126

DOI 10.5644/PI2016.166.09

STRANE DIREKTNE INVESTICIJE U BOSNI I HERCEGOVINI: OD ZABLUDA NEOLIBERALIZMA

DO POKRETAČA EKONOMSKOG RASTA

Anto DomazetEkonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Trg oslobođenja – Alija Izetbegović 1, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina e-mail: anto.domazet@efsa.unsa.ba

SažetakIstraživački problem u ovom radu odnosi se na nedovoljan nivo i nepovoljnu strukturu stra-nih direktnih investicija (FDI) u Bosni i Hercegovini, posebno od pojave globalne financij-ske krize. Cilj autora je ukazati na zablude i ograničenja neoliberalnog koncepta u tranziciji zemlje koji se ogledaju u vjerovanju da će se liberalizacijom ekonomije pokrenuti val FDI-ja koji će osigurati ekonomski rast i razvoj, zaposlenost, investicije, izvoz i restrukturiranje postojećih državnih poduzeća i generiranje novih poduzeća. FDI-ji u BiH su doprinijeli re-strukturiranju nekih velikih državnih poduzeća, pojavi novih poduzeća i rastu zaposlenosti, te poboljšanju međunarodne investicijske pozicije BiH, ali su ti rezultati daleko ispod oče-kivanih i ispod potencijalnog nivoa FDI-ja u BiH. Na osnovi analize sekundarnih izvora iz obasti FDI-ja i analize teorijskog okvira FDI-ja sugeriraju se novi pristupi u provođenju politike promocije FDI-ja u BiH koji obuhvaćaju tri ključna područja. Prvo područje se od-nosi na unapređenje poslovne okoline za privlačenje stranih investitora, u čemu je značajan državni okvir, ali i okvir industrije i profil potencijalnih investitora. Drugo područje odnosi se na građenje institucija koje provode proces promocije i treće područje obuhvata promocijske aktivnosti, uključujući i postinvesticijske servise investitorima. Doprinos rada ogleda se u kritičkoj opservaciji postojećih politika i njihovih učinaka i preporukama za efektivne politi-ke promocije FDI-ja koji uvažavaju teorijsku suštinu FDI-ja, naprednu međunarodnu praksu u oblasti FDI-ja i specifičnosti decentralizirane ustavne strukture Bosne i Hercegovine koja ukazuje na potrebu integriranog pristupa države, entiteta, kantona i lokalnih zajednica (gra-dova i općina) u promociji FDI-ja.

Ključne riječi: strane direktne investicije (FDI), neoliberalizam, Bosna i Hercegovina (BiH), promocija FDI-ja, privatizacija i restrukturiranje

127

UvodZemlje u tranziciji ostvarivale su svoje politike promocije izvoza u uvjetima sve-opće liberalizacije ekonomije zasnovane na osnovnim postulatima Vašingtonskog konsenzusa, ali su u većoj ili manjoj mjeri razvijale i vlastite politike FDI-ja kojima su usmjeravale tokove FDI-ja ka ostvarenju postavljenih ciljeva razvoja. Sve zemlje regije imaju viziju potpunog uključenja u Europsku uniju, koja tako postaje okvir za njihovu atraktivnost kao recipijenata FDI-ja, ali i kao okvir za reforme i politike konvergencije.

Bosna i Hercegovina (BiH) je svoje politike FDI-ja postavila u kontekst liberali-zacije tržišta, vanjske trgovine i kretanja kapitala, kombinirano s privatizacijom dr-žavnog kapitala u privredi kao najpotentnijim kanalom privlačenja FDI-ja. U porat-nim uvjetima obnove i tranzicije ekonomije u BiH je trebalo u vrlo kratkom periodu obnoviti i ostvariti tranziciju privrede u uvjetima Dejtonskog ustava, koji je central-noj državi dao veoma ograničene ovlasti, a ključne razvojne nadležnosti prenio na entitete i jednim dijelom na kantone u Federaciji BiH. Neizgrađenost državnih insti-tucija sa cvatućom korupcijom u uvjetima ekstremne decentralizacije ekonomskog upravljanja i snažnog prisustva neoliberalnih politika međunarodne zajednice doveli su do promjenjivih rezultata u obnovi i tranziciji. Ključni jaz ekonomskog razvoja dešavao se pod utjecajima slabog doprinosa naslijeđenih privrednih kapaciteta ze-mlje iz doba socijalizma koji su većinom ostali van procesa obnove i restrukturiranja i nedovoljnog kapaciteta nove tranzicijske ekonomije da generira ekonomski rast. Taj se jaz manifestirao u oštroj deindustrijalizaciji, gubitku hiljada radnih mjesta i slabljenju potencijala izvoza.

Budući da su FDI-ji privatno vođene investicije utemeljene na profitnom motivu s različitim varijacijama i ciljevima koji ih pokreću, njihovo usmjeravanje ka izne-senim razvojnim ciljevima zemlje zahtijevalo je, uz liberalizaciju tržišta i ukupne ekonomije, paralelno kreiranje poticajnog makroekonomskog i poslovnog okruženja i razvoj institucija sposobnih da kreiraju i provode konzistentne makroekonomske, razvojne i sektorske politike. Aktualno stanje FDI-ja u BiH iskazuje se u niskom obimu i nepovoljnoj strukturi FDI-ja koji su najvećim dijelom ušli u zemlju kroz privatizaciju. Njenim slabljenjem, priljev FDI-ja sveo se na simbolične vrijednosti, tako da su marginalni efekti FDI-ja opadajući, posebno u periodu nakon što je glo-balna kriza zahvatila zemlju.

Na osnovu iznesenih okolnosti istraživački problem u ovom radu može se svesti na pitanje kako dalje razvijati i provoditi politike FDI-ja u Bosni i Hercegovini – da li je potrebno i mogu li se provoditi politike promocije FDI-ja u BiH. Pitanje je kom-pleksno imajući u vidu zaostajanje BiH u reformama, gubitak konkurentske pozicije u odnosu na zemlje okruženja i ukupno smanjenje FDI-ja u globalnim i regionalnim razmjerima.

U rješavanju identificiranog istraživačkog problema postavljaju se sljedeća istra-živačka pitanja:

128

1. Kakvi su dosadašnji rezultati u oblasti FDI-ja u BiH2. Koji su teorijski koncepti važni za fundiranje politika FDI-ja u BiH (FDI-ji i

neoliberalni koncept)3. Koji su ciljevi koje bi trebalo da podržavaju FDI-ji u BiH4. Koje su nove politike FDI-ja i uvjeti za njihovo provođenje u BiH Istraživanje se temelji na različitim statističkim izvorima iz oblasti FDI-ja uz

primjenu deskriptivne statističke analize i na izvorima literature koji su predmet ana-liza, kompilacija i sinteze.

Očekivani doprinos ovog rada je da pobudi novi način na koji se promatra uloga FDI-ja u razvoju BiH i novi način na koji bi trebalo pristupiti kreiranju javnih po-litika FDI-ja, posebno politike promocije FDI-ja. U suštini svega je pokušaj da se ukaže na ograničenost rezultata u privlačenju FDI-ja u BiH u uvjetima slabih institu-cija države i isključivog djelovanja tržišnih snaga kao osnove neoliberalnog pristupa ekonomiji. To je istovremeno i apel za kreiranje javnih politika i jačanje institucija sposobnih da djeluju na strateškom, taktičkom i operativnom planu u provedbi tih politika i jačanju doprinosa FDI-ja ekonomskom razvoju zemlje.

1. Teorijsko-empirijski aspekti FDI-ja važni za fundiranje politika promocije FDI-ja

Strane direktne investicije (FDI) definiraju se kao investicije zasnovane na dugoroč-nom interesu koje odražavaju trajni interes i kontrolu od strane domaćeg rezidenta jedne ekonomije u nekom poduzeću rezidentu neke druge ekonomije (OECD; 1996, u: WIR; 2007, 245). Prema Međunarodnom monetarnom fondu (IMF) FDI-ji se sa-stoje od osnivačkog uloga (equity), reinvestirane dobiti i unutarkompanijskih kre-dita (WIR; 2007, 245-246). Transnacionalne kompanije (TNC) su poduzeća koja u svojoj strukturi imaju roditeljsku kompaniju (parent company) i svoje strane filijale (subsidiaries – supsidijari), pri čemu je vlasnički udio u filijalama iznad 10%, a u supsidijarima iznad 50% (WIR; 2007, 245). Iako se u mnogim definicijama ističe da su TNC-i velike moćne globalne kompanije, po našem mišljenju sve masovnije poduzimanje FDI-ja od srednjih i malih kompanija širom svijeta, uključujući i poja-vu born global kompanija, traži redefiniciju pojma TNC-a. Zato ćemo u ovom radu pod TNC-om podrazumijevati sve kompanije koje vrše FDI, a u njihovoj strukturi se nalaze globalne, regionalne ili multinacionalne kompanije, već prema tome kakav im je marketinški fokus.

U nastavku se razmatraju teorijski i empirijski aspekti neoliberalizma, FDI-ji i kontekst FDI-ja u BiH.

1.1. Kratak pogled na neoliberalizam u ekonomiji BiHSuvremeni neoliberalizam odvija se u uvjetima intenzivne globalizacije, pri čemu je dosta nejasno da li je liberalizacija pokretač ili posljedica globalizacije. Scholte

129

(2008) ističe da globalizacija zasnovana na liberalizaciji predstavlja proces otkla-njanja ograničenja kretanju resursa između zemalja u cilju stvaranja ekonomije bez granica. Na toj platformi pristalice neoliberalnog koncepta ekonomije podržavaju globalnu liberalizaciju, deregulaciju, privatizaciju i fiskalna ograničenja s obrazlo-ženjem da to donosi ekonomski prosperitet, građanske slobode, mir i demokraciju za sve. Kritičari globalizacije ističu da neoliberalne politike sa laissez-faire djelova-njem na globalnom nivou stvaraju veće siromaštvo, nejednakost, društvene konflik-te, kulturološku destrukciju, ekološke štete i manju dostupnost demokracije.

U kontekstu globalizacije i neoliberalizma treba istaći neoliberalnu institucional-nu teoriju koja tretira globalne institucije kao sporazum između aktera globalizacije kojim se reducira nesigurnost, smanjuju transakcijski troškovi i rješavaju zajednič-ki problemi (Grieco i Ikenberry; 2003). Institucionalni neoliberalizam je potaknut inicijativama iz globalnih centara moći – SAD-a, Svjetske banke, IMF-a. Oni dik-tiraju nova pravila i rješenja liberalizacije, kao što je to Vašingtonski konsenzus za zemlje u tranziciji ili danas aktualni TTIP (Transantlantic Trade and Investments Partnership). Iako vjeruju u moć tržišta, kreatori institucionalnog neoliberalizma su svjesni da se to tržište ne može razviti niti funkcionirati bez institucija. Glavni akteri tog liberalizma su globalne institucije, transnacionalne korporacije i vlade zemalja. Sasvim je jasno da primjena jednoobraznih rješenja neoliberalizma i globalizacije na sve zemlje ne može proizvesti jednake efekte po razvoj. To je posebno značajno za zemlje u tranziciji, čiji će razvojni rezultati ovisiti kako o vanjskim faktorima tako i o načinu upravljanja ekonomskim i socijalnim razvojem.

Mnogi autori smatraju da je u BiH na sceni ekstremni neoliberalizam koji one-mogućava ekonomski razvoj i ostvarivanje socijalne kohezije društva. Stojanov (2012) naziva proces ekonomskog razvoja BiH na osnovama neoliberalizma, koji je utemeljen Vašingtonskim konsenzusom, s direktnim sponzorstvom Svjetske banke i drugih međunarodnih institucija, ekonomskim barbarizmom, koji je proizveo spor ekonomski rast i siromaštvo s visokim stopama nezaposlenosti i nastojanjima mladih za emigriranjem iz zemlje.

Uočavajući jednostrani naglasak neoliberalnog koncepta ekonomije u BiH na makroekonomsku stabilnost, Hodžić (2013) ističe da se taj cilj ne može postići ako nema rasta zaposlenosti, dinamiziranja privrede, povećavanja produktivnosti i uku-pne konkurentnosti zemlje. Zato je jedan od najurgentnijih odgovora na liberalizaci-ju u okruženju, a i unutar same ekonomije BiH, vezan za jačanje mikroekonomskih osnova konkurentnosti. To znači unapređenje poslovnog okruženja i generiranje konkurentnih kompanija putem restrukturiranja postojećih kompanija, stvaranja no-vih kompanija i privlačenja stranih kompanija u poslovni ambijent BiH putem FDI-ja. Politike konkurentnosti u BiH odvijaju se u specifičnostima razvojne faze koju karakterizira efikasnost, tj. proizvodnja standardnih proizvoda u inoviranom dizajnu i po nižim cijenama. Pokretačke snage takve konkurentnosti su investicije, pa su rast i unapređenje strukture investicija prioritetan pravac djelovanja u iskorištavanju efe-kata liberalizacije za ekonomski i socijalni napredak u BiH (Domazet; 2006, 29-30).

130

Problemi ekonomskog rasta u BiH nisu vezani isključivo za liberalizaciju. Oni proizlaze iz neusklađenosti strukture i konkurentske snage poduzetničkog sektora da funkcionira na produktivan način u liberaliziranom okruženju i stvara dohodak, za-poslenost i uvjete za održiv razvoj. U dilemi da li liberalizirati ekonomiju ili je držati zatvorenom, liberalizacija je bolji izbor. Ali zabluda liberalizacije koja se odrazila i na područje FDI-ja je u tome što kreatori ekonomskih odluka nisu shvatili da li-beralizacija jest potreban, ali ne i dovoljan uvjet za ekonomski razvoj u kontekstu globalizacije. Zabluda se produbljuje time što se od potrebnih odgovora na libera-lizaciju pristupilo jedino arsenalu makroekonomskih politika s ciljem da se stvori stabilno makroekonomsko okruženje koji bi trebalo da pogoduje razvoju. Izostanak mikroekonomskih politika s nepovoljnim poslovnim okruženjem i slabim politika-ma podrške poslovnom sektoru onemogućio je napredak u izvozu, produktivnosti i zapošljavanju, koji su glavni indikatori uspješnosti i makroekonomskih i politika konkurentnosti neke ekonomije.

Liberalizacija je i u budućnosti pravac promjena koji će određivati i ekonomski i socijalni razvoj BiH. Europska unija je i sama globalni promotor liberalizacije i globalizacije, a ona je za BiH i odgovor na izazove globalizacije. Zato je obrazac ponašanja u EU, koja istovremeno promovira liberalizaciju i globalizaciju i mikroe-konomske politike konkurentnosti, nešto što može za BiH stvoriti osnove za kon-vergenciju ekonomskog razvoja kroz konvergenciju razvojnih i mikroekonomskih politika.

1.2. Teorijski okvir FDI-jaMeđu mnogobrojnim teorijama internacionalizacije proizvodnje i FDI-ja izdvajamo OLI teoriju kao prihvatljiv oblik objašnjavanja aspekata FDI-ja relevantnih za politi-ke FDI-ja. OLI teorija Dunninga (1977, 1979, 2000) počiva na eklektičkoj paradigmi stranih investicija. Ova teorija objašnjava FDI-je djelovanjem triju grupa faktora: 1) prednosti vlasništva (ownership advantages) nad određenim znanjem (ljudski resur-si, R&D, know-how), opipljivom (oprema, kapital, infrastruktura) i neopipljivom (patenti, brend, licence) aktivom, ili u formi tržišnih konkurentskih prednosti, 2) prednosti lokacije (location advantages) odnose se na one faktore lokacije koji omo-gućavaju ekonomsku valorizaciju konkurentskih prednosti kompanije van granica zemlje porijekla, i 3) prednosti internalizacije (internalization advantages) odnose se na objedinjavanje svih međunarodnih aktivnosti TNC-a u okviru jedinstvene po-slovne mreže kojom upravlja vrh TNC-a.

Kada je riječ o lokacijskim prednostima, one su različite u ovisnosti o vrsti FDI-ja. Prema motivima za njihovo poduzimanje FDI-ji se dijele u četiri grupe, i to: 1) tržiš-no orijentirani FDI-ji (market seeking FDI), 2) resursno orijentirani FDI-ji (resource seeking FDI), 3) efikasnošću orijentirani FDI-ji (efficiency seeking FDI), i 4) strateš-ki orijentirani FDI-ji (strategic FDI). U kontekstu različitih tipova FDI-ja lokacijske prednosti se iskazuju kroz: 1) determinante specifične za zemlju (country-specific

131

determinants), koje utječu na kreiranje prednosti supsidijara TNC-a, 2) determinante specifične za industriju (industry-specific determinants), koje se mogu razlikovati po svom utjecaju od onih na nivou zemlje, i 3) determinante specifične za firmu (firm-specific determinants), koje izražavaju konkurentsku snagu TNC-a i njegovog supsidijara u određenoj zemlji.

Navedene specifičnosti imaju svoj izraz i u različitim vrstama FDI-ja prema na-činu realizacije. Akvizicije su način da se preuzme dobro etablirana firma na ciljnom tržištu TNC-a. Greenfield FDI-ji su izbor u slučaju uspostavljanja nove i efikasnije aktivnosti TNC-a. Akvizicije su bile osnovni kanal priljeva FDI-ja u zemlje u tranzi-ciji (Demirbag et al.; 2008). Brownfield FDI-ji su ona vrsta investicija koja inicijalno počiva na akviziciji, a nakon toga ulazi u fazu dubokog restrukturiranja, u kojoj se vrše obimna ulaganja koja imaju karakter greenfield FDI-ja. Većina akvizicija ranijih državnih poduzeća u zemljama u tranziciji koja su uspješno restrukturirana ustvari je prošla kroz ovaj tip investicija (Meyer i Estrin; 2001, 576-577).

Zemlje u tranziciji privlače FDI-je djelovanjem pull faktora koji odražavaju atraktivnost poslovne okoline i djelovanjem push faktora koji nude potencijalnim investitorima određene investicijske projekte. Bosna i Hercegovina je većinu svojih FDI-ja privukla na bazi push faktora kroz proces privatizacije, ali je otklanjanje za-stoja u priljevu FDI-ja povezano s aktiviranjem pull faktora koji proistječu iz kvali-teta poslovne okoline koji se nudi potencijalnim investitorima (Domazet et al.; 2008, 118-124).

U tom kontekstu je i pojava novih netradicionalnih investitora iz zemalja u ra-zvoju, odnosno zemalja izranjajućeg tržišta. Oni razvijaju specifične modele konku-rentskih prednosti i u stanju su bolje zadovoljavati potrebe zemalja primalaca FDI-ja, primjenjujući pretežno model tržišno orijentiranih FDI-ja (Andres et al.; 2012).

Većina provedenih istraživanja o utjecaju FDI-ja na ekonomski razvoj zemalja primalaca FDI-ja pokazuje pozitivne rezultate. Mehić (2010) dokazuje da, uz tra-dicionalne determinante FDI-ja, kvaliteta institucija ima pozitivan utjecaj na pri-ljev FDI-ja u zemljama jugoistočne Europe. On također dokazuje da FDI-ji imaju pozitivan i značajan utjecaj na ekonomski rast i zapošljavanje, kao i da prisustvo TNC-a u regiji doprinosi povećanju i izvoza i uvoza zemalja regije. Nasuprot tome, Mencinger (2003) nalazi da su u periodu 1994-2001. u osam zemalja centralne i istočne Europe efekti FDI-ja po kretanje GDP-a bili negativni, stvarajući negativne efekte po tekući račun. Objašnjenje za to autor nalazi u tome što su FDI-ji realizirani kroz akvizicije na bazi masovne privatizacije. Domazet (2003) nalazi da su supsidi-jari stranih TNC-a u BiH u 2002. godini imali pretežno tržišnu motivaciju, odnosno bili su orijentirani na domaće tržište, generirajući uvoz za potrebe domaćeg tržišta i stvarajući negativne spillover efekte po platni bilans.

Pored nesumnjivih preporuka za promoviranje FDI-ja, prisutni su i glasovi protiv FDI-ja kao načina kojim se umanjuje neovisnost zemalja i na neravnopravnoj osnovi jača utjecaj TNC-a i zemalja porijekla FDI-ja na zemlju primaoca FDI-ja. Jacobsen i Jacobsen (2011) ukazuju na to da ekonomski nacionalizam, posebno u zemljama u

132

tranziciji, pored opravdanih zahtjeva za vođenjem odgovarajućih industrijskih poli-tika za razvoj proizvodnih domaćih poduzeća, znači često i lobiranje za održavanje neproduktivnih domaćih poduzeća, nalazeći krivca za njihov gubitaški položaj u pojavi stranih poduzeća i otvorenosti domaće privrede. Autori navode da ekonomski nacionalizam može dovesti do dobitaka pojedinih grupa, ali da društveni gubici po razvoj mogu biti veći zbog otpora FDI-ja, pogotovo u slučajevima kada se radi o FDI-jima u proizvodnji orijentiranim na izvoz koji nude potencijal zapošljavanja.

1.3. Razvojni koncept zemljeDejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine BiH je fundirana kao država ek-stremnog neoliberalnog tipa. Slaba centralna vlada lišena je mogućnosti da upravlja razvojem, a većina razvojnih ovlasti prenesena je na entitete, koji svojim zatvara-njem narušavaju jedinstven ekonomski sistem. Monetarni režim na osnovama valut-nog odbora (currency board) postavio je načelo da se domaći novac može kreirati samo stjecanjem stranog novca, što je podrazumijevalo snažno orijentiranje na izvoz kao način kreiranja bogatstva u zemlji. Međutim, izvozom vođen rast je podcije-njen izostankom politika restrukturiranja, industrijskih politika i politika promocije izvoza.

U poslijeratnom razdoblju BiH nema strategija razvoja, niti relevantnih sektor-skih strategija koje bi davale informacije domaćim i stranim investitorima u kojem pravcu zemlja želi da se razvija. Ekonomski rast u pretkriznom periodu bio je do-sta dinamičan, ali je oporavak spor i neizvjestan. Preokret u orijentaciji privrede s domaće tražnje na izvozom vođen rast traži obimnu reindustrijalizaciju i stvaranje proizvoda i usluga za izvozna tržišta (tradable goods and services). Visoka nezapo-slenost zahtijeva obimne investicije za otvaranje novih radnih mjesta. U narednom desetljeću ekonomski rast bi morao da se podigne na nivo od 5% godišnje. Izvoz bi trebao dostići preko 50% udjela u GDP-u, dok bi godišnji priljev FDI-ja trebao iznositi 5% GDP-a. Sve su to razlozi zašto se ističe značaj FDI-ja. Istovremeno, to su i razlozi za ozbiljnu zabrinutost zbog zastoja reformi koji ugrožava ekonomski i socijalni razvoj i usporava put BiH prema euroatlantskim integracijama.

BiH je zemlja u ekonomskom zaostajanju. Prema Globalnom indeksu konkuren-tnosti BiH je 2015/2016. godine rangirana na 111. mjestu od 140 zemalja, posljed-nja na Zapadnom Balkanu. Najlošije je rangirana po efikasnosti tržišta rada (131. mjesto), efikasnosti tržišta roba (129. mjesto), kvalitetu institucija (127. mjesto) i sofisticiranosti biznisa (125. mjesto), a najbolje po zdravlju i osnovnom obrazovanju (48. mjesto) i po tehnološkoj spremnosti (79. mjesto) (WEF; 2016). Prema Doing Business indikatorima BiH je pozicionirana na 79. mjestu od 189 zemalja i tu je napravila progres od 28 mjesta u odnosu na 2015. godinu. Najbolje je pozicionirana u obavljanju međunarodne trgovine (28. mjesto), rješavanju nelikvidnosti (38. mje-sto), dobivanju kredita (42. mjesto), realizaciji ugovora i zaštiti manjinskog inve-stitora (66. mjesto). Najlošije pozicionirana je u otpočinjanju biznisa (175. mjesto),

133

pribavljanju građevinskih dozvola (171. mjesto) i formalnostima oko plaćanja pore-za (154. mjesto) (Doing Business; 2015, 2016).

Zato bi za javne politike promocije FDI-ja u narednom dugoročnom razdoblju trebalo kreirati viziju BiH kao zemlje dinamičnog ekonomskog razvoja sa stopama rasta 4-5% godišnje, dinamičnih reformi u ekonomskoj, socijalnoj i političkoj sferi, zemlje društvenog blagostanja, članice Europske unije i NATO-a, čija je ekonomija zasnovana na masovnoj reindustrijalizaciji i izvozom pokretanom rastu s rastom do-dane vrijednosti na osnovi intenzivnog tehnološkog moderniziranja, inovacija i rasta kvalificiranosti i produktivnosti radne snage.

2. Tokovi, stanje i struktura FDI-ja FDI-ji u svijetu u 2014. godini nisu postigli oporavak nakon rekordnog nivoa od oko 1.850 milijardi dolara u 2007. godini. Međutim, investicije u zemljama u razvoju (ekonomije u razvoju i ekonomije u tranziciji1) od 2012. godine nadmašuju razvijene zemlje, postajući tako dominantne lokacije stranog direktnog investiranja. U tom periodu 62,6% vrijednosti globalnih FDI-ja usmjereno je u zemlje u razvoju. U tim zemljama pad FDI-ja izazvan globalnom ekonomskom krizom bio je znatno blaži, a oporavak znatno brži. Pritom, ekonomije u tranziciji bilježe u 2014. godini skoro prepolovljen priljev FDI-ja u odnosu na prethodnu godinu.

U pogledu regionalne strukture FDI-ja razlikovanja se odnose na: 1) kretanje priljeva FDI-ja prije i poslije globalne krize, 2) odnos priljeva FDI-ja (inward inves-tments) i odljeva FDI-ja (outward investments), 3) odnos stoka FDI-ja prema GDP-u, i 4) prosjek FDI-ja po glavi stanovnika.

U svijetu je priljev FDI-ja u šest postkriznih godina (2009-2014) veći od istog pretkriznog perioda (2003-2008) za 18,2%. U razvijenim ekonomijama u postkri-znom periodu dostignut iznos priljeva FDI-ja manji je za 5,6% od iznosa u pretkri-znom periodu, dok su ekonomije u razvoju u postkriznom periodu povećale priljeve FDI-ja za 59,1%, u čemu je porast u ekonomijama izranjajućeg tržišta (EM) iznosio 35%. Ekonomije u tranziciji su povećale priljeve u postkriznom periodu za 38,9%, u čemu su u ekonomijama Zapadnog Balkana (WB) priljevi povećani za svega 3% (vidjeti tabelu 1).

1 Ekonomije u tranziciji su ekonomije bivših socijalističkih zemalja Europe. Kina je pozicionirana kao ekonomija u razvoju.

134

Tabela 1. Analitički pokazatelji FDI-ja po grupama zemalja (milijarde USD)

Elementi Razvijene ekonomije

Ekonomije u razvoju

U tome: EM

Ekonomije u tranziciji

U tome: WB

U tome: BiH

Svijet

1 2 3 4 5 6 7

Priljev FDI-ja 2003-2008.

4.266 2.309 1.116 343 30 4,6 6.917

Priljev FDI-ja 2009-2014.

4.028 3.674 1.502 476 31 2,4 8.178

Odnos (1/2) 94,4 159,1 135,0 138,9 103 51 118,2

FDI inward stock 15.591 8.310 3.368 725 67 7,4 24.626

FDI outward stock 20.555 4.833 1.836 487 4 0 25.875

Razlika -4.964 3.437 1.532 238 63 7,4 -1.249*

FDI inward stock kao % GDP-a

34,2 28,5 16,9 27,7 56,6 39,9 31,8

FDI inward stock per capita (u hilj. USD)

14,9 1,4 0,9 2,4 2,8 1,9 3,4

Izvor: UNCTAD (http://unctadstat.unctad.org/wds/TableViewer/tableView.aspx)

Ukupan obim FDI-ja koncem 2014. godine u svijetu iznosi 31,8% globalnog GDP-a. U razvijenim ekonomijama taj odnos je 34,2%, a najveći udio imaju FDI-ji u Irskoj sa 147,2%, u Belgiji sa 98,4%, u Švicarskoj sa 96,9%, u Bugarskoj sa 83,4%, Estoniji sa 72,8% i Mađarskoj sa 71,8% u odnosu na GDP. U ekonomijama u razvoju udio FDI-ja u GDP-u iznosi 28,5%, a najveći udio ima Čile sa 80,4% udjela FDI-ja u GDP-u. Ekonomije u tranziciji imaju udio FDI-ja u GDP-u od 27,7%, u čemu pred-njače Gruzija sa 73,9% i Kazahstan sa 62,9%. U ekonomijama Zapadnog Balkana taj udio iznosi visokih 56,6%, u čemu je taj odnos kod Crne Gore 110,6% i Srbije 67,4%, dok BiH bilježi odnos od 40,9%. FDI po glavi stanovnika na globalnom ni-vou iznosi 3,4 hiljade USD, dok je taj iznos najviši kod razvijenih ekonomija sa 14,9 hiljada USD, a u ekonomijama u razvoju je skoro 10 puta niži i iznosi 1,4 hiljade USD. U izranjajućim ekonomijama taj iznos je 0,9 hiljada USD. Ekonomije u tran-ziciji imaju prosjek od 2,4 hiljade USD, dok je u ekonomijama Zapadnog Balkana taj iznos nešto viši i iznosi 2,8 hiljada USD. Prosjek za BiH iznosi 1,9 hiljada USD.

2.1. Tokovi, stanje i struktura FDI-ja u BiHStrane direktne investicije u BiH bilježe nizak nivo, spor tempo rasta i pogoršanje strukture ulaganja.

135

Kumulativna vrijednost FDI-ja u BiH je u 2014. godini iznosila 11,8 milijardi KM ili 43,7% BDP-a zemlje2. FDI-ji po glavi stanovnika iste godine iznosili su 3.100 KM (CBBiH, 2015). Komparirano s parametrima FDI-ja zemalja u susjedstvu, koje inače nisu među šampionima u privlačenju FDI-ja, BiH zaostaje za Hrvatskom (FDI 52,1% BDP-a, odnosno 7.025 USD pc), Crnom Gorom (FDI 109,5% BDP-a, odnosno 7.985 USD pc), Srbijom (FDI 67,4% BDP-a, odnosno 4.126 USD pc) i Makedonijom (FDI 45,3% BDP-a, odnosno 2.484 USD pc).

Tabela 2. Stanje i tokovi FDI-ja u Bosni i Hercegovini 2003-2014. (u mil. KM)

Godina Stanje FDI-ja krajem godinepo elementima

Tok novca iz dohotka po osnovu FDI-ja

Godišnji prirast FDI-ja po elementima

E+RD IK O Zbir ID TD Razlika E RD IK O Zbir

2003. 2.074 276 68 2.418

2004. 2.838 341 104 3.283

2005. 3.296 386 134 3.816

2006. 4.217 325 214 4.756

2.007 6.484 386 300 7.170 542 288 254 2.013 254 60 87 2.414

2008. 7.290 889 398 8.577 247 224 23 782 23 503 98 1.406

2009. 7.468 1.449 500 9.417 -146 445 -591 769 -591 560 103 841

2010. 7.473 1.807 540 9.820 116 321 -205 210 -205 358 40 403

2011. 7.844 2.363 524 10.731 388 301 -87 458 -87 556 -16 911

2012. 7.886 2.537 606 11.030 348 379 31 12 31 174 82 299

2013. 8.007 2.458 579 11.044 270 369 99 21 99 -79 -27 14

2014. 8.341 2.737 705 11.784 474 390 -84 419 -84 279 126 740

Ukupno - - - - 2.240 2.717 477 3.647 477 2411 493 7.028

Izvori: Bilten CBBiH i Panorama Necto (http://statistics.cbbh.ba:4444/Panorama/advanced_bs.htm); LEGENDA: E = osnivački ulog (equity); RD = reinvestirana dobit; IK = intrakompanijski krediti; O = ostalo; ID = investicijski dohodak (dobit iz FDI); TD = transferirana dobit

Vrijednost stranih direktnih investicija u Bosni i Hercegovini u periodu 2003-2014. godina bilježi opadajući rast, uz pogoršanje strukture u smislu smanjenja udje-la vlasničkih (osnivački ulog – equity i reinvestirana dobit) u odnosu na udio dužnič-kih elemenata FDI-ja (intrakompanijski krediti i ostalo). Također, od 2007. godine, za koju postoje publicirani podaci, bilježi se veći transfer dobiti od iznosa ostvarenih dohodaka po osnovu FDI-ja, tako da se iz zemlje iznosi veća vrijednost nego što je stvorena kroz strano direktno investiranje. Tako se rast FDI-ja generira jedino iz novih osnivačkih uloga i dodatnog intrakompanijskog zaduživanja (vidjeti tabelu 2).

2 Ovaj postotak temelji se na podacima Centralne banke BiH i on se razlikuje od postotka na bazi poda-taka UNCTAD-a iz tabele 1 (39,9% vs. 43,7%).

136

Vlasničke komponente FDI-ja bilježe u periodu 2003-2014. godina stalni relativ-ni pad. Naime, od 2003. godine, kada je njihov udio iznosio 85,8% ukupnih ulaganja, u 2014. godini taj udio je opao na 70,8%. To je svakako indikator opadanja kvalitete ulaganja, jer dužnički elementi su manje stabilni i kamatama opterećuju kompanije sa stranim ulaganjima. Preokret u smanjenju udjela vlasničkih elemenata desio se 2009. godine, u kojoj je globalna kriza svom žestinom pogodila ekonomiju BiH. Te godine zabilježen je agregatni gubitak u poslovanju kompanija sa stranim direktnim investicijama u BiH. U osmogodišnjem periodu 2007-2014. godine ukupno ostvare-ni investicijski dohodak od 2.240 miliona KM bio je niži od iznosa transferirane do-biti za 477 miliona KM. Na taj način potpuno je eliminiran pozitivan utjecaj kompo-nente reinvestirane dobiti u kreiranju FDI-ja u BiH. U navedenom osmogodišnjem periodu komponenta osnivačkih uloga imala je pozitivne vrijednosti, ali opadajući smjer, nakon što je zabilježen rekordan priljev od 2.013 miliona u 2007. godini, u kojoj je kroz privatizaciju državnog poduzeća Telekom Republike Srpske ostvaren pojedinačni priljev osnivačkog uloga od 1,26 milijardi KM. U takvim okolnostima u prirastu FDI-ja ukupne vrijednosti 7.028 miliona KM vlasničke komponente su imale udio od 65,7%, a dužničke komponente 34,3% ukupnih FDI-ja.

Sektorska struktura FDI-ja u BiH određena je načinom na koji je provođena privatizacija državnih poduzeća i banaka i propulzivnošću pojedinih sektora, među kojima se ističu financijski sektor, telekomunikacije, trgovina, turizam i nekretnine. Način privatizacije najviše je odredio udio proizvodnog sektora, koji je vodeći sektor s udjelom u ukupnim ulaganjima od 36%. Politike privatizacije, ali i propulzivnost bankarskog sektora potaknuta širokom liberalizacijom osigurale su koncem 2014. godine udio bankarskog sektora od 20%, posredovanja u prometu nekretnina od 6% i ostalih financijskih usluga u ukupnim FDI-jima od 2%. Istim razlozima objašnjava se i udio telekomunikacijskog sektora od 14% i trgovine od 11%, te usluga od 4% i turizma od 2% (CBBiH, 2015). Udio pojedinih sektora se mijenja, a perspektive rasta udjela imaju energetski sektor, automobilska, prehrambena, metalna i drvna industrija, turizam i telekomunikacije (FIPA, 2015).

2.2. Doprinosi FDI-ja ekonomskom razvoju u BiHU čitavom proteklom periodu proces FDI-ja se odvijao djelovanjem faktora tran-zicijskih politika vlada, faktora tržišta i faktora poduzetničkog djelovanja TNC-a i domaćih kompanija iz BiH.

FDI-ji su doprinijeli ostvarenju dva krupna cilja u restrukturiranju ekonomije BiH. Prvo, doprinijeli su restrukturiranju naslijeđenih socijalističkih poduzeća kroz njihovo privatiziranje i postprivatizacijsko restrukturiranje. To nije bio apsolutni uspjeh jer je bilo stranih firmi koje su se povukle ili su doživjele stečaj. Drugo, doprinijele su kroz greenfield FDI poboljšanju ekonomske strukture pojavom novih kompanija u različitim sektorima.

137

Na slici 1. dat je prikaz poslijeratnih FDI-ja u BiH u nefinancijskom i neposred-ničkom sektoru, pretežno industriji, strukturiranih prema osnovnoj motivaciji stranih investitora (tržišno ili resursno motivirane) i prema vrstama FDI-ja (nove-greenfi-eld, preuzimanja putem obimnog restrukturiranja – brownfield i akvizicije). Iz datog pregleda može se vidjeti da su kroz privatizaciju strani investitori bili zainteresirani samo za ona poduzeća koja su kao posebne strateške jedinice bila perspektivna, a ne za integrirana poduzeća koja su funkcionirala kao skupovi u kojima je bilo i mnoštvo nerentabilnih jedinica.

Vrsta FDI-jaMotivi stranih investitora

Tržišno orijentirani FDI-ji Resursno orijentirani FDI-ji

Greenfield

Ledo Čitluk, Grudska pivovara, Globtour Međugorje, Vino Domanovići Čapljina, MI Inmer Gradačac, Centar za srce Tuzla, Organika Sarajevo, Mlijekoprodukt Koz. Dubica, Dallas Sarajevo, Telemach Sarajevo, Messer Mostar Plin, ALFE-MI Živinice, Austrotherm BH Bihać, Mliječni put Gradačac, CIBOS Sarajevo (reciklaža), KIT BH Telekomunikacije, Anex Telekomunikacije BL, Perutnina Breza, Alba Zenica

Studen Agrana Brčko, RS Silikon Mrkonjićgrad, Bekto Preciza Goražde, EFT Rudnik i TE Stanari, FE-AL Mostar, Dević tekstil Teslić, Presal Extrusion Š. Brijeg, Alloy Wheels Jajce, Argeta Sarajevo, Strolit Odžak, Bema BL, Hemofarm BL, Swisslion Trebinje, Dubicotton Koz. Dubica (predionica), Sportek Kotor Varoš, Al Jazeera, Al Jazeera Network, CIMOS TMD Casting Zenica, Henkel Ceresit Bileća; Napco Beds Factory Petrovo, Mreža Network Derventa

Brownfield

FC Kakanj, FC Lukavac, Bimal Brčko, Vitaminka BL, Sarajevski kiseljak, Jelšingrad FMD Prnjavor, Tvornica opeke Sarajevo, Banjolučka pivara BL, Meggle Bihać, RAOP IS, Arcelor Mittal Prijedor, Messer Sarajevo Plin, Xella BH (Ex Siporex) Tuzla

Rafinerija nafte Brod, Rafinerija ulja Modriča, Olip-Bosna Travnik, Kabine Krupa, Prevent Sarajevo, Unico filter Jelah, TMD Gradačac, SHP-Celex Prijedor, Jelšingrad LČ BL, CIMOS Casting Zenica, Arcelor Mittal Zenica, Natron-Hayat Maglaj, GIKIL Lukavac, SISECAM Soda Lukavac

Akvizicije

Coca-Cola BH, HT Mostar, EP Sarajevo, Telekomunikacije RS, Rudnik krečnjaka Vijenac Lukavac; Gazprom benzinske stanice (ranije OMV)

VW Sarajevo, Unic Valjčići Konjic, Kapis TG; Kraš Mira ad Prijedor

Slika 1. Klasifikacija najvećih uspješnih FDI-ja u BiH (1994-2014)Izvor: MVTEO, 2009, i Pregled ulaganja 2009-2014. (kompilacija sudskih rješenja od MVTEO-a

BiH) i osobne informacije autora

Priljevom FDI-ja u poslijeratnom periodu ostvareno je prisustvo mnogih TNC-a u BiH. Na taj način se kroz prisustvo bh. supsidijara u njihovim lancima vrijednosti (Value Chain) ostvaruje i šira i dublja integracija bosanskohercegovačkog poslovnog sektora u globalnu i regionalnu ekonomiju. Efekti prelijevanja utjecaja FDI-ja na ukupnu ekonomiju (spillovers) kroz prisustvo stranih TNC-a nesumnjivo su pretežno pozitivni (priljev novih tehnologija i know-how, generiranje dodatne lokalne tražnje i poticaj stvaranju novih i rastu postojećih kompanija u BiH, generiranje zaposle-nosti i izvoza i drugi). Među negativnim spillover efektima ističu se utjecaji jačanja

138

inozemne konkurencije i istiskivanja domaćih kompanija sa bosanskohercegovač-kog tržišta, rast uvoza inozemnih roba (posebno kroz kanale maloprodaje zasnovane na FDI-ju) i transferi dobiti. Nažalost, nema relevantnih studija o spillover efektima FDI-ja u BiH, pa to stvara prostor za voluntarističko ocjenjivanje tih utjecaja, koje uglavnom slijedi lobističke motive određenih interesnih skupina. Općenito, može se s razlogom pretpostaviti da najveće pozitivne spillover efekte stvaraju resursno orijentirani FDI-ji iz oblasti proizvodnje, turizma i poslovnih usluga, orijentiranih na izvoz.

Međutim, ne treba zanemariti značaj budućih akvizicija kao načina privlačenja FDI-ja. One će biti usmjerene prema domaćim firmama koje se nalaze u ekspanziji i koje su primijećene od TNC-a kao pogodni kanali za penetraciju na tržište BiH ili preko nje na tržište regije i šire na tržište EU. Druga grupa poduzeća za akvizicije su ona koja se nalaze u teškoćama, stečajevima ili likvidaciji i koja će na taj način biti meta TNC-a.

Bitan aspekt utjecaja FDI-ja na ekonomiju BiH iskazuje se i preko stupnja in-ternacionaliziranja ekonomije BiH. U tu svrhu razvijeni su odgovarajući kompozitni indikatori za kvantificiranje utjecaja FDI-ja na internacionaliziranje transnacional-nih kompanija (TNC), a šire i na otvaranje nacionalnih ekonomija i njihovo uključi-vanje u globalnu ekonomiju kroz prijem FDI-ja (host countries). Među tim indikato-rima se ističu sljedeća tri (Barakat, Cretoiu, Ramsey, 2011): 1) DOI Indeks (Degree of Internationalization), koji je razvio Sullivan (1994), 2) TNI (Transnationality Index), koji je razvijen u okviru UNCTAD-a (1995), i 3) Indeks raširenosti tran-snacionalne aktivnosti (Transnational Activity Spread Index) Ietto-Gillies (1998). Za potrebe ovog rada izdvajamo TNI zbog toga što postoji njegova modifikacija za izračunavanje transnacionalnosti zemalja i što za takav indikator postoje publicira-ni rezultati u više perioda. Indeks transnacionalnosti zemalja razvijen je u okviru UNCTAD-a (Konferencija o trgovini i razvoju Ujedinjenih naroda – United Nations Conference on Trade and Development) i počiva na prosjeku četiri elementa: 1) udio FDI-ja kao postotak u odnosu na ukupne investicije u ekonomiji – trogodišnji pro-sjek, 2) udio stoka FDI-ja u BDP-u zemlje, 3) udio kompanija s FDI-jem u ukupnoj zaposlenosti privrede, i 4) udio bruto dodane vrijednosti u kompanijama s FDI-jem u ukupno stvorenoj bruto dodanoj vrijednosti privrede (WIR; 1998, 17). Taj se indeks kreće od 0 (nema nikakvog prisustva kompanija s FDI-jem u privredi neke zemlje) do 100 (sva privreda zemlje utemeljena je na FDI-ju). TNI ukazuje na stupanj inter-nacionaliziranja ekonomije zemlje, odnosno utjecaj međunarodnih tvrtki na ekono-mije određene zemlje kao lokacije ulaznih FDI-ja (host country).

TNI je dizajniran da procijeni u kojoj mjeri je neka zemlja angažirana u pri-vlačenju inward FDI-ja (Dunning, Fujita, Yakova; 2007). Studija navedenih autora ukazuje na to da je TNI, uz jednak nivo razvijenosti, viši kod malih zemalja. Irska 69,4; Holandija 38,4; Švedska 28,3; SAD 7,7; Italija 6,0; Japan 1,0 – podaci za 2002. godinu. Prema analogiji transnacionaliziranja kompanija, uvodi se termin transnaci-onalnosti zemalja koji označava doprinos stranih investicija razvoju zemalja koje ih

139

primaju (host countries) (UNCTAD, 2004, 9). Transnacionalnost BiH prema para-metrima koje uključuje TNI rasla je do 2005. godine. TNI za BiH u 2000. je bio 5,0, a u 2001. 6,1, da bi 2005. porastao na 29,2 (UNCTAD, 2008, 12; 2004, 10; 2003, 6). Naši proračuni za BiH u 2014. godini rezultiraju u nivou TNI-ja od 20,93, što ukazuje na relativno zaostajanje zemlje u procesu transnacionalizacije u odnosu na 2005. godinu.

2.3. FDI-ji u BiH i zablude neoliberalizmaU oblasti FDI-ja u BiH su u čitavom tranzicijskom periodu prisutne zablude po koji-ma će liberalizacija ekonomije potaknuti strane investitore da investiraju u BiH i da će tržište obaviti najveći dio posla. Navodimo neke od njih:

a. Vjerovanje da je za uspjeh u privlačenju FDI-ja potrebno osiguravati libe-ralizaciju u što širem obimu i da će to privlačiti strane investitore. Istina je da je liberalizacija potreban, ali ne i dovoljan uvjet za privlačenje FDI-ja u BiH. Ono što se zahtijeva uz liberalizaciju je stvaranje atraktivnog poslov-nog okruženja, postizanje ekonomskog rasta, razvijanje politika koje predvi-đaju kretanja u društvu i ekonomiji na duži rok i razvijaju sposobne državne institucije za provođenje zacrtanih politika i ciljeva u ekonomiji i društvu.

b. Jednostran fokus na makroekonomsko okruženje i postizanje njegove sta-bilnosti je daljnja zabluda vezana za FDI-je. To je tipična manifestacija ne-oliberalnog koncepta, jer time treba osigurati da tržište djeluje nesmetano i daje podjednake šanse svima. Umjesto toga, potrebne su mikroekonomske politike konkurentnosti i sektorske politike.

c. Neselektivan tretman FDI-ja označava zanemarivanje prirode i specifičnosti pojedinih tipova FDI-ja, što vodi ka neselektivnim politikama podrške i po-ticaja FDI-ja. Najveći doprinos razvoju i najveći potencijal spillovera u BiH mogu pružiti resursno orijentirani (resource seeking) FDI-ji. U praksi BiH se FDI-ji potiču neovisno o njihovoj prirodi.4

d. Zanemarivanje prirode sektora, projekata i investitora vodi nekritičkim opravdanjima da je nizak nivo FDI-ja rezultat političke nestabilnosti iako je

3 TNI je izračunat na osnovu sljedećih parametara: 1) udio FDI-ja u bruto investicijama kao trogodišnji prosjek 2012-2014. iznosi 12,7; 2) udio stoka FDI-ja u GDP-u 2014. iznosi 39,9%; 3) bruto dodana vrijednost firmi u BiH utemeljenih na FDI-ju procijenjena je za 2014. godinu na 19,1 (za 50% veći udio u odnosu na udio u bruto investicijama); i 4) zaposlenost u firmama utemeljenim na FDI-ju u ukupnoj zaposlenosti u BiH procijenjena je na 12% metodom procjene zaposlenosti kod najvećih s liste firmi utemeljenih na FDI-ju. Podaci za prva dva indikatora preuzeti su iz baze podataka UNCTAD-a na: http://unctad.org/en/Pages/DIAE/World%20Investment%20Report/Annex-Tables.aspx (pristupljeno 28. 12. 2015).4 U zakonskoj regulativi FBiH u Zakonu o porezu na dobit u pogledu reinvestiranja samo se stimuliraju investitori koji ostvaruju ulaganja od 20 miliona KM ili više u trajanju od pet uzastopnih godina (član 32, stav 1). Ovakvim reguliranjem strani investitori su motivirani da ulažu i u nekretnine, dok mala i srednja poduzeća, čak i kada investiraju u proizvodnu opremu i tehnologiju, ne mogu uživati poticaje u formi oslobađanja poreza na dobit.

140

poznato da su faktori specifični za zemlju samo jedna od više grupa utjecaj-nih determinanti na nivo FDI-ja.

e. U decentraliziranoj zemlji kao što je BiH različiti nivoi vlasti utječu na od-luke o investiranju, pri čemu je centralni nivo s najmanje nadležnosti (osim u oblasti telekomunikacija, trgovine naoružanjem, vanjskoj trgovini). Kotler (2014) ističe da danas mnogi investitori ne ciljaju zemlju, nego gradove ili lokalne sredine u koje će investirati.

f. Zanemarena je okolnost da su FDI-ji u smislu marketing strategija TNC-a za ulazak na strana tržišta samo jedna alternativa u odnosu na izvoz, prodaju licence i franšize ili strateškog partnerstva. Mnoge TNC kompanije ostva-ruju outsourcing u poslovima s bosanskohercegovačkim kompanijama, ali ne žele internalizirati poslovne odnose s njima. Zato treba pažljivo stvarati uvjete da se svi ti odnosi pokušavaju usmjeriti ka FDI-ju. Neke kompanije izvoze u BiH, ili su spremne da prodaju licencu, ili franchising model.

g. Zabluda s velikim negativnim efektima po priljev FDI-ja je vjerovanje da je dovoljno osnovati državnu agenciju za promociju FDI-ja i da su svi problemi oko državne uloge u promociji FDI-ja riješeni. Bez jas-nih politika i strategija FDI-ja u zemlji i jasnih razvojnih i sektorskih strategija, te predanog angažmana vlada na operativnom provođenju tih strategija i integriranom djelovanju različitih institucija nema ni jasnih zadataka i prostora za djelovanje tih agencija.

3. Okvir za politike promocije FDI-ja u BiHPolitike promocije FDI-ja mogu se definirati kao javne politike koje se podržavaju javnim resursima u cilju razvoja pravnog okvira i ekonomskog modela FDI-ja (1), razvoja institucija za upravljanje promocijom FDI-ja (2), i provođenja promotivnih aktivnosti usmjerenih na integriranu komunikaciju sa stakeholderima državnog pro-grama promocije (3). Ovaj pristup promociji je znatno širi od pristupa dominantnog u literaturi, koji promociju FDI-ja svodi na aktivnosti agencija za promociju FDI-ja (IPA) (Wilson, Baak; 2012).

Iz prikaza aktivnosti na promociji FDI-ja, danog na slici 2, uočava se integralni pristup upravljanju FDI-jem. Strategije FDI-ja bi trebale proistjecati iz vizija i stra-tegija razvoja zemlje. Unapređenje poslovnog okruženja je polazna tačka očekivanih preokreta u upravljanju FDI-jem, kojim se označava raskid sa zabludama neoline-arnog koncepta ekonomije i mjesta FDI-ja u takvom konceptu. Osnovni preokreti u oblasti politika FDI-ja trebalo bi da idu sljedećim pravcima:

– Od holističkog ka pristupu s fokusom na: a) FDI-je resursno orijentirane, oslonjene na raspoloživost kvalificiranih ljudskih resursa, dobru infrastruk-turu i postojeće povezane i industrije za podršku, b) FDI-je u oblasti proi-zvodnje namijenjene izvozu s visokom dodanom vrijednošću i potencijalima

141

zapošljavanja (primjer Aluminij Mostar: od ingota ka finalizaciji na bazi alu-minija), c) greenfield i brownfield FDI-je s ciljem restrukturiranja postojećih i generiranja novih kompanija, d) FDI-je koji se pozicioniraju u globalne lance vrijednosti TNC-a, e) FDI-je usmjerene na kvalitetne strateške inve-stitore sposobne da razvijaju projekte i reinvestiraju u njihovo proširenje i modernizaciju;

– Ciljanje investitora u novim formama FDI-ja (saobraćajna infrastruktura, energetika, telekomunikacije) i netradicionalnih izvora (iz zemalja izranjaju-ćih tržišta i novoindustrijaliziranih zemalja – NIZ);

– Od kvantitativnog pristupa u privlačenju FDI-ja do poboljšanja strukture u smislu povećanih ulaganja u equity i reinvestiranje dobiti, te podizanja efika-snosti projekata FDI-ja i zapošljavanja u stranim kompanijama u BiH;

– Od ignoriranja ka punoj posvećenosti našoj dijaspori kao velikom potencija-lu za kreiranje specifičnih FDI-ja zasnovanih na tehnološkom know-howu i bliskosti s ekonomskim i kulturološkim okruženjem BiH;

– Od fokusa na formalizirane institucionalne kanale ka oblicima integrirane suradnje u kojima istaknuto mjesto imaju lokalne zajednice (gradovi i opći-ne) i regije – kantoni, u različitim formama suradnje u okviru Europske unije i drugih oblika suradnje;

– Od FIPA-e kao izolirane institucije ka FIPA-i kao fokalnoj tački koja inte-grira efektivne strategije razvoja i promocije FDI-ja u ukupno upravljanje ekonomijom BiH.

Slika 2. Aktivnosti iz domena promocije FDI-ja Izvor: konstrukcija autora prema Ecorys 2013

142

Iz ovakvog pristupa trebalo bi osigurati efikasnu promociju FDI-ja, povećanje priljeva FDI-ja i unapređenje njihove strukture, te unapređenje performansi supsi-dijara FDI-ja u BiH (profitabilnost, investicije, zapošljavanje). Potreban je također napredak u statističkom izvještavanju i transparentnija javna dostupnost informacija o FDI-jima, te mnogo intenzivnija teorijska i empirijska istraživačka i publicistička aktivnost na temu FDI-ja i njihovog doprinosa ekonomskom razvoju BiH.

4. Zaključak i preporukeOvaj rad je pokazao da FDI-ji predstavljaju značajan faktor razvoja kroz priljev do-datnog kapitala, priljev tehnologija, know howa i upravljačkih znanja i uvezivanje domaćih poduzeća u globalne i regionalne lance vrijednosti TNC-a. Prilike i poten-cijali za priljev FDI-ja u BiH su samo djelomično iskorišteni.

Globalizacija i liberalizacija daju poticaj priljevu FDI-ja, ali to nije dovoljan uvjet da one postanu značajan dinamičan i stabilan faktor razvoja BiH, pogotovo zbog potrebe unapređivanja privredne strukture zemlje kroz reindustrijalizaciju, po-stizanja ekonomskog rasta zasnovanog na izvozu roba i usluga i postizanja višeg nivoa i bržeg tempa zapošljavanja. U suštini, ekonomija BiH je još uvijek pod preko-mjernom predreformskom regulacijom, s nestimulirajućim poslovnim okruženjem, visokom korupcijom koja razara ekonomiju i destimulira investicije te ukupno lošim napretkom u pristupanju Europskoj uniji.

I pored istaknutih zabluda u vezi s odnosom liberalizacije i FDI-ja, postoje evi-dentni rezultati u doprinosu FDI-ja restrukturiranju domaćih poduzeća i u početnim rezultatima greenfield FDI-ja. Uspješnost projekata FDI-ja najviše ovsi o privlače-nju strateških investitora – TNC-a koji imaju interes i kapacitete da razvijaju biznise u BiH. Na makroekonomskom planu najveći doprinos FDI-ja je u popravljanju ne-gativne neto investicijske pozicije BiH, koja u 2014. godini iznosi 55% GDP-a. Od negativnih manifestacija FDI-ja zabrinjavajući je nizak nivo godišnjih priljeva FDI-ja, zatim njihova nepovoljna struktura s dominacijom dužničkih elemenata FDI-ja i pojava većih transfera dobiti u zemlje porijekla FDI-ja.

Daljnja globalizacija i liberalizacija ekonomija, očekivano ubrzanje reformi i pristupanja Europskoj uniji stvara nove prilike za privlačenje FDI-ja. Reforme za poticaj rastu i podizanju kvaliteta FDI-ja u BiH treba u budućnosti pozicionirati u okviru vizije ekonomskog rasta i razvoja na osnovama izvoza zemlje koja svo-ju konkurentnost zasniva na efikasnosti čiji je pokretač rast i poboljšanje strukture ukupnih investicija. To znači potrebe reformi u makroekonomskoj sferi i poslovnom okruženju s jasnim strategijama razvoja zemlje i sektorskim politikama koje će po-državati FDI-ji orijentirani na proizvodnju roba i usluga za izvoz, privlačiti strateške investitore iz zemalja tradicionalnih investitora, ali i zemalja izranjajućeg tržišta i in-vestitore iz dijaspore, stimulirati greenfield FDI-je, ulaganja u tehnologiju i opremu u inovativnim sektorima i u većoj mjeri pokretati nove forme FDI-ja (infrastruktura i kompleksni investicijski projekti).

143

LiteraturaAndrés, M. S., Nunnenkamp, P., Busse; M. (2012), What Drives FDI from Nontraditional

Sources? A Comparative Analysis of the Determinants of Bilateral FDI Flows, Kiel Institute for World Economy, Working paper, No 1755.

Barakat, L. L., Cretoiu, S. L., Ramsey, J. R. (2011), UNCTAD’s Degree of Internationalization and Its Effect on Subjective and Objective Performance: Evidences from Brazilian TNCs, XXXV Encontro da ANPAD, Rio de Janeiro.

Demirbag, M., Tatoglu, E., Glaister, K. W. (2008), Factors Affecting Perceptions of the Choice between Acquisition and Greenfield Entry: The Case of Western FDI in an Emerging Markets.

Domazet, A. (2015), Marketing i branding gradova: od akademskih rasprava do efikasne implementacije u upravljanju gradovima, Međunarodna naučna konferencija “Mjesto i uloga glavnih gradova SEE u razvoju međuregionalne i međudržavne suradnje u okviru Dunavske i Jadransko-jonske europske regije”, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Sarajevo.

Domazet, A. (2006), Strategija promocije izvoza – Konceptualni okvir za Bosnu i Hercegovinu, Ekonomski institut, Sarajevo.

Domazet, A. (2003), Market orientation of the FDI based companies in Bosnia and Herzegovina, Second Transition Conference of Faculty of Economics Sarajevo, October 2003.

Domazet, A. et al. (2008): Analiza razloga i uzroka nedovoljnog interesa domaćih i stranih investitora u procesu privatizacije sa prijedlogom mjera za poboljšanje ukupnog ambijenta za ulaganje kroz proces privatizacije u FBiH, Ekonomski institut, Sarajevo.

Dunning, J. H. (2000): The eclectic paradigm of international production: A personal perspective in The Nature of the Transnational Firm, 2nd edition, edited by Pitelis, C. N. and Sugden, R, Routledge, London.

Dunning, J. H. (1979), Expaining changing pattern of international production: in defence of eclectic theory, Oxford Bulletin of Economics and Statistics, Vol. 41, 269-296.

Dunning, John H. (1977), ”Trade, Location of Economic Activity and the MNE: A Search for an Eclectic Approach,” in The International Allocation of Economic Activity, Bertil G. Ohlin, Per-Ove Hesselborn, and Per Mangus Wijkman (eds.) London: Macmillan, 395-418.

Ecorys: Exchange of Good Practice in Foreign Direct Investment Promotion ec.europa.eu/DocsRoom/documents/4669/attachments/1/en/native

Grieco, Joseph M., and G. John Ikenberry (2003), State Power and World Markets: The International Political Economy. New York: W.W. Norton & Co., p. 116.

Hodžić, K. (2014), Kritika bosanske političke ekonomije, Forum Bosnae, Sarajevo, 66Ietto-Gillies, G and Seccombe-Hett, T. (1997), What do internationalization indices measure?

Paper Number 6-97, Research papers in International business, ISSN NUMBER 1366-6290, South Bank University London.

Jacobsen, J., Jacobsen, T. (2011), Economic nationalism and FDI The impact of public opinion on foreign direct investment in emerging markets, 1990-2005, Society and Business Review, Vol. 6 No. 1.

Kotler, P., Kotler, M. (2014), Winning Global Markets: How Businesses Invest and Prosper in the World’s High-Growth Cities, John Willey and Sons, Inc. Hoboken, New Jersey.

Mehic, E. (2010), Determinante i efekti stranih direktnih investicija u zemljama Jugoistočne Europe, doktorska disertacija, Ekonomski fakultet Sarajevo.

144

Mencinger, J. (2003), Does Foreign Direct Investments Allways Enhance Economic Growth, Kyklos, Vol. 56 – 2003 – Fasc. 4, 491-508.

Poeschl, J. (2005), Bosna i Hercegovina: zamjene i rješenja, u: Sejmenović, A., Džihić, V. Vogel, T. G. (ur.), Bosna i Hercegovina na putu ka modernoj državi? Perspektive i prepreke, Fondacija Heinrich Böll i Asocijacija Bosna i Hercegovina, Sarajevo.

Scholte, J. A. (2008), Defining globalization, The World Economy, doi: 10.1111/j.1467-9701.2007.01019.x

UNCTAD WIR 2008: Transnational Corporations and The Infrastructure Challenge, UNCTAD New York.

UNCTAD WIR 2007: Transnational Corporations, Extractive Industries and Development, UNCTAD, New York.

UNCTAD WIR 2006: FDI from Developing and Transition Economies:Implications for Development, UNCTAD, New York.

UNCTAD WIR 2004: The Shifts Towards Services, UNCTAD, New York.UNCTAD WIR 2003: FDI Policies for Development: National and International Perspectives,

UNCTAD, New York.UNCTAD WIR 1995: Transnational Corporations and Competitiveness, UNCTAD, New

York.Wilson, R. T., Baack, D. W. Attracting Foreign Direct Investment: Applying Dunning’s

Location Advantages Framework to FDI Advertising, Journal of International Marketing, Vol. 20, No. 2, 2012, pp. 96-115.

World Bank. (2016), Doing Business 2016: Measuring Regulatory Quality and Efficiency. Washington, DC: World Bank. DOI: 10.1596/978-1-4648-0667-4. License: Creative Commons Attribution CC BY 3.0 IGO.

FOREIGN DIRECT INVESTMENTS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA: FROM THE DELUSIONS OF

NEOLIBERALISM TO DRIVERS OF ECONOMIC GROWTH

Abstract The research problem treated in this paper refers to inadequate scale and unfavourable structure of foreign direct investment (FDI) in Bosnia and Herzegovina, especially since the emergence of the global financial crisis. The aim of this work is to point out the errors and limitations of the neoliberal concept in transition of the country, reflected in the belief that the liberalization of the economy will fuel the wave of FDI that will ensure economic growth and development, employment, investment, exports and the restructuring of state-owned enterprises and generating new business. FDI in BiH have contributed to the restructuring of some large state-owned enterprises, the emergence of new enterprises and employment growth, and have contributed to improvement of the international investment position of

145

BiH, but these results are far below expectations and below the potential level of FDI in BiH. Based on the analysis of secondary sources from the fields of FDI and analysis of the theo-retical framework of FDI, new approaches are suggested in the implementation of policies to promote FDI in BiH covering three key areas. The first area relates to the improvement of the business environment to attract foreign investors, in which national framework plays an important part, as well as the industrial framework and the profile of potential investors. The second area relates to the building of institutions that carry out the process of promotion, and the third area covers promotional activities, including the post-investment services for investors. The contribution of work is reflected in the critical observation of existing policies and their impacts, and recommendations for effective policies for FDI promotion, which take into account the theoretical essence of FDI, advanced international practice in the area of FDI and the specificities of the decentralized constitutional structure of Bosnia and Herzegovina, which indicates the need for an integrated approach of the state, entities, cantons and local communities (cities and municipalities) in the promotion of FDI.

Key words: foreign direct investment (FDI), neoliberalism, Bosnia and Herzegovina, pro-motion of FDI, privatization and restructuring