnja moţe
se oragnizovati u više turnusa, pogotovo u zatvorenom prostoru. Zahvaljujući bogatstvu
rijeĉnih tokova i jezera postoje znaĉajne mogućnosti za razvoj ribarstva, sportskog
ribolova i turizma. Jedan od nepovoljnih faktora klime je relativno velika koliĉina
padavina, ali uslijed njihovog nepovoljnog rasporeda, budući da su one skoncentrirane
u zimsko-proljetnom periodu, ovo podruĉje je izrazito deficitno vodama. Stoga se ovdje ne
moţe govoriti o razvoju intenzivne poljoprivredne proizvodnje bez korištenja
navodnjavanja. S druge strane, ovdje je malo kvalitetnih dubokih zemljišta na kojima
bi se moglo organizovati i tzv. suho ratarenje, tj. poljoprivredna proizvodnja bez
irigacije. Visoke temperature u ljetnom periodu i male koliĉine padavina, te jaki
vjetrovi u periodu jesen-proljeće, ograniĉavaju mogućnosti biljne proizvodnje. Ovdje su
preteţito zastupljena plitka i srednje duboka tla uz znaĉajno prisustvo šljunka (skeleta), koji
smanjuje aktivni dio tla, a slabi i mogućnost visoke proizvodnje.
96
Submediteranski-planinski rejon
Ovo podruĉje, kao sastavni dio središnjeg planinskog sklopa BiH, ima prirodni prolaz preko
prijevoja Ivan Sedlo u tzv. Sarajevsko-Zeniĉku kotlinu i dolinom rijeke Bosne u
izuzetno tranzitno znaĉajnu Peripanonsku Bosnu na sjeveru; a dolinom rijeke Neretve
otvoren je prolaz na jug prema Jadranskom moru.
Ovo je izrazito planinsko podruĉje, a geološki sastav tla podruĉja sjeverne
Hercegovine je od verfenskih škriljaca, djelomiĉno od pješĉara, kreĉnjaka, dolomita i slojeva
melafira. Površinske vode ovog prostora (rijeke Doljanka, Bijela, Neretvica, Rama,
Rakitnica) pripadaju Jadranskom slivu kamo ih odvodi rijeka Neretva. Na podruĉju
sjevernog dijela Hercegovine vladaju umjereno kontinentalna, planinska i planinsko-
kotlinska, a na planinskim vrhovima tipiĉna alpska klima. Na planinskim vrhovima tj.
iznad 1.700 m nadmorske visine, na planinskim terenima visokih Dinarida, zime su
veoma hladne i traju duţe od šest mjeseci (prosjeĉna temperatura za šest mjeseci manja je
od 0 oC), s temperaturama znatno ispod nule. S obzirom na nadmorsku visinu, klima je
izrazito oštra, s kratkim i svjeţim ljetima te dugim i hladnim zimama koje traju i do šest
mjeseci. Planinske kotline poznate su po temperaturnim inverzijama, tj. pojavama da su
kotlinska dna hladnija od okolnih planina. Uzrok ovoj pojavi je istiskivanje toplog zraka
koji se kao lakši diţe uz planinske strane, a na njegovo mjesto dolazi hladan i teţak zrak.
Rejonizacija prostora HNŢ/K prema ekološkim aspektima
Osnovni faktori koji sudjeluju u stvaranju ekoloških uslova bilo koje sredine
uglavnom su oni isti koji su razmatrani kao pedogenetski faktori, a naroĉito reljef,
geološka podloga, klima i vegetacija. Svi oni djeluju udruţeno, te utiĉu na formiranje i
znaĉaje tipova tala. Geomorfološko oblikovanje podruĉja i konfiguracija terena daju
mogućnost da se u općim linijama, u ekološkom smislu, teritorija Hercegovaĉko-
neretvanskog kantona podijeli u tri dijela – tri rejona:
o Nizinski (rejon primorja, rijeĉnih dolina i kraških polja),
o Brdski rejon,
o Planinski (rejon niskih, srednje visokih i visokih planina).
Karakteristike nizinskog rejona (rejon primorja, rijeĉnih dolina i polja)
Prema geografskoj pripadnosti prostora ovaj rejon uglavnom se odnosi na najvrednije
zemljišne potencijale, u kome prevladava mediteranski klimatski uticaj. Zahvaća juţni
prostor HNK odnosno porjeĉje Neretve i Trebišnjice i primorje u zaljevu Neum-Klek. Ĉine
ga Bijelo i Mostarsko polje, dio Bišća polja, Bekija (porjeĉje gornjeg Trebiţata),
Humina (porjeĉje donjeg Trebiţata, Neretve i Bregave), Popovo polje, primorje u zaljevu
Neum-Klek itd.
97
Ovaj rejon reljefno ĉine kraška polja, kraške površi, niske zaravni i humovi. Kraške forme
reljefa nastale su nagomilavanjem erozivnog materijala i stvaranjem tla. Ovdje su
najvrijednija poljoprivredna zemljišta. Najznaĉajnije kraške površi su Brotnjo i Dubrave
izmeĊu kojih je usjeĉena dolina Neretve. U najznaĉajnija kraška polja ubrajaju se Popovo
polje, Mostarsko polje i Bijelo polje. Usko primorje i dolina Neretve odlikuje se
mediteranskom klimom. Ostali prostori ove regije imaju izmijenjenu mediteransku
klimu sa manje blagim zimama i umjereno ţarkim ljetima. U ovoj regiji moguć je uzgoj
vrlo kvalitetnih sorti vinove loze i duhana, a na navodnjenim površinama uspijevaju rano
voće, povrće, ljekovito bilje i cvijeće. Rijeke u ovoj regiji su Neretva, Trebiţat i Buna.
Padavinske vode duţ pukotina i kanala gube se u kraškom podzemlju, te se javljaju i rijeke
ponornice. Naša najduţa ponornica je Trebišnjica.U donjem porjeĉju Neretve nalazi se
Hutovo blato, koje se sastoji od Deranskog i Svitavskog jezera. Najplodnija obradiva tla
nalaze se oko donjeg toka Neretve i u Popovom polju. Kraški predjeli izvan polja odlikuju
se vrlo ĉesto plitkim i isprekidanim zemljišnim prekrivaĉem. U niţem podruĉju ĉesto su
zastupljeni karbonatni sedimenti tercijara koji ĉesto sadrţe glinovito laporovitu komponentu.
U višim poloţajima (iznad 300 m.n.v.) na tvrdim kreĉnjacima i dolomitima pedosfera je
jako redukujena. Dominantna su plitka tla AC ili A-R sklopa. U uvalama i poljima
dominantna su antropogena tla.
Karakteristike brdskog rejona
Ovaj rejon zauzima manje površine i zahvaća prostore uglavnom izmeĊu 600 i 800 m
nadmorske visine.Sa stajališta zastupljenosti bonitetnih kategorija moţe se konstatovati da
su u brdskom rejonu najviše zastupljene V. i VI. bonitetna kategorija. Pojedini dijelovi
koriste se kao oranice, voćnjaci , šume ili su to kraške oblasti. Najveće površine ovog
rejona, s obzirom na konfiguraciju terena, zahvaćaju prostore s izraţenom inklinacijom,
što znaĉi da su to zemljišta s većim ograniĉenjima kao što su nagib i dubina soluma, gdje je
vrlo oteţana ili nije moguća primjena mehanizacije (ako se radi o poljoprivrednim
površinama).
Karakteristike planinskog rejona (rejon niskih, srednje visokih i visokih planina)
Planinsko podruĉje, zahvata prostore sa nadmorskim visinama preko 800 metara.
Ograniĉavajući faktori za korištenje su mala dubina soluma, izraţena inklinacija
terena, podloţnost tla eroziji. Pojedine planine obrasle su šumom, dok su druge skoro bez
šumskog pokrivaĉa. To su predjeli izrazite planinske klime, te zbog nedovoljne topline i
jakih oscilacija nije moguća znaĉajnija poljoprivredna proizvodnja. U rejonu planina
javljaju se mjestimiĉno šume i pašnjaci, dok se na višim nadmorskim visinama javljaju
ogoljene oblasti i krš. Desnu obalu od samog izvora Neretve predstavljaju planinski lanci
sa visovima Visoĉice (Visoĉica 1.517 m, Dţamija 1.967 m, Vrsa 1.556 m); Bjelašnica
(Krvavac 2.062 m, Lovnica 1.856 m, Pleševac 1.604 m, Ivan 959); Bitovnje (Lisin 1.742
m, Ĉador 1.700 m, Pogerelica 1.437 m); Vranice (Vitreuša 1.919 m, Crni Vrh 1.121 m);
Raduše (Raduša 1.807 m, Idovac 1.956 m); Ljubuša (Orlovaĉa 1.560 m, Crni Vrh 1.797 m,
Lisac 1.627 m); Vran Planina (Diviĉ 1.541 m, Vran 2.020 m), Ĉvrsnica (Strmoglavica
98
1.672 m, Risovac 1.206 m); Ĉabulja (V.Vlajna 1.776 m). Lijevu obalu predstavljaju od
izvora predstavljaju masivi Crvanj (Crvanj 1.849 m, Zimomor 1.920 m); Prenj (Lisac 1.498
m, Visin 1.842 m); Veleţ (Rujište-Orlinka 1.703 m, Veleţ 1.903 m, Botin 1.965 m,
Podveleţ 1.089 m).
Ova je regija pod uticajem planinske klime. Na današnji morfološki izgled ovog kraja znaĉajno
je utjecao rijeĉni sistem Neretve. Ona je uzvodno od Konjica usjekla klisuru dugu 80 km i
duboku 800 m, a nizvodno od Ostrošca do Bijelog polja kanjonsku dolinu dugu 49 km i
mjestimiĉno duboku 1.200 m. Kanjonske doline imaju i pritoke Neretve, kao što su Dreţanka,
Rakitnica i Diva Grabovica. Padaline su ĉesto obilne, ali se zbog kraškog reljefa javlja
nedostatak površinskih voda, što utiĉe na siromašnu vegetaciju i tlo.Ova regija oskudijeva
obradivim površinama. Ograniĉene su uglavnom na kraška polja, kraške uvale. U dijelovima
gdje su prisutni pašnjaci moguć je jedan vid stoĉarstva.
U okviru planinskog rejona moţe se kao specifiĉno podruĉje izdvojiti podruĉje krša koje ima
kraški reljef sa svim fenomenima kao što su škrape, uvale i vrtaĉe. U reljefu ove regije
dominiraju dva osnovna morfološka elementa i to planinska bila, i izmeĊu njih, kraška polja.
Planinska bila predstavljaju paralelne planinske nizove. Tla su preteţito plitka i izraţena je
površinska stjenovitost i kamenitost. Sve planine graĊene su od mezozojskih kreĉnjaka i
dolomita, a udoline od mlaĊih i mekših geoloških naslaga kao što su eocenski fliš i neogene
slatkovodne naslage. MlaĊe naslage slabo su otporne na eroziju i denudaciju, a mezozojske
su podloţne karstifikaciji. Kraška polja su reljefne forme predisponirane tektonskim,
fluvijalnim procesima i kraškom erozijom. Tokom neogena bili su pod jezerskom vodom i na
njima su se taloţili slatkovodni sedimenti. Na višim terenima strmih inklinacija, uslijed
djelovanja jakih erozije i eolskih uticaja, došlo je do ogoljavanja i znatno izraţene stjenovitosti
površina.
10.4.1. Hidrografija i režim padavina
Hidrografiju predstavlja mreţa vodenih tokova, kretanje voda i njihovo zadrţavanje na
zaravnjenim površinama i akumulacijama. Prvenstveno je odreĊena klimom, a vodeni tokovi
su odreĊeni reljefom. Pri tome je reljef najĉešće definiran tektonskim kretanjima i
poremećajima, te znaĉaj ima i visoku akva kulturnu vrijednost. Glavne kopnene vodotoke
ĉine rijeka Neretva s pritokama: Krupom, Trebiţatom, Bregavom, Bunom, Dreţankom,
Grabovicom, Ramom, Neretvicom i drugim manjim rjeĉicama i potocima. Sve te rijeke
bogate su vodom ĉija je iskoristivost, izuzevši podignute hidrocentrale, u sluţbi poljoprivrede
putem natapanja vrlo mala, a potencijali su jako veliki. MeĊu stacionarnim vodama prednjaĉi
atraktivni rezervat Hutovo blato, te za turizam izuzetno pogodno Blidinjsko, Boraĉko i
Blataĉko jezero. Najveću energetsku te potencijalnu vodonatapnu i akvakulturnu vrijednost na
kraju imaju Jablaniĉko i Ramsko jezero, kao i akumulacije hidroelektrana Grabovica,
Salakovac i Mostar. Mogućnosti podizanja energetskih objekata još postoje nizvodno od
Mostara, a oni osim energetske koristi mogu dati ogromne rezerve vode za akvakulturnu
proizvodnju i natapanje najplodnijih tala HNŢ/K ispod Ĉapljine.
99
Sa stanovišta reţima padavina karakterizira pojava sušnih i kišnih razdoblja, što ukazuje na
aktuelnost navodnjavanja, odnosno odvodnjavanja na teţim zemljištima gdje ne postoji
prirodna drenaţa. Kiše koje padnu tokom ljeta najĉešće su u pljuskovitoj formi i lokalnog
karaktera, tako da je mala korist od njih, uslijed male retencijske sposobnosti tla za vodu kao
i vjetra koji najĉešće prati pojavu kiše u tom periodu. Generalno posmatrajući, ovo podruĉje
je bogato padavinama, ali je na temelju višegodišnjih podataka uoĉljivo da je njihov
raspored tokom godine nepravilan, a sa stajališta poljoprivredne proizvodnje u nekim
predjelima i nepovoljan.
Tablica br. 12. Raspored padavina po mjesecima (2009.)
(Izvor podataka: Federalni hidrometeorološki zavod)
Kiše koje padnu tokom ljeta najĉešće su u pljuskovitoj formi i lokalnog karaktera, tako da je
mala korist od njih uslijed male retencijske sposobnosti tla za vodu kao i vjetra koji
najĉešće prati pojavu kiše u tom periodu. Generalno posmatrajući, ovo podruĉje je bogato
padavinama, ali je na osnovu datih podataka uoĉljivo da je njihov raspored tokom godine
nepravilan; a sa stajališta poljoprivrede i nepovoljan.
10.4.2. Temperature zraka
Hipsometrijski je ovaj prostor dvoznaĉno okarakteriziran, prije svega, kao submediteranski
(do 700 m.n.v.) i subplaninski prostor, te (700-1200 m.n.v. i više) rejonski sklop. Od ukupne
površine ţupanije/kantona, 2/3 ili 66,6% predstavlja subplaninski, a ostatak od 33,4%
submediteranski visinsko-zonski sklop. Izraţenost oštrih reljefskih formi i uticaj mediteranske
klime na podruĉju HNŢ/K odredili su karakteristike ovog podruĉja i njegovu podjelu u dva
pribliţno izdiferencirana rejona. Na temelju prikazanih parametara, vidljivo je da je na ovom
podruĉju nešto više zastupljen subplaninski rejon, koji ima lošije uvjete za proizvodnju hrane,
što dobrim dijelom smanjuje potencijalne mogućnosti poljoprivredne proizvodnje.U
jugozapadnimi i juţnim dijelovima HNŢ/K zbog blizine Jadranskog mora koje u zimskom
periodu zraĉi toplotu nagomilanu u ljetnjem periodu, srednje temperature su visoke (od 3 do 5 0C), dok su ljeta suha i vruća (apsolutne maksimalne temperature od 40 do 45
0C). Dinarska
planinska barijera spreĉava prodore kontinentalnih klimatskih utjecaja sa sjevera prema
primorju. Porastom nadmorske visine prosjeĉne temperature se smanjuju, a koliĉina oborina
se povećava.
Period I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII
Mjeseĉne 160 148 140 124 101 78 46 65 98 146 199 190
100
Tablica br. 13.Srednje godišnje vrijednosti temperature °C (višegodišnji prosjeci)
(Izvor podataka: Federalni hidrometeorološki zavod)
Moţe se uoĉiti da je najhladniji mjesec januar (4,9 °C), a najtopliji juli (24,8 °C). Minimalna
srednja mjeseĉna temperatura zraka bila je u januaru 1954. (0,7 °C). Maksimalna srednja
mjeseĉna temperature zraka bila je u julu 1952. (28,4 °C). Nadalje, da se zakljuĉiti da su
zime relativno blage, a ljeta vruća. Uglavnom je to rezultat hladnog vjetra (bure) u
zimskom, odnosno visokih temperatura mediteranske klime i duge insolacije u ljetnom
periodu.
10.4.3. Vjetar
Podruĉje HNŢ/K (naroĉito srednjeg i juţnog dijela) dosta je vjetrovito. Naroĉito su ĉesti i jaki
vjetrovi iz sjevernog i juţnog kvadranta. Veliki uticaj na temperaturu vrše i vjetrovi i to
naroĉito sjeverni vjetar ili bura i juţni vjetar ili jugo. Bura je naroĉito jaka u rano proljeće,
jesen i zimu, pa ako tlo nije u vlaţnom nego u suhom stanju, svojom snagom i velikom
brzinom nosi sitne ĉestice tla na ĉesto vrlo veliku udaljenost. Zbog toga je i eolska erozija u
podruĉju ţupanije/kantona dosta izraţena. Juţni vjetar je topliji i donosi kišu.
Tablica br. 14. Intenzitet vjetrova
Zima Proljeće Ljeto Jesen
N 5,5 4,5 3,9 4,7
NE 11,7 5,8 4,4 5,9
E 5,5 4,4 3,8 4,4
SE 3,1 4,0 2,5 2,4
S 4,0 3,2 2,9 3,2
SW 2,9 2,8 3,0 2,4
W 2,6 2,4 2,6 1,9
NW 3,2 2,7 3,4 2,8 (Izvor podataka: Federalni hidrometeorološki zavod)
Bura se javlja kada je anticiklona iznad sjeveroistoĉne Evrope. Iz tih podruĉja struji hladan i
suh zrak, pojavljujući se u mahovima iznad Dinarida. U vegetacijskom periodu, nakon
formiranja anticiklone iznad sjeverne Afrike, javljaju se jaki juţni vjetrovi (jugo), koji prelaze
Dinaride dovodeći do ubrzanog sušenja tla.
Period I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII
Mjeseĉne 4,9 6,6 9,6 13,0 18,0 21,0 24,0 24,5 20,0 15,0 10 6,6
101
10.4.4. Insolacija
Ovo se podruĉje odlikuje visokim insolacijama. Na podruĉju BiH, podruĉje HNŢ/K ima
najduţe trajanje insolacije s godišnjim prosjekom 230,8 sati. U analiziranom periodu
prosjeĉne mjeseĉne i dnevne vrijednosti su iznosile (sati):
Tablica br.15. Mjesečne i dnevne insolacije
Period I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII
Mjeseĉ. 110 120,4 170,9 181,8 234,7 275 339,8 324,7 241 179,2 103,5 81,6
Dnevne 3,5 4,3 5,5 6,0 7,6 9,2 11,0 10,5 8,0 5,8 3,4 2,6
(Izvor podataka: Federalni hidrometeorološki zavod)
10.4.5. Ocjena klime
Odnos godišnjih prosjeĉnih vrijednosti oborina i temperatura na podruĉju HNŢ/K ukazuje da
je ovdje klima uglavnom perhumidna (Ivan sedlo i Jablanica), do humidna (Mostar i Prozor),
dok je na podruĉju Ĉapljine, Domanovića i Neuma semihumidna na godišnjoj razini.
Obujam, sadrţina i kvaliteta prirodnog ozraĉja nekog prostora, temeljni su faktori koji
odreĊuje vrstu, smijer i oblik njegove poljoprivredne proizvodnje. Kao takvog vaţno je da
ga poljoprivrednici znaju, a ostali u lancu proizvodnje hrane uvaţavaju. To ozraĉje
saĉinjavaju klima, vegetacija, reljef, hidrografija i geosupstrat (tlo). Njima se pridodaje
ĉovjek kao ĉinitelj njegovog oĉuvanja ili unazaĊenja.30
Tablica br.16. Prosječne godišnje količine padalinal/m
2i tempertura°Cu HNŢ/K
Mjesto Prosjeĉne godišnje vrijednosti Oznaka
humidnosti Oborineu l/mm Temp.u °C
Ivan sedlo 1630 7,2 perhumidna
Prozor/Rama 977 8,7 humidna
Jablanica 2043 12,3 perhumidna
Mostar 1653 14,8 humidna
Ĉapljina 1091 15,2 semihumidna
Domanovići 1172 14,0 semihumidna
Neum 1247 15,8 semihumidna (Izvor podataka: Federalni hidrometeorološki zavod)
Odnos godišnjih prosjeĉnih vrijednosti oborina i temperatura ukazuje da je ovdje klima
uglavnom perhumidna (Ivan sedlo i Jablanica), do humidna (Mostar i Prozor/Rama), dok je
na podruĉju Ĉapljine, Domanovića i Neuma semihumidna na godišnjoj razini.
30
Karta upotrebne vrijednosti zemljišta HNŢ/K
102
Tablica br.17. Srednje godiš nje vrijednosti pritiska zraka (mb), temperatureºC i rel. vlaţnosti %
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010
Pritisak zraka (mb) 1003,5 1004 1003,2 1011,8 1001,8 1001,3
Temperatura zraka
ºC
14,6 15,2 16,1 16,1 15,7 15,2
Rel. vlaţnost zraka % 58 58 61 62 60 64
(Izvor podataka: Federalni hidrometeorološki zavod)
HNŢ/K kao i BiH u cjelini imaju povoljne klimatske uvjete za uspješan uzgoj i proizvodnju
velikog broja vrsta i sorata poljoprivrednih kultura. Unutar kontinentalnog submediteranskog
i brdsko planinskog zaleĊa na podruĉju općina Konjic, Prozor i Jablanica istiĉe se
dinamiĉnost reljefa koji zgušnjava ili razrjeĊuje kompleks klimatskih elemenata u cjelovitosti
ili u njihovim sastavnim dijelovima i tako odreĊuje znaĉaj klime. Razliĉitost klime uglavnom
ovisi od nadmorske visine i udaljenosti od mora, a ispoljava se kroz temperaturu te koliĉinu i
raspored padalina.
Tablica br.18. Godišnje vrijednosti
2006. 2007. 2008. 2009. 2010
Aps. max. temp. Zraka 41,2 43,1 41,1 38,9 39,3
Aps. min. temp. Zraka -0,6 -0,9 -4,7 -7,8 -4,2
Koliĉina padavina l/m2 1044 1240 1430 1848 2490,7
Broj dana sa snijegom
>1m
111 0 0 10 7
Insolacija (sati) 2397 2068 2471 2412 2228,8
(Izvor podataka: Federalni hidrometeorološki zavod)
HNŢ/K je orografski i zemljopisno vrlo šarolik prostor pa su se u njoj oblikovali i razliĉiti
oblici klime. Praktiĉno, idući od juga prema sjeveru, u njoj su se stvorila sljedeća tri klimatska
podruĉja:
o mediteransko - submediteransko,
o planinsko i
o kontinentalno.
103
10.5. Stanje zemljišnih resursa na području HNŽ/K
Zemljište/tlo je ograniĉeni prirodni resurs i njegova primarna funkcija je proizvodnja hrane i
sirovina. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u Hercegovaĉko-neretvanskoj
ţupaniji/kantonu po stanovniku dolazi 0,83 ha poljoprivrednog zemljišta; meĊutim veći dio
tih površina odnosi se na pašnjaĉke površine, a na obradive svega 0,26 ha. Ove su vrijednosti
nešto iznad meĊunarodnih limita koji se danas koriste, a to su: 0,40 ha po stanovniku
poljoprivrednog i 0,17 ha po stanovniku obradivog zemljišta. Drugim rijeĉima, ovu ţupaniju/
kanton, u odnosu na meĊunarodne standarde, karakterizira oko dva puta veće sudjelovanje
poljoprivrednog, odnosno 1,6 puta veće sudjelovanje obradivog zemljišta po stanovniku.
MeĊutim, mora se stalno imati na umu da je na podruĉju Ţupanije/Kantona došlo do
migracija stanovništva prema urbanim sredinama, uslijed ratnih zbivanja, pa se vršiti stalni
pritisak na zemljište u zahtjevima za izgradnju novih naselja, saobraćajnica, odlagališta
otpada, industrije i dr. Od izuzetnog znaĉaja će biti pronaći naĉine za oĉuvanje svih vrjednijih
zemljišta, a mnogobrojne interesante za urbanizaciju trebat će usmjeriti na tla/zemljišta lošije
kvalitete. Prema podacima prof. H. Resulovića, u BiH31
se godišnje prosjeĉno gubi 3.000 -
4.000 ha oraniĉnih površina u nepoljoprivredne svrhe. Koliko se gubi na podruĉju HNŢ/K
nije poznato.
10.5.1. Stanje poljoprivrednog zemljišta prema podacima Federalnog zavoda za statistiku
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku HNŢ/K ima ukupno 187.434 ha
poljoprivrednog zemljišta, a u njegovoj strukturi najviše su zastupljeni pašnjaci 128.556 ha
( 69,21 %), potom livade 27.299 ha ( 14,69 %), oranice, bašĉe i vrtovi 20.900 ha ( 11,25 %),
voćnjaci 4.912 ( 2,64 %), vinogradi 3.735 ha (2,01 %) i trstici/tršĉaci i bare 341 ha ( 0,18 %)
(grafikon br. 3.).
Grafikon br.3. Struktura poljoprivrednog zemljišta
31
Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko – neretvanske ţupanije (2004.-2010.)
Struktura poljoprivrednog zemljišta u HNŽ/K u 2009. god.
(ha)
3413.7354.91220.900
27.299
128.556
pašnjaci
livade
oranice, bašče i vrtovi
voćnjaci
vinogradi
trstici/trščaci i bare
104
10.5.2. Vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem u HNŽ/K
Prema podacima Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u HNŢ/K
odnos strukture nositelja vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem je sljedeći:
o drţavno 39,83% i
o privatno 60,17%.
Najveći udio poljoprivrednih površina u drţavnom vlasništvu na podruĉju HNŢ/K je pod
pašnjacima (88%), zatim pod oranicama (5,43%), vinogradima ( 1,90%), livadama (1,84%), a
najmanja pod voćnjacima (1,37%) i ribnjacima, barama i trsticima (1,43%).
Najveći % uĉešća površina u okviru privatnog poljoprivrednog zemljišta, takoĊer, imaju
pašnjaci (51,01%), zatim oranice (28,57%), livade (16,46%), vinogradi (1,67%) i voćnjaci
(1,40%), a najmanji ribnjaci, bare i trstici (0,86 %). Dakle, u HNŢ/K glavnina obradivog
zemljišta u vlasništvu je obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
10.6. Tla/zemljišta na području HNŽ/K
Poznavanje zemljišnih resursa veoma bitan je preduvjet za planiranje njegovog racionalnog i
optimalnog korištenja. U skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (Sl. Novine FBiH
52/09) namjena zemljišta u planovima prostornog ureĊenja utvrĊuje na osnovu karte
upotrebne vrijednosti zemljišta i to:
- zemljišta od 1. do 4. bonitetne kategorije, utvrĊuju se isključivo kao poljoprivredno
odnosno šumsko zemljište;
- zemljište od 5. do 6. bonitetne kategorije utvrĊuje se kao poljoprivredno, šumsko i
izuzetno kao zemljište za ostale namjene;
- zemljište od 7. do 8. bonitetne kategorije utvrĊuje se kao zemljište koje će se prema
potrebama koristiti i za druge namjene.
Koncem 2008. godine Vlada Hercegovaĉko-neretvanske ţupanije/kantona odnosno njezino
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede sagledalo je potrebu izrade karte
upotrebne vrijednosti zemljišta, te je naruĉilo projekt „ Karta upotrebne vrijednosti zemljišta
na podruĉju Hercegovaĉko-neretvanske ţupanije/kantona, u mjerilu 1:25 000“. Projekt su
izradili struĉnjaci sa Agromediteranskog fakulteta Univerziteta Dţemal Bijedić u Mostaru i
Agronomskog i prehrambeno-tehnološki fakulteta Sveuĉilišta u Mostaru. Osnovni cilj izrade
projekta bio je izvršiti inventarizaciju zemljišnih resursa, utvrditi njegovu kvalitetu, te
temeljem struĉnih kriterija izvršiti kategorizaciju zemljišta što će posluţiti kao temelj budućeg
razvoja ţupanije i njenog prostornog ureĊenja uz racionalno i optimalno korištenje zemljišnih
resursa.32
32
Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na podruĉju HNŢ/K
105
U sklopu izrade navedenog Projekta, na temelju postojećih i dopunskih terenskih istraţivanja,
snimljeni su zemljišni resursi po površini i znaĉajkama, te je nakon kameralne obrade
podataka, pomoću GIS tehnologije, izraĊena Pedološka karta Ţupanije/kantona u mjerilu
1.25000, zatim Karta upotrebne vrijednosti odnosno Karta bonitetnih kategorija, te zona i
agrozona na podruĉju Ţupanije/Kantona u mjerilu 1:25 000.
U niţe navedenom tekstu prikazat će se kratak presjek dobivenih rezultata istraţivanja u
okviru naprijed navedenog Projekta.
10.6.1. Tipovi tala na području HNŽ/K
Na podruĉju HNŢ/K zastupljeno je 19 tipova tala (Tablica 20.). Od tog, 14 tipova tala pripada
automorfnom odjelu tala, tj. tlima koja su izvan domašaja poplavnih i podzemnih voda, a na
njima se ne zadrţava ni slivna voda te je perkolacija vode kroz solum nesmetana. Površina
automorfnih tala je 411,93 ha ili 94,37 % od ukupne površine ţupanije/kantona. U okviru
automorfnih tala utvrĊeno je pet klasa, i to: nerazvijena klasa, humusno akumulativna,
kambična, eluvijalno-iluvijalna i antropogena tla.
Tablica br. 19. Pregled površina po tipovima tala na području HNŢ/K
Redni
broj Tip tla
Površina
u ha %
1. Kamenjar (litosol) 22.091 5,1
2. Sirozem na rastresitom supstratu (regosol) 8.625 2,0
3. Koluvijalno tlo (koluvium) 14.269 3,3
4. Crnica na kreĉnjaku i dolomitu (kalkomelanosol) 126.301 28,9
5. Humusno silikatno tlo (ranker) 13.032 3,0
6. Rendzina 46.116 10,6
7. SmeĊe na kreĉnjacima i dolomitima (kalkokambisol) 107.123 24,53
8. Crvenica (terra rossa) 28.399 6,5
9. SmeĊe karbonatno tlo 8.816 2,0
10. Terra fusca 2.704 0,6
11. Eutriĉno smeĊe tlo (eutriĉni kambisol) 6.404 1,5
12. Kiselo smeĊa tla (distriĉni kambisol) 22.643 5,1
13. Lesivirano ili ilimerizirano tlo (luvisol) 3.101 0,7
14. Rigolano tlo (rigosol) 2.302 0,53
15. Aluvijalno tlo (fluvisol) 8.178 1,9
16. Moĉvarno glejno tlo (euglej) 1.643 0,3
17. Tresetno glejno tlo 250 0,06
18. Tresetna tla (histosol) 2.249 0,51
19. Hidromeliorirano tlo 613 0,14
UKUPNO 424.859 97,27
(Izvor podataka: Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na području HNŢ/K)
U okviru hidromorfnih tala tj. tala na ĉijoj endomorfologiji profila su vidljivi tragovi
povremenog ili stalnog suficitnog vlaţenja vodom, utvrĊene su cetiri klase tala, i to:
nerazvijena tla, glejna tla, tresetna tla i antropogena (hidromeliorirana) tla. Hidromorfna tla
106
na podruĉju ţupanije su malo zastupljena, zauzimaju površinu od 12,93 ha ili 2,9 % i
uglavnom su razvijena na podruĉju donjeg toka rijeke Neretve, dakle ispod Ĉapljine i cijelo
Hutovo blato.
Temeljem podataka iz tablice 20. vidno je da je na prvom mjestu po zastupljenosti, na
podruĉju HNŢ/K, Crnica na vapnencu i dolomitu ( Kalkomelanosol) i zauzima površinu od
126,30 ha ili 28,9 % , potom SmeĊe tlo na vapnencima i dolomitima ( Kalkokambisol) 107.12
ha ili 24,5 %, te Rendzina 46.12 ha ili 10,6 % i Crvenica ( Terra rossa) 28,40 ha ili 6,5 %.
Na podruĉju HNŢ/K najmanje je zastupljeno Tresetno glejno tlo ( 0,25 ha ili 0,06 %).
10.6.2. Kategorije korištenja zemljišta na području HNŽ/K
Temeljem istraţivanja u okviru Projekta„ Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na podruĉju
Hercegovaĉko-neretvanske ţupanije/kantona, u mjerilu 1:25000“ utvrĊeno je da ukupna
površina ţupanije/kantona iznosi 436.743,08 ha, od tog:
- poljoprivredno zemljište zauzima površinu od 206.724,48 ha ili 47,33 %,
- šumsko zemljište 217.856,58 ha ili 49,88 %,
- neplodno zemljište ( izgraĊeno, deponije i hidrografija) 12.162,02 ha ili 2,78 % .
Tablica br. 20. Struktura zemljišnih površina po općinama u HNŢ/K
(Izvor podataka: Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na području HNŢ/K)
Temeljem podatka u tablici 21. vidno je da najveći udio poljoprivrednog zemljišta, u odnosu
na ukupnu površinu općine, ima općina Ĉapljina, zatim općine Mostar, Konjic, Prozor/Rama,
Stolac, Ĉitluk, Jablanica, Ravno i Neum.
Naravno, udio obradivog zemljišta, odnosno zemljišta pojednih bonitetnih kategorija u
ukupnim poljoprivrednim površinama je sasvim drugaĉiji, tablica 22.
Naime, sukladno tada vaţećem Naputku o stručnim mjerilima za razvrstavanje zemljišta u
bonitetne kategorije (Sl. novine FbiH, 49/98) zemljišta HNŢ/K razvrstana su u bonitetne
Općine Ukupna
površina
(ha)
Poljop.
zemljište
(ha)
%
Šumsko
zemljište
(ha)
%
Neplodno
zemljište
(ha)
%
IzgraĊ.
zemljište
(ha)
%
Hidrog
rafija
(ha)
%
Ĉapljina 25.414,05 15.482,69 60,92 8.318,08 32,73 1.613,27 6,35 1.137,92 4,47 475,35 1,88
Ĉitluk 18.099,16 7.724,77 42,68 9.448,89 52,21 925,51 5,11 881,78 4,87 43,73 0,24
Jablan. 29.727,79 11.657,29 39,21 17.252,24 58,03 818,26 2,74 247,96 0,83 570,30 1,91
Konjic 48.184. 56 24.767,74 51,40 21.503,78 44,63 1.912,77 3,97 259,08 0,54 1.653,6 3,43
Mostar 115.889,49 60.652,99 52,34 52.524,60 45,32 2.711,9 2,34 2.155,18 1,86 556,72 0,48
Neum 24.607,74 8.535,66 34,69 14.398,85 58,51 1.673,23 6,80 208,82 0,85 1.464,4 5,95
P./Rama 48.184,29 24.767,73 51,40 21.503,78 44,63 1.653,69 3,43 259,07 0,54 1.653,6 3,43
Ravno 32.194,63 11.558,61 35,9 20.285,65 63,01 350,37 1,09 241,76 0,75 108,61 0,34
Stolac 27.904,06 13.266,12 47,55 13.800,40 49,45 837,53 3,00 613,83 2,20 223,70 0,80
HNK 436.743,08 206.724,4 47,33 217.856,5 49,88 12.162,02 2,78 6.164,92 1,41 5.997,0 1,37
107
kategorije, gdje prva (I) kategorija predstavlja najbolje zemljište, a osma (VIII) najlošije
zemljište.
Izvršena kategorizacija poljoprivrednog zemljišta pokazuje da je na podruĉju HNŢ/K je
zastupljeno šest bonitetnih kategorija poljoprivrednog zemljišta i to: II, III, IV (IVa i IVb), V,
VI i VII kategorija. Najzastupljenija je VII bonitetna kategorija ( 122.481,21 ha ili 28,04%),
potom VI (46.554,16 ha ili 10,66%), V ( 16.548,64 ha ili 3,79%), IVb (10.583,84 ha ili
2,42%), III ( 6.613,36 ha odnosno 1,51%) i II bonitetna kategorija ( 2.285,86 ha odnosno
0,52%), a najmanje je zastupljena IVa bonitena kategorija( 1.657,38 ha odnosno 0,38%).
Tablica br.21.Kategorije zemljišta poljoprivrednih površina po općinama u HNŢ/K
(Izvor podataka: Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na području HNŢ/K)
Temeljem navedenog vidljivo je da je odnos kvalitetnijih prema manje kvalitetnim
kategorijama zemljišta pomjeren u stranu manje kvalitetnih kategorija. Naime, I. bonitetena
kategorija zemljišta nije uopće utvrĊena na podruĉju HNŢ/K, dok je druga bonitetna
kategorija zemljišta utvrĊena samo na podruĉju općine Ĉapljina i Ravno, te su tla ove
kategorije najkvalitetnija tla na podruĉju HNŢ/K.
Temeljem grupiranja bonitetnih kategorija zemljišta u cjeline-zone koje se meĊusobno
razlikuju, ne samo prema proizvodnoj sposobnosti, nego i po uvjetima proizvodnje i naĉinu
korištenja, na podruĉju HNŢ/K izdvojeno je pet (5) zona, i to: tri agrozone te zona šuma i
zona urbanih podruĉja. Naime, podjela poljoprivrednih površina na podruĉju HNŢ/K izvršena
je u tri agro-zone:
I agrozona –zemljišta namjenjena isključivo za intenzivnu poljoprivrednu
proizvodnju,
OPĆINE II (ha) III(ha) IVa/IVb (ha) V(ha) VI (ha) VII(ha)
Ĉapljina 1.655,30 1.448,26 379,51/
784,12 1.239,50 1.388,24 8.587,78
Ĉitluk - 2.045,97 40,46/
1.981,98 526,36 178,55 2.951,44
Jablanica - 72,64 218,05/
263,34 651,16 325,37 10.126,73
Konjic - 256,28 -/1.779,81 6.707,14 9.183,90 35.151,48
Mostar - 701,37 1.109,37/
2.162,97 3.347,73 22.881,83 30,539,73
Neum - 400,38 -/123,84 512,85 804,60 6.693,99
P/Rama - - -/1.206,27 1.509,54 4.736,01 17.315,92
Ravno 630,56 1.306,56 -/59,67 665,66 971,46 7.924,70
Stolac - 381,92 -/2.221,85 1.388,70 6.084,21 3.189,44
HNŢ/K 2.285,86 6.613,36 1.657,38/
10.583,84 16.548,64 46.554,16 122.481,21
108
II agrozona–zemljišta, uglavnom, namijenjena za poluintenzivnu poljoprivrednu
proizvodnju,
III agrozona- zemljišta za ekstezivnu poljoprivrednu proizvodnju.
Preostale dvije zone su:
IV zona- zona šuma i
V zona - urbani prostori i površine isključene iz sfere biljne proizvodnje.
.
Grafikon br.4. Zastupljenost pojedinih zona na području HNŢ/K
Zastupljenost zona na području HNŽ/K
IV zona
49,88%
V zona
2,78%I agrozona
4,84% II agrozona
14,45%
III agrozona
28,04%
I agrozona
II agrozona
III agrozona
IV zona
V zona
Grafikonom br.4. prikazana je zastupljenost pojedinih zona na podruĉju HNŢ/K, a njihova
prostorna distribucija (umanjen preslik) prikazan je prikazom br. 2.
Vidljivo je da je u okviru poljoprivrednih zona najmanje zastupljena I. agrozona (4,84%), tj.
zemljišta namjenjena iskljuĉivo za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju, te se nameće
konstatacija da pravog obradivog tla za intenzivnu oraniĉnu, voćarsku i vinogradarsku
proizvodnju na podruĉju HNŢ/K ima veoma malo stoga je potreba ĉuvanja vrijednih
obradivih kategorija zemljišta prva zadaća svih tijela uprave općina, ţupanije/kantona i
vlasnika. TakoĊer, i tla II. agrozone, koja zauzimaju 14,45 % od ukupne površine ţupanije,
treba zaštiti od izvan-poljoprivredne namjene osim u iznimnim sluĉajevima.
109
Prikaz br. 2 Karta upotrebne vrijednosti zemljišta HNŢ/K
110
Kada se promatraju površine pojedinih zona po općinama na podruĉju HNŢ/K (tablica 23.)
vidljivo je da je na podruĉju većine općina najzastupljenija IV. zona - zona šuma, osim na
podruĉju općine Ĉapljina gdje je najzastupljenija III. agrozona.
Tablica br. 22. Stanje zastupljeno stizona po općinama u HNŢ/K
Općina AgrozonaI
.
ha
Agrozona II.
ha
Agrozona III.
Ha
Zona šuma
ha
Zona
neplodnoha
Ukupno
ha
Ĉapljina 4.267,19 2.627,74 8.587,78 8.318,09 1.613,27 25.414,05
Ĉitluk 4.068,41 704,91 2.951,44 9.448,89 925,51 18.099,16
Jablanica 554,03 976,53 10.126,73 17.252,24 818,26 29.727,79
Konjic 2.036,69 15.891,04 35.151,48 60.324,08 1.319,20 114.721,88
Mostar 3.883,71 26.229,56 30.539,73 52.524,60 2.711,90 115.889,49
Neum 524,22 1.317,45 6.693,99 14.398,85 1.673,23 24.607,74
Prozor/
Rama
1.206,27 6.245,55 17.315,92 21.503,78 1.912,77 48.184,29
Ravno 1.996,79 1.637,12 7.924,70 20.285,65 350,37 32.194,63
Stolac 2.603,77 7.472,91 3.189,44 13.800,40 837,53 27.904,06
HNŢ/K 21.140,45 63.102,80 122.481,21 217.856,58 12.162,01 436.743,08
(Izvor podataka: Karta upotrebne vrijednosti zemljišta HNŢ/K)
Temeljem svega naprijed navedenog moţe se zaključiti da, zbog prirodno oskudnog
kvalitetnog zemljišnog fonda na području HNŢ/K posebnu pozornost treba posvetiti
racionalnom korištenju, čuvanju i zaštiti tla/zemljišta. Naime, ne smije se dozvoliti daljnji
gubitak kvalitetnog tla/zemljišta jer je ispravljnaje takvih grešaka u budućnosti oteţano ili
nemoguće.
Politika prema tlu/zemljištu
Tlo/zemljište je izrazito osjetljiv medij o kome se mora voditi stalna skrb i kojim se mora
planski gospodariti. Imajući u vidu da je utvrĊivanje bilance i kvalitete zemljišta temelj za
planiranje razvoja Temeljne smjernice kao i naĉela zaštite, racionalnog i pravilnog
gospodarenja poljoprivrednim zemljištem proistjeĉu iz Zakona o poljoprivrednom zemljištu
(„Sluţbene novine Federacije BiH“, broj 52/09) te ostalih zakonskih i podzakonskih propisa.
U cilju namjenskog i racionanog korištenja i zaštite poljoprivrednog zemljišta na području
HNŢ/K neophodno je poduzeti niz mjera i aktivnosti i to:
o izrada osnova, programa i projekata zaštite, korištenja i ureĊenja poljoprivrednog
zemljišta;
o uspostaviti trajni monitoring stanja i promjena u poljoprivrednom zemljištu;
o uspostaviti i odrţavati informacijski sustav za poljoprivredno zemljište;
o izraditi Projekt višenamjenskog vrednovanja, zaštite i optimalno korištenje zemljišta;
o voditi evidenciju o neobraĊenom poljoprivrednom zemljištu i o zemljištu koje je
promijenilo namjenu;
111
o sreĊivanje zemljišno knjiţnog i katastarskog stanja;
o poticati promet poljoprivrednog zemljišta ( zakup i koncesija)
o poticati okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta;
o razminiranje poljoprivrednog zemljišta;
o zaštititi poljoprivredno zemljište od raznih vidova oštećenja i uništenja;
o vršiti sustavnu kontrolu plodnosti tla/zemljišta;
o izdvajati financijskih sredstava ( poticaje) za ureĊene i zaštitu poljoprivrednog
zemljišta, izraditi programe podizanja javne svijesti o znaĉaju tla i potrebi
poduzimanja mjera zaštite tla/zemljišta.
Informiranje i edukacija o zemljištu ima primarni znaĉaj u podizanju svijesti o njegovu
znaĉaju. Programe edukacije treba organizirati resorno ţupanijsko/kantonalno ministarstvo s
relevantnim znanstveno-struĉnim institucijama.
S obzirom na znaĉaj i sloţenost zemljišne problematike smatramo da bi bilo poţeljno da se u
općinama osnuju specijalizirani odjeli za poljoprivredno zemljište koji bi usko suraĊivali s
resornim ţupanijskim/kantonalnim ministarstvima ili sektorima za poljoprivredu.
Gospodarenje poljoprivrednim zemljištem
Prirodne karakteristike tla definišu ovaj resurs kao izrazito osjetljiv medij o kome se mora
voditi briga i sa kojim se mora planski raspolagati. Uzimajući u obzir ĉinjenicu da su velike
površine zemljišta u HNŢ/K jako plitka, ukazuje na ĉinjenicu da se zbog svega ovog znatan
dio zemljišta moţe svrstati u katogoriju osjetljivih tala i koji zahtijevaju dodatnu brigu,
posebice naĉine upravljanja i primjenu posebni proizvodnih praksi. U tom smislu je
neophodno izraditi Program gospodarenja i Projekat višenamjenskog vrednovanja
poljoprivrednog zemljišta, kao i odgovarajuće tematske karte proizvodnih podruĉja.
Osim toga poljoprivredno zemljište je veoma ugroţeno nekontroliranom urbanizacijom kao i
povećanim zahtijevima za promjenom namjene zemljišta, a koja prati privredni razvoj
društva. Zbog neadekvatnog korištenja i upravljanja zemljištem suoĉeni smo i sa fiziĉkim
nestankom zemljišta, te uništavanjem strukture zemljišta i smanjenjem mogućnosti korištenja
zemljišta, a što se sve negativne odraţava i na kvalitet ţivota u ruralnim podruĉjima.
Zakon o poljoprivrednom zemljištu se implementira kako na ţupanijskom/kantonalnom tako i
na općinskom nivou, te je zbog toga izraţen problem razmjene podataka o promjeni namjene
korištenja zemljišta, prikupljenim sredstvima koja se plaćaju na ime taksi pri promjeni
namjene i kako se ta sredstva koriste. Svaka ţupanija/kanton, odnosno nadleţno ministarstvo
pravi vlastiti program poboljšanja kvaliteta poljoprivrednog zemljišta na koji troši prikupljani
novac. Pošto ne postoji sistematsko praćenje kvaliteta zemljišta, niti jasna prioritizacija
ugroţenih podruĉja, ova ulaganja nisu koordinirana i samim tim njihova efikasnost i
efektivnost su umanjene.
112
Naĉela, i smjernice upravljanja zemljištem
Temeljna naĉela zaštite i racionalnog korištenja poljoprivrednog zemljišta su:
o naĉelo prevencije, kako bi se sprjeĉila dalja degradacija poljoprivrednog zemljišta,
o naĉelo sanacije, rekultivacija i remedijacija površina koje su već zagaĊene ili oštećene,
o naĉelo odrţivog korištenja, intenziviranje proizvodnje i razvoj ruralnih podruĉja,
o naĉelo gospodarenja, pravilno upravljanje i zaštita poljoprivrednog zemljišta.
Smjernice kao i naĉela zaštite i racionalnog korištenja poljoprivrednog zemljišta proistiĉu iz
Zakona o poljoprivrednom zemljištu“, te ostalih zakonskih i podzakonskih akata. U tom
smislu naglašene su slijedeće smjernice:
o stvoriti i ojaĉati kapacitete koji će omogućiti dostizanje racionalne proizvodnje kroz
optimalno korištenje raspoloţivih zemljišnih resursa, gdje je veoma niska dosadašnja
iskorištenost raspoloţivog zemljišnog fonda,
o povećati ulaganja u infrastrukturu, preraĊivaĉke kapacitete i ruralni razvoj,
o unaprijediti sistem ureĊenja zemljišta kroz adekvatne tehniĉke mjere, agro i
hidromelioracije, rekultivaciju i remedijaciju poljoprivrednog zemljišta,
o urediti reguliranje vodnog reţima tla (odvodnja i navodnjavanje) kao komponente
odrţivosti i razvoja procesa koji se odvijaju na i u samim zemljištu, kroz formiranje
udruga korištenja voda u poljoprivredi, kao i uspostaviti sistem zaštite od poplava,
o unaprijediti sistem monitoringa koji će omogućiti internacionalnu saradnju u ovoj
oblasti i stalno uporeĊivanje sa ostatskom EU i svijeta,
o uspostaviti zemljišni informacioni sistem koji će evidentirati i pratiti sve aktivnosti
koje se manifestiraju na zemljištu i u samom tlu, a vezane za kvalitet tla i ostale
resurse u poljoprivredi,
o stvoriti kapacitete koji će pratiti degradaciju i destrukciju poljoprivrednog zemljišta
uzrokovanu glavnim privrednim i ţivotnim aktivnostima ĉovjeka – industrija,
transport, urbanizacija, rudarstvo i sl.,
o kreirati ciljane aktivnosti za degradirana zemljišta, kroz mehanizam tipa „zagaĊivaĉ
plaća“ kako bi se obezbijedio priliv i privatnog i javnog kapitala za remedijaciju već
oštećenih zemljišta,
o uspostaviti sistem vrjednovanja i rejonizacije zemljišta za sve vidove biljne
proizvodnje kroz izraţenu pogodnost za sve uzgajane kulture,
o definirati autohtonih kulturno historijska proizvodna zemljišta (zaštićena podruĉja) na
kojima se njeguje tradicionalni naĉin obrade zemljišta kao nacionalna baština i
kulturno historijsko blago uvezano u ruralni razvoj i turistiĉke aranţmane,
o uspostaviti zonu zaštićenih djeviĉanskih zemljišta (netaknuta priroda),izdvojena
podruĉja u kojima nema ili je ljudska aktivnost svedena na minimum,
o usaglašavati i izraditi dokumente prostornog planiranja (prostorni planovi, urbanistiĉki
planovi i regulacioni planovi) smjernice i kriterije vrjednovanja kroz upotrebnu
vrijednost zemljišta ( bonitetne kategorije, agrozone i sl.).
113
Veoma je vaţno naglasiti da niti jedno od ovih naĉela i smjernica nije kreirano tako da je
postavljen cilj koji treba u odgovarajućem periodu ostvariti; oni treba da posluţe samo kao
pokazatelji razvoja situacije i pokazatelji da li se planirane aktivnosti provode prema planu.
Preporuke gospodarenja zemljištem
U sklopu realizacije programa gospodarenja poljoprivrednim zemljištem neophodno je
poduzeti odgovarajuće aktivnosti koje imaju za cilj zaštitu i racionalno korištenje
poljoprivrednog zemljišta, a koje su predloţene u narednoj tabeli.
Preporuke:
Promjene namjene
o Pratiti nivo gubljenja poljoprivrednog zemljišta na godišnjem nivou.
Razvijenost sistema monitoringa zemljišta
o Izgraditi efikasan i integrisan sistem promjena u naĉinu korištenja kao i praćenje
unapreĊenja stanja i promjena u i na tlu.
Evidencije i procjena vrijednosti poljoprivrednog zemljišta
o Ukloniti prepreke u uspostavi efikasnog trţišta zemljištem.
o Neadekvatan katastar i zemljišne knjige, tako da je procedura provjere vlasništva
veoma duga i u nekim opštinama veoma komplikovana.
Problemi:
o Ne postoji precizna i vjerodostojna kategorizacija i inventarizacija zemljišta,
koja bi bila praćena setom namjenskih tehniĉkih karata.
o Podaci o pretvorbi zemljišta su neaţurni i nisu sreĊeni odnosno neuredni su.
o Ne postoji evidencija o svim promjenama u prostoru.
o Nije uspostavljen efikasan sistem identifikacije nastalih promjena.
o Katastri i zemljišne knjige nisu uredno voĊene.
o Oštećenja zemljišta svrstani su u slijedeće kategorije: infekcija, kontaminacija,
degradacija i destrukcija.
114
Tablica br. 22 a. Gospodarenje zemljištem (aktivnosti, realizacija, institucije)
Aktivnosti gospodarenja
Faze realizacije Institucije
Definiranje granica i bilans stanja po katastarskim kulturama
-utvrđivanje stvarnog stanja poljoprivrednog zemljišta -digitalizacija katastra u GIS formatu
- FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna
ministarstva i općine
- Relevantne znanstvene i stručne institucije - Federalna i županijske/kantonalne uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove.
Višenamjensko
vrednovanje, zaštita i
optimalno korištenje
poljoprivrednog
zemljišta
-izrada karte pogodnosti zemljišta prema gajenim kulturama
- FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna
ministarstva i općine
- Relevantne znanstvene i stručne institucije
Povedanje produktivnosti tla
-sistem kontrole plodnosti tla i -izrada fertilizacionih planova
-FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna
ministarstva i općine
- Relevantne znanstvene i stručne institucije .
Utvrđivanje stanja onešišdenja tla/zemljišta
-pradenje stanja kontaminacije tla teškim metalima i organskim polutantima
- FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna
ministarstva i općine
- Relevantne znanstvene i stručne institucije
Uspostava katastra zagađivača
-utvrđivanje liste zagađivača poljoprivrednog zemljišta
- FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna
ministarstva i općine
- Relevantne znanstvene i stručne institucije
Prevencija i zaštita tla - izrada Programa -provođenje mjera prevencije i zaštite tla
- FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna
ministarstva i općine
- Relevantne znanstvene i stručne institucije
Unaprjeđenje ruralnih područja
-program unapređenja poljoprivredne proizvodnje u ruralnim područjima -definisanje zaštidenih područja sa tradicionalnim načinom proizvodnje
- FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna
ministarstva i općine
- Relevantne znanstvene i stručne institucije
Uređenje poljoprivrednog zemljišta
-program uređenja sa tehničkim, agrotehničkim i hidrotehničkim mjerama,
- FMPVŠ, županije/kantoni, opdine - Relevantne znanstvene i stručne institucije
Odvodnja, navodnjavanje i zaštita od poplava
-formiranje udruga korisnika voda za navodnjavanje, odvodnju i zaštitu od poplava
- FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna
ministarstva i općine
- Relevantne znanstvene i stručne institucije
Remedijacija i rekultivacija
-projekat sanacije i rekultivacije zapuštenih i oštedenih poljoprivrednih zemljišta
- FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna
ministarstva i općine
- Relevantne znanstvene i stručne institucije
Promet, zakup i koncesija
-program funkcionalnog korištenja državnog zemljišta
- FMPVŠ, resorna županijska/kantonalna
ministarstva i opdine
115
Monitoring stanja i promjena poljoprivrednog zemljišta i uspostava informacijskog sustava poljoprivrednog
tla/zemljišta
-pradenje stanja i promjena u i na tlu/zemljištu -zaštita tla/zemljišta -uspostava informacionog sistema za zemljište (ZIS )
- FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna
ministarstva i općine
- Relevantne znanstvene i stručne institucije
Izrada zakonske legislative
-donošenje propisa i podzakonskih akata
- FMPVŠ, resorna ţupanijska/kantonalna
ministarstva i općine
- eksperti iz relevantnih znanstvenih i stručneih institucija
10.6.3. Hidromeliorativne mjere
Odvodnjavanje poljoprivrednih zemljišta je skup odgovarajućih radova i mjera, kojima se
otklanja višak vode s ciljem reguliranja i poboljšanja vodnog reţima u tlu.
Navodnjavanje predstavlja umjetno dovoĊenje vode na poljoprivredno zemljište u cilju
zadovoljenja potreba biljaka za vodom, tj. konstantno osiguravanje visokih prinosa
poljoprivrednih kultura. Problem koji u posljednje vrijeme postaje sve izraţeniji je zagaĊenje
zemljišta i vodnih resursa zbog nestruĉne i neracionalne upotrebe gnojiva. Nedostatak ili
manjak vode izaziva sušne efekte i smanjuje ili sasvim uništava prinose kultura. Najveći su
manjkovi vode u BiH na podruĉju u HNŢ/K, U svijetu se pridaje velika vaţnost
navodnjavanju (265 milijuna ha, 18% od ukupne obradive površine).
Razlozi za navodnjavanje poljoprivrednih površina
Navodnjavanje kao melioracijska mjera ima za cilj nadoknaditi nedostatak vode koji se javlja
kod uzgoja poljoprivrednih kultura, odnosno korigiranje prirodnog reţima vlaţenja umjetnim
dodavanjem vode u trenutku podobnom za pravilan razvoj biljke omogućava podizanje
dostignutog praga u proizvodnji ratarskih kultura i u godinama koje su sušne - što je sve
uĉestalija pojava u zadnjih 20 godina. TakoĊer, navodnjavanje omogućava i bolje iskorištenje
zemljišta uvoĊenjem druge ţetve. Navodnjavanjem se do neke mjere kompenziraju negativni
uĉinci smanjenja prihrane kemijskim sredstvima za prinose, te se omogućava proizvodnja
„zdrave hrane“. Tendencija smanjenja godišnjih oborina pogotovo u vegetacijskom razdoblju
dovela je do povećanog interesa za navodnjavanjem na podruĉju HNŢ/K. Izostanak
navodnjavanja jedno je od glavnih ograniĉenja razvitka poljoprivredne, a u vezi s tim i
proizvodnje u ostalim granama koje ovise o njoj što ima znaĉaj za stabilnost ukupnog, a
posebno prehrambene grane gospodarstva. Pored spreĉavanja suše, kao elementarne nepogode
u poljoprivrednoj proizvodnji, navodnjavanjem se općenito povećavaju prinosi, povećava se
stupanj korištenja zemljišta a otvara se mogućnost druge sjetve, s znatnim povećanjem
kvalitete plodova.
116
Razlozi za navodnjavanje podruĉja:
o povećanje prinosa biljnih kultura, stabilizacija proizvodnje u sušnim razdobljima
o i promjena strukture sjetve;
o orijentacija trţišnoj ekonomiji i visokoprofitabilnim kulturama uz znatno
o reduciranje uvoza;
o smanjena ponuda povrća domaćih proizvoĊaĉa;
o globalne klimatske promjene - nestašica vode;
o smanjenje raspoloţivog prostora za proizvodnju hrane;
o sniţavanje razine podzemnih voda;
o negativna vodna bilanca u vegetacijskom razdoblju;
o korištenje voda i za potrebe navodnjavanja, a ne samo vodoopskrbe, industrije,
energije i dr.
Vodni reţim dominantno ovisi od oborina koje manje padaju tijekom vegetacije, a više u
jesensko-zimskom periodu. Te oborine zbog nereguliranih kraških vodotoka vodom više
snabdijevaju more nego kraška polja pa su tako malo korisne za poljoprivredu. Ipak, njihovo
obilje formiralo je bogatu mreţu vodotoka te stacionarnih voda i njihovih akumulacija.
Glavni kopneni vodeni potencijal HNŢ/K ĉini rijeka Neretva koju svojim dotocima
nadopunjuju brojne pritoke kao Neretvica, Rama, Grabovica, Dreţnica, Buna, Radobolja,
Trebiţat, Krupa, Bregava i dr. One grade bogato raspleteni sustav ukupnog ţivota podruĉja, a
glavne meĊu njima sa mogućnostima navodnjavanja i temelje proizvodnje hrane u HNŢ/K.
MeĊu stacionarnim vodama prednjaĉi atraktivni rezervat Hutovo Blato, te za turizam pogodno
Blidinjsko, Boračko i Blatačko jezero. Najvišu energetsku, te potencijalnu vodonatapnu i
akvakulturnu vrijednost na kraju imaju i Jablaničko te Ramsko jezero, kao i akumulacije
brana Grabovica, Salakovac i Mostar.
Primjena hidrotehniĉkih i hidromeliorativnih mjera najĉešće podrazumijeva zahvate koji se
poduzimaju skupa sa vodoprivredom. Ti zahvati posebno se odnose na ureĊenje bujica,
regulacije vodotoka i zaštitu od vanjskih poplavnih voda.
Mjere odvodnje i navodnjavanja su široko poznate. S toga se one ovdje neće eksplicirati, već
mogu biti predmetom pojedinaĉnih projekata i stanja na terenu, i to nakon detaljnih
istraţivanja.
Prioriteti hidromeliorativnih mjera
Hutovo blato: IzgraĊen sustav objekata za zaštitu od poplava (nasipi, obodni kanali,crpne
stanice, ustave, odvodna kanalska mreţa) i djelimiĉno je uraĊena detaljna odvodnja koja nije
u funkciji. Potrebna detaljna odvodnja na oko 500 ha i navodnjavanje na ukupnim
poljoprivrednim površinama. Višićka kaseta(1.040); Svitavska kaseta (1.340); Karaotoĉko
podruĉje (525); Deransko podruĉje (1.452).
117
Gabelsko polje: Najveći dio površina je priveden kulturi. IzgraĊen je sustav temeljne
odvodnje i sustav za navodnjavanje na oko 150 ha (od potrebnih 1070). Nedostaje širi sustav
za navodnjavanje.
Stolaĉko – Vidovsko polje: Plavljenjem se navodnjavalo cca 190 ha (od mogućih 320) na
društvenom sektoru i to vrlo neracionalno. IzgraĊena je crpna stanica sa cijevnom mreţom i
hidrantima za oko 70 ha koja se nalazi u lošem stanju. Navadnjavanje je prioritet.
Mostarsko polje: Prije rata se navodnjavalo oko 600 ha uglavnom vinove loze.
Navodnjavanje se obavlja kišenjem, površinski, a na nekim površinama i drip sustavom oko
200 ha (od potrebnih 4.000). Trenutno ovaj sustav je van funkcije. Potrebno navodnjavanje.
Bijelo polje: Bio je izgraĊen sustav za navodnjavanje na oko 500 ha, i to plavljenjem iz
otvorenih Al-cijevi i kišenjem sa prijenosnim garniturama. Trenutno je sustav van uporabe
osim crpne stanice za lokalitet Ţeljuša. Prioritet je navodnjavanje.
Mostarsko blato: Zbog svakogodišnjih poplava u donjem dijelu polja površine oko 2.700 ha,
onemogućena je intenzivna poljoprivredna proizvodnja. Intenzivnija proizvodnja odvija se u
višim zonama polja na oko 1.200 ha. IzgraĊeni su neki odvodni kanali, 2 tunela spojena
kanalom i brzotok od izlaza iz drugog tunela do rijeke Jasenice u okviru sustava obrane od
poplava. Sadašnje stanje objekata i njihovi kapaciteti su nedovoljni za zaštitu Mostarskog
blata od poplava i stvaranje uvjeta za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju. Potrebne
sveobuhvatne mjere u zajednici sa vodoprivredom u cilju zaštite i odvodnje suvišnih voda
koje plave i do 6 mjeseci godišnje.
Plato Brotnjo: Postojeća proizvodnja nije u skladu s mogućnostima zbog deficita vode u
ljetnim mjesecima. Potrebno navodnjavanje.
Popovo polje: IzgraĊene su HE na Trebišnjici i regulirano korito Trebišnjice kroz Polje.
Izvršeno kompleksno ureĊenje tla sa navodnjavanjem na oko 900 ha. Predstoje mjere
ureĊenja zemljišta, a naroĉito navodnjavanja na federalnom dijelu BiH.
Dubrave: Proizvodnja je raznovrsna i bogata. Temeljni problem predstavlja nedostatak vode
u ljetnim mjesecima.
Od ukupno 28.502 ha kraških polja i površi na podruĉju HNŢ/K, na najvećem dijelu površina
od oko 23.500 ha treba izgraditi sustave za navodnjavanje poljoprivrednih kultura. Na oko
3.000 ha treba izgraditi cijevnu drenaţu.
Primjena hidrotehniĉkih i hidromeliorativnih mjera najĉešće podrazumijeva zahvate koji se
poduzimaju skupa sa vodoprivredom. Ti zahvati posebno se odnose na ureĊenje bujica,
regulacije vodotoka i zaštitu od vanjskih poplavnih voda.
118
Izvor podataka: Strategija razvoja poljoprivrede hercegovačko-neretvanske Ţupanije (2004-2007)
PREDNOSTI (Strenghts) SLABOSTI (Weaknessis)
Prirodne i zemljišne odlike
povoljni agroekološki uvjeti za
proizvodnju hrane,
znaĉajan udio oranica i bašti u okviru
ukupnih površina poljoprivrednog
zemljišta-u privatnom vlasništvu,
sistematizirana baza podataka u
pogledu bonitiranja zemljišta i
zoniranja (izraĊena Karta upotrebne
vrijednosti zemljišta),
mreţa vodenih tokova jedan od
kljuĉnih aspekata,
mogućnost korištenja na mikro
prostoru dva proizvodna rejona,
mediteranski i submediteranski rejon,
izuzetno povoljan geografski poloţaj
Prirodne i zemljišne odlike
veliki dio poljoprivrednog zemljišta nije
obraĊen (prema istraţivanjima i
procjenama 35% oranica nije
obraĊeno),
usitnjenost proizvodnih parcela,
na podruĉju nekim općinama reljefne
odlike ne daju mogućnost niti za jedan
od oblika poljoprivredne proizvodnje
MOGUĆNOSTI (Opportunities) OPASNOSTI (Threats)
Prirodne i zemljišne odlike
efikasnija provedba odredbi Zakona o
poljoprivrednom zemljištu,
revidirati postojeći zakon o
poljoprivrednom zemljištu na razini
FbiH,
razminiranje visoko produktivnog
poljoprivrednog zemljišta i drugog
zemljišta,
ureĊenje poljoprivrednog zemljišta-
tehniĉkim, agrotehniĉkim i
hidrotehniĉkim mjerama,
podizanja javne svijesti o znaĉaju tla i
potrebi poduzimanja mjera zaštite
poljoprivrednog zemljišta,
bolje korištenje vodnih potencijala za
natapne sustave,
raznovrsnost reljefa, agroekološke i
druge atrakcije i atraktivnosti
iskoristiti kao šansu seoskom turizmu
Prirodne i zemljišne odlike
opasnost od daljnjeg usitanjavanja
proizvodnih parcela,
neopravdana prenamjena kvalitetnog
poljoprivrednog zemljišta u izvan
poljoprivredne svrhe,
erozija,
promjenljivi klimatski uvjeti,
(temperature, a pogotovo padavine
variraju po koliĉini i rasporedu na razini
pojedinih općina i po godinama)
119
11. MOGUĆNOSTI I ZAPREKE RAZVITKU
11.1. Opća ograničenja
Dakle, postoje brojna ograniĉenja u sektoru agrara na koje strategija daje odgovor i predlaţe
rješenja, ali sa ĉinjenicama koje moramo imati u vidu:
o veći broj obiteljskih gospodarstva nema startnu poziciju za konkurenciju iz okruţenja,
o nepovoljna ekonomska situacija na svim razinama,
o veoma usitnjen posjed sa niskom razinom intenzivosti, oteţanim uvjetima u
proizvodnji, zaostatkom tehniĉko-tehnoloških rješenja,
o izraţena destrukcija prostora i dalje usitnjavanje i trajni gubitak zemljišta,
o poljoprivreda je ĉesto dodatno zanimanje što usporava modernizaciju i trţišnu
orjentaciju gospodarstva,
o niska razina znanja kod proizvoĊaĉa,
o niska razina organizacije sektora poljoprivrede u općinama,
o nedovoljan financijski input u potporama, neadekvatna kreditna politika,
o nedostatak poljoprivrednih struĉnih sluţbi u široj proizvodnoj praksi, nauĉna
istraţivanja nisu dovoljno usklaĊena sa razvojnim potrebama sektora agrara.
Pored navedenih primarnih, evidentni su i drugi ograniĉavajući segmenti za revitalizaciju
agrara, prije svega zastarjelost opreme i tehnologije proizvodnje, nizak stupanj primjene
mehanizacije, usitnjenost primarne poljoprivrede, nizak obim proizvodnje po obiteljskom
gospodarstvu, relativno visoka cijena inputa u krajnjem proizvodu, niska razina trţišne
prodaje, neorganiziranost i nepostojanje ĉvrstih oblika horizontalnog i vertikalnog
povezivanja proizvodnje i prerade.
11.2. Agroekološki uvjeti i resursi
Temeljne karakteristike agroekoloških uvjeta izraţene su ekstremnim obiljeţjima i variraju od
mediteranskog do kontinentalnog podruĉja s obiljeţjima ekstremnih vegetacijskih niskih ili
visokih temperatura, razliĉitih geoloških supstrata, vodnog i zraĉnog reţima, insolacije i
padavina, te dugih agroekoloških uvjeta. Navedene ĉinjenice sastavni su dio ukupnog sektora
agrara na koji se moţe samo u manjoj mjeri utjecati.
HNŢ/K ne raspolaţe znatnijim resursima obradivih poljoprivrednih površina za komercijalnu
proizvodnju ratarskih kultura koje zahtjevaju veće površine, kao što su proizvodnja krušnih
(strnih) ţita, kukuruza, jednogodišnjih i višegodišnjih krmnih kultura. Na drugoj strani ona
raspolaţe znatnom površinom prirodnjh livada i pašnjaka, pa time i potencijalom za stoĉarsku
proizvodnju, naroĉito govedarstvo, ovĉarstvo i kozarstvo u višim i visokim zonama HNŢ/K,
prije svega u Konjicu, i Prozoru/Rami. Uprkos ograniĉenim površinama, HNŢ/K je u
proizvodnom smislu veoma raznovrstan. Zastupoljenost velikog broja poljoprivrednih grana
120
uvjetovana je, prije svega, razliĉitim prirodnim ambijentom. Tako je u niskim i niţim zonama
zastupljeno voćarstvo i vinogradarstvo, rano povrće, a na višim i visokim zonama, koštiĉavo i
jezgriĉavo voćarstvo i ekstenzivno stoĉarstvo (uzgoj goveda, ovaca i koza). Od povrtnih
kultura dominira proizvodnja krompira. Ova široka paleta proizvodnji moţe da znaĉi prednost
s jedne strane, ali nemogućnosti da trţištu ponudi veće koliĉine proizvoda, je istovremeno i
nedostatak. Kompenzacija za ovaj nedostatak moţe se naći u ĉinjenici da zemljište, generlno
uzevši, nije izraubovano i da se u HNŢ/K još uvijek primjenjuje niska razina mineralnnih
Ċubriva i sredstva za zaštitu bilja.
Ukoliko se stavi u odnos veliĉina poljoprivrednih površina i vrijednosti ostvarene proizvodnje
i bez dubljih analiza dolazi se do zakljuĉka o nedovaljnoj iskorištenosti poljoprivrednih
resursa. Neiskorištenost zemljišta nalazi se ĉak i u plodnim ravnicama, kakve su u
neposrednoj blizini Neretve i Rame. Za korištenje resursa u poljoprivrednoj proizvodnji
moţe se konstatirati da je ono u znatnoj mjeri spoj tradicije i modernog. Još uvijek se u
velikom obimu proizvodnja odvija na sasvim tradicionalan naĉin.
11.3. Usitnjenost posjeda
Do rata poljoprivreda privatnog sektora u Ţupaniji/Kantonu bila je manje ili više vaţnim
izvorom prihoda za 26.992 njena vlasniĉka domaćinstva. U odnosu na raspoloţive površine,
ta domaćinstva su u prosjeku imala, odnosno i sada bi trebala da imaju dosta visokih 5,0 ha
ukupnog poljoprivrednog zemljišta, ali i dvostruko manji prosjeĉan obujam od 2,4 ha
obradivih te 1,4 ha oraniĉnih površina. U takvoj vrlo razuĊenoj posjedovnoj strukturi, ĉisto
trţišnih poljoprivrednika, odnosno onih sa i preko 5 ha posjeda ima oko 6.000, što ĉini udio
od 22% od ukupnog broja.
Tablica br. 23. Procijenjeno na temelju podataka za općina Konjic, Ravno i Stolac.
Obradivo zemljište po gospodarstvu
u (ha)
BiH FBiH RS HNŢ
2,79 2,32 3,30 2,39
Dakle, iako se radi o relativno manjem radno-angaţiranom posjedu, suncem i vodom bogati
agroklimat na njenom cijelom juţnom i znaĉajnom središnjem dijelu, ovaj problem ĉini
mnogo blaţim i tehnološki primamljivijim nego u ostalim djelovima BiH. Kao takav, on
preferira uzgajanje samo najbiranijih visokoprihodnih biljnih kultura kao što su groţĊe, voće,
povrće, cvijeće, ljekobilje i dr. Stoga se granica odrţive trţišnosti pri za nju primjerenim
tehnološkim paketima, na ovom (mediteranskom) dijelu ţupanije/kantona moţe spustiti ĉak i
ispod jednog hektara pa tako barem djelomiĉno uposliti doslovno sve one koji imaju zemlju i
namjeru da je obraĊuju.33
33
Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko – neretvanske ţupanije (2004-2007)
121
11.4. Nagib terena
Po izuzetno povoljnim agroekološkim svojstvima i proizvodnim površinama u kojima na
obradivo zemljište otpada 73.900 hektara ili 33%, ţupanija/kanton predstavlja jedan
respektabilno snaţan potencijal za poljoprivredni razvitak. Ipak, njen daleko veći
poljoprivredni zemljišni ostatak od 147.000 hektara otpada na visinsko-pašnjaĉko podruĉje,
što je u tom dijelu prividno ĉini poljoprivredno manje atraktivnom i pribliţava je slici kakvu
ima FbiH, pa i BiH u cjelini. Uz poznate skromne karakteristike tla, znaĉajan ograniĉavajući
segment pašnjaĉkog pa i livadskog prostora stoji u ĉinjenici da se veliki dio tih površina
nalazi na nagibima koji su veći od 8, što sprjeĉava svrsihodniju obradu tla i ograniĉava izbor
naĉina njegovog korištenja.
11.5. Spoj tradicije i modernizacije
Niska ulaganja inputa, prije svega mineralnih Ċubriva i sredstva za zaštitu bilja, rezultiraju
niskim prinosima po jedinici proizvodnje u biljnoj, pa onda i u stoĉarskoj proizvodnji. Realno
je da će se takav tradicionalan naĉin još dugo zadrţati. Ipak, sve su snaţniji prodori
suvremenog naĉina organizovanja proizvodnje hrane, kako na poljoprivrednim obiteljskim
gospodarstvima, tako i u preraĊivaĉkoj industriji. Modernizacija, po pravilu, ide brţe
gospodarstvima koja su bliţe većim urbanim centrima. Moţe se uoĉiti jasna razlika izmeĊu
ova dva vida u pojedinim poljoprivrednim granama. Tako u proizvodnji povrća imamo
proizvoĊaĉe koji primjenjuju veoma moderan pristup, ali su brojni i oni koji se bave
proizvodnjom uglavnom na tradicionalan naĉin, prije svega za potrebe potrošnje sopstvenog
gospodarstva. U proizvodnji mlijeka, takoĊe, u posljednje vrijeme pojavljuju se farmeri koji
ostvaruju sasvim visoku proizvodnju po grlu i ta proizvodnja za njih predstavlja porodiĉni
biznis, dok je velika većina onih kojih se tom proizvodnjom bave prvenstveno da bi
zadovoljili egzistencijalne potrebe obitelji, a eventualne viškove nude trţištu.
Posmatrajući u cjelini, stoĉarstvo je grana u kojima se proizvodnja u najvećem stupnju odvija
na tradicionalan naĉin, ali su istovremeno i trţišno orjentirani, ĉak u većem stupnju nego neke
druge grane. Jedna od karakteristika tradicionalne poljoprivrede jeste i visoka zastupljenost
staraĉkih domaćinstava, kao i ţenska radne snage koja obavlja brojne poslove na
gospodarstvu.. Usljed brojnih razloga, znatan je broj penzionera i hobista koji se aktivno bave
poljoprivredom. U nekim sektorima, kao što su pĉelarstvo, vinogradarstvo, voćarstvo i sl.
penzioneri ĉesto prednjaĉe u uvoĊenju nivoa i osuvremenjavanju tehnologije proizvodnje.
Navedene ĉinjenice se ne mogu niti smiju ignorisati pri osmišljavanju kncepta nove agrarne
politike. Nema dileme da podsticajna politika treba da ide u pravcu modernizacije,
popvećanja produktivnosti i podsticajna komercijalne proizvodnje. Ta modernizacije je opći
uvjet za prgres ţivota ruralnog stanovništva, a bitno je to da se to uĉini uz poštovanje principa
odrţivog razvoja.
122
11.6. Veze između proizvodnje i prerade
Primarna poljoprivredna proizvodnja u HNŢ/K posljednjih nekoliko godina već biljeţi rast u
većini vaţnijih grana (proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru i na otvorenom, zatim
krompira, voća i groţĊa, kao i drugih poljoprivrednih proizvoda). Taj rast je, prije svega
rezultat ukupnog zaokreta prema poljoprivredi i ukupne potpore razvoju sektora, podsticajnim
mjerama i realizacijom meĊunarodnih projekata u ovoj grani.Poljoprivreda i preraĊivaĉka
industrija ĉine nedjeljivu cjelinu u proizvodnji hrane. Stoga je vitalan i konkurentan
prehrambeno-preraĊivaĉki sektor znaĉajan ĉinilac razvoja poljoprivrede i ruralnih podrĉja.
Nepovoljno stanje u toj grani industrije predstavlja krupnu prepreku za veći i stabilni plasman
poljoprivrednih proizvoda, što slabi ekonomski impuls razvoja suvremenog primarnog sektora
i cijelog lanca proizvodnje hrane. Nepovoljno stanje u agroindustriji nsalijeĊeno je iz vremena
kada se HNŢ/K uglavnom oslanjala na nabavku preraĊevina iz okruţenja. U snaţenju i brţem
razvoju prehrambeno-preraĊivaĉkog sektora, za koje postoje domaće sirovine ili se one mogu
bez većih poteškoća proizvesti, leţi znaĉajan neiskorišteni potencijal za razvoj ukupne
HNŢ/K ekonomije. To bi, pored novog zamaha za primarnu poljoprivredu, podstaklo i neke
druge privredne grane, pogotov turizam, trgovinu, transport, proizvodnju ambalaţe, opreme i
sliĉno. Stoga su u preraĊivaĉkoj industriji potrebne mjere agrarne politike koje će
istovremeno stimulirati razvoj poljoprivrede pa time i ruralno podruĉje.
11.7. Konkurentnost proizvodnje
Na ukupnom podruĉju BiH, prema tome i HNŢ/K, za sada još nema kvalitetnih i
konsistentnih podataka o ustaljenosti cijena poljoprivrednih proizvoda. One se mijenjaju iz
dana u dan, a cijene su jedan od najvaţnijih agrarno-ekonomskih informacija za analizu stanja
poljoprivrede i njene konkurentnosti. Podaci o prosjeĉnim otkupnim cijenama poljoprivrednih
proizvoda iako se periodiĉno prate i objavljuju u statistiĉkim publikacijama nisu potpuni, niti
su metodološki usuglašeni sa standardima EU. Nedostaju podaci za odreĊene proizvode i
godine, cijene su zaokruţene, što ukazuje na znaĉajan udio procjena. Analiza raĊena u okviru
primarne strategije i u okviru meĊunarodnog projekta govore da postoji mnogo prostora za
podizanje cjenovne konkurentnosti NHŢ/K poljoprivrednih prehrambenih proizvoda.
Nedovoljna konkurentnost na trţištu regiona, a da se i ne govori o svjetskom trţištu,
uvjetovana je niskom intenzivnošću, malim obimom proizvodnje, kao i visokim cijenama
imputa. Najvaţniji uzroĉnik niske cijene koja se iskazuje posljednjih godina jeste nedostatak
zaštite domaće proizvodnje i prekomjeran uvoz. Iako se proizvodnja u poljoprivredi i
prehrambenoj industriji posljednjih godina povećala, HNŢ/K u nekim proizvodima ostaje
neto uvoznik hrane sa znaĉajnim trgovinskim deficitom na tom podruĉju
11.8. Ograničenja, mogućnosti i predpostavke
U razmatranju razvojnih mogućnosti agrarne privrede polazi se, izmeĊu ostalog, od tri
temeljne pretpostavke:
123
Stanja raspoloţivih resursa poljoprivrednog zemasljišta i njihovog proizvodnog
potencijala,
Veliĉine i strukture obiteljskih gospodarstava,
Dostignutog stupnja u razvoju – stanja modernizacije i razine intenzivnosti u
poljoprivredi.
Sektorska analiza pokazala je da u razvoju HNŢ/K poljoprivrede postaje brojna ograniĉenja,
na koja strategija treba da naĊe odgovor.
Pored zahtjeva za sve veću trţišnu usmjerenost i prilagoĊavanje evropskim zahtjevima
potrebno je imati u vidu:
o Decenijsko zaostajanje poljoprivrede u razvoju;
o Nepovoljna ukupna ekonomska situacija u posljednjih 20 godina usporila je ulaganja u
modernizaciju poljoprivrede. Posebno je negativne posljedice na razvoj poljoprivrede
ostavilo gubljenje ranijih trţišta;
o Veoma usitnjen posjed sa niskom razinom intenziteta. Proizvodnja, posebice u
subkontinentalnom podruĉju i nekim općinama submediteranskog podruĉja (Ĉitluk,
Ravno) u veoma oteţanim prirodnim uvjetima na vrlo isparcelisanim posjedima ne
omogućava snaţniju modernizaciju, što uvjetuje nisku konkurentnost. Još je
nepovoljnije to što ne postoji zakonska regulativa koja bi onemogućila dalje usitnjenje
posjeda. Izraţen je i problem promjene namjene poljoprivrednog zemljišta za
korištenje u druge svrhe, ĉime se trajno gubi ovaj neobnovljivi resurs;
o Poljoprivreda je najĉešće samo dodatno zanimanje, što usporava modernizaciju i
trţišnu orjentaciju gospodarstva. Ĉak i u kućanstvima u kojoj je glavni izvor
poljoprivreda, nosioci obitelji nastoje da odrţe vezu sa industrijom ili drugim
sektorima, odakle obezbjeĊuju socijalnu sigurnost obitelji;
o Nezadovoljavajuća obrazovna i struĉna razina proizvoĊaĉa za bavljenje
poljoprivredom kao biznisom, postoji uvjerenje da se poljoprivredom moţe baviti
svako, bez posebnih kvalifikacija i vještina;
o Nedovoljno izgraĊena infrastruktura na selu. Mada je u posljednjih nekoliko godina
bilo dosta projekata kroz koje se ulagalo u izgradnju osnovne putne infrastrukture na
selu i objekte vodosnabdijevanja, postoje brojne potrebe za unapreĊivanje seoske
infrastrukture u najširem smislu, ukljuĉujući i komunikacije do planskih pašnjaka na
sjeveru HNŢ/K;
o Nedovoljno snaţan finansijski sektor da udovolji zahtjevima za kredite u
poljoprivredi. Jaĉanje finansijskog sektora, koje je vidljivo posljednih godina, ne prati
i spremnost banaka da kreditiraju sitne proizvoĊaĉe hrane, što dodatno oteţava ovu
vaţnu funkciju razvoja;
o Nedovoljno prisustvo struĉnih sluţbi u samoj proizvodnji. Općinske savjetodavne
sluţbe nisu definirane, a takoĊe i nauĉna istraţivanja nisu dovoljno usklaĊena sa
razvojnim potrebama poljoprivrede;
o Nedovoljno izgraĊena vertikalna integracija izmeĊu primarne poljoprivrede i
preraĊivaĉke industrije, usljed ograniĉenosti preraĊivaĉkog kapaciteta i skromnog
asortimana finalnih proizvoda.
124
Najizraţeniji problemi u oba sektora (primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji i preradi) koji
doprinose slaboj konkurentnosti jesu:
o zastarjelost opreme i tehnologije u proizvodnji,
o nizak stepen primjene mehanizacije,
o usitnjenost primarne poljoprivrede, nizak obim proizvodnje po jedinici gazdinstva,
o relativno visoka cijena inputa koji utjeĉu na cijenu krajnjih proizvoda,
o nizak stupanj trţišne prodaje,
o neorganiziranost i nepostojanje ĉvrstih oblika horizontalnog i vertikalnog povezivanja
proizvoĊaĉa i preraĊivaĉa,
o neefikasnost i nekunkorentnost preraĊivaĉke industrije (nizak obim proizvodnje,
tehnološka zaostalost, nedovoljne investicije, trţišna neefikasnost).
Poljoprivredi se daje zadaća da bude glavna djelatnost seoskog prostora u ţupaniji/kantonu i
postane izdašan izvor prihoda njenih stanovnika. To su krupni zadaci koji su u visokom
nesuglasju sa sadašnjim općenito lošim stanjem u sektoru pa se unapreĊenja tog stanja
postavlja kao goruća potreba pred kojom nije ostalo vrijeme za bilo kakva uzmicanja. Da se
otvore procesi za dostizanje postavljenih zadaća, treba rješavati probleme i ograniĉenja kojih
sektor ima napretek.
Strateška opredjeljenja
o Aktivirati prirodni potencijali (resurse), u odrţivu proizvodnju.
o Racionalno i namjenski gospodariti prirodnim resursima
o Provoditi mjere zaštite prirodnih resursa
o Gdje je god moguće fokusirati se na organsku proizvodnju hrane.
o Iskoristiti spremnost stanovništva da se bavi poljoprivredom.
o Aktivirati raspoloţive kapacitete unutar preraĊivaĉkog sektora.
o Iskoristiti potencijale nauĉnih institucija.
o Lobirati i ostvariti opći konsenzus oko potpore za financijski input na
razini HNŢ/K (3-5% u odnosu na godišnji proraĉun) sektoru agrara.
o Posticati nivo specijalizacije proizvodnje,
o Popravljati tehniĉku opremljenost i organizaciona strukturu.
o Popravljati odsustvo ruralnih konponenti razvoja
125
12. RAZVITAK POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE
12.1. Razvojni ciljevi
Promjene u makroekonomskim okvirima na razini drţave odrazile su se na sve aspekte
privreĊivanja, prema tome i u aspektu agrarnog sektora. Trţišni principi su uglavnom utjecali
na poljoprivredu, kao najspecifiĉniji i najosjetljiviji sektor. Otvaranje prema meĊunarodnoj
zajednici, a posebno opredjeljenje za EU integracije poljoprivreda dobiva novu ulogu i
znaĉenje. Podruĉje HNŢ/K veoma je raznolik prirodni ambijent koji se iskazuje u vrlo
razliĉitoj klimi, krajnje divergentnim nadmorskim visinama, ţivoj orografiji terena,
raznolikom sastavu tla i diferenciranoj upotrebnoj vrijednosti zemljišta. Ono što prirodno-
gospodarski ujedinjuje ovaj prostor, jeste raskoš sunca i bogatstvo voda, te tradicija, znanje i
spremnost ljudi da se bave poljoprivrednom proizvodnjom.
U prirodno-okolišnom smislu, najveći juţni i središnji dio Ţupanije/Kantona s dugim i
sunĉanim ljetima, jesu podruĉje izvanrednih poljoprivrednih potencijala. Ti prostori sa svojim
tradicijskim mediteranskim kulturama na znatnim dijelovima zemljišne teritorij do izbijanja
rata bili su ujedinjeni i vertikalnim tehnološkim svezama profilirani do sektora
agroindustrijske proizvodnje najviših uĉinaka.
Srednji i sjeverni dijelovi ţupanije/kantona sa svojom klasiĉnom poljoprivrednom
proizvodnjom i njenom skromnom uĉinkovitosti identiĉni su onima koji dominiraju
kontinentalnim ostatkom FBiH, što ih legimitira kao proizvodni prostor koji je uvijek dosada
djelovao ispod svojih mogućnosti. Proizvodnost na privatnim gospodarstvima ovih krajeva
uvijek je bila niska. Tu sliku zamalo popravlja i takoĊer usamljeni primjeri uspješno izvršene
privatizacije ili zakupa ranijih drţavnih poduzeća te obnavljanja rada u njima na novim
principima poslovanja. Danas HNŢ/K u svim segmentima svoje poljoprivredne strukture
odaje sasvim drugu sliku. U svojoj horizontalnoj - sirovinskoj zoni ona je generalno loša i
nešto je bolja samo u onim nekim njenim dijelovima koji su zamalo otškrinuli vrata
individualnom poduzetništvu. TakoĊer, ona je nešto bolja i u rijetkim vertikalnim -
preraĊivaĉkim proizvodnjama, gdje je raniji drţavni sektor nadomješten sa privatnim
poduzećima pa i obiteljskom radinosti. Polazeći od ovakve iznesene ocjene, u svom
tehnološkom, organizacijskom i upravljaĉkom dijelu, cjelokupna strategija svom svojom
energijom usresreĊuje se na sljedeća suštinska pitanja:
o izbor (selekcioniranje) uţeg broja tradicionalnih proizvodnji koje najbolje odgovaraju
prirodnim resursima HNŢ/K i uvjetima domaćeg i vanjskog trţišta,
o uvoĊenje novih i moderniziranje (intenziviranje) starih proizvodnji radi postizanja
ekonomske odrţivosti manjih i srednjih obiteljskih gospodarstava,
o rekonstrukciju (uvećanje) malih i srednjih poljoprivrednih gospodarstava kako bi ona
mogla prihvatiti moderne tehnologije,
o prestrukturiranje sadašnje usitnjene proizvodnje u jaĉe proizvodne i upravljaĉke
sustave koji vode većoj trţišnosti i profitabilnosti ukupnog sektora hrane, i
126
o organizacijsko i tehnološko oĉuvanje naslijeĊenih zemljišnih kompleksa Hepoka-a
kroz odgovarajuće modele zakupa zemljišta ili koncesije.
Sva postavljena pitanja po svojim tehnološkim i organizacijskim elementima moraju biti
usklaĊena sa snaţno izraţenim regionalno-ekološkim jedinstvima, ali i zemljopisnim i
demografskim raznolikostima HNŢ/K.
Opredjeljenja za odrţivu poljoprivredu naglašavana su u svim aspektima razvoja sektora
agrara. Njegov je prevashodan cilj definiranje uloge poljoprivrede radi realiziranja strateških
opredjelenja evropskog poimanja poljoprivrede i bolje njene prilagodbe. Ovaj koncept
podrazumijeva sljedeće aspekte:
Odrţivi ruralni razvoj
Ulaganje u sektor agrara usmjeravati u ruralni razvoj. Nije moguće odrţivo gospodariti i
demografski saĉuvati seosko podruĉje bez odrţive poljoprivrede.
Ekonomska funkcija
Proizvodnja hrane je privredna djelatnost za koju vaţe ekonomski principi kao i za druge
privredne grane. Koncept odrţive poljoprivrede ekonomsku funkciju nadopunjuje.
Poljoprivreda je temelj za prehrambeno-preraĊivaĉku industriju, ona postiĉe razvoj i drugih
sektora (oprema, mehanizacija, ambalaţa, trnasport, usluge, servise i dr.).
Funkcija razvoju turizma
Turizam bi mogao biti u HNŢ/K snaţan generatora razvoja poljoprivrede. Postoje realni
uvjeti i potencijali za rekreaciju, odmor i razvoj svih turistiĉkih aktivnosti, ukljuĉujući
sportove vezane za vodu (Konjic, Prozor/Rama, Jablanica) i zimske sportove (Jablanica-
Blidinje-Risovac: Raduša, Vran, Makljen-Prozor/Rama).
Socijalna funkcija
Poljoprivreda upošljava veliki broj stanovnika, ĉime se djelomiĉno ublaţava pritisak na radna
mjesta u drugim oblastima. Mogućnost vlastite proizvodnje hrane na obiteljskim
gospodarstvima smanjuju socijalne tenzije, ujedno doprinosi borbi protiv siromaštva na
seoskim podruĉjima.
Prehrambena funkcija
Sigurnost u obezbjeĊivanju zdrastveno ispravne hrane treba biti strateški cilj i interes.
12.2. Principi i putevi strateških opredjeljenja
127
Platforma agrarne reforme, podrazumijeva rješavanje razvojnih, strukturnih i općih problema
poljoprivrede i ruralnih sredina te ostvarivanje agrarne politike kroz ciljeve:
Gospodarenje resursom na dugoroĉno odrţiv naĉin uz promociju poljoprivrede koja je
maksimalno usklaĊena sa oĉuvanjem okoliša (odrţivo gospodarenje resursom);
ObezbjeĊivanje stabilne i prihvatljive ponude bezbjedne hrane u pogledu kvaliteta i
cijene (sigurnost zdrastveno ispravne hrane);
Osiguranje primjerenog ţivotnog standarda za seosko stanovništvo i ukupnog ruralnog
razvoja (odrţiv ruralni razvoj);
Stalno podizanje konkurentnosti proizvoĊaĉa (podizanje konkurentnosti).
Realiziranjem navedena ĉetiri cilja realizirati će se i peti najbitniji cilj: prehrambena
sigurnost stanovništva.
Svi ovi ciljevi trebaju biti podloţni stalnim provjerama i poboljšanjima od strane proizvoĊaĉa
i preraĊivaĉa, pa uz njih upravitelja resursima, predstavnicima potrošaĉa, zaštitnicima okoliša,
predstavnicima vladinih i nevladinih institucija, te konaĉno MPVŠ HNŢ/K koje bi trebalo
imati ĉelnu ulogu u prezentaciji, praćenju i provedbi vizije poljoprivredne politike u sektoru.
Na temeljima ciljeva HNŢ/K treba definirati i usklaĊivati odgovarajuće mjere poljoprivredne
politike, usklaĊivati ih sa većim razinama u BiH (kod eventuelnih opstrukcija, razliĉite naravi
na većim razinama vlasti, u okviru svojih nadleţnosti) te prioritete definirati na:
o mjere i postupke koje su usklaĊene sa principima i propisima EU,
o potpora investicijama u oĉuvanju biodiverziteta i tradicionalnih postupaka u
proizvodnji i preradi, smanjenje erozije tla, oĉuvanje starih zanata i dr.,
o povećanje površina pod organskom proizvodnjom,
o podizanjem i razvijanjem svijesti gospodarstava o problemima okoliša, te uvoĊenje
kodeksa dobre poljoprivredne prakse.
Navedene mjere će posluţiti kao temelji za definiranje pojedinaĉnih programa djelovanja,
prije svega, sa imenovanim nositeljima, te detaljno planiranim postupcima i oĉekivanim
rezultatima.
12.2.1. Rješenja temeljnih principa i ciljeva
128
Na temelju prezentiranih ciljeva, put prema revitalizaciji agrara HNŢ/K treba da se kreira u
sljedećim pravcima i okvirima (podizanje konkurentnosti komercijalnih gospodarstava,
gospodarenje resursom na odrţiv naĉin, briga o ruralnom razvoju i tradicionalnim
vrijednostima, kvalitet hrane, institucionalnom potporom).
Podizanje konkurentnosti komercijalnih gospodarstava:
povećanje obima gospodarstava sa komercijalnom proizvodnjom uz spjeĉavanje dalje
fragmentacije zemljišnih posjeda, veća fleksibilnost i dinamiĉnost na trţištu i oĉuvanje
cjeline razvoja gospodarstava,
ureĊenje poljoprivrednog zemljišta, ukljuĉujući i okrupnjavanje, navodnjavanje i
druge agromeliorativne mjere,
veći nivo tehniĉke opremljenosti i podizanje efikasnosti financijskim inputom,
ubrzavanje invecionog ciklusa gospodarstva i bolji pristup kreditnim sredstvima
ukljuĉujući i nove oblike kreditiranja (lizing i sl. gospodarstava sa niţom kreditnom
sposobnošću),
podizanje razine znanja kod poljoprivrednih proizvoĊaĉa i poboljšanje starosne
strukture obiteljskih gospodarstava, većom potporom mlaĊim proizvoĊaĉima,
poslovno povezivanje gospodarstava, naturalne proizvodnje (“klijenata”),
razvoj poljoprivredne infrastrukture, formiranje berze za sektor agrara,
jaĉati vertikalne integracije ukljuĉujući i trgovaĉku mreţu, jaĉati horizontalnu
integraciju u preraĊivaĉkoj industriji,
modernizirati tehnologije, specijalizacija i stepen korištenja raspoloţivih kapaciteta,
privlaĉenje ino kapitala u sektoru proizvodnje hrane,
jaĉanje marketing funkcija ukupnog lanca proizvodnje hrane radi posticaja prodaje i
potrošnje hrane, osposobljavanje manadţmenta i razvoj ljudskih resursa.
Rješenja odrţivog gospodarenja resursom:
ugraĊivanje principa zaštite okoliša u tehnološki razvoj poljoprivrede i preraĊivaĉke
industrije,
oĉuvanje zemljišta kao proizvodnog i ekološkog resursa, uz sprjeĉavanje erozije,
razliĉitih zagaĊenja i destrukcije, oĉuvanje vodnih resursa od razliĉitih zagaĊivaĉa,
sprjeĉavanje narušavanja općeg biodiverziteta,
odrţavanje pejzaţa u njegovoj estetskoj i funkciji razvoja turizma,
valorizacija oĉuvanih zemljišnih resursa kroz snaţniji razvoj organske poljoprivrede i
davanjem prioriteta programima koji su usklaĊeni sa oĉuvanjem okoliša.
oĉuvanje tradicionalnih tehnologija u proizvodnji
12.2.2. Realiziranje operativnih ciljeva
129
Rješenja za ruralni razvoj i tradicionalne vrijednosti
poboljšati ţivotne uvjete na seoskom podruĉju u ekonomskim i socijalnim
aktivnostima u cilju zadrţavanja na selu, posebice mlaĊih kategorija stanovništva,
uravnoteţivanje razvoja na ukupnom prostoru HNŢ/K, povećati razvoj u podruĉjima
sa oteţanim uvjetima ţivljenja, snaţnije razvijati seosku infrastrukturu, uskladiti
razvoj i školstvo, zaštititi kulturno nasleĊe,
razvijati seoski turizam, obezbijediti afirmaciju razliĉitosti (nacionalnih, vjerskih,
kulturnih, socijalnih i dr.) u ruralnim sredinama,
potpora samozapošljavanju na obiteljskim gospodarstvima,
Rješenja za princip kvaliteta hrane
sistem potpore poboljšanju kvaliteta i zdrastvene ispravnosti hrane,
primjena meĊunarodnih standarda i tehnologija u proizvodnji hrane, modernizacija
poljoprivrede radi podizanja kvaliteta proizvoda.
Rješenja institucionalnih potpora
Donošenje i sklaĊivanje legislative sa višim razinama vlasti, a u kontekstu
meĊunarodnih standarda,
Poboljšanje rada ispekcijskih i struĉnih sluţbi,
UnapreĊenje rada istraţivaĉkih organizacija i njihova prilagodba potrebama
ţupanije/kantona,
Prilagodba obrazovnih programa sa realnim potrebama razvoja ţupanije/kantona,
Potpora organiziranju obiteljskih gospodarstava na lokalnoj i regionalnoj razini.
Prvi stupac - trţišno cjenovna politika
Podizanje konkurentnosti i spoljno trgovinske zaštite trebala bi biti zadaća drţave, entiteta,
djelomiĉno i Ţupanije/Kantona. Zajedniĉki cilj bi trebao biti obezbjeĊenje stabilnosti cijena i
fer konkurencije na makro, ali i mikro trţištu. U tom kontekstu neophodno je uvoĊenje novih
mjera na svim razinama ukljuĉujući i ţupanije/kantone za stabilizaciju trţišta u sluĉajevima
većih poremećaja koji nisu u suprotnosti sa principima STO (tzv. safe-guard i safety-net
mjere). Za podizanje konkurentnosti i potpunog preuzimanja modela trţišno cjenovne politike
znaĉajnu ulogu preuzela su direktna plaćanja, kako bi se proizvodni resursi odrţavali i
stabilna potpora obezbijedila. UvoĊenje novih budţetskih potpora na nivou HNŢ/K u startu
usmjeriti:
12.2.3. Stupci politike, rješenja i reforme
130
1) Direktnim plaćanjima u biljnoj proizvodnji po ha, (plaćanja po kg proizvoda u
suprotnosti su s principima EU, a i sa zakonom o potporama u FBiH),
2) Direktnim plaćanjima u stoĉarskoj proizvodnji po grlu stoke,
3) Potporama investicionim ulaganjima, ruralnom razvoju,
4) Drugim potporama koje su u interesu ţupanije/kantona.
Ovaj model koji je na liniji opredjelenja u EU, mogao bi biti i valencija za što brţu prilagodbu
i na većim razinama vlasti. Visina direktnih plaćanja obiteljskim gospodarstvima treba da se
odreĊuje u ovisnosti od razine cijena na domaćem trţištu, koji treba da se pribliţava EU
cijenama.
Drugi stupac – ruralni razvoj
Predloţene mjere koje se odnose na koncept odrţive poljoprivrede u fokusu primarno mjesto
zauzima ruralni razvoj. Vlastitu potporu na nivou budţeta HNŢ/K u najvećoj mjeri usmjeriti
prema ruralnom podruĉju u programe koji će biti odrţivi, prije svega:
o podizanje konkurentnosti kroz razliĉite vidove primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji i
preraĊivaĉkoj industriji,
o upravljanju okolišom,
o stvaranje preduvjeta za podizanje standarda stanovništva i širenje ekonomskih
aktivnosti u HNŢ/K.
Treći stupac - opće usluge i javne sluţbe
Na razini HNŢ/K neophodno je definirati sustav jaĉanju kapaciteta usluga kako bi odgovorili
potrebama implementacije ovih strateških opredjelenja. Istina, Federalni Agromediteranski
zavod s punim ingerencijama za sistem zaštite i uzgojno selekcijskog rada funkcionira na
zavidnoj razini, no, naţalost, drugi im aspekti nisu u ingerenciji, iako se i ovim strateškim
dokumentom pozicija centralne savjetodavne sluţbe njima usmjerava, što je objektivno i
racionalno.
Ukupni razvoj poljoprivrede potrebno je podstaći postepenim jaĉanjem financijske potpore i
prije svega uspostavljanja sistema poljoprivrednih struĉnih usluga:
1. Struĉnim sluţbama u poljoprivredi (osposobiti struĉnu sluţbu na nivou
ţupanije/kantona sa centralnim dijelom u Federalnom Agromediteranskom zavodu i
jednostavno je uklopiti u federalni koncept kada se stvore za to uvjeti),
2. Struĉnom osposobljavanju poljoprivrednih proizvoĊaĉa (ţupanija-općina,
osposobljavanje edukatora).
131
postepeno uklapanje i oslanjanje na principe poljoprivredne politike EU, bez obzira na
konpetencije i nadleţnosti razina FBiH i BiH u cjelini,
ţupanijska/kantonalna budţetska potpora (površina/ha i grlo/broj), druge definirane
potpore, izbjegavati komplikovane šeme potpora.
Realizirati navedene prioritete iz dokumenta Strategija ruralnih podruĉja,
Primijeniti predloţene modele u široj proizvodnoj praksi (predloţene mjere za
podizanje konkurentnosti, oĉuvanje okoliša i odrţivo gospodarenje resursom, bolji
ţivotni uvjeti-socijalni aspekt),
Uvoditi principe postepenosti pri uvoĊenju novih i gašenju starih mjera,
Izbjegavati nagle zaokrete i skokove promjena u agrarnoj politici uopće, pogotovo
prema selu.
Slijediti dva cilja:
Implementaciju koncepta „odrţivi razvoj“
PrilagoĊavati ţupanijsku/kantonalnu politiku konceptu EU, kada se tiĉe buduće
vlastite potpore, bez obzira na manje ingerencije u odnosu na entitete i drţavu.
Formirati robne rezerve/priĉuve (kada se stvore administrativne predpostavke) kao
stabilizatora cjenovnoj politici i jednog vida ţupanijske/kantonalne potpore sektoru
agrara. (mjere za stabilizaciju dohodka i trţišta),
Stvarati administrativne kapacitete i razraditi sisteme plaćanja u sektoru agrara.
Rezime mjera i strateških opredjelenja
Usklađivanje sa principima EU
Ruralni razvoj
Budţetska politika
Trţišno cjenovna politika
132
prestruktuiranje sektora agrara u cilju daljeg njegovog napretka,
potpora investicijama u primarnoj proizvodnji (obnova postojećih i podizanje novih
zasada s posebnim naglaskom na maslinarstvo, vinogradarstvo i odreĊene voćne vrste,
prije svega šipak i smokvu, podizanje novih staklenika i plastenika, investicije u
mehanizaciji i opremi, proizvodne objekte u stoĉarstvu),
podrška prestruktuiranju industrije (otklanjanje uskih grla u proizvodnji, investicije u
kapacitete koji se oslanjaju na domaću sirovinu, investicije u rashladne kapacitete),
uvoĊenje standarda i unapreĊivanje kvaliteta,
program boljeg korištenja poljoprivrednog zemljišta (potpora investicijama za
ureĊenje zemljišta- meliorativne mjere, odvodnja, navodnjavanje, popravka plodnosti
tla).
Vertikalna integracija proizvodnje i prerade (izgradnja i ureĊenje stoĉnih i zelenih
pijaca, seoskih otkupnih centara i stanica.
Stvarati uvjete za programe sljedivosti u povezivanju preraĊivaĉke i primarne
proizvodnje.
Potpora manjim preraĊivaĉkim kapacitetima za voće, groţĊe i povrće u tipu obrtniĉke
djelatnosti i stvaranje brendova na organskim principima.
Potpore u vidu povoljnosti u svim vidovima proizvodnje i prerade, ukljuĉujući i
prioritete i povoljnosti u kreditiranju.
Vertikalno i horizontalno povezivanje radi boljeg korištenja trţišta, jevtinije nabavka
inputa, bolje zaštite i interesa grupe obiteljskih gospodarstava.
Podizanje konkurentnosti
Potpora integraciji primarne proizvodnje
i prerađivačke industrije
Potpore mlađim proizvođačima
Poslovno povezivanje
133
Program je racionalno obaviti putem obuke i osposobljavanja gospodarstava
konceptom povezivanja s obrazovnim i nauĉno istraţivaĉkim institucijama u formi
zimskih škola, višednevnih seminara za primjenu novih tehnologija u proizvodnji,
preradi i standardizaciji.
Integralni program ruralnog razvoja usklaĊen sa propisima za oĉuvanje okoliša,
Obezbijediti (koliko je moguće na razini ţupanije/kantona) politiku, sistem provedbe i
instrumente za dugoroĉni odrţivi razvojni concept,
Potpora razvoju podruĉjima sa oteţanim uvjetima privreĊivanja,
Razvoj organske proizvodnje hrane,
Racionalnije korištenje pašnjaka,
Programi razvoja sela, izgradnja seoske infrastrukture, proširivanje ekonomskih
aktivnosti u seoskim sredinama, agro i seoski turizam, oĉuvanje kulturne baštine,
Struĉni servisi i javne usluge (veterinarske i fitosanitarne mjere, bezbjednost hrane),
sluţba za uzgojno selekcijski rad, sluţba za zaštitu bilja, sluţbe u biljnoj proizvodnji,
Analitiĉko-informaciona potpora (ekonomske analize, registri i informacioni sistemi,
formiranje odjela za ruralni razvoj).
12.3. Suvremeni koncepcijski pristup poljoprivrednoj proizvodnji
12.3.1. Pristup u proizvodnji hrane (suvremeni pristupi)
Odrţiva poljoprivreda pa i svi njeni alternativni oblici oslanjaju se na prirodne uvjete
staništa. Ti standardi u zemljama EU su veoma prisutni i zaoštreni. U Evropi već oko 10 %
poljoprivrednih gospodarstava ima status nekog od alternativnih pokreta proizvodnje hrane, a
to je znaĉajno zbog toga što takav pristup sam po sebi oslanja na prirodne uvjete
poljoprivrednog staništa i u principu mora da ih uvaţava. To je s druge strane takoĊer veoma
vaţno i kao opredjeljenje javnosti ili svjesnost javnosti u odnosu na oĉuvanje okoliša.
Evropski trend u zaštiti ţivotne sredine poprima sve šire razmjere, a u poljoprivredi bez
obzira o kojem obliku proizvodnje se radi, nastoje se iskljuĉiti ili staviti pod kontrolu putem
monitoringa, inspekcijskog nadzora, postupcima certifikacije i sl. sljedeće materije:
mineralna Ċubriva,
pesticide (hlorirani ugljikovodonici, organski fosfati i karbonati),
polihlorirane bifenile,
Stručno obrazovanje
poljoprivrednih proizvođača
Odrţivo gospodarenje resursom
134
teške metale,
potencijalno toksiĉne elemente; (Cd, Hg, Pb, Mo, As, Co, Ni, Cu, Cr, Zn, Mn, Ag, V),
biostimulatore (hormone i tireostatike),
lijekove (antibiotici sulfonamidi i sl.),
nitrate i nitrite.
12.3.2. Gospodarenje resursom - tlo, voda, zagađivači, programi
Konvencionalna poljoprivredna proizvodnja ni kod nas, a ni u svijetu se ne dovodi u pitanje,
ali se sve više preispituju neka ekološki riziĉna rješenja koja ne treba ignorirati. Zbog toga
neki alternativni oblici proizvodnje hrane imaju veliku šansu jer je konvencionalna
poljoprivredna proizvodnja otišla suviše «daleko» u selekciji i manipulaciji gena i primjeni
sintetiĉkih hemijskih sredstava radi povećanja biološkog potencijala. To je izazvalo kritiku
bogatoga razvijenog svijeta, a svjetska je nauka stavljena pred «svršen ĉin» i veliki izazov, jer
mora definisati dvije kategorije i usaglasiti ih sa:
- kapacitetom okoliša za bezopasan prihvat zagaĊivaĉa i
- izabrati najbolju moguću opciju za okoliš (Best Practical Environmental Option –
BPEO).
Odrţivi razvoj (Sustainable development) u poljoprivredi podrazumijeva integraciju
privrednog razvoja i ekologije rukovodeći se naĉelom da «zagaĊenja ne moţe biti», a
standardi se prilagoĊavaju saglasno kapacitetu okoliša i BPEO. Saĉuvan okoliš je temeljni
resurs i okvir koji odreĊuje prostor i smjer razvoja, odnosno definiše trajna i ĉvrsta
ograniĉenja tom razvoju, a svjetske finansijske institucije davat će podršku programima i
zemljama iz tog kruga promišljanja. Da bi se u ovaj krug ušlo mora se poznavati stanje,
posebno obnovljivih resursa prema kojim se uspostavljaju standardne metode za utvrĊivanje
stanja i vrši monitoring okoliša.
Prema standardima koji se koriste u razvijenom svijetu odrţiva poljoprivreda zasniva se na
naĉelima prilagoĊavanja uzgoja bilja stanišnim uslovima i optimalnom korištenju
agroekosistema. Taj je koncept razvoja poljoprivrede nastao pod pritiskom energetske krize i
potrebe racionalnog odnosa prema raspoloţivim izvorima energije, a još više pod pritiskom
podataka o štetnom uticaju poljoprivrede na prirodne resurse tlo i vodu.
Odrţiva poljoprivreda u savremenom znaĉenju kao svjetskom trendu podrazumijeva, politiĉke
i privredne mjere i aktivnosti usmjerene prema integraciji socio-ekonomskih naĉela s brigom
za okoliš, tako da se istodobno ispunjavaju sljedeći uvjeti:
- odrţava se ili povećava postignuta razina proizvodnje (produktivnost),
- smanjuje se rizik proizvodnje (sigurnost),
- štite prirodni resursi i sprjeĉava degradacija tla i vode (zaštita),
- osigurava ekonomska opravdanost (ekonomiĉnost),
- sistem je socijalno prihvatljiv (prihvatljivost).
135
Praktiĉna rješenja na liniji navedenih zahtjeva nisu ustaljena. Ona ukljuĉuju zahtjeve
obuhvaćene terminima:
odrţivo gospodarenje tlom (SLM – Sustainable-Land Management),
integralnu zaštitu bilja (IPM – Integral Pest Management),
sistem integralne ishrane bilja (INPS – Integral Plant Nutrition Systems).
Uzgojni zahvati variraju od gospodarstva do gospodarstva, ali se temelje na nekoliko sloţenih
naĉela:
plodored mora potiskivati korove, bolesti i štetnike, bezuslovno ukljuĉuje leguminoze
koje omogućavaju alternativnu opskrbu dušikom njegovom fiksacijom, sprjeĉava
ostavljanje tla bez pokrova i smanjuje rizik od erozije,
strategija zaštite bilja mora biti bezopasna za prirodne ekosisteme, susjedne
poljoprivrednike i konzumente, što ukljuĉuje integralnu zaštitu bilja, koja smanjuje
potrebu za pesticidima, korištenje rezistentnih kultivara i biološku borbu protiv
štetoĉina,
povećane mehaniĉke i biološke borbe protiv korova, povećana konzervacija tla i vode
i korištenje stajskog Ċubriva i zelene gnojidbe,
izbor sintetiĉkih hemijskih sredstava koji provjereno nisu štetni za ljudsko zdravlje,
odrţiva (ekološka) poljoprivreda i u okviru nje proizvodnja ekološki kontrolirane
hrane, mogla bi se slobodno nazvati integralni uzgoj biljaka i ţivotinja. To je koncept
u kojem je osnovna jedinica farma – posjed ili gospodarstvo, na kojem se svaka
kultura, svaki zahvat u uzgoju ne moţe izdvojiti iz agroekosistema, odnosno
cjelokupnog posjeda i sistema proizvodnje, jer posjed (farma) ĉini jedinstveni
organizam. U tome konceptu apsurdna je i pomisao odvajanju animalne od biljne
proizvodnje. Na liniji toga koncepta trebala bi da bude i vizija porodiĉnog
gospodarstva u poljoprivredi HNŢ/K, zašto postoje sve pretpostavke. Ovakav koncept
zahtjeva sistem obrazovanja kadrova i istraţivaĉki rad u kojem se svaki zahvat
promatra i prouĉava sa dva aspekta:
direktni efekt nekog zahvata i
uticaj zahvata na cjeloviti sustav i gospodarenje na farmi.
Za razliku od intenzivne (high input), odrţiva poljoprivreda (high knowledge) je
poljoprivreda, gdje je nauka i znanje proizvoĊaĉa temelj proizvodnje.
12.3.3. Rješenja za smanjenu toksičnost u primjeni nitratnih i fosfornih jedinjenja
Toksiĉnost nitrata za ĉovjeka je relativno mala. U literaturi se navode veoma razliĉite
vrijednosti za letalne i toksiĉne doze nitrata za ĉovjeka. Prema razliĉitim autorima, letalna
koliĉina nitrata za odraslog ĉovjeka od 60 kg, kreće se od 4,8 do 200 g, toksiĉna od 2 do 5 g,
a tolerantna 0,4 do 1 g. Pri konzumaciji biljne hrane dio nitrata se u usnoj šupljini redukuje u
nitrite.
136
Toksiĉnost nitrita za ĉovjeka je mnogostruko veća nego nitrata. Letalne koliĉine nitrita
prema razliĉitoj literaturi iznose za odraslog ĉovjeka od 60 kg izmeĊu 2,7 do 15 g, toksiĉne od
0,06 do 1,3 g, a tolerantne od 8 do 32 mg.
UtvrĊeno je takoĊe da veća koncentracija nitrata djeluje toksiĉno i na biljke. Tako npr. na
alkalnim zemljištima koncentracija nitratnog azota od 50 mg/cm3 zemljišnog rastvora u zoni
korjenovog sistema djeluje toksiĉno na biljke. Na kiselim zemljištima nepovoljno dejstvo
nitrata na biljke je jaĉe izraţeno, tako da su toksiĉne doze mnogo niţe nego na alkalnim
zemljištima. Veće koncentracije nitrata izazivaju hlorozu kod biljaka, mogu da smanje prinos,
a u ekstremnim uslovima mogu da dovedu do potpunog uništenja usjeva.
12.3.4. Dobre i loše poljoprivredne prakse
Dobre i loše proizvodne prakse karakteristiĉne su za ukupno podruĉje BiH, prema tome i
HNŢ/K. Primjena mineralnih i organskih azotnih i fosfornih Ċubriva u BiH još uvijek je ispod
nivoa prosjeka mnogih zemalja u Evropi, a ispod je i razine koji dopušta Direktiva o nitratima
od 170 kg N po hektaru poljoprivrednog zemljišta. Ipak to ne znaĉi da problemi ne postoje
kad je u pitanju, izbor, naĉin primjene i manipulacija mineralnim Ċubrivima i stajnjakom sa
farmi. Ukupna koliĉina mineralnih Ċubriva koja se primjenjuje na poljoprivredno zemljišta je
sigurno vaţano pri razmatranju i procjeni ukupnog uticaja poljoprivrede na okoliš i kvalitet
vode.
Upotreba Ċubriva i uticaj na okoliš je usko vezano za:
naĉin na koji farmer aplicira Ċubriva biljkama i
sveukupni naĉin upravljanja sistema na obiteljskom gospodarstvu.
U praksi promjene u upravljanju farmom imaju zahtjev da optimiziraju upotrebu mineralnih
Ċubriva i otklone pogrešan naĉin primjene stajnjaka i teĉnog otpada na poljoprivredno
zemljište, kao i druge agrotehniĉke mjere vezane za zemljište kao što je kultivacija i dr.
Primjeri loših poljoprivrednih praksi
Tipiĉani problemi «loših (nepovoljnih) praksi» na ukupnom prostoru BiH ukljuĉuju:
Raširenu praksu ignorisanja pojma zagaĊenosti (polucije), okoliša (environment)
meĊu farmerima i nedostatak informacija o vaţnosti pravilne primjene i uprvljanja
Ċubrivima i stajnjakom;
Farmeri ĉesto smatraju stajnjak «otpadom» u proizvodnji, radije nego kao izvor
hraniva koja treba upotrebljavati oprezno i time uštediti novac koji daju za mineralna
Ċubriva;
Radna snaga u poljoprivredi BiH je uglavnom starije stanovništvo kojima su bliske
stare metode bavljenja poljoprivredom, ĉesto bez ikakvog poljoprivrednog i okolišnog
znanja o vaţnosti pravilne primjene mineralnih Ċubriva i stajnjaka u tlo, kao i nisko
znanje primjene zaštitnih sredstava u voćarstvu;
137
Mehanizacija za rasturanje Ċubriva je zastarjela i nepodobna za modrenu
poljoprivredu, pri ĉemu se redovno dogaĊa neujednaĉeno rasturanje ispod i preko
potrebne doze Ċubriva. Farmeri nemaju iskustvo i znanje za pravilno podešavanje
opreme;
Mnogo jeftinih mineralnih Ċubriva je samo «samljeveno» a za vrijeme skladištenja
postaje kompaktno (stvrdnjavanje) zbog ĉega je uniformno rasturanje vrlo oteţano.
Minaralna Ċubriva i stajnjak se obiĉno skladište u neadekvatnim prostorima s velikim
rizikom da izazovu zagaĊenost;
U pojedinim podruĉjima prisutna je tendencija uzgoja istih kultutura ili prisutne
najjednostavnije rotacije kultura tokom niza godina bez primjene mineralnih ili
organskih Ċubriva. To vodi u prvacu ozbiljnog smanjenja zemljišne plodnost i rizika
od povećanja erozije zbog gubitka i smanjenja organske materije (humusa);
Farmeri ne vode raĉuna o zahtjevu pojedinih biljaka za hranivima. Oni unose Ċubriva i
stajnjak u zemljište bez obzira o kojoj se vrsti poljoprivredne kulture radi;
Vrlo rijetko farmeri vrše kontrolu plodnosti tla prije nego što apliciraju mineralna
Ċubriva i stajnjak;
Farmeri ali i agronomi nisu dovoljno prepoznali potencijalnu vrijednost hraniva iz
ţivotinjskog stajnjaka. Kao posljedica doze mineralnih Ċubriva nisu usklaĊene, pri
ĉemu se gube biljna hraniva jer su višak za uzgajanu biljku;
Pogrešno vrijeme primjene je uobiĉajen problem, pogotovo kad se primjenjuju velike
koliĉine Ċubriva visoko vrijednim kulturama kao što je povrće i krompir;
Unošenje azota u jesen za proljetne kulture je uobiĉajena praksa, naroĉito stajnjaka.
Ne shvata se da će azot biti izgubljen tokom zime. Rasturanje mineralnih Ċubriva i
stajnjaka na smrznutu i snijegom prekrivenu površinu je dosta ĉesto;
Prekomjerno unošenje azotnih Ċubriva tokom sjetve je ĉesta pojava i problem;
Miješana Ċubriva se ĉesto primjenjuju nepravilnog balansa NPK hraniva sa
tendencijom nedovoljne primjene P i K hraniva;
Gubitak azota sa poljoprivrednog zemljišta je vezano za prakse koje se sprovode na
farmi ne samo za dozu primjene mineralnog Ċubriva ili stajnjaka. Ispiranju i gubicima
azota znaĉajno doprinose i neadekvatno vrijeme primjene, redovno kultivisanje tla,
razoravanje travnjaka, leguminoza i drugih korjenovih ostataka u zemljištu;
Mineralna Ċubriva i stajnjak se rasturaju suviše blizu površinskih voda – rijeka, jezera,
bazena, vodotoka i izvora;
Mineralna Ċubriva i stajnjak se razbacuju na nagnute zemljišne površine gdje postoji
rizik od površinskog oticaja nakon jakih oborina i njihovog spiranja u susjedne rijeke i
vodotoke.
Primjeri dobrih poljoprivrednih praksi
U cilju smanjenja rizika od difuznog zagaĊenja dušikom (N) i fosforom (P) iz poljoprivrede,
potrebno je podstaknuti i unaprijediti naĉin upravljanja farmom izborom adekvatnih tehnika,
koje će minimizirati mogućnost za hraniva da se akumuliraju u formi koja bi dovela do
njihovog gubitka. Korištenjem postojećih i evaluacijom nauĉnih znanja moguće je razviti
jednostavan praktiĉni vodiĉ za upravljanje hranidbenim imputima koji se najĉešće koriste na
138
farmama, a to su mineralna Ċubriva i stajnjak. Ovo treba da bude primjenjivo i pristupaĉno za
sve farmere uz minimalnu cijenu koštanja, s naglaskom da unapeĊenje upravljanja sa
hranivima, znaĉi unapreĊenje u produktivnosti, cijeni koštanja a time i povećanju profita. Na
ovome mjestu će se dati kratka upustva, preporuke i pravci za lakšu pripremu i izdavanje
vodića ili koda dobrih poljoprivrednih praksi, koji se u većini evropskih zemalja uveliko
sprovodi. Za ovu aktivnost kao i za mnoge druge biće potrebno donijeti ĉitav niz zakonskih
propisa i regulativa koje su u skladu sa propisima EU34
.
Opće je pravilo da postizanje visokih prinosa dobrog kvaliteta, trebalo bi ostvarivati kroz
primjenu izbalansirane i dovoljne količine kako organskog tako i mineralnog đubriva.
Gnojidba, treba da korespondira sa potrebom biljaka u hranivima i stanjem optimalne
plodnosti tla uz minimum zagađenja okoline.
Plan primjene hraniva
Glavni faktori koje treba uzeti u obzir prilikom sastavljanja plana gnojidbe su35
:
Vrste uzgajane kulture i procijenjeni prinos koji se ţeli postići,
Znaĉajke terena i tla/zemljišta (reljef, tip zemljišta, tekstura, pH, stanje biljnih
hraniva , sadrţaj humusa, vodno-vazdušni reţim zemljišta),
Klimatski uvjeti,
Naĉin korištenja zemljišta, agrotehnika, intezitet proizvodnje, plodored,
Ostali izvori biljnih hraniva, (stajnjak, zelenišna gnojidba, leguminoze),
Đubriva koja su više podesna za specifiĉne zahtjeve i njihova cijena,
Oprema i mehanizacija kojom raspolaţe farma.
Preporuĉuje se da planove Ċubrenja na farmi rade iskusni profesionalci tj. agronomi. To je
vaţan dokument kako sa agronomskog tako i s ekonomskog i ekološkog aspekta.
12.4. Prijedlog i plan aktivnosti za HNŽ/K
Poljoprivreda je jedan od najvećih potrošaĉa svjeţe vode, ali istovremeno i veliki zagaĊivaĉ
vodnih resursa koji se ubraja u tzv. rasute izvore zagaĊenja. ZagaĊenost vode od
poljoprivrednih aktivnosti moţe biti regionalni ili globalni problem zavisno od ekoloških
uvjeta i karaktera zagaĊivaĉa. Najĉešće poljoprivredne aktivnosti koje mogu prouzrokovati
difuzno zagaĊenje voda u rijeĉnom slivu su obrada zemljišta, sjetva usjeva, Ċubrenje,
primjena pesticida, navodnjavanje i odvodnjavanje, uzgoj i ispaša stoke i sl. Površinskim
oticanjem ili procjeĊivanjem vode kojom se navodnjava poljoprivredna površina ili pod
uticajem atmosferskih padavina transportuju se rastvorene soli i drugi agrohemijski reziduumi
u površinske i podzemne vode, te prirodna i vještaĉka jezera. Postoji opasnost da je
konvencionalna poljoprivreda uzrokovala niz poremećaja u vodnom okolišu kroz zagaĊenje
34
Prijedlog mjera u ovom planu usmjeren je na tri prioriteta: (a) Poboljšanje trţišne efikasnosti i provedba EU
standarda (b) Pripremne aktivnosti za provedbu polj.-okolišnih mjera i Leadera Poboljšanje trţišne efikasnosti i
provedba EU standarda (c) Razvoj ruralne ekonomije. 35
Sjednica Europskog vijeća u Göteborgu 2001
139
uglavnom nitratima i pesticidima, kao i degradaciju poljoprivrednog zemljišta, ĉije
manifestacije bi trebalo istraţiti, a prije svega na antropogeno zbijanje, kontaminaciju i
infekciju tla, kvarenje bioloških svojstava tla, zakiseljavanje i smanjenje sadrţaja humusa.
Mjere za smanjenje difuznog zagaĊenja vodnih resursa prouzrokovanog poljoprivrednim
aktivnostima, kao jedan od aspekata integralnog upravljanja rijeĉnim slivom, moraju biti
sveobuhvatne i na vrijeme isplanirane. S obzirom na sloţenost i karakter difuznog zagaĊenja
voda, sa stanovišta poljoprivrede kao najznaĉajnijeg potencijalnog izvora zagaĊenja, efikasan
i prihvatljiv rezultat moguće je postići jedino odrţivim ureĊenjem, oĉuvanjem i upravljanjem
zemljištem, odnosno adekvatnom primjenom Ċubriva te najboljih raspoloţivih
poljoprivrednih praksi. Na ovaj naĉin se u velikoj mjeri izbjegava i minimizira i/ili kontroliše
difuzno zagaĊenje voda. Stoga se naglašava znaĉaj sveobuhvatnog sagledavanja, analize i
rješavanja prethodno identificiranih problema, neovisno od toga da li se radi o
poljoprivrednim aktivnostima koje se sprovode na individualnim seoskim domaćinstvima i
farmama, ili na komercijalnim poljoprivrednim dobrima i gospodarstvima. U tom kontekstu
farmeri i poljoprivrednici trebaju biti na pravi naĉin informirani i obuĉeni kako da svojim
djelovanjem spreĉavaju ili minimiziraju difuzno zagaĊenje i ne narušavaju kvalitet vodnih
resursa. Samo integralnim oĉuvanjem i upravljanjem vodom i zemljištem moguće je postići
maksimalne pozitivne efekte na kvalitet ovih prirodnih resursa. S obzirom da je nivo javne
svijesti o problemima koje prouzrokuje difuzno zagaĊenje izazvano poljoprivrednim
aktivnostima na dosta niskom stupnju rijeĉnim slivovima, ali i općenito, gdje će se provoditi
projektne aktivnosti, informisanje i educiranje farmera i poljoprivrednika te drugih
zainteresiranih strana je od izuzetnog znaĉaja. U okviru aktivnosti zaštite zemljišta, u okviru
ovoga programa, predlaţemo:
Podizanje javne svijesti farmera i poljoprivrednika o primjeni đubriva i zaštitnih
sredstava u voćarstvu i dobre poljoprivredne prakse u cilju spriječavanja difuznog
zagađenja vodnih resursa,
Organizirana kontrola plodnosti zemljišta u cilju postizanja veće efikasnosti
proizvodnje i odrţivog upravljanja zemljištem,.
Agrotehničke i hidromeliorativne mjere.
Strateško opredjeljenje
Strategijom se predlaţu proizvodna opredjeljenja koja će se temeljiti prvenstveno
na impulsima poruka koje budu dobivali sa domaćeg i vanjskog trţišta, pa potom
i signalima razvojne politike na razini FBiH i HNŢ/K.
Buduća struktura trebala bi se okvirno profilirati na:
angaţiranju kapaciteta za biljne proizvodnje koje daju više radno-
zaposlenih i vrijednosnih učinaka od standardnih, i uz to imaju izgledno
domaće i vanjsko trţište, te razvijanju do sada zapostavljenih proizvodnji
kao što je krmno bilje, povrtlarstvo, ljekovito bilje, hortikultura i sl.
140
12.5. Razvitak biljne proizvodnje
12.5.1. Proizvodnja ratarskih kultura
Krušna ţita imaju znatnije povećanje površina pod pojedinim kulturama (jeĉma i kukuruza), u
odnosu na ranija ostvarenja. Uvjeti za proizvodnju su manje-više oteţani, i ona se provodi
najĉešće na blaţim brdima. Proizvodnja jeĉma i kukuruza u odnosu na pšenicu, ostvarena je
sa većim uĉincima. Analizirajući stanje ukupnih zasijanih površina u razdoblju od 2007.-2010
godine u odnosu na prethodno trogodište zastupljenost ratarskih kultura je općenito smanjena.
Vrlo je vaţno naglasiti da je unatoĉ smanjenju proizvodnje došlo do povećanja ostvarenog
prinosa nekih kultura. U raspodjeli kultura po pojedinim općinama nije došlo do znatnije
promjene, ţitarice se i dalje najviše uzgajaju na podruĉju Ĉitluka i Konjica. Površine pod
krompirom su najzastupljenije na podruĉju općina Ĉitluk i Gradu Mostaru. MeĊu pojedinim
kulturama, iza već spomenutog krompira koji ĉini 63 % proizvodnje, najzastupljeniji su
jeĉam s 15,8 % i pšenica s 11,3 %36
.
Tablica br. 24. Oranične površine po načinima korištenja u FBiH i HNŢ/K
Naĉini
korištenj
a
FBiH u ha HNŢ/K u ha Udio HNŢ/K u %
2008 2009 2010 2008 2009 2010 2008 2009 2010
Zasijane površine
Ţita 87.52 84.87 82.185 1.168 1.091 1.01 1,33 1,29 1,24
Ind.bilje 2.048 1.641 1.898 117 68 94 5,71 4,14 4,95
Pov. bilje 44.74 42.74 41.969 4.405 4.237 3.850 9,84 9,91 9,19
Krm.
bilje 63.63 49.86 63.308 4.839 2.930 4.430 7,60 5,88 7,00
Svega 197.9 179.1 189.36 10.52 8.326 9.40 5,31 4,65 4,96
36
Federalni zavod za statistiku - HNŢ/K u brojkama 2010.godina
141
Grafikon br. 5. Oranične površine po načinu korištenja
0
50000
100000
150000
200000
2007 2008
2009 2010
(Izvor podataka: Hercegovačko- neretvanski kanton u brojkama 2010)
Budući da nije došlo do ostvarenja svih ciljeva zadanih prethodnom strategijom bitno je da se
nastavi trend podrţavanja one proizvodnje koja ima dobar plasman proizvoda na trţištu i
osigurava zadovoljavajuće uĉinke, što bi se u prvom redu odnosilo na uzgoj ranog krompira.
Potrebno je poraditi i na širenju i intenziviranju „ekološke proizvodnje“ pojedinih kultura kao
što su zob i raţ te heljda, koja je zbog svojih osobina vrlo pogodna za ekološki uzgoj jer guši
korove, a nema ni posebnih zahtjeva prema tlu. Svim spomenutim, poljoprivreda
Ţupanije/Kantona bi napustila ustaljeni tradicionalni trend proizvodnje ratarskih kultura i
orijentirala se prema inovativnim tehnikama i naĉinima uzgoja što u budućnosti doprinosi
napretku ove grane gospodarstva.
Tablica br. 25. Zasijane površine ţitarica po općinama (2009 – 2010), prinosi t/ha (2010).
Općine Pšenica
2009 - 2010 t.
Raţ
2009 – 2010 t.
Jeĉam
2009 – 2010 t.
Zob
2009 – 2010 t.
Kukuruz
2009 – 2010 t.
Ĉapljina 5 5 4 - 5 8 3,5 - 5 5 5,0
Ĉitluk 130 125 3,0 - 60 60 3,2 8 5 1,7 40 45 3,0
Grad Mostar 20 22 1,9 3 4 1,8 9 7 1,7 2 2 1,5 12 20 2,0
Jablanica - - 25 20 5,0 - 8 5,0 35 30 5,0
Konjic 5 6 2,0 2 2,5 150 120 2,5 25 20 2,0 15 25 3,0
Neum 75 75 2,5 10 10 2,0 70 71 2,5 - 8 8 7,0
Prozor-Rama 3 6 2,5 1 1 2,0 20 20 2,0 1 1 1,0 27 30 4,0
Ravno 60 30 4,0 30 2,5 30 10 1,5 30 10 5,0
Stolac 90 90 3,0 - 37 40 3,0 7 7 2,5 9 10 0,6
HNŢ/K 388 359 14 17 416 376 73 53 181 183
(Izvor podataka: Hercegovačko- neretvanski kanton u brojkama 2010)
Progres u širenju površina pod (strnim) krušnim ţitima nije niti treba biti u prioritetu HNŢ/K.
Strateška opredjeljenja neophodno je usmjeriti u povećanju prinosa po jedinici površine i
142
djelomiĉnoj izmjeni sortimenta. Najveće sjetvene površine ţitarica su u Ĉitluku i Stocu s
prinosima koji su ispod svih ekonomskih normi. Najzastupljenija ţitarica je jeĉam i pšenica.
Uzgajanje ţitarica odvijat će se u brdskim i brdsko-planinskim predjelima (Konjic,
Prozor/Rama).
12.5.2. Krmno bilje
Krmno bilje u prosjeku poţnjevenih površina na podruĉju HNŢ/K ima trend blagog
smanjenja u odnosu na iste u prethodnom razdoblju. Ukupan ostvareni prirod je takoĊer
manji i iznosi oko 15.800 tona razliĉitih krmiva. Do promjene nije došlo u strukturi ovih
usjeva, još uvijek su najzastupljenije djetelina (1270 ha) i lucerna (1.234) 2009. godine s
pribliţno istim postotkom, dok su djetelinsko travne smjese promjenjive sjetvene vrijednosti.
U budućnosti bi se svakako trebala nastavit tendencija povećanja proizvodnje silaţnog
kukuruza kako po općinama tako i u ukupnoj proizvodnji, kako je prethodno i planirano.
TakoĊer bi se trebalo raditi na ostvarenju ciljeva širenja sjetve na nove površine te kao
najvaţnije povećanje prinosa na razinu potencijala koji svaka pojedina kultura moţe ostvariti
na ovome podruĉju. Naţalost, sjetva krmnih kultura, prije svega jednogodišnjih leguminoza
(stoĉne grahorice i graška), stoĉnog sirka, perko repice, stoĉnog kelja nije zastupljena u široj
proizvodnoj praksi. Kao kod svih drugih ratarskih kultura, niski prinosi karakteristiĉni su i za
ovaj dio proizvodnje. Buduća proizvodnja kabaste i zrnaste krme morat će dati mnogo
snaţniju potporu stoĉarstvu nego što je ĉinila do sada. Ona će to postizati znaĉajnim
skokovima u širenju sjetve na nove površine i podizanjem sadašnjih više nego skromnih
prinosa na mnogo modernije razine.
U strukturi sjetve, koja se postavlja kao cilj, još veća zastupljenost od sadašnje bit će data
silaţnom kukuruzu i grahorici, te stoĉnom sirku i grašku i kelju, perko repici. Iskazana
angaţirana sjetvena površina i prinos krmnih kultura u sebi sadrţi znatna prostorna variranja
pa i znake vidnog pada, što se uklapa u jednako takvo stanje kakvo je vladalo u domaćem
stoĉarstvu (krmno bilje i stoĉarstvo su kompatibilne cjeline). Pri sadašnjem preteţnim
naĉinima hranjenja, pokošena masa daje se stoci u staji, ili se sprema uglavnom u obliku
Strateško opredjeljenje
zadrţavanje na istoj razini ili blago povećanje krušnih ţita (raţi i jeĉma) na
koje nije potrebno stimulativnim mjerama sa razine ţupanije/kantona utjecati,
primjena suvremenijih agrotehniĉkih mjera u proizvodnji i povećanje prinosa
po jedinici površine (ha), prilagoĊavanje (podizanje) tehnologija kod niza
kultura koje su u našim uvjetima eksperimentalno ostvarili odliĉne rezultate,
promjenu u sjetvenoj strukturi u korist heljde koju je potrebno stimulirati i s
razine ţupanije/kantona,
uvoĊenje novih visokoprinosnih i kvalitetnih sorata i hibrida (kukuruz
šećerac, kokiĉar i tritikale).
143
sijena i to na zemlji, pri ĉemu njen najkvalitetniji dio ostaje na polju izgubljen. Proizvodnja
krme na oranicama treba se u buduće razvijati u skladu sa napredovanjem stoĉarstva i biti
njen sastavni
Tablica br. 26. Projekcija sjetvenih površina (2012. -2117.)
(Izvor podataka: vlastita procjena)
Tablica br.27. Zasijane površine krmnih kultura po općinama (2008.-2009.) prinosi t/ha.
(Izvor podataka: Hercegovačko- neretvanski kanton u brojkama 2010)
UnapreĊenje postojeće proizvodnje kroz moderniziranje spremanja i iskorištavanja krme,
naĉini su koji se odmah nude za poboljšanje sadašnjeg stanja; to traţi tehnološko i
organizacijsko osposobljavanje poljoprivrednika za zimsku ishranu stoke silaţom ili
sjenaţom, te korištenje sijanih travnjaka ispašom ili kombinirano kosidbom i ispašom.
Jednovremeno s prethodnim, angaţirane krmne površine širit će se u skladu sa bilansno-
hranidbenim potrebama stoke uz obavezno uvećanje njihove proizvodnosti po ha. To će se
postizati;
snaţnijim korištenjem kvalitetnijeg genetskog potencijala unutar izmijenjene sjetvene
kompozicije,
Vrsta Projekcija sjetvenih površina 2012-2017) u ha HNŢ/K
1999/01 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016
Pšenica 985 500 505 505 500 500 500 490
Raţ 41 100 100 102 102 105 108 110
Jeĉam 870 1.500 1.500 1.505 1.505 1.510 1.515 1.515
Zob 98 100 102 104 104 104 104 100
Heljda 0 100 120 140 160 160 160 160
Djetelina 1.324 1922 1.924 1.920 1.925 1.930 1.930 1.930
Lucerna 2.408 1754 1.750 1.750 1.755 1.760 1.760 1.765
Grahorice 42 62 65 70 82 90 105 110
Kukur. sil. 179 852 820 835 850 865 870 870
Stoĉna r. 107 186 190 192 192 200 205 205
T.D.S. 782 2.536 2.530 2.530 2.535 2.540 2.545 2.550 Ukupno 6.836 9.612 9.604 9.653 9.710 9.764 9.809 9.815
Općine Djetelina sijeno
2008 - 2009 t.
Lucerna
2008 – 2009 t.
Kukuruz za krmu
2008 – 2009 t.
TDS
2008 – 2009 t.
Ĉapljina - - 50 50 30 10 10 4
Ĉitluk 170 150 3 150 180 3 15 20 14 11 15 6
Grad Mostar 20 153 2,8 6 13 2,9 14 8 4,4 10 18 2,4
Jablanica 40 40 3 35 35 2,5 - 43 23 2,5
Konjic 120 50 3 100 45 3,5 25 15 20 30 10 3,5
Neum 45 45 2 66 66 2 11 12 3 / 20 3
Prozor-Rama 760 764 4,5 840 845 3,5 - 1683 6 3,5
Ravno 180 50 3 150 50 10 - 30 50 3,0
Stolac 19 18 1,5 - 20 3,0 3 3 1,5 -
Ukupno 1.354 1.270 1.347 1.234 119,5 108 1.817 152
144
uvoĊenjem organske proizvodnje krme za jednako takvo organsko opredjeljenje.
.
Prema podacima sjetvenih površina u proljetnoj sjetvi u 2011. godine zasijane su pribliţno
iste ukupne površine u odnosu na 2010 godinu, ali u razliĉitoj sjetvenoj strukturi. Povećanje
površina pod krmnim biljem predloţenim godišnjim slijedom moţe se oĉekivati znaĉajnijom
promjenom sjetvene strukture u korist; silaţnog kukuruza, djeteline, te uvoĊenjem u
proizvodnju drugih krmnih kultura.
Tab. br.31. Projekcija sjetvenih površina 2012-2017Pprojekcija
12.5.3. Projekcija proizvodnje na oranicama (2010. – 2016.)
Biljna proizvodnja koja je definirana povoljnim agroekološkim uvjetima a u ĉijim okvirima bi
se trebao odvijati domaći sektorski razvoj, pravci poljoprivrede HNŢ/K trebaju se temeljiti na
biranju i kombiniranju onih proizvodnji koje će: najbolje koristiti raspoloţive prirodne
resurse, uvaţavati uvjete domaćeg i vanjskog trţišta, i jamĉiti ekonomsku odrţivost
gospodarstva.
Sadašnja struktura proizvodnje poljoprivrednih gospodarstava najčešće nije skladna onoj čiji
proizvodi odgovaraju potraţnji na domaćem trţištu, daje male finansijske efekte i nije
odrţiva.
Poljoprivredna proizvodnja (2008-2010), iskazana kroz fiziĉki obim nekih svojih grana
pokazuje tendenciju smanjenja, a kod nekih rasta:
u grupi proizvodnji sa tendencijom stagnacije i smanjenih površina u nekim
općinama svih ţitarica izuzev heljde čije je rast sjetvenih površina apsulutno
izvjestan,
ona je pribliţno snaţna kod nekih krmnih kultura, prije svega silaţnog
kukuruza i stočne grahorice (krmne kulture koje su u predhodnom tekstu
najavljene zauzimati će iz godine u godinu sve veće sjetvene površine).
Strateško opredjeljenje
Potpore sa razine HNŢ/K bilo bi racionalno usmjeravati u:
livade i pašnjake koje je potrebno rekultivirati, protaţiranje ishrane stoke
ispašom, koja je jeftinija i zdravija kako za ţivotinje tako i za ljude,
kombinirano korištenje travnjaka kosidbom i ispašom, konzerviranje krme
sa travnjaka putem silaţe ili sjenaţe u rotobalama,
silaţnom kukuruzu (gdje postoje uvjeti), stoĉnoj grahorici, grašku, kelju,
sirku, perko repici (gdje postoje uvjeti za navedene prijedloge).
145
12.5.4. Voćarska proizvodnja
Relativno manji udjel unutar obradivih površina Federacije BiH, što je sluĉaj i na podruĉju
HNŢ/K, imaju površine pod trajnim nasadima – voćnjacima (5.139 ha u 2009. godini). Za
sve voćne vrste koje su obuhvaćene praćenjem Federalnog statistiĉkog zavoda (tabelarni
prikaz) biljeţimo povećanje broja stabala, izuzev šljive gdje je blagi pad broja stabala i
koliĉine priroda, a od svih vrsta najviše se uzgajaju šljiva i breskva. HNŢ/K je u odnosu na
druge ţupanije/kantone na podruĉju FBiH znaĉajna po voćnom kapacitetu, odnosno voćarskoj
proizvodnji, gdje se posebice istiĉe uzgoj breskve (87,35% od ukupne proizvodnje ove vrste u
FBiH), marelice (29,69%) te trešnje (27,25%). Statistiĉki podaci obuhvaćaju samo grupu
kontinentalnih voćnih vrsta, pa kada se analizira uzgoj tih vrsta na podruĉju ţupanije/kantona
(za 2009. godinu) moţemo utvrditi slijedeće:
jabuka se uzgaja najviše na podruĉju općine Ravno (39,53% od ukupne proizvodnje
ove vrste u HNŢ/K), Konjic (31,63%) te Ĉapljina (18,58%);
kruška se uzgaja preteţito na podruĉju općine Konjic (85,44%);
šljiva je znaĉajna za podruĉje Prozora- Rame (56,32%) i Konjica (35,36%);
breskva je najviše u uzgoju na podruĉju Ĉapljine (68,26%), te u Stocu (17,01%);
orah je na podruĉju općine Konjic (67,78%) i u Prozoru-Rami znaĉajan (13,16%);
trešnja se uzgaja najviše na podruĉju Grada Mostara (42,75%) te u općinama Konjic,
Stolac i Ravno;
višnja je, takoĊer, znaĉajna za mostarsko podruĉje (43,44%), te za općinu Stolac
(25,67%) i
marelica se najviše uzgaja u Stocu (62,30%) te u Ĉapljini i Mostaru.
Nema sluţbenih podataka o organiziranoj proizvodnji mediteranskih voćnih vrsta.
U razdoblju od 2002. do 2007. godine je 481,4 ha novozasnovanih voćnjaka na podruĉju
HNŢ/K (Izvještaj o stanju poljoprivrede, Federalno ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i
vodoprivrede) i to najviše najviše breskve, jabuke i trešnje. Tijekom 2008. godine je
zabiljeţeno podizanje novih 183,57 ha (breskve 49,29; jabuke 21,95; šljiva 14,76; trešnje
13,05; masline 13,88 i dr.).
Priloţeni tabelarni podaci potvrĊuju nisku razinu voćarske proizvodnje. Evidentan je mali
broj rodnih stabala. Stabla su još uvijek u većem broju soliterna, u okućnicama, voćnjaci su
mješovitog sastava, u svrhu podmirenja vlastitih potreba obitelji. Malo je plantaţnog sustava
uzgoja voća, posebice mediteranskih voćnih kultura, i ĉisto komercijalnog rada u oblasti
voćarstva, već je voćarska proizvodnja usputna, sporedna djelatnost u okviru mješovitih
obiteljskih gospodarstava. Evidentne su razlike u koliĉini priroda voćaka, što moţemo
objasniti cikliĉnim plodonošenjem, neobavljanjem berbe iz razliĉitih razloga ili loše
obavljenim procjenama u okviru izvješća, ali ovo nam jasno daje za pravo konstataciju da je
voćarska proizvodnja na podruĉju HNŢ/K preteţito ekstenzivna. Dominantna voćna vrsta u
Ĉapljini – breskva je na relativno dobroj razini poluintenzivnog uzgoja (Ĉapljina) s
tendencom poţeljnog povećanja, dok je šljiva kao dominantna krajnje ekstenzivna
146
(Prozor/Rama) što pokazuju i postignuti prosjeĉni prirodi po stablu i pojava alternativne
rodnosti.
U HNŢ/K nedostaju pouzdane i detaljne informacije o površinama voćnjaka (regionalni
raspored, vrstama i sortimentu voća) te i proizvodnji voća (regionalni raspored, vrstama i
sortimentu voća, intenzivnost, tehnološka razina). Za vjerodostojnije planiranje i analiziranje
voćarske proizvodnje podruĉja potrebno je osnovati baze podataka o voćarstvu koje bi
konstantno predstavljale kvalitetan izvor podataka za razliĉite sektore gospodarstva, strateške
planove ili projektne osnove.
Poznavanje relacija izmeĊu ekoloških karakteristika pojedinih proizvodnih prostora i
pojedinih vrsta, podloga i sorti voćaka osnova je za iskorištavanje komparativnih prednosti
podruĉja za uzgoj odreĊene vrste, pa ĉak i sorte voćaka. Ocjena stupnja prikladnosti ekoloških
uvjeta za uzgoj voćaka je, posebice, vaţna jer voćke na istom mjestu ostaju dugi niz godina
što se oĉituje kroz razliĉit kumulativni efekt staništa, te zbog velikih investicijskih ulaganja za
osnivanje i uzdrţavanje voćnjaka. S voćarskog aspekta vaţno je ocijeniti sve elemente klime,
tla i reljefa u vezi s biološkim osobinama vrsta, sorti i podloga voćaka u razliĉitom uzrastu i
za pojedinu fenofazu. Izborom holobionta i epibionta voćne vrste moţemo maksimalno
iskoristiti bioekološki potencijal svakog mikrolokaliteta.
Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija ima povoljne ekološke uvjete za uzgoj:
suptropskih voćaka (smokva, šipak, kaki, aktinidija, maslina, nešpola),
juţnih voćaka (japanska šljiva, bajam, višnja maraska, nashi, pitomi kesten - maroni) i
kontinentalnih voćaka (jabuka, kruška, trešnja, šljiva, breskva, marelica, orah,
jagodasto voće).
Nameće se slijedeći strateški zadatak za voćarstvo Ţupanije/Kantona – utvrĊivanje
rajonizacije voćarske proizvodnje a njezin cilj jest na temelju opseţnih klimatskih i edafskih
uvjeta preporuĉiti podruĉja proizvodnje za uzgoj toĉno odreĊenih voćnih vrsta i to s
preporuĉenim sortimentom i podlogama za svaku vrstu. Prirodni uvjeti odnosno klima, reljef
(nadmorska visina, nagib i ekspozicija) te tlo (dubina, stjenovitost, kamenitost i fizikalno-
kemijska svojstva), temeljni su ĉimbenici koji uvjetuju izbor voćarskih kultura koje će se
uzgajati na pojedinom podruĉju, a ujedno i bitno utjeĉu na ekonomiĉnost voćarske
proizvodnje.
Na ovom podruĉju, zbog povoljnih klimatskih prilika, osobito topline, vegetacija poĉinje prije
pa plodovi ranije dozrijevaju. Zbog toga se trţište u unutrašnjosti moţe opskrbiti ranim
voćem, a ostaje i za izvoz na inozemna trţišta srednje i sjeverne Europe. Ovo se posebice
odnosi na proizvodnju ranih jagoda u plastenicima i na otvorenom, a kako su iskljuĉeni
troškovi za grijanje, proizvodnja zbog uštede energije je jeftinija. Zanimljiva je i proizvodnja
ranih sorata bresaka, ranih sorata jabuka, krušaka i trešanja. Poznato je, npr. da trešnje u
mediteranskom podruĉju dozrijevaju 3-4 tjedna prije nego na sjeveru, tj. u unutrašnjosti.
Sliĉno je i s drugim vrstama voća. Rano voće popunjava osjetnu prazninu na trţištu pa se
postiţu veće prodajne cijene, što pridonosi ekonomiĉnosti proizvodnje. Uzgoj razliĉitih vrsta
voćaka u mediteranskom podruĉju ima veliko znaĉenje za podmirenje kvalitetnim i svjeţim
147
voćem stalno rastuće potrebe turistiĉke potraţnje. Naime, treba naznaĉiti da se plasmanom
voća koje dozrijeva u vrijeme turistiĉke sezone neizravno postiţe povećanje ekonomske
dobiti.
Intenzivan uzgoj voćaka u prvom redu podrazumijeva korištenje kvalitetnih sorti i podloga a
za sve voćne vrste svakodnevno pristiţu nove sorte i podloge kvalitetnije i gospodarski
znaĉajnije od dosada korištenih. Stoga princip regulirane introdukcije, obvezna provjera
novog biljnog materijala u vladajućim uvjetima podruĉja gdje se planira uvoĊenje se treba
poštivati. Podruĉje Ţupanije/Kantona, posebice za neke voćne vrste, se odlikuje bogatstvom
biljnog materijala tako da moţemo postaviti i još jedan od ciljeva, kada je rijeĉ o sortimentu, a
to je oĉuvanje, zaštita i iskorištenje autohtonog voćnog fonda.
Svako planiranje sadnje novih voćnjaka povezano je s organiziranom vlastitom
rasadniĉarskom proizvodnjom. Veliĉina i kapacitet rasadnika moraju biti usklaĊeni s planom
razvoja i sa uvjetima trţišta preko odgovarajuće marketing analize. Rasadnik je presudni
ĉinitelj razvoja voćarske proizvodnje, zato planiranje uzgoja voćaka se obavlja kroz izvoĊenje
kvalitetne i zadovoljavajuće rasadničarske proizvodnje.
U voćnjaku je nuţno izvoditi sve potrebite agrotehniĉke i pomotehniĉke zahvate radi
postizanja punih genetskih potencijala biljaka. Na podruĉju ţupanije/kantona ne moţemo se
baviti voćarskom proizvodnjom bez uspostavljenog sustava gospodarenja vodom i sustavnim
izvoĊenjem navodnjavanja. Za postizanje redovitih i obilnih priroda, za povećanje koliĉine
priroda po stablu, moramo pravilno izvoditi pomotehniku te struĉno obavljati ishranu stabala.
Uz standardnu konvencionalnu proizvodnju, na odreĊenim lokacijama moţe se kvalitetno ući
u sustav organske ekološke proizvodnje ĉime se dobiva visokokvalitetna roba, a posebice neke
voćne vrste svojim gospodarenjem su predodreĊene više za ovakav naĉin proizvodnje
(smokva, šipak, aktinidija, kaki, borovnica i dr.).
Vaţnost investiranja u podizanje novih nasada voćnjaka ogleda se u velikoj vrijednosti
proizvodnje po jedinici površine koja upošljava veliku koliĉinu radne snage. Objektivno se
raspolaţe sa kvalitetnim prirodnim preduvjetima za ekspanziju ove proizvodnje radi
supstitucije uvoza, ali u duljem vremenskom razdoblju i za izvoz u zemlje okruţenja.
Dodatno je potrebno imati u vidu da nakon ulaska u EU, BiH neće imati mogućnost
povećavanja površina pod višegodišnjim nasadima voćnjaka mimo dodijeljenih kvota.
akle, osnovna smjernica voćarske proizvodnje Ţupanije/Kantona je iskorištavanje
komparativne prednosti dobivanje ranog priroda – rano voće. Sukladno tome većina priroda
će biti namijenjena svjeţoj potrošnji – stolno voće. S obzirom da se radi o većinom malim
površinama voćnjaka, potrebito je za realnije provoĊenje intenzivne proizvodnje izvoditi
okrupnjavanje površina, kao i udruţivanje proizvoĊaĉa na razliĉitim razinama i temeljem
zajedniĉkih interesa.
Na podruĉju općina neophodno je organizirati otkup plodova radi organizirane daljnje
distribucije gdje bi se roba i pakirala uz prethodno klasiranje. Radi produţenja konzumiranja
ovih plodova ali i olakšane dopreme na trţište predlaţe se podizanje pogona za njihovo
ĉuvanje – hladnjaĉe razliĉitih kapaciteta za pokrivanje proizvodnje odreĊenih podruĉja.S
obzirom na sezonski karakter voćarske proizvodnje nedostatak kapaciteta za skladištenje,
ĉuvanje i pripremu voća za trţište glavni je limitirajući faktor ekspanzije ove proizvodnje.
Produţenje roka za plasman izrazito sezonskih proizvoda – plodova voća, sprjeĉava
propadanje dijela proizvodnje koji se redovito pojavljuje ako takvih kapaciteta nema. Pored
148
toga ovi pogoni objedinjavaju ponudu velikog broja sitnih proizvoĊaĉa, ĉime osiguravaju
plasman njihovih proizvoda i prilagoĊavaju ih potraţnji s obzirom na dizajn pakiranja i
njegovu podobnost za prodaju u suvremenim lancima supermarketa.
Voćarska proizvodnja, posebice ova koju treba prakticirati i u Hercegovini kao znaĉajnom
voćnom potencijalu drţave, suvremena i intenzivna proizvodnja voća, traţi i kvalitetan struĉni
kadar, osposobljene voćare koji su spremni prihvatiti sve izazove, zadatke i odgovornosti koje
ova proizvodnja postavlja. Zato se na podruĉju Ţupanije treba osmisliti i uspostaviti
funkcionalni zadovoljavajući sustav izobrazbe voćarskog kadra koji će moći ovu proizvodnju
na razliĉitim razinama provoditi kako to treba, prema svim pravilima struke uz neophodno
osiguranje konkurentnosti.
Pravci razvoja nekih voćnih vrsta
Breskva i nektarina
U uzgoju je aktualno smanjenje razmaka sadnje i pored toga što za razliku od drugih voćaka
još ne postoji kvalitetna i proširena podloga slabe bujnosti. U proizvodnji bresaka za
„umorna“ tla i u više turnusa prikladnom podlogom se smatra GF 677. Novije podloge još
treba potvrditi u praksi. Sortiment breskve i nektarine podloţan je vrlo dinamiĉnim i stalnim
promjenama i svake godine brojni selekcioneri stvaraju nove sorte koje je potrebno provjeriti
u raznim ekološkim uvjetima. UvoĊenje novih sorti treba ograniĉiti i sumom inaktivnih
temperatura ĉija vrijednost ne treba prelaziti 800 – 900 sati. Za uspješnu proizvodnju ranog
dozrijevanja potrebno je osigurati zaštitu od kasnog proljetnog mraza. Najviše su danas
zastupljene breskve za svjeţu potrošnju ţute boje mesa (sorte bijelog mesa se izbjegavaju u
sortimentima zbog njihove osjetljivosti na transport i manipulaciju). Smatra se da će nektarina
(preteţito ţute boje mesa, ali i bijele) na trţištu potpuno zamijeniti breskvu za svjeţu
potrošnju. U uzgoju breskve i nektarine preporuĉuju se polugusti sklopovi (500 – 1000 stabala
po ha) i gusti (1000 – 2000 stabala po ha) a od novijih uzgojnih oblika usporena vaza, Tatura
trellis i Fusetto. U postupcima tehnološkog procesa od berbe do potrošnje vaţnu ulogu imaju
priprema plodova za trţište, obrada plodova u skladištu, ambalaţa, ĉuvanje (hlaĊenje) i
transport. Plasman plodova ovih voćaka treba poboljšati što će znaĉiti njihovu bolju ponudu,
kalibriranje, pakiranje i produţena ponuda svjeţih plodova sustavom hlaĊenja i ĉuvanja.
Marelica (kajsija)
Poboljšanje sorata marelice obuhvata slijedeća svojstva: rezistentnost spram znaĉajnih
oboljenja i štetnika (Monilija, šarka, Pseudomonas, Xanthomonas, fitoplazme), vrijeme
dozrijevanja plodova, organoleptiĉka svojstva plodova, potrebne inaktivne temperature,
otpornost na niske zimske temperature, autofertilnost, sposobnost za preraĊivaĉke
transformacije, kasno cvjetanje, otpornost na proljetne mrazeve, adaptivnost na vanjske
uvjete, novi uzgojni oblici. IzvoĊenje intenzivne proizvodnje marelice znaĉi uzgoj kvalitetnih
sorata, korištenje gustog sklopa sa modificiranim uzgojnim oblicima uz obavljanje svih
pomotehniĉkih zahvata (prilagoĊen sustav rezidbe, prorjeĊivanja) te agrotehnike (gnojidba,
zaštita od infekcija i dr.). Voćari predlaţu gustoće od 400 - 500 i od 1000 – 1300 stabala po
ha, a u uzgoju marelice, posebice, se treba voditi raĉuna o zdravom sadnom materijalu,
149
odrţavanju zdrave kondicije tijekom rasta i razvoja, pravilnoj ishrani te zaštiti stabala od
oštećenja kod pojave kasnog proljetnog mraza.
Šljiva
Intenzivna obnova šljivarstva obuhvata uvoĊenje novih sorata, podloga i tehnologija uzgoja.
U selekcijskom radu pozornost je usmjerena na klonsku selekciju iz populacije Bistrice i na
dobivanje sorata otpornih spram virusa šarke te bi nove perspektivne sorte trebalo širiti i na
ovim podruĉjima uz sustavno uklanjanje zaraţenog i nezadovoljavajućeg materijala na terenu.
Što se tiĉe sustava uzgoja za gusti sklop sadnje danas se za šljivu preporuĉaju oblici vreteno i
Tatura trellis.
U mediteranskim podruĉjima je aktualna proizvodnja šljiva kinesko-japanskog podrijetla. Ove
šljive su atraktivne kao ponuda svjeţeg ranog voća, a nalaze povoljne uvjete za rast u
zaštićenim poloţajima i na podruĉju Ţupanije/Kantona. Stoga je opravdano poboljšanje
ponude voćnih plodova na trţištu znaĉajnijim uvoĊenjem u uzgoj sorata iz ove skupine šljiva.
Trešnja
Nove tehnologije intenzivnog uzgoja trešanja se oslanjaju na nove selekcije i oplemenjivanje
podloga, posebice slabije bujnosti, i novih gospodarski vrijednih sorata s krupnijim
plodovima bolje kakvoće. U uzgoju se primjenjuju novi sustavi gustog sklopa (srednja
gustoća sklopa 400 – 600 stabala/ha) te novi uzgojni oblici uz adekvatnu pomotehniku i
agrotehniku. Hercegovina ima komparativnu prednost u uzgoju trešanja jer plodovi
dozrijevaju oko mjesec dana ranije nego na sjeveru, pa kao prvo voće postiţu veće prodajne
cijene. Sustavnom analizom treba jasno definirati preporuĉene podloge i sortiment (nove
selekcije sorata prikladnih za ruĉnu te strojnu berbu, samooplodne i stranooplodne sorte) za
izdvojene lokalitete uzgoja trešnje na podruĉju Ţupanije/Kantona.
Smokva
Od stihijskog smokvarstva kakvo je sada aktualno do oĉekivanih intenzivnih nasada treba
unijeti mnoge preinake, i to od naĉina razmišljanja pa sve do provedbe suvremene tehnologije
i marketinga. Suvremena proizvodnja prije svega poĉiva na sadnicama najboljih sorata, što
znaĉi da se novi nasadi trebaju organizirano podići s prethodnim programima koji će osigurati
najkvalitetniji sadni materijal. Tradiciju uzgoja smokve u Hercegovini treba poštivati i
iskoristiti. Naime, bogat je autohtoni fond sadnica, nedovoljno prouĉen, izdvojen, zanemaren
a potrebno ga je zaštiti i oĉuvati, pa onda i iskoristiti u oplemenjivanju vrste. S druge strane,
sortiment se neplanski osvjeţava novim sortama iako introdukciju sorata i kod ove voćne
vrste treba obaviti po struĉnim pravilima. U intenzivnim nasadima poboljšati sastav sorata iz
reda jednorotki i dvorotki, te bjelica i crnica. Kultura pakiranja i prodaje svjeţih plodova je na
niskoj razini. Suha smokva je proizvod ovog podruĉja koji obećava ali za doradu suhe
smokve uvjet je opremiti etivaţnicu te u otkupu suhe smokve izdiferencirati kvalitetu kroz
razliĉite otkupne cijene.
150
Šipak (mogranj, nar)
Znaĉajna kultura mediteranskih podruĉja koja se u posljednje vrijeme uzgaja u plantaţnom
monokulturnom sustavu, za razliku od dosada preteţitog pojedinaĉnog uzgoja grmova na
okućnicama, je šipak. Ova kultura ne bi se trebala smatrati kao nekom poludivljom
grmolikom samoniklom voćkom koja nema većih zahtjeva tijekom rasta, nije izbirljiva na
uvjete tla, te potrebe gnojidbe i navodnjavanja. U proizvodnji šipka nuţno je uvoĊenje
intenzivnog sustava uzgoja koji podrazumijeva gusti sklop, modificirane uzgojne oblike
primjerene plantaţnom uzgoju, izvoĊenje zadovoljavajuće agrotehnike i pomotehnike te
korištenje pravilno odabranog sortimenta. Udomaćene i autohtone sorte šipka bi trebalo
struĉno valorizirati, utvrditi njegove jasne mogućnosti i nedostatke i na takav naĉin postaviti
preporuke za proizvoĊaĉe pri zasnivanju nasada. Isto tako uvoĊenje u nasade šipka i drugih
perspektivnih sorata mora biti utemeljeno praktiĉno potvrĊenim svojstvima ovih sorata kao
boljih od standardnih u Hercegovini. Ovakav pristup izvoĊenja intenzivne proizvodnje je
temelj za iskorištenje kulture šipka. Slijedi znaĉajno povećanje zasaĊenih površina ovom
kulturom, kvalitetnim rasadniĉarskim sadnim materijalom te zadovoljavajući plasman
plodova unutar planski utvrĊene sheme kulture od rasadnika do potrošaĉa.
Divlji šipak se u Hercegovini moţe smatrati biljkom za pošumljavanje, a plodovi ovih grmova
su sirovina uporabljiva za dobivanje znaĉajnih voćnih preraĊevina te je potrebno obaviti
selekciju tipova divljeg šipka te njihovu plansku propagaciju.
Maslina
U jednom dijelu Ţupanije/Kantona već biljeţimo aktivan odnos prema uzgoju masline, kao
tipiĉne kulture Mediterana, a što se oĉituje sadnjom mladih nasada i to na podruĉju Stoca,
Mostara i Neuma. I tradicija uzgoja masline već od rimskih vremena na podruĉju Stoca i
Ĉitluka potvrĊuje opravdane mogućnosti za uzgoj ove kulture i pozitivnu ocjenu ekoloških
uvjeta ovog proizvodnog podruĉja. Hercegovina moţe ponuditi maslinovo ulje što je još jedan
od visoko vrijednih poljoprivrednih proizvoda danas cijenjenih na trţištu hrane. Za preradu
maslina potrebno je osigurati konstantan ulaz dostatne i kvalitetne sirovine u uljaru, a što
znaĉi povećanje površina zasaĊenih maslinama. Potrebno je jasno definirati potencijalne
površine u općinama, koje svojim karakteristiĉnim uvjetima – mikrolokaliteti, su
zadovoljavajuće za masline, jer ipak se nalazimo na rubnim dijelovima Mediterana. Pri izboru
sortimenta za maslinike treba birati sorte prije svega otporne na niske zimske temperature, a
preporuĉene sorte se mogu definirati i detaljnom analizom dosadašnjih iskustava naših
proizvoĊaĉa i proizvoĊaĉa na okolnim podruĉjima sa sliĉnim ekološkim uvjetima. Dobar
odabir sortimenta je temelj uspješnog maslinarstva.
Jagodiĉasto voće (Bobiĉasto, sitno voće)
Iz skupine ovog voća najveći znaĉaj ima jagoda. Na podruĉju Hercegovine posljednjih godina
se znaĉajno proširio uzgoj ove vrste na otvorenim ali i zatvorenim prostorima. Opravdana
eksploatacija jagodnjaka obiĉno je maksimalno 4 godine, u novije vrijeme 2 – 3 godine pa ĉak
i samo jednogodišnji nasadi. Smatra se da je najkvalitetniji plod u drugoj godini nasada.
151
Ozbiljan problem kod ovakve eksploatacije jagode jest izvoĊenje plodoreda i nabavka
kvalitetnog sadnog materijala. Sortiment jagode je vrlo bogat i raznovrstan.
U sjevernijim dijelovima Ţupanije/Kantona (podruĉja s kontinentalnom klimom, općina
Konjic, Prozor/Rama) znaĉajan je uzgoj ostalih jagodastih voćaka, posebice: maline, kupine i
borovnice, što, u svakom sluĉaju, treba podrţati i aktivno raditi na povećanju površina pod
ovim kulturama. Skupina jagodastog voća obuhvata i druge manje-više poznate i proširene
vrste na podruĉju ţupanije/kantona: ribiz, tajberi, josta, ogrozd, brusnica, aronija.
Uzgoj navedenih jagodastih vrsta je od većeg znaĉaja za mješovita sitna obiteljska
gospodarstva, koja će unutar obitelji obavljati odrţavanje, odnosno ruĉnu berbu plodova.
Podizanje ovih nasada zahtjeva manje investicijskih sredstava, postiţe se rano ulaţenje u
rodnost. Potrebno je formirati nasad plantaţnog sklopa, obavljati redovit struĉni nadzor,
izvoditi gnojidbu, prihranu, navodnjavanje, zaštitu od bolesti i štetnika, te rezidbu. U
dosadašnjem radu kao ograniĉavajući ĉinitelji širenja ovog oblika voćarenja jesu:
nezadovoljavajući sadni materijal, te neorganiziran otkup, nepokrivenost proizvodnje
rashladnim sustavima ĉuvanja i pripreme za trţište, odnosno neuspostavljen sustav
organiziranog plasmana plodova.
Tablica br. 28. Evidentirana proizvodnja po voćnim vrstama u HNK/Ţ (2007. – 2010.) god.
37
Voćne
vrste
2007. god. 2008. god. 2009. god. 2010. god.
Prirod Prirod Prirod
Rodna
stabala tona
kg/s
tabl
o
rodna
stabala Tona
kg/st
ablu
Rodnih
stabala Tona
kg/sta
blu Rrodnih
stabala tona
kg/st
ablu
Jabuke 181.850 1.572 8,6 210.880 2.194 10,4 252.945 2.766 10,9 275.585 1. 865 6,8
Kruške 78.165 456 5,8 83.615 669 8,0 83.095 710 8,5 87.555 483 5,5
Dunje 2.585 33 12,6 3.295 27 8,1 2.875 31 10,6
Šljive 586.750 10.031 17,1 598.962 5.343 8,9 561.475 9.080 16,5 571.285 8.462 14,8
Trešnj 93.012 1.106 11,9 105.227 1.262 12,0 114.495 1.282 11,2 131.625 1.540 11,7
Višnje 7.480 65 8,7 13.403 97 7,3 12.660 99 7,8 20.510 195 9,5
Kajsije 19.061 312 16,3 20.696 128 6,2 19.421 203 10,4 21.909 437 20,0
Breskv 347.300 6.545 18,8 414.135 7.313 17,7 417.355 7.661 18,4 453.435 7.522 16,6
Orasi 28.404 149 5,2 26.924 93 3,5 30.394 208 6,8 34.486 190 5,5
Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011
37
Hercegovaĉko-neretvanski kanton u brojkama, 2011
152
Grafikon br. 6. Broj rodnih stabala pojedinih voćnih vrsta u HNK/Ţ
Grafikon br. 7. Učešće pojedinih voćnih vrsta u HNŢ/K
153
Tablica br. 29. : Kapaciteti proizvodnje osnovnih krošnjastih voćaka na području HNŢ/K (2010. god.) Jabuke Kruške Šljive Breskve Orasi Trešnje Višnje Kajsije
Ukupan prirod (t)
Prosj. prirod kg/st.
Ukupan prirod (t)
Prosj. prirod kg/st.
Ukupan prirod (t)
Prosj. prirod kg/st.
Ukupan prirod (t)
Prosj. prirod kg/st.
Ukupan prirod (t)
Prosj. prirod kg/st.
Ukupan prirod (t)
Prosj. prirod kg/st.
Ukupan prirod (t)
Prosj. prirod kg/st.
Ukupan prirod (t)
Prosj. prirod (kg/st.
FBiH
26.032 10,5 9.053 8,2 56.557 10,3 8.038 15,6 2.798 8,2 5.336 12,1 1.588 8,7 871 11,8
HNŽ/K 1865 6,8 483 5,5 8.462 14,8 7.522 16,6 190 5,5 1.540 11,7 195 9,5 437 20,0
Čapljina 24 0,4 6 30,0 300 50,0 4.957 19,1 2 5,0 91 13,2 20 20,0 93 30,0
Čitluk 9 10,0 5 9,0 12 12,0 8 10,0 10 8,0 15 15,0 15 5,0 3 7,0
Grad M. 49 6,2 30 5,2 68 8,9 83 5,0 37 7,2 532 8,5 51 5,4 18 4,0
Jablan. 35 10,0 - - 300 15,0 - - 36 20,0 25 10,0 - - 8 10,0
Konjic 425 5,0 360 5,0 1000 5,0 - - 63 3,0 105 5,0 - - - -
Neum 1 5,0 1 4,0 0 7,0 1 7,0 0 5,0 1 4,0 - - 3 5,0
Prozor-R 230 20,0 81 13,0 6.412 20,0 1 8,0 34 8,0 81 18,0 20 15,0 - -
Ravno 1000 10,0 - - 20 10,0 1050 15,0 - - 150 10,0 5 10,0 - -
Stolac 92 20,0 - - 350 25,0 1424 20,0 8 12,0 540 30,0 84 20,0 313 25,0 29.762 10.019 73.481 23.084 3.178 8.416 1.978 1746
B r o j r o d n i h s t a b a l a (2010.)
Br.rodn. stabala
u %
Br.rodn. stabala
u %
Br.rodnih stabala
u %
Br.rod. stabala
u %
Br.rodnih stabala
u %
Br.rodnih stabala
u %
Br.rodnih stabala
u %
Br.rodnih stabala
u %
FBiH 2.471.700 1.105.923 5.516.094 515.493 339.767 441.614 182.222 73.966
HNŽ/K 275.585 11,15 87.555 7,92 571.285 10,36 453.435 87,96 34.486 10,15 131.625 29,81 20.510 11,26 21.909 29,62
Čapljina 60.300 21,88 200 0,23 6.000 1,05 292.000 64,40 400 1,16 6.900 5,24 1.000 4,88 3.070 14,01
Čitluk 900 0,33 555 0,63 1.000 0,18 800 0,18 1.250 3,62 1.000 0,76 3.200 15,60 420 1,92
Mostar 7.985 2,90 5.769 6,59 7.685 1,35 16.600 3,66 5.140 14,90 62.600 47,56 9.750 47,54 4.500 20,54
Jablan. 3.500 1,27 - 20.000 3,50 - 1.800 5,22 2.400 1,82 - 800 3,65
Konjic 85.500 31,02 73.500 83,95 200.000 35,01 - 21.000 60,89 21.000 15,95 - -
Neum 200 0,07 250 0,29 - 150 0,03 - 225 0,17 - 600 2,74
Proz.-Ra. 12.000 4,35 7.281 8,32 320.600 56,12 185 0,04 4.250 12,32 4.500 3,42 1.360 6,63 -
Ravno 100.000 36,29 - 2.000 0,35 70.500 15,55 - 15.000 11,40 600 2,93 -
Stolac 5.200 1,89 - 14.000 2,45 73.200 16,14 646 1,87 18.000 13,68 4.600 22,43 12.519 57,14 275.585 87555 571.285 453.435 34486 131.625 20.510 21.909
Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011
154
12.5.5. Vinogradarska proizvodnja
Vinogradarstvo je veoma vaţan dio poljoprivredne proizvodnje u Bosni i Hercegovini.
Posebno se to odnosi na Hercegovinu, gdje je tradicija gajenja vinove loze stara preko 2000
godina. Hercegovina spada u regije koje imaju povoljne klimatske i pedološke uvjete za uzgoj
ove višegodišnje kulture. Poljoprivredna proizvodnja je uvjetovana osnovnim
karakteristikama zemljišta. U te karakteristike spadaju reljef, geografski i visinski poloţaj,
upotrebna vrijednost, vodni reţim, temperatura itd. Uglavnom ove karakteristike zemljišta
odreĊuju mjere njegovog ureĊenja i naĉin korištenja. Na osnovu statistiĉkih podataka BiH je u
1990. godini imala 5.781 ha vinograda sa 24,5 miliona ĉokota vinove loze. Od tih površina
5.691 ha (98,4%) bilo je na prostoru vinogradarskog rejona Hercegovina, a 90 ha (1,6%) u
vinogradarskom rejonu Sjeverna Bosna. Ovi podaci jasno pokazuje da je podruĉje
Hercegovine bilo glavni nosilac vinogradarske proizvodnje.
Ukupna vinogradarska proizvodnja u Hercegovini odvijala se u dva sektora vlasništva.
Drţavni sektor sa 2.161 ha vinograda bio je organiziran u okviru HEPOK-a d.d. Mostar.
Drugi dio te proizvodnje bio je u privatnom vlasništvu i to na površini od 3.770 ha. Oba
sektora su zajedno godišnje proizvodila oko 35.000 tona kvalitetnog groţĊa, koje se najvećim
dijelom preraĊivalo u pet lokalnih vinarija.
Strateško opredjeljenje
Rejonizacije voćarske proizvodnje.
Stroţi nadzor nad registriranjem rasadnika.
Prisutni sortiment osvjeţavati novim kreacijama, prilagoditi ga u
pribliţnoj mjeri evropskom.
Prakticirati konvencionalnu, integralnu i organsku proizvodnju voća na
principima odrţivosti,
Vlastitim potporama stimulirati proizvodnju: masline, šipka, smokve i
jagodiĉastog voća, kestena (na podruĉju općine Konjic) na većoj
tehnološkoj razini.
Autohtone genotipove saĉuvati i koristiti u svrhu selekcije.
Identificirati i inventarizirati voćni fond.
Marketinški obraditi trţišta i modernizireti plasman.
Izgraditi preraĊivaĉke i skladišne kapacitete, i sl.
155
Tablica br.30. Prijeratne i poslijeratne vinogradarske površine u HNŢ/K
Sektori i vrijeme Površine u ha Udio u %
Stolne sorte Vinske sorte Ukupno
Stanje prije rata
Privatni sektor - 2.249 2.249 52,6
Drţavni sektor 698 1.327 2.025 47,4
Ukupno 698 3.576 4.274 100,0
Stanje nakon rata
Privatni sektor - 1.600 1.600 71,8
Drţavni sektor 10 617,5 627,5 28,2
Ukupno 10 2.217,5 2.227,5 100,0
Izgubljeno
Privatni sektor - 649 649 31,7
Drţavni sektor 688 709 1.397 68,3
Ukupno 688 1.358 2.046 100,0
Izvor podataka: Strategjia razvitka poljoprivrede Hercegovačko – neretvanske ţupanije (2004-2010)
Iz tabele je vidljivo da je u proteklom ratu uništeno 2.046 ha vinograda ili 47,9% od ukupnih
prijeratnih površina. Znatno veći procenat uništenja površina je bio kod drţavnog sektora
(69%) od privatnog (28,8%). Zbog toga se je i udio površina nakon rata po sektorima znatno
promijenio u korist privatnog vlasništva (71,8%) u odnosu na stanje onog prije rata (52,6%).
Bez obzira na sva stradanja vinova loza i dalje ostaje znaĉajna kultura u poljoprivrednoj
proizvodnji ovog podruĉja.
Tablica br.31. Vinogradarske površine u HNK/Ţ u 2011. godini
Općina Površina
općine u
km2
Površina
općine u
ha
Vinogradi
ha
%
vinograda
Prosjeĉna
površina
parcele
Ukupan
broj
parcela
Mostar 1157,64 115764 1073,57 0,93 0,5 2147
Ravno 326,73 32673 42,27 0,13 0,48 222
Jablanica 301,92 30192 0 0,00 0 0
Stolac 291,76 29176 328,55 1,13 0,18 1307
Ĉapljina 251,64 25164 382,96 1,52 0,5 1542
Neum 243,43 24343 25,79 0,11 0,09 239
Ĉitluk 178,63 17863 770 4,31 0,23 3403
Ukupno 2.751,75 275.175,0
0
2.623,14 8,12 0,33 8.860,00
Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011
U novije vrijeme privatnim poduzetništvom i privatizacijom bivšeg drţavnog sektora prisutan
je novi zamah u razvoju vinogradarstva. Vinogradarstvo je vaţna privredna grana u HNŢ/K,
gdje postoje povoljni ekološki uvjeti za razvoj vinove loze.
156
Tablica br. 32. Proizvodnja groţđa u općinama HNK (2007.-2009.)
Opština
2007 2008 2009
Prinos
t.
Prinos
u kg
Prinos
t.
Prinos
u kg
Prinos
t.
Prinos
u kg
Ĉitluk 4203 3,10 5113 3,80 4924 3,50
Ĉapljina 5607 2,20 6060 2,30 7759 2,80
Mostar 1018 1,80 2252 2,60 2420 2,80
Jablanica - - - - - -
Konjic - - - - - -
Neum 243 0,50 243 0,50 243 0,50
Prozor 5 2,00 5 2,00 8 3,00
Ravno 800 4,00 800 4,00 800 4,00
Stolac 2079 1,70 2473 1,90 2547 1,90
Prosjek 13955 2,20 16946 2,50 18701 2,70
Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011
Vinogradarstvo posljednjih godina nosi obiljeţje progresa, posebno u općinama Mostar i
Ĉapljina sa tendencijom daljeg rasta. U loznom sortimentu namijenjenoj proizvodnji vina
preovladavaju vrste: Ţilavka i Blatina, kao prateće bijele sorte uzgajaju se još Bena, Krkošija,
Smederevka, dok su za Blatinu prateće sorte Trnjak i Alicante bouschet, kao i introdukovane
vrste Vranac, Merlot, Caberne sauvignon, Chardonnay. Kod stonih sorata dominiraju:
Cardinal, Black magic, Muscat hamburg, Michelle palieri, Prima, Alphonse lavalle, Demir
kapija, Italija, Viktorija, Matilda, Kraljica vinograda, Sublima, Ora.
Vinogradarsku proizvodnju karakteriziraju:
o mala veliĉina posjeda,
o loša struktura korištenja zemljišta,
o nedovoljna proizvodnja sadnog materijala,
o nedovoljna sredstva poticaja,
o nepovoljan sistem kreditiranja,
o nepostojanje savjetodavne sluţbe za vinogradarsvo,
o loša organizovanost i educiranost proizvoĊaĉa groţĊa i vina.
U vinogradarskoj proizvodnji prisutni su problemi za ĉije rješavanje treba vremena,
finansijskih sredstava, ali prije svega strategija razvoja ove grane poljoprivrede. Vremena
nema dovoljno jer pravila vezana za ovu granu poljoprivrede odreĊuju procesi globalizacije
kao i buduće ĉlanstvo u EU.
157
12.5.6. Povrtlarska proizvodnja
Proizvodnja povrća u Ţupaniji/Kantonu ima dugu tradiciju i realne mogućnosti razvoja.
Podruĉje Hercegovine zbog obilja sunca i blagih zima ima znaĉajnu komparativnu prednost za
proizvodnju vansezonskog povrća koje dolazi na trţište od kasne jeseni, tijekom zime i ranog
proljeća, te za proizvodnju povrća u zaštićenim prostorima. Te komparativne prednosti su
slabo iskorištene, te su prinosi znatno niţi u odnosu na poljoprivredno razvijenije zemlje i
postoji izrazita vezanost na uvoz svjeţeg i preraĊenog povrća. Za proizvodnju povrća u
Hercegovini se ne moţe reći da pokazuje permanentni rast. To se najbolje vidi u zasijanim
površinama koje su smanjene u odnosu na raniji period.
Veliki problem je nepostojanje organiziranog trţišta. Rješenje bi bilo podizanje veletrţnica s
aukcijskom prodajom, jer je to jedini uspješan naĉin prodaje što postoji u poljoprivredno
razvijenim zemljama.
Glavnina proizvodnje povrća u Hercegovini nalazi se u privatnom sektoru s mješovitom
proizvodnjom, gdje je proizvodnja povrća tek dopunski izvor prihoda. Veliĉina takve
proizvodnje je ispod optimuma koji moţe osigurati profitabilnost proizvodnje. Većina
proizvodnje povrća namijenjena je lokalnom trţištu, a manji dio posebice proizveden u
hladnijem dijelu godine prodaje se i na trţištima kontinentalnih podruĉja.
U strukturi oraniĉnih površina u proteklom trogodištu (2007./2009.) u Ţupaniji/Kantonu
povrće, kao i u prethodnom razdoblju, zauzima najviše sijanih površina prosjeĉno 4.298 ha, s
prosjeĉnim postotnim udjelom od 43,89 %. U odnosu na prethodni period (1999./2001.)
zasijane površine pod povrćem su smanjene za oko 8 %. Razlog tome je nepovoljni sveukupni
ambijent za ovu proizvodnju. Najveće površine pod povrćem zabiljeţene su 2008. godini,
kada je proizvodnja obavljana na 4.405 ha da bi se proizvodnja već u slijedećoj godini
smanjila na 4.237 ha. Treba naglasiti da ti podaci obuhvataju i krumpir (49,96%), koji je u
Strateško opredjelenje
intenzivirati rad na izradi vinogradarskog katastra,
nastaviti raditi na projeku nove rejonizacije vinogradarstva,
olakšati i ubrzati prenamjenu šumskog u poljoprivredno zemljište, kao i
pojednostaviti procedure za dodjelu koncesije na površinama za uzgoj
vinograda,
donijeti program razvoja vinogradarstva u skladu sa ulaskom BiH u EU,
stimulirati podizanje matiĉnih zasada podloga i plemki i tako omogućiti
proizvodnju kalemova autohtonih sorti vinove loze,
izvršiti introdukciju novih sorti vinove loze,
omogućiti povoljne kreditne linije,
podrţati organizovanja proizvoĊaĉa groţĊa i vina,
podrţati razliĉite oblike edukacije poljoprivrednih proizvoĊaĉa,
158
ovoj studiji obraĊen kao ratarska, a ne kao povrtlarska vrsta, te su u nastavku teksta izuzeti
podaci za krumpir kako bi se dobio što vjerodostojniji prikaz stanja proizvodnje deset
najraširenijih vrsta povrća povrća u Ţupaniji.
Tablica br. 33. Površine pod povrtnim biljem u FBiH i Ţupaniji
Naĉin
korištenja
FBiH u ha Ţupanija u ha Udio Ţupanije u %
2007 2008 2009 2007 2008 2009 Prosjek
2007/09 2007 2008 2009
Povrt. bilje 44.941 44.749 42.745 4.252 4.405 4.237 4.298 9,46 9,84 9,91
Izvor: Biljna proizvodnja u FBIH u 2007. Biljna proizvodnja u FBIH u 2008. Biljna proizvodnja u FBIH u 2009.
U sjetvenoj strukturi na podruĉju Ţupanije dominiraju kupusnjaĉe, luk crni, rajĉica, paprika i
grah. Statistiĉkih podataka nema za vrste povrća koje se u zadnje vrijeme u svijetu
favoriziraju radi visoke zdravstvene i nutritivne vrijednosti kao što su: brokula, cvjetaĉa,
kineski kupus, radiĉ, endivija, kelj pupĉar.
Tablica br. 34. Zasijane površine pod povrće u FBiH i Ţupaniji (2007.-2009.) u ha
Povrće
FBiH u ha Ţupanija u ha Udio Ţupanije u %
2007 2008 2009 2007 2008 2009 Prosjek
2007/09 2007 2008 2009
Mrkva 920 998 1.170 67 56 64 62,33 7,28 5,61 5,47
Luk crni 3.149 3.115 3.128 274 265 270 269,67 8,7 8,51 8,63
Luk bijeli 896 839 815 56 44 70 56,67 6,25 5,24 8,59
Grah 4.920 4.928 5.274 169 160 169 166 3,43 3,25 3,2
Grašak 537 544 495 111 103 83 99 20,67 18,93 16,77
Kupus i
kelj 3.855 3.682 3.462 477 456 379 437,33 12,37 12,38 10,95
Rajĉica 1.722 1.751 1.708 238 267 272 259 13,82 15,25 15,93
Paprika
zelena 1.442 1.404 1.382 222 225 231 226 15,4 16,03 16,71
Krastavac 1.318 1.267 1.262 110 90 94 98 8,35 7,1 7,45
Ukupno 18.759 18.528 18.696 1.724 1.666 1.632 1.674,00 9,19 8,99 8,73
Dinje i
lubenica 545 480 455 105 134 132 123,67 19,27 27,92 29,01
Sveukupno 38.063 37.536 37.847 3.553 3.466 3.396 3.471,67 9,33 9,23 8,97
Izvor: - Biljna proizvodnja u FBIH u 2007. - Biljna proizvodnja u FBIH u 2008. - Biljna proizvodnja u FBIH u
2009. - Hercegovaĉko-neretvanski kanton u brojkama 2010.
Najveća proizvodnja i prinosi pojedinih vrsta povrća na podruĉju HNŢ/K su ostvareni u 2008.
godini. U odnosu na prethodno trogodište (1999./2001.) prosjeĉne poţnjevene površine pod
povrćem (2007./2009.) su smanjene za 19%. Najveće smanjenje površina evidentirano je kod
kupusnjaĉa (35%). Blagi porast poţnjevenih površina je kod bijelog luka (1,7%). Izuzetak su
lubenice i dinje kod kojih je zabiljeţena znatno veća prosjeĉna vrijednost (201 %) za površine
u periodu 2007./2009., kao i za krastavac (188%). Najveći porast proizvodnje u odnosu na
159
prethodno trogodište je ostvaren kod krastavca (212 %), lubenica i dinja (153%) i graška
(99%). U odnosu na prethodno trogodište (1999./2001.) prosjeĉna ukupna proizvodnja 10
prikazanih vrsta povrća (2007./2009.) je smanjena za 18%. Najveće smanjenje proizvodnje je
ostvareno kod kupusnjaĉa (42%) kod kojih je najveće smanjenje proizvodnje bilo u 2009.
godini. Znaĉajnije povećanje proizvodnje paprike i rajĉice je ostvareno u 2009. godini. U
odnosu na prethodno trogodište prosjeĉni prinos po jedinici površine je povećan za 83%.
Najveće povećanje je kod graška (113%) i mrkve (45%), dok je prinos najviše smanjen kod
kupusnjaĉa (16%).
Posljednjih godina znatno je povećano korištenje malĉa u proizvodnji povrća. Kod uzgoja
povrća na otvorenom polju koristi se malĉ za prekrivanje tla, i to kao crni film kod krastavaca,
lubenice, rajĉice i paprike, a vrlo rijetko kao bijeli film u proizvodnji salate u ljetnom periodu.
Izravno pokrivanje usjeva je slabo zastupljeno, i to za ranu proizvodnju krastavca i salate.
U komercijalnoj proizvodnji povrća namijenjenoj trţištu gotovo iskljuĉivo se koriste strani
hibridi i sorte povrća meĊu kojima ĉesto prevladava jedan ili manji broj kultivara. Najĉešće
uzgajani hibridi rajĉice su Matias, Belle, Buran, paprike Vedrana, Istra, Madona, krastavca
Edona, Darina, Ekron, Dinero, salate Pronto, Tatiana, Noisette, Vanity, Funway, Flavy,
Angie, kupusa -Sir, Bravo, Parel, dinja Early Dawn, Ananas, Centro, lubenica Fantasy,
Crimson Sweet, Celebration, Farao, kupus Rinda, Sir, Bravo, Parel, kelj Capricio, Rigoleto,
Daphne, Alaska.
160
Tablica br. 35. Proizvodnja povrća u FBiH i Ţupaniji (2007.-2010.)
Proizvodnje FBiH Ţupanija
2007 2008 2009 2007 2008 2009 2010
A/ Poţnjevene površine, ha
Luk crni 3.148 3.105 3.125 274 265 270 282
Luk bijeli 896 839 815 56 51 70 80
Grah 4.907 4.983 5.253 138 160 169 153
Grašak 537 544 495 111 103 83 94
Kupus i kelj 3.904 3.660 3.456 477 456 270 334
Rajĉica 1.775 1.739 1.701 296 267 272 281
Paprika 1.442 1.403 1.377 222 225 231 191
Krastavac 1.318 1.267 1.262 110 90 94 110
Mrkva 920 998 1.170 67 56 64 73
Ukupno 16.609 16.273 16.222 1.574 1.527 1.365 1.598
Dinje i
lubenice 545 480 455 105 134 132 83
Sveukupno 17.154 16.753 16.677 1.679 1.661 1.497 1.681
B/ Ostvareni prinosi, t/ha
Luk crni 7,1 8,1 8,8 7,8 7,4 8,9 9,3
Luk bijeli 4,1 4,3 4,7 4,3 4,5 6,6 6,6
Grah 1,1 1,4 1,5 1,3 2,3 1,7 1,5
Grašak 2,5 1,5 1,7 7,5 2,8 2,5 3,3
Kupus i kelj 13,6 14,8 14,3 21 28,3 23,2 26,0
Rajĉica 9,3 10,2 11,5 17,6 19,3 25,1 23,8
Paprika 9,2 10 10 19,5 21,7 21,8 24,7
Krastavac 7,3 / / 19,1 23,2 21,3 29,9
Mrkva 18,9 18,6 13,8 7 21,6 11 9,8
Ukupno 70,6 50,3 52,5 105,1 131,1 122,1 134,9
Dinje i lubenice 7,1 / / 19,3 28,1 25,4 25,6
Sveukupno 77,7 50,3 52,5 124,4 159,2 147,5 160,5
C/ Proizvodnja, t
Luk crni 22.397 25.142 27.392 2.134 1.970 2.393 2.621
Luk bijeli 3.633 3.589 3.837 240 228 461 524
Grah 5.453 7.203 7.998 182 369 288 228
Grašak 1.341 540 859 828 291 207 312
Kupus i kelj 53.028 54.333 49.513 10.040 12.901 8.775 8.683
Rajĉica 16.542 17.814 19.598 5.214 5.144 6.814 6.701
Paprika 13.269 13.991 13.758 4.319 4.876 5.045 3.283
Krastavac 9.559 / / 2.110 2.079 2.001 3.283
Mrkva 17.378 18.550 16.073 464 1.203 705 718
Ukupno 142.600 122612 122.955 25.531 29.061 26.689 23,070
Sveukupno 146.446 122.612 122.955 27.367 32.826 29.277 25,182
Izvor podataka: Hercegovačko - neretvanski kanton u brojkam
161
Tablica br. 36. Zasijane površine odabranih vrsta povrća u Ţupaniji i općinama (2007.-2009.)
Općine Luk crni Grah Kupus i
kelj Rajĉica
Paprika
zelena Ukupno
Površine u ha 2007.
Ĉapljina 3 6 120 50 100 279
Ĉitluk 30 24 26 21 11 112
Grad Mostar 44 33 29 53 37 196
Jablanica 20 5 30 10 5 70
Konjic 140 75 240 60 40 555
Neum 15 11 6 10 6 48
Prozor-
Rama 15 13 16 24 16 84
Ravno 1 1 2 3 1 8
Stolac 6 1 8 7 6 28
HNŢ/K 274 169 477 238 222 1.380
Općine Luk crni Grah Kupus i
kelj Rajĉica
Paprika
zelena Ukupno
Površine u ha 2008.
Ĉapljina 3 7 130 60 100 300
Ĉitluk 33 21 26 21 10 111
Grad Mostar 50 31 19 62 40 202
Jablanica 20 5 30 10 5 70
Konjic 120 70 210 65 40 505
Neum 12 10 10 12 8 52
Prozor/Rama 18 13 18 25 12 86
Ravno 2 1 3 4 2 12
Stolac 7 2 10 8 8 35
HNŢ/K 265 160 456 267 225 1.373
Općine Luk crni Grah Kupus i
kelj Rajĉica
Paprika
zelena Ukupno
Površine u ha 2009.
Ĉapljina 3 7 130 60 100 300
Ĉitluk 32 25 30 21 11 119
Grad Mostar 51 38 44 44 40 217
Jablanica 35 15 35 25 5 115
Konjic 100 55 100 70 45 370
Neum 14 11 6 9 5 45
Prozor/Rama 27 15 22 32 15 111
Ravno 1 1 2 3 1 8
Stolac 7 2 10 8 9 36
HNŢ/K 270 169 379 272 231 1.321
Izvor podataka: Hercegovačko - neretvanski kanton u brojkam
Kada se promatraju površine koje zauzima pet najzastupljenijih vrsta povrća na podruĉju
Ţupanije po pojedinim općinama uoĉava se da je u proteklom trogodištu došlo znaĉajnijeg
smanjenja površina pod kupusnjaĉama (20%), dok su povećane površine pod paprikom (4%) i
162
rajĉicom (14%). U 2009. godini u odnosu na 2000. godinu na podruĉju Ĉapljine su povećane
površine pod kupusnjaĉama za 160% i rajĉicom za 100%, u općini Ĉitluk su povećane
površine pod kupusnjaĉama za 31% i rajĉicom za 100%, dok su površine pod lukom smanjene
za 41%. Za grad Mostar je karakteristiĉno da je došlo do znaĉajnijeg smanjenja površina u
odnosu na 2000. godinu za rajĉicu oko 56%, kupusnjaĉa 27%, graha za 20%, luka 16%. Na
podruĉju općine Neum površine pod kupusom su stagnirale, dok su smanjene površine pod
lukom, grahom i rajĉicom. Na podruĉju općine Stolac drastiĉno su smanjene površine
posebno za grah 93%, kupusnjaĉe 83% i luk za oko 53%, a na podruĉju općine Ravno za 92%
su smanjene površine pod rajĉicom. Na podruĉju općine Prozor/Rama u istom periodu
povećane su površine po svim navedenim vrstama povrća.
Procjenjuje se da BiH danas raspolaţe sa oko 700 ha plasteniĉkih i 15 ha stakleniĉkih
površina. Najveće zaštićene površine nalaze se u HNŢ (360 ha). Na podruĉju općine Ĉapljina
prema procjenama trenutno se nalazi oko 200 ha površina pod plastenicima. Veliĉina
plastenika je od 100 do 1000 m2. U proizvodnji povrća koriste se razliĉite vrste zaštićenih
prostora kao što su niski i visoki tuneli, plastenici i staklenici. Na podruĉju HNŢ su uglavnom
zastupljeni objekti pod plastikom, a od staklenika tu su: staklenici Klepci površine 5,5 ha,
staklenici Buna 5 ha. To su stari objekti, izgraĊeni 1978. U sklopu firme Mandarinko d.o.o.
Ĉapljina izgraĊen je staklenik u kojem se na površini od oko 7.000 m2
po suvremenoj
tehnologiji hidroponskog uzgoja proizvodi rajĉica. Radi skupih energenata za grijanje i
nekontroliranog uvoza vansezonskog jeftinijeg povrća ne dolazi do podizanja novih staklenika
za proizvodnju povrća.
U većini objekata koriste se malĉevi od crno-bijele plastike za pokrivanje tla. Za
navodnjavanje rajĉice, paprike i krastavaca u plastenicima uglavnom su u upotrebi sustavi
kapanjem s fertirigacijom, dok se za salatu i presadnice koristi orošavanje ili zalijevanje.
Pored intenzifikacije proizvodnje u zaštićenim prostorima, ipak su ostvareni prinosi niski.
Evidentni su problemi uzgoja povrća u suţenom plodoredu. Zbog nemogućnosti poštivanja
plodoreda u komercijalnoj proizvodnji povrća u zaštićenim prostorima sve je prisutnija
akumulacija pojedinih biljnih štetnika u tlu koji ugroţavaju proizvodnju, smanjuju prinose i
kvalitetu, te povećavaju troškove proizvodnje povećanom primjenom sredstava za zaštitu.
U strukturi proizvodnje u zaštićenim objektima najviše se uzgajaju rajĉica, salatni krastavac,
paprika uz interpolaciju salate, graha mahunara i mladog luka. Pored uzgoja na otvorenom, na
manjim površinama u zaštićenim prostorima se uzgajaju i špinat, blitva, tikvice, dinja. U
većini zaštićenih prostora proizvodnja je organizirana tako da se smjenjuju tri kulture tijekom
jedne kalendarske godine, dok se u manjem broju objekata smjenjuju ĉetiri kulture (salata,
rajĉica, rajĉica, salata) ili (salata, krastavac, rajĉica, salata).
Znaĉajan napredak u proizvodnji povrća postignut je u proizvodnji presadnica koje inaĉe ĉine
pojedinaĉno najveći trošak proizvodnje. Ranije je bilo uobiĉajeno da se proizvode presadnice
golog korijena. Na podruĉju Ţupanije razvila su se dva visokospecijalizirana proizvoĊaĉa
presadnica povrća: zadruga Sunce u Nerezima (proizvodnja na ukupnoj površini od 4.600 m2
u tri plastenika i jednom stakleniku) i firma Adria Hishtil rasadnik u Gabeli (plastenici ukupne
površine 1,4 ha). Po suvremenim tehnologijama proizvode se standardne i kalemljene
163
presadnice povrća. Kalemljene presadnice komercijalno se najviše koriste u proizvodnji
lubenica, ali u proizvodnji još uvijek dominiraju standardne presadnice na vlastitom korijenu.
Unaprjeđenje i širenje povrćarske proizvodnje
Prije svega neophodno je uspostaviti kompletniju statistiĉku obradu podataka da bi se
preciznije mogli dati pravci budućeg razvoja. Statistiĉki podaci i podaci sa terena nisu
konzistentni, odnosno ne podudaraju se, te bi radi budućih planova kao i mjerenja indikatora
provoĊenja strategije bilo neophodno uskladiti te podatke. Općinske sluţbe za poljoprivredu
bi trebale raditi terenske analize i toĉne podatke dostaviti Federalnom zavodu za statistiku.
Rast proizvodnje povrća temeljit će se na znaĉajnom povećanju površina, uvoĊenju
suvremenih tehnologija uzgoja u zaštićenim prostorima i prekrivanju tla i usjeva u uzgoju na
otvorenom, introdukcijom transplatanata i novih sorata u proizvodnju.
Tablica br. 37. Proizvodnja povrća na otvorenom u 2016.
Vrste Površina u ha Povećanje Proizvodnja u t Povećanje Prinos u t/ha
2007/09 2016 U ha U % 2007/09 2016 U t U % 2007/09 2016
Luk crni 270 360 90 33,5 2.166 3.500 1.334 61,6 8,03 9,72
Luk
bijeli 59 90 31 52,5 310 520 210 67,9 5,13 5,78
Grah 156 200 44 28,5 280 400 120 43,0 1,77 2,00
Grašak 99 180 81 81,8 442 900 458 103,6 4,27 5,00
Kupus i
kelj 401 700 299 74,6 10.572 22.000 11.428 108,1 24,17 31,43
Rajĉica 278 450 172 61,7 5.724 9.800 4.076 71,2 20,67 21,78
Paprika
zelena 226 390 164 72,6 4.747 9.200 4.453 93,8 21,00 23,59
Krastava
c 98 220 122 124,5 2.063 5.600 3.537 171,4 21,2 25,45
Mrkva 62 140 78 124,6 791 2.000 1.209 153 13,2 14,29
Ostalo *41 80 39 39 123 300 177 143,9 3,00 3,75
Ukupno 1.690 2.810 1.120 66,3 27.217 54.220 27.003 99,2 16,1 19,30
Lub. i
dinje 124 300 176 142,6 2.730 7.500 4.770 174,8 24,27 25
Sveuku
pno 1.814 3.110 1.296 71,5 29.946 61.720 31.774 106,1 16,51 19,85
Izvor podataka: Hercegovačko - neretvanski kanton u brojkam
Projekcija buduće proizvodnje povrća na otvorenom izvršena je opreznije u odnosu na
prethodnu projekciju koja se pokazala nerealnom. U konaĉnom uĉinku, u 2016. godini znaĉit
će to ukupni porast površina pod raznovrsnim povrćem za 66,3% kao i za 142,6% površina
pod lubenicom i dinjom što će dati proizvodnju od 54,2 tisuća tona raznovrsnog povrća, te 7,5
tisuća tona lubenice i dinje. Precizni statistiĉki podaci o proizvodnji povrća u zaštićenim
prostorima po pojedinim općinama su nedostupni, te nije moguće uraditi projekciju buduće
proizvodnje.
164
Tablica br. 38. Projekcija povećanja sjetvenih površina povrća do 2016.
Općine
Površina u ha Povećanje
Zasijano
2016. U ha U % 2009.
Ĉapljina 300 520 220 73,33
Ĉitluk 119 200 81 68,07
Grad Mostar 217 380 163 75,12
Jablanica 115 200 85 73,91
Konjic 370 650 280 75,68
Neum 45 75 30 66,67
Prozor/Rama 111 200 89 80,18
Ravno 8 20 12 150
Stolac 36 70 34 94,44
Svega 1.321 2.315 994 75,25
Izvor podataka: Vlastita procjena
Osnovni preduvjet za intenziviranje proizvodnje kako na otvorenom tako i u zaštićenim
prostorima jeste izgradnja suvremenih sistema za navodnjavanje kojima bi se neiscrpne
koliĉine kvalitetne vode, kojima Hercegovina obiluje, mogle korisno upotrijebiti za natapanje
poljoprivrednog zemljišta.
U predstojećem periodu treba raditi na daljem poticanju plasteniĉke proizvodnje u zimskim i
ranoproljetnim terminima uvoĊenjem u proizvodnju novih tehnologija i sortimenta koji će
rezultirati ranijom proizvodnjom i ranijim dospijevanjem povrća na trţište ĉime će se
ekonomski bolje iskoristiti komparativne prednosti hercegovaĉkog prostora. U manjim
proizvodnim objektima niţeg stupnja tehnološke razvijenosti, kakvih je većina, primjena
suvremenih tehnologija kojima se eliminiraju negativni efekti suţenog plodoreda kao što je
hidroponski uzgoj ekonomski nije opravdana. Kao moguće rješenje problema uvjetovanih
ponovljenim uzgojem i uskim plodoredom je korištenje kalemljenih presadnica.
Upotreba kalemljenih presadnica rajĉice u komercijalnoj proizvodnji u zaštićenim prostorima
na podruĉju Ţupanije tek je u zaĉetku, pa bi predviĊena istraţivanja trebala znatnije
pridonijeti razvoju te tehnologije i njenom proširenju u proizvodnji. Korekcija uzgojnog
oblika kod kalemljenih presadnica takoĊer bi trebala rezultirati povećanom ekonomiĉnošću
proizvodnje.
Tehnologija proizvodnje presadnica u plutajućim kontejnerima na hranjivoj otopini jedna je
od tehnoloških inovacija primjenjiva u proizvodnji na obiteljskim gospodarstvima koja moţe
znaĉajnije pridonijeti sigurnijoj proizvodnji povrća na otvorenom i razvoju i konkurentnosti
proizvodnje povrća. Implementacija novih tehnologija podrazumijeva planiranje budţetskih
sredstava za znanstveno istraţivaĉki rad, opremu i znanstveno-pokusne objekte. Obrazovni
proces mora biti otvoreniji. Potrebno je povećati dostupnost informacija proizvoĊaĉima.
Tehniĉka pomoć koju imaju proizvoĊaĉi povrća od savjetodavne sluţbe je zanemarivo mala.
165
Direktnim poticajima potrebno je stimulirati razvoj sjemenarstva domaćih i provjerenih
introdukovanih sorti koje će biti navedene u odgovarajućim sortnim listama.
Pored tradicionalnih vrsta povrća, potrebno je povećati površine ostalih vrsta povrća (brokula,
kelj pupĉar, cvjetaĉa, obojene salate, endivija, radiĉ i dr.) popularizacijom uzgoja i
promocijom njihovih prehrambenih i gastronomskih vrijednosti. U 2016. godini površina pod
ovim povrćem bi iznosila oko 80 ha.
Za unaprjeĊenje proizvodnje povrća u Ţupaniji potrebno je izgraditi Centar za prodaju na
veliko (Burze), a svi bi proizvoĊaĉi morali biti ĉlanovi centra i isporuĉivati svoje proizvode
putem tog centra.
S marketinškog stajališta proizvodnju bi trebala pratiti prepoznatljiva ambalaţa koja bi
ukazivala na porijeklo roba, te uz visoke standarde kvalitete osiguravala dobru prodaju.
12.6. Ljekovito bilje
Sektor ljekovitog bilja smatra se cjelinom koja nema ĉvrstih veza s drugim privrednim
granama agrarnog sektora, iako moţe vezati za sebe niz ulaznih i izlaznih interakcija sa
brojnim subjektima, posebno prehrambeno preraĊivaĉkim kompleksom. Ovaj sektor zbog
vaţnosti radnog angaţmana u ruralnom podruĉju treba postati odrţiv, pa se borba za
konkurentnost i trţišni principi nameću kao dominantna opredjeljenja njenog razvoja.
Izuĉavanje i prijedlog mjera racionalnog i odrţivog korištenja prirodnog potencijala za širu
proizvodnu praksu u HNŢ/K, predstavlja jedan od bitnih temelja za ukupan razvoj agrarne
privrede. Samoniklo ljekovito bilje uglavnom su se izuĉavale s aspekta neracionalne privredne
eksploatacije. Upravo su dominirajući privredni, ali i drugi aspekti, prije svega, neodrţiva
Strateško opredjeljenje
razvijati regionalne posebnosti i intenzivirati proizvodnju povrća u
zaštićenim prostorima,
u proizvodnju primijeniti rezultate osnovnih i primijenjenih istraţivanja,
rast proizvodnje povrća temeljit će se na znaĉajnom povećanju površina,
izgradnji suvremenih sistema za natapanje, uvoĊenju suvremenih
tehnologija uzgoja u zaštićenim prostorima i prekrivanju tla i usjeva u
uzgoju na otvorenom, introdukcijom transplatanata i novih sorata u
proizvodnju,
uspostaviti kooperativni sistem trţišta, tj. organizirati Centar za prodaju na
veliko (Burze) koji će objedinjati ponudu i potraţnju,
izgraditi centre za prijem i pakiranje, skladišni rashladni prostor za ĉuvanje
svjeţeg povrća kao i preradbene kapacitete, prije svega sušare.
166
eksploatacija, neorganizirani otkup i trţište, neusklaĊen profit sakupljaĉa, otkupljivaĉa i
trgovaca pobudili interes i potrebu za revitalizaciju ovog sektora. Bitno je naglasiti, razrada
ljekovitog bilja biti temelj za druge makro-projekte i strategije, posebno izrade „Crvene
knjige“ koja će biti obaveza prema evropskim zahtjevima.
Da bi se obezbijedilo odrţivo i racionalno korištenje resursa samoniklog ljekovitog bilja i
gljiva, nuţno je pristupiti detaljnoj razradi svih aspekata, prije svega: podizanja nivoa znanja
kod sakupljaĉa ljekovitog bilja, uspostavljanju otkupnih stanica, doraĊivaĉkih i preraĊivaĉkih
kapaciteta, organiziranog trţišta i zaštite okoliša i ukupne odrţivosti. Iz navedenih i drugih
razloga prestoji obaveza identifikacije svih poljoprivrednih i šumskih sekundarnih sirovina
kako bi pojedine biljne vrste trajno ostale u svom definiranom statusu, ili iz niţih definiranih
kategorija (rijetke, ugroţene, riziĉne zaštićene) prelazile u kategoriju privredno vaţnih.
Naţalost, eksploatacija ljekovitog bilja i drugih šumskih proizvoda u većini sluĉajeva na
ukupnom prostoru HNŢ/K, se obavlja na naĉin koji nije u skladu sa pravilima i kodeksom
racionalnog i odrţivog i uzrokuje smanjenje biljnh vrsta ili njihov prelazak iz privredno
vaţnih u rijetke i zaštićene, ĉesto dovodi i do trajnog nestanka odreĊene biljne vrste. Zbog
racionalnijeg opisa ljekovitog i aromatiĉnog bilja ukljuĉujući i ljekovito jagodiĉasto voće u
opisu će se koristiti sinonim MAP (Medicinal and aromatic plants). Oblast sakupljanja
ljekovitog bilja i gljiva spada u najslabiju ureĊenu oblast agrara pa se s njom u vezi postavlja
niz pitanja:
Kako usmjeriti stanovništvo ruralnog područja na veći radni angaţman u sakupljanju
samoniklog i uzgoju kultivisanog ljekovitog bilja i gljiva,
Kako povećati zaposlenost različitih spolnih, starosnih kategorija, pa i onih sa
ograničenom fizičkom sposobnošću stanovništva ruralnog područja,
Kako uspostaviti trţište.
Vizija razvoja sektora ljekovitog bilja i drugih šumskih proizvoda temelji se na opredjeljenju
da se mobilizira i radno angaţira znaĉajan dio stanovništva Ţupanije/Kantona posebno
ruralnog podruĉja. To moţe biti objektivna, realna i apsolutno ostvarljiva formula. Zapravo,
nuţno je definirati i pojasniti niz pitanja u ovom sektoru, prije svega, mogućnosti
racionalnijeg i odrţivog sakupljanja samoniklih ljekovitih biljnih vrsta i gljiva privredno
vaţnih. Isto tako veoma je vaţno pojasnti stanje trţišta, regulatorni okvir, okolišnu i socijalnu
odrţivost, uloge i odgovornosti interesnih grupa, koji su neophodni uvjeti za unapreĊenje,
profitabilan i odrţiv sektor. MeĊutim, nema jednostavnih rješenja koja će imati formulu
poslovanja na odrţivoj osnovi. To je zapravo proces postepene promjene (transformacije) koja
ukljuĉuje niz dopunjavajućih intervencija iz niza interesnih grupa, od kojih bi svaka trebala
pruţiti doprinos dugoroĉnom cilju odrţive industrije. Imajući u vidu ĉesto i konfliktne interese
razliĉitih interesnih grupa, neophodna je kordinirajuća uloga kako u sakupljanju samoniklog
ljekovitog bilja i gljiva, tako i u uzgoju, ukljuĉujući preraĊivaĉe i trgovce.
Fokus rješenja u sektoru MAP-a (medicinsko ljekovito i aromatiĉno bilje) ukljuĉujući gljive i
druge šumske proizvode, iskazan je kordinacijom tri meĊusobno povezane funkcije:
analiziranje svih informacija vezanih za ovaj sektor,
167
bilansiranje razliĉitih interesa i
implementacija dogovora i usvojenih ciljeva.
Procesi revitalizacije sektora ima zadatak da izvrši:
Strukturnu i organizacionu njegovu transformaciju;
Povećati profitabilnost i radno angaţirati stanovništvo ruralnog podruĉja
ţupanije/kantona;
Racionalno i odrţivo sakupljati samonikle ljekovite biljne vrste, gljive i druge šumske
proizvode.
U najsaţetijem obliku reĉeno vizija razvoja medicinsko-ljekovito i aromatiĉnog bilja i drugih
šumskih sekundarnih sirovina moţe se definisati teţnjom da se iz današnjeg nerazvijenog
stanja ovog sektora definiše i obezbijedi ambijent koji će:
za ruralno podruĉje primjeren,
sakupljanjem i kultivacijom ljekovitog bilja i gljiva odrţiv,
tehniĉko-tehnološki moderan,
ekološki prihvatljiv.
Zadaci u sektoru
Sakupljanje ljekovitog bilja i gljiva izmeĊu onoga što je ono do sada i što se od nje
oĉekuje u budućnosti jeste:
da postupcima sakupljanja i mjerama uzgoja daje proizvod koja će biti prihvaćen od
potrošaĉa u zemlji i inozemstvu,
osigura razinu profitabilnosti i odrţivosti,
radno angaţira veći broj stanovništva, pogotovo ruralnih podruĉja,
transformiše postojeću sakupljaĉku praksu i vodi je u proces revitalizacije.
Najvaţniji širi ciljevi su:
Opisati okolišnu i socijalnu procjenu sekundarnih šumskih proizvoda i definisati:
prednosti i mogućnosti ostvarivanja profita u racionalnoj eksploataciji, mjere i
postupke racionalne eksploatacije, trţište, mogućnosti i prednosti prerade.
Odrţiva eksploatacija, odnosi u lancu vrijednosti sakupljaĉa i otkupljivaĉa, interesi
drţave, entitetska zakonska uravnoteţenost, prelazak sa tradicionalnog na odrţivo
sakupljanje, pri ĉemu treba voditi raĉuna da se poštuju konvencije: CITES, GACP;
MAP i dr. Pri ovome je od posebne vaţnosti asistiranje sakupljaĉima i preraĊivaĉima u
cilju podizanja nivoa znanja s aspekta plantaţnog uzgoj pojedinih biljnih vrsta,
primjeni metoda smanjenog pritiska na biljne vrste iz prirodne populacije,
upoznavanje sa sistemom certifikacije („OK” i HACCAP), kao i sa ekonomskim,
ekološkim, socijalnim i zdrastvenim aspektima ovog znaĉajnog sektora. Pri postizanju
ovih ciljeva od posebnog znaĉaja informacije kako bi postavka ciljeva bila realnaa
model upravljanja sekundarnim šumskim proizvodima odrţiv. Kao ulazni parametri
(inputi), veoma je vaţna raspoloţiva dokumentacija o upravljanju, eksploataciji,
168
sabiranju preradi, prometu, zaštiti samoniklih vrsta, pedološke svojstva tla (karte),
karte klimatologije, privredno šumskih osnova, vegetacije, nagiba terena, miniranosti
podruĉja, satelitski ili ortofoto snimci, i sl.
Analiza postojećeg stanja koja se ogleda kroz sistem evidencije eksploatacije i zaštite
sekundarnih šumskih sirovina. Pri ovom su veoma bitni svi podaci i, izvještaji,
pregledi nadleţnih institucija i poduzeća koji se bave otkupom sekundarnih sirovina
Analiza i ocjena potreba i zahtjeva koje treba osigurati sa stanovišta dobre prakse i
odrţivog razvoja.
Analiza profita i trgovinski odnosi
U sakupljanju ljekovitog bilja, gljiva i drugih sekundarnih šumskih proizvoda na prostoru
HNŢ/K ukljuĉen je manji broj ljudi ruralnog podruĉja, po starosnoj strukturi: 15% mlaĊih
sakupljaĉa, 55% ljudi srednje starosne dobi, uglavnom ţena i 30% sakupljaĉa kategorije
starijih ljudi. Općenito uzevši sve grupe sakupljaĉa imaju veoma teške ţivotne uvjete. U
nekim podruĉjima za pojedine obitelji ili cijela sela prihod od ljekovitog bilja i gljiva je
najvaţniji, za druga podruĉja sakupljaĉa to predstavlja do 50% njihovog prihoda, dok još
uvijek veliki broj stanovništva ruralnog podruĉja manje ovisno od ovog resursa. Sakupljaĉi i
uzgajivaĉi ljekovitog bilja i gljiva su meĊu najsiromašnijim grupama ljudi. Prihodi koji dolaze
od sakupljanja ĉesto su nekonzistentni. Poznato je da je veći broj sakupljaĉa s niskom razinom
znanja. Uglavnom se sakuplja 15-18 privredno vaţnih ljekovitih biljnih vrsta i 4-5 privredno
vaţnih gljiva. Za mnoge sakupljaĉe ljekovitog bilja i gljiva nema pravedne i fer raspodjele u
cijeni. Ona je uglavnom u korist otkupljivaĉa ili trgovaca, pogotovo u korist maloprodajne
mreţe. Praviĉnost u pogledu trgovinskih relacija, kod sakupljanja ljekovitog bilja i gljiva ne
odnosi se samo na cijenu. Drugi faktori koji treba da budu uzeti u obzir su raspodjela rizika,
trenutaĉno ili avansno plaćanje, usluge transporta, obuke i sl.
Povećanje profita za sakupljaĉe ljekovitog bilja i gljiva moţe se postići na sljedeći naĉin:
Povećati učešće u lancu vrijednosti i omogućiti sakupljačima da dobiju veću
proporciju vrijednosti,
Veću cijenu kroz dodanu vrijednost,
Obezbijediti trţište za mogućnost prodaje većih i raznovrsnijih proizvoda i stvaranju
direktnih trgovačkih veza (najvaţniji segment),
Pokretanje inicijativa fer trgovine.
Sakupljanja ljekovitog bilja i drugih šumskih proizvoda
Na HNŢ/K sakupljaĉi ljekovitog bilja nisu organizirani i uglavnom su sve aktivnosti
individualne. Sakupljanje bilja i gljiva je sezonskog karaktera i uglavnom je konbinirano sa
drugim aktivnostima iz domena agrarnih djelatnosti. Dorada ljekovitog bilja uglavnom je
orjentirana na prirodno sušenje. Sakupljaĉi ljekovito bilje, gljive i druge šumske proizvode
prodaju otkupljivaĉima koji su u najvećoj mjeri sa drugih proizvodnih podruĉja, travarima i
drugim fiziĉkim i pravnim osobama. Samo se oko 30% anketiranih proizvoĊaĉa izjasnilo da
169
su organizirani od strane kupaca. U cjelini posmatrano zarade sakupljaĉa nisu adekvatne, 60%
sakuplaĉa se izjasnilo da nisu ostvarili fer cijenu sakupljenog bilja i gljiva. Analiza lanca
vrijednosti sakupljenog bilja i gljiva ukazuje na ĉinjenice:
sakupljaĉi primaju manji dio vrijednosti sirovine,
veleprodaja je u znaĉajno povoljnijem odnosu od sakupljaĉa,
maloprodaja dobije najveću vrijednost sakupljene sirovine jer se bavi sa polu
proizvodom ili gotovim proizvodom.
Većina sakupljenog ljekovitog bilja i gljiva (92%) usmjerena je prema ino trţištu. Praviĉnost
u pogledu trgovinskih relacija ne odnosi se samo na cijenu, već ona podrazumijeva i
raspodjelu rizika, obuke, transporta, avansnog plaćanja i dr.
Za većinu sakupljaĉa kratkoroĉne potrebe za zaradom su u prvom planu. Prekomjerna
eksploatacija resursa direktna je posljedica njihovog siromaštva. Nedostatak znanja dovodi
do neodrţive prakse i kompromitira njihovu sposobnost da ostvare adekvatne zarade u
budućnosti. Racionalni odgovor na ovakvim ĉinjenicama je da se sektor ljekovitog bilja i
gljiva revitalizira na potpuno drugaĉijim principima. Za sada ne postoje nikakve kontrole u
vezi sa sakupljanjem u sektoru MAP. Bez obzira na navedene okolnosti potraţnja je glavna
determinanta o koliĉinama MAP koje se sakupljaju i u manjoj mjeri cijena od strane kupca.
Ukoliko nema adekvatne cijene tada neće doći do komercijalnog sakupljanja.
Organizacioni aspekti
Nema jednostavnog rješenja za stvaranje industrije MAP koja će poslovati na odrţivoj osnovi.
To je proces postepene promjene koja ukljuĉuje niz dopunjavajućih intervencija iz niza
interesnih grupa (javni i privatni sektor, civilno društvo i donatori) od kojih svaka nastoji da
pruţi doprinos dugoroĉnom cilju odrţive industrije. Dakle, pored privatnog sektora koji bi
trebao imati vodeću ulogu i drugi subjekti znaĉajno utjeĉu na strateška opredjeljenja u sektoru
MAP. Ovo je zbog toga što indentifikacija kooperativnih rješenja koja mogu biti atraktivna,
su ometana interesnim grupama u lancu vrijednosti i odsustvom ozbiljnije organizacije koja
moţe artikulirati i predstavljati mišljenje sakupljaĉa. Konfliktni interesi razliĉitih interesnih
grupa neophodno je da imaju kordinirajući subjekt. To su uglavnom udruţenja za ljekovito
bilje. Kordinirajuća uloga je efikasna kada ima tri meĊusobno povezane funkcije:
Analiziranje informacija ( informacije koje se odnose i na marginalizirane grupe),
Balansiranje interesa (proces i mjesto gdje sve strane mogu izraziti svoj interes),
Realizacija dogovora (poduzimanje akcija onako kako je dogovoreno).
Pored ovoga uloga koordiniranja ukljuĉuje:
Akciju za kataliziranje i promoviranje od strane razliĉitih interesnih grupa,
Mobilizaciju financijskih, ljudskih i tehniĉkih resursa,
Koordinaciju akcija.
170
Pokretaĉi za revitalizaciju MAP sektora
Posljedica teških ekonomskih prilika najviše se odraţava na sektoru MAP (dominira
neracionalna eksploatacija ukupnog resursa – narušavanje biodiverziteta), pogotovo što je u
ovoj oblasti vrlo malo regulative ili je postojeća arhaiĉna (bez obzira na ĉinjenice kodeksa
CITES i Konvencije o biološkoj raznovrsnosti, te postojeći Zakon o okolišu).
U bliskoj vezi sa pokretaĉima upravljanja lanca snadbijevanja niz je pravnih i kvazi pravnih
instrumenata koji nastoje zaštititi odreĊene vrste ili promovirati odrţivu industriju. Ţelja i
potreba da se poštuju ovi instrumenti su snaţan pokretaĉ za usvajanje odrţivih praksi. Jedan
od bitnih faktora regulative za racionalnu eksploataciju u oblasti MAP su smjernice za dobru
praksu u poljoprivredi koje strogo upućuju na zaštitu i odrţavanje biološke ravnoteţe.
Zarada kao pokretaĉ
Za veći broj stanovništva zarada ovisi o sakupljanju ljekovitog bilja i gljiva i tada postoji
dodatni motiv da se osigura kontrola i da se sakupljanje obavlja na odrţiv naĉin. Neodrţiva
praksa je ĉesto:
Rezultat siromaštva (sakupljaĉi ţele „ad hock“ zaradu i nastaje prekomjerna
eksploatacija),
Nedostatak znanja i nepostojanje tehnike branja,
ProvoĊenje interesa onih grupa kojima nije stalo do resursa.
Navedeni pokazatelji ukazuju na ĉinjenice da postoji jak argument da su odrţiva eksploatacija
resursa MAP-a i fer ponašanje u trgovinskim odnosima u interesu svih koji su ukljuĉeni u
lanac. Poštivanje vrijednosti i usvajanje odrţivih praksi imaju za krajnji rezultat odrţivosti
poslovne logike i smisla razvijanja ovoga sektora. S obzirom da su stavovi onih koji su
ukljuĉeni u trgovinu od fundamentalnog znaĉaja, bitno je promoviranje i jaĉanje ovih
pokretaĉa. Konkretno, promoviranje razumijevanja sakupljaĉa, uzgajivaĉa, preraĊivaĉa i
trgovaca bilo bi izuzetno korisno.
U potencijalne aktivnosti koje bi omogućile sakupljaĉima da dobiju veću vrijednost spadaju:
napori da se sakupljaĉi ojaĉaju putem udruţivanja, educiranjem i drugim podsticajima,
napori da se uvedu ograniĉenja koja će smanjiti ili potpuno eliminisati nelojalnu
konkurenciju drugih konpanija i preprodavaĉa,
pruţanje aktivnih informacija sakupljaĉima o trţištu,
pruţanje podrške u stvaranju direktnih trgovaĉkih veza,
nastojanje da se u lancu vrijednosti poboljša efikasnost,
nastojanje da se pokrene inicijativa fer trgovine.
Neki od naĉina na koji sakupljaĉi mogu dobiti veću vrijednost su:
poboljšanje kvaliteta proizvoda (poboljšanjem kvaliteta svoga proizvoda sakupljaĉi bi
mogli diktirati veću cijenu, bolji pristup trţištu),
dobivanje organske i/ili drugih formi eko-certifikacija,
171
poduzimati aktivnosti za doradu i preradu proizvoda.
Da bi sakupljaĉi prodavali veću koliĉinu proizvoda potrebno je da se poveća opća potraţnja
proizvoda iz oblasti MAP sektora. To zapravo znaĉi i povećan izvoz i povećanu potrošnju na
lokalnom trţištu. Vaţno je uoĉiti sinergiju izmeĊu strategija za poboljšanje cijena koje
primaju sakupljaĉi i strategija za rast cjelokupnog trţišta.
Zarada sredstava za ţivot onih koji su ukljuĉeni u MAP sektor, pogotovo onih koji od nje
ovise, treba da se poboljša i da postane sigurnija na naĉin:
Odrţivo sakupljanje treba da donese i kratkoroĉnu i dugoroĉnu korist,
Upravljanje resursom treba da obuhvati: zaštitu ugroţenih vrsta, jasnu kontrolu resursa
nad pravom vlasništva, stalno educiranje i nadgledanje nad sakupljaĉkim aktivnostima.
Dodatne aktivnosti mogle bi da obuhvataju:
Pomoć interesnim grupama da rade na odrţiv naĉin (podrška formiranju i razvoju
udruţenja za ljekovito bilje i gljive, podrška planovima upravljanja, obuĉavanje
sakupljaĉa o mjerama i postupcima, te tehnikama sakupljanja ljekovitog bilja),
Jaĉanje napora za plantaţni uzgoj, posebno riziĉnih i ugroţenih ljekovitih biljnih vrsta.
Inicijative za odrţivo sakupljanje
Povezivanjem cijene koja se dobije za proizvod sa njenim odrţivim upravljanjem, stvara se
inicijativa koja će potaknuti odrţivu upotrebu resursa tako što će omogućiti odrţivo
upravljanje za potencijalno pruţanje većih koristi od neodrţivog upravljanja. Za odrţivu
eksploataciju resursa s ciljem da bude racionalan, vaţno je da postoji izvjesnost da se
dugoroĉna korist moţe smatrati dobrom i općom privilegijom. U situaciji otvorenog pristupa
resursu vaţno je njegovo efikasno upravljanje. Efikasno upravljanje resursom mora
ukljuĉivati mehanizme za kontrolu prava korištenja. Pored ukljuĉivanja onih koji se oslanjaju
na resurs i koji kontroliraju prava korištenja, sistem upravljanja mora obuhvatati jasne,
odgovarajuće kaznene mjere.
Iz okolišne i socijalne procjene jasno je da:
Zarade sakupljaĉa ljekovitog bilja i gljiva nisu ni adekvatne ni sigurne,
Kod sakupljaĉi, veletrgovca i maloprodaje postoji prostor za ravnomjerniju
raspodjelu,
Identificiran je izvjestan broj privredno vaţnih ljekovitih biljnih vrsta koje su u riziku
da dobije status, rijetke, ugroţene i na kraju zaštićene biljne vrste,
Nivo znanja kod sakupljaĉa ljekovitog bilja i gljiva je na niskoj razini,
Kompanije koje se bave otkupom ljekovitog bilja i gljiva nisu organizovale i educirale
sakupljaĉe i imaju najveću odgovornost za oĉuvanje biodiverziteta,
S obzirom na izuzetnu vaţnost stavova onih koji su ukljuĉeni u trgovinu ljekovitim
biljem i gljivama od velikog je znaĉaja promoviranje i unapreĊenje razumijevanja koji
daje poslovni smisao za usvajanje odrţive prakse.
172
Odrţivost za sakupljaĉe ljekovitog bilja i drugih sekundarnih šumskih proizvoda
podrazumijeva i odrţavanje ukupnog biodiverziteta i ona vodi prema:
stvaranju ekonomske vrijednosti (ekonomska odrţivost),
smanjenju siromaštva (socijalna odrţivost),
štiti bazu okolišnih resursa (okolišnsa odrţivost).
Certifikacija
Certifikacija je dokazni dokument koji potvrĊuje da je proizvod usklaĊen sa pravilima i
kriterijima. Organska certifikacija ljekovitog bilja suoĉena je sa problemima:
Nedostatak ekološkog znanja;
Neizvjesna realizacija trţišne koristi od certifikata;
Neiskustvo sa certifikacijom za šumske plodove.
Certifikacija u oblasti ljekovitog bilja znaĉi:
Da potiĉe iz okoliša koje je postojano i ima odrţiv rast;
Da bude ubrano i sakupljeno na naĉin koji ne narušava odrţivost;
Da potiĉe iz jasno definiranog podruĉja branja;
Da ga sakupljaju educirani beraĉi sa poznatih – identificiranih podruĉja.
Preporuke i strateška opredjeljenja
Kako je u cilju i definisano, revitalizacija MAP sektora moţe znaĉajno uĉestvovati u stvaranju
ţivotnog ambijenta u ruralnim podruĉjima. MeĊutim, pokretanje ovoga sektora se moţe
prepoznati samo kao jedan i nikako kao jedini pokretaĉki impuls ţivota na selu, koji
ukljuĉuje: stvaranje prostorne demografske slike u odnosima selo-grad.
Polazeći od ĉinjenica da je progres agrarne privrede u oblasti herbalnog sektora (MAP) u
posljednjih par godina evidentan, budući pravci razvoja ovog sektora trebaju se temeljiti na
principima:
Opće preporuke
Finansijskim inputom dati podršku programima koji se odnose na MAP sektor u
oblastima: racionalne i odrţive eksploatacije samoniklog ljekovitog bilja, plantaţnom
uzgoju i preradi.
Preporuke koje se odnose na okruţenje
Upravljati resursom herbalnog sektora na odrţiv način i pridrţavati se
institucionalnih okvira/pravni okviri.
173
Preporuke koje se odnose na podizanje razine znanja
U kontekstu podizanja razine znanja definirati stručni tim na nivou savjetodavne
stručne sluţbe u HNŢ/K i općinama. Edukaciju je neophodno obavljati u
kontrolisanom i odrţivom sakupljanju ljekovitog bilja i gljiva, prije svega osoblje za
sakupljanje, sakupljanje i berba, tretman nakon berbe, pakovanje, skladištenje i
transpot, dokumentacija, certifikacija.
Preporuke koje se odnose na lanac vrijednosti
Unapređenje jednakosti i odrţivosti, unapređenje pristupu trţištu. Ukupne finansijske
inpute herbalnom sektoru (proizvodu) dogovarati u kontekstu sakupljač-otkupljivač-
trgovac. Ukoliko se dogovoreni principi izigravaju moguće je uvesti stroţija
ograničenja na korištenje resursa.
Preporuke u tehničko-tehnološkom smislu
Uspostaviti otkupne stanice za otkup i preradu ljekovitog bilja i gljiva.
Preporuke u organizacionom aspektu
Formirati Udruţenje građana za ljekovito bilje na HNŢ/K čiji bi zadaci bili: Praćenje
i primjena zakona, kreiranje i primjena vlastite razvojne politike, pripreme i primjena
razvojnih dokumenata, davanje stručnih usluga, dokumentaciona osnova i servisni
centar, uspostavljanje informacijskog sistema unutar MAP sektora
174
12.7. Proizvodnja duhana
Duhan je izgubio svoje nekadašnje znaĉenje, i zadrţao se samo u jugoistoĉnim dijelovime
ţupanije na podruĉju općina: Ĉitluk, Mostar, Ĉapljina i Stolac. Zadnjih godina ukupna
proizvodnja kreće se oko 100 tona. Postoji interes proizvoĊaĉa za povećanjem proizvodnje, ali
problem su nestimulativne otkupne cijene i oteţan plasman proizvedenog duhana. Jedino
poduzeće koje se bavilo otkupom i obradom ovog duhana je poduzeće u Stocu koje nije u
mogućnosti otkupiti proizvedeni duhan jer ga nemaju kome prodati. Fabrika duhana u
Mostaru već dulje vrijeme ne radi, a Fabrika duhana Sarajevo sve manje kupuje i troši
hercegovaĉki duhan. Premda sadašnji nivo proizvodnje nema strateško znaĉenje ni za općine
ni za ţupaniju/kanton, ali bi tu proizvodnju trebalo odrţati. Naime, proizvodnja duhana na
ovom podruĉju je ne samo ekonomska već i socijalna kategorija. Njom se bavi 140 – 150
proizvoĊaĉa za koje je duhan glavni izvor prihoda i to su mahom starija i bivša povratniĉka
domaćinstva. Pored toga na dobrom dijelu zemljišta na kojem se uzgaja duhan ni jedna druga
kultura ne moţe dati iole znaĉajan prihod. Stoga bi HNŢ/K i F BiH trebale pomoći da se tim
ljudima omogući kakva takva egzistencija kroz proizvodnju duhana. Da bi se to ostvarilo bilo
bi nuţno da Federacija daje novĉane poticaje po kg otkupljenog duhana kao proizvoĊaĉima u
Posavini, a HNŢ/K bi se takoĊer trebala sa svoje strane ukljuĉiti za dodatne poticaje. Budući
da je Fabrika duhana Sarajevo kao jedini proizvoĊaĉ duhanskih proizvoda u Federaciji
znaĉajnim dijelom i u drţavnom vlasništvu, Federalna vlada bi im mogla sugerirati da kupuju
i u svoje proizvode ugraĊuju hercegovaĉki duhan dok još te proizvodnje ima jer je to
društveni interes. Poduzeće za otkup i obradu duhana u Stocu ne moţe ugovarati proizvodnju
Strateško opredjeljenje
Najvaţniji uţi ciljevi koji treba da proisteknu iz ove studije za izradu projekata su:
1. Formirati sabirne primarni i sekundarne centre za otkup samoniklog ljekovitog bilja i
gljiva, na lokalitetima koji budu racionalni i prihvatljivi za nosioca ovih aktivnosti;
2. Organizirati plantaţni uzgoj pojedinih ljekovitih biljnih vrsta predviĊenih za preradu
u destilate i ekstrakte;
3. Proizvoditi razliĉite finalne proizvode na bazi destilata ljekovitog bilja;
4. Definirati metodologiju identifikacije sekundarnih šumskih sirovina u cilju kontrole i
zaštite i uopće oĉuvanja biodiverziteta;
5. Definirati metodologiju odreĊivanja statusa biljaka prema evropskoj enklaturi na:
nestala – izumrla vrsta ( Extinct – „Ex) jako ugroţena vrsta (Endagerend – „E“),
ugroţena i ranjiva vrsta (Vulnerabre – „V“), rijetka ili potencijalno ugroţena vrsta
(Rare – „R“), nedovoljno poznata vrsta (Insuffciently Known – „K“);
6. Definirati metodologiju kvantativnog dozvoljenog sakupljanja pojedinih sekundarnih
sirovina kako ne bi iz privredno vaţnog statusa prelazile u rijetke i riziĉne
(odreĊivanje dozvoljenih kvota eksploatacije);
7. Izrade konaĉne metodologije gospodarenja i upravljanja ljekovitim biljem
elektronskim, digitaliziranim sistemom zasnovanom na GIS (Geografskim informacionim sistemom) tehnologiji.
175
ako nema osiguran plasman, pa bi u tom smislu i inspekcijske sluţbe trebale biti malo
fleksibilnije po pitanju sklapanja ugovora.
Duhan je industrijska kultura koja je u normalnim proizvodnim uvjetima visoko dohodovna. S
tradicionalno je dobrom organizacijom u proizvodnji, ali isto tako visoko je zahtjevna u
pogledu radne snage i kontinuirane brige od ulaganja sjemena do otkupa. Stoga obnavljanje
njegove proizvodnje koja je na ovim prostorima gotovo ugašena, moţe se provesti samo uz
poštivanje odreĊenih tehnoloških pravila i uz ekonomsku motiviranost proizvoĊaĉa.
Promjenljivi zahtjevi trţišta i jednako takvi ekonomski uvjeti, u pojedinim periodima
proteklog 50-godišnjeg razdoblja mijenjali su obujam proizvodnje ove kulture pa je on
oscilirao izmeĊu 5 i 19.000 tona. Gledano u cjelini, bilo je to vrijeme u kojemu duhanu nije
mogla konkurirati ni jedna lokalna kultura pa ni vinova loza.
Pojava nekih novih momenata utjecala je na smanjenje interesa za ovom kulturom, meĊu
kojima se smatra bitnim proizvodno uvoĊenje sorte Visoki hercegovac. Ta sorta koliko god je
doprinijela ukupnom povećanju proizvodnje, sa sobom je donijela pogoršanje kvalitete i
postupni gubitak trţišta. Paralelno s tim, globalizacija svjetskog trţišta cigareta dovela je do
polarizacije u potraţnji duhana izmeĊu Virdţinije i Berleja s jedne, te orijentalnih duhana s
druge strane. U takvoj situaciji svi lokalni tipovi duhana kakav je i V. hercegovac, gubili su
svoj znaĉaj (osim ako nisu ĉinili neki ekskluzivni proizvod), i polako nestajali sa trţišta. Zbog
svih ovih razloga proizvodnja hercegovaĉkih duhana je s ne tako davnih 10-12.000 tona, pala
zadnjih godina na mnogo manje sjetvene površine. Sa sortnog stajališta ţupanija/kanton i
Hercegovina u cjelini moraju se okrenuti onoj proizvodnji duhana kakvu traţi trţište. S toga
na elitnim brdskim staništima treba uzgajati sorte Ravnjak i Šeginovac, s tim što je ova druga
prihvatljivija jer, uz zadovoljavajuću kvalitetu, daje i nešto veći prinos. Uz ove dvije moţe se
takoĊer uzgajati hibridna sorta SH2. Za dublja i ravniĉarska tla mogu se prihvatiti sorte
Šeginovac i VH32 kao i sorta SH2. Ako se na takvim tlima uzgaja sorta V. Hercegovac, onda
se mora zalamati na 28-30 listova. Na poljskim tlima umjesto V. hercegovca mogu se uzgajati
Berlej i Merilend. U poĉetku, ove posljednje dvije sorte mogu se uvesti na opitnoj osnovi, pa
bi njihovi dobri rezultati trebali biti uvodom u komercijalnu proizvodnju. Treba napomenuti i
to da (i pored povoljnih prirodnih uvjeta) za sada nema mogućnosti za proizvodnju
virdţinijskog duhana. Razlog je što njegov uzgoj traţi visoka poĉetna ulaganja, a inicijalnih
sredstava sada za to zasigurno nema.
Proizvodnja duhana pala je na veoma nisku razinu i nema opravdanja da se njegovim
otkupom i primarnom obradom bavi više pogona. Ĉak i kad bi se proizvodnja znatnije
povećala, bio bi sasvim dovoljan jedan pogon za otkup i obradu. Takav pogon mogao bi biti
privatna tvrtka koja bi organizirala proizvodnju i otkup prema odredbama koje donesu drţavni
organi (kako su to radila dosadašnja poduzeća za otkup i obradu). Uostalom, svugdje u svijetu
gdje duhan nije u sustavu monopola, tim poslovima bave se privatne tvrtke, a drţava odreĊuje
pravila po kojima će se obavljati njegova proizvodnja, otkup i promet.
Globalizacija svjetskog trţišta cigareta ide na štetu lokalnih tipova duhana kakav je i V.
hercegovac. Tradicionalna vanjska trţišta su izgubljena, a raspadom bivše Jugoslavije
izgubljeno je i to trţište. I pored toga, kako potvrĊuju struĉnjaci iz tvornica cigareta, za
176
kvalitetan hercegovaĉki duhan, obraĊen i pakiran na odgovarajući naĉin, moţe se naći mjesto
u gotovo svakoj cigareti. Iz objektivnih razloga više se ne moţe raĉunati da će se proizvodnja
hercegovaĉkog duhana vratiti na nekadašnju razinu.
12.8. Rasadnička proizvodnja
Suvremena poljoprivredna proizvodnja zasniva se na stalnoj potrebi za kvalitetnim
sjemenskim i sadnim materijalom. Sjemenski i sadni materijal je neophodan prilikom
podizanja novih zasada voćnjaka i vinograda, kao u povrtlarskoj i ratarskoj proizvodnji, zatim
prilikom urbanog oblikovanja naselja i ureĊivanju prostornih površina u kojima ĉovjek ţivi i
radi. Sadni materijal dugoroĉno utiĉe na razvoj biljne proizvodnje, kao i na uspješnost
proizvodnje odreĊenih biljnih kultura.
Nakon posljeratne obnove biljne proizvodnje u HNK/Ţ nametnula se velika potreba za sadnim
materijalom jednogodišnjih i višegodiĉnjih biljnih vrsta. Sadašnje stanje u bosansko-
hercegovaĉkog rasadniĉarstvu još uvijek ne zadovoljava vlastite potrebe. Proizvedene koliĉine
sadnica budući da su nedovoljne, uvoze se iz drugih zemalja, koje ĉesto po sortimentu ne
odgovaraju našem podneblju. Nedostatak sadnog materijala na nivou Bosne i Hercegovine,
Federacije BiH, pa i HNK/Ţ potaknuo je formiranje veći broj manjih rasadnika, privatnih
proizvoĊaĉa na porodiĉnim imanjima. Na poĉetku proizvodnja je organizirana bez potrebne
infrastrukture i bez kvalitetnih matičnih zasada za proizvodnju kvalitetnoga sadnog materijala,
kao i bez uvođenja savremenijeg sortimenta. Vremenom proizvodnja se povećavala i
poboljšavali su se uvjeti proizvodnje, ali izostalo je planiranje potreba za sadnim materijalom
(određene voćne vrste, strukture sortimenta, odgovarajuće podloge i određene kvalite
sadnice).
Postojeći ekološki uvjeti (klima, zemljište, gegrafski poloţaj i ljudski potencijal) omogućuju
intenzivnu rasadniĉarsku proizvodnju u HNK/Ţ. Rasadniĉarstvo je vrlo osjetljiva proizvodnja,
koja ima izuzetan privredni i strateški znaĉaj jer se proizvodnjom i uvoĊenjem novih sorti
stvaraju preduvjeti za veću i masovniju biljnu proizvodnju. Posebnu paţnju treba posvetiti
Strateško opredjeljenje
Za oĉuvanje i rehabilitaciju proizvodnje duhana od presudne je vaţnosti
uvoĊenje novog sistema obrade duhana iţiljavanjem i ridraingom.
Ekonomska motiviranost proizvoĊaĉa (uspostavi više otkupne cijene od
sadašnje, odnosno one koja bi kao u prijeratnom vremenu sustigla paritet
prema pšenici od 1:12.
Proizvodnja kvalitetnog duhana.
177
porijeklu i sortnoj ĉistoći sadnog materijala, kao i zdravstvenom stanju postojećeg sortimenta.
Pred suvremenom rasadniĉkom proizvodnjom nameće se niz sloţenih problema, ĉije uspješno
rješavanje ostvaruje uspješnu rasadniĉku proizvodnju. Preduvjeti dobre proizvodnje jesu
organizacija rasadnika, podizanje matiĉnjaka od kvalitetnih i zdravih i pritom stalno testiranih
matiĉnih biljaka, izbor najpogodnijeg poĉetnog sadnog materijala, primjena najadekvatnije
tehnike proizvodnje, stalna kontrola genetske ispravnosti i zdravstvenog stanja (odsustva
virusa) sadnog materijala, obezbjeĊenje najboljih kadrova u organizaciji proizvodnje,
primjena nauĉnih i tehniĉkih dostignuća u opremi i tehnologiji proizvodnje, uz obezbjeĊivanje
produktivnosti, kako bi se u praksi mogao ponuditi ne samo po kvalitetu i zdravstvenoj
ispravnosti besprijekoran već i relativno jeftin sadni materijal. Znaĉajni uspjesi u svemu
navedenom presudni su za dobar razvoj ĉitave biljne proizvodnje na osnovama savremene
nauke i tehnike.
Kvalitetan i zdrav sadni materijal preduvjeti su za uspješnu biljnu proizvodnju. Potrebno je
koristiti iskustva razvijenih evropskih zemalje i postepeno ih uvoditi i kod nas. U razvijenim
zemljama EU rasadniĉarstvo se znaĉajno subvencionira, a matiĉni nasadi su pod nadzorom
drţavnih nauĉnoistraţivaĉkih institucija. Proizvodi se uglavnom certificirani i virus-free sadni
materijal za potrebe intenzivne proizvodnje. Nauĉne institucije rade na selekcijama
autohtonih sorti i na stvaranju novih, te pronalaze metode brzoga, kvalitetnog i jeftinog
umnoţavanja sadnog materijala. Sukladno sa zakonskim propisima na podruĉju HNK/Ţ
ovlaštene institucije za obavljanje struĉnog pregleda i nadzora nad proizvodnjom sadnog
materijala ima Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu
Sarajevo. Sve proizvedene voćne sadnice i lozni kalemovi u 2010. godini spadaju u
kategoriju: standardni sadni materijal i u prometu se nalaze oznaĉene deklaracijom ţute
boje i slovima S-A.
Proizvodnja sadnog materijala je regulirao: “Zakon o sjemenu i sadnom materijalu
poljoprivrednog bilja“ i „Zakon o priznavanju i zaštiti sorti poljoprivrednog i šumskog bilja“.
Analizirajući podatke iz predhodne Strategije razvoja poljoprivrede (2004-2010) na poruĉju
NKH/Ţ bio je registriran samo rasadnik Dominant Ĉapljina sa proizvodnjom od 100.000
sadnica voćaka i 200.000 loznih kalemova, a to je prestavljalo iskorištenost od 10% postojećih
kapaciteta. Prema projekciji za 2010. godini predhodna Strategija je predvidjela organiziranje
rasadniĉke proizvodnje na površini od 93 ha.
Tablica br.39. Rasadnička proizvodnja na području HNŢ/K
Rasadnici Površina u ha
1999-2001. Planirano 2010. Sadašnje stanje 2010.
Voćni
13
45
23,3 Lozni 48
Povrće zaštićeni
prostor
1,86
(Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo)
178
Analizirajući postojeće stanje, ako bi se samo promatrale površine novih rasadnika vidljivo je
da planirano povećanje od 80 ha novih površina nije realizirano do 2010.godine. Na podruĉju
HNK/Ţ sada je ukupno 25,16 ha površina na kojima je organizirana rasadniĉka proizvodnja
što iznosi novih 12,16 ha ili 15,2% od planiranih površina. Promatrajući samo površine moglo
bi se reći da znaĉajnijih pomaka u rasadniĉkoj proizvodnji nije bilo, a u stvarnosti je suprotno.
U periodu kada je raĊena predhodna strategija bio je registriran jedan rasadnik, dok je danas
na podruĉju HNK/Ţ registrirano 8 rasadnika, od koji su dva specijalizovana za povrtlarsku
proizvodnju i šest koji se bave proizvodnjom voćarsko-vinogradarskih kultura. Ukupna
proizvodnja rasada povrtlarskih kultura u 2010.godini je iznosila 4.930.500 komada, voćnih
sadnica 457.427 komada i loznih kalemov 455.470 komada što predstavlja znaĉajno
povećanje vlastite proizvodnje. Prilikom planiranja i pravljenja projekcija u rasadniĉkoj
proizvodnji je bolje izraţavati stanje u broju proizvedenih sadnica jer proizvodne površine ne
odraţavaju pravo stanje i intenzitet proizvodnje. Tehnološki napredci smanjuju potrebu za
većim površinama, a prostor se racionalnije i intenzivnije iskorištava vodeći raĉuna o
potrebama pojedine biljne vrste.
Prikupljanjem podataka na terenu uoĉili smo i jedan broj neregistriranih rasadnika koji se
bave razmnoţavanjem biljnih vrsta za vlastite potrebe i za prodaju, pa je zadatak nadleţnih
sluţbi da tu poizvodnju svedu na što manju mjeru i uvedu više reda u ovoj oblasti
poljoprivredne proizvodnje. Posebno je u povrtlarskoj i cvjećarskoj rasadniĉkoj proizvodnji
potrebno uvesti kontrole proizvodnje sadnog materijala.
Rasadniĉka proizvodnja u voćarstvu.
Rasadniĉka prizvodnja voćnih sadnica u HNK/Ţ organizirana je u šest registriranih rasadnika,
od toga su tri na podruĉju općine Ĉapljina, dva u Mostaru i jedan u Stocu. Povoljni klimatski
uvjeti u juţnim djelovima kantona/Ţupanije omogućavaju kvalitetnu proizvodnju voćnih
sadnica. Svi rasadnici su u posjedu privatnih proizvoĊaĉa, a spadaju u kategoriju mješovitih
rasadnika jer proizvode više voćnih vrsta. U njihovoj strukturi proizvodnje nalazi se
jabuĉasto, koštiĉavo i velikim dijelom juţno voće sa naglaskom na proizvodnju smokve,
masline i nara.
Tablica br. 40. Spisak rasadnika za proizvodnju voćarsko-vinogradarskih sadnica
Br. ProizvoĊaĉ Adresa Mjesto Površinaha Kontakt osoba
1. Plantaţe Ĉapljina doo- Agroherc A. Starĉevića Ĉapljina 5,5 Davor Vegar
2. Dominant Ĉapljina Gabela bb Ĉapljina 10,0 Slavko Korda
3. Rasadnik Ĉuljak Ĉapljina Grabovine bb Ĉapljina 1,0 Ivan Ĉuljak
4. Trešnja produkt Mostar Lakševine bb Mostar 3,5 Dragan Šupljeglav
5. Jaffa-komerc Mostar Blagaj bb Mostar 3,0 Hamo Badţak
6. D.D.Za otkup i obradu duhana Vidovo Polje Stolac 0,3 Pero Raguţ
(Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo)
179
Tablica br. 41. Ukupna proizvodnja voćnih sadnica na području HNK/Ţ (2007.-2010.)
Godina
Plantaţe Ĉ
D.o.oAgroherc
Dominant
Ĉapljina
Ĉuljak
Ĉapljina
Trešnja
pr.
Mostar
Jaffa-
kom
Mostar
D.D.Za
otk. i ob.
duhana
Ukupno
HNK/Ţ
2007. 76.200 124.830 7.140 15.232 142.400 5.500 371.302
2008. 91.406 147.540 6.400 23.564 167.000 17.791 453.701
2009. 89.041 189.807 15.430 76.610 163.000 41.151 575.039
2010. 98.717 163.070 21.220 46.050 114.430 13.940 457.427 (Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo)
Ukupna proizvodnja voćnih sadnica u HNK/Ţ u 2007. godini iznosila je 371.302, a povećava
iz godine u godinu i u 2009.godini registrovana je najveća proizvodnja od 575.039 sadnica. U
2008. i 2010. godini poizvodnja je pribliţno ista i znosila je 2008. - 453.701 sadna i 2010.-
457.427 sadnica38
.
Graikonf br. 8. Ukupna proizvodnja voćnih sadnica na području HNK/Ţ (2007.-2010.)godine
Graikon br. 9. Proizvodnja voćnih sadnica u rasadnicima na području HNK/Ţ (2007.-2010.)godine
38
Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo
180
Analizirajući proizvodnju pojedinih rasadnika evidentno je da se proizvodnja kretala od 5.000
do 190.000 sadnica. Nosioci proizvodnje voćnih sadnica u HNK/Ţ su tri rasadnika: Jaffa-
komerc Mostar, Dominant Ĉapljina i Plantaţe Ĉapljina doo (Agroherc) i oni proizvode 80%
sadnica, dok ostala tri rasadnika uĉestvuju 20% u ukupnoj proizvodnji voćnih sadnica.
Grafikon br. 10. proizvodnja voćnog sadnog materijala po godinama.
Uvidom u podatke o procentualnoj zastupljenosti rasadniĉke proizvodnje u periodu 2007-
2010. moţe se uoĉiti da rasadnik Dominant Ĉapljina uĉestvuje s proizvodnjim od 33 do
36% što ga svrstava u najveći rasadnik u HNK/Ţ. Rasadnik Jaffa-komerc Mostar je sa
uĉešćem u prizvodnjom od 38% u 2007. godini kada je bio i vodeći rasadnik poćeo smanjivati
proizvodnju koja u 2010. godini iznosila 25% ukupne proizvodnje u Kantonu. Prozvodnja u
rasadaniku Plantaţe Ĉapljina doo (Agroherc) je relativno ustaljena i kreće se oko 20% ukupne
proizvodnje u Kantonu. Rasadnik Trešnja produkt Mostar je iz godine u godinu povećavao
proizvodnu i od poĉetnih 4- 5 % u 2007. i 2008. godini uĉešće njihove proizvonje povećao na
10-13% ukupne proizvodnje u Kantonu. Prema uĉešću u proizvodnji sadnog materijala
rasadnici Ĉuljak Ĉapljina i D.D.Za otkup i obradu duhana su manjeg kapaciteta i uĉestvuju sa
1- 7 % ukupne proizvodnje.
181
Tablica br. 42. Proizvodnja voćnih sadnica po vrstama na području HNK/Ţ (2007.-2010.)
(Izvor podataka: Federalni agronomski zavod Mostar i Sarajevo)
Prema podacima Federalnog Agromediteranskog zavoda Mostar i Federalnog zavoda za
poljoprivredu Sarajevo, najveća proizvodnja je zabiljeţena u 2009. godini, a od ukupne
proizvodnje voćnih sadnica najviše je proizvedeno sadnica jabuke 195.031 ( 36%), zatim
slijede sadnice breskve i nektarine 100.131 (19%), trešnje i višnje 754.948 (14%), nara
51.673 (10%), šljive 38.942 (7%), masline 30.305 (6%) i smokve 20.397 (4%) i ostalo
23.336 (4%). U 2010. godini smanjena je proizvodnja sadnica jabuke, a povećana breskve i
nektarine, ali pak udio proizvodnje sadnica ove tri voćne vrste i dalje je 50% u odnosu na
ostale voćne vrste. TakoĊe proizvodnja mediteranskih kultura nara, maslne i smokve
zabiljeţila je znaĉajno povećanje i njihov udio u ukupnoj proizvodnji voćnih sadnica je oko
20%. Evidentno je da na podruĉju HNK/Ţ nije organizovana proizvodnja sadnog materijala
jagodastih kultura, ukupne potrebe za sadnicama jagode se uvoze iz Italije. Budući da je
jagoda voćna kultura koja se eksploatiše 1-2 godine, a postoje dobri klimatski uslovi za ovu
proizvodnju potrebe za ovim sadnim materijalom su ogromne. Treba iznaći mogućnosti za
proizvonjim vlastitih frigo sadnica jagode.
Voćna vrsta 2007 2008 2009 2010
Jabuĉasto voće
1.Jabuka 144.320 177.741 195.031 115.851
2.Kruška 5.202 4.350 2.730 27.130
3.Dunja 200 300 200
Koštiĉavo voće
1.Šljiva 45.760 42.079 38.942 10.320
2.Višnja 9.200 18.495 16.820 10.872
3.Trešnja 43.690 83.515 58.674 49.995
4.Breskva 59.650 56.824 66.710 37.180
5.Nektarina 16.480 13.500 33.421 82.109
6.Kajsija 5.090 14.893 6.530 2.240
7.Badem 3.100 2.530 1.690
8.Šljiva japanska 500
Jagodasto voće - - - -
Juţno voće
1.Nar 12.600 9.679 51.673 46.250
2.Smokva 9.270 4.647 20.397 22.400
3.Mandarina 1.100 3.220 5.430
4.Maslina 8.000 30.305 33.350
5.Limun 7.640 1.420 1.620
6.Kiwi 3.720
7.Grejfrut 170
8. Naranĉa 200
9. Ostalo juţno voće 5.580 3.440 1.620
Jezgrasto voće
1.Orah 5.000 5.196 280
Podloge
1.Podloge voćne 17.398 37.000 5.000
Ukupno 371.302 453.701 575.039 457.427
182
Grafikon br. 11. zastupljenost rasadničke voćarske proizvodnje po vrstama
Analizirajući procentualnu zastupljenost u proizvodnji sadnica pojedinih voćnih evidentno je
da se smanjuje proizvodnja sadnica jabuke koja je sa 41% u 2008. godini smanjila se na 26%
u 2010. godini. Udio sadnica koštiĉavih voćaka je relativno stalan i kreće se od 30-40% kroz
ovaj ĉetveregodišnji period. Posebno treba istaknuti povećanje proizvodnje mediteranskih
kultura koje su iznosile svega 3% u 2008. godini, a u 2009. i 2010. taj procenat iznosi 20-22%
ukupne proizvodnje voćnih sadnica u HNK/Ţ.
Na podruĉju HNŢ/K, s obzirom na specifiĉne klimatske uvjete kao i na vaţnost uzgoja
mediteranskih voćnih vrsta, potrebno je utemeljiti introdukcijski centar za mediteranske voćne
kulture uz osnivanje i odrţavanje i matičnjaka autohtonih vrsta sa podruĉja Hercegovine.
Rasadniĉka proizvodnja u vinogradarstvu
Proizvodnja loznih kalemova na podruĉju HNK/Ţ organizovana je u pet rasadnika koji su
smješteni u tri općine Ĉapljina, Mostar i Stolac. Vodeći proizvoĊaĉi su iz općine Ĉapljina
rasadnici Plantaţe Ĉapljina doo (Agroherc) i Dominant Ĉapljina i njihova proizvodnja
183
prosjeĉno iznosi 70% ukupne proizvodnje loznih kalemova na podruĉju HNK/Ţ za
ĉetverogodišnji period 2007.-2010. godina.
Tablica br. 43. Ukupna proizvodnja loznih kalemova na području HNK/Ţ (2007.-2010.)
Godina
Plantaţe
Ĉapljina
Dominant
Ĉapljina
Trešnja prod.
Mostar
Jaffa-komerc
Mostar
D.D.Za otkup
duhan Stolac
Ukupno
2007. 341.000 404.240 4.910 66.000 475.150
2008. 218.053 357.000 15.055 60.000 20.320 670.428
2009. 105.357 505.995 21.660 633.012
2010. 208.200 229.250 3.000 15.020 455.470 (Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo)
Grafikon br. 12. Ukupna proizvodnja loznih kalemova na području HNK/Ţ (2007.-2010.) godine39
Ukupna proizvodnja loznih kalemova u HNK/Ţ u 2007. godini bila je 475.150, a povećavala
se u toku 2008.godine do 670.428. U 2009. godini biljeţi se pad proizvodnje i ona iznosi
633.012 loznih kalemova. Ovakav trend se nastavio i u 2010.godini zabiljeţen je znaĉajan pad
proizvodnje za oko 150.000 kalemova, tako da je ukupno proizvedeno 455.470 kalemova.40
Grafikon br. 13. Proizvodnja loznih kalemova u rasadnicima na području HNK/Ţ (2007.-2010.)
39
Federalni agromediteranski zavod Mostar 40
Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo
184
Rasadniĉka proizvodnja u povrtlarstvu
Proizvodnja rasada povrtlarskih kultura na podruĉju HNK/Ţ organizovana je u dva rasadnika
na podruĉju općine Ĉapljina: P.Z. Sunce p.o. Ĉapljina i Hishtil Adria rasadnik Ĉapljina.
Budući da se radi o proizvodnji jednogodišnjih kultura, koje su se većinom proizvodile na
okućnicama za vlastite potrebe ovaj vid proizvodnje u savremenim rasadnicima u zaštićenim
prostrima osigurava proizvodnju zdrastveno ispravnog i kvalitetnijeg rasada. Mnogi
proizvoĊaĉi povrća uviĊaju da kupovina rasada obezbjeĊuje kvalitetniju i sigurnju
proizvodnju sa odabranim sortimentom. Ovaj vid proizvodnje iz godine u godinu biljeţi
povećanje, što će biti tendencija u budućnosti.
Tablica br. 44. Spisak povrtlarskih rasadnika na području HNK/Ţ
Br. ProizvoĊaĉ Adresa Mjesto Površina ha
1. P.Z. Sunce p.o. Braće Radića Ĉapljina 0,46
2. Hishtil Adria rasadnik doo Gabela bb Ĉapljina 5,40
3. Granum d.o.o.
Tablica br. 45. Ukupna proizvodnja rasada povrća na području HNK/Ţ 2007.-2010.
(Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo)
Grafikon br. 14. Proizvodnja rasada na području HNK/Ţ (2007.-2010.) godine
P.Z. Sunce p.o.
Ĉapljina
Hishtil Adria
Ĉapljina
Ukupno
2007. 2.302.500 - 2.302.500
2008. 3.285.000 - 3.285.000
2009. 3.425.000 - 3.425.000
2010. 3.680.000 1.250.500 4.930.500
185
Proizvodnja rasada povrtlarskih kultura biljeţi u periodu od 2007. do 2010.godine stalni
porast, tako da je proizvodnja u 2007. godini iznoslila 2.302.500 već sljedeće godine 2008. ta
proizvodnja se znaĉajno povećava i iznosila je 3.285.000. Trend povećanja se nastavio i u
2009.godini i proizvedeno je 3.425.000 rasada. Organizovanjem proizvodnje u rasadniku
Hishtil Adria Ĉapljina evidentan je porast proizvodnje rasada u 2010.godini i ukupna
proizvodnja je bila 4.930.500 rasada.
Tablica br. 46. Proizvodnja rasada povrtlarskih kultura po vrstama na području HNK/Ţ
(2008.-2010.)41
U strukturi proizvodnje rasada prema povrtlarskim kulturama najviše je zastupljena
proizvodnja rasada salate koja je ustaljene i iznosi 2.000.000. Zatim slijede paradajz i paprika,
kao tradicionalne kulture na podruĉju Hercegovine, s proizvodnjom rasada od 300.000-
940.000. Kupusnjaĉe takoĊe znaĉajno uĉestvuju u strukuri proizvodnje sa redovnom
godišnjom proizvodnjom od 450.000 rasada. Manje uĉešće u proizvodnji odnosi se se sljedeće
kulture: patlidţan, krastavac i tikvice. Na trţište se redovno isporuĉuje i rasad lubenice od
50.000- 120.000.
Rasadniĉka proizvodnja cvijeća
Tablica br. 47. Ukupna proizvodnja ukrasnih biljka na području HNK/Ţ (2007.-2010.)42
Ĉuljak
Ĉapljina
D.D. Za otkup i
obradu duhana
Ukupno
2007. 8.595 8.595
2008. 10.650 10.650
41
Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo 42
Izvor podataka: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo
Povrtlarska
kultura
2008. 2009. 2010.
Paradajz 400.000 400.000 635.000
Paprika 300.000 460.000 937.500
Patlidţan 5.000 5.000 472.000
Krastavac 40.000 50.000 100.500
Salata 2.000.000 2.000.000 2.200.000
Kupusnjaĉe 470.000 450.000 460.000
Tikvice 10.000 2.000 4.000
Lubenica 50.000 50.000 121.500
Dinja 10.000 10.000
Ukupno 3.285.000 3.427.000 4.930.500
186
2009. 11.615 2.160 13.775
2010. 11.110 11.110
Smjernice razvoja rasadniĉke proizvodnje u HNŢ/K 2012-2017. god.
Savremena rasadniĉka proizvodnja nameĉe potrebu planiranja podizanja jednogodišnjih i
višegodišnjih zasada koja se ogleda kroz proizvodnju sadnog materijala usklaĊenu sa struĉnim
mišljenjima. Jedan od privih koraka je organizovanje i povezivanje poljoprivrednih
proizvoĊaĉa i rasadniĉara kao i nauĉnih i struĉnih institucija. Zajedniĉko planiranje
rasadniĉarske proizvodnje, nekoliko sezona unaprijed s obzirom na odabir vrsta, sortimenta,
izbor podloga osiguralo bi radaniĉarima mogućnost da proizvedu znaĉajno veće koliĉine i
kvalitetniji sadni materijal.
Stabilnosti i razvoja rasadniĉarstva i njegova konkurentnost na trţištu ovise o vanjskoj
kvaliteti sadnog materijala (vegetativni, generativni i zdravstveni izgled sadnice), unutrašnjoj
kvaliteti sadnog materijala (sortna ĉistoća; sortna identiĉnost; zdravstveni stanje - virusi,
bolesti i štetoĉine), konkurentnosti cijene i osiguranju potrebnih koliĉina sadnog materijala.43
Smjernice razvoja:
odrediti dugoroĉne potrebe sadnog materijala u HNK/Ţ;
posticati kooperativne odnose rasadniĉara;
formiranje baze podataka rasadnika na podruĉju HNK/Ţ sa površinama, koliĉinama,
sortimentom proizvedenog sadnog materijala;
smanjivati uvoz sjemena radeći na organizovanju vlastite proizvodnje;
podignuti matiĉnjake sadnog materijalom na ekološki pogodnim podruĉjima, uz izbor
sortimenta;
pored matiĉnih zasada bilo bi potrebno osnovati introdukcioni centar, koji bi imao za cilj
uvoĊenje i ispitivanje novih sorti te stvaranje preporuka za uzgoj pojedinih sorata u
našim klimatskim uslovima;
organizirati selekciju autohtonih i udomaćenih sorti;
potrebno je uvesti prizvodnju sadnog materijala za integralnu i ekološku proizvodnju
sadnica koja se mora odvijati po posebnim pravilima i nadzorom;
usaglašavati zakonsku regulativu sa propisima Evropske unije
posticati nauĉno-istraţivaĉke institucije za nadzor i provoĊenje mjera u rasadniĉkoj
proizvodnji;
Jedan od ciljeva bosanskohercegovaĉkog rasadniĉarstva, pa time i kantonalnog u slijedećem
razdoblju je potpuno usklaĊivanje sa europskim rasadniĉarstvom. Potrebno je raditi na
usklaĊivanju domaće zakonske regulative sa EU regulativom te trajno riješiti pitanje
matiĉnjaka sorata i podloga, kao i ĉuvanja osnovnog i autohtonog sadnog materijala.
43
Federalni agromediteranski zavod Mostar i Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo
187
12.9. Izvještajno prognozna služba
U ĉlanku 29. c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o federalnim ministarstvima i
drugim tijelima federalne uprave propisano je da Federalni agromediteranski zavod u Mostaru
vrši struĉne i druge poslove koji se izmeĊu ostalog odnose na organizaciju izvještajno-
prognoznih sluţbi u zaštiti zdravlja bilja na podruĉju mediteranske klimatske regije.
Naputkom o vršenju izvještajnih i prognoznih poslova u zaštiti zdravlja bilja („Sluţbene
novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj:78/10) u ĉlanu 6. stoji: FAZ Mostar, kao
regionalna poljoprivredna IPS FBiH odgovoran je za uspostavu i funkcioniranje
poljoprivredne IPS, za izvršenje izvještajno-prognoznih poslova i za koordiniranje rada
kantonalnih IPS (Hercegovaĉko-neretvanski, Zapadno-hercegovaĉki i Kanton 10) u
mediteranskoj regiji Federacije“.
MeĊu najznaĉajnije aktivnosti u sektoru biljne proizvodnje ubrajaju se upravo izvještajno
prognozni poslovi (IPS) koji imaju za cilj poljoprivrednu proizvodnju uĉiniti rentabilnom uz
maksimalno oĉuvanje zdravlja potrošaĉa i oĉuvanja okoliša. Aktivnosti koje se provode kroz
IPS imaju mjerljive ekonomske uĉinke koji se iskazuju kroz ostvareni urod i utrošak pesticida.
U širem smislu uĉinci se ogledaju u zaštiti zdravlja ljudi, ţivotinja i zemljišta kao najvaţnijeg
resursa za proizvodnju hrane.
IPS u nekim segmentima biljne proizvodnje
Procjene su da se pod kulturom vinove loze nalazi cca. 3.400 ha. Uz prosjeĉan urod od 8.000
kg/ha i prosjeĉnu cijenu od 1,2 KM/kg ukupna vrijednost proizvodnje, iskazana kroz urod
groţĊa, iznosi 30.720.000 KM. Propust u zaštiti vinove loze moţe dovesti do gubitaka uroda i
do 50 %. U 2010 god. propust u zaštiti je rezultirao gubicima koji su se kretali oko 25%.
Iskazano novĉano to iznosi 7.680.000 KM. Sliĉna je situacija sa breskvama, maslinama i dr.
Kada se ovom pribroje gubici u povrtlarstvu jasno je da se radi o potencijalno vrlo velikim
gubicima. Pravilnim izborom zaštitnih sredstava i pravodobnim tretiranjem ukupan broj
tretiranja bi se mogao smanjiti ĉime bi se ostvarile znaĉajne uštede i povećala rentabilnost. S
druge strane, kada su u pitanju uštede raĉunica je takoĊer jasna. Naime, u proizvodnji vinove
loze prosjeĉan utrošak fungicida za zaštitu po jednom tretiranju iznosi 250,00 KM. Ukoliko bi
Izvještajno-prognozna sluţba u oblasti zaštite zdravlja bilja organizirana je u
Odsjeku za ratarstvo, povrtlarstvo i zaštitu zdravlja bilja Federalnog
agromediteranskog zavoda u Mostaru. Opravdanost rada Izvještajno – prognozne
sluţbe proizlazi iz najmanje tri razloga a to su :
o zakonska odrednica;
o razvoj poljoprivrede kao gospodarske djelatnosti
o oĉuvanje okoliša
188
se pravovremenom zaštitom uštedjelo samo jedan tretman uštede bi bile 2.000.000,00 KM.
Jasno je, na primjeru vinove loze, da IPS ima ekonomski opravdane pokazatelje koji govore u
prilog njenog daljnjeg razvoja i poboljšanja.
Aktivnosti IPS-a izravno su povezane sa oĉuvanjem okoliša. Pravovremenom informacijom o
pojavi bolesti ili štetnika, odnosno, pravovremenim tretiranjem postiţu se maksimalni uĉinci
zaštite što smanjuje ostatke pesticida u tlu, nadzemnim i podzemnim vodama i proizvodima
koje ljudi konzumiraju. Sinergistiĉki uĉinak svega nabrojanog dovodi do poboljšanja ţivotnog
standarda.
Praćene su sve ekonomski najznaĉajnije bolesti i štetnici u voćarstvu, vinogradarstvu i
povrćarstvu. S pomoću CDA ureĊaja praćeni su uvjeti za pojavu i razvoj uzroĉnika bolesti
plamenjaĉe vinove loze, plamenjaĉe rajĉice i krumpira, te ĉaĊave krastavosti (fuzikladija) na
jabuci. Klimatski podaci dobiveni s CDA ureĊaja koristili su se i u zaštiti od drugih biljnih
bolesti i štetnika. Pratila se i dinamika populacije breskvinog moljca i savijaĉa, groţĊanih
moljaca (ţuti i pepeljasti), jabuĉnog savijaĉa i ţiĉnjaka. O rezultatima praćenja javnost je
redovito obaviještavana putem obavijesti / preporuka poljoprivrednim peroizvoĊaĉima na
podruĉju HNŢ, ZHŢ i HBŢ.
Savjetodavni rad Izvještajno-prognozne sluţbe
Osim preporuka/obavijesti kojima se poljoprivredni proizvoĊaĉi (voćari, vinogradari i
povrćari) na podruĉju mediteranske regije Federacije redovito obavještavaju o potrebi
poduzimanju konkretnih mjera u zaštiti svoje proizvodnje prisutni su i drugi vidovi
savjetodavnog rada na terenu.
Poĉetkom svake godine organiziraju se predavanja za zainteresirane poljoprivredne
proizvoĊaĉe na podruĉju općina tri ţupanije. Inicijativu svake godine pokreće FAZ Mostar, a
organizaciju predavanja na terenu i pozivanje poljoprivrednih proizvoĊaĉa najĉešće
preuzimaju ţupanijski zavodi, općinske sluţbe za gospodarstvo te poljoprivredne zadruge i
Udruge. Na ovim predavanjima redovito se biljeţi veliki odziv poljoprivrednih proizvoĊaĉa.
Predavanjima su obuhvaćene teme iz zaštite bilja, gnojidbe, podizanje novih nasada, uvoĊenje
novih sorti u proizvodnju, .... Svako predavanje prati i praktiĉni rad na terenu pa se svake
godine uz predavanja organizira i škola rezidbe. Osim toga djelatnici IPS-a redovito izlaze na
teren na poziv svakog poljoprivrednih proizvoĊaĉa koji ima konkretna problem.
12.10. Stočarstvo
Stoĉarstvo u HNŢ/K s obzirom na ekološke i napose orografske prilike, i ĉinjenicu da u
velikom dijelu ţupanije/kantona dominiraju planinski masivi i njihovi obronci sa prostranim
pašnjacima i livadama ima višestruku vaţnost pa i vodeći znaĉaj. Ono daje visoko vrijednu
hranu i zapošljava radnu snagu stanovništva tokom cijele godine. Ubraja se u radno
najintenzivnije proizvodnje, znaĉajno podrţavajući dohodak poljoprivrednih gospodarstava. U
brdsko-planinskim prostranstvima ono je praktiĉno jedini ekonomski isplativ naĉin korištenja
poljoprivrednog zemljišta i vaţan uvjet za demografsku pokrivenost prostora. Proizvodnja
mlijeka i mesa strateške su grane poljoprivrede, a njihovi autohtoni proizvodi segment su
189
kojemu treba posvetiti posebnu paţnju. Ovĉarstvo sa svojim tradicionalnim proizvodima daje
dominantan dio upravo te autohtone proizvodnje. Veliki dio Ţupanije/Kantona, pogodan je za
uzgoj stoke i organiziranu proizvodnju mesa i mlijeka. Ta proizvodnja svojim širenjem kroz
uvećanje postojećih i stvaranje novih stada, moţe biti osnovom za snaţan razvoj obiteljske ili
zadruţne prerade u kvalitetne i na trţištu cijenjene autohtone proizvode na ĉijim temeljima bi
se trebalo uvećati uposlenje i oĉuvati nastanjenost brdskih te pogotovo planinskih prostora.
Stoĉarstvo ima zatvoren proces proizvodnje i u potpunosti je integrirano u njene zemljišne i
klimatske resurse. Ovisi od njih, pa je zadrţalo tradicionalan naĉin proizvodnje stoljećima ne
doţivljavajući skoro nikakve tehnološke promjene. Ovca je i dalje, u skladu sa svojom
biologijom, ostala sakupljaĉ hrane na širokom arealu, a domaća „Pramenka“ nadţivjela je sve
pokušaje da bude potisnuta sa ovog prostora i zamijenjena nekom drugom pasminom.
Stoĉarska proizvodnja je tokom posljednjeg rata pretrpjela znatne direktne i indirektne štete,
ali se nakon toga oporavlja više zahvaljujući svojoj integriranosti u domaći proizvodni
prostor, nego li poticajnim mjerama poljoprivredne politike koje su nešto vidnije dotaknule
ovu djelatnost tek u posljednje 2-3 godine. U nedostatku stimulativne politike, pozitivan
utjecaj na razvoj ove proizvodnje proizašao je jedino iz tradicije, navika i tvrde odluĉnosti
poljoprivrednika, stoĉara da se njome bave, te relativno povoljne mogućnosti plasmana
glavnih proizvoda kao što su meso i sir, uz postizanja njihovih ne visokih, ĉesto i neizvjesnih,
ali za njih prihvatljivih cijena. Danas tome doprinosi i korištenje većih i kvalitetnijih površina
poljoprivrednog zemljišta zbog slabog povratka izbjeglog stanovništva, te visoka
nezaposlenost i relativno jeftina radna snaga. U takvoj, za stoĉarstvo nedovoljnoj brizi i
podršci, do proširenja stada dolazi se skoro iskljuĉivo ostavljanjem vlastitog podmlatka
shodno materijalnim mogućnostima farmera, ali bez znaĉajnih i skokovitih iznosa izravnih
investicionih ulaganja. Stoga, domaća nezadovoljena traţnja izvornih proizvoda i nekadašnja,
skoro zaboravljena tradicija izvoza, zajedno bude i prozivaju snaţne potrebe za dalju, brţu i
organiziraniju društvenu akciju.
Znaĉaj stoĉarstva – razlozi stagnacije
Stoĉarstvo je najznaĉajnija grana poljoprivredne proizvodnje. Stepen intenzifikacije
poljoprivrede mjeri se uĉešćem ove grane u ukupnom obimu poljoprivredne proizvodnje . U
poreĊenju sa agrarno razvijenim zemljama, znatno zaostajemo po svim mjerilima razvijenosti
stoĉarske proizvodnje (broj uslovnih grla stoke, ukupan obim proizvodnje stoĉarskih
proizvoda…). Stoĉarstvo je prva faza prerade primarne poljoprivredne proizvodnje, u kojoj se
inputi relativno niske vrijednosti transformiraju u autpute više vrijednosti.
o Proizvodnjom stajnjaka, stoĉarstvo omogućuje intenziviranje biljne proizvodnje.
o Gajenjem krmnog bilja kao postrnog usjeva u umjereno kontinentalnim uvjetima
omogućuje se racionalnije korišćenje oraniĉnog zemljišta.
o Gajenjem stoke preraĊuju se i oplemenjuju odreĊeni biljni proizvodi koji se na drugi
naĉin ne bi mogli iskoristiti.
190
o Proizvodnjom visokovrijednih proizvoda stoĉarstvo pokriva vaţan dio potreba u
ishrani ljudi. Razvoj nekoliko grana prehrambene industrije zasniva se na sirovinama
koje potiĉu iz stoĉarske proizvodnje.
o Stoĉarstvo ima ulogu "stabilizatora" poljoprivrede, kroz smanjenje oscilacija u
poljoprivrednoj proizvodnji.
o Dodatnim angaţovanjem ljudskog rada, stoĉarstvo predstavlja izvor dohotka
stanovništva.
o Stoĉarstvo omogućuje ubrzanje obrta sredstava u poljoprivredi i njihov ravnomjerniji
priliv (posebno odreĊene linije stoĉarske proizvodnje).
o Animalni proizvodi sadrţe visokovrijedne proteine za ishranu ljudi.
Ocjena sadašnjeg stanja i makroekonomske prilike
S obzirom da drţava ima najveći utjecaj na makroekonomske prilike u stoĉarstvu se
manifestiraju i implementiraju na tri razine (BiH,FBiH i ţupanije/kantona) regulirajući:
o Zakonski okvir u kojem će biti objedinjeni , zaštićeni i promovirani strateški
interesi, koji imaju najveći kapacitet razvoja,
o Financijska potpora kroz poticanje onih proizvodnji koje s ekonomskog gledišta
imaju najviše izgleda za egzistenciju, otvaranje radnih mjesta, ruralni razvoj i
spreĉavanje depopulacije sela.
o Snaţni uvozni lobiji uvjetuju posebne aranţmame slobodne trgovine, pogotovo
zemlje u okruţenju ĉije su poljoprivrede razvijenije od naše, i u takvom ambijentu
naši proizvodi postaju trţišno nekonkuretni.
o Zbog velikog rizika samog procesa proizvodnje kojeg uvjetuju klimatski faktori,
bolesti i nesigurno stanje na trţištu koje regulira prodaju, utjecali su na bankarski
sektor da nema povaljne kreditne aranţmane za farmere sa prihvatljivom
kamatnom stopom, duţinom trajanja kredita i grace perioda, pogotovo što se
kriteriji i veliĉina poticaja mijenjaju svaku godinu kao i regresi na kamatu.
Uzimajuću sve ovo u razmatranje, posebno analizirajući drţavne intervencije njihovu
strukturu i raspodjelu moţemo zakljuĉit da makroekonomske prilike u ţupanji/kantonu i šire
sa stanovišta razvoja stoĉarstva nisu povoljne.
Prirodni uvjeti
Brdsko planinska podruĉja ţupanije pogotovo u svom sjevernom dijelu, s povoljnim
klimatskim uvjetima ,botaniĉki raznovrsnim biljnim pokrivaĉem ,ĉistim zrakom i vodom
predstavljaju izvanredan poligon za uzgoj stoke. Posebno su predisponirana za one grane
stoĉarstva koja su tradicijski vezane za podruĉja uzgoja izvornih pasmina, osobito prostor
gdje dominira autohtona pasmina ovaca “Pramenka”.
Stoĉni resursi
Povijesno naslijeĊe kao i prirodni uvjeti odrazili su se i na zastupljenost pojedinih stoĉarskih
grana u ţupaniji/kantonu, gdje dominiraju ovĉarstvo i govedarstvo. To je razumljivo zbog
toga što se nije sve do danas promijenio model farmi. Prevladava kombinirani tip, koji
191
ukljuĉuje stado ovaca sa nekoliko krava, model koji osigurava kontinuiranu proizvodnju i
preradu mlijeka i mesa, koju opterećuje velika usitnjenost posjeda i nedovoljni zemljišni
kapaciteti za osigurnje potrebne koliĉine hrane u zimskim mjesecima.
U posljednje vrijeme kozarstvo se javlja kao grana koja ima svoju perspektivu, zbog velikih
neiskorištenih sekundarnih pašnjaka koje koza dobro iskorištava, pogotovo što koze u odnosu
na svoju teţinu proizvedu najviše mlijeka od svih domaćih ţivotinja. Svinjogojstvo iz
konfesijsko-prehrambenih razloga ima svoj znaĉaj samo u pojedinim dijelovima
ţupanije/kantona. Veliki dio stoĉarske proizvodnje vezan je za pĉelarstvo dok peradarstvo i
konjogojstvo imaju karakter proizvodnje za osobne namjene. S obzirom na današnje brojno
stanje stoke i analize višegodišnjih tendencija potrebno je odrediti smjernice za buduća
strateška opredjeljenja u stoĉarstvu.
Tablica br. 48. Brojno stanje stoke u HNŢ/K (2010.)
Kategorije
stoke Ĉapljina Ĉitluk Jablanica Konjic Mostar Neum Proz/Rama Ravno Stolac Suma
Ukup. goveda 560 1.000 500 3.000 2.980 557 3.000 170 1.000 12.767
Krave i junice 460 750 300 2.500 2.480 510 2.800 150 850 10.800
Ukupno ovaca 4.600 16.000 3.500 22.199 25.500 2.610 8.500 1.200 9.800 93.909
Ovce za prip. 4.000 13.000 3.000 20.000 22.000 2.100 6.200 900 8.600 79.800
Ukupno svinje 3.800 1.800 50 100 2.420 - 1.200 200 1.400 10.920
Krmaĉe i naz. 50 130 - 60 150 - 20 30 40 480
Ukupno konji 15 7 6 150 205 140 50 10 - 583
Kobile i ţdr. 5 3 3 10 108 10 10 2 - 151
Ukupno perad 15.000 45.000 15.300 18.000 42.000 5.500 25.000 2.000 19.000 186.800
Nesilice 3.000 37.000 10.000 15.000 36.500 5.000 22.500 1.000 9.000 139.000
Ukupno koze 500 3.200 1.500 200 3.495 357 250 900 1.450 11.852
Ukupno kunići - 600 - - 150 - - - - 750
Košnice pĉela 4.500 4.000 1.500 7.000 5.500 930 1.459 1.600 4.200 30.689
Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011
Brojno stanje pojedinih vrsta stoke izraţenih u tablici odraţavaju i prostornu raspodjelu, koja
sa aspekta klime, reljefa i biljnog pokrivaĉa nigdje nije toliko razliĉita kao u HNŢ/K.
Konfesijski raspored stanovništva “deformira” distribuciju pojedinih vrsta stoke kao npr.
svinja, dok eko sustav upućuje na najveću koncentraciju krava u općinama Konjic i
Prozor/Rama, a ovaca u općinama Konjic i Mostar.
12.10.1. Karakteristike pojedinih grana stočarstva i pasminski sastav
Govedarstvo
Zbog velike potraţnje za goveĊim mesom i mlijekom, BiH svoje potrebe je prisiljena
zadovoljiti uvozom iz inozemstva . Posljednjih godina prvenstveno zbog uvoĊenja poticaja na
192
mlijeko i junice stvara se bolje ozraĉje. Za oĉekivati je da ova grana stoĉarstva u
ţupaniji/kantonu, pogotovo u predisponiranim dijelovima u bliţoj budućnosti doţivi svoju
ekspanziju.Taj pozitivni trend se potvrĊuje i kroz nekoliko otvorenih mini mlijekarna.
Ukoliko se nastavi sa kontinuetom poticanja govedarstva, ono ima veliku šansu zbog
prirodnih resursa i tradicijskih navika uzgajivaĉa.
Pasminski sastav goveda
Prema podacima uzgojno selekcijske sluţbe i provedenih znanstvenih istraţivnja, na podruĉju
ţupanije/kantona prevladavaju kriţanci koje je teško pasminski definirati. Osim farme u
Višićima (Ĉapljina), koja iskljuĉivo uzgaja Holstein govedo i primjenjuje uzgojno selekcijske
zahvate, nigdje više nemamo ĉisto sustavan pasminski uzgoj.
Tablica br. 49. brojno stanje goveda u HNŢ/K
Goveda Ĉaplj. Ĉitluk Jablan. Konj. Most. Neum Prozor/
Rama Ravo Stolac
SUMA
Goveda 2010 560 1.000 500 3.000 2.980 557 3.000 170 1.000 12.767
Krave i s. junice 460 750 300 2.500 2.480 510 2.800 150 850 10.800
Goveda 2009 300 1400 550 2000 3507 602 2950 170 980 12459
Krave i s. junice 200 1200 350 1500 2805 518 2730 160 800 10263
Goveda 2008 390 1.500 600 3.500 3.451 535 2.900 170 920 13.966
Krave i s. junice 385 1.300 400 2.500 2.945 500 2.700 160 750 11.640
Goveda 2007 900 2.300 650 3.500 2.636 540 2.600 215 911 14.252
Krave i s. junice 600 2.000 400 2.500 1.852 490 2.450 210 700 11.202
Goveda 2006 500 2450 950 6700 2717 550 2850 219 1590 18526
Krave i s. junice 480 2350 650 5250 2443 500 2750 217 1350 15990
Goveda 2005 1300 2500 950 6500 3588 557 5150 214 1610 22.369
Krave i s. junice 700 2400 650 5100 3044 510 4650 210 1400 18.664
Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011
U brdskim predjelima Konjica i Prozor/Rama prevladavaju kriţanci sivog i smeĊeg alpskog
goveda sa kojim se pretapala naša autohtona pasmina „Buša“. Poslije najnovijih ratnih
zbivanja došlo je i do importa kroz donacije Simentalskog goveda upitne uzgojne vrijednosti.
U juţnim sa hranom oskudnim dijelovima prevladava genom sivog Gataĉkog goveda i
njegovih kriţanca sa „Bušom“. Sa velikim ţaljenjem moramo konstatirati da se izvanredni
genetski potencijal „Buše“ sveo na razinu izumiranja.
Današnji svjetski trendovi u govedarstvu definiraju uzgojni program koji ima za cilj :
unapreĊivati (poboljšavati) ekonomsku efikasnost proizvodnje mlijeka i mesa u datim
ekonomskim i prirodnim uvjetima,
podrazumijeva objektivno vrednovanje sviju funkcionalnih svojstava, a ne samo
proizvodnih.
193
Ovakvo stanje je rezultat u prvom redu velikog broja prirodnog osjemenjavanja i izostanka
sustavnog umjetnog osjemenjavanja,44
te nedostatak sredstava za radikalne uzgojno
selekcijske programe.
Cilj u govedarstvu valja izraţavati ukupnom uzgojnom vrijednošću, a ekonomski ga
valorizirati u obliku “total economic breeding value” (ukupne ekonomske uzgojne
vrijednosti). Ukupnost uzgojne vrijednosti sadrţi uglavnom tri segmenta: kravlje mlijeko,
goveĊe meso i fitness osobine. Treći segment ovog kompleksa – fitness je novijeg datuma u
uzgojnim ciljevima. On sadrţi nekoliko svojstava posredno povezanih s proizvodnim
svojstvima – mlijekom i mesom: proizvodni ţivot, plodnost, tijek telenja, mrtvoroĊenja,
somatske stanice i druga.
Ovĉarstvo
U ovĉarstvu ţupanije/kantona prevladava autohtona pasmina ovaca “Pramenka” sa svoja ĉetiri
soja. Prema podacima za 2010. godinu na 126 tisuća hektara pašnjaka, pase 93 909 ovaca. Na
sjevernim brdsko planinskim predjelima općina Konjic i Prozor/Rama farmeri uzgajaju
„Privorski i Kupreški soj Pramenke”, a u posljednje vrijeme znaĉajan je utjecaj krupnijeg i
mlijeĉnijeg „Vlašićkog soja Pramenke”. Juţne dijelove, prije svega, podruĉje Neumskog
zaleĊa karakterizira uzgoj malog „Hercegovaĉkog soja Pramenke”, ĉije meso ima posebnu
cijenu na trţištu . Veliki broj farmera dvostruko iskorištava ovcu primjenjujući muţnju,
nakon ĉega proizvode autohtone sireve u tipu „Vlašićkog (Travniĉkog) i Hercegovaĉkog sira
iz mijeha”.
Tablica br. 50. Brojno stanje ovaca u ţupaniji (2005.-2010.)45
Ovce Ĉapljina Ĉitluk Jablanica Konjic Mostar Neum Prozor/
Rama Ravo Stolac SUMA
Ovce 2010 4.600 16.000 3.500 22.199 25.500 2.610 8.500 1.200 9.800 93.909
Ovce za priplod 4.000 13.000 3.000 20.000 22.000 2.100 6.200 900 8.600 79.800
Ovce 2009 4000 16000 3500 25000 28000 2530 9500 1260 9200 98990
Ovce za priplod 2700 13000 2800 20000 23500 2000 6600 930 8000 79530
Ovce 2008 4.000 15.000 2.800 25.000 26.700 2.590 9.250 1.200 8.100 94.640
Ovce za priplod 3.000 12.000 2.200 20.000 22.500 2.100 6.500 900 7.000 76.200
Ovce 2007 4.500 13.000 2.500 27.000 19.380 2.640 7.200 1.600 7.000 84.820
Ovce za priplod 4.000 8.000 2.100 25.000 16.120 2.150 6.000 1.300 6.000 70.670
Ovce 2006 4300 15000 2100 25000 14732 2600 7150 1670 6000 78552
Ovce za priplod 4100 10000 1600 20000 13338 2000 5750 1320 5400 63508
44
Federalni zavod za statistiku
Ovi podaci se razlikuju od podataka kojim raspolaţe Agromediteranski federalni zavod Mostar, jer su njihovi
podaci za sve vrste domaćih ţivotinja umanjeni iz razloga neobuhvatanja gospodarstava sa manjim brojem
ţivotinja i onih koji nisu prijavljeni u registar poljoprivrednih proizvoĊaĉa.
45
Izvor podataka: Hercegovaĉko-neretvanski kanton u brojkama, 2011
194
Ovce 2005 4000 12000 1900 21500 13400 2610 9150 1640 8000 74.200
Ovce za priplod 3200 7000 1400 16750 12220 2100 6400 1250 6500 56.820
Kozarstvo
Netaknuta podruĉja Hercegovine obrasla grmljem, makijom i šikaram, kao i nepregledni
pašnjaci bosanskih planina, predstavljaju izvrstan jeftin hranidbeni poligon predisponiran za
uzgoj i razvoj kozarstva u ţupaniji/kantonu.
Sadašnje stanje kozarstva karakterizira velika zastupljenost autohtone pasmine koza
(Balkanska koza) i njenih kriţanaca sa Sanskom male genetske varijabilnosti. Ekstezivni
naĉin drţanja u improviziranim stajama i loša hranidba, rezultiraju vrlo malim proizvodnim
karakteristikama koza. Po mnogim zoohigijenskim i hranidbenim normativima koza je sliĉna
ovci. Ova sliĉnost je uvjetovala i pojavu sve više kombiniranih stada ovaca i koza. Posebno
ovakva stada imaju svoj veliki znaĉaj za Hercegovinu, podruĉju gdje u ljetnim mjesecima
ĉesto izbijaju poţari.
Koze i ovce preventivno spreĉavaju nastajanje i širenje poţara na naĉin da ovce pasu nisko
raslinje a koze visoko i brst (tilovina,draĉa). Kulinarske navike velikog broja potrošaĉa u BiH,
zbog utjecaja vjerskih razloga usmjerene su na konzumaciju mesa sa manjim sadrţajem
masti i kao takve predstavljaju od davnina delikatesu koja se servira u posebnim prigodama.
Zbog veće mlijeĉnosti koza, sve više uzgajivaĉa ovaca odluĉuje se na uzgoj koza i na
pravljenje sira od mješavine kozjeg i ovĉjeg mlijeka.
Izazovi budućnosti razvoja kozarstva u ţupaniji/kantonu neminovno moraju više ukljuĉiti
znanstvene institucije, riješiti nesuglasice sa šumskim gospodarenjem i vodoprivredom,
omogućiti finansijskim inputom jaĉu funkciju selekcijsku sluţbu, kroz poticajnu politiku
premirati i motivirati uzgajivaĉe.
Tablica br.51. Brojno stanje koza u ţupaniji (2005.-2010.)
Koze Ĉapljina Ĉitluk Jablanica Konjic Mostar Neum Prozor/
Rama Ravno Stolac SUMA
Koze 2010 500 3.200 1.500 200 3.495 357 250 900 1.450 11.852
Koze 2009 800 3500 2500 800 4050 392 450 900 1320 14712
Koze 2008 1000 3000 2.000 2000 3.590 345 400 1100 1.220 14.655
Koze 2007 1000 3000 1.600 2000 1.605 380 380 1250 1.000 12.215
Koze 2006 500 3000 1200 1000 4055 362 350 1280 1500 13247
Ciljevi:
Prakticirati proizvodnju i mesa i mlijeka gdje je to moguće. Prihod od
ovaca koje se muzu dvostruko je veći, ali zahtijeva angaţman cijele
obitelji.
Poduzetniĉko gospodarenje ovcama primjerenije je sustavu ovĉarenja u
kojemu se proizvode samo jagnjad.
195
Koze 2005 400 2600 1000 1500 4030 357 530 1300 2000 13.717
Izvor podataka: Federalni zavod za poljoprivredu u Sarajevu
Konjogojstvo
Konjogojstvo je grana stoĉarstva koja je u BiH već dugo svedena na razinu hobija . Ukupan
broj u ţupaniji/kantonu od 583 grla sugerira da gotovo nema nikakav gospodarski znaĉaj.
Pogotovo što su se zadrţali samo u izrazito ruralnim predjelima a u uzgoju dominira ugroţena
pasmina Bosanskog brdskog konja.
Tablica br. 52. Brojno stanje konja u ţupaniji /kanton (2005.-2010.)
Konji Ĉaplj. Ĉitluk Jabl. Konjic Mostar Neum Prozor/
Rama Ravno Stolac Suma
Konja 2010 15 7 6 150 205 140 50 10 - 583
Kobile i ţdr. o. 5 3 3 10 108 10 10 2 - 151
Kobile 2009 15 5 8 150 170 135 62 10 - 555
Kobile i ţdr. o. 2 - 4 10 108 8 10 2 - 144
Konja 2008 30 5 10 200 170 138 55 11 - 619
Kobile i ţdr. o. 15 - 8 40 65 9 10 5 - 152
Konja 2007 15 7 8 200 160 135 58 36 - 619
Kobile i ţdr. o. 5 - 6 30 9 8 20 10 - 88
Konja 2006 5 5 10 350 74 138 60 35 - 677
Kobile i ţdr. o. 2 - 8 250 23 10 20 10 - 323
Konja 2005 - 5 15 360 74 140 70 32 - 696
Kobile i ţdr. o - - 10 250 15 10 31 8 - 324
Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011
Peradarstvo
Sa samo nekoliko farmi peradarstvo HNŢ/K nije bitno utjecalo na poslijeratnu ukupnu
revitalizaciju ove grane stoĉarstva u BiH. Brojno stanje za 2010 godinu od 186 000 komada ,
sugerira nam ĉinjenicu da prevladava uzgoj za osobne potrebe, pogotovo u ruralnom predjelu
Ţupanije/Kantona gdje imamo prosjek od 10 nesilica po gazdinstvu. Komercijalno isplativo
peradarstvo zahtijeva mogućnost vlastite proizvodnje biološkog materijala kao i osiguranje
Ciljevi:
Potpora s razine HNŢ/K uzgoju robnih proizvoĊaĉa koza.
Naturalnu proizvodnju manjeg broja koza u sustavu sa ovcama posticati u
mjeri ruralnog razvoja.
196
što jeftinije hrane tokom cijele godine. S obzirom da prirodni uvjeti nedozvoljavaju ispunjenje
ova dva uvjeta, razvoj peradarstva ovisit će o poslovnom umijeću poduzetnika koji će morati
prihvatiti sve rizike poslovnja da bi bili konkurentni na trţištu.
Tablica br. 53. Brojno stanje peradi u HNŢ/K (2005.-2010.)
Perad
Ĉapljin
Ĉitluk Jablan. Konjic Mostar Neum Prozor/
Rama Ravno Stolac Suma
Perad 2010 15.000 45.000 15.300 18.000 42.000 5.500 25.000 2.000 19.000 186.800
Nesilice 3.000 37.000 10.000 15.000 36.500 5.000 22.500 1.000 9.000 139.000
Perad 2009 12000 40000 10000 17000 43000 5800 25000 2000 18000 172800
Nesilice 2000 35000 10000 12000 20000 5100 22500 1500 8000 116100
Perad 2008 10.000 40.000 9.000 16.000 42.500 5.400 25.000 2.000 17.000 166.900
Nesilice 3.500 35.000 9.000 11.000 18.800 4.900 22.500 1.500 7.000 113.200
Perad 2007 8.000 44.500 8.000 15.000 32.750 5.700 21.500 4.100 16.500 156.050
Nesilice 6.000 40.500 8.000 11.000 14.800 5.000 14.300 3.600 6.500 109.700
Perad 2006 14000 45000 7500 16000 35000 5600 22600 4000 15500 165200
Nesilice 13000 33000 7500 12000 30530 5100 16600 3000 7600 128330
Perad 2005 12000 40000 7000 13500 42800 5500 22500 3800 15000 162.100
Nesilice 10000 31000 7000 8500 34600 5000 16400 3100 7500 123.100
Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011
Svinjogojstvo
Da bi ušlo u sferu ekonomske isplativosti svinjogojstvo ovisi o mogućnosti vlastite
proizvodnje koncentratne hrane koja se u Ţupaniji ne moţe realizirati na naĉin da bude
konkurentna, posebno trţištima koja se nalaze u neposrednoj blizini (Posavina u BiH,
Hrvatska, Srbija i MaĊarska itd.) Na prostoru HNŢ/K svinjogojstvo ima karakter proizvodnje
za osobne potrebe, gdje trgovci nabavljaju za dodatni tov uglavnom uvozne mesne pasmine
svinja (Hipor, Pietren, Landras i njihove kriţance). Na podruĉjima Ţupanije/Kantona gdje se
proizvodi svinjsko meso i dalje će se prakticirati samo završna faza proizvodnog ciklusa – tov
uvoznih svinja u cilju zadovoljenja lokalnog trţišta. Potrebe mesopreraĊivaĉke industrije za
svinjskim mesom zadovoljavat će se i ubuduće iz RS ili iz uvoza. Ovakva podjela rada u
svinjogojstvu i dalje će se provoditi kao logiĉna posljedica kombinacije prirodnih resursa,
tradicije i konfesionalne strukture stanovništva.
Kao posljedica nemogućnosti proizvodnje jeftinije hrane koja se koristi u tovu, svinjogojstvo
u ţupaniji je skoncentrirano na monji broj farmi sa uzgojem od 20 do 50 svinja u jednom
turnusu, i domaćinstva koja za vastite potrebe uzgajaju od 1 do 5 svinja. Prema podacima iz
registra poljoprivrenih imanja najveći broj malih farmi nalazi se na prostoru općine
Prozor/Rama, ukupno 15. TakoĊer brojno stanje iz registra je umanjeno zbog ĉinjenice da se
veliki broj uzgajivaĉa svinja za vlastite potrebe (uzgajivaĉi sa manje od 10 svinja) nije
prijavilo u registar poljoprivrednih imanja. Stoga imamo i uĉljivu razliku brojnog stanja svinja
poredeći podatke iz Registra sa onima iz Zavoda za statistiku FBiH. Stvarno stanje
svinjogojstva u HNŢ svedeno je na uzgoj 1 do 5 svinja za vlastite potrebe. Ukupno stvarno
197
brojno stanje svinja po mišljenju struke teško je utvrditi, ali se smatra da se nalaze na sredini
podataka sa kojima raspolaţe Registar i Federalni zavod za statistiku.
Tablica br.54. Brojno stanje svinja u HNŢ/K (2005.-2010.)
Svinje Ĉaplji
na Ĉitluk
Jabla
nica Konjic Mostar Neum
Prozor/
Rama Ravno Stolac Suma
Svinje 2010 3800 1.800 - 100 2420 - 1.200 200 1400 10920
Krmaĉe i s. n. 50 130 - 60 150 - 20 30 40 480
Svinje 2009 5000 2000 - 150 2450 - 1500 200 1500 12800
Krmaĉe i s. n. 110 30 - - 200 - 40 12 80 472
Svinje 2008 3800 2.000 - - 2500 18 1.300 - 1500 11118
Krmaĉe i s. n. 100 150 - - 150 - 30 - 102 532
Svinje 2007 4500 2.400 - 110 10 1.000 320 1600 9940
Krmaĉe i s. n. 80 180 - - 44 - 25 - 97 426
Svinje 2006 6000 2000 - - 2615 - 1100 350 1500 13565
Krmaĉe i s. n. 120 - - - 180 - 30 - 100 430
Svinje 2005 4500 2000 - - 2989 - 950 360 1500 12299
Krmaĉe i s. n. 40 - - - 182 - 130 - - 352
Izvor podataka: Federalni Agromediteranski zavod Mostar i Statistički zavod FBiH,
Tablica br. 55. Brojno stanje svinja u HNŢ/K 2011.
Izvor: Registar poljoprivrednih imanja, Agromediteranski zavod Mostar
Od registriranih uzgajivaĉa sa uzgojem većim od 200 svinja, svakako treba spomenuti Galić
Komerc iz Prozor/Rame, farmu Jurković iz Ĉapljine, te farmu Bogoje iz Neuma. Po
vrijednosti proizvodnje svinjogojstvo je na zadnjem mjestu sa udjelom od svega 5-6%.Uzgoj
svinja na bazi repromaterijala za tov koji se nabavlja sa strane vrši se sa lokalnom traţnjom, s
tim što domaća proizvodnja zadovoljava oko ¼ potreba. Potrebe mesopreraĊivaĉkih pogona
za svinjskim mesom zadovoljavat će se i u buduće iz drugih ţupanija ili iz uvoza.
Općina Čapljina Čitluk Jablanica Konjic Mostar Neum Prozor /Rama
Ravno Stolac
Broj svinja 2011
355 178 84 30 434 242 931 62 68
198
Tablica br. 56. Zbir stočnog fonda HNŢ/K
Ĉaplji
na Ĉitluk
Jabla
nica Konjic Mostar Neum
Prozor
/Rama Ravno Stolac SUMA
20
10
560 1.000 500 3.000 2.980 557 3.000 170 1.000 12.767 Krave
4.600 16.000 3.500 22.199 25.500 2.610 8.500 1.200 9.800 93.909 Ovce
500 3.200 1.500 200 3.495 357 250 900 1.450 11.852 Koze
3.800 1.800 - 100 2.420 - 1.200 200 1.400 10.920 Svinje
15 7 6 150 205 140 50 10 - 583 Konji
15.000 45.000 15.300 18.000 42.000 5.500 25.000 2.000 19.000 186.800 Perad
20
09
300 1400 550 2000 3507 602 2950 170 980 12459 Krave
4000 16000 3500 25000 28000 2530 9500 1260 9200 98990 Ovce
800 3500 2500 800 4050 392 450 900 1320 14712 Koze
5000 2000 - 150 2450 - 1500 200 1500 Svinje
15 5 8 150 170 135 62 10 - 555 Konji
12000 40000 10000 17000 43000 5800 25000 2000 18000 172800 Perad
20
08
390 1.500 600 3.500 3.451 535 2.900 170 920 13.966 Krave
4.000 15.000 2.800 25.000 26.700 2.590 9.250 1.200 8.100 94.640 Ovce
1000 3000 2.000 2000 3.590 345 400 1100 1.220 14.655 Koze
3800 2.000 - - 2500 18 1.300 - 1500 11118 Svinje
30 5 10 200 170 138 55 11 - 619 Konji
10.000 40.000 9.000 16.000 42.500 5.400 25.000 2.000 17.000 166.900 Perad
20
07
900 2.300 650 3.500 2.636 540 2.600 215 911 14.252 Krave
4.500 13.000 2.500 27.000 19.380 2.640 7.200 1.600 7.000 84.820 Ovce
1000 3000 1.600 2000 1.605 380 380 1250 1.000 12.215 Koze
4500 2.400 - 110 10 1.000 320 1600 9940 Svinje
15 7 8 200 160 135 58 36 - 619 Konji
8.000 44.500 8.000 15.000 32.750 5.700 21.500 4.100 16.500 156.050 Perad
20
06
500 2450 950 6700 2717 550 2850 219 1590 18526 Krave
4300 15000 2100 25000 14732 2600 7150 1670 6000 78552 Ovce
500 3000 1200 1000 4055 362 350 1280 1500 13247 Koze
6000 2000 - - 2615 - 1100 350 1500 13565 Svinje
5 5 10 350 74 138 60 35 - 677 Konji
14000 45000 7500 16000 35000 5600 22600 4000 15500 165200 Perad
20
05
1300 2500 950 6500 3588 557 5150 214 1610 22.369 Krave
4000 12000 1900 21500 13400 2610 9150 1640 8000 74.200 Ovce
400 2600 1000 1500 4030 357 530 1300 2000 13.717 Koze
4500 2000 - - 2989 - 950 360 1500 12299 Svinje
- 5 15 360 74 140 70 32 - 696 Konji
12000 40000 7000 13500 42800 5500 22500 3800 15000 162.100 Perad
Izvor podataka: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, 2011
199
12.10.2. Pčelarstvo
HNŢ/K ima povoljne uvjete i tradiciju u pĉelarstvu, za proizvodnju meda i drugih pĉelinjih
proizvoda. Znatna je uloga pĉelarstva i neposredno, zbog vaţne uloge pĉela u oprašivanju
kulturnog (poljoprivrednog) i samoniklog bilja. Uglavnom prevladavaju pojedinaĉni pĉelari s
manjim brojem košnica, te je tek manji broj njih registriran. Putem udruga pĉelari organiziraju
edukaciju ĉlanova, odlazak na struĉne izlete, te su pokrenute i manifestacije „Dani meda“.
Pĉelari se susreću sa znatnim teškoćama, posebice kada je rijeĉ o zakonskoj regulativi koja se
odnosi na gradnju punionica meda. Nedostatak odgovarajuće veterinarske sluţbe koja bi
pratila ovu proizvodnju, te svrstavanje meda pod animalne proizvode koji podlijeţu Zakonu o
animalnim proizvodima dodatno oteţavaju ovu proizvodnju. Problemi se javljaju u plasmanu
meda i izvozu, ali i u uskom asortimanu pĉelarske proizvodnje, u ponudi koju treba proširiti
(npr. paketni rojevi, med s geografskim podrijetlom, itd.). Poticaj razvoju pĉelarstva bilo bi
oznaĉavanje i promocija mednih cesta, kojima bi se omogućila prodaja meda i ostalih
pĉelinjih proizvoda na kućnom pragu proizvoĊaĉa.
Tablica br. 57. Brojno stanje košnica pčela u HNŢ/K (2005.-2010.)46
Pĉele Ĉaplji
na Ĉitluk
Jabla
nica Konjic Mostar Neum
Prozor/
Rama Ravno Stolac SUMA
Br. košnica 2010 4500 4000 1500 7000 5500 930 1459 1600 4200 30689
Br. košnica 2009 4500 3500 1500 7000 4720 960 1459 1500 3900 29039
Br. košnica 2008 4000 3000 1200 8000 5150 940 980 1200 3800 28270
Br. košnica 2007 4500 1500 1000 7000 4520 950 460 1210 3500 24640
Br. košnica 2006 3500 1300 900 7500 4440 940 450 1200 6000 26230
Br. košnica 2005 4000 1200 850 6700 6370 930 760 1250 5500 27560
12.10.3. Krznaši
Kulturološke ustaljene prehrambene navike kao i nepostojanje tradicije uzgoja krznaša
predstvljaju limitirajuće faktore za razvoj ove grane stoĉarstva. TakoĊer nepostojanje sigurnog
trţišta otkupa mesa i krzna ovih vrsta ţivotinja manifestiralo se u postojanje vrlo malog broja
uzgajivaĉa u HNŢ/K.
Tablica br. 58. Brojno stanje kunića (2005.-2010.)47
Kunići Ĉapljina Ĉitluk Konjic Mostar Neum Prozor/
Rama Ravno Stolac Suma
Kunići 2010 - 600 - 150 - - - - 750
Kunići 2009 - 600 - 220 - 100 - - 920
Kunići 2008 - 500 - 300 - 90 - - 890
Kunići 2007 - 900 - - 80 - - 980
Kunići 2006 - 500 - 160 - 100 - - 760
46
Federalni zavod za statistiku 47
Federalni zavod za statistiku
200
Kunići 2005 - 500 - 205 - 380 - - 1.085
Specifiĉni naĉini uzgoja ovih ţivotinja. koje zahtijevaju posebno educiranu radnu snagu,
specifiĉni uvjeti drţanja i hranidbe strategijski u bliskoj budućnosti biti će svedeni u okvire
kućnih ljubimaca i neće imati veliki privredni znaĉaj. Ovu ĉinjenicu opravdava i pad trţišta
otkupa krzna u Hrvatskoj i Srbiji, tako je i ono malo uzgajivaĉa u HNŢ/K ostalo bez sigurnog
plasmana.
Ciljevi i smjernice budućeg razvitka
Domaće, stoĉarstvo, stoljećima niti od koga dodirivano izvana, ni mijenjano iznutra, spada
meĊu upravo takve djelatnosti. Na sadašnjim razinama sopstvenih ograniĉenih i svakako
nevelikih godišnjih proizvodnih obima, ono se stoljećima odrţavalo i danas drţi uglavnom
tvrdom upornošću i odricanjem od svih ţivotnih ugodnosti samih proizvoĊaĉa, kojima je stoka
naslijeĊena ţivotna sudbina, a njeni proizvodi skoro i jedini zalog egzistencije njihovih
obitelji. Sve proteklo vrijeme do unazad godinu - dvije, ta proizvodnja, niĉim pozitivno
poticana, a kamo li smišljenim društvenim akcijama ohrabrivana, lagano se ali nedovoljno
uvećava i sustiţe sa jednako takvom, stihijski iskazivanom, ali ipak stabilnom domaćom te za
neke proizvode i vanjskom, izvoznom traţnjom.
Ciljevi razvitka
Da bi stoĉarstvo u budućnosti bilo u sluţbi privrednog razvoja ţupanije/kantona,
nuţno je realizirati sljedeće razvojne ciljeve:
zaustavljanje depopulacije sela i stvaranja infrastrukturalnih uvjeta u ruralnim
podruĉjima za razvoj stoĉarstva kao „motora“ razvoja poljoprivrede,
osigurati maksimalno iskorištavanje prirodnih eko resursa za uzgoj stoke,
stvaranje pretpostavki za dobivanje sirovina standardizirane kvalitete za
preraĊivaĉku industriju,
promocija onih stoĉarskih proizvodnji koji su ukorijenjene u prostor i imaju
mogućnost odrţivog opstanka,
primjenu najsuvremenijih tehnoloških dostignuća kako bi stvorili preduvjete
konkurentnosti i odrţive proizvodnje na globalnom trţištu u suradnji sa
znanstvenim institucijama,
saĉuvati u stoĉarstvu i preradi proizvoda animalnog podrijetla sve ono što je
izvorno po ĉemu smo jedinstveni i prepoznatljivi-autohtone pasmine i
„brendove“.
201
Smjernice razvitka
Zacrtani ciljevi mogu se dostići i poprimiti realne okvire ako se ispoštuju smjernice :
dosljedna politika zaštite domaće proizvodnje i zadrţavanje kontinuiteta isplate
poticaja sa razine F BiH i planiranih potpora sa razine HNŢ/K, pogotovo onih
proizvodnji koje su u stanju proizvesti višak vrijednosti,
ciljane marketinške aktivnosti promoviranja zdrave hrane i izvornosti, s jasnom
namjerom dobrog pozicioniranja na trţištu prodaje,
pokrenuti proces propagandno motivacijske aktivnosti meĊu nezaposlenom
populacijom, kako bi se kod njih probudili ţelja za bavljem poljoprivredom,
u suradnji sa federalnim i drţavnim razinama osigurati fondove pomoću kojih će se
pod povoljnim uvjetima modernizirati i zamjeniti zastarjela tehnologija,
funkcioniranje i omasovljavanje uzgojno selekcijski sluţbi i njihova aktivna suradnja
sa znanstvenim institucijama.
Veliĉina osnovnog o stada nalazi se danas na razini koja je znatno ispod ekonomski
optimalnog i pogotovo onog kakvog omogućuju resursi ţupanije/kantona. Prema aktualnim
strateškim dokumentima, te procjenama struĉnjaka i stanjima iz ranijih vremena, HNŢ/K ima
potrebu i uvjete da u jednoj tehnološki primjerenoj i organizacijski ureĊenijoj proizvodnji
nego je sadašnja:
o poduzme sustavne aktivnosti na oĉuvanju pasminskog sastava domaćeg stoĉnog
fonda i unaprjeĊenju njegovih genetskih vrijednosti,
o podigne fond stoke na onu brojĉanu razinu koja će biti znaĉajno viša od sadašnje,
o uspostavi trajan i sustavan nadzor nad zdravstvenim stanjem ţivotinja, te uspostavi i
organizira takvu preradu i pripremu proizvoda kakva će na principima pune
higijenske ispravnosti i standardiziranih tehnologija odgovarati zahtjevima koje
postavlja i od nje traţi globalni kupac i moderno europsko trţište.
o stvaranju ambijentalnih uvjeta ţivota za ljude kakvi će ih motivirati da rade ovaj
posao.
Shodno ovako postavljenim zadacima, trebaju poteći brze i kvalitetne društvene akcije koje će
motivirati ljude prema osnivanjima novih i brojĉanim uvećanjima postojećih stada, uz
zadrţavanje njihovog već tradicijskog usmjeravanja na trţišne proizvonaĉe sa naglaskom na
proizvodni pravac meso – mlijeko.
12.10.4. Ribarstvo
Hercegovaĉko neretvanska ţupanija/kanton ima veliki potencijal kvalitetnih voda za
proizvodnju ribe, uglavnom se koriste vodotoci koji sa stanovišta kvantiteta i kvaliteta
ispunjavaju vrlo zahtjevne uvjete proizvodnje salmonidnih riba. U tab. br.53. iznosimo prikaz
ribogojilišta na protoĉnim vodama i korisnu proizvodnu površinu.
202
Ukupna površina pastrvskih ribogojilišta na tekućim vodama je oko 95.000 m2, od toga je
oko 28.000 m2
ili 30 % proizvodnih površina na tekućim vodama u Bosni i Hercegovini
otpada na prostor HNŢ/K.. Prosjeĉna godišnja proizvodnja 2005.-2008. godine. Od 424 tone
konzumne ribe u protoĉnim ribogojilištima predstavlja 11% ukupne pastrvske proizvodnje u
Bosni i Hercegovini.
Tablica br. 59. Korisna vodena površina salmonidnih betonskih ribogojilišta i prosječna godišnja
proizvodnja (2010.)
Naziv ribnjaka Korisna
površina m2
Godišnj
prozvodnja. t
„Norfish Blagaj“ Blagaj-Mostar 5.477 150
„Diva“ Grabovica-Jablanica 300 12
„Eko-Fish“ Glogošnica-Jablanica 600 7
„Šanica“ Jablanica 300 4
„Dekorativa Ribogojilište Krupić“ Prozor/Rama 4.880 50
„Lug“ Prozor/Rama 360 13
„Ribnjak Perići“ Prozor/Rama 700 20
„Duge“ Prozor/Rama 240 3
„Riba Neretva“ Konjic 12.500 120
„LaĊanica“ Glavatiĉevo-Konjic 550 10
„Podorašac“ Podorašac-Konjic 300 5
Ostala mala obiteljska ribogojilišta 1500 30
Korisna površina betonskih salmon. ribnjaka 27.707 424
Izvor podataka: Federalni zavod za statistiku
Tablica br.60. Korisna vodena površina salmonidnih kaveznih ribogojilišta
i prosječna godišnja proizvodnja (2010. )
Naziv ribogojilišta Korisna
površina m2
Godišnja proizvo
dnja u t.
Norfish Blagaj -Salakovac-Mostar 2.475 250
Forele- Salakovac-Mostar 750 25
Zeriko-Dreţnica-Mostar 500 15
Riba Co- Dreţnica-Mostar 500 15
Pastrmka- Dreţnica-Mostar 500 7
Salmon - Salakovac-Mostar 1.650 150
Laks - Salakovac-Mostar 1.450 100
Bijela- Salakovac Mostar 300 8
Herc Fisch 1.150 80
Prenj-Grabovica-Jablanica 850 10
Vojno-Marić-Mostar 100 3
Rajiĉ- Ramsko jezero 250 7
Ukupno: 10.475 670
Izvor podataka: Udruga za ribarstvo HNŢ/K
U BiH je oko 17.000 m2 vodene površine, uglavnom hidroakumulacija pod kaveznim
sustavom proizvodnje, a od toga je 10.475 m2 kaveza locirano na hidroakumulacijama u
hercegovaĉko neretvanskoj ţupaniji i predstavlja 60 % površina pod kaveznom proizvodnjom
u BiH. U HNŢ/K najveći broj kaveza je postavljen na HA Salakovac, zatim Grabovica, na HA
Rama i Mostar je mali broj dok na HA Jablanica i na Svitavi još uvijek nema proizvodnje u
kavezima. Ako površinama pod kavezima na slatkim vodama dodamo i oko 4.000 m2
203
površina za kaveznu proizvodnju na moru onda moţemo s pravom konstatirati da je HNŢ/K
vlasnik oko 70% kavezne akvakulture u BiH. U vodama HNŢ/K se u kaveznom sustavu
proizvodnje proizvede 670 tona konzumne kalifornijske pastrve što je 18 % ukupne pastrvske
proizvodnje u BiH ili oko 10 % ukupne proizvodnje slatkovodne ribe.
Najaĉi rast proizvodnje zabiljeţen je na HE Salakovac gdje su tu locirani kavezi Norfisha, koji
je dijelom promijenio našu raniju tehnologiju proizvodnje ribe i prešao na suvremeniji pristup
proizvodnji, pogotovo preradi. Lociran je manji broj kaveza veće površine i zapremine ĉime
se smanjuje opasnost od uginuća ribe u ljetnom razdoblju kada se temperatura vode naglo
povisi. Kooperantski odnos s pojedinim manjim proizvoĊaĉima i najava kako će se u
narednom razdoblju više kooperanata vezati za Norfish, svakako će imati veliki utjecaj na
povećanje proizvodnje, a stimulirat će manje proizvoĊaĉe.
Postojeći kapaciteti za punosistemsku proizvodnju ribe su za bliţu budućnost dovoljne. U
HNŢ/K imamo 5 pakirnica slatke i morske ribe, dakle, postoje kapaciteti od proizvodnje ikre
do prerade ribe.
Proizvodnja morske ribe
Bosna i Hercegovina, odnosno Federacija Bosne i Hercegovine, raspolaţe sa 24 kilometra
morske obale odnosno 1400 hektara morske površine ( Neumski zaljev 520 ha i Malostonski
kanal 890 ha), što predstavlja vrlo mali potencijal za razvoj marikulture. MeĊutim, i postojeći
potencijal još uvijek je neznatno iskorišten. Iako je za razvoj morskog ribarstva jedne zemlje
temeljni preduvjet da ta zemlja ima more, poznati su primjeri zemalja koje nemaju izlaza na
more, a imaju morsko ribarstvo koje se, prije svega, ogleda u ulovu ribe u vodama otvorenih
mora i oceana. Ulov morske ribe u FBiH je dosta mali i uopće nije registriran. Na
pripadajućem moru F BiH postavljene su dvije farme za uzgoj ribe. Na podruĉju uz poluotok
Klek, u uvali Lopata, smješteno je ribogojilište Ancora-Commerce, a u uvali Jazina
ribogojilište Karaka u kojima se uzgajaju lubin i orada, a otpoĉeo je i eksperimentalni uzgoj
mušula. 1997 godine otpoĉela je poslijeratna proizvodnja u ribogojilištu Ancora-Commerce,
dok je proizvodnja u ribogojilištu Karaka zapoĉeta 2001. godine. Navedeni subjekti za
proizvodnju ribe ukupnog su kapaciteta 200 tona ribe, raspolaţu površinom po 2000 ĉetvornih
metara i predstavljaju poĉetak razvoja marikulture u FBiH. Federalni zavod za statistiku do
sada nije registrirao proizvodnju i ulov morske ribe. Proizvodnja je dosta skromna, a
postojeći instalirani kapaciteti nisu iskorišteni. TakoĊer, vidljivo je povećanje proizvodnje
koja je od 1999. do 2008 godine upeterostruĉena, te je u 2008.godini proizvedeno oko 200
tona. U proizvodnji prednjaĉi orada sa 100 tona, zatim lubin oko 80 tona i zubatac 20 tona.
Turnus proizvodnje traje od 18 do 24 mjeseca, ovisno o ţeljenoj komadnoj teţini ribe. Riblja
mlaĊ, veliĉine 2,5 grama, nabavlja se u Italiji , mortalitet je oko 20%. Riba iz navedenih
ribogojilišta prodaje se konzumne veliĉine 250 do 400 grama. Hrana koja se koristi u ishrani,
takoĊer je iz uvoza (Italija i Francuska).
Da bi se pokrenuo intenzivan uzgoj potrebno je raspolagati: industrijskim mrjestilištem,
prostorom za rast mlaĊi do komercijalne veliĉine, hranom za ishranu morske ribe, sposobnim
kadrom za upravljanje proizvodnjom i napose zaštićenim podruĉjem mora. U pripadajućem
moru postoji potencijal za razvoj marikulture pod uvjetom da je struĉno voĊen i ekološki
prihvatljiv. Stoga je potrebno sveobuhvatno planiranje prostora, kao i ispitivanje utjecaja na
204
oneĉišćenje mora. U lociranim proizvodnim kapacitetima moţe se proizvesti oko 300 tona
ribe koja se na domaćem trţištu moţe prodati bez konkurencije. Iako se biljeţi rast
proizvodnje, ozbiljni rezultati neće se moći postići dok se ne riješi zakonska regulativa,
poticaji za proizvodnju i ne odredi strategija razvoja marikulture. TakoĊer treba voditi raĉuna
o lociranju novih proizvodnih objekata, istraţivanjima utjecaja marikulture na okoliš treba
utvrditi koliki su kapaciteti proizvodnje mogući, odnosno dali se uopće mogu povećavati
pošto se radi o zatvorenom dijelu mora koje je dosta plitko, preporuĉa se ne povećavati
proizvodne kapacitete preko 300 tona dok se ne uradi studija utjecaja proizvodnje na
oneĉišćenje mora.
Proizvodnja mlađi
Uzgoj mlaĊi salmonidnih vrsta riba smatra se najsloţenijom proizvodnom fazom
salmonidkulture. Kako bi se uzgojila kvalitetna mlaĊ, potrebno je imati kvalitetno matiĉno
jato, dotok kvalitetne vode, kvalitetnu hranu uz maksimalnu angaţiranost ribarskih struĉnjaka.
Kao i uzgoj konzumne ribe, uzgoj riblje mlaĊi moţe se odvijati na ekstenzivan, polu
intenzivan i intenzivan naĉin.
Prema dosadašnjim saznanjima ihtiološke nauke i ribarske prakse, proizvodnja mlaĊi dijeli se
na slijedeće podfaze: uzgoj mlaĊi u starosti 3-4 tjedna, uzgoj mlaĊi od 3-4 tjedna pa do 3
mjeseca starosti, uzgoj mlaĊi od 3-9 mjeseci starosti i uzgoj mlaĊi od navršenih 9 mjeseci do
godinu starost. U Hercegovaĉko neretvanskoj ţupaniji/kantonu uglavnom se radi o
proizvodnji mlaĊi kalifornijske pastrve, a malim dijelom potoĉne pastrve i zlatovĉice. U
eksperimentalnoj proizvodnji je mlaĊ mekousne pastrve što će u budućnosti predstavljati
znaĉajan dobitak za ukupno ribarstvo kako ţupanije tako i cijele BIH.
Sportski ribolov
Komercijalnog ulova ribe u FBiH nema, moţemo govoriti samo o ulovu športskih ribolovaca.
Prema podatcima ŠRSBiH, u Federaciji BiH registrirano je ukupno 13.275 ribolovaca.
TakoĊer, prema procjenama iz istog izvora športski ribolovci godišnje ulove 191,16 tona ribe
ili 14,40 kg po ribolovcu.
Ulov športskih ribolovaca nije zanemariv osobito ako u obzir uzmemo ĉinjenicu da se zadnjih
godina nije vršilo redovito i potrebito poribljavanje voda u FBiH. Broj športskih ribolovaca i
ulov po ţupanijama/kantonima prikazan je u tabeli 55.
Stanje, problem i preporuke
Elektroprivrede ne provode zakonsku obavezu poribljavanja rijeĉnih tokova i revitalizacije i
dovode kako ribare tako i proizvodjace koji su se opredijelili za proizvodnju endemskih riba u
teţak poloţaj. Sportski ribolov nema strategiju kakva je u svim savremenim zemljama, vec je
ribolovno pravo na riblji fond i oĉuvanje povjerena udruzenjima – udrugama sportskih
ribolovaca koji nemaju finansijska sredstva niti kadrove adekvatne da se izbore za oĉuvanje
rijeka i riba u njoj. Ribarske osnove se rade do 5 godina a po kojima se vrsi poribljavanje, što
je opet obaveza udruţenja da izdvoje znaĉajna financijska sredstva. Sve obaveze koje su
propisane Zakonom o slatkovodnom ribarstvu (sluţbene novine 64/04) od strane
205
kantona/ţupanije nije moguće provesti udruga/udruţenje na principima volontiranja.
Endemnim vrstama prijeti izumiranje, nema strategije, kako u proizvodnji, tako i u oĉuvanju
kroz revire. Poroizvodnju endema prati izrada genetske karte, uzimanje uzoraka na viruse od
matica, pregled mladji na bakterije, gljivice, parazite i dokaz da je proizvodnja u legalnom
objektu pod kontrolom inspektora ţupanije/kantona i izdavanja drugih akata od strane
veterinarske stanice.
Tablica br. 61. Broj sportskih ribolovaca i procjena ulova ribe
u FBiH po ţupanijama za 2010. godinu48
Ţupanija/
kanton
Broj
ribolovaca
Prosjeĉan
ulov kg
Ulov po
ţupaniji kg.
Unskosanska 1.685 14,4 24.264,00
Zeniĉko-dobojska 2.920 14,4 42.048,00
Sarajevska 870 14,4 12.528,00
Srednjebosanska 1.930 14,4 27.792,00
Tuzlanska 2.280 14,4 32.832,00
Posavska 730 14,4 10.512,00
HNŢ/K 1.700 14,4 24.480,00
Herceg-bosanska 540 14,4 7.776,00
Zapadnohercegovaĉka 620 14,4 8.928,00
Goraţde - - -
UKUPNO 13.275 129,6 191.542,00
Izvor podataka: Federalni zavod za statistiku
Ribolovci hercegovaĉko-neretvanske ţupanije ulove godišnje 24.480,00 kg ribe što
predstavlja 13% ulova športskih ribolovaca u Federaciji BiH.
MeĊutim ukupni godišnji prirast samo vodenih akumulacija dva puta je veći od ulova
športskih ribolovaca. Osnovni fond riba po jednom hektaru je razliĉit kod akumulacija,
Najveći fond riba kao i najveći prirast ima Svitava i ona je uglavnom ciprinidna, zatim slijedi
Rama koja zbog površine ima najveću teţinsku koliĉinu ribe, Jablanica je treća po osnovnom
fondu, a zajedno sa Grabovicom ima najniţi prirast. Površina vodeni akumulacija od 12.150
ha svrstava ovu ţupaniju/kanton na prvo mjesto u BiH u potencijalima i u športskom ribolovu.
Saţetak
Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija/kanton raspolaţe sa 27.707 m2 protoĉnih ribogojilišta te
sa 10.475 m2 kavezni površina na slatkim vodama i 4.000 m
2 na moru.
Proizvodnja morske ribe se odvija u HNŢ/K, a proizvodi se u prosjeku godišnje oko
200 tona uglavnom orade i lubina, te nešto zubatca i školjki.
U betonskim ribogojilištima proizvede se 427 tona uglavnom konzumne kalifornijske
pastrve, a zastupljena je proizvodnja potoĉne pastrve i zlatovĉice koje se koriste za
poribljavanje.
48
Športski ribolovni savez Bosne i Hercegovine (2010)
206
U kavezima na vodenim akumulacijama prosjeĉna godišnja proizvodnja je dosegla 670
tona iskljuĉivo trţne kalifornijske pastrve.
Znaĉajno je naglasiti da se u ţupaniji/kantonu proizvede više od 60% salmonidne
riblje mlaĊi, a godišnji prosjek iznosi 7.850.000 komada.
Ukupna proizvodnja konzumne salmonidne ribe u Hercegovaĉko-neretvanskoj
ţupaniji/kantonu iznosi 1.094 tone što predstavlja 30 % ukupne BiH proizvodnje. Kada
navedenoj koliĉini pridodamo 200 tona morske ribe onda govorimo o proizvodnji od 1.294
tone ili o 18% ukupne bosanskohercegovaĉke proizvodnje ribe. Sa dostignutom proizvodnjom
HNŢ/K je uvjerljivo prva ţupanija u Federaciji po proizvodnji ribe pa se procjenjuje da više
50 % proizvedene pastrve u FBiH je iz HNŢ/K. Po potencijalu voda i neiskorištenim
izgraĊenim kapacitetima proizvodnja se moţe uĉetverostruĉiti, a sa ĉijim povećanjem ne bih
bio opterećen niti ugroţen okoliš.
Strateški razvoj ribarstva u HNŢ/K
HNŢ/K raspolaţe ogromnim vodnim bogatstvom tekućih voda i hidroakumulacija, te se
ribarstvo treba temeljiti samo na postojećim otvorenim vodama. Razvitak slatkovodnog
rijeĉnog i jezerskog ribarstva s tehnološke toĉke gledišta moţe se podijeliti na dva osnovna
pravca:
uuzzggoojj rraaddii nnaasseelljjaavvaannjjaa uu ddeevvaassttiirraannee vviissiinnsskkee vvooddeennee ttookkoovvee,, vviissiinnsskkaa jjeezzeerraa ii vvooddeennee
aakkuummuullaacciijjsskkee bbaazzeennee,, rraaddii ppoovveeććaannjjaa nnjjiihhoovvee ppooppuullaacciijjee uu nnaavveeddeenniimm vvooddnniimm
bbiioottooppiimmaa ii
uuzzggoojj iisskklljjuuččiivvoo rraaddii ooppsskkrrbbee ttrrţţiiššttaa vviissookkookkvvaalliitteettnniimm rriibblljjiimm mmeessoomm ss pprraatteeććoomm
pprreerraaddoomm ((ssmmrrzznnuuttaa,, ffiilleettii,, kkoottlleettii,, ccrrvveennoo ii bbiijjeelloo mmeessoo,, ddiimmlljjeennaa rriibbaa ii ssll..))..
Drugi pravac podrazumijeva odrţanje i povećanje postojeće proizvodnje, te njezinu preradu i
izvoz. Uz oĉekivano skoro otvaranje EU trţišta, stvarno dostizanje ovog pravca traţi
otklanjanje domaćih loših strana u ovoj djelatnosti koje se oĉituju u:
nneeppoossttoojjaannjjuu ppoovvoolljjnniihh kkrreeddiittaa,,
iizzoossttaannkkuu ooddggoovvoorraa nnaa ssuubbvveenncciioonniirraannii uuvvoozz ((oosslliićć)),,
ooddssuussttvvuu ddoommaaććee pprrooiizzvvooddnnjjee rriibblljjee hhrraannee,,
nneeuujjeeddnnaaččeenniimm rriibbaarrsskkiimm eennttiitteettsskkiimm ppoolliittiikkaammaa,, ii
nneeddoossttaajjuuććoojj lleeggiissllaattiivvii nnaa rraazziinnii ddrrţţaavvee..
Uz zadovoljenje domaćeg trţišta, vaţan pravac mogao bi biti i izvoz, što se moţe postići
uvećanjem kapaciteta i poboljšanjem tehnologije. U tom smislu vjerojatno bi bilo dobro
privući francuske ili talijanske ribare u JOINT-VENTURE, koji bi donijeli znanje, trţište i
kapital.
207
HNŢ/K ima sve preduvjete za razvoj ribarstva, uz pravilnu ribarsku politiku i korištenje
postojećih proizvodnih kapaciteta te vodnih potencijala za kavezni uzgoj moţe podmiriti
sadašnje potrebe potrošnje u FBiH te ostvariti trţišni višak i izvozno orijentirati proizvodnju.
Struĉnim korištenjem samo vodenih akumulacija moţe se u kavezima proizvesti preko
10.000 tona pastrve, bez opasnosti od zagaĊenja voda.
UnapreĊenje rada betonskih ribogojilišta, povećanje proizvodnje konzumne ribe i
riblje mlaĊi.
Organizacija uzgoja endemskih i autohtonih salmonidnih ribljih vrsta za poribljavanje.
12.11. Organska proizvodnja hrane
Organska proizvodnja hrane temelji se na ravnoteţi u sistemu: zemljište - vazduh - voda –
biljni i ţivotinjski svijet. Moţe se reći da je to takva poljoprivreda koja djeluje korisno na tlo,
ĉovjeka, ţivotinje i biljke, koja ne remeti prirodnu ravnoteţu i skladan razvoj u prirodi, koja
ne uzrokuje nestanak biljnih i ţivotinjskih vrsta, koja daje proizvod uzgajan na prirodan naĉin,
Ciljevi:
o U FBiH imaju 3 izvozna objekta slatkovodne ribe i jedan morske, od kojih su svi u
HNŢ/K, pa se ribarstvo treba tretirati kao „brend“ ovih prostora.
o Uvesti red u postojanje i rad ribogojilišta sa aspekta lokacija i kapaciteta.
o Poticajne mjere za oblast ribarstva na razini FBiH, te buduće potpore na razini
HNŢ/K trebaju biti znaĉijno veće.
o Proizvodnju ribe, stimulirati i administrativnim mjerama ( u obavezama prema
vodnim, veterinarskim, komunalnim taksama), a ne prepustiti samim ribarima.
o Procedura registracije i izgradnje novih pogona neophodno je maksimalno ubrzati, u
sadašnjem trenutku ona je neprihvatljivo duga, te ne daje motiv ulagaĉima da
investiraju u ovu oblast – administrativno riješiti izvoz ribe.
o Na razini HNŢ/K nuţno je izgraditi pogon za proizvodnju riblje hrane, a postojeći
uvoz hrane opterećen je prekomjernim oporezivim mjerama i neprihvatljivo niskim
kvotama za izvoz ribe.
o Sprijeĉiti nesanitarnu i nehigijensku prodaju ribe uz ceste.
o Proizvodnju ribe orjentirati na: kalifornijska pastrmka (bijelo i crveno meso),
potočna pastrmka, šaran, potočna zlatovčica, mekousna pastrmka, orada, lubin,
mušule i hama. Pastrvu proizvoditi na rijekama, a na jezeru, zbog visokih temperatu-
ra, drugu ribu.
208
onakav kakav se odvija u prirodi, spontano i uz intervencije ĉovjeka koje ne remete prirodne
procese. Organska poljoprivreda je odrţivi oblik poljoprivredne proizvodnje. Ona promovira i
unapreĊuje biodiverzitet, biološke cikluse i biološku aktivnost zemljišta. Zasniva se na
minimalnoj upotrebi sredstava van farme i na metodama koje obnavljaju, odrţavaju i
povećavaju ekološku harmoniju. Organska poljoprivreda ne koristi sintetiĉke hemijske
pesticide, herbicide i gnojiva, nego se oslanja na razvoj zdravog, plodnog zemljišta i
promišljenoj sezonskoj smjeni biljaka. Kao cjelovit sistem, organska poljoprivreda je
zasnovana na skupu procesa ĉiji su rezultati odrţivi ekosistem, sigurna hrana, dobra ishrana,
dobrobit za ţivotinje i socijalna pravda.
Sistemi organske poljoprivrede temelji se na plodoredu, zadrţavanju biljnih ostataka, upotrebi
organskog Ċubriva, leguminozama, mehaniĉkoj obradi zemljišta, mjerama biološke borbe
protiv korova i uzroĉnika biljnih bolesti i insekata s osnovnim ciljem odrţavanja plodnosti
zemljišta i obezbjeĊivanja hranjivih materija za uzgoj biljaka.Organska poljoprivreda, dakle
predstavlja cjelovit sistem proizvodnje koji ukljuĉuje razumno usaglašen i izbalansiran
okolišni, socijalni i ekonomski vid proizvodnje i prerade hrane.
Osnovni principi na kojima se zasniva organska poljoprivreda su:
- Plodored (rotacija usjeva);
- Uzgajanje vrsta, sorti (kultivara) prilagoĊenih datim zemljišnim i klimatskim
uvjetima (otpornim na stres, štetoĉine i bolesti);
- Obrada zemljišta podešena oĉuvanju plodnosti tla;
- Iskljuĉivanje hemizacije u proizvodnji, te insistiranje na prirodnoj otpornosti
biljaka, mehaniĉkom suzbijanju korova;
- Odrţavanje zaštitnih pojaseva izmeĊu organske i konvencionalne proizvodnje.
Organska poljoprivreda dio je suvremene poljoprivredne proizvodnje, trgovine i
poljoprivredne nauke, te se temelji na suvremenim dostignućima sa naĉelima:
- pravilno i harmoniziranom agrotehnikom izbora kultura, sorti i pasmina, jaĉanju
otpornosti prema uzroĉnicima biljnih bolesti i štetoĉina;
- pravilnom odrţavanju zemljišta i njegove plodnosti;
- oĉuvanju raznolikosti biljnih i ţivotinjskih vrsta, zatim proizvodnji kvalitetnijih
ţivotnih namirnica;
- smanjenju utroška energije, goriva i ostalih resursa (plin, nafta, treset i drva).
Brojni su razlozi koji nas upućuju na brţe preusmjerenje konvencionalne na organsku
poljoprivredu, a ovdje naglašavamo sljedeće:
Ekološki: odrţavanje prirodnog bogatstva i biološke ravnoteţe; zaštita okoline; ĉuvanje
(zaštita) tla; obezbjeĊenje ambijenta za uzgoj ţivotinja.
Privredni: obezbjeĊenje trţišta za organski proizvod; manja ovisnost od industrije
(proizvodnje repromaterijala); povećanje profita.
209
Zdravstveni: zdravstveno ispravna hrana kao uvjet zdravlja.
Jedan od presudnih motiva za preusmjerenje konvencionalne proizvodnje u organsku treba
biti svijest proizvoĊaĉa da se odupre upotrebi sintetiĉkih materija u proizvodnji, posebno
prekomjernoj upotrebi hemizacije (pesticida i mineralnih Ċubriva), a posebno u proizvodnji
genetski modificiranih biljaka.Intenzivna (konvencionalna) proizvodnja za proizvoĊaĉe ima
prividne prednosti: manje uĉešće ţivog rada, lakši rad, itd. MeĊutim, posljedice takve
proizvodnje manifestiraju se u vidovima koji se ne mogu odmah sagledati, ali zasigurno
ostavljaju trajne posljedice koje direktno utjeĉu na degradaciju ţivotnog prostora (zemlje,
vode, zraka).
Za preusmjerenje iz konvencionalne u organsku proizvodnju nuţno je sagledati osnovne
ĉinjenice:
Kako je moguće svoju konvencionalnu proizvodnju usmjeriti na svom posjedu u
organsku;
Koji su naĉini i metode za preusmjerenje u organsku proizvodnju;
Koliko se smanjenje ili povećanje prihoda oĉekuje od preusmjerenja u organsku
proizvodnju;
Koji je obim i uĉešće rada potrebno u organskoj proizvodnji;
Koji organski proizvodi imaju sigurno trţište i kolike su cijene organskog proizvoda.
Argumenti za znaĉajnije preusmjerenje iz konvencionalne u organsku proizvodnju su:
Temelj organske poljoprivrede je ukupan proizvodni prostor;
Intenzifikacija i specijalizacija proizvodnje dostigla je kritiĉnu masu u pogledu
štetnih posljedica po zdravlje i prirodnu ravnoteţu.
Organska proizvodnja podrazumijeva raznovrsnost a plodored je osnova
proizvodnje;
Organska proizvodnja omogućuje razvoj i štetnih i korisnih biljnih i ţivotinjskih
vrsta, te uspostavlja prirodnu ravnoteţu;
Organska proizvodnja podrazumijeva lanĉane tokove i stalnu kontrolu nad
proizvodima;
Potrošaĉ ima uticaj na proizvodnju i mogućnost da se liĉno uvjeri u standarde
proizvodnje;
Organska proizvodnja je garancija za ĉistoću i stabilnost zemljišta, vode i zraka.
Ciljevi u organskoj proizvodnji
Organska proizvodnja i prerada zasnivaju se na više principa i ideja. Svi su vaţni i nema meĊu
njima prioriteta. Principi ukljuĉuju:
Da se proizvodi hrana visokog kvaliteta;
Da se radi kompatibilno sa prirodnim ciklusom i ţivim sistemima kroz tlo, biljke i
ţivotinje u ukupnom proizvodnom sistemu;
210
Da se prepozna širi sociološki i ekološki utjecaj na organsku proizvodu i sistem
prerade;
Da se odrţi i poveća dugoroĉna plodnost zemljišta i biološka aktivnost koristeći se
biološkim metodama;
Da se promoviše odgovorna upotreba i oĉuvanje vode i ţivota u njoj;
Da se njeguje lokalna i regionalna proizvodnja i distribucija;
Da se harmonizira biljna i animalna proizvodnja;
Da se za ambalaţu koristi biorazgradivi materijali i materijali koji se mogu reciklirati.
Opredjeljenja i ciljevi u organskoj poljoprivredi
Osnovni cilj svakoga proizvoĊaĉa mora biti proizvodnja hrane na odrţivi naĉin, osiguranje
stabilnost kvaliteta proizvoda uz poštovanje prirodnih procesa, prije svega :
- oĉuvanja produktivnosti tla,
- oĉuvanja i razvoja biodiverziteta u ukupnom okruţenju,bez hemijskih sredstava,
minimalnu upotrebu fosilnih goriva,
- proizvodnje vrijednih ţivotnih namirnica, koje su fiziološko hranjive, u dovoljnoj koliĉini
po odgovarajućim cijenama;
- odgovornog korištenja i ciljanog unaprjeĊenja prirodnih osnova za ţivot i svjesno
izbjegavanje bilo kakvih opterećenja;
- što je moguće manje potrošnja rezerve energije i rezerve sirovina, koje se ne mogu
obnoviti;
- da se podrţi uspostavljanje cjelovitog proizvodnog, preraĊivaĉkog i distribucijskog lanca,
koji je i socijalno pravedan i ekološki odgovoran;
13. PREHRAMBENA INDUSTRIJA
13.1. Opća obilježja
Prehrambena industrija predstavlja granu industrije u BiH s najvećim trendom porasta broja
malih i srednjih preduzeća osnovanih nakon rata. Najveći doprinos ekonomskom razvoju
zemlje daju industrije prerade mlijeka i mesa, gdje je zapaţen najveći rast u broju osnovanih
poduzeća posljednjih godina.
Veliki broj industrija u prehrambenom sektoru, ukljuĉujući prijeratna i poslijeratna poduzeća,
ima zastarjelu, neadekvatnu opremu. Ukoliko se radi o prijeratnim poduzećima, jedino u
sluĉaju uspjele privatizacije od strane stranog investitora se ulaţe u modernizaciju
proizvodnje, dok stari vlasnici uglavnom preferiraju rad sa postojećom opremom. Ako se,
pak, radi o poslijeratnim poduzećima novi investitori se uglavnom odluĉuju za kupovinu
rabljene opreme da bi postigli rezultate u proizvodnji, no,naţalost, i zbog drugih interesa koji
nisu u kontekstu nastavka proizvodnje. Samo jedan mali broj srednjih poduzeća, za koje se
211
smatra da su po kapacitetu znaĉajniji proizvoĊaĉi, investiraju u novu i moderniju opremu koja
omogućava efikasniju potrošnju sirovina, vode i energije.
Temeljna karakteristika proizvodnje hrane na razini Ţupanije/Kantona jeste veći udio
primarne poljoprivrede u bruto društvenom proizvodu od prehrambeno-preraĊivaĉkog sektora.
To ukazuje na nizak stupanj finalizacije poljoprivrednih proizvoda, znaĉajan udio
samoopskrbe hranom, kao i na izraţen plasman poljoprivrednih proizvoda neregistriranim
kanalima prodaje. HNŢ/K preraĊivaĉka industrija ima nepovoljnu strukturu poduzeća u
pogledu obima. Veći dio poduzeća ima manji broj uposlenih djelatnika. Nasuprot tomu, u
neposrednom okruţenju (Hrvatska, Srbija i td.) veoma je izraţena tendencija koncentracije i
brzog rasta poduzeća u prehrambenom sektoru. Motivacija za rast poduzeća sadrţana je, prije
svega, u podsticanju pozitivnih efekata u poslovanju, te i materijalnim inputima sa razine
potpora FBiH.
U principu i biljna i animalna proizvodnja temelje se na odabiru ograniĉenog broja proizvoda
ili grupa proizvoda za koje će se unaprijed znati trţište i naĉini plasmana do krajnjih kupaca.
Ispunjenje ovog zadatka u samo manjim koliĉinama vodit će kroz izravnu isporuku primarnih
- sirovih proizvoda na trţište, i daleko većim dijelom kroz plasman kojemu će prethoditi
prerada u proizvode više i visoke uporabne vrijednosti. U oba sluĉaja, put do konaĉne prodaje
vodit će preko marketinga i njegovih institucija.
Primarna proizvodnja i preraĊivaĉka industrija ĉine nedjeljivu cjelinu, pa se razvijenost i
efikasnost jednog sektora povratno reflektira na odgovarajuće stanje u drugom. Prijeratni
prostor sadašnje HNŢ/K imao je jedan veoma harmoniĉan odnos sirovinskog i preraĊivaĉkog
sektora koji je ratnim razaranjima ili uništen ili inaktiviran.
Tablica br.62. Izvoz po sektorima i odsjecima F BiH
XII 2010 XII 2010
XI 2010
XII 2010
XI 2009
I – XII 2010 2010
2009
000 KM 000 EUR 000 KM 000 EUR
Ukupno 412.821 211.072 91,7 135,2 4.731,835 2.419.349 128,3
Hrana i ţivotinje 15.371 7.859 97,3 83,8 197,022 100.736 112,8
Ţive ţivotinje 92 47 - 124,3 303 155 58,8
Meso i mesne prer. 3.364 1.720 79,5 100,1 49.131 25.120 109,0
Mlijeko, prer. i jaja 3.394 1.735 98,4 105,6 39.650 20.273 127,4
Ribe i njihove prer. 365 187 50,3 40,3 7.178 3.670 91,4
Ţitarice i proizvodi 1.915 979 125,2 70,4 22.940 11.729 112,2
Voće i povrće 3.006 1.537 94,2 61,1 48.336 24.714 111,5
Šećer, prer. i med 52 27 61,2 60,5 569 291 109,4
Kafa, ĉaj i zaĉini 1.575 805 123,7 100,7 15.211 7.777 103,1
Hrana za ţivotinje 68 35 117,2 97,1 738 377 131,8
Ostali jestivi proizvodi 1.540 787 123,3 107,2 12.966 6.629 124,2
Pića i duhan 5.778 2.954 134,4 118,8 42.965 21.968 97,4
Pića 1.855 948 98,5 90,4 26.324 13.459 107,8
Duhan i proizvodi 3.923 2.006 162,3 139,5 16.641 8.508 84,4
Izvor podataka: Strateški plan BiH za hranu
212
Tablica br. 63. Uvoz po sektorima i odsjecima za FBiH
Izvor podataka: Federalni zavod za statistiku
Sadašnja nepovoljna struktura poduzeća i loša tehniĉka opremljenost negativno se odraţavaju
na konkurentnost prehrambene industrije. Za podizanje konkurentnosti neophodna je
tehnološka modernizacija znatno većeg intenziteta, koja bi, u prvom redu, rezultirala
podizanjem ekonomske efikasnosti i kvaliteta proizvoda. Ovakva tehnološka opremljenost u
većem broju poduzeća oteţava dostizanje meĊunarodnih sanitarno-higijenskih normativa.
Prehrambena industrija se nalazi pred dva vaţna izazova:
o Podizanje konkurentnosti u pogledu ponude kvalitetne hrane po adekvatnim cijenama,
o Sticanja statusa stabilnog partnera (kupca sirovine od domaćih poljoprivrednih
proizvoĊaĉa).
13.2. Obilježja standardizacije i kontrole kvalitete
S obzirom da sistemi upravljanja u skladu s ISO standardima nisu zakonom obavezni,
poduzeća uglavnom nemaju uvedene te sisteme. HACCAP sistem je odnedavno postao nuţna
potreba, te se većina poduzeća odluĉuje na uvoĊenje ovog standarda.
Zaposleni u industrijama iz prehrambenog sektora nisu svjesni niti su obuĉavani po pitanju
uticaja njihovih proizvodnih aktivnosti na ţivotnu sredinu, te njihovoj vlastitoj odgovornisti u
procesu spreĉavanja nastanka razliĉitih štetnih emisija. Ne oĉekuje se da se ovakva praksa
promijeni u narednom peroidu, iako poduzeća imaju obavezu dobijanja okolinske/ekološke
XII 2010 XII 2010
XI 2010
XII 2010
XI 2009
I – XII 2010 2010
2009 000 KM 000
EUR
000 KM 000 EUR
Ukupno 839.900 429.434 108,3 118,6 8.898.218 4.549.587 108,5
Hrana i ţivotinje 101.692 51.994 102,8 109,5 1.143.253 584.536 102,8
Ţive ţivotinje 5.344 2.732 118,8 103,5 62.214 31.810 85,6
Meso i mesne prer. 10.534 5.386 75,8 105,5 143.036 73.133 93,4
Mlijeko, prer. i jaja 11.240 5.747 92,6 119,4 141.106 72.146 114,9
Ribe i njihove prer. 4.159 2.126 188 113,7 36.665 18.747 95,9
Ţitarice i proizvodi 18.376 9.395 105,6 136,3 187.910 96.077 117,7
Voće i povrće 16.500 8.436 122,5 102,4 170.608 87.230 98,8
Šećer, preraĊevine i
med
4.466 2.283 97,9 106,6 47.038 24.050 80,1
Kafa, ĉaj, kakao i zaĉini 12.144 6.209 101,9 99,9 131.822 67.400 110,4
Hrana za ţivotinje 4.325 2.211 91,8 116,3 52.308 26.745 115,4
Ostali jestivi proizvodi 14.604 7.467 103,5 97,3 170.546 87.199 100,9
Pića i duhan 36.176 18.496 147,6 117,9 310.889 158.955 99,0
Pića 20.516 10.490 138 101,1 198.058 101.265 97,5
Duhan i proizvodi 15.660 8.007 162,6 150,6 112.831 57.690 101,7
213
dozvole i provoĊenje tamo propisanih mjera za koje će prvenstveno biti zaduţeni uposlenici.
Naţalost, dozvola nije garancija da će poduzeće i njegovi uposlenici postati svjesniji svog
okolinskog uĉinka. Potrebno je napomenuti da je mali broj poduzeća demonstrirao svoju brigu
za okoliš i uveo sistem okolinskog upravljanja (EMS) prema standardu ISO 14001.
Vezano za potrošnju vode i energije, industrije ne vode evidenciju o njihovoj potrošnji. U
sluĉaju da se vodosnabdjevanje vrši iz gradske vododvodne mreţe praksa je da se instalira
samo jedan vodomjer na ulazu u poduzeće kojim se mjeri zajedniĉka potrošnja svih potrošaĉa
u krugu industrije. U takvim situacijama nije moguće saznati potrošnju vode niti procentualnu
raspodjeljenost po proizvodnim linijama, odnosno identificirati velike potrošaĉe, te djelovati
preventivno na definiranim mjestima. Ista situacija je i s potrošnjom energije. U sluĉaju da
poduzeće jedan dio vode ili svu vodu crpi iz vlastitog bunara nerijetko se dešava da se
potrošnja vode uopće ne prati. Podaci o potrošnji vode iz bunara su većinom procjene
tehnologa i drugih djelatnika u poduzeću.
Koliĉine ĉvrstog otpada koje nastaju u prehrambenim industrijama su najĉešće nepoznanica.
Ne vodi se evidencija o koliĉinama i vrstama otpada. Dok je vrste otpada lako identificirati,
koliĉine su najĉešće bazirane na procijenama i to na razini ukupnih koliĉina, a ne po vrstama.
Otpad se uglavnom odlaţe na postojeća registrirana odlagališta, dok jedan dio industrija ima
svoja vlastita nekontrolirana odlagališta.
U skladu sa Zakonom o zaštiti zraka, od industrijskih zagaĊivaĉa se zahtjeva godišnje
mjerenje njihovih emisija. Kada je u pitanju prehrambena industija emisije se uglavnom
odnose na one iz kotlovnica koje se koriste za proizvodnju tople vode, pare i grijanja. S
obzirom da je ova obaveza uvedena nedavno, većina industrija nema istinsku svrhu mjerenja,
već se mjerenja rade upravo u svrhu izrade Planova aktivnosti koji se predaju za dobijanje
okolinske/ekološke dozvole.
Kljuĉni okolinski problemi u prehrambenmom sektoru predstavlja ispuštanje otpadne vode
visokog organskog opterećenja, i to najĉešće direktno u okoliš. Industrije većinom imaju
izraĊene septiĉke jame koje nisu dovoljne i ne predstavljaju adekvatan ureĊaj za tretman vode
iz ove industrije. Stoga, u većini sluĉajeva otpadna voda nepreĉišćena završava u ţivotnoj
sredini. Neke od prijeratnih industrija imaju postrojenja za preĉišćavanje otpadne vode, koja
su slabo odrţavana i imaju zastarjele elektro-mašinsku opremu. Moţe se reći da ni ta
postrojenja ne tretiraju vodu do razine propisanog zakonskim propisima iz oblasti voda.
13.3. Struktura prehrambeno-prerađivačke industrije
Mlinsko-pekarska industrija
BiH zadovoljava samo 5-7% sopstvenu primarnu sirovinu krušnih ţita za vlastite potrebe.
MeĊutim, na našim prostorima instalirani su kapaciteti koji preraĊuju sirovinu (krušna ţita) iz
inozemstva. Uglavnom su današnji mlinovi suoĉeni problemima nereguralnih uvjeta u
poslovnom ambijentu naspram nabavke skupe pšenice i pritiska stanovništva naspram visokih
cijena mlinsko pekarskih proizvoda.
Raspoloţivi kapacitet „Ţitopromet – Mostar“ s pekarom mogao bi zadovoljiti potrebe
stanovništva HNŢ/K uz redovno snadbijevanje krušnog ţita. Kruh predstavlja najvaţniju
214
kategoriju pekarskih pogona. Zbog prirode svojih resursa u HNŢ/K nije potrebno graditi
znaĉajniji progres prema proizvodnji ţita i pogotovo ne na njihovim klasiĉnim temeljima kao
do sada.
Proizvodnja krušnog ţita stagnirati će, ĉak će se i proizvodnja nešto umanjiti do 2016. godine,
ĉime će ustupati sve više mjesta heljdi, te krmnim kulturama. Budući da nema potreba za
izgradnju većih novih, nego dovoĊenje u funkciju postojećih kapaciteta, mlinsko-pekarska
industrija i industrija stoĉne hrane u HNŢ/K generalno će poslovati na temeljima sa strane
nabavljenih ţita za ljudsku i stoĉnu ishranu.
Proizvodnja ţitarica neće imati znaĉajnih oscilacija (pogotovo pšenice, ĉije su sjetvene
površine predviĊene u istim godišnjim sjetvenim površinama i blago smanjivanje). Taj dio
prerade trebao bi ići u pravcu podizanja malih pogona za makrobiotsku i ostalu organsku
proizvodnju. Tako bi na trţište izišli novi proizvodi na temeljima raţi, zobi i heljde.
Mlijeko
Uvjeti za preradu mlijeka su specifiĉni sa stanovišta niske konkurentnosti i standarda
preraĊivaĉkih pogona. Veliki udio u snadbijevanju preraĊevinama na bazi mlijeka predstavlja
plasman putem zelene pijace i direktne prodaje, na jednoj strani i stagnacije u povećanju
muznih grla na drugoj strani.
U HNŢ/K se godišnje proizvodi oko 20 milijuna litara mlijeka, što postavlja velike obveze za
njegovu preradu u proizvode krajnje potrošnje. Tu preradu sada vrši pet industrijskih
subjekata – mljekara (Prozor/Rama dvije mljekare i Konjic dvije mljekare), od kojih su dvije s
teĉnim programom, dvije s usmjerenom proizvodnjom sira i u Mostaru mljekaru
“Movita”koja proizvodi tvrdi sir . Bez ove posljednje, ukupni kapaciteti ĉetiri mljekare iznose
40.000 litara dnevnog ulaza sirovine, ali se oni po pojedinim subjektima razliĉito koriste.
Domicilnu preradu mlijeka uvećava i obiteljska proizvodnja sireva, te otkup kojeg na
sjevernim dijelovima ţupanije/kantona vrši Mljekara Sapit iz Posušja.
Veće mljekare uglavnom imaju implementiran HACCAP standard ili su u procesu uvoĊenja
istog. Osim HACCAP-a nije uveden nijedan drugi standard.
Tipiĉne mjere koje se primjenjuju danas u mljekarama u BiH su one kolje ne zahtijevaju
visoke incesticione troškove, osim u sluĉaju instaliranja CIP sistema za ĉišćenje koji je poznat
po racionalnoj potrošnji vode. Ipak CIP sistem za ĉišćenje se moţe pronaći samo u većim
mljekarama u BiH.
215
Klaniĉna i mesna prerada
Na podruĉju HNŢ/K nema znaĉajnijih pozitivnih trendova u obimu proizvodnje i asortimanu
proizvoda. NaslijeĊeni preraĊivaĉki kapaciteti su uglavnom promijenili namjene, a novi manji
kapaciteti prilagoĊavaju se lokalnom karakteru i manjim kapacitetima. Ipak, kapaciteti
klaniĉne industrije za krupnu i sitnu stoku nisu ograniĉavajući segment. Jedan kapacitet
postoji i za klanje peradi pa se moţe reći da se klaniĉna industrija i po obujmima mogućih
usluga i po njihovoj strukturi nalazi na zadovoljavajućoj razini.
Nabavka primarnih sirovina je specifiĉna. Govedarstvo se na trţištu susreće sa visokom
vanjskom sirovinskom konkurencijom; uglavnom 70% sirovine je iz uvoza. U odnosu na
njega, kad je rijeĉ o plasmanu, ovĉarska proizvodnja je u znatno povoljnijem poloţaju.
Ovĉarski mlijeĉni proizvodi, naime, zbog svoje kvalitete, nemaju stranu konkurenciju. Trţište
za janjad i ovĉije proizvode postoji. Plasman im je obezbijeĊen na domaćem trţištu. Temeljni
problem je uvoz jagnjadi i obaranje cijene vlastitog proizvoda. Kozji proizvodi (meso i
mlijeko) postaje brend i sugurno razvojna šansa prostora ţupanije/kantona. Temeljni problem
je što kozje mlijeko naše mljekare ne otkupljuju, te bi zadatak uzgajivaĉa bio ovladavanje
proizvdnjom kvalitetnih kozijih sireva. Takav pogon za preradu kozijeg mlijeka je u Mostaru
(Eko Koza) s perspektivom u prerastanje znaĉajnog centra za kozarstvo u Hercegovini.
Industrija mlijeka - obiljeţja
Mljekare indiciraju stanje u ukupnom stoĉarstvu, jer potiĉu kako proizvodnju
mlijeka, tako, na posredan naĉin, i proizvodnju mesa. Za njihovo uĉinkovitije
djelovanje u HNŢ/K im na putu stoje teškoće u organiziranju samog
stoĉarstva (usitnjenost posjeda, niska proizvodnost, raštrkanost naselja, loša
putna infrastruktura itd) i opći problemi ozraĉja.
Bez obzira na veću konkurenciju rješenje za profit teĉnog programa (mlijeka)
jedino je u certificiranju organskih proizvoda od mlijeka.
Program proizvodnje sira i kajmaka bazira se takoĊer na jeftinoj sirovini –
mlijeku (Proizvodnja mlijeka u HNŢ/K zasigurno je znaĉajno skuplja u
odnosu na okruţenje zbog niske razine znanja u spremanju krmne baze na
jedno strani, te ograniĉenih agroekoloških uvjeta za raznovrsniju proizvodnju
krmiva na drugoj strani).
Plasman sira i drugih mlijeĉnih proizvoda je u znaĉajnoj mjeri prisutan na
zelenim pijacama i direktnom prodajom “prodaja na kućnom pragu”, što bi u
budućnosti uz odreĊenu regulativu mogli predstavljati vaţne kanale
plasmana.
Uz odreĊene normative tradicionalna proizvodnja, prije svega specijalnih
vrsta sira (sir iz mijeha i bijeli salamurni sir, zatim već utvrĊeni brend
“repovaĉki sir” bi mogla pojaĉati svoju ulogu na trţištu (ugostiteljstvo,
trgovina i dr.). U industrijskoj proizvodnji brendirani su i Vita-Vi sir, zatim
dva sira u tipu tvrdih sireva iz dvije mljekare u Prozoru/Rami.
216
Postoje realne predpostavke da se na općinama: Konjic, Jablanica i Prozor/Rama, obezbijede
znaĉajne koliĉine goveĊeg i jagnjećeg mesa za potrebe HNŢ/K. Gotovo sve koliĉine svinjskog
mesa se nabavljaju s drugih trţišta. Opće obiljeţje je da je veća potraţnja svih vrsta i
kategorija mesa u odnosu na proizvodnju.
U pogledu tehnološke opremljenosti na terenu je prisutna šarolikost i u pogledu kapaciteta i u
pogledu sanitarno higijenskih uvjeta. Neki preraĊivaĉi usvajaju Dobre proizvoĊaĉke prakse i
HACCAP prakse (analiza opasnosti i kontrola kritiĉnih taĉaka). MeĊutim, niko od njih ne
posjeduje implementiran sistem okolinskog upravljanja (EMS) prema ISO 140001.
Kada se govori o pogonima za proizvodnju mesnih preraĊevina, onda se oni prepoznaju u već
renomiranim poduzećima, kao što su Gipi-prom, Ĉitluk, TJ Jurković, Ĉapljina, Maksumić –
Comerc, Konjic i dr. Radi se o već dokazanim subjektima koji imaju svoj izgraĊeni trţišni
udio i koji su u stanju za sobom u razvitak povući cijeli primarni sektor stoĉarstva. Da se to
ostvari, ovim firmama treba stvarati obveze za paritetnu preradu domaće sirovine, ali i pruţati
podršku za dalji napredak. Ujedno, morao bi to da bude put do inaĉe nedostajuće formule i za
ukupno razvoj stoĉarstva. Svjesni ĉinjenice da na HNŢ/K nije moguće ni za dalju budućnost
obezbijediti meso i mesne preraĊevine za stanovništvo, cijenimo da bi u bliţem okruţenju
HNŢ/K finansijski input sa razine FBiH trebalo usmjeriti na razvoj stoĉnog fonda u:
Tomislavgradu, Kupresu, Livnu, Glamoĉu, Drvaru; Grahovu I B.Petrovcu sistemom „Krava-
tele“.
Proizvodnja brojlerskog mesa i jaja
Bez obzira na ĉinjenicu da vlastitu proizvodnju u sadašnjim uvjetima (biljnu ili animalnu)
nije preporuĉljivo strateški marginalizirati i njen znaĉaj umanjivati, ipak za proizvodnju
brojlerskog mesa i jaja u HNŢ/K moţemo konstatirati da je izvan strateških ciljeva. Zapravo,
brojlerska proizvodnja treba imati uvezan sistem sa sloţenom preradom. Sa strateškog
staništa proizvodnja je locirana na malom prostoru, s opremom uglavnom iz uvoza,
proizvodnjom hrane takoĊer iz uvoza, angaţira jako malo radne snage (nema aktiviranja
resursa, jaje ili brojlersko meso skoro da je 100% van vlastitog inputa). Nije moguće
zanemariti i prednosti koje donosi ova proizvodnja, a koji se reflektiraju u najbrţoj konverziji
hrane u meso, kao i ĉinjenicu da su ovo proizvodi jeftiniji za potrošaĉe niskog standarda
obitavanja – ţivljenja. Dakle, navedenu proizvodnju prepustiti vlastitim odlukama svakog
pojedinca.
Prerada ribe
Uzgajivaĉi ribe koriste metode uzgoja koje zauzimaju velike površine, kao što su riblji kavezi
i betonski bazeni za ribu. Ovo ujedno predstavlja i vrlo efikasan naĉin uzgoja ribe, s
potencijalim prinosom od 150 tona ribe po hektaru površine bazena ili kaveza.
Ribogojilišta koriste dobre prakse hranjenja, meĊutim to je više povezano sa ekonomskom
brigom nego sa brigom za ţivotnu sredinu. Većina ribogojilišta imaju instalirane automatske
ili polu-automatske hranilice kojima se optimizira proces hranjenja i spreĉava nastajanje
nepotrebnog otpada. Veliĉina i koliĉina hrane se paţljivo prilagoĊava veliĉini ribe, kao i
temperaturi vode. Ovim se takoĊer minimizira nastanak otpada i poboljšava kvalitet efluenta.
217
Riblja hrana se uglavnom uvozi iz Danske i Holandije. Hrana je proizvedena u skladu sa EU
standardima sa visokim stepenom iskorištenja. Naime, većina ribogoilišta koristi pribliţno 1,1
kg riblje hrane za uzgoj 1 kg ribe. Na ovaj naĉin proizvoĊaĉi minimaziraju upotrebu sirovina,
te smanjuju teret zagaĊenja koji dospjeva u vodu. Navedena potrošnja hrane je u potpunosti u
skladu s najboljim raspoloţivim praksama u sektoru uzgoja ribe.
Ne postoji praksa ponovne upotrebe ili recirkulacije vode ili ĉvrstog otpada. Ĉvrsti otpad se
odlaţe na deponijama za komunalni otpad, bez ikakvog prethodnog tretmana. Koliĉine otpada
trenutno nisu dovoljne kako bi se pokrili troškovi vezani za njegovu ponovnu upotrebu ili
recikliranje. Potrebno je naglasiti da odlaganje zasigurno predstavlja loš izbor za materijale
koji mogu posluţiti za druge namjene.
HNŢ/K treba da zadrţi i uveća primat glavnog proizvoĊaĉa ribe u BiH. Put do tog cilja vodit
će preko ispunjenja dva kljuĉna uvjeta:
provedbe cetificiranja kao ulaznice za izvoz na susjedna i EU trţišta, i
daljeg snaţenja (diverzifikacije) kapaciteta za preradu.
Najsuvremeniji oblik prerade oĉišćene ribe, pastrve crvenog mesa zahvaljujući tehnologiji iz
inozemstva (Norveška) implementira se u ''Norfish'' – Mostar Kompanija ''Norfish'' – Mostar
je 2001. godine na prostoru Salakovca prema norveškim standardima (i standardima EU)
izgradila tvornicu za proizvodnju oĉišćene ribe pastrve crvenog mesa koja se u kašetama sa
ledom od 10 – 20 kg isporuĉuje trţištu. Dalji planovi kompanije idu prema izgradnji
kapaciteta za dimljenu pastrvu i riblje filete kao glavne proizvode. Kao prateći proizvod
dobijalo bi se riblje ulje koje bi bilo korišteno u farmaceutskoj industriji.
Tablica br. 64. Klanje stoke i prerada u klaonicama u FBiH u 2010. g.
Zaklano Index 2010/2009
2009 2010
broj grla Teţina t. broj grla Teţina t. randman broj grla Teţ. t.
Goveda-ukupno 112.463 17.465,10 113.374 16.856,40 53,8 100,8 96,5
Telad 57.957 3.593,40 60.283 3.708,20 56 104 103,2
Junad 42.145 10.422,20 44.096 10.864,90 54 104,6 104,2
Krave 12.141 3.397,20 89.736 2.221,80 50 72 65,4
Ostala goveda 220 52,30 259 61,50 52 117,7 117,6
Ovce-ukupno 90.018 1.443,10 115.839 1.776 51 129 123
Janjad 62.257 833,60 84.647 1.104,70 51,2 136 132,5
Šiljeţ, ovce i ovn. 27.761 609,50 31.192 671,40 50,6 112,4 110,2
Svinje-ukupno 66.567 4.413,30 74.570 5.089,30 76,4 112 115,3
Odojci do 20 kg 13.868 178,10 10.853 139,00 70,9 78,3 78
Ostale svinje 52.699 4.235,20 63.717 4.950,40 76,4 120,9 116,9
Perad-ukupno 16.652,40 22.629 18.254,50 25.036,90 73,00 109,60 110,60
Tovljeni pilići 16.388,70 22.252 17.920,10 24.619,40 73,00 109,30 110,60
Ostala perad 264 377,00 334 417,50 70 126,8 110,8
Izvor podataka: Federalni zavod za statistiku
218
Prerada voća i povrća
Proizvodnja voća i povrća u HNŢ/K namijenjena je potrošnji u svjeţem stanju. Zbog
neriješenog otkupa i neorganiziranog sistema zajedniĉkog nastupa na trţištu, pogotovo zbog
nekonzistentne agrarne politike na razini drţave i entiteta dolazi do znaĉajnog poremećaja na
trţištu proizvoda usljed nelojalne konkurencije proizvoda iz inozemstva. U biti, nema
industrijske proizvodnje ni voća, niti povrća. Bilo bi apsurdno i planirati neke znaĉajnije
preraĊivaĉke kapacitete za agroekološke uvjete koji daju mogućnost ranog uzgoja povrća i
voća. Izuzetak ĉini proizvodnja i prerada vinskih sorti groţĊa. Povrće se u znaĉajnoj mjeri
proizvodi na usitnjenim parcelama i velikom obimu u zatvorenom prostoru, orjentiranim za
isporuke u zimskim i ranim proljetnim razdobljima. Plasman proizvoda obavljaju sami
proizvoĊaĉi uglavnom nakupcima i prekupcima, da li na „kućnom pragu“ ili na dominantnim
trţnicama u Ĉapljini ili Sarajevu. Obzirom da je u projekciji planirana znaĉajnija proizvodnja
i voća i povrća, bilo bi temeljno rješenje izgraditi jedan distributivni centar u Ĉapljini
znaĉajnih rashladnih kapaciteta koji bi sluţio ne samo za skladištenje i ĉuvanje proizvoda
(sortiranje, kalibriranje, pakiranje i dr), već bi bio i stabilizator cijena. Uspješani skladišni
rashladni kapaciteti registrirani su posljednjih godina na podruĉju Grada Mostara. Orijentacija
na industrijsku proizvodnju povrća i voća samo bi mogla biti aktuelna usljed nekih
agroekoloških poremećaja i dobivanja lošeg kvaliteta proizvoda
Bitno je naglasiti da manji preraĊivaĉki kapaciteti za brendirane proizvode u suhoj, mokroj ili
konbiniranoj preradi, prije svega, specijalna alkoholna pića, preraĊevine od voća (dţemovi,
marmelade, pekmezi, sokovi od šipka, sušeni proizvodi i dr.) imaju perspektivu pogotovo u
uvjetima kada se poremeti trţište ili se dobije nešto lošiji kvalitet proizvoda.
PreraĊivaĉki kapaciteti za voće i povrće trebaju imati sisteme upravljanja prema standardima
ISO 9001 ili 14001, kao i certifikacije HACCAP standarda.
Fokus problema u današnjim uvjetima uopće u voćarstvu i povrtlarstvu jeste:
o neugovarana proizvodnja sirovina za preradu uz niske cijene na sivom trţištu,
o neadekvatan tretman sirovine nakon berbe sa ĉuvanjem u nekontroliranim uvjetima.
Proizvodnja vina
Gotovo cjelokupna bosanskohercegovaĉka proizvodnja groţĊa i vina odvija se u Hercegovini,
uglavnom na podruĉjima općina Mostar, Ĉitluk, Stolac i Ĉapljina, Ljubuški, Trebinje s
manjim brojem vinograda i ponekom manjom vinarijom u opštinama Široki Brijeg, Grude,
Posušje, Neum, Prozor/Rama, Ravno i Jablanica. Sluţbene procjene OIV-a za period od
Preporuka:
PreraĊivaĉke kapacitete u oblasti voćarsko – vinogradarske i povrtne proizvodnje
planirati i posticati na razini registriranih gospodarstava u sistemu manjih poduzeća,
“obrtniĉke djelatnosti” ili “kućne radinosti”.
219
2010.-2011. govore o ukupnoj površini u HNŢ/K od oko 3.500 ha vinograda, a prema
podacima FAOSTAT u BiH površina pod vinogradima kretala se od oko 3,500-4.000. Ovim
procjenama obuhvaćene su samo vinogradarske površine, ukljuĉujući i one zasaĊene stonim
sortama groţĊa u HNŢ/K.
Većina privatnih vinarija posjeduje i vinograde, ali se u njima ne proizvodi dovoljno groţĊa
za korištenje instaliranih kapaciteta, pa se groţĊe kupuje od susjednih vinogradara. Nerijetko
se za proizvodnju stonih, ali i višerangiranih kvalitetnih kategorija vina nabavlja groţĊe iz
drugih zemalja (najĉešće iz Makedonije), što nije u saglasnosti s aktuelnim propisima o
vinarstvu. Najveći dio proizvodnje vina u Hercegovini ĉini proizvodnja autohtonih vina
Ţilavka (bijelo vino) i Blatina (crveno vino), pri ĉemu na proizvodnju Ţilavke otpada oko
70% ukupne proizvodnje vina. U zadnje vrijeme novi vinogradi se sve ĉešće zasnivaju
sadnjom i drugog sortimenta. Ne posotoji kategorizacija vinograda namijenjenih proizvodnji
vina višeg ili niţeg nivoa kvaliteta. Na snazi je još apelacijski sistem koji utvrĊuje ĉetiri
kvalitetne kategorije vina: stona vina bez geografskog porijekla, stona vina s geografskim
porijeklolm, kvalitetna vina s geografskim porijeklom i visokokvalitetna (vrhunska) vina s
geografskim porijeklom. Slabosti u voĊenju registara proizvoĊaĉa groţĊa i vina, nepostojanje
vinarske i ograniĉeno djelovanje trţišne isnpekcije rezultiraju nerealno visokim brojem
komercijalno proizvedenih hercegovaĉkih vina s deklarisano vrhunskim kvalitetom.
Nesluţbene procjene govore o većem nivou proizvodnje koji se zadnjih godina, zahvaljujući i
ĉinjenici da vinogradi zasaĊeni poslije 2006; 2007; 2008, 2009. godine poĉinju davati rod,
ustaljuje na izmeĊu 80,000 i 110,000 hektolitara.
79
U Hercegovini djeluje šest vinarija industrijskog ili poluindustrijskog tipa i oko 35 malih i
srednjih privatnih vinarija ĉiji su ukupni kapaciteti procjenjivani na oko 330,000 hektolitara.
Za potpuno iskorištenje ovih kapaciteta trebalo bi obezbijediti oko 47.000 tona vinskog
groţĊa. Uz zadrţavanje registrovanih prinosa od oko 5.7 tona vinskog groţĊa po hektaru, za
zadovoljenje potreba instaliranih kapaciteta bilo bi potrebno oko 8,300 hektara produktivnih
vinograda. Ovo je za oko dva puta više od površina koje su nedavno biljeţile statsitike OIV i
FAOSTAT. Iako se neki podrumi zatvaraju moţe se pretpostaviti da će i u narednim
godinama instalitrani podrumski kapaciteti biti znatno proizvodnje vinskog groţĊa. Bosna i
Hercegovina je neto uvoznik vina (cca 34.000 hektoliatra), pri ĉemu se biljeţe znaĉajne
fluktuacije iz godine u godinu. Prosjeĉna vrijednost uvezenog vina bila je oko 5,6 miliona
USD sa rasponom od 2,3 do 9,4 miliona USD. Tokom istog perioda negativni trgovinski
bilans varirao je od 2 do 8 miliona USD, što daje prosjeĉni deficit od oko 4,4 miliona USD.
Bosna i Hercegovina kupuje skuplja uvozna vina (1,75 USD/L) u usporedbi sa susjednim
zemljama (Hrvatska: 0,81, Makedonija: 0,91, Slovenija: 0,62).
U strukturi proizvodnje, dakle, dominantno mjesto zauzimaju su vrhunska vina, i to Blatina i
Ţilavka s kojima je Hepok postigao svjetsku reputaciju. Sva vina punila su se u njegovim
pogonima i plasirala preko vlastite prodajne mreţe. Izvoz Hepokovih vina iznosio je oko 10%
njegove proizvodnje, a temelje izvoza ĉinila su vrhunska vina Ţilavka - Mostar i Blatina -
Mostar.
220
Rakija loza bila je drugi po glasu Hepokov proizvod i na trţište je stizala s 30, 35, 40, 43 i 45
vol % alkohola. MeĊu njima, loza Hercegovka s 43 vol % bila je marka s najvišom kvalitetom
i zaštićenim zemljopisnim podrijetlom. Pored loze, proizvodila se rakija Travarica, Brendy,
Rum, Kruškovac, Pelinkovac gorki, Pelinkovac slatki i Vlahov.
Posebno vrijedan program iskazivao se u 20 tipova bezalkoholnih pića, poĉevši od prirodnih
voćnih sokova i koncentrata, pa do gaziranih pića i sirupa.
Proizvodnja vina i rakije u privatnom sektoru nije imala neki organizirani karakter, pa su se
poljoprivrednici njom bavili prema vlastitim potrebama i ograniĉenim mogućnostima prodaje
na domaćim trţištima. Svoje vino uglavnom su prodavali u rinfuznom stanju i samo ga je mali
broj proizvoĊaĉa prodavao u bocama s vlastitom etiketom. Kapaciteti privatnih podruma bili
su mali i kretali su se od 0,03 do 1,5 vagona. U uporabi uglavnom su bili drveni sudovi, a
oprema za primarnu preradu, njegu i doradu vina zastarjela i prilagoĊena navedenim
kapacitetima.
Tijekom rata i nakon njega nastupile su velike promjene u organizacijskom i tehnološkom
dijelu proizvodnje i distribucije proizvoda od groţĊa. Naime, tvrtka Hepok dd Mostar tijekom
1995. godine izvršila je preustroj, te postala Holding Hepok d.d. Mostar, u kojoj je svaki
pogon dobio pravo voĊenja vlastite poslovne politike. To poslovno pravo jednako je
obuhvatilo i sve postojeće industrijske vinarije, nakon ĉega su u njima uslijedile sljedeće
promjene:
Vinarija Mostar. Vinarija je osposobljena za rad. Ĉeka modernizaciju i zbog nedostatka
sirovine radi manji dio godine, i to sa 15-20% svojih tehnoloških mogućnosti.
Vinarija Ĉitluk. Privatizirana je vinarija i njeni većinski vlasnici su domaći mali dioniĉari.
Posjeduje preko 200 ha vlastitih vinograda i preradu kapaciteta 1.000 vagona vina. Proizvodi
paletu bijelih i crnih vina sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom razliĉitih kategorija. Od
bijelih vina zaštićena su a/ vrhunska vina; Kameno vino, Ţilavka Mostar, i Ţilavka Vinarije
Ĉitluk, b/ kvalitetno vino Herceg , i c/ stolno vino Hercegovaĉko stolno bijelo vino. Od crnih
vina zaštićena su; a/ vrhunsko vino Blatina Brotnjo i kvalitetno vino Blatina Vinarije Ĉitluk.
Ukupna godišnja proizvodnja zaštićenih vina u ovoj vinariji iznosi 960 tisuća litara, što
predstavlja 62% cjelokupne proizvodnje zaštićenih vina. U vinariji postoji mogućnost potpune
kontrole procesa vrenja. MeĊutim, oprema za primarnu preradu groţĊa je zastarjela i u njenoj
zamjeni ĉekaju velike mogućnosti za popravke kvalitete proizvoda.
Vinarija Stolac. Najviše je stradala vinarija u kojoj su ratne štete procijenjene na 85% njene
ukupne vrijednosti. Kapaciteti su smanjeni sa 810 na 250 vagona. Izvršen je remont i
popravak linije za primarnu preradu, njegu i doradu vina. Cilj je puna obnova proizvodnje
kvalitetnih vina Samotok i Daors, te zaštita Ţilavke. Izvršena je privatizacija sa
dokapitalizacijom i promjenjen naziv u “Stolaĉki podrumi”.
Vinarija Domanovići. Privatizirana je i od 1996. godine djeluje pod nazivom “Vino
Domanovići” d.o.o. Ĉapljina. Kapacitet joj je 150 vagona vina i potpuno je graĊevinski i
tehnološki obnovljena. Proizvodi ukupno 7 vina i to; a/ vrhunska vina Ţilavku, Blatinu,
221
Vranac i Cabernet sauvignon, b/ kvalitetna vina Doman i Dubravku, te c/ pjenušavo vino
Domano (dobijeno od Ţilavke). Prema sadašnjim kapacitetima Vinarija u strukturi
proizvodnje vina sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom uĉestvuje sa 12%.
Velike promjene su nastale u privatnom sektoru. Nakon 43 vinarije koliko ih je bilo u 2000.
godini, u ovom trenutku registrirano je 30 obiteljskih proizvoĊaĉa vina koji su zaštitili
svoje proizvode i uspješno konkuriraju na trţištu.
Navedeni proizvoĊaĉi, od kojih veĉina ţive na podruĉju općine Ĉitluk, izgradili su vrlo dobre
podrume i instalirali suvremenu opremu za primarnu preradu, njegu i doradu vina. Snaţna
konkurencija “tjera” ove proizvoĊaĉe da implementiraju svjetska iskustva i moderne
tehnologije. Mnogi od njih dopunjuju svoje kapacitete kupovinom groţĊa od susjeda pa tako
stimuliraju proizvodnju i potiću dalji razvitak vinogradarstva u svom okruţenju. Pojedini
vinari ĉak i kreditiraju podizanje novih vinograda uz ugovoren otkup proizvedenog groţĊa.
Godišnja proizvodnja zaštićenih proizvoda kod obiteljskih vinarija kreće se od 350 do 400
tisuća litara vina, te od 13 do 14 tisuća litara rakije. Od navedene proizvodnje zaštićenih vina,
oko 70% otpada na bijela vina. Budući se ovdje radi samo o zvaniĉnim evidencijama Ţupanije
po osnovu registriranih marki i koliĉina, stvarna ukupna proizvodnja i vina i rakije
sigurno je još veća.
S toga se cijeni da ukupna godišnja proizvodnja registriranih 38 bijelih i 34 crna vina kod
obiteljskih proizvoĊaĉa u HNŢ/K iznosi oko 1.537.000 litara, a proizvodnja registriranih
rakija samo oko 25.000 litara.
Vinogradarstvo zajedno s vinarstvom prije rata imalo je zaokruţenu proizvodnju i dobar
marketinški image (široku paletu domaćih i izvoznih proizvoda).
Uĉincima rata obje ove proizvodnje znaĉajno su unazaĊene, a negativni ĉimbenici koji sada
ometaju njihov razvitak su; a/ nezadovoljavajući ekonomski tretman proizvoda (oporezivanje
vina kao alkoholnog pića), b/ neureĊeno trţište i c/ nedostatak poticaja za veću i jeftiniju
proizvodnju.
Postojanje veoma uĉinkovit rad udruge vinogradara i vinara dobar je put za trasiranje
povoljnijeg gospodarskog ozraĉja u ovoj djelatnosti. Cilj je da to ozraĉje na svim razinama
vlasti (općina-ţupanije-FBiH-BiH) bude prepoznato i podrţano odgovarajućim mjerama
društva. Te mjere, po preporukama samih vinara i njihove udruge, trebale bi da sadrţe
sljedeće;
organiziranje proizvoĊaĉa, stalni rad na proizvodu, podizanje kvalitete i razvijanje
marketinga,
ureĊenje trţišta sprjeĉavanjem nelegalnog i nekontroliranog uvoza vina,
uspostavu institucije (komisije) za kontrolu kvalitete kod uvoza i izvoza vina,
problematiku vina rješavati u ministarstvu poljoprivrede, a ne industrije,
podizanje image i veliĉanje potrošnje vina kroz razne marketinške manifestacije,
financijsko poticanje širenja vinogradarstva, sukladno sa njegovim unutarnjim i
vanjskim trţišnim mogućnostima.
222
Vinogradarska i vinarska djelatnost sa svoje strane mora biti spremnom prihvatiti navedene
mjere, a to de činiti vlastitom strukovnom i poslovnom organizacijom na marketinškim
principima. Da ona to uistinu može, potvrdila je svojim dosadašnjim dobrim rezultatima. Ti
rezultati su broj onih obiteljskih vinara koji su uspostavili svoju marku i na njoj proizveli
prepoznatljiv proizvod najviše kvalitete s kojim se uspješno nose na domadem, pa i vanjskom
tržištu.
14. STRATEŠKA OPREDJELJENJA PO OPĆINAMA
223
14.1. OPĆINA ČAPLJINA
Stanje
Prirodni i stvoreni uvjeti u prostoru općine Ĉapljina upućuju na ĉinjenicu da se njihovim
potpunijim i smišljenijim korištenjem, uz primjenu novih tehnologija, mogu postići znatno
veći efekti u materijalnom razvitku. Tome su posebno dokaz: geoprometni poloţaj, kvalitetne
vode i njihovi energetski potencijal, poljoprivredni prostori, te oĉuvane prirodne ljepote i
krajolici. Novi razvoj treba usmjeriti prema znanju, globalnim informatiĉkim sustavima i
poduzetništvu. U tom pravcu treba teţiti povezivanju s komplementarnim gospodarskim
subjektima iz šireg okruţenja.
U gospodarski razvoj treba ukljuĉiti prirodne ljepote, turizam, ribolov, seoski turizam i pejzaţ.
To znaĉi da te prostorne i tradicionalne vrijednosti treba njegovati i razvijati kako bi one bile
oĉuvane, a istodobno korisne. Prostor općine Ĉapljina, zbog svojih izrazitih prirodnih
vrijednosti, ima znaĉaj koji prelazi lokalne okvire. Radi toga se njegovi vodni resursi
(Neretva, Trebiţat, Bregava, Hutovo Blato) posebno štite kako bi se saĉuvali od degradacije.
Općina Ĉapljina prostire se na 256 km2 ili 25.414,05 ha površine, pa spada meĊu manje
općine u Ţupaniji/Kantonu. Temeljem popisa iz 1991. godine njen prostor naseljavalo je
27.882 stanovnika, pa je sa 109 osoba po km2 pripadala redu gušće naseljenih općina u BiH.
Danas tu ţivi 23.050 stanovnika, a Općina Ĉapljina broji 32 naseljena mjesta.
Privatno poljoprivredno zemljište, kojeg u općini ima 7.300 ha, u sebi sadrţi veoma znaĉajnih
4.400 ha obradivih površina. U njihovim okvirima najznaĉajnije su oranice s 3.801 ha, te
voćnjaci i vinogradi kojih ima 250, odnosno 240 ha, ţitarica je 18 ha, krmnog bilja 20 ha
povrtnog bilja 533 ha i neobraĊenog zemljišta 3.203 ha. Ostatak ĉine livade s nepunih 1.402
ha, pašnjaĉke površine, te vodeni prostori s oko 475 ha. Općina sada ima oko 23.000
stanovnika koji su sa svojim prebivalištima rasporeĊeni u 32 veća i manja naselja. Na temelju
prijeratnog broja stanovnika, oni po osobi veţu vrlo znaĉajnih 0,56 ha poljoprivrednog, ali
zato mnogo skromnijih 0,20 ha obradivog i samo 0,14 ha oraniĉnog zemljišta. Poljoprivredna
domaćinstva u prosjeku raspolaţu s 2,03 ha poljoprivrednog zemljišta, ali je unutar njega
samo 1,2 ha onog koje se obraĊuje. Unutar obradivih površina, domaćinstva u prosjeku
raspolaţu s 0,95 ha oranica, 0,19 ha livada, te 0,06 ha voćnjaka i pribliţno toliko i vinograda.
49
Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija u brojkama (2010.) (izvor podataka o broju stanovnika za sve općine)
Broj stanovnika49
23.050
Površina 256 km2
Poljoprivrednog zemljišta u ha 15.482
Obradiva površina u ha 6.475
Broj naseljenih mjesta 32
224
Glavna odrednica sadašnje poljoprivredne proizvodnje je izvansezonsko i rano povrće uz
nešto cvijeća u zatvorenom prostoru. Plasteniĉkom proizvodnjom intenzivno se bavi oko
2.500 domaćinstava i ona uglavnom raspolaţu sa plastenicima pojedinaĉne površine od 300
m2 i više.
Općina je podruĉje proizvodnje rane paprike, rajĉice, krastavaca i zelene salate, ali je i
znaĉajan proizvoĊaĉ presadnica sezonskog povrća i cvijeća (oko 6 miliona presadnica
sezonskog povrća). Uz povrće, snaţno je zastupljena proizvodnja voća u kojoj dominiraju
zasadi breskve, kajsije, trešnje i drugih koštiĉavih voćnih vrsta.
Revitalizacija sela se, danas, izvodi pretvaranjem u turistiĉke destinacije (pod zajedniĉkim
imenikom „etno sela“) bez ili s jako malo turista, ali sva sela nemaju preduvjete za takav
razvoj. Sela u znatnom dijelu prostora su ostala bez radne snage i tendiraju ka daljem
napuštanju. Razlog za to je prvenstveno u egzistencijalnim uvjetima u njima, odsjeĉenosti od
komunikacija i odsustvu društvene brige o njima.
Infrastruktura
Proces urbanizacije grada Ĉapljine se usporio, a na ostalim prostorima općine nije došlo do
potrebe i ţeljene urbanizacije i decentralizacije centralnih funkcija. Nije došlo do jasne
hijerarhijske uspostave sekundarnih urbanih centara, kao ni centara zajednice sela, iako to
neka od naselja svojom veliĉinom a i opremljenošću društvenim sadrţajima zasluţuju.
Putna mreţa. Postojeće stanje magistralnih i regionalnih prometnica postaje smetnja u
kvalitetnom i sigurnom odvijanju prometa. Razlog tomu je ĉinjenica da se u Općini Ĉapljina
ukrštaju prometni koridori i da glavne prometnice tih koridora prolaze kroz izgraĊene prostore
Ĉapljine i znaĉajnog dijela ruralnih naselja. S obzirom na budući razvoj autocesta u Federaciji
BiH i njenom okruţenju izvjesno je rješenje kljuĉnih prometnih problema. U postupku je
izrada glavnog projekta autoceste u koridoru Vc kroz podruĉje Općine, odnosno pravcem
Stanojevići – Bivolje Brdo – Poĉitelj – Zvirovići. TakoĊer je najavljena mogućnost
(opredjeljenje iz Strategije razvoja autocesta i brzih cesta u Federaciji BiH) da se u zaleĊu
Poĉitelja formira interregionalni ĉvor na autocesti u koridoru Vc na kojem bi se odvojila
Jadransko – jonska autocesta prema jugoistoku.
Stanje lokalnih cesta je prihvatljivo po osnovu njihovog prostornog razmještaja i gustoće, ali
je veoma nepovoljno po osnovu širine kolnika i kvalitete kolniĉke konstrukcije. S obzirom da
stanje ovih cesta ima direktan utjecaj na razvoj naselja i zadovoljenje osnovnih ţivotnih
potreba ljudi, mora se osigurati njihov razvoj. To se posebno odnosi na dijelove lokalnih cesta
u naseljima koja bi se trebala planski razvijati sa minimumom urbaniteta.
Izrada glavnog projekta autoceste u koridoru Vc kroz podruĉje Općine, odnosno pravcem
Stanojevići – Bivolje Brdo– Poĉitelj ‐ Zvirovići. TakoĊer je najavljena mogućnost
(opredjeljenje iz Strategije razvoja autocesta i brzih cesta u Federaciji BiH) da se u zaleĊu
Poĉitelja formira interegionalni ĉvor na autocesti u koridoru Vc na kojem bi se odvojila
Jadransko – jonska autocesta prema jugoistoku.
Vodosnadbijevanje osim osiguranja potrebnih koliĉina vode zadovoljavajuće kvalitete
za snabdjevanje stanovništva, voda je potrebna i za razvoj privrede, osobito u
prehrambenoj i preraĊivaĉkoj industriji, zatim u poljoprivredi, energetici, te za
plovidbu, sport i rekreaciju.
225
Za vodoopskrbu stanovništva je potrebna voda najbolje kvalitete. Podzemne vode su obiĉno
najkvalitetnije vode u prirodi, pogotovo one iz intergranularnih sredina jer se odlikuju
sposobnošću autopurifikacije (samoproĉišćavanja). Na podruĉju Općine ovakva vrela su
Bjelave i nešto uzvodnije Bobanovo vrelo, svako procijenjene izdašnosti preko 2 m3/s.
Izvorište Bjelave se već odavno koristi u vodoopskrbi velikog dijela Općine, a u
budućnosti se planira dodatna eksploatacija vrela ĉime bi se osigurala voda za
stanovnike Dubravske visoravni.
Na teritoriju Općine se nalaze znaĉajne poljoprivredne površine, meĊutim ne postoje
organizirani veliki sustavi navodnjavanja. Uglavnom su prisutni manji individualni
sustavi koji vodu zahvaćaju jednim dijelom iz bunara, a drugim dijelom iz vodotoka, koja
se onda otvorenim kanalima distribuira po podruĉju.
Na dijelovima poljoprivrednog zemljišta na niţim kotama, a gdje je organizirana
poljoprivredna proizvodnja vrši se površinska odvodnja zbog visokih podzemnih i
procjednih voda. Kompleks zemljišta u Višićima ima izvedenu odvodnu mreţu s otvorenim
kanalima, te cijevnu drenaţu. Suvišne vode se preko melioracijskih kanala evakuiraju u
rijeku Krupu, gravitacijski pri malim vodostajima, a crpnom stanicom pri visokim
usporenim vodama. Polje uz desnu obalu rijeke Bregave takoĊer ima izvedenu kanalsku
mreţu za odvodnju procjednih i zaobalnih voda. Odvodnja se vrši gravitacijski pri manjim
vodostajima rijeke Bregave, a pri većim vodostajima zatvara se, tako da se procijede i
zaobalne vode zadrţavaju u kaseti do trenutka koji osigurava gravitacijsko otjecanje.
Jedino hidroenergetsko postrojenje na podruĉju Općine je HE Ĉapljina, a u planiranom
periodu se ne predviĊa izgradnja novih.
Koliĉina i kvaliteta vodnih resursa za uzgoj ribe na podruĉju Općine predstavljaju pogodnu
podlogu za uzgoj ribe i riblje mlaĊi, a najbogatije podruĉje ribljim fondom je Hutovo Blato.
Tu se riba uzgaja u prirodnim uvjetima, bez vanjskih utjecaja, a zbog oĉuvanja ravnoteţe
ekosustava uzgoj ribe u na ovom podruĉju mora ostati na istom nivou. Zbog povezanosti s
Parkom prirode Hutovo blato i relativne plitkosti donjeg kompenzacijskog bazena
Svitava ne preporuĉa se kavezni uzgoj u hidroakumulaciji Ĉapljina. Znaĉajan riblji
fond postoji i u rijeci Neretvi, meĊutim ne postoji organizirana proizvodnja, nego se
riba uglavnom izlovljava rekreativno. Rijeka Trebiţat je takoĊer vrlo bogata ribljim
fondom, meĊutim, osim korištenja ribljeg fonda za sportski ribolov i proizvodnju u nekoliko
manjih ribnjaka, ne postoji veći organizirani uzgoj i proizvodnja ribe na podruĉju Općine.
Mogućnost gradnje novih ribnjaka utvrĊena je uz rijeku Trebiţat i naselje Struge, dok bi
rijeka Neretva zadrţala prirodni uzgoj ribe za ekstenzivni izlov. Izgradnja novih, kao i
odrţavanje postojećih ribnjaka mora biti u skladu s odrţivim korištenjem voda.
Prostor općine Ĉapljina obiluje atraktivnim prirodnim ljepotama uz vodotoke rijeka
pogodnim za turizam i rekreaciju. To se prvenstveno odnosi na podruĉje rijeka Trebiţat i
Neretve, te podruĉje Hutovog blata. Vrste i naĉini rekreacije, uvjeti izgradnje,
ureĊenja i korištenja ovih prostora u funkciji rekreacije i turizma moraju biti usklaĊeni sa
reţimima zaštite ovih podruĉja, kao i odrţivim korištenjem voda.
Kanalizacija u gradskom naselju Strugama i Trebiţatu je uglavnom riješena. MeĊutim, nije
uspostavljena za veliki broj ruralnih naselja.
226
Izletišta, znamenitosti i vjerski objekti u kontekstu odluke Komisije za oĉuvane nacionalnih
spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je slijedeće spomenike nacionalnim: Crkva
Preobraţenja Kristovog u Klepcima, zgrada škole i groblje, podruĉje i ostaci
graditeljske cjeline, Gabela, arheološko podruĉje, Most u Klepcima, povijesna graĊevina,
Pašića kula sa dvorima u Bivoljem Brdu, graditeljska stambena cjelina, Poĉitelj, povijesno
gradsko podruĉje, UtvrĊena kasnoantiĉka vila Mogorjelo, arheološko podruĉje, Rimska vila
(Villa Rusticae) – Višići, lokalitet „Kućišta“ s ostacima iz rimskog antiĉkog razdoblja,
ranog i kasnog srednjeg vijeka (slavensko naselje i groblje), arheološko podruĉje. Na
privremenoj listi nacionalnih spomenika proglašenih od strane Komisije za oĉuvanje
nacionalnih spomenika nalaze se: Crkva sv. Franje Asiškog, Crkva sv. Stjepana – Gabela,
Park prirode – Hutovo Blato.
Gospodarski aspekti
Mlijeko kao primarni proizvod u općini Ĉapljina nije u prioritetu vlastite strateške orjentacije.
Privredni subjekt “VITA-VI” d.o.o. Višići bio je usmjeren u proizvodnja mlijeka, rasplodnog
podmlatka i stoĉne hrane. U istom razdoblju poduzeće je raspolagalo s 260 ha zemljišta i
1.100 grla stoke, od ĉega 550 muznih krava, 300 teladi do 6 mjeseci i 250 junica od 6 do 20
mjeseci. Danas farma krava raspolaţe sa 600 muznih grla i mlijeko predaju u vlastito
poduzeće u Mostar i isto preraĊuju u „Vita sir“; „Vita trapist“, „Vita specijal“ i sir u
maslinovom ulju. Naţalost, nema organiziranog otkupa mlijeka, niti povećanja stoĉnog fonda.
Meso kao proizvod uglavnom je uvozna sirovina. Nema organizirane prerade mesa, uglavnom
su instalirane mesnice „Pivac“ Vrgorac; „Sušac“ sa proizvodnjom preraĊevina od mesa, prije
svega pršuta, kobasica i drugih suhomesnatih proizvoda.
Vino kao proizvod predstavlja BiH „brend“ Danas su aktuelne vinarije “Vino Domanovići”
d.o.o. Domanovići („Vina Zadro“), zatim Vinarija „Rebac“ –Trebiţat, Vinarija „Matić“ –
Trebiţat i Vinarija „Buntić“ – Domanovići. U proizvodnom asortimanu nalaze se crna i bijela
vina.
Ribogojilište „Krupa“ i „Zlatno Sunce“ proizvode potoĉnu pastrvu i podmiruju potrebe ne
samo općine, već su i izvozno orjentirani.
Od poljoprivrednih robnih pravnih subjekata u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji snaţan
proizvodni inpuls ostvaruje „Agroherc“ d.o.o. Ĉapljina koji raspolaţe s 494 ha obradive
površine. U strukturi proizvodnje dominira voćarstvo sa 170 ha breskve i nektarine, 50 ha
jabuke, 21 ha trešnje, 17 ha masline i 1 ha smokve. U strukturi vinogradarske proizvodnje
dominiraju vinske sorte (ţilavka, blatina i vranac) u površini od 100 ha i stone sorte u površini
od 50 ha. TakoĊer je aktuelana proizvodnja sadnog materijala u površini od 16 ha.
“Staklenici” d.d. Ĉapljina. Djelatnost poduzeća je proizvodnja povrća i rezanog cvijeća. Od
ukupno 10 ha raspoloţivih staklenika, poduzeće ima 5,5 ha obnovljenih stakleniĉkih objekata
te oko 20 ha slobodnih otvorenih površina. Izvršena je dokapitalizacija poduzeća, i
dokapitalizacijom su obnovljeni kotlovnica, staklenici i djelomiĉno upravna zgrada.
Organizovanjem proizvodnje u rasadniku Hishtil Adria Ĉapljina d.o.o. Gabela evidentan je
227
porast proizvodnje rasada u 2010.godini i ukupna proizvodnja je bila 4.930.500 rasada.
„Dominant“d.o.o – Korda, proizvodnja sadnog materijala i uzgoj proizvodnih zasada voća u
površini od 20 ha.
Na Općini Ĉapljina djeluju P.Z. Ĉapljina; „matica“ Višići; P.Z. „Dubrave“ Domanovići.
Plavljenje zemljišta predstavlja temeljni problem primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji koga
je neophodno apriori rješavati. Ugroţene površine plavljenjem su:
o Višićka kaseta sa 2 m.n.v. iznad razine mora, a 5 m.n.v. u toku zime ispod razine
Hutovog Blata. Ugroţeno 3.500 ha proizvodnih površina i naselja plavnim pojavama:
Gnjilišta, Višići, Ĉeljevo i dijelom Draĉevo;
o Nerezi u površini od 200 ha ugroţeni poplavama rijeke Bregave;
o Gabela u površini od 3.000 ha ugroţena plavljenjem.
D.o.o. “Roing” Ljubuški s poduzećem “Muminovaĉa-Dubrave” i temeljnom djelatnosti
otkupa, uzgoja i prerade ljekovitog bilja predstavlja snaţan zamajac i valenciju za aktivnosti u
ovoj izuzetno profitabilnom djelatnosti.
Poljoprivredna škola, Ĉapljina. Djelatnost škole je struĉno obrazovanje uĉenika za zvanja u
poljoprivredi. U tu svrhu škola raspolaţe imanjem sa oko 15 ha obradivog zemljišta, od ĉega
je oko 2.000 m2 pod plastenikom. Uĉenici tijekom školovanja rade na imanju na proizvodnji
povrća u zaštićenom prostoru i na otvorenom.
228
Strateška opredjeljenja – rješenja
Izraditi strategiju razvoja poljoprivrede.
Izraditi Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave.
Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i harmonizirati
isti sa MPŠV.
Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini.
Izraditi studiju hidromeliorativnih mjera
Strateške proizvodnje su: organska proizvodnja hrane izvan velikih intenzivnih
posjeda, vinogradarstvo i vinarstvo (sprijeĉiti gubljenje autohtonih vinskih sorti
blatina i ţilavkla) i širiti stolno groţĊe, voćarstvo sa akcentom na uzgoj smokve,
masline i šipka, proizvodnja povrća, hortikulturni uzgoj, rasadniĉka proizvodnja,
sakupljanje, uzgoj i prerada ljekovitog bilja.
Marketinška potpora proizvodnji od kalibriranja i ambalaţe do obiljeţavanja
nacionalnim znakom.
Stimulirati izgradnju manjih preraĊivaĉkih kapaciteta za proizvodnju brendova
voćnih i povrtnih kultura. Izgraditi distributivni centar za skladištenje, ĉuvanje i
distribuciju voća, groţĊa i povrća kapacitea 500.000 t.
Stoĉarsku proizvodnju (svih vrsta i kategorija) prepustiti vlastitim odlukama.
Snaţno posticati razvoj turizma (Mogorjelo, Gabela; Hutovo).
Na podruĉju Višićke kasete pojaĉati nasip u duţini od 8 km, Nerezima pojaĉati
nasip u duţini od 3 km i Gabeli u duţini od 10 km.
Zaustaviti vaĊenje šljunka iz Neretve i prekinuti salinizaciju zemljišta.
Regulirati gradsku deponiju i zaustaviti zagaĊivanje Neretve.
Graditi vodo-natapne sustave.
Izgraditi distributivni centar za skladištenje, ĉuvanje i distribuciju voća, groţĊa i
povrća kapacitea 50.000 t.
229
14.2. OPĆINA ČITLUK
Stanje
Općina Ĉitluk se nalazi zapadno od Mostara, neznatno udaljena od Jadranskog mora. Veliki
broj spomenika materijalne kulture svjedoĉi o bogatoj povijesti ovog kraja.
Na površini od 181 km2
, po kojoj je Općina Ĉitluk teritorijalno rasprostanjenija federalna
jedinica, ţivi 15.761 stanovnika, nastanjenih i organiziranih u 21 naseljenom mjestu.
Oko 3.229 ţitelja je mlaĊih od 15 godina, oko 10.313 imaju izmeĊu 15 i 64 godina, te oko
2.310 ţitelja ima preko 64 godina starosti. Broj roĊenih i umrlih stanovnika ukazuje na
negativni prirast stanovništva.
Općina Ĉitluk zauzima teritorij od 181 km2 ili 18.099 ha, pa je s 4,1% udjela prostorno
najmanja administrativna jedinica u Ţupaniji/Kantonu. Na njenoj teritoriji pred rat je ţivjelo
15.083 stanovnika, te je s 83 osobe po km2
pripadala redu srednje naseljenih podruĉja u BiH.
Ima nadmorsku visinu izmeĊu 50 (Kruševići) i 300 metara i sa svojom mediteranskom
klimom je izrazito pogodna za poljoprivrednu proizvodnju. U ukupnom prostoru općine na
poljoprivredno zemljište otpada nepunih 9.700 ha ili 53,5%. Ovo zemljište u svom većem
obimu od oko 6.000 ha rasporeĊeno je na privatna obiteljska gospodarstva, dok se manji
ostatak od 3.700 ha vodi kao drţavno vlasništvo. U strukturi zemljišnih površina od ukupno
18.099 ha. poljoprivrednog zemljišta je 7.724 ha (42,68%), šumskog 9.448 ha (52,21%),
neplodnog 925,21 ha (5,11%), od neplodnog zemljišta izgraĊenog je 881,78 ha (4,87%), dok
je pod vodom 43,73 ha (0,24%).
U vlasništvu obiteljskih posjednika nalazi se 4.342 ha obradivih površina u kojima je 2.870
ha oranica, od kojih je 235 ha ţitarica, 544 ha povrtnog bilja, 426 ha stoĉnog krmnog bilja i
1.661 ha neobraĊenog zemljišta, oko 826 ha vinograda, 46 ha voćnjaka i 219 ha livada i
3.909 pašnjaka. Pravnih subjekata je pet (5) gospodarstava 130 41 pĉelar, jedan(1) uzgoj koza
i 25 uzgajivaĉa ovaca.
50
Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija u brojkama (2010.) (izvor podataka o ukupnim površinama za sve
općine)
Broj stanovnika 15.761
Površina50 181km
2
Poljoprivrednog zemljišta u ha 7.724
Obradiva površina ha 4.009
Broj naseljenih mjesta 21
230
Infrastruktura
Na ukupnom podruĉju općine Ĉitluk, infrastruktura u općoj ocjeni zadovoljava sve aspekte
gospodarskog i društvenog ţivota.
Putna mreţa u većini naselja ruralnog podruĉja riješena je na naĉin zadovoljavajuće
frekvencije (asfalt) sa izuzecima naselja: Krućevići, Blatnica i Veliki OgraĊenici. U gradskom
jezgru općine (urbana sredina) neophodno je rekonstruisati gradsku obilaznicu.
Elektro energetski sustav nije fokus radikalne revitalizacije; neophodna su pojaĉanja na razini
naselja: Blatnica i veliki OgraĊenici.
Kanalizacija u gradskom naselju je uglavnom riješena. MeĊutim, nije uspostavljena za
MeĊugorje kao kljuĉni prioritet u ukupnoj infrastrukturi.
Izletišta, znamenitosti i vjerski objekti u MeĊugorju poznati su u svijetu, pogotovo u
vjerskim aspektima, kao svetište i centar dogaĊaja najveće razine. Pored ovog fokusa (s kojim
nije moguće porediti neke druge) nije zanemarljivo naznaĉiti i Stećke u Bakrima i Blatnici,
zatim groblje Ĉmarevac u Velikom OgraĊeniku i neposredno kod crkve u Ĉerinu i Vionici.
Gospodarski aspekti u ranijim periodima bili su prepoznatljivi na temeljima proizvodnje
groţĊa i duhana. Ukupna agrarna privreda realizirala se putem Holding Hepok “ Vinarija
Ĉitluk” d.d. Ĉitluk i ZZ “Brotnjocoop” u ĉijem sastavu su bili Duhanska stanica Ĉitluk, te
Gljivara i Poljoprivredna apoteka. U poslije ratnom periodu došlo je do radikalne posjedovne i
gospodarske promjene.
Temeljne karakteristike gospodarskih aktivnosti predstavljene su u projekciji:
ZZ “Agroplod”, Ĉitluk. Zadruga je u vlasništvu ima 1,5 ha poljoprivrednog zemljišta koje
se ranije koristilo za plasteniĉku proizvodnju povrća i cvijeća. Danas je temeljna djelatnost
proizvodnja i destilerija rakije od ĉistog groţĊa „Loza specijal“, Udruga vinogradara i
vinara kao centralna udruga regionalnog karaktera s rejtingom izvanrednog utjecaja i uspjeha
na tokove i legislativu u ovoj oblasti.
Postoji veliki broj podruma vina: „Obiteljski podrum“ J. Brkić – Ĉitluk; „Podrum Andrija“
M.Ćorić – Paoĉa; AG-MeĊugorje G. Vasilj-MeĊugorje; „Podrum Ostojić“ V. Ostojić-
Podpolje; Vinarstvo i vinogradarstvo „Odak“ G.V. OgraĊenik; „Vita-i“ Ĉitluk J. AnĊa–
Ĉitluk; Vinarija „Stankela“ S.Vasilj.- MeĊugorje; Podrum „Prskalo“ J.Prskalo- Paoĉa;
Podrum „Dujmović“ R. Dujmović- Gradac; Podrum „Marijanović“ P. Marijanović-Sluţanj;
„Vitis“ d.o.o Ĉitluk; Vinarija Ĉitluk , Ĉitluk; Podrum Ţ. Stojić- Hamzići; Podrum „Sivrić“ V.
Sivrić- MeĊugorje; Podrum „Starac“ B.Sušac – Blatnica; Podrum „Vuĉić V. Vuĉić-Blatnica;
Hercegovina Produkt d.o.o MeĊugorje.
G.I.P. „SONS“ Gagro Mesna industrija, Ĉitluk. Jedna je od većih tvornica za preradu
mesa. U nedostatku domaće stoĉne proizvodnje ova industrija svoje sirovinske potrebe za
sada većinom zadovoljava iz uvoza.
Primarna proizvodnja nije u fokusu organizirane proizvodnje. Proizvodnja mlijeka
zadovoljava samo vlastite potrebe, nema organiziranog otkupa. Proizvodnja ţitarica,
povrtlarska i voćarska proizvodnja takoĊer su u funkciji osobne samoopskrbe ili „ad hock“
trţišta. Peradarska proizvodnja (proizvodnja jaja) Farma „Luburić“ djelomiĉno zadovoljava
potrebe općine sa visokom konkurencijom iznutra i sa izvana. Proizvodnja svinjskog mesa u
mini farmama (Mali OgraĊenik-Mandić V., u Blizancima Kordić i u Sluţnju Turudić,I.)
231
preţivljava teška gospodarska previranja u ovoj proizvodnji i posluju na granici rentabiliteta,
zatim Otkup voća „Deja“ d.o.o Ĉitluk.
14.3. OPĆINA JABLANICA
Broj stanovnika 11.784
Površina 301 km2
Strateška opredjeljenja – rješenja
Saĉiniti strategiju razvoja poljoprivrede općine.
Saĉiniti Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave.
Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i
harmonizirati isti sa MPŠV.
Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini.
Strateški se orjentirati na: organsku proizvodnju hrane,
Vinogradarstvo i vinarstvo (vinsko groţĊe, domaće sorte, usmjeriti do visine
350 m.n.v.) i voćarstvo sa akcentom na uzgoj smokve, masline, šipka i višnje,
(nasade višnje i masline zasnivati u naselja: Blizanci, Sluţanj, Dragići, višnju u
Cerno, Buletić, Veliki OgraĊenik i Paoĉu, proizvodnju smokve u Ĉitluku).
Proizvodnju ţitarica usmjeravati na podruĉja: Ĉitluk, Blatnica, Veliki i Mali
OgraĊenik, Ĉerin i Hamzići.
Proizvodnju krmnog bilja podešavati i stimulirati za intenzivnu proizvodnju
mlijeka i mesa ovaca i koza. U sjetvenu strukturu uvesti: perko repicu, stoĉnu
grahoricu i grašak, stoĉni sirak, stoĉni kelj.
Proizvodnju duhana krompira i luka orjentirati prema većim nadmorskim
visinama.
U strukturi stoĉarstva stimulirati proizvodnju ovaca i koza, na planina Vran i
Ljubuša ljeti – Brotnjo zimi, a u govedarstvu postepeno mijenjati pasminski
sastav prema Montafoncu.
Pferirati manje preraĊivaĉke kapacitete za proizvodnju brendova iz opusa
biljne i animalne proizvodnje, ljekovito bilje preraĊivati u destilate i ekstrakte.
Od plavljenja zaštititi Biletić polje i Prućeviće.
Stimulirati otkup i preradu ljekovitog bilja.
Stimulirati mini sušare na solarnu energiju.
Vjerskom i seoskom turizmu podesiti ukupnu proizvodnju, certificirati je kao
organsku.
232
Stanje
Općina Jablanica pripada regionu gornje ili visoke Hercegovine, a sa svojih 301 km
2 površine
i 11.784 stanovnika spada u red manjih općina u Federaciji Bosne i Hercegovine. Gustina
naseljenosti iznosi 39,14 stanovnika /km2. Grad je smješten na nadmorskoj visini od 202
metra. Podruĉje općine obuhvata 33 naseljena mjesta. Ukupna duţina lokalnih i
nekategorisanih puteva iznosi 51,60 km od ĉega je 18,70 km sa asfaltnom površinom, a 32,90
km sa makadamskom površinom. Povezanost prigradskih naselja s gradom je preko lokalnih
puteva s asfaltnom površinom ukupne duţine 10,20 km. Unutar grada kao urbane sredine i
sjedišta općine za saobraćaj (kretanje motornih vozila i pješaka) postoji cjelovit meĊusobno
povezan kompleks javno prometnih površina oblika ulica, trgova, stepeništa ukupne duţine
7.783 m. i površine 25.298 m2 s gradskim parkom u središtu grada površine 12.735 m
2 i
vanjskim kompleksom ispred JU Muzej “Bitka za ranjenike na Neretvi” ukupne površine
25.357 m2.
Općina Jablanica obiluje znaĉajnim prirodnim resursima kao što su vode, minerali i
šume, koji još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri iskorišteni. Kao potencijalni resurs na podruĉju
općine su indentificirane vode, rijeka Šanica i izvorište Komadinovo vrelo koje imaju
odreĊeni višak vode koji bi se mogao koristiti u komercijalne svrhe, u smislu flaširanja i
prodaje na trţištu. Voda kao hidropotencijal je maksimalno iskorištena samo na rjeci Neretvi,
a ostali neiskorišteni potencijali su na rjeci Doljanci i dijelom na manjim pritokama.
Od mineralnih sirovina zbog svoje postojanosti, kvaliteta i rezervi koje još uvijek nisu
dovoljno ispitane, najznaĉajnije mjesto zauzima poznati gabro, ĉija eksploatacija i prerada ima
stogodišnju tradiciju u Jablanici i ĉije se rezerve procjenjuju na 18.376 000 m3, te nalazišta
gipsa ĉije se rezerve procjenjuju na 3 470 000 tona. Podruĉje općine Jablanica pokriveno je
šumama u površini od 20 343 hektara ili 68,65% ukupne teritorije, od ĉega je u drţavnom
vlasništvu 17 221 ha ili 84,65%,privatnom vlasništvu 13,92% i u susvojini 1,43% površine
Prirodni resursi: Jablaniĉko i Graboviĉko jezero, planine Prenj i Ĉvrsnica, rijeke Neretva,
Doljanka i Šanica). Na podruĉju općine Jablanica registrovana su objekti prirodnog nasljeĊa
(Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH kao prirodne rijetkosti
51
Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na podruĉju HNŢ 2009.(Izvor podataka za ukupno poljoprivredno
zemljište za sve općine HNŢ)
Poljoprivredno zemljište u ha 51
11.657
Obradiva površina u ha 1.125
Broj naseljenih mjesta 33
233
proglašeni su: klisura Prenja (1957.g), Hajduĉka Vrata kao spomenik prirode(1966.), Vrelo
Perutac (1954.) -potopljen, izvor Mliništa (1957.godine).
Kulturno-historijski spomenici: nekropole srednjovjekovnih stećaka (683 stećka na 42
lokaliteta) od kojih su tri (na Dugom polju i Ponoru na Risovcu) proglašene nacionalnim
spomenicima kulture u BiH, gomile i ostaci grada Hercega Stjepana.
Općina ima veoma izraţenu visinsku orografiju, što u jakoj mjeri odreĊuje i karakter njene
poljoprivredne proizvodnje. U ukupnom prostoru Općine, na poljoprivredno zemljište otpada
11.657 ha. U tom zemljištu njegov veći dio od 6.200 ha vodi se kao drţavno vlasništvo, dok
manji ostatak od 3.600 ha pripada privatnim, obiteljskim gospodarstvima.
Glavninu drţavnog zemljišta s nepunih 6.000 ha ĉine pašnjaci. Livade s oko 125 ha većinske
su površine u kategoriji obradivih zemljišta ovog sektora, ali se glavni obradivi potencijali
nalaze u 58 ha oraniĉnih, te ostatku od 10 ha voćarskih, i 1 ha vinogradarskih zasada.
Podruĉje općine Jablanica s nadmorskom visinom od 200 do 1.200 m je podruĉje brdsko-
planinske klime koja pogoduje ratarsko-voćarskoj proizvodnji u niţim i stoĉarskoj proizvodnji
u višim predjelima. Prema posljednjem popisu, od 3.106 domaćinstava njih 1.340 ili 43%
spadalo je u kategoriju poljoprivrednih, što znaĉi da su se ona ili bavila ili su se mogla baviti
poljoprivrednom proizvodnjom. Ta domaćinstva danas u prosjeku za sebe veţu dosta niskih
2,7 ha poljoprivrednog zemljišta i u njemu samo 1,76 ha onog koje se moţe obraĊivati.
Unutar ove kategorije, prosjeĉno domaćinstvo raspolaţe sa 0,76 ha oranica, 0,04 ha voćnjaka i
0,96 ha livada, što ukazuje da se poljoprivredna proizvodnja na ovom podruĉju odvija na
sasvim malom posjedu koje uz to ima i uglavnom nepovoljnu konfiguraciju. Naprijed se
vidjelo da Općina katastarski iskazuje obujam od 423 ha oraniĉnih površina, ali je njihova
objektivna ili stvarna uporabna raspoloţivost daleko manja, povrtnog bilja se sije u površini
od 255 ha, stoĉnog krmnog bilja 108 ha, ţitarica 60 ha. Uz takvu ĉinjenicu moţe se reći da se
sve te površine u visokoj razini od preko 90% obraĊuju i to sa strukturom sjetve koja se sa
dominacijom povrća i krmnog bilja moţe ocijeniti kao veoma dobra.
Nakon rata privatna inicijativa našla je svoje mjesto i u oblasti poljoprivrede. Rezultat toga je
da danas djeluju privatni ribnjaci “Samica” proizvodne površine 270 m2
i “Prenj” površine
120 m2. Uz njih su ribnjak "Doljani" u Doljanima ĉija je djelatnost uzgoj pastrve dok, je
drţavni ribnjak sa istim imenom obnovljen i radi s 1/3 predratnog kapaciteta. Privatno
poduzetništvo je rezultiralo i osnivanjem još nekoliko malih ribnjaka, dvije farme za tov
janjadi kapaciteta po 1.000 grla, dvije obiteljske farme za usluţni tov janjadi kapaciteta po
150 grla, te mini farme za tov junadi.
Uz spomenute farmere, danas na podruĉju Općine prihod od poljoprivrede ostvaruju samo
djelatnici ribnjaka. Ostalo stanovništvo angaţirano u poljoprivredi uglavnom ţivi u dobno
zrelijim domaćinstvima koja uglavnom proizvode za vlastite potrebe i ne ostvaruju znaĉajnije
prihode iz poljoprivredne proizvod.
Pored ZZ Jablanica na općini djeluju i udruţenja Pĉelarsko društvo „Bagrem“, Udruţenje
poljoprivrednika Jablanica i Udruţenje ţena „Ţene za ţene“ Jablanici.
234
Strateška opredjeljenja – rješenja
Saĉiniti Program gospodarenja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu
drţave.
Saĉiniti strategiju razvoja poljoprivrede.
Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i
harmonizirati isti sa MPŠV.
Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini.
Organsku proizvodnju hrane, stoĉarstvo, prije svega ovĉarstvo i kozarstvo
( iako je govedarstvo sekundarna grana stoĉarstva psminski sastav goveda
orjentirati na gataĉku bušu i montafonca).
Proizvodnja ribe strateško je opredjelenje u razvoju poljoprivrede
(posticati kavezni uzgoj ribe).
Rrazvoj pĉelarstva (proizvodnja meda putem organiziranog Udruţenja
“Bagrem” predstavlja jednu od razvojnih šansi općine), kao i otkup, uzgoj
i preradu ljekovitog bilja i drugih šumskih proizvoda.
U preradi posticati manje kapacitete za ljekovito bilje, voće, povrće,
proizvodnju mljieĉnih i suhomesnatih proizvoda ( g.sudţuka, g. pršuta
proizvodnju kozijeg sira certificirati kao “ jablaniĉki brend” , sa ugostitelj-
skim objektima realizirati model izravnog plasmana domaćih proizvoda -
jagnjad, riba, povrće, krompi, sir, kajmak i dr).
Plasteniĉku proizvodnju preferirati u niţim predjelima.
Vlastita sredstva za poljoprivredu koja se inaĉe obezbjeĊuju na razini
općine udruţiti sa sredstvima komercijalne banke i plasirati povoljna
kreditna sredstva poljoprivrednicima.
235
14.4. OPĆINA KONJIC
Stanje
Općina Konjic se nalazi 60 km juţno od Sarajeva, 120 km udaljena od Jadranskog mora. Na
površini od km2
, po kojoj je Općina Konjic teritorijalno najrasprostanjenija federalna
jedinica, ţivi 9.833 domaćinstava sa 28.266 stanovnika, nastanjenih u 168 naseljenih mjesta,
organizovanih u 18 mjesnih zajednica. sa općinskim središem Konjicom u kome ţivi oko
12.000 stanovnika, a ostatak u seoskim naseljima udaljenim od grada 5 do 60 kilometara (u 14
mjesni zajednica, sa 175 naseljenih mjesta). Još uvijek je broj stanovnika za 10.000 manji u
odnosu na predratni period. Na evidenciji nezaposlenih nalazi se 3.584 lica. Po spolnoj
strukturi ţena je 52 %, a muškaraca 48%, oko 25% stanovnika je mlaĊih od 15 godina, oko
50% imaju izmeĊu 15 i 55 godina, te oko 25% stanovnika ima preko 55 godina starosti. Broj
roĊenih (295) i umrlih (340) ukazuje na negativni prirast stanovništva
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje broj nezaposlenih osoba iznosi 3.584 osobe
(evidentirane na birou za zapošljavanje od toga 1.961 muškarac i 1.623 ţena, razliĉite
kvalifikacione strukture).
Općina Konjic ima 3.600 penzionera (1.500 ima zajamĉenu penziju); materijalno
neobezbjeĊenih porodica je 4.500, a oko 16.500 ĉlanova nemaju primanja ni po kom osnovu.
Socijalnu pomoć prima oko 2.000 lica
U ukupnom prostoru Općine, na poljoprivredno zemljište otpada 42.400 ha ili 36%. U tom
zemljištu koje po obujmu Općinu stavlja na drugo mjesto i to iza Grada Mostar, znaĉajan dio
od 15.500 ha vodi se kao drţavno vlasništvo, dok veći ostatak od 26.900 ha pripada privatnim,
obiteljskim gospodarstvima. Oranica, bašta i vrtova u Općini Konjic ima 5.158 ha, od kojih je
ukupno zasijano 175 ha ţitarica, 572 ha povrtnog bilja, 115 ha stoĉnog krmnog bilja, te 1.300
ha ugara.
52
Karta upotrebne vrijednosti zemljišta na podruĉju HNŢ 2009.(Izvor podataka za ukupno obradivo zemljište za
sve općine HNŢ)
Broj stanovnika 28.266
Površina 1169 km2
Poljoprivrednog zemljišta u ha 53.078
Obradiva površina u ha 52
21.666
Broj naseljenih mjesta 168
236
Vodeni resursi u Konjic (rijeka Neretva sa pritokama, Jablaniĉko i Boraĉko jezero) i godišnji
prinos svjeţe vode iz interno obnovljivih resursa Konjic spada u izuzetno bogato podruĉje.
Godišnji priliv iznosi 2 834 182 800 m³ (po osobi 38 333 m³), potrošnja je 11 352 960 m³,
potrošnja po stanovniku 258,7 m³ (0,40 %). Iz analiza kvaliteta voda na podruĉju BiH dio
sliva rijeke Neretve na podruĉju općine Konjic oznaĉen je kao jedno od najĉistijih (naruĉito u
gornjem toku). Sadašnje stanje pokazuje bolje karakteristike kvaliteta voda u odnosu na 1991
god. što je rezultat smanjenog obima industrijskih aktivnosti. Podruĉje općine Konjic
obuhvata dio srednjeg i gornjeg toka rijeke Neretve. JKP Vodovod Konjic upravlja
vodoopskrbnim kapacitetima stanovništva i industrije. Većina potrošaĉa je u potpunosti
snabdjevena vodom, ali zbog problema u opskrbi završavaju se radovi na vodovodima: Dţepi-
Vrdolje, Glavatiĉevo, Bjelimići, Ovĉari, na dionici Krušĉica-Mustafići, Solakova kula,
Lisiĉići, Grabovci. Zapoĉeti su pa obustavljeni radovi na vodovodu Oteleţani-Gorani.
Izvršena je izrada projektne dokumentacije za realizaciju projekta vodosnadbijevanja naselja
na desnoj obali Jablaniĉkog jezera, rekonstrukcija gradske vodovodne mreţe, vodovodne
mreţe na Tulegu i Ĉelebićima i dijelu vodovoda na Boraĉkom jezeru.
Livadsko – pašnjaĉke površine na podruĉju općine Konjic tradicionalno je korišteno za ljetnju
ispašu stoke (preteţno ovaca), kao i za spremanje hrane za stoku i to na površini od 39.863 ha.
Općina Konjic je po raznovrsnosti i kvalitetu najbogatija općina ljekobiljem u BiH. Stanje u
oblasti ljekovitog bilja s aspekta racionalne eksploatacije, plantaţnog uzgoja i prerade je
djelimiĉno zapostavljeno, a neplanska eksploatacija moţe imati za posljedicu nestanak
odreĊenih ljekovitih biljnih vrsta. Da bi se sprijeĉila uništavanje prirodnih resursa, potrebno je
izraditi plan o pravilnom i racionalnom iskorištavanju odreĊenih biljnih vrsta. Potrebno je
obezbijediti uslove da se eksploatacija ljekovitog bilja vrši u skladu sas propisima koji
regulišu ovu oblast.
Od 11.352 domaćinstava, koliko ih je u Općini registrirano po posljednjem popisu, njih 6.020
ili 53% spadalo je u kategoriju poljoprivrednih. Ta domaćinstva danas u prosjeku za sebe veţu
dosta niskih 4,5 ha poljoprivrednog zemljišta i u njemu 3,4 ha onog koje se moţe obraĊivati.
Obradivo zemljište takoĊe ima dosta dobru korisniĉku strukturu jer iz nje proizlazi dosta
visoka raspoloţivost od 1,6 ha oranica, 0,10 ha voćnjaka i 1,7 ha livada po poljoprivrednom
domaćinstvu.
Gospodarski subjekti
Prije rata poljoprivrednu proizvodnju u Općini poticala je i ujedinjavala ZZ “Neretva”, i to
uglavnom putem kooperativne suradnje i otkupa poljoprivrednih i šumskih plodova. Uz nju je
djelovala i RO “Unevit” kojoj je temeljno usmjerenje bila trgovina. Poljoprivredu je poticala
preko OK “Buturović Polje” koja se izmeĊu ostalog uspješno bavila i sjemenskom
proizvodnjom i OK “Glavatiĉevo”. Danas, svi ovi subjekti okupljaju mali broj uposlenih i
ĉekaju na pretvorbu. Niti jedna od ovih organizacija nema zapaţeniju poljoprivrednu
aktivnost Sada na podruĉju općine djeluju sljedeći veći gospodarski subjekti;
PZ “Konjic-Milk” je stacioniran u Podorašcu i specijaliziran za proizvodnju i otkup mlijeka.
Djeluje u suradnji i za potrebe mljekare Sappit iz Posušja. Pokriva znaĉajan dio Općine
237
Konjic i drugih susjednih općina pa je uspjela da se nemetne kao dobar model za poticanje
proizvodnje mlijeka i općenito govedarske proizvodnje.
„Agro Milk“ koji je isto zastupljen na poduĉju Općine Konjic u mjestu Zukići ima nešto
manju proizvodnju obzirom da nema dovoljno kooperanata, niti stoĉnog fonda za ozbiljniju
preradu mlijeka.
“Maksumić -Commerce”. Poznat je i snaţan proizvoĊaĉ uglavnom ovĉijeg mesa i njegov
uspješan distributer kroz ugostiteljstvo i trgovinu. Uspješno otkupljuje viškove lokalnih
ovčarskih farmera i tako podupire domaću proizvodnju.
“Riba-Neretva”. Ribogojilište je izgraĊeno 1957. i nadograĊeno 1977. godine. Podignuto je
na vodotoku Ljuta Površina mu je tovilišta 10.000 m2, rastilišta 300 m
2 i mrjestilišta 200 m
2.
Poduzeće je privatizirano. Ima najdulju tradiciju i sve druge dobre uvjete, što ga svrstava u
sami vrh glavnih proizvoĊaĉa ribe u BiH.
Savez poljoprivrednih Udruţenja, koji je osnovan od strane pet Udruţenja koja postoje na
području Općine Konjic i to : Udruţenje građana za proizvodnju mljeka i mesa „Farmer“
Konjic; Pčelarsko Društvo „Roj“ Konjic; Udruţenje građana za preradu voća „Konjic“;
Udruţenje poljoprivrednih proizvodţača „Buturović Polje“ ; Uduţenje gađana za uzgoj i
sakupljanje ljekovitog bilja „Brusnica“
Savez je osnovan s ciljem da se uspješno rješavaju pitanja vezana za poslovanje njihovih
ĉlanova u djelatnostima povrtlarstva, ratarstva, cvjećarstva, pĉelarstva, proizvodnje i prerade
mesa, proizvodnje ljekovitog bilja i njegova prerada, te u oblastima dopunskih djelatnosti na
poljoprivrednim gazdinstvima, a sve u skladu sa Zakonom.
238
Strateška opredjeljenja – rješenja
Saĉiniti Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave.
Saĉiniti strategiju razvoja poljoprivrede.
Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i
harmonizirati isti sa MPŠV.
Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini.
Biljnu i animalnu proizvodnju certificirati kao organsku proizvodnju hrane.
Ovce, koze, krave, pĉele, ribe i voće su strateške proizvodnje općine Konjic (u
govedarstvu preferirati gataĉko goveĉe uz oberintalca i montafonca, poticajima
favorizirati autohtonu ovcu pramenku, razvitak ribarstva vezati uz postojeću
proizcvodnju za Jablaniĉko jezero).
Revitalizirati prirodne livade i pašnjake.
Zadrţati i posticati sanaciju autohtone šlive i drugih voćnih vrsta (forsirati
autohtoni sortiment u voćarskoj proizvodnji).
Napraviti pogon za preradu voća i ljekovitog bilja u Ĉelebići..
Osnovana Opća Poljopivredna Zadruga „Konjci“ p.o Konjic od strane 5
udruţenja moţe biti „model“ organiziranja drugim općinama.
239
14.5. GRAD MOSTAR
Stanje
Grad Mostar zauzima centralnu poziciju u HNK/Ţ i predstavlja upravno, politiĉko,
ekonomsko, kulturno, nauĉno i turistiĉko središte regije. Razliĉiti izvori navode donekle
razliĉite površine koje zauzima grad Mostar. Tako prema Studiji ugroţenosti/ranjivosti
HNK/Ţ (2009.) površina grada iznosi 117.500 ha, dok prema studiji Karta upotrebne
vrijednosti zemljišta HNK/Ţ (2009.) ona iznosi 115.889 ha, a prema podacima Katastra grada
Mostara 113.818 ha.
Grad Mostar je smješten u dolini rijeke Neretve, ali se prostire i na padinama obliţnjih
planina. Tako 18,8 % površine ĉini nizinski region (tri kotline), a 88,2 % ĉini brdsko planinski
regiona, od ĉega je 60% teritorije na nadmorskoj visini iznad 1.000 m. Teren u planinskom
dijelu je nagnut i izloţene eroziji koju izazivaju vodne bujice i snaţni vjetrovi. Najbolja
aluvijalna tla su smještena u dolini rijeka. Upravo na tom prostoru se šire naselja,
infrastruktura i industrija. Drugim rijeĉima, najkvalitetnije zemljište Grada je pod stalnim
pritiskom dalje urbanizacije prostora. Prema navodima Studije ranjivosti/ugroţenosti HNK/Ţ
(2009.) podruĉje Ĉvrsnice, Ĉabulje i Prenja predstavlja razvojni endemiĉki centar, odnosno
endemiĉko središte regiona Hercegovine. Ovo podruĉje još uvijek nije proglašeno
nacionalnim parkom, ali je izvjesno da će biti pod nekim od stroţijih vidova zaštite.
Teritorijalno oko 43% ovog podruĉja pripada gradu Mostaru. Dakle, predplaninski i planinski
region Grada se odlikuje bogatom bioraznolikošću, kako biljne flore, tako i faune, ali i
akvatiĉnih organizama (Sliv Neretve ima 22 endemiĉke vrste). Treba samo istaći da zbog
ovakvog bogatstva, diverziteta vrsta u ovom podruĉju mogu biti organizirane razne privredne
aktivnosti (od turizma, rekreacije do sakupljanja bilja i sl.) koje bi dodale vrijednost ovom
prirodnom resursu.
Grad Mostar je politiĉko, privredno i kulturno središte Hercegovaĉko-neretvanskog kantona,
smješten u dolini rijeke Neretve, na nadmorskoj visini od 60 do 80 m. Nalazi se izmenu 43°
2023 sjeverne geografske širine i 17° 49 20 istoĉne geografske širine. Mostar je grad sunca
koji se odlikuje blagom mediteranskom klimom s prosjeĉnom godišnjom temperaturom od
15,8 º C. Prema podacima Federalnog Zavoda za statistiku Mostar je u 2009. godini imao
Broj stanovnika 111.364
Površina 1175 km2
Poljoprivrednog zemljišta u ha 60.652
Obradiva površina u ha 8.742
Broj naseljenih mjesta 60
240
25.910 zaposlenih i 14.775 nezaposlenih, a na podruĉju Grada je registrirano oko 1.330
pravnih lica.
Na podruĉju nekadašnje općine Mostar pred rat je ţivjelo 126.600 stanovnika u oko 34.900
obitelji, pa je sa 108 osoba po km2
pripadao redu gušće naseljenih prostora u BiH. Podruĉje
ima veoma razvijenu orografiju koja mu sa odgovarajućom mješavinom mediteranskog i
meditaransko-planinskog klimata podaruje uvjete za raznoliku poljoprivrednu proizvodnju.
Prema studiji karta Upotrebne vrijednosti zemljišta HNK/Ţ (2009.) poljoprivredno zemljište
zauzima površinu od 60.652,99 ha ili 52,3 %, dok šumsko zemljište zauzima površinu od
52.524,60 ha ili 45,3 %, a neplodno je 2.711,90 ha ili 2,3 %. Unutar kategorije neplodno
zemljište izgraĊeno zemljište zauzima površinu od 2.155,18 ha ili 1,9 %, a hidrografija
zauzima površinu od 556,7 ha ili 0,5 % . I u privatnom sektoru koji se prostire na već reĉenih
33.600 ha poljoprivrednih površina, najveći dio od 23.200 ha ili 69% ima pašnjaĉku namjenu.
Ipak nemali obradivo ostatak ovog sektora od 10.400 ha sadrţi u sebi izuzetno znaĉajne
oraniĉne površine od 5.600 ha te obujmom manja, ali veoma znaĉajna zemljišta sa
vinogradarskom i voćnjaĉkom namjenom.
Od ukupnog broja stanovnika oko 75.865 odnosno 60% stanovništva je nastanjivalo grad
Mostar, dok je ostatak ţivio u 56 manjih i većih naselja. Raĉunajući prijeratno stanje
stanovništva na jednog stanovnika u prosjeku dolazi dosta visokih 0,53 ukupnog
poljoprivrednog zemljišta, ali zato i krajnje niskih 0,09 ha njegovih obradivih površina.
Obiteljska gospodarstva danas u prosjeku za sebe veţu 4,4 ha ukupnog poljoprivrednog
zemljišta, ali u njemu samo 1,36 ha onog koje se moţe obraĊivati. Unutar ove kategorije
prosjeĉno domaćinstvo raspolaţe sa 0,73 ha oranica, 0,08 ha voćnjaka, 0,11 ha vinograda, te
0,44 ha livada. Oraniĉno zemljište koristi se tek sa 30-40% mogućnosti, ali ohrabruje rast
sjetvenih površina.
Hidroenergija zauzima posebno mjesto u privrednoj strukturi grada Mostara pripada
proizvodnji elektriĉne energije u hidroelektranama na Neretvi. Na podruĉju grada Mostara
rade slijedeć
Komunalni otpad Grada Mostara predstavlja poseban problem za Grad Mostar koji ima ĉetiri
posebna javna poduzeća koje se bave prikupljanjem, odvozom i deponiranjem krutog otpada.
Ova poduzeća suoĉena su sa mnoštvom problema i imaju problema za osiguranje
elementarnih uvjeta za funkcioniranje. Odlagalište Uborak je sanirano za vrijeme
administracije EU u Mostaru. Loše upravljanje otpadom rezultiralo je stvaranjem više divljih
odlagališta otpada ĉime se ozbiljno narušava ekološka ravnoteţa i oneĉišćava prostor
(površinski kop Rudnika, Rodoĉ, Jasenica, Bišće polje i dr.). Deponija krutog komunalnog
otpada „Uborak“ nalazi se sjeverno od centra grada Mostara (oko 12 km).
Saobraćaju posebno obiljeţje daje Zraĉna luka koja je smješten juţno od Mostara, pored
magistralnog puta M17/E-73 Mostar-Drţavna granica i ţeljezniĉke pruge 11 na pravcu
Sarajevo-Mostar-Ploĉe. Luĉna pista je duga 2340 m i široka 48 m. Ukupna površina betonskih
staza iznosi 44 570.00 m2, a ukupna duţina spojnica se procjenjuje na 18.500.00 m
2 ĉemu
treba pridodati i površinu stajanke u veliĉini 15.220 m2.
241
Vodotoci rijeke Neretve sa sistemom protoĉnih jezera je kiĉma svih vodotoka (r. Dreţanka, r.
DivaGrabovica, r. Radobolja, r. Buna, r. Bunica i r. Jesenica). Bogatstvo padavina i rijeĉnih
tokova, te povoljni klimatski uvjeti u agrokulturi i energetici osigurali su privredi grada baznu
ulogu za razvoj spektra industrijskih aktivnosti. Sve one zajedno uz saobraćajnu aktivnost na
putu M-17 i urbanim saobraćajnicama, uz pritoke oborinskih i otpadnih voda narušavaju
ekološku stabilnost voda Neretve nizvodno od Mostara. Nepostojanje kolektora za otpadne
vode u industriji i urbanom dijelu grada, te veliki procent 80 % propusnih septiĉkih jama u
cijelom vodotoku Neretve uz izrazito vodopropusno tlo jako ugroţavaju biološki i kemijski
sastav vode. Neadekvatan vodovodni sistem u starom dijeli grada (crpilište Vrapĉići) s
hlornom obradom vode injektiranog direktno u cjevovod, bez adekvatnog rezervoara, bitno
utjeĉe na zdravlje stanovnika. Naime, neadekvatno vrijeme tretmana vode hlorom (min. 2 h)
ugroţava bliţe korisnike u MZ Zalik, MZ Carina – Brankovac, jer ne dolazi do kvalitetne
obrade vode (neraspadnuti hlor, neuništene bakterije) što uz veliki procent kalcinata (CaCO3)
u vodi implicira sanaciju ovoga vodoopskrbnog sistema.
Prije rata manji dio obradivog poljoprivrednog zemljišta nalazio se u drţavnom sektoru. Njega
je karakterizirala organizirana, moderna i intenzivna proizvodnja na ukrupnjenim površinama,
te skladan odnos proizvedenih sirovina sa izgraĊenim preraĊivaĉkim kapacitetima.
Ta proizvodnja bila je uokvirena postojenjem znaĉajnih drţavnih poljoprivrednih i
preraĊivaĉkih poduzeća kao što su sjedište poslovnog kompleksa "HEPOK" d.d. Mostar
(Vinarija Mostar sa pratećim plantaţama, Destilerija Mostar, Tvornica za proizvodnju
sokova Mostar), "Farma krava Buna" Mostar, APRO "Florami" d.d. Mostar,
"Ţitopromet" Mostar, APRO "Mljekara" d.d. Mostar, Tvornica stoĉne hrane Mostar i
Tvornica duhana Mostar.
Mostar je bio i centar znanstveno-istraţivaĉkog rada u poljoprivredi i preraĊivaĉkoj industriji
hercegovaĉkog podneblja, koji se odvijao u okviru APRO Istraţivaĉko-razvojnog instituta
Buna-Mostar. Veći dijelovi općina Mostara tijekom cijelog rata bili su prostor kataklizmiĉnih
humanih i gospodarskih stradanja koja su podruĉju nanijela velike ljudske ţrtve i materijalne
štete. Stoĉni fond je prepolovljen, uništeni su dugogodišnji zasadi, mehanizacija je tehnološki
zastarjela ili uništena, stambeni i gospodarski objekti su oštećeni, a postojeća poljoprivredna
poduzeća su dezorjentirana i materijalno devastirana. Ogromne štete pretrpjeli su i svi
višegodišnji zasadi, što se odrazilo na nestanak mnogih vinogradarskih i voćarskih površina.
Voćnjaci kojih je u ukupnom obujmu bilo 1.100 ha, od ĉega 67 ha plantaţa breskve i višnje u
drţavnom sektoru, svedeni su na oko 400 ha i to iskljuĉivo u privatnom vlasništvu. Jednako su
tako i vinogradarski zasadi sa predratnih 1.333 svedeni na sadašnjih 366 ha. Sliĉna sudbina
zadesila je i stakleniĉku proizvodnju, tako da su sve one svedene na ostatke jedne ranije
veoma razvijene poljoprivredne proizvodnje kojoj treba vratiti i obujam i ugled kakav je
uţivala prije rata. Dijelu zemljišta promijenjena je namjena i uz to je devastirano pet
irigacionih jedinica kojima je navodnjavano 1.300 ha Hepok-ovog zemljišta. TakoĊe je
uništena farma sa 800 krava na Buni te devastirana većina industrijskih kapaciteta kao što su
vinarija, destilerija, tvornica stoĉne hrane, tvornica voćnih sokova, prerada mesa, laboratorije i
dr.
242
Grad Mostar je grad na šest rijeka: Neretva, Radobolja, Buna sa Bunicom, Jasenica i
Dreţanka53
. Osim toga HNK/Ţ leţi na rezervoarima podzemne vode. Na podruĉju grada se
nalaze i dvije hidroakumulacije HE Salakovac 310 ha i HE mostarska akumulacija 130 ha
(Hamzić, 2003). Prema istom autoru u jadranskom slivu ţivi sedam endemiĉkih vrsta i 53
autohtone vrste riba. Od posebnog je znaĉaja i interesa mekousta pastrmka, strugaĉ i gaovica.
Kvalitet vode je jako dobar. To je još jedan prirodni resurs koji omogućava diversifikaciju
proizvodnje posebno u oblasti proizvodnje ribe i flaširanja voda, kao i razvoja rekreacionog i
lovnog turizma. Iako Mostar raspolaţe znaĉajnom koliĉinom vode ona je u većem dijelu
Grada, a posebno u predplaninskom i planinskom rejonu, nedostupna zbog propusnosti
kreĉnjaĉke podloge. Zbog toga se ona u tim dijelovima javlja kao osnovni ograniĉavajući
faktor razvoja bilo kog voda društveno-ekonomskih aktivnosti. Prema navodima Studije
ranjivosti/ugroţenosti HNK/Ţ (2009.) identificirana su slijedeća podruĉja sa znaĉajnim
vjetropotencijalom: Velika Vlanja, Planinica Mostar, Podveleţje (Poljice i Merdţan glava) i u
centralnoj zoni grada Kruševo i Kristivode. Za podruĉja na Podveleţju uraĊena je i studija
„Predhodna procjena utjecaja na okoliš“, koja ocjenjuje da ove vjetroelektrane nemaju
znaĉajan negativan utjecaj na kvalitet okoliša, a posebno na bioraznolikost (posebne vrste
ptica).
Prema jednom od najbitnijih kriterija za razgraniĉavanje ruralnih od urbanih zona, a u cilju
apliciranja adekvatnih horizontalnih politika EU, gustoći naseljenosti Grad spada u ruralna
podruĉja. Gustina naseljenosti, iako veća od HNK/Ţ prosjeka od 52 stanovnika na km2, se
kreće oko 95 stanovnika na km2, što je ispod OECD kriterija za urbana podruĉja (150
stanovnika/km2). MeĊutim, centralna i juţna zona grada, zona u kojoj se nalazi najznaĉajniji
dio obradivog zemljišta ima i gustinu naseljenosti koja prelazi 150 st./km2 (prema Prostornom
planu općine Mostar 1986.-2000.), što samo potvrnuje navode o „pritiscima“ na
poljoprivredno zemljište. Prema studiji „Demografsko kretanje i sustav naselja HNŢ/K“
(2009.) Grad je imao mreţu od 57 naselja 1991., a 2008 taj broj je bio manji. Moguće je
zakljuĉiti da se proizvodnja groţĊa, kao i veliki voćnjaci obnavljaju na lokalitetima na kojima
su postojali prije rata. Privatizacija HEPOK-a i jaĉanje kompanija kao što su Jaffa komerc
(plantaţe i trgovina voćem i povrćem), Hercegovina lijek, Hercegovinavino (plantaţe groţĊa i
vinarije) su osnaţile trend podizanja novih nasada. Za oĉekivati je da će i se proizvodnja voća
i proizvodnja ranog povrća širiti u narednom periodu i to ne samo zbog širenja površina, već i
zbog podizanja nivoa produktivnosti u proizvodnji. U tom smislu bilo bi vaţno zaštiti
vrjednije poljoprivredno zemljište, naroĉito u juţnom i sjevernom dijelu grada. Dalje širenje
biljne proizvodnje mora biti praćeno i širenjem skladišnih i distributivnih prostora, te prostora
za doradu i pakovanje (primjer Jaffa komerc u Blagaju).54
U tom smislu veoma dobar potez je
osnivanje poljoprivredno-industrijske zone Gajevi-Vrapĉići. Osim toga, u juţnom dijelu na
potezu od Gnojnica do Blagaja, na poljoprivrednom zemljištu i zemljištu specijalne namjene
trebalo bi dozvoliti gradnju manipulativnog distributivnog centra, otkupne stanice i prostora
za mašinski park na nekoliko lokaliteta, a u pojedinaĉnoj veliĉini do 2 ha – zavisno od
uspostavljene proizvodnje. Na podruĉju grada je registrirano 6 zadruga. Neke od njih kao npr.
Bijelo polje su izrasle iz projekata Vlade Kraljevine Norveške.
53
Karta upotrebne vrijednosti zemljišta HNK (2009) 54
Studija privrednih djelatnosti grada Mostar
243
One nastoje izaći na trţište Kraljevine Norveške s ranim povrćem i voćem, a posebno s ranim
krompirom. Upravo je ova mogućnost izvoza mladog krompira na ino trţišta bila osnovni
generator jaĉanja, te proizvodnje i blage specijalizacije sektora. Zadruge obiĉno raspolaţu
dovoljnim prostorom i adekvatnom opremom, ali im manjka marketinških znanja i kapaciteta
(ljudi i materijala) za unapreĊenje produktivnosti kod proizvonaĉa, te za unapreĊenje kvaliteta
proizvoda. Treba istaći i pravna lica koja su nikla kao produkt razvojnih projekta, a koja se
bave proizvodnjom otkupom i plasmanom hrane, te nastoje formirati i edukativne centre.
Primjer takvih organizacija su Eco-line i ECON, koji se bave propagiranje organske
proizvodnje i imaju i svoje edukacione centre. Ove organizacije nastoje stvoriti regionalni
brend „Okus Hercegovine“, zatim razviti neke nove/tradicionalne proizvode koji mogu da se
proizvode na nivou zanatskih obrta ili malih preraĊivaĉkih kapaciteta. Bez obzira na njihove
uspjehe, one nemaju kapaciteta da do kraja razviju i zapoĉnu proizvodnju tih novih proizvoda.
U ovu grupu pravnih lica spada i RIC (Regionalni informativni centar) koji posluje u sastavu
REDAH-a, a smješten je u Blagaju i njegova osnovna funkcija je unaprenenje poljoprivredne
proizvodnje i ruralni razvoj. Ono što još uvijek nedostaje Gradu jesu kapaciteti koji bi mogli
aplicirati LEDER pristup ruralnom razvoju, odnosno nedostaje aktivnosti na formiranju LAG-
ova (Lokalne akcione grupe) koje bi trebale na sebe preuzeti kreiranje strategija razvoja na
lokalnom nivo, kreiranje i implementaciju EU LEADER projekata.
Prehrambena industrija se baš kao ni ostale grane industrije nije oporavila od ratnih dejstava i
od propusta dugog procesa privatizacije. Prije rata glavni pokretaĉ ili bolje reći glavni akter
prehrambene industrije je bio APRO HEPOK, koji je u svom sastavu imao plantaţe voća,
zasade groţna, vinarije, destileriju, preradu voća i povrća, sokaru, fabriku stoĉne hrane. Osim
ovog giganta znaĉajni pogoni su bili i industrija mesa Velpro, te mljekara.
Prvi pozitivni impakti razvoja privatiziranog HEPOK-a su već vidljivi na terenu – obnovljeno
je 550 ha vinograda, odnosno cjelokupni vinogradi na podruĉju Grada. Rekonstruirana
vinarija, destilerija zajedno sa privatnom vinarijom Hercegovinavino (skupa imaju kapacitet
preko 10 miliona litara godišnje) bit će generatori razvoja proizvodnje groţna u cijelom
Regionu. HEPOK planira pokrenuti sokaru i preradu voća i povrća (tzv. slani i slatki program)
s namjerom probijanja na trţište Rusije. U planu imaju dizanje još jedne hladnjaĉe i obnovu
nekih infrastrukturnih objekata neophodnih za proizvodnju. Mljekara Movita je fokusirana
na proizvodnju tradicionalnog sira u tipu Livanjskog. Trenutni kapacitet joj je 450 kg sira
dnevno. Prije rata na Buni je bilo 15 ha staklenika koje su proizvodile 25 miliona reznica.
Ovaj pogon je tokom ratnih zbivanja i poslijeratne privatizacije u potpunosti devastiran,
odnosno veći dio ovih staklenika je isjeĉen i prodan u staro gvoţne tako da od uspješnog
giganta koji je stvarao znaĉajnu dodatnu vrijednost po jedinici površine nije ostalo ništa. Od
znaĉajnih kompanija treba pomenuti još fabriku vode Gala, Raštani, Ţitopromet, HEPRO
proizvodnju piva. Osim toga treba spomenuti znaĉajni dio zanatskih i malih poduzeća koji se
bave preradom hrane- Tako udruţenje privrednika Link da od 295 poduzetnika njih više od
50% povezano je sa preradom, prometom ili pripremom hrane. Ovo udruţenje navodi
neophodnost podizanja poslovne zone u juţnom dijelu grada predio Gnojnica gdje bio
osnovan i poljoprivredni centar sa naglaskom na izgradnju komora za ĉuvanje i sušara. Dakle,
za oĉekivati je snaţniji razvoj prehrambene industrije u narednih deset godina. MeĊutim ovaj
razvoj neće zahtijevati pretjerano širenje u smislu obuhvaćanja novog prostora. HEPOK ima
244
dovoljno prostora (koji je devastiran ili otunen) za dalji razvoj. U sliĉnoj situaciji su i ostala
poduzeća koja smo pobrojali.
Gospodarski subjekti
Danas, nakon nekoliko godina oporavka i obnove, na podruĉju općina Mostar djeluju slijedeći
vaţniji gospodarski subjekti;
Hepok "Plantaţe Mostar" d.d. Mostar. Poduzeće je nastalo tijekom rata reorganiziranjem
bivšeg poslovnog kompleksa Holding "Hepok" d.d. Mostar. Predratnih 800 ha vinograda i
voćnjaka su uništeni ili devastirani, pa se proizvodnja odrţava na manjim površinama, dok se
dio njih zasijava ţitaricama. Dokapitalizacija poduzeća nije izvršena.
Vinarija “Mostar”. Vinarija je osposobljena za rad. Ĉeka modernizaciju i zbog nedostatka
sirovine radi tek manji dio godine, i to sa 15-20% svojih realnih kapaciteta.
Apro "Florami" d.d. Mostar. Izvršena je dokapitalizacija poduzeća od strane tvrtke
"Zrinjevac" iz R Hrvatske. Od ukupno 10 ha raspoloţivih i ratom oštećenih staklenika, do
sada je osposobljeno 2,5 ha u kojima se proizvodi cvijeće (gerberi, ruţe i lukovice). Njima je
kasnije dodato još šest obnovljenih staklenika površine 3 ha u kojima se proizvodi rano
povrće i cvijeće. Poduzeće raspolaţe i s oko 30 ha površina na otvorenom.
"Farma krava Buna” . Prije rata Farma je raspolagala objektima za smještaj 550 muznih
krava, pratećim objektima za stoĉarsku proizvodnju i oko 230 ha oraniĉnih površina na
lokalitetima Buna, Mostarsko blato i Kneţpolje. Tijekom rata objekti Farme su devastirani,
osnovno stado je otuĊeno i uništen je natapni sustav. Danas na Farmi nema stoĉarske
proizvodnje. Objekti za smještaj krava koriste se s vremena na vrijeme za pruţanje usluga
karantena za uvezenu stoku. Nadstrešnica za mehanizaciju i štala za telad dati su pod zakup
(skladište graĊevinskog materijala i pilana). Na oko 120 ha raspoloţivih površina na lokalitetu
Buna podignuti su nasadi vinograda “Revitaplant”.
Ribogojilišta. “Norfish” Blagaj d.o.o. je privredno društvo registrirano za proizvodnju,
preradu i transport ribe. Ribogojilište u svom sastavu ima mrijestilište, rastilište i tovilište,
izgraĊeno na izvoru rijeke Bune. Ribogojilište je osnovano 1951. godine kao drţavno
poduzeće, a današnje poduzeće je nastalo ulaganjem norveške kompanije u drţavno poduzeće
ĉime je vlasnik postala norveška kompanija.Tovilište ima površinu od 6.000 m2 i kapaciteta
250 tona konzumne ribe. Na lokaciji HA Salakovac postavljeni su kavezi površine 2.100 m2
kapaciteta 600 tona konzumne ribe. Na istoj lokaciji napravljena je i tvornica za preradu ribe
kapaciteta 2.500-3.000 tona godišnje. Danas je Norfish glavni proizvoĊaĉ ribe u FBiH, a u
perspektivi bi trebao biti i glavni izvoznik preraĊene ribe na trţište EU. Jedna od rijetkih
privrednih grana koja u 2009. biljeţi rast prihoda je uzgoj ribe. Procjenjuje se da na podruĉju
grada moţe biti uzgojeno i do 5.000 t konzumne ribe. Trenutno na podruĉju grada posluje
nekoliko velikih ribogojilišta: „Norfish Blagaj“, „Salmon“ i „Laks“, te nekoliko manjih kao
što je „Forele“, „Pastrmka“, „Riba Co“, „Vojno-Marić“. Ukupna proizvodnja konzumne
ribe se procjenjuje na 1000 t na podruĉju Grada Treba istaći da dva proizvoĊaĉa „Norfish
Blagaj“ i „Laks“ posjeduju EU izvozni broj i da su oni orijentirani ka izvozu. MeĊutim, ovaj
245
sektor dosta i uvozi. Oni uvoze ikru i riblju hranu. Uvoz iznosi i do 30 % prometa. Procjenjuje
se da ovaj sektor zapošljava 150 do 200 radnika. Najuspješnija kompanija u ovoj oblasti je
Norfish Blagaj, doo Mostar. To je integralni uzgajivaĉ ribe, koji u svom sastavu ima
mrjestilište, uzgoj i preradu ribe. Trenutno proizvode samo kalifornijsku pastrmku koju
plasiraju oĉišćenu i neoĉišćenu u ledu. Trenutni kapacitet je 560 t ribe, a oĉekuju dostizanje
proizvodnje od 1500 t. Trenutno oni izvoze do 65 % proizvodnje, koja ukljuĉuje i vlastitu i
ribu proizvedenu kod kooperanata. Strategija budućeg razvoja je jednostavna: jednostavni
proizvodni asortiman koji se zasniva na filetiranoj ribi, smrznutoj ili osušenoj.
U narednih deset godina oĉekuje se da će se udvostruĉiti proizvodni kapaciteti. Pošto se
većina uzgoja odvija u kaveznom sistemu razvoj ovog sektora neće imati previše zahtijeva za
širenjem na nove površine. Ovaj sektor otvara mogućnosti za osnivanje malog biznisa koji bi
se mogao baviti proizvodnjom opreme: za odrţavanje kaveza i proizvodnju kaveza, te za
sortiranje, kao i ambalaţu. Imajući u vidu tradiciju koju ima Grad u oblasti metalne industrije
ovo bi mogao biti atraktivan pravac razvoja malog biznisa.
"Ţitopromet" d.d. Mostar. U sklopu ovog poduzeća postoje slijedeći kapaciteti; silosi
(35.000 t smještajnog prostora), mlinovi (150 t/dan), industrijska pekara, pogon za
proizvodnju tjestenine (200 t godišnje), te pogon nusproizvoda mlinske industrije (stoĉno
brašno-mekinje). Silosi u Raštanima su uništeni, dok su štete na pogonu i silosima u tvornici
sanirane. Poduzeće u svom sastavu ima i industrijsku pekaru u Ljubuškom. Pogon pekare radi,
ali smanjenim kapacitetom i postupno se vrši preorijentacija na proizvodnju sitnog peciva
koje postiţe veću cijenu na trţištu. Pogon za proizvodnju tjestenine nije pretrpio veće štete, ali
ne radi uslijed nedostatka trţišta. Poduzeće nije dokapitalizirano.
"Movita" Mljekara, d.d. Mostar. Dokapitalizirana je od strane Biskupskog Caritasa.
Kapacitet mljekare je 35.000 litara dnevno, a današnja proizvodnja je daleko ispod kapaciteta.
Pogon je kompletno renoviran i instalirana je nova tehnološka linija za proizvodnju mlijeka i
mlijeĉnih proizvoda. Ulazna sirovina se osigurava otkupom od poljoprivrednih proizvoĊaĉa sa
podruĉja Mostara, Ĉitluka, Ĉapljine i Stoca, a dio se preuzima sa farme krava "Vita-vi" Višići.
Pogon u svom proizvodnom asortimanu ima konzumni program sastavljen od svjeţeg mlijeka,
kiselog mlijeka, jogurta, vrhnja, svjeţeg sira i maslaca.
Ulazna sirovina se osigurava otkupom od poljoprivrednih proizvoĊaĉa sa podruĉja Mostara,
Ĉitluka, Ĉapljine i Stoca, a dio se preuzima sa farme krava "Vita-vi" Višići. Pogon u svom
proizvodnom asortimanu ima konzumni program sastavljen od svjeţeg mlijeka, kiselog
mlijeka, jogurta, vrhnja, svjeţeg sira i maslaca.
Obrazovne i znanstvene institucije. Mostar je prije rata bio i danas ostao centar obrazovnog
i znanstveno-istraţivaĉkog rada u poljoprivredi. Taj rad veoma uspješno provodi se kroz
Agronomski i prehrambeno tehnološki fakultet Mostar Sveuĉilišta u Mostaru
Agromediteranski fakultet Univerziteta Dţemal Bijedić u Mostaru, te Federalni
agromediteranski zavod u Mostaru.
246
Strateška opredjeljenja – rješenja
Saĉiniti strategiju razvoja poljoprivrede.
Saĉiniti Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave.
Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i harmonizirati
isti sa MPŠV.
Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini.
Organsku proizvodnju hrane usmjeravati u zaleĊu grada Mostara.
Strateški se i dalje usmjeriti na oblast vinogradarstva/vinarstva i oĉuvanje
autohtonosti vina „ţilavke“ i „blatine“.
Intenzivirati i posticati uzgoj voćnih kultura: šipka, smokve i masline, (realizirati
plan brandiranja trešnje Alice).
Preradu voća i povrća usmjeriti u brandove (Ċem od smokve, breskve, kaisije, sok
od divljeg šipka).
Uspostaviti otkup, proizvodnju i preradu ljekobilja u destilate od ljekovitog bilja i
igliĉastog drveća (jela, smreka, bor). Instalirati sušare za gljive (vrganj) i ostale
šumske plodove
Gdje je god moguće raditi manje natapne sustave, gdje nije moguće uspostvljati
male bušotine kao alternativa natapnom sustavu
Bunu, Ortiješ i padine Podveleţa okrenute prema gradu zaštititi od paše ovaca.
247
14.6. OPĆINA NEUM
Stanje
Općina Neum je smještena na jugu Bosne i Hercegovine i jedina je općina u drţavi koja
izlazi na Jadransko more. Sa sjeverne strane graniĉi sa općinom Ĉapljina, istoĉni dijelovi
dodiruju podruĉje općine Ravno dok je jugoistoĉni dio omeĊen Dubrovaĉkom rivijerom.
Zapadni dio općine Neum graniĉi sa općinom Metković. Sloţenost geološke graĊe, tektonska
razlomljenost i litološka raznolikost omogućili su vodi više nego igdje da stvori u kraškom
reljefu mnoštvo škrapa, ponora i jama, špilja i pećina, kamenica i lokava. O raznolikosti i
bogatstvu kulturno - povijesne baštine Neuma i neumskog zaleĊa svjedoĉe mnogi vidljivi
arheološki lokaliteti iz razliĉitih povijesnih razdoblja. Dominira blaga mediteranska klima.
Na površini općine od 225 km2, ţivi 4.542 stanovnika s gustoćom naseljenosti od 21,5
stanovnika po km2. Samo podruĉje grada Neuma predstavlja urbani prostor, dok neumsko
zaleĊe posjeduje sve odlike ruralnog kraja.
Po spolnoj strukturi ţena je 55%, a muškaraca 45%, oko 720 ţitelja je mlaĊih od 15 godina,
3037 osoba je izmeĊu 15 i 64 godine, te oko 1100 ţitelja imaju preko 64 godina starosti. Stopa
prirodnog prirasta se zadnje ĉetiri godine povećala sa 0,5% na 0,59 % koliko je bilo 2010
godine, posebno je alarmantno stanje u naseljima neumskog zaleĊa gdje svake godine imamo
veću stopu mortaliteta od nataliteta.
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje broj uposlenih osoba iznosi 1207, a broj
neuposlenih je 355. Od ovog ukupnog broja nezaposlenih znaĉajno je istaknuti da ih je najviše
sa SSS ukupno njih 253, zatim VSS 19, VŠS 14, dok ostali ne uposleni pripadaju grupi NKV.
Općina Neum zauzima teritoriju od 226 km2 što predstavlja oko 5 % teritoritorijalnog udjela
HNŢ – a. Prostornu strukturu općine ĉine urbani dio vezan za sam grad Neum gdje ţivi
ukupno 2.000 stanovnika, dok ruralni dio ĉine 27 okolnih sela sa 2.857 ţitelja. U ukupnom
prostoru općine na poljoprivredno zemljište otpada 15.014 ha . Od toga na obradive površine
otpada 904 ha, a na livade i pašnjake 14.110 ha. Mjesne zajednice općine su : Neum, Gradac,
Hutovo, Gornje i Donje Hrasno. S obzirom na nadmorsku visinu od 0 do 360 metara i sa
svojom blagom mediteranskom klimom Neum je općina pogodna za sadnju maslina,vinove
loze, velikog broja voćaka, aromatiĉnog bilja, kao i za uzgoj pĉela. U neumskom zaleĊu
55
Statistiĉki godišnjak/ljetopis 2011 (Izvor za broj naseljenih mjestab za sve općine u ţupaniji HNŢ)
Broj stanovnika 4542
Površina 225 km2
Poljoprivrednog zemljišta u ha 8.535
Obradiva površina u ha 915
Broj naseljenih mjesta55
27
248
tradicijski se stoljećima ljudi bave stoĉarstvo uzgajajući ovce i koze. MeĊutim glavna
odrednica razvoja općine, još od daleke 1965 godine je turizam.
Infrastruktura na podruĉju općine Neum zadovoljava sve aspekte gospodarskog i društvenog
ţivota.
Putna mreţa okosnica prostornog razvoja kroz povijest i danas vezana je za prolazak
Jadranske magistrale 1965. godine koja spaja Split sa Dubrovnikom kroz Neum. TakoĊer na
brţi turistiĉki razvoj općine puno je utjecala i blizina magistralnog puta i ţeljezniĉke pruge
Sarajevo – Ploĉe. Mreţu sekundarnih pravaca ĉine regionalne i lokalne ceste, ( Neum - Stolac
i Neum - Ravno), a za zadovoljenje postavljenih ciljeva za siguran, trajan i pouzdan promet
nuţno je izgraditi, dograditi i opremiti sve kategorije prometnica. Krucijalni infrastrukturni
zahvat predstavlja dogradnja vodoopskrbnog sustava Gabela – Svitava – Neum , koji bi
osigurao dovoljne koliĉine vode pogotovo u ljetnim mjesecima. Ovaj infrastrukturni
nedostatak pod hitno nalaţe svoje rješenje, kako bi općina Neum u budućnosti razvila u punoj
mjeri svoj turistiĉki potencijal.
Elektro energetski sustav nije fokus radikalne revitalizacije.
Izletišta, znamenitosti i vjerski objekti, u Vranjevu Selu nalazi se glasovita nekropola humske
gospode Nikolića, sa oĉuvanih 160 stećaka i od 2005. uvršteni su na listu nacionalnih
spomenika. Kad spominjemo lokalitete stećaka na prostoru općine onda svakako treba
spomenuti jednu od najljepših nekropola u Dobrovu pod Humcem. Uz put Neum - Stolac u
Moševićima, sagraĊena je 1897. crkvica Svih svetih. Crkva Svete Ane u Gracu obnovljena je
1619. i jedan je od najstarijih sakralnih objekata u ovom dijelu Hercegovine. Sakralne objekte
na prostoru općine upotpunjuje i Svetište Kraljice Mira u Hrasnom. Na lokalitetu Prisjeka
nalazi se urbanizirano pretpovijesno naselje (oko 4000. god. pr. Krista), blizu kojega je dobro
oĉuvani stari Hutovski grad ( Hadţibeg - grad), pored kojeg prolazi i danas uoĉljivi „put
soli“ od Stona prema Bosni. A najznaĉajniji graditeljski pothvat suvremenog doba je svakako
izgradnja poĉetkom 20 stoljeća ţeljezniĉke pruge Ĉapljina - Dubrovnik, koja je prolazila i
Neumskom općinom.
Gospodarski aspekti upućuju na jednonamjensko korištenje podruĉja, i to na priobalnom
podruĉju: turizam, trgovina i ugostiteljstvo, a na kontinentalnom dijelu poljoprivreda . U
novije vrijeme nešto je intezivnija plasteniĉka proizvodnja povrća, ponajviše paprike, salate i
krastavca. Prije rata pogotovo u Gradaĉkom polju bila je zastupljena proizvodnja duhana a
danas je svedena na minimum. Ukupna agrarna privreda realizirala se putem plasmana i
zadovoljavanja hotelskih potreba za vrijeme turistiĉke sezone u Neumu i Dubrovniku.
Današnja poljoprivredna proizvodnja većinom se temelji na uzgoju maslina kojih u općini ima
preko 12.000 stabala, autohtone sorte „oblice“. Ovo podruĉje ima i znaĉajnu proizvodnju
meda sa proizvodnim kapacitetom od 3.500 košnica. Veliki problem razvoju poljoprivredne
proizvodnje pogotovo u podruĉju neumskog zaleĊa predstavlja nedostatak vode, što
poskupljuje samu proizvodnju koja ne moţe biti konkurentna. Na podruĉju općine postoje
programi ribarstva i školjkarstva, a moguće ih je razvijati oko poluotoka Kleka. MeĊutim
turizam predstavlja zamašnjak razvoja cijele privrede u općini, strategijski gledano u
budućnosti ima najveći potencijal za razvoj. Danas Neum turistiĉkom trţištu nudi više od
6000 kreveta , od ĉega na hotelski smještaj otpada 1810.
Trenutaĉno na podruĉju općine Neum egzistira 74 registriranih poduzeća i 43 samostalne
obrtniĉke radnje. Obiteljska gospodarstva uglavnom se bave mješovitom poljoprivrednom
249
proizvodnjom u kojoj preovladava proizvodnja maslina, smokava, stolnog i vinskog groţĊa i
povrća, te od stoĉarske proizvodnje moţemo izdvojiti pĉelarstvo, ovĉarstvo i kozarstvo. Od
1998. do 2002. trgovina u Neumu doţivjela je pravu ekspanziju, jer su formirane na ovom
prostoru dvije samostalne drţave, razliĉitih carinskih i poreznih opterećenja. Nastalo je
desetak većih trgovaĉkih objekata, koji su tijekom turistiĉke sezone opskrbljivali susjedne
gradove. MeĊutim ujednaĉavanje carinskih i poreznih propisa u BiH i Hrvatskoj utjecalo je na
to da se trgovina vrati u svoje realne okvire. Najznaĉajnija obiteljska poljoprivredna
gospodarstva su: Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo „Karaka“ i „Ankora“ koja se bave
kaveznim uzgojem lubina i orade te uzgojem školjki. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo
„Bogoje“ koja uzgaja svinje i piliće. Poduzeće „Judik“ kome je osnovna djelatnost obrada
drveta i proiozvodnja namještaja. MeĊutim gospodarski naveći znaĉaj za općinu Neum
predstavljaju hotelski kapaciteti od kojih posebno izdvajamo: Neum, Sunce, Zenit i Stella.
Strateška opredjeljenja – rješenja
Izraditi srednjoroĉnu strategiju razvoja poljoprivrede općine.
Saĉiniti Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave.
Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i
harmonizirati isti sa MPŠV.
Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini.
Organsku proizvodnju hrane posticati u biljnom i animalnom proizvodu.
Poljoprivredu podesiti zahtjevima bliţih gradskih centara (Neum,
Dubrovnik).
Strateški se opredijeliti proizvodnji: vinogradarstva, maslinarstva, smokve,
šipka, kaveznog uzgoja ribe i školjki. (racionalnije iskorištavanje morskih
resursa u smislu kaveznog uzgoja ribe i školjkarstva).
U strukturi stoĉarstva stimulirati proizvodnju ovaca i koza.
Stimulirati otkup i preradu ljekovitog bilja, kao i proizvodnju meda.
Dogradnja vodoopskrbnog sustava Gabela – Svitava – Neum , koji bi
osigurao dovoljne koliĉine vode.
Razvoj turizma i marikulture uvjetovan je boljim gospodarenjem otpadnim
vodama zbog ĉega je nuţno poboljšanje kolektora za preĉišćavanje otpadnih
voda.
Aktiviranje i promoviranje turistiĉkih resursa u neumskom zaleĊu, proširenje
turistiĉkih kapaciteta u priobalju.
U prostornom planu predvidjeti izgradnju manjeg pristaništa i marine.
250
14.7. OPĆINA PROZOR/RAMA
Stanje
Općina Prozor/Rama se nalazi u sjevernoj Hercegovini, na prijelazu iz Hercegovine u Bosnu.
Ovaj zemljopisni prostor opkoljen je visovima i omeĊen obroncima visokih planina, koji tako
ĉine zatvorenu, izoliranu, ali unutra skladnu cjelinu. Općinu Prozor/Rama sa sjevera od
vrbaske doline odvajaju obronci planina Raduše, Vranice i Zeca. Prijevoj Makljen je i
meĊurjeĉno razvoĊe jadranskog i crnomorskog sliva. Sa istoka od Klisa, Prozor/Ramu dijele
Studena planina i Bokševica, a s juga obronci planina Ĉvrsnice i Vrana. Zapadna granica ide
planinom Ljubušom koja je dijeli od duvanjskog podruĉja. Prozor/Rama se, prema svojoj
konfiguraciji dijeli na: Gornju, Srednju, te Donju Ramu.
Općina obuhvaća površinu od 477 km2, od ĉega je 44,34% poljoprivrednog zemljišta, 44,80%
šumskog zemljišta i krša, te 7,26% površine pod naseljima, vodom sa akumulacijama HE
Rama i Jablanica. Pod vodom potopljenog ramskog podruĉja, nastankom Jablaniĉkog jezera
1955. godine, nalazi se 3,2 ĉetvorna kilometra, a nastankom Ramskog jezera 1968. godine
potopljeno je još 12,6 ĉetvornih kilometara. Po administrativnoj podjeli Prozor/Rama se nalazi
u Hercegovaĉko-neretvanskoj ţupaniji, Federacija BiH, a po crkvenoj podjeli pripada
Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Prema zadnjem sluţbenom popisu stanovništva općina
Prozor/Rama imala je 19.760 stanovnika rasporeĊenih u 63 naseljena mjesta, meĊutim prema
izvoru „Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija u brojkama” (2010.) trenutaĉno u opĉini
Prozor/Rama ţivi 15.984 stanovnika. Konfiguracija tla uvjetovala je da se neka njena naselja
nalaze na svega 300, neka i manje, a neka iznad 900 metara nadmorske visine, dok visinski
raspon Općine obuhvaća nadmorsku visinu od 270-1956 metara. Visina od 270 metara
vezana je za maksimalnu razinu vode u Jablaniĉkom jezeru, iako se i dio potopljene površina
treba uraĉunati u vlasništvo općine Prozor/Rama.
MeĊutim, i pored toga klimatski uvjeti i u planinskim mjestima nisu surovi zahvaljujući
utjecaju mediteranske klime koja prodire dolinom rijeke Neretve i Rame. Zato je cijeli ovaj
kraj vrlo prijatan i pitom od pamtivjeka bio privlaĉan za ĉovjekovo stanište. Kroz
Prozor/Ramu je u antiĉko doba prolazila rimska cesta od Solina prema središnjoj Bosni.
Danas kroz Ramu prolazi magistralna cesta M16.2 od Mostara prema Bugojnu, te Regionalnu
cestu R418 koja spaja Prozor/Ramu s zapadne strane prema Tomislavgradu, Livnu te ĉini
najbliţu izravnu vezu prema Splitu i Makarskom promorju i regionalnu cestu R418b
Broj stanovnika 15 984
Površina 477 km2
Poljoprivrednog zemljišta u ha 24.767
Obradiva površina u ha 9.179
Broj naseljenih mjesta 56
251
Prozor/Rama-Butrović Polje-Konjic koja nije u potpunosti završena kao i istoĉni krak ove
ceste, kojim bi Općinu Prozor/Rama spojila s Fojnicom odnosno Sarajevom, što bi ĉinilo
najkraću prometnu vezu Središnje Bosne i Sarajeva sa Jadranskom obalom, odnosno
Makarskom i Splitom.
Općina Prozor-Rama admistrativno pripada Hercegovaĉko-neretvanskoj Ţupaniji/Kantonu, te
je od admistrativnog sjedišta Mostar udaljena 80 km, dok je od Sarajeva udaljena 120 km.
Najbliţa ţeljeznca od sjedišta Općine je 33 km i nalazi se u Jablanici, a najbliţa pomorska
luka je u Ploĉama u Republici Hrvatskoj. Najbliţe zraĉne luke nalaze se u Mostaru i
Sarajevu, kao i zraĉna luka Split koja je od sjedišta Općine udaljena 135 km.
Hidrografija
Prostor općine Prozor/Rama ne odlikuje se izrazito gustom mreţom vodotoka u G.Rami, jer
su skoro svi vodotoci potopljeni izgradnjom HE Rama. Jugoistoĉni dio općine je bogat
vodotocima: sa lijeve strane Rama prima pritoke Krupić, Riku i Prozorĉicu koje zajedno ĉine
Dušĉicu, zatim Klekovnicu i Tošćanicu, dok sa desne strane prima Šerovinu i Višnjanski
potok koje ĉine Crimu, Graĉanicu, te neke manje potoke. Površinske vode javljaju se na
dodiru sa nepropusnim slojevima i obrazuju manje ili veće vodene tokove. Vode sa ovoga
podruĉja gravitiraju jadranskom slivu. Najveća rijeka ovoga podruĉja je Rama, koja
odvodnjava izrazito planinska podruĉja.
Rijeka Rama raspolaţe znatnim hidroenergetskim potencijalom, koji je u najvećoj mjeri
iskorišten. Pored rijeke Rame bitno je spomenuti i Ramsko jezero koja je hidroenergetska
akumulacija nastala pregraĊivanjem rijeke Rama. Površinom od 1550 ha predstavlja jedno od
najvećih vještaĉkih jezera. Nalazi se na 595 m.n.v., duţina mu je oko 11 km, a širina
mjestimiĉno i do 7 km, kod maksimalne kote. Mogućnost akumuliranja vode iznosi 466
miliona kubnih metara. Veoma je bogato ribom i ima turistiĉki znaĉaj.
Elektroenergija
Na podruĉju Općine Prozor/Rama proizvodnu i distributivnu djelatnost obavlja JP
Elektroprivreda „Herceg Bosna“ d.d. Mostar u ĉijem je sastavu proizvodni
elektroenergetski objekt – HE Rama. IzgraĊene su i tri male hidroelektrane koje su u
privatnom vlasništvu ukupne snage cca 3 MW. Distributivnu djelatnost u g l a v n o m
o b a v l j a E P H Z H B c c a 9 5 % , a samo manjim dijelom obavlja JP EPBiH.
Vodoobskrba
Snabdjevanje vodom općinskog središta, grada Prozora, datira još od 1908. godine, kada je
bilo kaptirano nekoliko brdskih izvora u Grmićima. Budući su kapacitet i kvalitet vode
ovih izvorišta bili nezadovoljavajući, traţena su kvalitetnija rješenja. Oko 1,5 km istoĉno od
Prozora/Rame, na koti 550 m n.m. izvire jako vrelo „Krupić“ za kojeg je u sušnom periodu
1935. godine utvrĊen kapacitet od 426 l/s. Isto je kaptirano 1962. godine za potrebe novog
vodovoda. Sustav vodo snabdijevanja se sastoji od sljedećeg: voda se iz sa izvorišta
Krupić crpi uz pomoć crpne stanice (tri crpke kapaciteta 45 l/s), te se putem tlaĉnog
cjevovoda dovodi u vodospremu „Krĉa“ volumena 2x450 m3, zatim gravitacijski u
vodospremu „Ĉukur“, odakle se voda dalje distribuira do potrošaĉa. Zbog rastućih potreba
za vodom, 1980. godine vodovod je proširen novom crpkom i ugradnjom novih
252
cjevovoda, ĉime je dugoroĉnije riješen problem snabdijevanja vodom grada i dijela seoskih
naselja (Hurija, Brilice, Ogaje, PodgraĊe,Trusliĉevina, Duţice, Bare, Vareš Mahala), a u
tijeku je izgradnja vodoopskrbnog sustava za sela G.Rame.
Prometnice
Općina Prozor/ Rama je po svom prostornom poloţaju oslonjena iskljuĉivo na cestovne
prometnice, a posebno na magistralnu prometnicu M16.2. Preko ove ceste Općina je
ukljuĉena u prometni sustav Bosne i Hercegovine i njenog prostornog okruţenja. U
cjelokupnoj prometnoj mreţi Bosne i Hercegovine magistralne ceste M16 i M16.2 ĉine
najkraću prometnu vezu izmeĊu Hercegovine i juţne Dalmacije i zapadne Slavonije,
odnosno centralnog dijela kontinentalne Hrvatske i njenog sjevernog i sjeverozapadnog
zaleĊa. Ona takoĊer presijeca magistralne ceste M4 i M5 koje popreĉno sijeku Bosnu i
Hercegovinu, ĉime postaje i sastavni dio cjelokupnog prometnog sustava zemlje. Ukupna
duţina magistralne ceste M16.2 kroz podruĉje Općine Prozor/ Rama je 45.14 km.
regionalne ceste Prozor-Varvara-Tomislavgrad duţine 45 km, koja je u potpunosti dovršena
2005.god., zatim Regionalna cesta Prozor-Mejnik-B.Polje koja još nije asfaltirana.
Lokalni putevi još nisu kategorizirani, znaĉajni lokalni pravci su Varvara-Orašac-Blidinje
(asfaltirana u duţini 12 km do Orašca, MeĊugorje – Podbor – K.Polje u potpunosti završena,
Prozor-Uzdol, Lug-Papci. Drugi seoski putevi su uglavnom asfaltirani ili betonirani.
Kulturno povijesno nasljeđe
Trenutno su na prostoru Općine Prozor/Rama tri lokaliteta proglašena nacionalnim
spomenicima od strane Komisije za oĉuvanje nacionalnih spomenika. Nacionalni
spomenici su:
Arheološko podruĉje i ostaci Stare tvrĊave u Prozoru/Rami.
Franjevaĉki samostan i Crkva Uznesenja Blaţene Djevice Marije u Šćitu.
Dţamija u Lizopercima kao graditeljska cjelina.
Vaţno je spomenuti kulturno naslijeĊe koje se nalazi pod vodom Ramskog jezera; most u
Klancu, groblja u Proslapu,Luĉićima, Kopĉićima. Podvodna baština je interesantna za ronioce.
Treba spomenuti ostatke autohtonih sela Zahum i Jaklići, te bogatu baštinu u dijelu Uzdola (
Gradac-ne ispitano rimsko naselje te Banja Luĉicu.
Razvoj turizma
Prirodne ljepote ovog kraja mogu izuzetno posluţiti za razvoj turizma i turistiĉkih sadrţaja
ovog kraja. Podruĉje Ramskog jezera – rekreacija, ribolov i dr.. Planinsko podruĉje: Makljen,
Raduša, Vran za razvoj zimskog turizma. U oba sluĉaja postoji problem velikih
kamenoloma dolomita koji u svojoj poodmakloj eksploataciji u znatnoj mjeri mogu loše
utjecati na ove izvanredne mogućnosti (potrebno-saniranje ili izmještanje). Podruĉje općine
Prozor/Rama je dijelom prostora ukljuĉena u Park prirode”Blidinje”, a blizina skijališta
Blidinje cca 25 km, Kupres cca 40 km, Raduša cca 20 km otvara mogućnost razvoja školskih
skijališta (Makljen), te mogućnost smještaja za potencijalne skijaše na navedenim skijalištima.
253
Privredni razvoj
S obzirom na nizak stupanj urbanizacije, prostor ramskog kraja moţe se smatrati preteţno
ruralnim. Zbog toga ruralni koncept moţe postati jedan od bitnih elemenata sveukupnog
razvitka Općine. Neke ruralne karakteristike Općine mogu biti temelj tog koncepta. To
su prije svega oĉuvan okoliš i ogromni potencijali za formiranje sportsko rekreacijskih
prostora unutar turistiĉkih zona koje mogu biti temelj razvoja ruralnog turizma. Uz bogatstvo
povijesnih spomenika i tradicionalnog oblika ţivljenja snaţan poticaj ovoj djelatnosti
mogu dati kvalitetni kapaciteti stambenih objekata u ruralnom prostoru ĉiji viškovi
kapaciteta mogu biti poĉetni poticaj.
Poljoprivrednu strukturu u Općini karakterizira dosta visok ukupni posjed uz znatno niţu
raspoloţivost oraniĉnog zemljišta. Pored toga, posjed je usitnjen, i to u prosjeku na ĉak 10
parcela koje su meĊusobno udaljene i do nekoliko kilometara. Struktura površina po naĉinu
korištenja znatno je nepovoljnija na ovom podruĉju, pa se prema tome moţe ocijeniti da su na
ovako sitnim gospodarstvima proizvodne mogućnosti ograniĉene. Na temelju već
predstavljenih podataka jasno je da Općina raspolaţe sa dosta ograniĉenim zemljišnim
kapacitetima za poljoprivrednu proizvodnju, koja svojom prirodnom konfiguracijom upućuje
na dosta jasne pravce njihovog budućeg korištenja. Od ukupno 47.737 ha, obradivog je 8.855
ha i 3.782 ha oranica, od kojih je 58 ha pod ţitaricama, 505 ha povrtnog bilja, 3.070 stoĉnog
krmnog bilja, 40 ha ugara i 80 ha neobraĊenog zemljišta.
Tip Dekorativa d.d., odnosno punosistemsko ribogojilište "Krupić" vrši uzgoj riblje mlaĊi,
datira iz 1989. godine, a raspolaţe ukupnom površinom od 16.587 m2, odnosno korisnom
površinom od 7.877 m2. Ribogojilište ĉine objekti mrjestilišta, bazeni za uzgoj mlaĊi, bazeni
za uzgoj konzumne pastrve (tovilišta) i bazeni za uzgoj matica (matiĉnjaci), a proizvodni
kapacitet omogućava uzgoj mlaĊi od cca 3 mil., odnosno 30 tona konzumne pastrve.
Objekt je izgraĊen u svrhu uzgoja riblje mlaĊi za potrebe poribljavanja Ramskog i
Jablaniĉkog jezera, rijeke Neretve, Buškog blata, ostatka korita rijeke Rame i pritoke
navedenih rijeka. Na jezeru postoji nekoliko ribnjaka kao “Kavezni uzgoj”, a i druga manja
betonska ribogojilišta ”Lug”, “Perići”, Duge. Kavezni i betonski uzgoj-tov pastrve ukupnog
kapaciteta 80-100 tona godišnje. Ramsko jezero otvara mogućnost uzgoja ribe u kavezima,
moguća proizvodnja oko 500 tona/godišnje.
Ĉolakkommerce d.o.o. posluje od 1996.godine. Iskljuĉivo se bavi otkupom šumskih
plodova i to: šumskih jagoda, borovnica, malina, kupina i sve vrste gljiva. U sezoni
zapošljava 20 radnika na preradi i 50 radnika na otkupnim stanicama u cijeloj BiH. U
budućnosti planira vršiti zamrzavanje i pakiranje šumskih plodova po 250 gr za prodaju na
domaćem i inozemnom trţištu. Za sve šumske plodove ima potpisane ugovore za prodaju na
švedskom trţištu.
Šumski plod“ d.o.o Prozor/Rama je specijaliziran za otkup, doradu i preradu ljekovitog bilja,
gljiva i šumskog jagodiĉastog voća. Prema obimu dorade poduzeće je meĊu većim u BiH sa
rejtingom kvalitete i certificirane proizvodnje. Ukupan otkup je izvozno orjentiran.
Destilerija “Jelić-Balta” prva je i jedina tvrtka koja se bavi proizvodnjom i flaširanjem
poznate ramske rakije u Općini. Obiteljsko gospodarstvo Nikolić specijalizirana proizvodnja
„Ramska rakija“; Obiteljsko gospodarstvo Jurić sa proizvodima od voća; Obiteljsko
gospodarstvo Markešić- Proslap sa organskom proizvodnjom povrća.
254
Rama Milch – Rumboci specijalizirana za proizvodnju tvrdih sireva u tipu livanjskog sira. ZZ
Promilk Prozor/Rama je formirana 2000. godine s programom proizvodnje tvrdih sireva
Lovaĉko društvo “Vepar” postoji već više od pola stoljeća i jedno je od najvećih društava na
podruĉju Hercegovine, društvo broji oko 300 ĉlanova, a ono s ĉime se ovo društvo najviše
ponosi je veliki broj mladih ĉlanova, ali i onih starih koji još uvijek ne namjeravaju odustati
od lova, jer u tome jednostavno uţivaju. Treba posebno naglasiti da na podruĉju općine
postoji uzgoj jelena lopatara “farma Klanac-Filipović” cca 50 kom., a treba izdvojiti i
nekoliko poligona sa divljim svinjama za obuku lovaĉkih pasa.
Galić commerc d.o.o Prozor/Rama specijaliziran za proizvodnju svinjskog mesa. Proizvodnja
ima karakter robnosti i za HNŢ/K predstavlja jednog od vodećih proizvoĊaĉa. Udruga pĉelara
„Maslaĉak“ Prozor/Rama broji više od 100 ĉlanova sa aktivnostima na podizanju razine
znanja i osavremenjavanja u suradnji sa USAID Farma u implementaciji razliĉitih projektnih
aktivnosti.
Udruga voćara „Ramski plod“ Prozor/Rama je jedno od prepoznatljivih udruga sa ciljem
organizirane proizvodnje, prerade i plasmana proizvoda. Razvoj malinarstva u suradnji sa
UNDP je aktuelan poljoprivredni program, gdje je u implementaciji 45 uĉesnika koji
zasnivaju malinjake i već je u 2011. godini podignuto 6,6 ha maline sorte Polka
Na podruĉju općine djeluju tri zadruge. ZZ "Agropromet" . Djelatnost joj je otkup
poljoprivrednih proizvoda i trgovina repromaterijalom za poljoprivredu. ZZ “Agrorama”
nova je zadruga. Ima dva uposlena i 175 zadrugara. Glavna joj je djelatnost otkup mlijeka. ZZ
“Promilk” najmlaĊa je zadruga u Općini.
Velike livadske i pašnjaĉke površine iskoristiti za stoĉarstvo (ovce i koze).
U prioritetu kreditirati nabavku priplodnih junica „Montafonac“, ovaca i koza, u cilju
snadbijevanja sirovine za postojeće mljekare, te proizvodnju ribe. Pastrvu proizvoditi na
rijekama, a na jezeru, zbog visokih temperatura, drugu ribu.
Strateška opredjeljenja općine su: mlijeko, meso, riba, voće, povrće. (Riješiti problem
nedostatka mlijeka na općini, time se rješava i nedostatak mesa.) Postojeće nasade šljiva
„Poţegaĉa“ sanirati, nove površine zasnivati u većoj mjeri na autohtono voće i otpornije sorte
prema uzroĉnicima biljnih bolesti.
Uzgoj ovaca i pogotovo koza trebaju biti strateška odrednica. Potpuno ĉisti prostori daju
veliku šansu u svim proizvodnjama za organsku certifikaciju. Bogastvo prirodnim resursom –
ljeko biljem i gljivama nuţno je racionalno koristiti.
Dovršiti rekonstrukciju lokalnih cesta: Škrobuĉani-Studenac-Šibenik, Krupić-Gmići i
Graĉnica- Klek, ceste u podruĉju Proslapske planine, te dovršiti cestu do Blidinja i Raduše u
cilju stvaranja boljih uvjeta ţivota u ruralnom podruĉju.
Izvorište Krupić potrebno je zaštititi od razliĉitih vidova zagaĊenja.
Uklanjanje i sanacija postojeće općinske deponije „Duška kosa“, kao i ostalih
ilegalnih, divljih deponija na podruĉju Općine.
Razvoj rekreativnih aktivnosti koji će se temeljiti na šumama (Makljen – zimski sportovi).
Velike vodene površine proizvodno aktivirati i e-kološki zaštititi. Uspostaviti potporu
podizanja malih preraĊivaĉkih kapaciteta povezanih sa sustavom kvalitete. Razvijati ljudski
potencijal Centra za ruralni razvoj za potrebe pruţanja usluga poslovne potpore klijentima.
255
Uvesti poticaje za ribarstvo i uvesti red na trţištu mesa, izgraditi sušnicu i destileriju voća,
riješiti problem zakupa zemljišta i ravnopravnost u njegovom dobijanju.
Strateška opredjeljenja i ciljevi :
Izraditi srednjoroĉnu strategiju razvoja poljoprivrede općine.
Saĉiniti Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave.
Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i
harmonizirati isti sa MPŠV.
Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini.
Organsku proizvodnju hrane posticati u biljnom i animalnom kompleksu.
Strateška opredjeljenja općine su: mlijeko, meso, riba, voće, povrće. (Riješiti
problem nedostatka mlijeka na općini, time se rješava i nedostatak mesa).
Postojeće nasadi šliva „Poţegaĉa“ sanirati, nove površine zasnivati u većoj
mjeri na autohtono voće i otpornije sorte prema uzroĉnicima biljnih bolesti.
Prioritet posvetiti proizvodnji tradicionalne rakije šljivovice od autohtonih sorti
šljiva.
U prioritetu dati potpore nabavci priplodnih junica „Montafonac“, ovaca i
koza, u cilju snadbijevanja sirovine za postojeće mljekare.
Pastrvu proizvoditi na rijekama, a na jezeru, zbog visokih temperatura, drugu
ribu.
Bogastvo prirodnim resursom – ljeko biljem i gljivama nuţno je racionalno
koristiti.
Velike livadske i pašnjaĉke površine iskoristiti za stoĉarstvo (ovce i koze).
Velike vodene površine proizvodno aktivirati i ekološki zaštititi.
Strateški se opredijeliti za preradu voća, povrća, mlijeĉnih i mesnih preraĊevina.
(uspostaviti rashladne i preraĊivaĉke kapacitete za proizvodnju sireva u tipu
“livanjski”, voće u rakiju pekmeze, dţemove i druge proizvode).
Dovršiti rekonstrukciju lokalnih cesta: Škrobuĉani-Studenac-Šibenik, Krupić-
Gmići i Graĉnica- Klek, ceste u podruĉju Proslapske planine, te dovršiti cestu
do Blidinja i Raduše u cilju stvaranja boljih uvjeta ţivota u ruralnom podruĉju.
Donijeti temeljni dokument za upravljanje vodama. Izvorište Krupić
potrebno je zaštititi aţuriranjem postojeće dokumentacije u skladu s novim
hidrološkim istraţivanjima, izgraĊenosti na slivnom podruĉju i zakonskom
regulativom.
Uklanjanje i sanacija postojeće općinske deponije „Duška kosa“, kao i
ostalih ilegalnih, divljih deponija na podruĉju Općine.
256
14.8. OPĆINA RAVNO
Općina Ravno je smještena na krajnjem jugoistoku Bosne i Hercegovine. Proteţe se duţ
neumskog i dubrovaĉkog zaleĊa, od Hutova na sjeverozapadu do Konavala na jugoistoku,
duţine oko 80 kilometara. OmeĊena je drţavnom granicom Republike Hrvatske sa zapadne
strane i entitetskom granicom Republike Srpske s istoka. Općinsko središte – naselje Ravno
smjestilo se na uzvisini uz istoĉni rub Popova polja, koje je ureĊenjem toka rijeke Trebišnjice
postalo glavni faktor gospodarskog razvitka i ĉimbenik razvoja poljoprivredne proizvodnje.
Veliki broj spomenika materijalne kulture svjedoĉi o bogatoj povijesti ovoga kraja.
Zemljopisna pozicija, raznolikost terena i geološka prošlost daju teritoriju jedinstvene
karakteristike. Podruĉje Općine Ravno ima znaĉajke sredozemne klime s manjim
odstupanjima.
Jena od najznaĉajnijih ĉimbenika društveno-gospodarskog razvitka i korištenja prostora je
stanovništvo. Ocjena demografskih prilika na podruĉju općine Ravno ukazuje na demografske
poremećaje, jer podruĉje karakterizira demografska starost, što u budućnosti ne moţe
osigurati niti jednostavnu reprodukciju stanovništva. Općina sveukupno broji 1433 stanovnika
u 54 naseljenih mjesta, od kojih najviše stanovnika broje Ivanica (250), Ravno (244) i
Trebinja (185). Po spolnoj strukturi ţena je 60%, a muškaraca 40%, oko 36 ţitelja je mlaĊih
od 15 godina, oko 813 imaju izmeĊu 15 i 64 godine, te 539 ţitelja imaju preko 64 godina
starosti. Broj roĊenih i umrlih ukazuje na negativan prirast stanovništva. Prema podacima
Zavoda za zapošljavanje broj uposlenih osoba iznosi 59, a broj ne uposlenih je 33. Općina
Ravno ima 60 umirovljenih osoba dok socijalnu pomoć prima oko 50 osoba.
Općinu Ravno ĉini veliki, ruralni, oĉuvani prostor veliĉine 286 km². Šumske površine
obuhvaćaju 13 028 ha ili 40,33 % površine općine. U odnosu na ukupnu površinu općine oko
158,4 km² ili 49% od ukupne površine ĉine poljoprivredne površine, od ĉega:
- osobito vrijedno zemljište P1 (I, II, III, IVa i IVb bonitetna kategorija) 18,8 km²
- vrijedno obradivo zemljište P2 (V i VI bonitentna kategorija) površine 21,7 km²
- ostala obradiva zemljišta P3 (VII i VIII bonitetna kategorija) oko površine 117,9 km²
Broj stanovnika 1.433
Površina, 286 km2
Poljoprivredno zemljište u ha 11.558
Obradive površine u ha 3.140
Broj naseljenih mjesta 54
257
Infrastruktura na ukupnom podruĉju općine Ravno većim dijelom zadovoljava sve aspekte
gospodarskog i društvenog ţivota.
Putna mreţa: podruĉjem Općine prolazi magistralna cesta M20 Trebinje – Dubrovnik.
Općina Ravno ima zadovoljavajuću mreţu lokalnih prometnica, koje naseljena mjesta
povezuju s magistralnim cestama kao i općinskim centrom. Geoprometni poloţaj općine
Ravno je izrazito znaĉajan za budući razvoj cestovnih prometnica.
Elektro mreţa (nisko i visokonaponska) pokriva većinu naseljenih mjesta u općini. U
naseljima Slivnica i Grepci koji se nalaze u Mjesnoj zajednici Ivanica u izgradnji je
dalekovod 10/0,4 kV kao i niskonaponska mreţa sa odgovarajućim transformatorom.
Razvoj turizma: Turizam je za Općinu Ravno jedna od najperspektivnijih privrednih grana.
Ljepote krajolika samo 10-tak kilometara udaljene od mora i jake turistiĉke destinacije
Dubrovnika i okolice preduvjet su za razvoj turizma u ovom podruĉju. Tu se mogu razviti
boravišni, izletniĉki, ruralni, lovni, sportsko – rekreacijski, znastveni, gastro i etno – turizam.
Špilja Vjetrenica u Zavali predstavlja osobit turistiĉki proizvod, koja od 1952. godine
predstavlja zaštićeni prirodni spomenik. Vjetrenica je dobila ime po stalnom strujanju zraka
kroz njezin otvor, što je posljedica izjednaĉavanja stalne unutrašnje i vanjske temperature. S
oko 8 km dugim hodnika i 135 jezeraca u kojim obitava endemska ĉovjeĉja ribica, brojnim
kaskadama, sigastim prevlaka i razgranatim hodnicima, špilja je pravi kraški dragulj. Sa
podruĉja općine Ravno na nacionalnu listu nacionalnih spomenika BiH uvršteni su: Ravno –
Crkva sv. Mitra sa starim grobovima. Ravno – Trebinja – Crkva sv. Rok. Ravno – zavala –
Manastir Zavala (graditeljska cjelina). Ravno – Zavala (Crkvina) – Ostaci katoliĉke crkve sv.
Petra – arheološko podruĉje
Nacionalni spomenici su: Ravno – Zavala – manastir Zavala (graditeljska cjelina), Ravno –
Zavala (Crkvina)- Ostaci katoliĉke crkve sv. Petra – arheološko podruĉje
Nekropole stećaka s ovog podruĉja su Zavala – Crkvina, Belenići – groblje, Kijev Do .
groblje, Orahov Do – Donje polje, Golubinac – Groblje, te srednjovjekovni grobovi ispred
špilja Vjetrenice i Orlovice, sa oko osamdeset spomenika. Za razvoj turizma osobito je
znaĉajna i kuća hrvatskog znastvenika Josipa RuĊera Boškovića koja se nalazi u Orahovom
Dolu , kao i spomenik RuĊeru Boškoviću koji se nalazii ispred zgrade Općine u Ravnom.
Poloţaj planirane turistiĉke zone Ledenice, u blizini velike turistiĉke regije Dubrovnika u
susjednoj drţavi, ima gospodarski potencijal za razvitak turistiĉkih sadrţaja koji bi se
nadopunjavali s onim u susjednoj drţavi.
Poljoprivreda i stoĉarstvo: U ranijim periodima poljoprivreda se razvijala na temeljima
proizvodnje voća, povrća, ratarskih usjeva i stoĉarskih proizvoda. Ukupna agrarna privreda
realizirala se putem poduzeća Hepok Mostar. Današnja poljoprivredna proizvodnja se
uglavnom odvija na lokalitetu Popovog polja koje predstavlja glavni poljoprivredni resurs sa
veoma plodnim zemljištem. Osnovni preduvjet razvitka poljoprivredne djelatnosti je zaštita i
sprjeĉavanje plavljenja plodnog tla na podruĉju Općine Ravno. Zbog sve ĉešćih i obimnijih
plavljenja, kvalitetne poljoprivredne površine nisu odgovarajuće iskorištene, pa se ubuduće
oĉekuje poduzimanje odgovarajućih mjera zaštite (npr. iskorištavanje vode koja izaziva
258
plavljenje u energetske svrhe pod uvjetom nenarušavanja vrijednosti poljoprivrednog tla). Tlo
Popova polja je pogodno za uzgoj razliĉitog povrća, a moţe se organizirati i uzgoj povrća ili
cvijeća u plastenicima i staklenicima. Ratarska djelatnost moţe biti komercijalna ili dopunska
obiteljska aktivnost. Površine pod pašnjacima ukuazuje na ĉinjenicu da je ovo agro-ekološko
podruĉje pogodno za razvoj stoĉarstva, posebice ovĉarstva i kozarstva i u manjoj koliĉini
govedarstva. Najveći problem razvoja poljoprivrede u Popovom polju je usitnjenost podruĉja
i male površine. Općina Ravno inicira projekte komasacije zemljišta, izraĊen je projekat za
komasaciju površine cca 100 ha, a trenutaĉno je u pripremi projekt za još cca 100 ha.
Razvoj poljoprivrede i stoĉarstva je imperativ razvoja podruĉja općine Ravno. Prognoza
raĉuna i s oţivljavanjem preraĊavaĉke industrije, a velike pomake treba oĉekivati i u usluţnim
djelatnostima. Nositelji obnove i razvoja ovih djelatnosti bit će obiteljska poljoprivredna
gospodarstva i njihova interesna udruţenja na razini Općine ili agro – ekoloških podruĉja.
259
Strateška opredjeljenja – rješenja
Izraditi srednjoroĉnu strategiju razvoja poljoprivrede općine.
Saĉiniti Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave.
Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i
harmonizirati isti sa MPŠV.
Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini.
Organsku proizvodnju hrane posticati u biljnom i animalnom kompleksu.
Dalje razvijati vinogradarstvo i vinarstvo, kroz povećanje površina i
proizvodnje kvalitetnog vina i drugih proizvoda od groţĊa.Vinsko i stolno
groţĊe usmjeriti na obode Popovog polja.
Proizvodnju voća i povrća usmjeravati na podruĉje dijela Popovog polja.
Proizvodnju krmnog bilja podesiti razvoju govedarstva odnosno proizvodnje
mlijeka. Stimulirati ratarsku proizvodnju koja se i prije rata odvijala u djelu
Popovog polja.
U strukturi stoĉarstva stimulirati proizvodnju ovaca i goveda, kao i
proizvodnju meda. Stimulirati otkup i preradu ljekovitog bilja.
Poljoprivredu podesiti zahtjevima bliţih gradskih centara (Dubrovnik, Slano,
Neum).
Oţivljavaje i obnavljanje tradicionalnih i uvoĊenje novih poljoprivrednih
djelatnosti u obiteljskim domaćinstvima, kao što su voćarstvo i povrtlarstvo.
Dalje razvijati vinogradarstvo i vinarstvo, kroz povećanje površina i
proizvodnje kvalitetnog vina i drugih proizvoda od groţĊa.
Poticati razvoj do sada nezastupljenih grana kao što su cvjećarstvo, uzgoj i
prerada ljekovitog i zaĉinskog bilja, pĉelarstvo, proizvodnju meda i sl.
Poticati povećanje zemljišnog posjeda, a zaustaviti degradaciju i
depopulaciju malih seoskih posjeda.
Obnoviti i proširiti vodonatapni sustav na podruĉju Popovog polja.
Na razini općine donijeti odluku da se zapuštene poljoprivredne površine
dodjele na koncesiju drugim korisnicima.
260
14.9. OPĆINA STOLAC
Stanje
Stolac je grad smješten u jugoistoĉnom dijelu Bosne i Hercegovine, na krajnjem istoku
Hercegovaĉko-neretvanskog kantona/ţupanije. Grad nastao na obalama rijeke Bregave,
okruţuju planine Hrgud te Vidovo polje s okolnim mjestima koja su ispisana perom bogate
kulturne prošlosti. Sam prilaz Stocu sa zapadne strane je Dubravska visoravan, koja je
specifiĉna i poznata po breskvi i nadasve dubravskom vinogorju.
Po posljednjem sluţbenom popisu stanovništva iz 1991. godine, Općina Stolac imala je
18.681 stanovnika rasporeĊenih na površini od oko 545 km2 u 36 naselja. Danas je podijeljena
u dvije općine, Općinu Stolac koja se prostire na površini od 331 km2,
pa sa 6,5% udjela
pripada grupi malih općina u Ţupaniji, i općinu Berkovići koja obuhvata 259 km 2, a
koja je
ušla u sastav Republike Srpske. Iako prostorno neveliku, nju je prije rata nastanjivao relativno
brojan skup od oko 18.700 ljudi, što ju je sa 65 snanovnika po km2 svrstavalo u osrednje
naseljene prostore i u HNŢ/K i u BiH. Danas u opĉini Stolac prema podacima
„Hercegovaĉko-neretvanska ţupanija u brojkama” (2010.) ţivi 13.084 stanovnika. U
prirodno-gospodarskom smislu, sa svojom mediteransko-planinskom klimom i nadmorskom
visinom izmeĊu 50 i 750 m, cijela općina danas nudi miris jednog veoma naglašenog
poljoprivrednog ozraĉja. Rezultat toga je da ona u svom ukupnom prostoru sadrţi 27.904 ha
poljoprivrednog zemljišta koje preferira neku od proizvodnji hrane. Ipak, to zemljište u
svom dominantnom obujmu od 15.500 ha ili 74% pašnjaĉkog je karaktera, što tom dijelu
prostora nameće sitno stoĉarstvo kao vaţnu proizvodnu granu.
Vlasniĉki gledano, veći dio poljoprivrednih površina od 14.800 ha ili 71% pripada privatnim,
obiteljskim poljoprivrednicima. Vaţno je da se upravo u ovom sektoru nalaze dakako
najkvalitetnija obradiva zemljišta koja su iskazana u preko 1.448 ha oranica, s 148 ha
sjetvenih površina ţitarica, 15 ha industrijskog bilja, 271 ha povrtnog bilja, 86 ha stoĉnog
krmnog bilja, 80 ha ugara i 839 ha neobraĊenog zemljišta, 61 ha voćnjaka i 147 ha vinograda.
Ove površine kad se spoje s oranicama i zasadima u drţavnoj svojini, odaju Općinu i kao
Broj stanovnika 13.084
Površina 331 km2
Poljoprivrednog zemljišta u ha 13.266
Obradiva površina u ha 4.074
Broj naseljenih mjesta 27
261
tradicijski specifiĉno i kao proizvodno obeĉavajuće podruĉje koje u poljoprivredi moţe traţiti
znaĉajan dio svog ukupnog gospodarskog razvitka.
Voćarska proizvodnja zauzimala je prije rata znaĉajno mjesto u strukturi poljoprivredne
proizvodnje, sa breskvom kao dominantnom voćarskom kulturom. U vinogradarskoj
proizvodnji zastupljene su vinske i stolne sorte groţĊa. U stoĉarskoj proizvodnji dominiralo je
ovĉarstvo, te u manjoj mjeri govedarstvo. Jedine organizirane poljoprivredne površine u
drţavnom sektoru nalazile su se pod nasadima vinograda, koje su bili u sastavu “Vinarije
Stolac”. U Općini sada ţivi tek oko 13.000 stanovnika. Inaĉe, u prostornom smislu ţivljenja,
Općinu ĉine njeno gradsko središte Stolac s još 15 manjih i većih naselja, dakle, nema
Mjesnih Zajednica. Raĉunajući prijeratnu naseljenost, Općina po jednom stanovniku
raspolaţe s visokih 1,12 ha ukupnog poljoprivrednog, ali i s mnogo manjih 0,29 ha obradivog
te 0,25 ha oraniĉnog zemljišta. Prema posljednjem popisu, Općina je imala 4.651 registrirano
domaćinstvo, od ĉega su se njih 2.840 oznaĉili kao vlasnici poljoprivrednog posjeda. Ta
domaćinstva u prosjeku raspolaţu s 5,2 ha poljoprivrednog zemljišta, ali je jasno da se
dominantan njegov dio od 3,5 ha ili 67% odnosi na uglavnom kamenite i slabo proizvodne
pašnjake.
Vodoopskrba predstavlja fokus problema za ruralna naselja općine Stolac. Sadašnja
vodoopskrba temelji se na sistemu ĉatrnja, bušotina ili snadbijevanja sa cisternama. Inaĉe
grad Stolac je opskrbljen vodom sa izvorišta Bregave koji je u RS i koji snadbijeva još i grad
Ljubinje.Elektrifikacija je na zadovoljavajućoj razini, izuzev potrebe za trofaznom strujom u
nekim dijelovima. TakoĊer fokus problema je i naselje Burmazi koji nemaju elektriĉnu
energiju. Kanalizacija je uspostavljena u grau Stocu, dok naselja izvan grada posjeduju
nedovoljno ureĊene septiĉke jame, koje uglavnom predstavljaju ekološki problem. Putna
mreţa je na ukupnoj općini Stolac, ukljuĉujući i ruralna naselja riješena na zadovoljavajući
naĉin. Povijesna obiljeţja su: Dauson-Ošanići (Stari Helenski grad), Stari grad – Kriţavac
Stolac, Pećina Badanj, Stari Vidoštak-stećci, Begovina spomenik.
Proizvodnja mlijeka nije na razini da zadovolji potrebe vlastitog stanovništva. Nema
organiziranog otkupa mlijeka koji bi bio potpora posjedovnom stoĉnom fondu. Proizvodnja
mesa aktuelna je u manjem obimu. Preradu mesa koje se obskrbljuje uglavnom sa drugih
prostora, a najvećim obimom iz uvoza obavlja se u „Eso Promet“ Stolac Prerada ribe, koja
se takoĊer obezbjeĊuje sa drugih prostora obavlja se u poduzeći „HB Ţuvela“. U Radimlji
morska riba, „srdela“ i „ćuni“ se preraĊuje i distribuira dijelom na domaće trţište, dijelom u
inozemstvo.Prerada ţitarica odvija se sa sirovinom uveţenom sa drugih prostora u Mlin
„Zlatna Dolina“.
Na podruĉju Općine Stolac prije rata djelovali su Vinarija Stolac d.d. Stolac, Duhanska
stanica Stolac, te Zemljoradniĉka zadruga Stolac, kao drţavni gospodarski subjekti koji su
davali osnovni ton poljoprivrednoj proizvodnji toga vremena.
Proizvodnja vina obavlja se u poduzeću Stolaĉki podrumi d.o.o. Stolac. Poduzeće je
dokapitalizirano sa većinskim privatnim vlasništvom. Pogon vinarije u ratu je teško stradao pa
je izvršena njegova rekonstrukcija.Novi rekonstruirani podrum ima kapacitet od 150 vagona.
Od raspoloţivih 215 ha vinograda danas se obraĊuje oko 80 ha, jer je ostalih 135 ha tijekom
262
rata potpuno uništeno. Vinogradi se nalaze na lokalitetima Poplata, Njivica i Aladinića i
zasaĊeni su ţilavkom i smederevkom. Vinarija „Daurson“ uglavnom proizvodi vina od
autohtonih sorti „ţilavka“ i „blatina“ Vinarija „ Erovino“ proizvodi vina od autohtonih sorti
ţilavka“ i „blatina“.
ZZ Crnići, bez obzira na oteţane uvjete privreĊivanja, djeluje kao servis kooperantima i
rejtingom koji je za primjer struĉno poslovne suradnje sa okruţenjem. ZZ Agroplod
predstavlja organiziranu cjelinu, posebno u snadbijevanju poljoprivrednih proizvoĊaĉa
repromaterijalom. ZZ Agroplod svoju poslovnu filozofiju usmjerava u izgradnju suvremenog
centra koji će u svim aspektima zadovoljiti potrebe urbane i ruralne sredine.
Privatno poduzetništvo na podruĉju općine Stolac djeluje dosta usporeno. Privatna inicijativa
iz oblasti poljoprivrede se ogleda kroz registrirane dvije poljoprivredne apoteke u Stocu i
Crnićima, te pĉelarsku udrugu Zanovjet koja raspolaţe sa oko 5300 košnica i 70 ak ĉlanova
udruge. Natapni sistemi Vidovo Polje sa 80 ha zatvorenog sistema nuţno ga je revitalizirati i
definirati mu racionalno upravljanje. Inaĉe, postoji otvoreni sistem kanala u površini od 50 ha.
Drţavno zemljište nije obraĊeno, zapravo ono je zapušteno u Vidovom Polju i Radimlji.
Strateška opredjeljenja – rješenja
Izraditi srednjoroĉnu strategiju razvoja poljoprivrede općine.
Saĉiniti Program gospodarenja zemljištem u vlasništvu drţave.
Obezbijediti znaĉajniji financijski input za vlastitu potporu agraru i
harmonizirati isti sa MPŠV.
Uspostava i razvoj sluţbi za poljoprivredu u općini.
Organsku proizvodnju hrane posticati u biljnom i animalnom kompleksu.
Izraditi Studiju voćarsko – vinogradarsko/vinarske proizvodnje: vinskog i
stolnog groţĊa, šipka, smokve i masline kao strateških razvojnih grana.
Dati potporu proizvodnji povrća na otvorenom i zatvorenom prostoru.
Na podruĉju Poplata i Bjelojevića razvijati govedarstvo i svinjogojstvo. Na
podruĉju Kruševa i Bjelojevića opredijeliti se za uzgoj ovaca i koza.
Zadruzi Crnojevići i Agroplod Stolac, stvoriti uvjete za veći obim otkupa i
plasmana poljoprivrednih proizvoda.
Rekonstruisati postojeći vodonatapni sistem.
Primarno se opredijeliti za uspostavu rashladnih kapaciteta za ĉuvanje voća,
povrća i drugih proizvoda biljnog i animalnog porijekla.
Certificirati proizvode kao zdrastveno ispravne (prva certifikacija i organski
proizvodi su upravo sa prostora Stoca).
Dati potporu proizvodnji duhana, vlastitom općinskom premijom.
263
15. STANJE I RAZVITAK TRŽIŠTA POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA
15.1. Tržišno-cjenovna politika
Mjere potpore poljoprivrede u okviru trţišno-cjenovne politike bilo bi nuţno realizirati kroz:
o mjere za stabilizaciju trţišta i dohodka (Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih
odnosa BiH- spoljno trgovinska zaštita, mjere za stabilizaciju unutarnjeg trţišta),
o direktna plaćanja po jedinici površine (ha) u biljnoj i po grlu stoke u animalnoj
proizvodnji.
Priprema za ukljuĉivanje BiH meĊunarodnim integracijama neminovno vodi daljoj
liberalizaciji trgovine i sve oštrijoj konkurenciji na trţištu. podizanje konkurentnosti i
postepeno preuzimanje CAP modela nameću potrebu reforme sadašnjih i uvoĊenje novih
mjera potpore poljoprivredi.
U ovom momentu nema razraĊenih mehanizama, niti administrativnih kapaciteta, niti uvjeta
na terenu da moţe odmah otpoĉeti primjenu direktnih plaćanja po nekoj od sadašnjih EU
šema (pojednostavljena šema plaćanja za poljoprivredna obiteljska gospodarstva - Single
Farm Payment Scheme ili pojednostavljene šeme plaćanja na temelju površine – Single Area
Payment Scheme).
U biti bilo bi nuţno predviĊene vlastite potpore na razini HNŢ/K (3-5%) od proraĉuna
otpoĉeti s proizvodno vezanim plaćanjima i stvarati administrativne kapacitete i modificirati
mjere kako bi bili bliţi u usporedbi sa drugim ţupanijama/kantonima za prilagodbu EU
sistemu direktnih plaćanja u skladu sa CAP sistemom.
15.2. Mjere za stabilizaciju tržišta i dohotka
Bez obzira što se na razini BiH u današnjim uvjetima koristi sistem konbiniranih carinskih
stopa (ad valorem) u spoljno trgovinskoj zaštiti, moguće je „vještinom“ primjene
antidampinških mjera, kompenziranih carina i zaštite od prekomjernog uvoza utjecati na
mjere stabilizacije trţišta. TakoĊer, jedna od bitnih mjera koja nije uvjetovana većim
razinama vlasti jeste formiranje robnih rezervi (priĉuve) i razrada aktivnosti kao bitnog
faktora za stabiliziranje cijena na lokalnoj razini.
ObezbjeĊenje stabilnosti lokalnog trţišta bilo bi efikasno provoditi principom objezbjeĊenja
kredita pod povoljnim uvjetima za otkup sezonskih trţišnih viškova u vidu potpore
proizvodnji i usmjeravati prema robnim rezervama (Robne rezerve su jednostavan sistem koji
nije opterećen izgradnjom većih kapaciteta skladišta, ili drugih objekata, već korištenju
postojećih koji se iznajmljuju ili se kod stoĉnog fonda jednostavno ugovaraju sa
proizvoĊaĉima u postojećim njihovim vlastitim objektima).
Mjere za stabilizaciju lokalnog trţišta ne zahtijevaju znaĉajnija ni financijska sredstva, osim
za nuţne intervencije ukoliko doĊe do poremećaja, kada bi trebalo koristiti mjere stabilizacije
264
trţišta (safety net measures)56
. Bilo bi neophodno razraditi u operativnom programu mjere i
kriterije ove sezonske mjere stabilizacije.
15.3. Regionalni tržišni ambijent
Trţište poljoprivrednih proizvoda će se razvijati na temeljima poboljšanja postojeće i izrade
nedostajuće legislative, uspostavi potrebnih i osposobljavanju osnovanih institucija, te gradnji
raznovrsnije trţišne infrastrukture. Sve troje ima za pretpostavku bolje poslovno povezivanje
u sektoru da bi se time;
prevladale zapreke koje proistiĉu iz malih pojedinaĉnih obima proizvodnje,
uspostavljale i snaţile reprodukcijske veze izmeĊu poljoprivrednog i prehrambenog
sektora,
oblikovala i uravnoteţila konkurentnost domaće poljoprivredne proizvodnje na
trţištu i
otvorili postupci za uspostavljanje i umnoţavanje poljoprivredne i prehrambene
trţišne infrastrukture.
U HNŢ/K kao i na prostoru ukupne BiH preovladavaju gospodarstva sa usitnjenom domaćom
poljoprivrednom strukturom, pa su njihovi pojedinaĉni niski obimi proizvodnje visoka
zapreka efikasnom objedinjavanju u konkurentnu i zanimljivu trţišnu ponudu. Naĉin na koji
se ovaj problem do stvaranja krupnije poslovne strukture, kao za sada dosta dalekog cilja, pa i
kasnije treba rješavati, vodi putem podrţavanja sadašnjih zdravih, te stvaranja, umnoţavanja i
jaĉanja novih organizacionih oblika, ukljuĉujući i klastere.
Proizvodnja hrane po svojim brojnim ulaznim i izlaznim uĉesnicima vrlo je sloţena,
vertikalno i horizontalno veoma slojevita i interaktivna, pa zahtjeva gradnju meĊusobno
direktnih i uzajamno posljediĉnih poslovnih veza. Te veze podrazumijevaju trajnu poslovnu
ugovornu saradnju u svim fazama procesa stvaranja, prijenosa i trošenja hane, ukljuĉujući
inpute, primarnu proizvodnju, preradu, ĉuvanje, distribuciju i trgovinu, kako bi se osigurala
neophodna efikasnost sektora i smanjio rizik plasmana na trţištu.
15.4. Oblikovanje konkurentnosti na tržištu
Marketinško jaĉanje svih sudionika u domaćem sektoru hrane treba da bude temeljni energent
njihove konkurentnosti na trţištu. Dok se to ne postigne, potrebno je nastaviti sa sadašnjim i
uvoditi nove dozvoljene oblike reguliranja trţišta putem;
propisanih ciljnih, zajamčenih i minimalnih cijena,
intervencijskih kupovina i prodaja,
povlačenja i davanja proizvoda na trţište,
56
Unutarnje trţište Unije definirano je Ĉlanom 7a Ugovora kao podruĉje bez unutarnjih granica u kojem je
osiguran slobodan protok roba, ljudi, usluga i kapitala. To je, takoĊer, trţište sa socijalnom dimenzijom i trţište u
kojem se potiĉe aktivna konkurencija (Bijela knjiga, str. XIX).
265
uticanja na godišnje obime proizvodnje,
podsticanja izvoza,
donošenja trţišnih redova i tsl.
Stvaranje trţišta i pokretanje postupaka radi registriranja geografskog porijekla za domaće
autentiĉne autohtone proizvode kao što su sirevi, stelja, pršuta, suĊuk, med, vino, voda i dr.,
takoĊer spada u vaţan slijed ovih aktivnosti:57
te proizvode treba razvijati bez obzira na njihov sadašnji tek lokalni ili
regionalni karakter, pod uvjetom da za njih postoje odgovarajući tehnološki i
trţišni potencijali.
Novi proizvodi sve više bude paţnju svjetskih proizvoĊaĉa hrane pa ih, u skladu sa domaćom
strukturom proizvodnje, treba podsticati i razvijati bez obzira na sloţen i u pravilu skup posao
oko njihovog stvaranja.
Distribucija poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda traţi kvalitet kanala plasmana bez
kojih nema dostupa trţištu ni realiziranja ciljeva privredne politike. U osnovi, radi se o
efikasnoj zakonskoj i trţišnoj institucionalnoj infrastrukturi, koja bi udovoljila veoma
sloţenim marketinškim potrebama sektora i donijela:
kvalitetan i zaokruţen sistem prehrambenog trgovanja i
njegov efikasan provedbeni unutarnji i graniĉni nadzor.
Ovakva infrastruktura bi se trebala uspostavljati na svim horizontalnim i vertikalnim razinama
sektora, pa bi kao takva mogla sadrţavati: vladine i nevladine institucije, marketinške
poljoprivredne zadruge, zadruţne poslovne marketing centre, poslovne opće i specijalizirane
asocijacije poljoprivrednih proizvođača, modernu i konkurentnu prerađivačku industriju,
trgovinu sa njenim konvencionalnim subjektima, trgovinu sa specijalizirano-preduzetničkim
(ugovaranje, dorada, pakiranje, plasman) subjektima, aukcijsku i burzovnu trgovinu,
sajamske institucije i promotivne manifestacije, sistem veletrţnica za lokalni i regionalni
plasman proizvoda, sistem skladišta za uobičajene uvjete čuvanja proizvoda, sistem hladnjača
za voće i povrće, lokalne zelene trţnice, lokalne stočne pijace isl.
Nadzor nad provoĊenjem predstavljenog trţišnog sistema treba da bude u širokoj domeni
legislative, struĉnog praćenja kvaliteta proizvoda koji se javljaju u prodaji, i snaţnih
inspekcijskih sluţbi. Ranije je konstatirano da BIH ima otvoreno trţište poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda i uspostavljene trgovinske veze sa nizom zemalja bliskog okruţenja,
Evrope i Svijeta. S okruţenjem je sklopila bilateralne sporazume o trgovini, a naspram
razvijenih zemalja Svijeta, ukljuĉujući EU, ima povlašten trgovinski status. I pored toga, zbog
nerazvijene proizvodnje i neispunjenja uvjeta, trpi snaţnu premoć partnerskih zemalja i
ostvaruje visoke vanjsko-trgovinske sektorske manjkove.
57
Strategija poljoprivrednog razvoja F BiH 2007.-2011. god.
266
16. PRILAGODBA UVJETIMA ZA INTEGRACIJE POLJOPRIVREDE U EU
Poljoprivreda je najzahtjevnija oblast u procesu pristupanja EU, od niza mjera navodimo
temeljne:
Veterina, zaštita bilja i ishrana ţivotinja
o odgovarajući sistem kontrole na mjestu porijekla,
o nediskriminatorne kontrole tokom transporta na krajnje destinacije i
o zadovoljavajući sistem laboratorijske kontrole.
Potrebni administrativni kapaciteti:
o sluţbe iz oblasti veterine, zaštite bilja, promjene legislative, kadrovima i
sredstvima,
o budţet i fond za hitne sluĉajeve u suzbijanju bolesti,
o administrativne instrukcije za osoblje,
o obuĉene veterinara za kontrolu objekata i izdavanje zdrastvenih uvjerenja,
o ispektore za zaštitu bilja i kontrolu sjemena i sadnog materijala,
o sluţba za registriranje obiteljskih gospodarstava,
o informativni sistem koji povezuje veterinarske i poljoprivredne sluţbe,
o program kontrole rezidua pesticida i ostataka teških metala u prljavom mediju i
hrani,
o program suzbijanja zoonoza, nadzora i monitoringa,
o edukacija i organizacija odgaivaĉa stoke da samostalno vode matiĉno
knjigovodstvo.
Zajedniĉka agrarna politika
Horizontalne strukture (Agencija za plaćanje)
o da se prihvatljivost zahtjeva provjerava prije plaćanja,
o da su zahtjevi potkrijepljeni raĉunima,
o da se dokumentacija podnosi u rokovima i propisanim normama,
o da se evidencija ĉuva u predviĊenom vremenu,
o ako postoji više agencija mora postojati centralno tijelo za koordinaciju.58
58
Radi se o konceptu multifunkcionalne uloge poljoprivrede kakav u cilju stvaranja njenog budućeg evropskog
modela kroz dalju reformu Zajedniĉke poljoprivredne politike (CAP), nakon konferencije u Seattleu (1999), traţi
EU.
267
Kontrola i sistem integracije (IACS)
o kompjuterizovana baza podataka,
o identifikacija poljoprivrednih parcela,
o zahtjev za pomoć,
o integrisani sistem kontrole
o sistem za registraciju i indentifikaciju ţivotinja,
o registar obiteljskog gospodarstva.
Zajedniĉko trţište
o redovan monitoring trţišta i cijena,otkup, javno skladištenje prodaja i kontrola
zaliha u skladu sa standardima EZ.
268
17. PRIORITETNI PROJEKTI
Projekat br. 1.
„VIŠENAMJENSKO VREDNOVANJE, ZAŠTITA I OPTIMALNO
KORIŠTENJE ZEMLJIŠTA” na podruĉju ţupanije/kantona i na podruĉju
pojedinih općina u ţupaniji/kantonu
Na podruĉju ţupanije/kantona, odnosno pojedinih općina unuta ţupanije/kantona u cilju
racionalnog i namjenskog korištenja tla /zemljišta neophodno je utvrditi rajone i podrajone
prioritetnog korištenja poljoprivrednog zemljišta za pojedine grane poljoprivredne
proizvodnje ((ppoovvrrttllaarrssttvvoo ii//iillii vvooććaarrssttvvoo ii//iillii vviinnooggrraaddaarrssttvvoo……))
Oĉekivani ishodi i rezultati navedenih projektnih aktivnosti:
IIzzddvvaajjaannjjee rraajjoonnaa ii ppooddrraajjoonnaa pprriioorriitteettnnoogg kkoorriišštteennjjaa zzaa ppoojjeeddiinnee ggrraannee
ppoolljjoopprriivvrreeddnnee pprrooiizzvvooddnnjjee
PPrreeppoorruukkee zzaa uurreeĊĊeennjjee ii zzaaššttiittuu ttaallaa//zzeemmlljjiiššttaa pojedinih podruĉja
DDoobbiivveennii ppooddaattccii mmoogguu ssee kkoorriissttiittii ii zzaa vvooĊĊeennjjee aaggrraarrnnee ppoolliittiikkee ii nnaammjjeennsskkoogg
kkrreeddiittiirraannjjaa ppoolljjoopprriivvrreeddnniihh ggoossppooddaarrssttvvaa nneekkoogg ppooddrruuĉĉjjaa
Projekat br.2.
“EKOLOŠKI, BIOLOŠKI I TEHNOLOŠKI ASPEKTI U SLATKOVODNOM
RIBARSTVU”
Istraţivanja provesti na nekoliko pastrvskih ribnjaka, te u otvorenim vodama rijeke Neretve i
Rame utvrditi ambijentalne uvjete u odnosu na promjene u koliĉini O2, BPK i KPK. Utvrditi
kvalitet vode proimjenom kalijeve soli. Kakva je reakcija fitoplanktona u pogledu i
kvalitativnog i kvantitativnog sastava vode, te utjecaj na gnojidbu mineralnim i kokošjim
gnojivima. Utvrditi ekonomski najpovoljniji rezultat u odnosu na ishranu. Istraţiti utjecaj
upotrebe inaktivnog kvasca u odnosu na prirast. Ispitati upotrebu nutritivnog antibiotika u
hrani, kao promotora rasta, u kojoj mjeri daje povoljne proizvodne rezultate.
Ihtiohematološkim istraţivanjima ukazati na vaţnost analiza periferne krvi riba u podruĉju
kondicionog stanja i ihtiopatologije.
Ciljevi istraţivanja: Glavni cilj ovih istraţivanja je dobivanje novih spoznaja za poboljšanje
tehnološkog procesa uzgoja riba i povećanje proizvodnje riba. Istraţivanja bi trebalo usmjeriti
na rješavanje kompleksa problema: -Ekološka istraţivanja (hidrokemijsko i hidrobiološko
stanje) u uvjetima razliĉite tehnologije uzgoja riba i u rijeci Rami i Neretvi. Utjecaj odreĊenih
kemijskih parametara u ribarstvu, te biološka produktivnost i njena uloga u proizvodnoj
produktivnosti i ekološkim promjenama. -Rješavanje problema u prehrani ribnjaĉkih riba na
razini razliĉitih tehnologija. Dobijanje kompleksne dodatne hrane za ribe koja će rezultirati
269
boljim fiziološkim iskorištavanjem, boljim prirastom mase riba, smanjenjem hranidbenog
koeficijenta i boljim preţivljavanjem riba, posebno ribljeg mlaĊa na razliĉitim stadijima
razvoja. -UtvrĊivanje hematoloških i biokemijskih indikatora za dijagnosticiranje kondicionih
parametara i zdravstvenog stanja riba u razliĉitim abiotiĉkim, biotiĉkim i nutritivnim
uvjetima. UtvrĊivanje postojećeg stanja ribljeg fonda i ribarstva u otvorenim vodama.
Dobijeni bi rezultati istraţivanja omogućili utvrĊivanje ekoloških i proizvodnih standarda
kvalitete vode u ribarstvu.
Projekat br. 3.
„PODIZANJE JAVNE SVIJESTI FARMERA I POLJOPRIVREDNIKA O PRIMJENI
ĐUBRIVA I NAĈELA DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U CILJU ZAŠTITE
TLA/ZEMLJIŠTA I VODNIH RESURSA U HNŢ/K”
Plan projekta
Glavni opći (sveobuhvatni) cilj ovoga programa (koji bi se trebao realizirati u vidu projekta),
je podizanje javne svijesti farmera, poljoprivrednika te drugih potencijalno zainteresiranih
strana na podruĉju svih devet općina HNŢ/K, o problemima difuznog zagaĊenja vodnih
resursa prouzrokovanog poljoprivrednim aktivnostima, te mogućnosti sprjeĉavanja ili
smanjenja zagaĊenja kako vodnih resursa, tako i zemljišta odgovarajućom primjenom Ċubriva
i naĉela dobre poljoprivredne prakse.
Pojedinaĉni ciljevi se mogu ogledati kroz podizanje svijesti javnosti i informiranje o:
uticajima poljoprivrednih aktivnosti na zagaĊenost tla i voda,
difuznom zagaĊenju vodnih resursa prouzrokovanom poljoprivrednim
aktivnostima i korištenjem Ċubriva.,
vaţnosti kontrole plodnosti tla
negativnim uticajima sve veće primjene mineralnih Ċubriva, pesticida i drugih
hemijskih sredstava koja mogu da prouzrokuju najrazliĉitije poremećaje u
biološkoj ravnoteţi agroekosistema i šire,
Da bi se navedeni ciljevi postigli potrebno je pristupiti obuĉavanja i osposobljavanja farmera i
poljoprivrednika za adekvatnu primjenu Ċubriva i naĉela dobrih poljoprivrednih praksi u cilju
prevencije i smanjenja zagaĊenja voda i tla/zemljišta
Za ovo je veoma bitno da se animiraju lokalne vlasti, mediji te drugi predstavnici lokalne
zajednice i NVO-a da podrţe projekt i omoguće nastavak adekvatne primjene Ċubriva i naĉela
dobrih praksi u poljoprivredi i po završetku projekta.
Aktivnosti
Projekat bi se trebao provesti u dvije faze koje će se sastojati od 4 naredne aktivnosti.
270
o Aktivnost 1. Priprema, štampanje i distribucija brošure o kontroli plodnosti tla,
adekvatnoj primjeni đubriva i dobre poljoprivredne prakse u cilju prevencije i
smanjenja difuznog zagađenja vodnih resursa te zaštite zemljišta.
o Aktivnost 2. Priprema i organizovanje tri edukativna okrugla stola (Mostar, Stolac i
Prozor/Rama) na temu “ Načela dobre poljoprivredne prakse u zaštiti tla i voda „
o Aktivnost 3. Objava i širenje informacija putem pisanih medija i lokalnih TV stanica
u putem Interneta, te priprema, štampanje i distribucija informativnih
letaka.
o Aktivnost 4. Upravljanje projektom i izvještavanje
Projekat br. 4.
„KONTROLA PLODNOSTI TLA U CILJU POSTIZANJA VEĆE EFIKASNOSTI
PROIZVODNJE I ODRŢIVIM UPRAVLJANJEM ZEMLJIŠTEM U HNŢ/K”
Plan projekta
Kada bi se povećanje produktivnosti proizvodnje postizalo na naĉin prakticiranja koncepta
intenzivne poljoprivrede, dakle bez nuţnih promjena u smjeru odrţivosti sistema, problemi
okoliša dostigli bi nivo koji bi bilo nemoguće riješiti. Glavni uzroĉnici degradacije okoliša iz
agroekosistema je posljedica uske specijalizacije u proizvodnji i uvoĊenja poluindustrijske
proizvodnje, odnosno „tehnologija“, koja sa sobom donose odgovarajuća rješenja obrade tla,
Ċubrenja i zaštite bilja.
Opisani razlozi uzrokovali su preispitivanje prakticiranih zahvata, a promjene na kojima se u
tom smjeru radi već se nazivaju ĉetvrta revolucija u poljoprivredi, ili odrţiva poljoprivreda.
Jedan od naĉina zaštite ţivotne sredine jeste i redovna kontrola plodnosti tla, koja treba da
omogući optimalne prinose u minimalne štete za okoliš a posebno za eutrofikaciju voda na
podruĉju HNŢ/K. Plan projekta podrazumijeva:
a) Izvršti kontrolu plodnosti tla koja treba da ukaţe:
osnovne znaĉajke tla ( pH, humus, sadrţaj vapna…)
opskrbljenost tla biljnih hranjivima
Preporuke:
Odrţiva poljoprivreda predstavlja poljoprivredu koncipiranu tako da štiti tlo,
vodu, biljne i animalne genetske resurse, nije za okoliš degradirajuća, tehniĉki
je primjerena, a socijalno prihvatljiva.
271
preporuke za gnojidbu
po potrebi preporuku za korekciju analiziranih znaĉajki tla
Temeljem Naputak/Uputstvo o postupku, radnjama i uvjetima za vršenje kontrole plodnosti
zemljišta (Sl.novine FBiH br.72/09), članak 2, Fizičke i pravne osobe, vlasnici ili korisnici koji
su upisani u registar poljoprivrednih gospodarstava, a koji su korisnici poljoprivrednog
zemljišta, duţne su provoditi sustavnu kontrolu plodnosti zemljišta koje je katastarskim
klasiranjem svrstano u kategoriju od 1. do 4. katastarske klase obradivog poljoprivrednog
zemljišta, a čija je površina veća od 0,2 ha, temeljem članka 31.st.1, 2. i 3. Zakona o
poljoprivrednom zemljištu.
Osnovne komponente plana managementa hraniva su:
• Karta podruĉja s općim podacima kao što su veliĉina parcele, tip tla, osnovne
fizikalno-kemijske znaĉajke tala i dr.,
• Analiza plodnosti tla kao kljuĉna komponenta za utvrĊivanje doze, vremena i
naĉina Ċubrenja,
• Rotacija (plodosmjena) usjeva uz procjenu rezidualnih hraniva iz ţetvenih ostataka
pojedinih usjeva ili simbiozne fiksacije dušika leguminozama,
• Realna procjena oĉekivanog prinosa (vrlo kompleksan problem) na koji utiĉu
vremenske prilike, obrada tla, rok sjetve, sorta, bolesti, štetnici, korovi, rotacija
usjeva itd., pri ĉemi je dobro uzeti prosjek prinosa u posljednjih 5-7 godina.
• Izvor i oblik hraniva koji moţe znatno varirat, naroĉito kod organskih Ċubriva
ovisno od naĉina drţanja stoke, prehrane i dr., te je potrebna njegova kemijska
analiza. Ni sva mineralna Ċubriva nisu ista.
• Osobenosti podruĉja (navodnjavanje, blizina vodocrpilišta, veći nagib parcele,
kanalska mreţa, drenaţa i dr.),
• Preporuĉena doza mora uvaţiti tehniĉko-tehnološke i struĉno-nauĉne norme (npr.:
sadrţaj hraniva u tlu za ciljni prinos, dinamika usvajanja, kalcizacija i dr.).
• Aplikacija Ċubriva u osnovnoj gnojidbi, startnoj i prihrani, te oblik hraniva (npr.
nitratni, amonijaĉni), zavisno od duţine vegetacije, potrebe biljaka, temperature,
vlaţnosti tla i dr.,
• Preporuka naĉina primjene (rasturanje omaške ili mašinski, inkorporacija u trake),
ovisno o vrsti Ċubriva, tehniĉkim mogućnostima, nagibu tla, oborinama, tipu tla,
rotaciji usjeva i dr., kako bi se postigla najveća moguća efikasnost i
• Godišnji pregled, ocjena i nadopuna plana managementa hranivima (za cijeli
proizvodni sistem) kako bi bio aktualan, bolje prilagoĊen stvarnoj situaciji i
postignutim rezultatima.
Aktivnosti iz ovoga projektnog programa treba povjeriti znanstveno-struĉnoj organizaciji, ĉije
aktivnosti u saradnji sa struĉnom sluţbom općina i odabranim farmerima bi trebale da traju u
kontinuitetu bar pet godina. To je poterbno radi procesa rada koji mora da se uspostavi na
nivou pojedinaĉne farme ili poljoprivrednog proizvoĊaĉa:
272
- U prvoj godini sprovesti anketu o zainteresiranosti farmera ovakvom pristupu i
uzimanje uzoraka tla za analizu kod 1/3 planiranih farmera.
- U sljedećoj godini bi se uzeli uzorci od sljedeće 1/3 farmera i radilo na uspostavi
baze podataka, historije svake parcele i dobijenih rezultata istraţivanja. Paralalno bi
se radilo i na softverskoj podšci bez ĉega ovaj proces nije moguće kvalitetno voditi.
- U narednoj , trećoj godini bi se nastavilo sa uzimanjem uzoraka od preostale 1/3
farmera i radilo na razvoju softverske podrške te ukljuĉivanje struĉne sluţbe ili
posebno osnovane grupe u proces praćenja i planiranja gnojidbe.
- U sljedeće dvije godine bi se razvijao ovaj sistem od strane struĉnjaka, popunjavala
baza podataka potrebnim elementima za analizu stanja zemljišta po parcelama ne
samo u zemljištu već i o uzgajanim kulturama, njihovim zahtjevima, plodoredu,
gnojidbi, zaštiti i svim ostalim aktivnostima koje su vezane za sistem upravljanja
farmom i primjenom dobrih poljoprivrednih praksi.
Sve navedene aktivnosti, kontrole plodnosti i menadţment sa farmom bi se prezentirali putem
GIS tehnologije, a svaka aktivnost bi bila potkrijepljena sa GPS snimkom na orto foto
podlozi.
Oĉekivani ishodi i rezultati navedenih projektnih aktivnosti:
Potpunom implementacijom svih predloţenih aktivnosti na ovim uzajamno povezanim
projektima oĉekuju se slijedeći rezultati:
Širenje informacija i saznanja o problemu difuznog zagaĊenja prouzrokovanog
poljoprivrednim aktivnostima.
Obuĉenost farmera i poljoprivrednika o adekvatnoj primjeni Ċubriva i naĉela dobre
poljoprivredne prakse.
Povećanje nivoa svijesti i odgovornosti za okoliš u kantonima/regionima i odabranim
općinama.
Kroz širenje informacija, podizanje javne svijesti i odgovornosti za okoliš, te obukom farmera
i poljoprivrednika, osigurat će se razumijevanje sloţenosti i karaktera difuznog zagaĊenja
voda, sa stanovišta poljoprivrede kao najznaĉajnijeg potencijalnog izvora zagaĊenja.
Projektnim aktivnostima će se potvrditi da je efikasan i prihvatljiv rezultat moguće postići
jedino odrţivim ureĊenjem, oĉuvanjem i upravljanjem zemljištem, odnosno adekvatnom
primjenom Ċubriva te primjenom najboljih raspoloţivih poljoprivrednih praksi, ĉime se u
velikoj mjeri izbjegava i minimizira i/ili kontrolira difuzno zagaĊenje voda. Osigurat će se i
maksimalno animiranje i interes svih zainteresiranih strana na projektu, a u cilju ostvarenja
budućih zajedniĉkih i koordiniranih aktivnosti iz ove oblasti, a koje će uticati na poboljšanje
stanja okoliša i produktivniju proizvodnju hrane.
273
Projekat br. 5.
„MONITORING STANJA I PROMJENA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA I
USPOSTAVA INFORMACIJSKOG SUSTAVA POLJOPRIVREDNOG
TLA/ZEMLJIŠTA“
Monitoring tla/zemljišta predstavlja trajno i sustavno praćenje i registriranje svih
njegovih promjenjivih značajki u određenom prostoru i vremenu. Na temelju članka
25. stavak 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službene novine Federacije
BiH“, broj 52/09) Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva,
donijelo je PPrraavviillnniikk oo mmeettooddoollooggiijjii zzaa pprraaććeennjjee ssttaannjjaa ppoolljjoopprriivvrreeddnnoogg zzeemmlljjiiššttaa („Službene novine Federacije BiH“, broj 38/11). Pravilnikom su definirani ciljevi
monitoringa, parametri koji se prate i mjere, vremenski intervali uzorkovanja,
metode koje se primjenjuju za uzorkovanje i analiziranje i dr. U članku 2. naprijed
navedenog Pravilnika propisana je metodologija za:
1. Trajno praćenje (monitoring) stanja poljoprivrednog zemljišta kojim se trajno prati stanje svih promjena u poljoprivrednom zemljištu, odnosno tlu (fizikalnih, kemijskih i bioloških), a posebno sadržaj štetnih tvari. Propisano je da, navedene aktivnosti provodi Federalni zavod za agropedologiju i druge ovlaštene znanstveno-stručne institucije.
2. Praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta kojeg koriste pravne ili fizičke osobe na temelju zakupa, dugogodišnjeg zakupa poljoprivrednog zemljišta i koncesije za ribnjake. Navedene aktivnosti provodi Federalni zavod za agropedologiju, županijska/kantonalna ministarstva mjerodavna za poslove poljoprivrede, općinsko tijelo uprave mjerodavno za poslove poljoprivrede i ovlaštene znanstveno-stručne institucije.
Oĉekivani ishodi i rezultati navedenih projektnih aktivnosti:
Uoĉavanja negativnih procesa u i na tlu/ zemljištu u cilju prevencije i
ublaţavanja negativnih posljedica
Osnivanje mjernih postaja monitoringa
redovito praćenje i kvantifikaciju jednog ili više oneĉišćivaĉa prisutnih na
danoj lokaciji iz jednog ili kombiniranih izvora
UUssppoossttaavviittii rreeggiissttaarr oonneeĉĉiiššććeenniihh llookkaacciijjaa
IIzzrraaddiittii pprrooggrraamm mmjjeerraa zzaa ooddrrţţiivvoo kkoorriišštteennjjee ii eevveennttuuaallnnuu rreemmeeddiijjaacciijjuu
oonneeĉĉiiššććeenniihh ppooddrruuĉĉjjaa
Uspostava i voĊenje zemljišnog informacijskog sustava (ZIS)
Informacijski sustav poljoprivrednog zemljišta predstavlja bazu podataka koja ima
svoj ulaz, dakle opskrbu informacijama i izlaz, odnosno korištenje tih informacija za
različite potrebe. Naime, suvremeno gospodarenje, zaštita i čuvanje poljoprivrednog
tla/zemljišta nezamislivo je bez odgovarajućeg zemljišnog informacijskog sustava.
274
Projekat br. 6.
„AGROTEHNIĈKE I HIDROMELIORATIVNE MJERE“
Regulacija vodotoka i zaštita od poplava, uopće vodoprivredna problematika, te ureĊenje
poljoprivrednog zemljišta moglo bi se podijeliti na:
hidromeliorativne i hidrotehniĉke zahvate,
terasiranje i zaštita od erozije, i
agrotehniĉke i agromeliorativne popravke tla/zemljišta.
Navedene mjere ne iskljuĉuju jedna drugu, ako to stanje na terenu zahtijeva. Razumije se da
je prije pristupanja bilo kojoj od prethodno navedenih mjera, potrebno raspolagati sa
adekvatnim podlogama i projektnom dokumentacijom.
Projekat br 7.
„ OSNIVANJE INTRODUKCIJSKOG CENTRA ZA MEDITERANSKO
VOĆARSTVO”
Cilj bi bio - na ovim podruĉjima s mediteranskim ekološkim sklopom obavljanje struĉne,
profesionalne indrodukcije vrsta, sorata. Na ovakav naĉin bi bile date jasne preporuke za
rasadniĉarsku proizvodnju, za dalje širenje uzgoja odreĊenog i preporuĉenog sortimenta.
S druge strane bi se izbjeglo neplansko, nekontrolirano i struĉno vrlo nezadovoljavajuće
plasiranje sortimenta koji uvelike narušava razvoj mediteranskog voćarstva. Na jednom
mjestu bismo imalu kolekciju sorata, elitne matiĉnjake introdukcijskog materijala i to bi
olakšalo kontrolu sortnog sastava voćnjaka.
Ovo je zahtjevan, višegodišnji posao koji traţi struĉnu osposobljenost i nuţne materijalne
troškove za svoje izvoĊenje kroz taj duţi vremenski period.
Projekat br. 8.
„FORMIRANJE LABORATORIJA I OGLEDNOG POLJA ZA INTRODUKCIJU
POVRTLARSKIH I VOĆARSKIH SORTI U BIH”
Cilj: Strategijom razvoja poljoprivrede Federacije Bosne i Hercegovine predviĊena je
introdukcija novih voćnih i povrtlarskih sorti kao i primjena stranih sorti na našem
podneblju.
Implementacija projekta vodila bi stvaranju uslova za proširivanje saradnje sa drugim
zemljama u oblasti oplemenjivanja bilja i prometa kvalitetnih sorti poljoprivrednog
bilja, zaštite interesa proizvoĊaĉa i interesa potrošaĉa na trţištu Bosne i Hercegovine.
Introdukcijom novih sorti i uvoĊenjem stranih sorti otvara se mogućnost za uzgojem
novih sorti voća i povrća:
275
sa boljim karakteristikama ( bujnost,kompatibilnost sa aktuelnim podlogama)
većom otpornosti prema nepovoljnim abiotskim i biotskim faktorima
većim prinosom
Pri ispitivanju sorte prvenstveno će se ispitivati ona osobina radi koje se traţi priznavanje
sorte.
Metod : Projektna ideja je opremiti laboratorij za ispitivanje voćnih i povrtlarskih
kultivara te formiranje nasada za praćenje odabranih sorti
U realizaciji projektnih ciljeva planirani su slijedeći poslovi:
Biološka i ekološka prouĉavanja ;
Genetiĉka prouĉavanja i stvaranje novih sorti;
Selekcija i introdukcija ;
Fiziološka i agrotehniĉka prouĉavanja ;
Prouĉavanje uzroĉnika bolesti i štetoĉina te metoda njihovog suzbijanja;
Tehnološka prouĉavanja plodova
Stvaranje i odrţavanje predosnovnog i osnovnog certificiranog materijala
VCU testovi za ispitivanje proizvodne i upotrebne vrednosti sorti i podloga voćaka;
DUS testovi za ispitivanje razliĉitosti, uniformnosti i stabilnosti sorti i podloga;
Prikupljanje i prouĉavanje domaćih i introduciranih sorti za potrebe banke biljnih
gena
Transfer i primjena nauĉno-tehnoloških rješenja
Struĉna i zdravstvena kontrola proizvodnje sadnog materijala povrća i voća
Efekti: :
Zasnivanje i odrţavanje matiĉnjaka za proizvodnju reprodukcijskog sadnog materijala
za rasadniĉku proizvodnju
Introdukcija novih sorata i podloga voćnih vrsta
ProvoĊenje klonske selekcije s ciljem izdvajanja najvrijednijih genotipova pojedinih
voćnih vrsta
Zasnivanje referentnih kolekcija sorata i podloga voćnih vrsta
VoĊenje upisnika nasada voćnjaka
276
Projektiranje, podizanje i odrţavanje pokusnih voćnjaka i povrtnjaka s ciljem
istraţivanja najperspektivnijih uzgojnih oblika, gnojidbe, zaštite, sistema odrţavanja
tla i pomotehnike
VoĊenje statistiĉke analize i objedinjavanje svih rezultata istraţivanja
277
Tablica br. 65. Prioritetni projekti za period (2012.-2017.)
R.b. Naziv projekta Implementira Naredbodavac Lokalitet Period
izvoĊenja
1. Višenamjensko vrednovanje, zaštita
i optimalno korištenje zemljišta.
Agronomski i p.-t.
fakultet Mostar,
Agromediteranski
fakultet Mostar.
MPViŠ -
HNŢ/K,
Općine HNŢ/K
HNŢ 2012.-
2014.
2. Ekološki, biološki i tehnološki
aspekti u slatkovodnom ribarstvu.
Agronomski i p.-t.
fakultet Mostar,
Agromediteranski
fakultet Mostar.
MPViŠ -
HNŢ/K,
Općine HNŢ/K
HNŢ 2012.-
2014.
3.
Podizanje javne svijesti farmera i
poljoprivrednika o primjeni Ċubriva
i naĉela dobre poljoprivredne prakse
u cilju zaštite tla/zemljišta i vodnih
resursa u HNŢ/K.
Agronomski i p.-t.
fakultet Mostar,
Agromediteranski
fakultet Mostar.
MPViŠ -
HNŢ/K,
Općine HNŢ/K
HNŢ 2012.-
2014.
4.
Kontrola plodnosti tla u cilju
postizanja veće efikasnosti
proizvodnje i odrţivim
upravljanjem zemljištem HNŢ/K.
Agronomski i p.-t.
fakultet Mostar,
Agromediteranski
fakultet Mostar.
MPViŠ -
HNŢ/K,
Općine HNŢ/K
HNŢ 2012.-
2014.
5.
Monitoring stanja i promjena
poljoprivrednog zemljišta i
uspostava informacijskog sustava
poljoprivrednog tla/zemljišta.
Agronomski i p.-t.
fakultet Mostar,
Agromediteranski
fakultet Mostar.
MPViŠ -
HNŢ/K,
Općine HNŢ/K
HNŢ 2015.-
2017.
6. Agrotehniĉke i hidromeliorativne
mjere.
Agronomski i p.-t.
fakultet Mostar,
Agromediteranski
fakultet Mostar.
MPViŠ -
HNŢ/K,
Općine HNŢ/K
HNŢ 2015.-
2017.
7. Osnivanje intradukcijskog centra za
mediteransko voćarstvo.
Agronomski i p.-t.
fakultet Mostar,
Agromediteranski
fakultet Mostar.
MPViŠ -
HNŢ/K,
Općine HNŢ/K
HNŢ 2015.-
2017.
8.
Formiranje laboratorija i oglednog
polja za intradukciju povrtlarskih i
voćarskih sorti u BiH
Agronomski i p.-t.
fakultet Mostar,
Agromediteranski
fakultet Mostar
MPViŠ -
HNŢ/K,
Općine HNŢ/K
2015.-
2017.
278
ZAKLJUČAK
Izrada Starategije poljoprivrednog razvitka i razvitka poljoprivrede u ruralnim podruĉjima
HNŢ/K (2012-2017.) u strateškom poimanju nema ambiciiju da nudi gotova rješenja, već da
bude vodilja razvojnih pravaca. Na svakom od tih pravaca potrebno je imati još strateških
dokumenata s razradom konkretnih rješenja. Dakle, ovim dokumentom otvara se proces
mjera, postupaka i reformi u revitalizaciji sektora agrara. U Strategiji nisu fokusirana pitanja
obiteljskim gospodarstvima, šta i kako proizvoditi. Ovaj dokument je namijenjen Vladi i
resornom ministarstvu HNŢ/K kao obvezujuće upustvo za dalje sprovoĊenje reformi u
poljoprivredi. MeĊutim, poljoprivrednici, preraĊivaĉi i agro biznismeni mogu sasvim jasno
prepoznati poruke koje se u ovom dokumentu njima šalju za pravilnu prilagodbu i
poljoprivredno ustrojstvo.
PonuĊeni dokument se, u metodološkom pristupu, fokusira na pitanje kako postepeno
mijenjati agrarne instrumente radi dalje liberalizacije koju zahtijeva ulazak u STO i EU
integracije. Dakle, u opisu pojedinih mjera nema gotovih rješenja, niti se modeli drugih
zemalja mogu kruto kopirati i prenijeti na HNŢ/K i BiH u cjelini, već se agrarna politika
mora prilagoditi stvarnom stanju i jasno postavljenim ciljevima njenog budućeg razvoja.
Poljoprivreda je posljednjih godina samo deklarativno posticana na razini FBiH i nije
znaĉajno došlo do reformskih pomaka. Financijske potpore su ustaljene, uglavnom
nedovoljne, sa razine Ţupanije/Kantona nisu ni definirane.
Za postizanje zacrtanih ciljeva i platformskih zadataka neophodno je u proraĉunu
budţeta HNŢ/K obezbijediti potporu sektoru poljoprivrede u iznosu od 3-5%.
Razvoj poljoprivrede HNŢ/K i njegova prilagodba integracijama u EU u vertikalnoj
vezi sa većim razinama vlasti ne ovisi samo od finansijske potpore (iako je jedan od
bitnih aspekata), već je potrebno: a) izgradnja trţišta i konkurentnosti cijelog lanca
proizvodnje hrane, ukljuĉujući i trgovinu, gdje Ţupanija/Kanton moţe doprinositi
sistemskom izgradnjom trţišne infrastrukture i drugim financijskim strukturnim
potporama; b) novim tehnološkim razvojem u poljoprivredi i preraĊivaĉkoj industriji
prilagoĊen uvjetima HNŢ/K, ali i zahtjevima moderne ekonomije; c) izgradnjom
transparentnih procedura i sustava primjene agrarne politike u kontekstu EU
integracija.
Sektor agrara ima znaĉajnu ulogu u privrednom razvoju HNŢ/K, te veliki znaĉaj za
razvoj ruralnog podruĉja, s obzirom da je poljoprivreda još uvijek dominantno
zanimanje seoskog stanovništva. Postoje znaĉajni poljoprivredni potencijali, ali i
ograniĉenja za brţu revitalizaciju sektora agrara.
Za revitalizaciju sektora agrara HNŢ/K raĊen je realistiĉan scenarij sa pesimistiĉkim i
optimistiĉkim nijansama. (optimistiĉke nijanse u prijedlozima temeljene su na:
povoljnim agroekološkim uvjetima, prijedlogu da se obezbijedi potpora sektoru iz
godišnjeg proraĉuna u iznosu od 3-5%, pesimistiĉka primjesa scenarija u prijedlozima
temelji se na ignoranciji predloţenih mjera i poimanja da je poljoprivreda sama sebi
cilj i da je odrţiva bez bilo kakve intervencije).
279
Pravce razvoja sektora agrara u HNŢ/K neophodno je usmjeravati prema: a) provedbi
predloţenog koncepta razvoja, sa svim predloţenim segmentima (ciljevi, mjere,
instrumenti za realizaciju); b) provedbi agrarne politike, zakonske regulative,
predloţene institucionalne potpore.
Strategija razvitka poljoprivrede Hercegovaĉko-neretvanske ţupanije utemeljena je na
analizi sadašnjeg stanja proizvodnje i projektiranju razvojnih mogućnosti koje se nude
za srednji vremenski period. Pri ocjenjivanju razvojnih dometa sektora, kao vodilje
sluţili su raspoloţivi prirodni resursi i planski postupci koje u svojoj praksi provode
razvijene zemlje Europe i Svijeta.
Poljoprivreda je posljednjih pet godina u nekim proizvodnjama biljeţila rast
(voćarstvo, vinogradarstvo i povrtlarstvo), dok je u proizvodnji ratarskih kultura i
stoĉnom fondu stagnirala, ili biljeţila pad.
Dominira niska cjenovna konkurentnost poljoprivrednih proizvoda koja je posljedica
nepovoljnih strukturnih karakteristika, djelomiĉno i nerealnih oĉekivanja da se od
poljoprivrede za kratko vrijeme moţe oĉekivati enormna zarada.
Agroekološki uvjeti za razvoj poljoprivrede u HNŢ/K vrlo su raznoliki, izuzetno
povoljni za razliĉitu strukturu proizvodnje. Bogata je vodom više nego drugi dijelovi
zemlje i ima izlaz na more sa relativno dobrim potencijalima za razvitak marikulture.
Proizvodnja mesa i mlijeka u brdsko planinskom predjelu HNŢ/K (Prozor/Rama,
Konjic, djelomiĉno općina Jablanica) je „motor“ razvoja agrara. U općininama: Mostar,
Ĉapljina, Stolac, Ĉitluk, Ravno, Neum primarni proizvodni pravci su voćarstvo i
vinogradarstvo, povrtlarstvo u specijaliziranoj i robnoj mješovitoj proizvodnji.
Prioritetni investicioni poduhvati nuţni su u hidromeliorativnim mjerama (odvodnja
suvišne vode i navodnjavanje) prioriteti, izgradnje distributivnih centara i rashladnih
kapaciteta za otkup, ĉuvanje i distribuciju voća, povrća i groţĊa, prerade ljekovitog
bilja u destilate i ekstrakte, uzgoju masline, šipka i smokve, kontrole plodnosti
zemljišta, brendiranju autohtonih proizvoda biljnog i animalnog porijekla (vina, rakije,
sira, voćnih preraĊevina).
Provedba strategije: strategiju provodi vlada ţupanije ministarstvo poljoprivrede,
vodoprivrede i šumarstva, općine, nauĉno istraţivaĉke i struĉne institucije,
zemljoradniĉke zadruge i udruge, poljoprivredni proizvoĊaĉi,
280
P R I L O Z I
281
o Karta upotrebne vrijednosti zemljišta HNŢ/K (2009.)
o Strategija razvoja poljoprivrede F BiH (2007. – 2012.)
o Strategija razvoja poljoprivrede HNŢ/K (2004. – 2010.)
o Strategija razvoja poljoprivrede R.S.
o Strategija razvoja agrara Hrvatske
o Strategija razvoja ruralnih podruĉja Istarske ţupanije
o Strategija razvoja poljoprivrede Slovenije
o Prostorni plan općine Prozor/Rama za period (2010. -2020.) - ecoplan
o Bosnia and Herzegovina: Priorities for Recovery and Growth. Sectorial Annexes (1995); Central Europe Department of the World Bank and the European Bank for Reconstruction and
Development with the Active Cooperation of the IMG for the First Donor's meeting to be held
in brussels on December 20-21.
o Boţić M., Kovaĉević D. (2005) Ĉlanstvo u EU: Povjesni izazov za hrvatsku poljoprivredu.
Zbornik radova. XL. Znanstveni skup hrvatskih agronoma s meĊunarodnim sudjelovanjem.
Poljoprivredni fakultet Sveuĉilišta J.J. Strossmayera u Osjeku, Osjek.
o Breternitz i sur. (2004.) Funkcionalni pregled poljoprivrednog sektora u BiH. Ministarstvo
pravde BIH – Ured koordinatora za reformu javne uprave. Knjiga br. 3. Sarajevo.
o Bublin, M. (2004.) Pregled posljeratne situacije zemljišnih resursa u BIH. Projekat ''Inventar
stanja zemljišnih resursa u BIH u posljeratnom periodu'' (GCP/BIH/002/ITA). Sarajevo.
o Ĉaušević, F., Mahmutović H., Softić S., Šain Ţ., Halilbašić M., (2005.) Uticaj mjera
vanjskotrgovinske politike na tekući raĉun i konkurentnost Bosne i Hercegovine. Ekonomski
institut Sarajevo.
o Ćićić M. (1999.) Zaštita domaće proizvodnje i trţište, Okrugli stol; Poljoprivreda i selo u
novim uslovima, Biblioteka Bosna i Hercegovina-mogućnosti i perspektive razvoja.
o Ćićić, M. (2004.) An Analisys of the Situation of Avaliability of Credit to Agricultural
Entrepreneurs in Bosnia and Herzegovina. FAO and Faculty of Economics, Sarajevo.
o EPPU (2005.) Bosna i Hercegovina – Ekonomski trendovi januar-jun 2005., Vijeće ministara
BIH, Sarajevo.
o EU RED (2004.) Regionalna strategija ekonomskog razvoja. Asocijacija za ekonomski razvoj
REDAH.
o Eurostat (2005.) Statistics in Focus: External Trade of Western Balkan Countries.
Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities.
o Grupa autora (1985.) UtvrĊivanje brdskog i planinskog podruĉja s prijedlogom mjera
ekonomske politike za brţi razvoj poljoprivrede u planinskom podruĉju. RKPŠV, Sarajevo.
282
o Hurtić, Z. i sur. (2004.) Srednjoroĉna razvojna strategija BIH – PRSP . Vijeĉe ministara
BIH. Vlada Federacije BIH. Vlada Republike Srpske. Sarajevo.
o Janjić, P. (2002.) WTO i poljoprivreda. Znanstveni glasnik. Br. 12. Sveuĉilište u Mostaru,
Mostar.
o Kolektiv autora (2004.) Environmental Performance Reviews – Bosnia and Herzegovina.
Economics Commission for Europe – Committee on Environmental Policy. UNITED
NATIONS. New York and Geneva.
o Komisija Europske zajednice (2000.) Bijela knjiga – pripreme pridruţenih zemalja centralne
I istoĉne Europe za integraciju u unutrašnje trţište Unije. Brisel 1995. Ministarstvo vanjskih
poslova BIH.
o Konkurentnost poljoprivrede Srbije (2004.) Republika Srbije. Ministarstvo poljoprivrede,
šumarstva i vodoprivrede. Beograd.
o Kupusović, T., Ĉengić, S. (1999.) Integralno upravljanje vodnim i zemljišnim resursima,
Korištenje tla i vode u funkciji odrţivog razvoja i zaštite okoliša, ANU BIH, Sarajevo.
o MeĊunarodna konferencija o investiranju u Bosni i Hercegovini (2004.) Zbornik radova
konferencija s projektima. Mostar.
283
284
