1

2

FILOZOFSKO-TEOLOKI INSTITUT DRUBE ISUSOVE U ZAGREBU Institut za ekumensku teologiju i dijalog KBF-a Juraj Kriani

Odjel za dijalog s nekranima

Biblioteka RELIGIJSKI NIZ

Knjiga 3

Za izdavaa Ivan CINDORI

Glavni urednik Ivan KOPREK

Lektura

Vida GRANI

Copyright 2002 by John L. Esposito This translation of WHAT EVERYONE NEEDS TO KNOW ABOUT ISLAM, originaly published in English in 2002, is published by anangement with Oxford

University Press, Inc. Knjiga TO BI SVATKO TREBAO ZNATI O ISLAMU prijevod je izvornog izdanja

iz 2002., izdana je u suradnji s Oxford University Press, Inc. CIP-Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb LDK 297.1 ESPOSITO, John L. to bi svatko trebao znati o islamu (ameriki strunjak odgovara na esto postavljana pitanja o islamu) / John L Esposito ; s engleskog preveli Nevad Kahteran... [at al.], -Zagreb : Filozofsko-teoloki institut drube Isusove. 2003. -(Biblioteka Religijski niz ; knj. 3) Prijevod djela: What everyone needs to know about Islam. - Kazala. ISBN 953-231-004-5 I. Islam - Temeljna naela 430502029

NAKLADA 1000 PRIMJERAKA

Priprema i oprema DURIEUX d.o.o., Zagreb

Tisak TIPOTISAK d.o.o., Zagreb

3

John L. Esposito

to bi svatko trebao znati o islamu

(ameriki strunjak odgovara na esto postavljana pitanja o islamu)

S engleskoga preveli

Nevad KAHTERAN i

Ivan KOPREK

Zagreb 2003.

4

Supruzi Jean, koja sve ini moguim

5

Sadraj

Predgovor hrvatskom izdanju ...................................................... 11

Predgovor ........................................................................................... 14

Zahvala ............................................................................................... 17

OPENITA ZAPAANJA ........................................................ 20

Zato trebamo poznavati islam? ........................................................ 20

Jesu li svi muslimani jednaki? ........................................................... 20

Gdje ive muslimani? ........................................................................ 21

VJEROVANJE I PRAKSA ........................................................ 22

to muslimani vjeruju?...................................................................... 22

Zato muslimani tvrde da potjeu od Ibrahima odnosno Abrahama? 23

Kako je nastao islam? ........................................................................ 25

Koja je muslimanska sveta knjiga? ................................................... 26

Zato je arapski jezik toliko vaan u islamu? .................................... 28

Kakva je Muhamedova ulogu u ivotu muslimana? ......................... 28

Je li Muhamed bio poslanik poput biblijskih poslanika, odnosno proroka? ............................................................................................. 30

Zato je toliko toga poznato o Muhamedovu ivotu? ....................... 30

Je li Muhamed imao istodobno vie ena? ........................................ 32

6

to muslimanima znai diljem svijeta rasprostranjena muslimanska zajednica (ummah)? .......................................................................... 32

to je sr vjerovanj koja ujedinjuju sve muslimane? ...................... 34

to muslimani rade za hodoaa u Meki? ....................................... 38

to je Kaba? ...................................................................................... 39

Kakav je znaaj Meke? ..................................................................... 40

Kako muslimani mole?...................................................................... 40

Vjeruju li muslimani u anele? ......................................................... 43

Vjeruju li muslimani u raj i pakao? ................................................... 43

Vjeruju li muslimani u svece? ........................................................... 45

to muslimani vjeruju o Mariji i Isusu? ............................................ 46

Imaju li muslimani sabat (Dan Gospodnji) poput idova i krana? 48

Imaju li muslimani tjedni obred? ...................................................... 48

Imaju li muslimani vjerske blagdane ili svete dane?......................... 49

Postoji li u islamu sveenstvo?.......................................................... 50

to je damija? .................................................................................. 51

to je islamski centar? ....................................................................... 53

Postoje li neke podjele u islamu? ...................................................... 53

Kakva je razlika izmeu sunita i iita? .............................................. 58

Kakve su podjele meu ijitima? ...................................................... 60

Kakav je vahabijski islam? ................................................................ 62

Postoji li razlika izmeu muslimana i crnih muslimana? .................. 64

Postoje li muslimani sufije? .............................................................. 68

Tko su islamski fundamentalisti? ...................................................... 69

7

Je li islam vjeroispovijest srednjega vijeka i protivi li se promjenama? ..................................................................................... 72

Je li islam spojiv s modernizacijom?................................................. 74

Postoje li savremeni islamski mislitelji ili obnovitelji? .................... 75

ISLAM I DRUGE VJEROISPOVIJESTI ............................ 79

Vjeruju li muslimani da je islam jedina istinska vjeroispovijest? ..... 79

Je li islam netolerantan prema drugim vjeroispovijestima? .............. 80

Koliko je islam slian kranstvu i idovstvu? ................................. 83

Kako muslimani gledaju idovstvo a kako kranstvo?.................... 85

Zato muslimani progone krane u muslimanskim zemljama? ....... 86

Zar nisu idovi i krani uvijek bili neprijatelji islama? ................... 88

OBIAJI I KULTURA ................................................................ 95

Zato islam razliito pristupa mukarcu i eni? ................................ 95

Je li ena drugorazredni graanin u islamu? ..................................... 97

Kakvo je znaenje imala ena u ranom islamu? ............................. 101

Zato muslimanke nose rubac i odjeu koja see do poda? ............ 102

Zato enama u islamu nije doputno raditi u javnim slubama ili da voze automobil? .............................................................................. 105

Zato muslimani nose turbane ili kape? .......................................... 107

Zato muslimani ne briju bradu? ..................................................... 108

Zahtjeva li islam obrezivanje?......................................................... 108

Je li muslimanima doputeno istodobno oeniti vie ena? ............ 109

Smije li se musliman oeniti nemuslimankom? .............................. 110

8

ta islam kae o nasilju u obitelji? .................................................. 111

Kako islam gleda na rastavu braka? ................................................ 113

Zato se muslimani nerado rukuju? ................................................. 115

Kako se muslimani odnose prema kunim ljubimcima? ................. 115

Kakvo je islamsko gledite prema troenju alkohola i svinjetine? .. 116

Zato se muslimani protive plesu? .................................................. 118

Zato se neki muslimani protive glazbi? ......................................... 119

Kako se muslimani meusobno pozdravljaju i zato? .................... 120

Zato muslimani pozdravljaju izrazom Mir neka je tebi? ........... 121

NASILJE I TERORIZAM ....................................................... 122

to je dihad? .................................................................................. 122

Opravdava li Kur'an terorizam? ...................................................... 123

Kako se islamom mogu opravdavati terorizam, otmice zrakoplova i uzimanje talaca? .............................................................................. 126

Doputa li islam samoubojice bombae? ........................................ 128

Zato su muslimani toliko nasilni? .................................................. 131

Podravaju li muslimani ekstremistike i teroristike skupine? ..... 132

Podravaju li muslimanske organizacije terorizam? ....................... 134

Imaju li muslimani kompleks muenitva? ..................................... 135

Zato pripadnici drugih vjeroispovijesti imaju dojam da ih muslimani mrze? ............................................................................................... 137

Zato je u muslimnskome svijetu Salman Rushdie osuen na smrt? ......................................................................................................... 139

9

DRUTVO, POLITIKA I GOSPODARSTVO ................. 141 ta je islamski zakon? ..................................................................... 141

to islamski zakon kae o braku, rastavi braka i nasljeivanju? .... 143

to islam kae o homoseksualnosti? ............................................... 147

to islam kae o pobaaju? ............................................................. 147

Kako islam gleda na primjenu sredstava protiv zaea? ................. 148

Kako islam gleda na ropstvo? ......................................................... 148

Zato su islamske kazne za prekraje odve stroge? ....................... 150

Zato muslimani ne provode odvajanje vjere i drave? .................. 151

Zato je vjera tako vana u muslimanskoj politici? ........................ 153

Zato muslimani odbacuju sekularizaciju? ..................................... 155

Zato je Jeruzalem toliko vaan muslimanima? .............................. 157

Je li islam spojiv s demokracijom? ................................................. 158

Zato muslimanske drave nisu demokratskije? ............................. 159

Zato islam odbacuje kapitalizam? ................................................. 161

Kako islam gleda na siromatvo i drutvenu pravdu? ..................... 162

Zato islam zabranjuje optereivanje duga (kamatu)? .................... 164

Kakvo je islamsko bankarstvo? ....................................................... 165

MUSLIMANI NA ZAPADU .................................................... 168

Tko su ameriki muslimani? ........................................................... 168

S kakvim se sve problemima suoavaju muslimani u Americi? ..... 170

Tko su europski muslimani i gdje sve ive? ................................... 173

Koja su prijeporna pitanja europskih muslimana? .......................... 175

10

Abecedni popis manje poznatih rijei ..................................... 178

Prijedlozi za dalje itanje ............................................................ 189

Openiti uvodi u islam .................................................................... 189

Vjeroispovijest i bogotovlje ........................................................... 189

Islam i druge religije ....................................................................... 192

Obiaji i kultura ............................................................................... 193

Nasilje i terorizam ........................................................................... 193

Drutvo, politika i ekonomija .......................................................... 194

Muslimani na Zapadu ...................................................................... 195

Pogovor ............................................................................................ 197

Biljeka o autoru ........................................................................... 201

Kazalo imena i pojmova .............................................................. 207

11

Predgovor hrvatskom izdanju

U svijetu ivi 1,2 milijarde muslimana u 56 muslimanskih zemalja na podruju Afrike, Azije, Europe i Amerike. Islam je u Europi druga a u Americi trea vjeroispovijest po broju pripadnika. Razumijevanje islama otealo se i teroristikim napadima 11. rujna 2001. godine na Svjetski trgovinski centar (WTC) i Pentagon. Po nekima, takvi teroristiki napadi upuuju na novi sukob civilizacija u 21. stoljeu. Meutim, nije to sukob poput onoga izmeu Samuela Huntingtona i Bernarda Lewisa, niti sukob civilizacija islama i Zapada, niti Amerike i islama, nego je to zapravo sukob civiliziranoga svijeta i globalnoga terorizma koji transcendira civilizacijsku paradignnu.

Mnogi su ameriki i europski, kako politiki tako i vjerski, elnici isticali da ekstremiste ne bi trebalo poistovjeivati s islamom openito, te da bi muslimani trebali biti uvaavani kao i drugi graani i uivati iste graanske slobode i snoljivost poput svih ostalih. Upravo takva osobita upozorenja, izreena u ime Arapa i muslimana, upuuju na to da se islam ipak ne odmjerava onim istim mjerilima kakva se primjenjuju na idovstvo i kranstvo. Kad je rije o teroristima kranske ili idovske vjeroispovijesti, veina ljudi, ukljuujui u to i medije, gleda u njima ekstremiste ili vjerske fanatike, i nikako ih ne paistovjeuje s kranstvom ili idovstvom kao takvim.

U nastojanju da razumiju islam, mnogi se jo uvijek bore sa zrakopraznim prostorom nepoznavanja islama, pojaanim nimalo originalnim i poesto vrlo banalnim novinskim napisima o nasilju i njegovim posljedicama. Razumijevanje abrahamovskih vjera (islam pripada iroj idovsko-kransko-islamskoj predaji), kao i svakodnevni, ustaljeni ivot veine muslimana poistovjeen je s radikalnom manjinom, nekim vodeim medijskim kuama, pojedinim vladinim

12

slubenicima, te openitim auditorijem u mnogim zapadnjakim zemljama, tako da se postavljajn pitanja: Zato nas (pripadnike drugih religija, posebice idove i krane) muslimani mrze? i to je to u Kur'anu to opravdava nasilje, terorizam i otmice zrakoplova?

Razumijevanje i poznavanje islama oteano je i nedostatkom znanja o islamskome vjerovanju i njegovoj povijesti, ta se oituje i u mnogim politikim odnosima, medijskim komentarima i sveopoj javnosti. Islam se odve dugo promatra samo u zrcalu senzacionalistikih novinskih napisa sa okantnim vijestima o iznenadnim napadima islamistikih ekstremista, pri emu se na temelju pothvata radikalizirane nekolicine sudi o svim pripadnicima islama.

Talibanska usko plemenska i militantna tumaenja islama - od onih ogranienja koja su nametnuli enama pa do razaranja drevnih Bu-dinih spomenika - imaju vrlo malo zajednikoga s islamskim uenjem i zakonom. Slino tome, Osama bin Laden i al-Qaida jednako su tako predstavnici islama, kao i krani koji su dizali u zrak klinike za pobaaj, ili idavski fundamentalisti koji su izvrili atentat naYitzaka Rabina, ili, poput dr. Barucha Goldsteina koji je pobio muslimane okupljene na duma namazu u hebronskoj damiji.

Iako sam ve 1988. godine objavio djelo Islam. The Straight Path, koje je svojevrstan uvod u islam, uvidio sam da mi novinari, vladini slubenici, studenti i mnogi drugi postavljaju upravo takva pitanja. Kako bih to bolje i pristupanije odgovorio na tu opu neupuenost u islam, uinilo mi se najprikladnijim napisati knjigu u obliku odgovora na najee postavljana pitanja o islamu, poput: to muslimani vjeruju?, Tko je bio Muhamed?, Kako muslimani gledaju na idovstvo, kranstvo i druge vjeroispovijesti?, pa sve do onih: to je dihad?, Opravdava li Kur'an terorizam?, Je li Islam sukladan s modernizacijom, kapitalizmom i demokracijom?, ili pak: Jesu li ene drugorazredni graani u islamu?

U prvoj polovici 21. stoljea prevladavat e borba protiv Osame bin Ladena, al-Qaide i globalnoga terorizma, kao potreba da se upregnu sve sile kako bi se to bolje upoznalo islam kao takav. Poznavanje islama i muslimana koji ine petinu sveukupnoga ovjeanstva, nikad

13

nije bilo tako odsudno kao danas. Suivot, pluralizam i meusabna snoljivost moraju biti izgraeni na uzajamnom razumijevanju i uvaavanju, a ne na nepoznavanju, stereotipima i strahu. Ujedinjeni narodi, papa Ivan Pavao II., te mnogi drugi vodei kranski i muslimanski vjerski poglavari, ukljuujui i iranskoga predsjednika Mohammada Khatamija, svjesni su znaenja i potrebe dijaloga kultura. Unato meusobnoj razlinosti i sukobljavanjima u prolosti, kranstvo i islam, dvije meunarodno najrairenije religije, koje se uz to i najbre ire, imaju puno zajednikoga u vjerskom i kulturolokom smislu. Umjesto napadanja i sukobljavanja, dijalog i suivot moraju biti zajedniki ciljevi kranstva i islama.

Prof. dr. John L. Esposito

Washington, 18, veljae 2003.

14

Predgovor

Ova knjiga izrasta iz moga iskustva nakon tragedije 11, rujna 2001. godine. Poput mnogih mojih kolega, bio sam bombardiran pitanjima o islamu i muslimanima. Mnogi su pokuavali doi do odgovora na zato i kako. Dok se neka pitanja usredotouju na napade na Svjetski trgovinski centar (WTC) i Pentagon, mnoga su samo ponavljanje onoga to je ve godinama prisutno u medijskim razgovorima, kratkim priopenjima vlada i udruenja, kao i na sveuilinim predavanjima i okupljanjima mnogih graanskih udruenja, poput: Zato je islam tako nasilan? Odobrava li Kur'an terorizam i bombake napade samoubojica? Je li islam spojiv s modernizmom? Zato muslimani progone idove i krane?

Razmiljajui o 11. rujnu 2001. i tim stalnim pitanjima, shvatio sam koliko su se pitanja promijenila ali i koliko su ostala ista. Islam je u Europi, nakon kranstva, druga najrairenija vjeroispovijest, a u Americi je trea. Ipak, mnogi na Zapadu i dalje ive i djeluju u svojevrsnom zrakopraznom prostoru glede poznavanja islama, istoj onoj praznini u kajoj sam i sam ivio do unatrag neta vie od trideset godina. Kad sam se na fakultetu susreo s islamom, ostao sam zateen otkriean da je islam druga abrahamovska vjera. Uvijek smo govorili o idovsko-kranskoj povezanosti, ali nikada o idovsko-kransko-islamskoj predaji. Zato? Ukoliko muslimani priznaju i potuju mnoge utemeljitelje i proroke idovstva i kranstva (ukljuujui Abrahama odnosno Ibrahima, Mojsija odnosno Musaa i Isusa odnosno Isaa), kao i knjige koje je Bog objavio (Toru odnosno Tevrat i Isusovo Evanelje odnosno Indil), zato je onda to meni ostalo nepoznato i nakon svih mojih godina studija na filozofskom fakultetu i steenoga teolokoga obrazovanja?

15

Izuavanje islama otvorilo mi je nove vidokruge, drukije razumijevanje povijesti, od kriarskih pohoda i europskoga kolonijalizma do amerikoga i sovjetskoga neokolonijalizma. Time je za mene iznova oivjela ne samo religija, nego jednako tako i povijest, kao i politika i civilizacija, kako klasina tako i moderna. Meutim, danas se mnogi oslanjaju na medijske nimalo originalne napise, sagledavajui islam kroz izoblienu prizmu usmjerenu samo na teroriste, vjerske fanatike i potlaene i obespravljene ene. Pothvati radikaliziranih manjina poistovjeuju se s vjerovanjem veine muslimana. Uz to, muslimani su sve vie dio vjerskoga krajolika Amerike i Europe. Iz dana u dan postaju sve vie i sve ee nai sugraani, susjedi i kolege na poslu.

Dakako, danas postoji puno vie literature o islamu nego to je to bilo prije tridesetak godina, kad sam se poeo baviti tom tematikom. Pri pisanju ovoga djela posluio sam se mnogim knjigama i lancima, kao i uvodom u islam kojega sam 1988. godine objavio pod naslovam Islam. The Straight Path. Manjak je, meutim, to brajni struni radovi esto ne dou do irega kruga itatelja. Mnogi ljudi danas trae izravne odgovore na vrlo konkretna pitanja glede islama, odgovare koje nije lako pronai u povijesnim ili religijsko-povijesnim prikazima. Ovom sam knjigom elio udovoljiti upravo takvim suvremenim potrebama. Prvotna je nakana knjige da saeto priopi ono to muslimani vjeruju i to oni ine. Budui da je taj sadraj obuhvaen u konkretnim pitanjima i odgovorima, knjigu nije potrebno itati stranicu po stranicu, od korica do korica, nego je se moe itati prema osobnome zanimanju za odreena pitanja. Svako je pitanje i odgovor zasebna cjelina, neovisna o prethodnome i susljednome sadraju. Stoga e se pojedini sadraji koji put ponoviti, a zgodimice se upuuje i na druge cjeline povezane s dotinim sadrajem.

Mnoga pitanja, pridola iz raznolikih sluateljskih krugova, odraavaju sklonost uvjerenju da u islamu ipak postoji neto duboko pogreno. Takvo je uvjerenje moda plod i nesvjesne primjene dvostrukih mjerila u pristupu islamu, kakva se primjenjuju, primjerice, kad je rije o odnosu religije prema esktremizmu, militantnasti, nasilju i terorizmu, pri emu se posve drukije gleda na takve sluajeve u

16

idovstvu i kranstvu. Dok u naim vlastitim uvjerenjima glede pluralizma, ljudskih prava, poloaja ene u drutvu i demokratizacije prihvaamo povijesni razvoj, datle glede islama postoji poesto pretpostavka da su u njemu takve promjene nemogue.

Imao sam sreu studirati, promatrati i prouavati nekoliko svjetskih religija, posebice, kranstva i islam, kao i idovstvo, hinduizam i budizam. Sva su ta vjerovanja oblikovala i preobraavala ivote milijuna ljudi u povijesti ovjeanstva. Naalost, sve su religije imale i svoju sjenovitu stranu: one koje nauavaju samilost, pravdu i mir, bile su rabljene odnosno zlorabljene od mnogih ekstremista i borbeno raspoloenih pripadnika. U naemu modernome i postmodernome svijetu, sve su religije pozvane prihvatiti pluralizam koji uravnoteuje istinu njihova vlastitoga vjerovanja s istinom koju zastupaju pripadnici drugih religija. Ta religija bi trebala biti ispravnost, a ne samoispravnost.

Sraz Zapada i muslimanskoga svijeta, sraz islama i idovsko-kranske predaje, nije sukob dvaju podvojenih i proturjenih svjetova. idovi, krani i muslimani Abrahamova su odnosno Ibrahimova djeca, dio idovsko-kransko-islamskoga nasljedstva. Svijet je islama globalan: njegove prijestolnice i sredita nisu samo Kairo, Damask, Meka, Jeruzalem, Carigrad, Islamabad, Kuala Lumpur i Dakarta, nego jednako tako i London, Paris, Marseilles, Bonn, NewYork, Detroit i Washington. Naa zajednika budunost zahtijeva novi, ukljuiviji osjeaj pluralizma i suivota izgraen na zajednikom razumijevanju i uvaavanju. Ako e se ikada postii takozvano uzajamno razumijevanje meu pripadnicima razliitili religija, onda bitni dio paketa mora biti spoznaja onoga to islam nauava i to muslimani vjeruju o islamu, kao i ono ta pripadnici drugih religija vjeruju o njima.

17

Zahvala

Kod navoenja prijevoda Kur'ana, konzultirao sam neknliko vrlo korisnih prijevoda: Ahmad Alijev Al-Qur'an. A Contemporary Translation, Yusuf A. Alijev The Koran. Text, Translation and Commentary, Muhammad Asadov The Message of the Quran, te Majid Fakhryjev The Qur'an. A Modern English Version. Odabrao sam te koji su dali najveu jasnou. Tamo gdje je bilo nuno, revidirao sam ili dao svoje vlastite prijevode.

Osobito sam zahvalan, mojoj vioj pripravnici-istraivau Natani De Long-Bas, iji je rad na ovom, kao i na drugim projektima bio uvijek izvanredno brz i postojan. Clare Menill, pomonica ravnatelja i Lesley Sebastian, upravna pomonica Centra za muslimansko-kransko razumijevanje na Sveuilitu Georgetown, pripomogle su da se moj rad na knjizi odvija bez veih zastoja i vrlo uinkovito, vjeto usklaujui i moje druge obveze i djelatnasti.

Zahvalan sam prijateljima i kolegama Hibbi Abughideiri, Jonathanu Brownu, Khaledu Abouu El-Fadlu, Shermanu Jacksonu, Alexu Kronemeru i Johnu Vollu koji su u cijelosti ili djelomino proitali rukopis i dali mi vane primjedbe i poticaje. Chintia Read, moja dugogodinja suradnica u izdavakaj kui u Qxfordu, paljivo je recenzirala svako poglavlje i omoguila dragocjeni eho glede djela, to nije izostalo ni u vrijeme godinjih odmora. Joellin Ausanka nadzirala je tisak djela s profesionalizmom kojemu sam se poeo diviti jo onda kad sam s njom suraivao na objavljivanju djela Unholy War. Teror in the Name of Islam.

Jean Esposito, moja supruga, partnerica i najbolja prijateljica, ukljuena je u ovo djelo od njegova zaetka do izlaska iz tiska. Q&A format bio je njezina zamisao. I zahvaljujui samo njezinu entuzijazmu,

18

uvjerenju i suradnji, ovo se djelo doista i pojavilo. Kao i Unholy War, i ovo je djelo, doslovce, koliko moje toliko i njezino. Moji roditelji, John i Marya Esposito i moja braa, Lou i Rick, u svojoj tankoutnosti i dosjetljivosti moji su osobiti podupiratelji. Zahvaljujem svim svojim prijateljima i kolegama muslimanima koji su mi godinama pruali svoje prijateljstvo i bili glavni izvori za upoznavanje i razumijevanje islama.

19

TO BI SVATKO TREBAO ZNATI O ISLAMU

20

Openita zapaanja

Zato trebamo poznavati islam?

Islam je druga najrairenija religija na svijetu (nakon kranstva) i uskoro e biti druga najrairenija religija u Americi.

Muslimani ve jesu nai susjedi, kolege na poslu i sugraani i ubudue e to sve vie biti.

Iako je islam u mnogome slian idovstvu i kranstvu, veina Amerikanaca i Europljana muslimane dri tuima, stranima i prijeteima, neizbjeivo povezanima s novinskim naslovima o teroristikim dogaanjima. To se treba promijeniti - a moe se promijeniti boljim poznavanjem islama i njegovim dubljim razumijevanjem.

Moramo dokrajiti spiralu straha, mrnje i nasilja koja proizlazi iz neznanja, a ne pogaa vie samo druge zemlje, nego i Ameriku.

Jesu li svi muslimani jednaki?

Zato to je europskam i amerikom okruenju kranstvo puno blie, njegova se nutarnja raznolikost prihvaa kao takva. Kranstvo se izraava u mnogim oblicima i okruenjima. Postoje razliite kranske Crkve i sljedbe (od bapstista do unijata, od rimokatalika do grkih i ruskih pravoslavaca), prisutne u razliitim kulturama (srednjoistonoj,

21

europskoj, azijskoj i afrikoj), to je urodilo raznolikou vjerovanja i vjernikih praksi unutar onoga to se naziva kranstvom. Tako je i u islamu. Tako muslimani tvrde da postoji samo jedan jedini od Boga objavljeni i ljudima dani islam, ipak postaje mnoga muslimanska tumaenja islama. Dva su glavna ogranka: sunitski (85%) i ijitski (15%). Unutar njih postoje raznolike teoloke i pravne kole (islamskoga zakona, erijat). Uz to, islam ima bogatu mistiku predaju kaja ukljuuje mno-ge sufijske redove ili bratstva. Islam je temeljna jedinstvo unutar bogate kulturoloke raznolikosti. Islamska se praksa razliito izraava unutar goleme raznolikosti kultura od Sjeverne Afrike do Jugoistone Azije, kao i u Europi i Americi. (Postoje li kakve podjele n islamu?, Koja je razlika izmeu sunita i ijita?, Koje su podjele meu ijitima?, to je vahabijski islam?, Postoje li muslimani sufije?)

Gdje ive muslimani?

Muslimani ine veinsko stanovnitvo u 56 zemalja diljem svijeta, ukljuujui Indoneziju, Banglade, Pakistan, Egipat, Irak i Nigeriju. Uz te zemlje, muslimani u znatnam broju naseljavaju i Indiju, Kinu, Sredinju Azijsku Republiku i Rusiju, kao i Europu i Ameriku. Unato openito rairenoj pretpostavci, veina muslimana ipak nisu Arapi. Zapravo svega 20 posto od ukupno 1,2 milijarde muslimana u svijetu potjee iz arapskih zemalja. Najvee se muslimanske zajednice nalaze u Indoneziji, Pakistanu, Bangladeu i Indiji.

Posljednjih desetljea islam se u vjerskom krajoliku Amerike i Europe prometnuo iz gotovo neuoljive vjeroispovijesti u uglednu vjeroispovijest. Muslimani su dio irokoga raspona rasnih i narodnosnih grupacija, a u islamu se oituju kao starosjedilaka i useljenika skupina. U Americi, uz domae afro-amerike muslimane, izrazite useljenike narodne skupine ine: Afganistanci, Afrikanci, Albanci, Arapi, Bangladeani, Bosanci, Indijci, Indoneani, Maleani, Pakistanci i Turci.

22

Vjerovanje i praksa

to muslimani vjeruju?

Poput idova i krana, muslimani su monoteisti. Oni vjeruju u jednoga Boga, Stvoritelja, Uzdravatelja, Upravitelja i Suca svemira. Muslimani vjeruju u poslanike, ne samo Poslanika Muhameda, nego i poslanike odnosno proroke idovske Biblije, ukljuujui Ibrahima odnosno Abrahama i Musaa odnosno Mojsija, te poslanike Novoga zavjeta, Isaa odnosno Isusa i Yahjaa odnosno Ivana Krstitelja. Vjeruju i u anele, raj, pakao i Sudnji dan. Islam priznaje da je Boja objava bila primljena u Tori, Psalmima, Evaneljima i Kur'anu: Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, u kome je takoe bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali (Kur'an, 5: 46). Stoga muslimani gledaju idove i krane kao narod Knjige, zajednicu vjernika koji su primili objave, preko Bojih poslanika, u obliku svetih tekstova ili knjiga od Boga objavljenih.

Kao to krani vjeruju da je Objava sadrana u Novom zavjetu ispunjenje i upotpunjenje Staroga zavjeta, muslimani vjeruju da je Poslanik Muhamed, po meleku Dibrilu odnosno anelu Gabrijelu, od Boga primio svoje objave da se tako ispravi ona ljudska pogreka koja je ula u Bibliju i u sustave idovskoga i kranskaga vjerovanja. Prema tome, muslimani vjeruju da islam nije nova vjeroispavijest s novim svetim tekstom, iako je vremenski najmlaa jednoboaka svjetska religija (7. st.). Prema muslimanskom stajalitu, islam je najstariji, jer je on zapravo prvobitna i konana objava Boga Ibrahimova odnosno

23

Ahrahamova, Musaaina odnosno Mojsijeva, Isaina odnosno Isusova i Muhamedova: On vam propisuje u vjeri isto ono to je propisao Nuhu i ono to objavljujemo tebi, i ono to smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: 'Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!' (Kur'an, 42: 13).

Zato muslimani tvrde da potjeu od Ibrahima odnosno Abrahama?

Muslimani gladaju sebe, zajedno sa idovima i kranima, kao djecu Ibrahimovu odnosno Abrahamovu, djecu koja pripadaju razliitim ograncima iste religijske obitelji. I Kur'an i Stari zavjet kazuju pripovijest o Ibrahimu odnosno Abrahamu, Sari i Haderi odnosno Hagari, Sarinoj egipatskaj slukinji. Dok idovi i krani potjeu od Abrahama i njegove ene Sare po njihovu sinu Izaku, muslimani svoje vjersko podrijetlo unatrag slijede do Ibrahima odnosno Abrahama po Ismailu odnosnn Jimaelu, njegovu prvoroenom sinu od Hadere odnosno Hagare.

Sukladno i idovskim i muslimanskim svetim tekstovima, kada nakon mnogo godina Sara nije mogla zeeti, nagovorila je Ibrahima odnosno Abrahama da uzme njezinu slukinju Haderu odnosno Hagaru, i da tako dobije svoga nasljednika. Iz toga se odnosa rodio djeak komu su nadjenuli ime Ismail odnosno Jimael. Nakon Ismailova odnosno Jimaelova roenja, i Sara je zaela i rodila sina Ishaqa odnosno Izaka. Otada je Sara bila ljubomorna na Ismaila odnosno Jimaela, koji je kao Ibrahimov odnosno Abrahamov prvoroeni sin trebao biti i njegov prvi nasljedrzik i tako zasjeniti njezina sina Ishaqa odnosno Izaka. Stoga je prisilila Ibrahima odnosno Abrahama da otjera slukinju Haderu odnosno Hagaru i njezina sina Ismaila odnosno Jimaela. Ibrahim odnosno Abraham nerado je dopustio da Hadera odnosno Hagara i njezin sin odu, jer je Bog obeao da e uiniti Ismaila odnosno Jimaela ocem velikoga naroda. Islamski izvori kazuju da su Hadera odnosno Hagara i Ismail odnosno Jimael dospjeli u blizinu Meke u Arabiji, a obje svete knjige kazuju da su bili

24

gotovo umrli od edi, ali su oboje bili spaeni vodom iz izvora koji je udesno izbio u pustinji.

Islamski sveti tekstovi i predaja do u tanine opisuju pripovijest o ponovnam susretu i pomirenju oca i sina. Njihovo ponovno sjedinjenje stvorilo je dva najvidljivija islamska simbola, Kabu i had. Sukladno islamskim izvorima, Ibrahim odnosno Abraham saznao je da su Hadera odnosno Hagara i Ismail odnosno Jimael ivi i nakon traenja pronaao ih je u blizini dananje Meke. Nakon to je uo o Haderinim odnosno Hagarinim bolnim iskustvima u pustinji, kao i o udesnom dogaaju koji ih je spasio, zajedno s Ismailom odnosno Jimaelom ponovno je izgradio Kabu, za koju se vjerovalo da ju je prvotno bio sagradio Adem odnosno Adam i to kao hram jednom, istinskom Bogu. Stoga se muslimani diljem svijeta kad mole okreu u pravcu Kabe, kao ujedinjavajui in bogatovlja jednome, istinskome Bogu. Danas se Kaba dri najsvetijim mjestom u muslimanskom svijetu. Njezin izgled, kocka s crnim prekrivaem, jedan je od najpoznatijih simbola u islamu. (Usp. to je Kaba?)

Muslimanski sveti tekstovi takoer kazuju da je Ibrahim odnosno Abraham ustanovio i obrede svetoga hodoaa u Meki, od kojih mnogi iznova obnavljaju Haderino odnosno Hagarino iskustvo. Hodoae (hajj, had) privlai vie od dva milijuna ljudi godinje i to je drugi izrazit simbol vjere. (Usp. to muslimani rade za hodoaa u Meki?)

Postaji znaajna razlika u biblijskim i islamskim izvjeima o Ibrahimovoj odnosno Abrahamovoj pripovijesti. Suprotno biblijskoj predaji (Knjiga postanka, 22, 1-2), veina islamskih uenjaka oznauje Ismaila odnosno Jimaela umjesto Ishaqa odnosno Izaka kao namjeravanu rtvu u pripovijesti o Ibrahimovoj odnosno Abrahamovoj spremnosti da na Boju zapovijed rtvuje svoga sina (Kur'an, 37: 99-113).

25

Kako je nastao islam?

Poput idovstva i kranstva, i islam je nastao na Srednjem Istoku. To nije bila posve nova jednoboaka vjeroispovijest koja se pojavila u izolaciji, svojevrsnoj odvojenosti od drugih. Vjerovanje u jednoga Boga, monoteizam, cvjetalo je tijekom mnogih stoljea. Spoznaje o idovstvu, kranstvu i zoroastrizmu dospjele su u Meku u Arabiji sa stranim karavanskim robnih razmjenama, a s tim su se vjerovanjima susretali i mekanski trgovci na brojnim putovanjima diljem Srednjega Istoka, tovie, kranska, zoroastrika i idovska plemena ivjela su i u Arabiji.

U estom stoljeu, Meka je izrasla kao novo trgovako sredite s golemim novim bogatstvom, ali i s rastuim raslojavanjem bogatih od siromanih, podjelom koja je ugroavala tradicionalni sustav arapskih plemenskih vrednota i drutvene sigurnosti. U to je vrijeme i u takvom drutvenom okruenju Poslanik Muhamed zapoeo propovijedati poruku Kur'ana koja je uinjena temeljem islama, vjeroispovijesti koja poziva sve ljude da se okrenu ispovijedanju jednoga i istintoga Boga i utemeljenju pravednoga drutva.

Muslimani vjeruju da se Bog ponajprije objavio Musau odnosno Mojsiju (idovski sveti tekst, Tora), potom 'Isau odnosno Isusu (kranski sveti tekst, Evanelje) te konano Muhamedu (islamska sveta knjiga, Kur'an). Muhameda se ne dri utemeljiteljem nove islamske religije. Poput biblijskih poslanika odnosno proroka koji su doli prije njega, i on je bio vjerski obnovitelj. Muhamed je rekao da nije donio novu poruku nekog novog Boga, nego poziva ljude da se vrate ispovijedanju jednoga, istinitoga Boga i nainu ivota koji su zaboravili ili se od njega odaleili.

Budui da nije nova objava, Kur'an sadri mnoga upuivanja na pripovijesti i likove iz Staroga i Novoga zavjeta, ukljuujui Adama odnosno Adema i Evu odnosnu Hawwu, Abrahama odnosno Ibrahima i Mojsija odnosno Musaa, Davida odnosno Davuda i Salomona odnosno Sulejmana, te Isusa odnosno Isaa i Mariju odnosnu Merjemu. Islam i

26

ispovijedanje Allaha (Allah - arapska rije za idovskoga i kranskoga Boga, koja doslovce i znai Bog), usred mnogoboakoga (politeistikoga) drutva, znaili su povratak zaboravljenoj prolosti, povrata k vjerovanju prvoga jednoboca, Ibrahima odnosno Abrahama. Prema Muhamedu, veina njegovih suvremenika u Meki, sa svojim plemenskim vjerovanjima u vie razliitih bogova, ivjeli su u nepoznavanju jednoga i istinitoga Boga i njegove volje, kako je objavljeno poslanicima Ademu odnosno Adamu, Ibrahimu odnosno Ahrahamu, Musau odnosno Mojsiju i Isau odnosno Isusu. Objave koje je Muhamed primio dovele su ga do toga da je vjerovao kako su idovi i krani tijekom vremena iskrivili Boju izvornu poruku danu po Musau odnosno Mojsiju i poslije Isau odnosno Isusu. Stoga su muslimani i Toru i Evanelja gledali kao spoj izvorne objave i potonjih ljudskih dodataka. Jednako su tako gledali i Isusovo uzdizanje od Bojeg poslanika, proroka do Sina Bojega.

Objave koje je Muhamed prinio pozivale su na vjersku i drutvenu ohnovu. One istiu drutvenu pravdu (zauzimanje za prava ena, udovica i siroadi), ispravljajui iskrivljenosti Bojih objava u idovstvu i kranstvu, i upozorujui na to da su ve mnogi odlutali od Boje poruke dane po njegovim poslanicima. Te objave pozivaju na povratak onome na to Kur'an upuuje kao ispravnu stazu islama ili Boji put, objavljen zadnji put Muhamedu, posljednjem poslaniku ili peatu poslanstva.

Koja je muslimanska sveta knjiga?

Kur'an (ponekad pisan kao Quran ili Koran) u arapskom jeziku znai glasno itanje. Kur'an je muslimanska sveta knjiga. On sadri objave koje je primio Poslanik Muhamed od Boga preko meleka Dibrila odnosno anela Gabrijela. Muhamed, koji nije znao itati ni pisati, djelovao je kao Boji posrednik; reeno mu je da kazuje objavu koju je primio. Za muslimane, Muhamed nije bio niti autor niti izdava Kur'ana. Prema tome, Kur'an je vjena, doslovna rije Boja, sauvana u arapskom jeziku onako kako je i objavljena i u onom slijedu

27

koji je zapovjeen boanskom objavom. Tijekom razdoblja od 23 godine, od Muhamedove etrdesete godine pa sve do njegove smrti, 632. godine, objavljeno mu je 114 Kur'anskih poglavlja (nazvanih surama).

Muslimani vjeruju da je Kur'an spoetka, u vrijeme Poslanikova ivota, bio i usmeno i pismeno sauvan. Cjelokupni je tekst, petnaestak ili dvadesetak godina nakon Poslanikove smrti prikupljen, objedinjavan i potom standardiziran (kanoniziran), to znai da mu se nita vie ne moe ni dodavati ni oduzimati. Kur'an je veliine otprilike etiri petine opsega Novoga zavjeta. Poglavlja slijede u nizu od najduih do najkraih i nisu tematski poredana, to je na neke muslimane djelovalo pomalo frustrirajuim, budui da im je tekst djelovao nekako raskomadano i nesreeno. Meutim, ima to i svoje prednosti, jer itatelj moe nasumce otvoriti tekst i poeti itati od bilo kojeg odjeljka, budui da svaki donosi cjelovitu pouku koju treba usvojiti i o njoj razmiljati.

Recitiranje, glasno govorenje (uenje, prev. nap.) Kur'ana sredinje je u ivotu muslimana. Mnogi muslimani ue itav Kur'an napamet. Uenje Kur'ana krijepi - ono to muslimani dre udom - mogunost sluanja zbiljske Boje rijei iskazane ljudskim glasom. Povijest svjedoi o mnogima koji su nakon sluanja glasnog itanja (uenja) Kur'ana bili privueni toj vjeroispovijesti i potom se obratili na islam. Muslimani itaju odlomke iz Kur'ana koji su dio njihovih pet dnevnih molitava (namaza); skladna i poetska recitiranja Kur'anskih redaka (ajeta) dio su uvoda u svako dogaanje u zajednici, od vjenanja i pokopa do predavanja i poslovnih veera. Kur'an se recitira na stadionima prepunim pobonih i oduevljenih muslimana koji tomu pribivaju kao to Amerikanci ili Europljani pribivaju operi ili koncertu. Mnogi muslimani doivljavaju duboko estetsko zadovoljstvo pri sluanja bogate, rezonantne i rimujue proze, s njezinim ponavljanjima i profinjenim infleksijama.

28

Zato je arapski jezik toliko vaan u islamu?

Muslimani vjeruju da se Kur'an, kao i Tora i Evanelje, temelji na ploi ispisanoj arapskim jezikom, koja je u Boga u Nebu. Oni vjeruju da uenja tih svetih knjiga, objavljena u razliitim vremenima u povijesti, potjeu iz toga izvora. Muhamed je primio Kur'an od Boga, onako kako mu ga je kazivao melek, a potom ga prenosio zajednici. Tekst je potom bio zapisan na arapskome jeziku, i posve se vjeruje da je izravna Boja rije. Svi muslimani, bez obzira na njihove materinske jezike, pamte i recitiraju (ue) Kur'an na arapskom jeziku, na kojemu je i objavljen, bez obzira na to razumiju li taj jezik ili ne. Jednako tako, kada muslimani mole diljem svijeta, bez obzira na njihove mjesne jezike, oni mole na arapskom jeziku. Sve do suvremenoga doba, Kur'an je bio tiskan iskljuivo ua arapskon jeziku. ak se i danas esto uz tekst prijevoda tiska i arapski tekst, jer - ispravno reeno - muslimani svaki prijevod dre samo tumaenjem.

Usmeno itanje Kur'ana ostalo je moni izvor nadahnua sve do danas. Glasno govorenje Kur'ana na arapskom jeziku oblik je umjetnosti, a Kur'anske recitatore (uae) potuje se onako kako se potuje operna zvijezda na Zapadu. Audio kazete s recitiranjem Kur'ana slua se s uitkom, kako zbog umjetnike tako i zbog vjerske vrijednosti. Posjetitelj u muslimanskim zemljama nailazi na recitiranje Kur'ana na ulici, u trgovinama, taksiju gdje odjekuje s radija ili kazetofona. Mnotva diljem islamskoga svijeta pune stadione kako bi prisustvovali javnom natjecanju u uenju Kur'ana. Uenje itavoga Kur'ana napamet donosi veliki ugled, kao i korist.

Kakva je Muhamedova ulogu u ivotu muslimana?

Tijekom svoga ivota kao i u stoljeima potom, Poslanik Muhamed bio je uzor kojega su muslimani slijedili kao svoju tenju da ispune Boja volju. Islam posebice vrednuje djelovanje, zauzetost -

29

potiui muslimane da se meusobno natjeu, da se upinju do krajnjih svojih mogunosti. Neki muslimani kau daje Muhamed ivi Kur'an, svjedok u ijim se rijeima i ponaanju oituje Boja volja. Za razliku od krana koji esto u Isusu gledaju samo duhovni uzor, muslimani potuju Muhameda ne samo kao proroka Bojega nego i kao ovjeka s velikim politikim sposobnostima. Stoga je muslimanu Muhamed uzor u svim podrujima ivota, bilo u tome kako trebaju postupati s prijateljima i neprijateljima, to trebaju jesti i piti, ili pak kako alovati a kako se veseliti. Takvo pridavanje vanosti Muhamedu kao uzoru, promjena je u odnosu na predaju koja potjee od predislamskih arapskih plemena. Ta se predaja odraavala u uvanju vlastitih ideala i normi, to je nazvano sunnah (sunnet - arapski ugaena staza). Bili su to plemenski obiaji, predaja koju su prethodni narataji, rijeju i primjerom, ostavili u nasljedstvo. Muhamed je obnovio te prakse i kao plod toga, njegova je suna (sunna - njegove rijei i djela) postala normom za ivot muslimanske zajednice.

Muhamed je u svom ivotu odjelotvorio ono to mu je u Kur'anu objavljeno. U njegovu su ivotu zakoni, koje je Bog objavio za razliite uvjete svagdanjega ljudskoga ivota, poprimili svoj praktini oblik. U islamu ne postoji podruje ivota koje bi bilo izvan vjeroispovijesti. Muslimanska opaanja ili sjeanja na ono to je Poslarik rekao ili radio, prenesena su usmeno i pismeno u predaji, hadis (hadith). Hadis se bavi svim vidicima Muhamedova ivota, kako osobnoga, tako i javnoga, drutvenoga i politikoga. Stoga muslimani, kad mole ili obavljaju hodoae u Meku, nastoje to initi onako kako je to Poslanik inio, nita ne dodajui i ne oduzimajui od onoga kako im je reeno da je Muhamed inio. To nikako ne znai da muslimani Muhameda tuju kao Boga. Zapravo, predaja Poslaniku pripisuje vostvo u podruju higijene, oblaenja, prehrane, potovanja suprunika, diplomacije i voenja rata, na temelju iscrpnih izvjea o Muhamedovim pothvatima u ratu i miru, njegova odnosa prema obitelji, prijateljima i protivnicima, njegove prosudbe u dobrim i loim vremenima, te njegove odluke za vrijeme opsade kada je muslimane bodrio i podsjeao na to da slijede rije Boju i tako izvojevao pobjedu.

30

Je li Muhamed bio poslanik poput biblijskih poslanika, odnosno proroka?

U islamu je shvaanje poslanstva ire nego u idovstvu i kranstvu. Muslimani razlikujus vjerovjesnika (nabijj) od poslanika (rasuI). Poslanicima Bog daje poruku za zajednicu u obliku knjige. Za razliku od proroka, Bojim je poslanicima (od Boga) zajamen uspjeh. Dok su svi poslanici vjerovjesnici, nisu svi vjerovjesnici poslanici. Rije vjerovjesnik primjenjuje se na Ibrahima odnosno Abrahama, Nuha odnosno Noaha, Ya'quba odnosno Jakova i Yahyaa odnosno Ivana Krstitelja, kao i na nebiblijske poslanike Arabije kao to su Hud i Salih. Poslanik se primjenjuje samo za Musaa odnosno Mojsija, Isaa odnosno Isusa i Muhameda, ije su objave sauvane u obliku svetih knjiga.

Zato je toliko toga poznato o Muhamedovu ivotu?

Muslimani vjeruju da Muhamed nije samo primio Boju zakljunu objavu ovjeanstvu, nego da ju je i savreno proivio. Stoga se katkad o njemu govori kao o ivom Kur'anu. Muhamed je bio i ostaje muslimanski uzor kajega svi vjernici nasljeuju. Muhamedovi su suvremenici mogli uvijek doi k njemu i u njega izravno zatraiti savjet ili miljenje glede bilo kojeg pitanja. Muhamedovom smru muslimanska je zajednica izgubila svoj izravni kanal objave.

Budui da su muslimani od poetka vjerovali da su Muhamedove rijei i djela ivi primjer Kur'ana, rana ih je muslimanska zajednica eljela to je vie mogue sauvati. Pripovijesti o Poslanikovu primjeru (sunnah, sunnet), poznate kao hadis (hadith, Poslanikova predaja), obuhvaaju razliita podruja Muhamedova ivota, ukljuujui vjerske obrede i bogotovlje, prehranu, odijevanje, osobnu higijenu, brak i meusobni odnos suprunika, diplomaciju i ratovanje. Iscrpna izvjea biljee Muhamedove pothvate u ratu i miru, njegov

31

odnos prema obitelji, prijateljima i protivnicima, njegove prosudbe u dobrim i loim vremenima, kao i njegove odluke za vrijeme vojne opsade kada je u pobjednikom raspoloenju bodrio muslimane podsjeajui ih na to da slijede rije Boju. Ti su primjeri vie nego izvor pukog oponaanja, ugledanja u uzor. Oni su neto to bitno pripada osobitom svojstvu Poslanikovu.

Hadis je prikupljan u razdoblju od sedamsto godina. Budui da su mnogi ljudi bili prisutni kada je Muhamed odgovarao na pitanja muslimanske zajednice, sauvane su i razliite predaje, tj. vie inaica istoga primjera. Iako postoje mnoge hadiske zbirke, u sunitskom islamu dvije su osobito vjerodostojne, a sastavili su ih Muslim ibn al-Hajjaj i Ismail al-Bukhari.

Zarana se, sa irenjem Posianikove predaje, pojavilo i pitanje glede vjerodostojnosti (autentinosti) hadisa, iz ega se doskora razvila i znanost hadiske kritike. Najznaajniji nain utvrivanja hadiske vjerodostajnosti bio je provjeravanje slijeda prenositelja. Veina je predaja zapoinjala s navodom da je taj i taj rekao to i to, to je uo od toga i toga, odajui tako cijeli slijed prenositelja, sve tamo do Muhameda samog, ili jednog od njegovih pratitelja koji je izvijestio to je Muhamed rekao ili uinio. Velika se pozornost pridavala utvrdivanju vjerodostojnosti i potenja razliitih prenositelja, kao i to je li uope mogue da su poznavali osobu od koje su prenijeli hadis. Ukoliko bi se slijed prenositelja dokazao kao mogu, onda bi se hadis prihvaao kao vjerodostojan. Drugi se postupak hadiske kritike usredotoio vie na sadraj hadisa nego na slijed prenositelja. Oni koji su ispitivali sadraj nastojali su provjeriti je li hadis u skladu s Kur'anom i drugim hadisima sa srodnom tematikom i tako ga vrednovati. U sluaju kad su dva hadisa meusobno proturjena, vjerski su uitelji uzimali Kur'an kao vrhunski autoritet s obzirom na sadraj, bez obzira na to tko je bio prenositelj hadisa.

Iako je za neke suvremene poznavatelje svetih tekstova, i muslimanske i nemuslimanske, vjerodostojnost hadisa upitna, veina muslimana i dalje dri hadise kao sveti tekst i navodi ih kao dokaz Bojih zapovijedi u pojedinanim pitanjima. Svejedno potjeu li oni izravno od Muhameda ili ne, oni su Poslanikova predaja koja prenosi

32

bogatu vjersku i drutvenu povijest. Oni su i srni zapis o tome kako je Poslanik islama bio i ostao cijenjen u muslimanskoj zajednici, a daju i uvid u prijeporna pitanja i rasprave u ranoj islamskoj povijesti.

Je li Muhamed imao istodobno vie ena?

Muhamed je do svoje etrdeset i devete godine bio oenjen Hatidam (Khadijom), s kojom je ivio dvadeset i etiri godine, sve do njezine smrti. O njegovu ivotu s Hatidom, koja mu je bila najblia pouzdanica, tjeiteljica i najjaa podupirateljica, puno je zabiljeeno. Imali su estero djece, dva sina koji su umrli u ranom djetinjstvu i etiri keri, od kojih je naposlijetku samo Fatima preivjela.

Nakon Hatidine smrti Muhamed se oenio s vie ena, od kojih su sve osim jedne bile udovice. Neke je brakove sklopio kako bi uvrstio politike saveze, ta je bilo u skladu s tadanjim obiajima u arapskih starjeina. Druge je pak brakove sklopio sa enama svojih drugova koji su poginuli u borbi. Tim je enama bila potrebna zatita. U drutvu u kojem se velika vrijednost pridavala djevianskoj nevinosti, ponovna udaja udovica bila je vrlo problematina. Meutim, politiki i drutveni motivi koji stoje iza mnogih Muhamedovih brakova, ne bi trebali zasjeniti injenicu da su Muhameda ene privlaile i da je rado bio u njihovu drutvu i uivao njihovo suprunitvo i prijateljstvo. Njegov ivot odraava islamski nazor o braku i spolnosti, pronaen u objavi i Poslanikovoj predaji, koja istie vanost obitelji i koja spolnost promatra kao Boji dar kojega se uiva u branoj vezi.

to muslimanima znai diljem svijeta rasprostranjena muslimanska zajednica (ummah)?

Muslimani vjeruju da su lanovi diljem svijeta rasprostranjene muslimanske zajednice, poznate kao umet (ummah), u kojoj su ujedinjeni vezom vjere koja nadilazi plemenske, narodnosne i manjinske prepoznatljivosti. To se vjerovanje temelji na Kur'anu (2:

33

143), gdje se tvrdi da je Bog stvorio muslimanski umet da svjedoi o tomu kako Bog vodi narode.

Islam je bio objavljen u vremenu i prostoru u kojemu je privrenost plemenu i poistavjeivanje s plemenom bila najvanija osobna odlika. Drutveni se poloaj pojedinca temeljio na pripadnitvu pojedinom plemenu. Islam pak zastupa posvemanju jednakost svih vjernika. Temeljna prepoznatljivost muslimana jest to da je musliman, i to ima prednost pred pripadnou odreenom plemenu, narodnosnoj skupini ili rodu. Takvo zastupanje temeljne jednakosti svih muslimana razorilo je vanost plemenske pripadnosti i potaknulo vjerovanje da muslimani uvijek trebaju braniti i tititi druge muslimane. Kur'an (9: 71) kae: A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu (tj. Muhamedu) se pokoravaju. To su oni kojima e se Allah sigurno smilovati. - Allah je doista silan i mudar.

Pojmom umet esto se upuuje na bitno jedinstvo svih muslimana, unato raznolikim zemljopisnim i kulturolokim uvjetovanostima. Poslanikova predaja (hadis) ne govori o umetu kao prostornom jedinstvu muslimana, nego o duhovnom jedinstvu, jedinstvu koje u sebi objedinjuje razliitost vjerovanja svojih lanova. Taj je pojam bio posebice vaan u devetnaestom stoljeu, u doba europskoga kolonijalizma i vremenu nastanka nacionalizma. Islamski su pokreti otpora zahtijevali obranu umeta naspram europskih uplitanja diljem islamskoga svijeta. I Otomansko se carstvo pozivalo na umet i u njegovu jedinstvu gledalo mogunost vraanja islamske solidarnosti. Ni nacionalisti, koji su pokuavali svoje zemlje ujediniti na temelju nacionalne pripadnosti, nisu ugrozili nacrt umeta, iako su ga zapravo koristili kao osnovu za pozivanje na politiko jedinstvo. Iako su nacionalisti jo od 1960-ih zahtijevali odvajanje nacionalne pripadnosti od vjerske, islamisti su nastavili podupirati pojam pripadnitva umetu kao temeljnu prepoznatljivost svih muslimana, aki prije narodnosne, jezine ili krajevne pripadnosti. Suvremeni muslimani jo uvijek vjeruju u umet kao drutveno jedinstvo, unato posvjetovljenju (sekularizaciji) javnoga ivota i suvremenom isticanju nacionalne politike pripadnosti.

34

Muslimani nisu zahtijevali da zatite jedni druge i da smatraju svoje muslimansku prepoznatljivost vanijima od bilo kojih drugih svojih prepoznatljivosti. Oni su upuivali na svoje pripadnitvo muslimanskom umetu kao razlog svoga zanimanja za muslimane diljem svijeta. Veliku pozornost svjetske muslimanske zajednice izazvale su afganistanske borbe protiv sovjetske okupacije od 1979. do 1989. godine, etniko ienje bosanskih muslimana 1994. godine i kosovskih albanskih muslimana 1997. godine, a u dananje je vrijeme u sreditu pozornosti teak poloaj Palestinaca. Muslimani su vrlo zauzeti i u osnivanju fondova za pomo rtvama prirodnih katastrofa, kao to su, primjerice, potresi u Turskoj i Afganistanu.

to je sr vjerovanj koja ujedinjuju sve muslimane?

Unato bogatoj raznolikosti u islamskoj praksi, postoj i pet jednostavnih nareenih obreda propisanih u Kur'anu koje svi praktini muslimani prihvaaju i slijede. Ti su stupovi islama sr vjeroispovijesti koja objedinjuje sve muslimane, a islam kao religiju odvaja od drugih religija. Izvravanju stupova islama potrebno je posvetiti um, osjeaje, tijelo, vrijeme, imetak i ivotnu snagu. Obveze koje proizlaze iz pet stupova islama, muslimane jaaju u iskustvu Boje prisutnosti u njihovu ivotu i podsjeaju ih na to da pripadaju zajednici vjernika rairenoj diljem svijeta.

1. Prvi se stup naziva priznavanje vjere (oitovanje). Musliman je onaj tko priznaje da nema drugoga boga osim Boga (Allaha) i da je Muhamed Boji poslanik. To je priznavanje vjere poznato kao ehadet (shahada, Svjedoenje, svjedoanstvo). Allah je arapsko ime za Boga, upravo kao to je Jahve hebrejsko ime za Boga u Starom zavjetu. Da bi se postalo muslimanom, potrebno je izgovoriti taj jednostavni proglas.

Prvi dio toga proglasa potvruje islamski posvemanji monoteizam, beskompromisno vjerovanje u jednost ili jedincatost Boju, kao i uenje da je zdruivanje bilo ega drugoga s Bogom idolatrija i neoprostiv grijeh, kako pie i u Kur'anu (4: 48): Allah nee

35

oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostie manje grijehove od toga, kome On hoe. A onaj ko druge smatra Allahu ravnim ini, izmiljajui la, grijeh veliki. Na temelju toga bolje se razumije islamsko vjerovanje da je njegova objava i dana upravo zato da bi se ispravila ona iskrivljavanja ispravne staze koja su se dogodila kranskim poimanjem Boga kao Trojstva i katolikim tovanjem Djevice Marije kao Bogorodice.

Drugi dio priznavanja vjere kazuje da Muhamed nije samo vjerovjesnik, nego da je jednako tako i Boji poslanik, to oznaava uzvieniju zadau kakvu su, prije njega, imali i Musa odnosno Mojsije i 'Isa odnosno Isus. Muslimani vjeruju da je Muhamed nositelj posljednje i zavrne Boje objave. Prihvaanjem Muhameda kao peata poslanstva, oni prihvaaju i sve dotad objavljene poruke, sve tamo od Adema odnosno Adama i vjeruju da ih Muhamedova poruka potvruje i upotpunjuje. K tomu nekako poput Isusa Krista u kranstvu, i Muhamed je u islamu svojim ivotom postao najvaniji uzor. Vjernikov napor da nasljeuje Muhamedov primjer, odraava hitnu usmjerenost islama na djelovanje i praksu. Glede toga islam, nalik idovstvu, a puno vie nego kranstvo, istie zakon, ime se nauku i dogmi daje vee znaenje. Ta se praktina usmjerenost islama odraava u njegova ostala etiri stupa.

2. Drugi je stup islama namaz (salat, molitva). Muslimani mole (ili, moda ispravnije reeno, klanjaju) pet puta dnevno: u svitanje, u podne, poslijepodne, nakon zalaska sunca i uveer. Iako vremena za molitvu i bogotovne radnje u Kur'anu nisu pojedinano navedeni, Muhamed ih je ustanovio.

U mnogim muslimanskim zemljama, opomene na molitvu, ili pozivi na namaz, odjekuju ponad krovova. Potpomognut megafonom, s najviega vrha minareta, mujezin (muezzin) poziva:

Bog je najvei (Allahu Akbar); Bog je najvei; Bog je najvei; Bog je najvei; Svjedoim da nema drugog boga osim Boga (Allaha); Svjedoim da nema drugog boga osim Boga; Svjedoim da je Muhamed Boji poslanik; Svjedoim da je Muhamed Boji poslanik;

36

Doite na molitvu; Doite na molitvu; Doite na spas; Doite na spas; Bog je najvei; Bog je najvei; Nema drugog boga osim Boga.

Te opomene tijekom dana pomau vjernicima da ne zaboravljaju na Boga usred svagdanjega posla i brige za obitelj. One iznova bude i jaaju svijest o posvemanjoj ovisnosti o Bogu, i svjetovne zaokupljenosti smijetaju u perspektivu smrti, posljednjega suda i zagrobnoga ivota.

Molitve se sastoje od uenja iz Kurana na arapskom jeziku i velianja Boga, a popraene su nizom kretnji: stajanjem, klanjanjem, kleanjem, dodirivanjem tla elom i sjedenjem. Uenja i popratne kretnje izraavaju pokornost, poniznost i klanjanje Bogu. Muslimani mogu klanjati na bilo kojem istom mjestu, sami ili s drugima, u damiji ili domu, na radnom nijestu ili na cesti, u zatvorenom ili na otvorenom. Vie se vrijednim i zaslunim dri kad se moli s drugima, ako je to mogue, jer se pri tom vie njih kao jedno tijelo ujedinjuju u klanjanju Bogu, pokazujui time stegu, bratstvo, jednakost i solidarnost.

Nakon to se pripreme za molitvu, muslimani se okreu u smjeru Meke, svetoga grada u kojem se nalazi Kaba (Boja kua za koju se vjeruje da ju je sagradio Ibrahim odnosno Abraham i njegov sin Ismail odnosno Jimael). Svaki in bogotovlja poinje priznanjem vjere: Bog je najvei (Allahu Akbar) nakon ega slijede propisane molitve koje ukljuuju poetne ajete Kur'ana.

Na kraj u namaza, iznova se proui ehadet (shahadah, priznanje odnosno oitovanje vjere), a potom slijedi davanje selama odnosno mira - Mir neka je svima vama, milost i blagoslov Boji - to se dvaput ponovi.

3. Trei stup islama naziva se zekat (zakat, to znai ienje). Poput namaza, koji je pojedinana i zajednika dunost, zekat izraava muslimansko bogotovlje i iskazivanje zahvalnosti Bogu potpomaganjem sirotinje. On zahtijeva godinji prilog od 2,5 posto od osobnoga imetka i ostavtine, a ne samo postotak godinjega dohotka. Prema islamu, istinski posjedovatelj stvari nije avjek nego Bog. Ljudima je njihov imetak samo povjeren na uvanje (od Boga povjeren!). Prema tome, zekat nije milostinja nego je obveza onih

37

koji su svoj imetak dobili od Boga da njime udovolje i potrebama manje imunih lanova zajednice. Kur'an (9:60), kao i islamski zakon, odreuju da se zekat koristi za pomo siromanima, siroadi i udovicama, za otkup robova i dunika, i da se njime pripomogne one koji rade na Bojem putu (to jest, izgradnja damija, vjerskih kola i bolnica). Zekat, razvijen prije etrnaest stoljea, u muslimanskom drutvu djeluje kao oblik drutvene sigurnosti. U ijitskom islamu, uz zekat, koji nije ogranien na 2,5 posto od imovine i nasljedstva, vjernici plaaju vjerski porez (khums) na svoj dohodak vjerskom starjeini. Time se pomae siromane i one u oskudici.

4. etvrti stup islama, ramazanski post (sijam, savm), obavlja se u mjesecu ramazanu, devetom mjesecu islamskoga kalendara i mjesecu u kojem je Muhamed dobio prvu objavu. Muslimani, ije zdravlje to doputa, moraju cijeli mjesec postiti, a to znai od zore do zalaska sunca suzdravati se od jela, pia i spolnih odnosa. Post je zajedniki mnogim vjeroispovijestima. Katkad ga se uzima kao pokoru, a koji put pak da vjerniku pomogne da se oslobodi od pretjerane zaokupljenosti tjelesnim potrebama i poudom. U islamu je nakana ramazanskoga posta da vjernike potakne na razmiljanje o njihovoj krhkosti i ovisnosti o Bogu, usredotoujui ih na duhovne ciljeve i vrijednosti.

Post se prekida u suton blagovanjem laganoga obroka puki nazvanoga doruak (sehur). Veernji pak obrok (iftar) esto se blaguje u krugu prijatelja ili ga uzima vie obitelji zajedno, pri emu se esto slue birana jela i poslastice kakve se pripravljaju jedino u to doba godine. Mnogi odlaze u damiju na veernju molitvu nakon koje slijede posebne molitve kakve se ue samo tijekom ramazana. Neki tijekom ramazana proitaju itav Kur'an (uzimajui dnevno jedan juz', duz - trideseti dio Kur'ana) kao osobit in pobonosti, a javno itanje Kur'ana i sufijsko velianje Boga moe se uti tijekom veeri. Obitelji ustaju prije izlaska sunca da pojedu svoj prvi dnevni obrok koji ih mora odrati u snazi sve do zalaska sunca.

Krajem ramazana (dvadeset i sedme veeri) muslimani proslavljaju No moi (Lajlatu-l-qadr), no kada je Muhamed primio prvu Boju objavu. Mjesec ramazana zavrava jednim od dva najvea islamska blagdana, blagdanom prijekida gosta, nazvanim Eid al-Fitr,

38

ramazanski bajram, a slavi se tri dana. Po svom je duhu veselja, posebnosti slavlja i meusobnim darivanjima slian Boiu.

5. Peti je stup islama had (hajj) odnosno hodoae Kabi u Meki u Saudijskoj Arabiji. Od svakoga se odrasloga muslimana, ije to tjelesne i imovinske mogunosti doputaju, zahtijeva da barem jednom u ivotu rtvuje dio svoga vremena, imanja, drutvenoga poloaja i uobiajenih udobnosti kako bi hodoastio u Meku, postajui tako u potpunosti hodoasnikom u Bojoj slubi. Nakon ramazana slijedi vrijeme hada. Svake se godine vie od dva milijuha vjernika iz itavoga svijeta okupi u svetom gradu Meki, tvorei tako zajednicu ogromne raznolikosti kultura i jezika koja ispovijeda i svjedoi svoju vjeru. Uz to pastoji jo i 'umra (pregledavanje), poboni obred koji se zove i manje hodoae, a ini ga obilazak svetih mjesta u vrijeme izvan hada. Mnogi hadoasnici koji obavljaju had obave i 'umru i to prije hada, tijekom njega ili nakon. Meutim, obavljanje 'umre ne nadomijeta obvezu hada.

to muslimani rade za hodoaa u Meki?

Mukarci koji obavljaju hodnae odjeveni su u jednostavrm odjeu, koju ine dvije bijele plahte bez avova, a ene imaju opravu koja u cijelosti prekriva tijelo, izuzev lica, aka i stopala. Ta odjea simbolizira istou, kao i jedinstvo i jednakost svih vjernika.

Kad se hodoasnici pribliavaju Meki, uzvikuju: Odzivam Ti se, Gospodaru, odzivam Ti se. Kada uu u Meku hodoasnici su obvezni odmah ii prema Kabi, koja se nalazi u sklopu Velike damije (Usp. to je Kaba?). Mnotvo hodoasnika krui nekoliko puta oko Kabe u smjeru suprotnom od smjera kazaljki na satu. To kruenje, poput molitve, simbolizira vjernikov ulazak u boansku prisutnost.

U danima koji slijede, hodoasnici sudjeluju u raznim obrednim radnjama i sveanostima koje simboliziraju kljune vjerske dogaaje. Oni eui, kadikad i trei, prolaze nekoliko puta du hodnika Velike damije dugih 400 metara, prisjeajui se pri tom Haderine odnosno

39

Hagarine izbezumljene potrage za vodom u pustinji da ugasiti e svoga sina Ismaila odnosno Jimaela. Taj je obred u velikoj suprotnosti od kruenja oko Kabe kojim se hodoasnik usredotouje na duhovni dodir s Bogom. Hod i tranje simbolizira ljudski svagdanji napor, kretanje i borbu kroz ivot, ime se izraava i vjernikova ustrajnost u ivotnoj borbi za opstanak. Hodnasnici piju vodu s vrela zvanog Zemzem (to znai uborenje), koje se nalazi unutar Velike damije, a muslimani vjeruju da je to upravo na onom mjestu na kajem je Bog dao da potekne voda za Haderu odnosno Hagaru i Ismaila odnosno Jimaela. Hodoasnici se jedan dan okupe na Arafatu, golemoj pustoj poljani, u spomen na Poslanikovo oprotajno hodoae za vrijeme kojega je s Brda Milosti, breuljka usred poljane, odrao svoj oprotajni govor. Hodoasnici simbolino odbijaju avla, izvora svakoga zla, bacanjem kamenia na tri stupa to stoje na mjestu gdje je Sotona (ejtan) presreo Ibrahima odnosno Abrahama i Ismaila odnosno Jimaela napastujui ih na neposlunost Bogu u vrijeme kad se Ibrahim odnosno Abraham, pokoravajui se tako Boijoj zapovijedi, spremao da rtvuje svoga sina.

to je Kaba?

Kaba je najsvetije mjesto u muslimanskome svijetu, prema kojemu se svaki dan okree stotine milijuna muslimana diljem svijetu kad mole. Nalazi se unutar cjeline Velike damije u Meki. Kaba (doslovce kocka) poznata je kao Boja kua (Baytullah). U njoj je sveti Crni kamen, meteorit za koji se vjeruje da su ga Ibrahim odnosno Abraham i Ismail odnosno Jimael poloili u ugao Kabe, kao spomen na savez kojega je Bog s njima sklopio, a po njima i s cijelom muslimanskom zajednicom.

Kaba je visoka otprilike 14 m, a iroka 10 x 15 m. Obloena je crnom tkaninom ureenom zlatom ispisanim Kur'anskim ajetima. Muslimani vjeruju da je Kaba prva kua kojom se tovalo Boga, i da ju je prvotno izgradio Adem odnosno Adam i to po uzoru na nebesku Boju kuu s njegovim prijestoljem oko koga krue meleki odnosno

40

aneli. Taj nebeski obred obnavljaju hodoasnici tijekom hada (hodoaa u Meku), svojim kruenjem oko Kabe, to simbolizira njihov ulazak u boansku prisutnost, pred Boje prijestolje. Vjeruje se da je Ademova odnosno Adamova Kaba bila sruena zbog nebrige vjernika i poplave, ali su sukladno Kur'anu (2: 127) Ibrahim odnosno Abraham i njegov sin Ismail odnosno Jimael ponovo sagradili Kabu pod nadzorom mekanskoga plemena Kurej (Quraysh), koji su je koristili kao spremnicu za plemenske bogove i idole Arabije. Kurej je odravao godinje hodoae Kabi i sajam koji je privlaio hodoasnike iz itave Arabije.

Predaja kazuje da je Muhamed, kao jedno od prvoga to je uinio nakon povratka iz progonstva i pobjednikoga ulaska u Meku, uradio upravo to da je oistio Kabu od njezinih 360 idola i obnovio Ibrahimovu odnosno Abrahamovu religiju, ispovijedanje jednoga, istinitoga Boga.

Kakav je znaaj Meke?

Meka u Saudijskoj Arabiji rodno je mjesto Poslanika Muhameda i najsvetiji prostor u islamskom svijetu. To je mjesto Velike damije, gdje se nalazi Kaba. (Usp. to je Kaba?) Milijuni niuslimana putuju tamo svake godine iz itavoga svijeta kako bi obavili had. Meku se gleda kao nastambu duhovnoga sredita Zemlje, gdje se za bogotovne radnje kao to je kruenje oko Kabe (Usp. to muslimani rade za hodoaa u Meki?) vjeruje da se umnaaju na Bojem nebeskom prijestolju. Meka je, kao i Medina, zatvorena za nemuslimane.

Kako muslimani mole?

Namaz, jedan od pet stupova islama, sredinji je u ivotu muslimana. Evo nekih najvanijih:

Pet puta dnevno: u zoru, u podne, poslijepodne, poslije zalaska sunca te uveer, stotine milijuna muslimana mole okreui se u smjeru

41

Meke (najsvetijega mjesta islama, Muhamedova rodnoga mjesta, te mjesta Kabe, Boje kue). Tih pet obveznih namaza mora se obavljati na arapskom jeziku, bez obzira na materinski jezik klanjatelja. Svaki dio molitve ima svoju ulogu unutar tih dnevnih obreda i namijenjen je objedinjavanju meditacije, pobonosti, moralnoga uzdizanja i tjelovjebe. Molitve se mogu moliti pojedinano ili u skupini.

Radnje i rijei koje musliman rabi tijekom namaza oituju njegovo potpuno podlaganje Bogu. Ti ini objedinjuju vjeru i praksu, potiui ono to se iskazuje u prvom stupu islama - priznanje vjere u jednoga Boga i Muhameda kao Bojega poslanika.

Pripremajui se za susret i obraanje Bogu, muslimani obavljaju ritualno pranje (abdest) odnosno ienje, da budu posve sigurni da su i duhovno i tjelesno isti. Najprije iste svoje umove i srca od svjetovnih misli i zanimanja, usredotoujui se na Boga i na blagodati koje im je podario, Drugo, peru ruke i umivaju lice, ruke do lakata, te stopala i potom kau: Svjedoim da nema drugog boga izuzev Boga; On nema druga i svjedoim da je Muhamed njegov sluga i poslanik. To je ienje i duhovno i tjelesno dogaanje, o emu svjedoi i injenica da se za obredno pranje moe uzeti i pijesak ukoliko voda nije dostupna. Svrha je toga pranja da razum i tijelo budu isti kako bi se musliman u molitvi pribliio Bogu i uronio u njegovu prisutnost.

Kretnje koje muslimani obavljaju tijekom namaza, bilo pojedinano ili u skupini, odraavaju one geste koje se inilo kad se u prijanja vremena stupalo pred kraljeve ili vladare: podizanje ruku, naklon i padanje niice pred tom velikom moi. Klanjatelji zapoinju podizanjem ruku i proglaavanjem Boje veliine (Allahu Akbar - Bog je najvei). Potom, stoje uspravno drei ruke privinute na trbuhu ili prsima, ili ispruene uz tijelo, i recitiraju ono to je opisano kao srna poruka Kur'ana, zapoinjui govor:

Hvala Bogu, Gospodaru svjetova; Dobrostivom, Samilosnom; Vladaru Sudnjeg Dana. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo traimo. Pokai nam ispravan put, put onih kojima si iskazao Svoju milost, a ne put onih koji su zaradili Tvoju srdbn, ili koji su poli stranputicom. (Kur'an, 1: 2-6).

42

Nakon govorenja drugih (ovaj put samoodabranih) ajeta iz Kur'ana, muslimani se klanjaju i govore: Slava najuzvienijem Bogu, triput. Uspravljajui se kau: Bog uje onoga tko Ga hvali i Na Gospodaru, sva hvala Tebi pripada!

Potom slijedi ono to se obino naziva padanje niice (prostracija), iako to ne ukljuuje i isprueno leanje na tlu. Tom kretnjom muslimani izraavaju posvemanje podvrgavanje. Prije zapoinjanja ina padanja niice, muslimani najprije prvo ponove: Allahu Akbar ( (Bog je najvei). Potom padaju na koljena, pregibaju se prema naprijed ispruajui ruke preda se i elom dotiui tlo. U toj kretnji izgovaraju triput: Slava Uzvienom Gospodaru! Nakon toga se uspravljaju i ponavljaju itav slijed molitve.

Molitva ukljuuje i sjedenje na petama i govorenje obrasca poznatog kao svjedoenje, jer sadri oitovanje muslimanskoga vjerovanja. Nakon toga slijedi zazivanje Bojega blagoslova na prvoga i posljednjega od Bojih poslanika, Ibrahima odnosno Abrahama i Muhameda.

Namaz se zavrava zazivanjem mira (salam, selam). Klanjatelji okrenu glavu nalijevo i nadesno i kau: Neka je mir, milost i blagoslov Allahov na tebi. Iako se taj zaziv upuuje na istovjerce s desne i lijeve strane, neki muslimani vjeruju da se time obraaju svojim melekima odnosno anelima uvarima, koji stoje na njihovim ramenima dok se mole. Nakon to zavre obvezne namaze, muslimani mogu moliti Boga za svoje osobne potrebe (du'a). Za takve osobne potrebe i probleme postoje preporueni molitveni tekstovi na arapskom jeziku, ali se u tim molitvama klanjatelji mogu obraati Bogu i na svom materinsknm jeziku i svojim rijeima.

Kada se islam pojavio na Srednjem Istoku, bila je uobiajena praksa u bizantskim i sasanidskim carstvima da se pada niice pred bizantinskim carem (kranskim) i perzijskim ahom (zoroastrijancem), budui da su oba vladara bili i kraljevi i sveenici. Meutim, muslimani su osobito snano odbijali padanje niice pred bilo kim ili bilo im, osim pred Allahom. Sredinom sedmoga stoljea kineska Tang dinastija zabiljeila je da je poslanstvo arapskih i perzijskih posjetitelja odbilo

43

pokloniti se niice pred kineskim carem kojega se dralo Sinom Neba.

Jo uvijek se i u drugim vjeroispovijestima susreu primjeri padanja niice. Sve do danas anglikanski se i katoliki sveenici niice poklanjaju pred oltarom na poetku liturgije Velikoga petka, a tako rade i reenici prigodom primanja sveenikoga reda. Redovnici nekih katolikih samostanskih redova umjesto kleanja na koljena redovito padaju niice pred Presvetim oltarskim sakramentom.

Vjeruju li muslimani u anele?

Poput idova i krana, i muslimani vjeruju da su meleki odnosno aneli dio Bojega stvaranja, Meleki odnosno aneli djeluju kao Boji posrednici i slue mu titei ljudska bia, prenosei im njegove poruke, ili izvravajui razliite druge zadae. Primjerice, melek Dibril odnosno aneo Gabriel prenosio je boansku poruku Muhamedu; melek Makail odnostio aneo Mihael osigurava okrjepu ljudskoga tijela i znanje ljudskom umu; melek Israfil odnosno aneo Rafael zatrubit e na Posljednjem sudu.

Sukladno islamskoj predaji, meleki odnosno aneli stvoreni su od svjetla. Za razliku od ljudi, oni ne posjeduju slobodnu volju, nego su posve potinjeni Bojim zapovijedima i neprestano ga slave i slue mu. Mnogi muslimani vjeruju da se dvojica meleka odnosno anela neprestano nalaze uz svako ljudsko bie, i da oni biljee sva njegova djela i rijei, sve do smrti, i da e to izvijee podastrijeti na Sudnjem danu.

Vjeruju li muslimani u raj i pakao?

Muslimani uistinu vjeruju u raj i pakao, u vjenu nagradu ili kaznu ovisno o tome jesu li ljudska bia slijedila Boju volju i djelovala pravedno i milostivo prema drugima tijekom svojega ivota. Kur'an

44

esto istie posvemanju udorednu odgovornost svakog vjernika. Na Sudnjem danu, danu propasti svemirskih razmjera, danu za kojega samo Bog zna kad e se zbiti, svi e ustati od mrtvih. Bog e suditi svakoj osobi prema svetim knjigama i mjerilima koje su utvrdili poslanici zajednice kojoj je pojedinac pripadao, pri emu e se rabiti i izvjea o djelima svakog pojedinca tijekom njegova ivota koji su zabiljeeni u Knjizi djela: Oni ija dobra djela budu teka, oni e postii spasenje, a oni ija dobra djela budu lahka, oni e izgubiti svoje due i vjeno e ostati u paklu. (Kur'an, 23: 102-103).

Kur'anska vizija zagrobnoga ivota obuhvaa i duh i tijelo. Tijela i due e uivati. Uivanja u nebeskim vrtovima blaenstva a bol u ognju paklenom bit e u potpunosti kuani. Rajski vrt je nebesko prebivalite mira i blaenstva, s rijekama koje teku, predivnim vrtovima i ugodnim piima iz bistrih rijeka. Kur'anski su opisi nebeskoga blaenstva potvrda ivota, isticanje ljepote stvaranja i uivanje toga stvaranja u granicama zadovoljstava koje je Bog odredio:

A oni koji vjeruju i ine dobra djela, oni su najbolja stvorenja. Njih nagrada u Gospodara njihovog eka: edenski vrtovi kroz koje e rijeke tei i u kojima e vjeno i zauvijek boraviti; Bog e biti njima zadovoljan, a i oni e Njime biti zadovoljni. To e biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga. (Kur'an, 98: 7-8). Potonje predaje opirno izvjeuju o radostima raja i ulozi

hurija, predivnih druica. Kur'an ne upuuje na spolnu ulogu hurija, ali su neki zapadnjaki prevoditelji hurije preveli s djevice i time pograbili jedno puko vjerovanje koje je koriteno da se motivira neke muslimanske bombae samoubojice. Meutim, mnogi Kur'anski komentatori i veina muslimana razumije hurije kao djevice u smislu istih i oienih dua.

Pakao je mjesto beskrajnoga bola, patnje, muenja i oaja, uz plamteu vatru, uzavrelu vodu i vjetar to pali, Sudbina suenika i njihova vjena osuda, samo je kazna za njihov ljudski odabir kojega su sami uinili:

45

A nevjernici e u patnji paklenoj vjeno ostati, ona im se nee ublaiti i nikakve nade u spas nee imati. Nismo im Mi nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli. (Kur'an, 43: 74-76). Kur'ansko shvaanje ivota i vizija u njega ucijepljena, u

suprotnosti je s kranskom tenjom da ivot podijeli na kategorije svjetovnoga i svetoga, tijela i duha, osjetilnoga i duhovnoga. Nasuprot duhovnim slikama staloenijega, celibatskoga i blaenoga raja koji je nadmoan u kranskom predoivanju raja, Kur'an ne pravi razliku izmeu radosti uivanja blaenoga gledanja i radosti uivanja u plodovima stvaranja.

U novije vrijeme, konzervativniji i fundamentalistiki raspoloeni pisci i vjerske starjeine ale se na literarna tumaenja zagrobnoga ivota. Veina suvremenih muslimanskih komentara nastoji istai ovjekovu udorednu odgovornost u ovom ivotu i izravnu povezanost boanske pravde s vjenom nagradom i kaznom, ne ulazei u izriite i stvarne opise zagrobnoga ivota.

Vjeruju li muslimani u svece?

Sveti (saint) je donekle istoznano arapskoj rijei wali, to oznaava prijatelja, pomagaa ili zatitnika. Sveci se ne spominju u Kur'anu, to znai da je sam Bog wali (zatitnik) vjernika i da nemaju drugoga zatitnika i pomagaa osim njega. Zapravo, Kur'an upozoruje vjernika da se kloni zauzimalatva, zagovornitva, traenja pomoi od bilo koga mimo Boga. Zbog toga se neki muslimani suprotstavljaju uvoenju svetaca kao neemu neislamskom. Oni tvrde da takva vjerovanja i prakse oskrvnjuju monoteizam moebitnim vjerovanjem da su sveci jednaki Bogu. Meutim, drugi pak vjeruju da moe biti zauzimalatva tj. zagovornitva s Bojim doputenjem te da neki dobiju osobitu milost od Boga da se mogu zauzeti za druge. Neki su bogougodnici poznati po zagovoru odnosno zauzimanju za ovjeka u njegovim tono odreenim potrebama, kao to je primjerice, da ena

46

moe zaeti, da se rijee obiteljski problemi, da se izlijee neke bolesti ili pak da se izbjegnu odreene prirodne nepogode.

Kransko se i islamsko poimanje svetaca unekoliko razlikuje. Bogougodnitvo se u islamu ne odreuje slubenim proglaenjem, kako to ine katolici, nego je radije preputeno opem prihvaanju. Veina u puku prihvaenih bogougodnika su oni sufijski (sufije su islamski mistici; Usp. Postoje li muslimani sufije?). Muslimani esto hodoaste na grobove sufijskih bogougodnika gdje se rado okupljaju na proslavu godinjice bogougodnikova roendana ili njegove smrti. Neki se sufijski bogougodnici spominju radi njihovih mudrih kazivanja, vrlina ili udesa koja su uinili. Meu popularnim sufijima i legendarnim bogougodnicima spominju se i ene.

to muslimani vjeruju o Mariji i Isusu?

Merjem odnosno Marija, majka 'Isaa' odnosno Isusa, istaknuti je lik u islamu i jedina ena koja je poimence spamenuta u Kur'anu. Kur'an Merjemu odnosno Mariju dri jednim od etiri savrena uzora enstvenosti (Kur'an, 66: 12). Cijelo poglavlje, sura 19, posveena je njoj i njezinoj povijesti. Merjem odnosno Marija spominje se vie puta u Kur'anu nego u itavom Novom zavjetu i vie je injenica o njezinom ivotu sadrano u Kur'anu nego u Novom zavjetu.

Kur'anska izvjea o Merjemi odnosno Mariji spomnju trudnou njezine majke Ane i porod, blagovijest o roenju Yahyaa odnosno Ivana Krstitelja te potvrdu o njezinu djevianskom zaeu i rodenju Isaa' odnosno Isusa: A (spomeni) i onu koja je sauvala djevianstvo svoje, u koju ivot udahnusmo, i uinismo nju i sina njezinog znamenom svjetovima. (Kur'an, 21: 91). Kur'an ui da e Merjem odnosno Marija biti duboko potovana, budui da se ona u potpunosti podloila Bojoj volji, iako je to znailo da e njezina vlastita obitelj biti optuena za bludnost kada se otkrije da je trudna (Kur'an, 19: 16-21). Kur'an takoer biljei da je 'Isa odnosno Isus kao djetece rijeju branio Merjeminu odnosno Marijinu nevinost (Kur'an, 19: 27-34).

47

'Isa odnosno Isus je vaan lik u Kur'anu, koji dakazuje istinitost Isaovih odnosno Isusovih uenja kakva se pronalaze u Evaneljima. Poput krana, i muslimani vjeruju u 'Isaovo odnosno Isusovo djeviansko zaee po Duhu Bajem. Kur'an takoer biljei neka od Isaovih odnosno Isusovih udesa, ukljuujui vraanje vida slijepom, lijeenje gubavca, oivljavanje mrtvih i udahnjivanje ivota u glinene ptice (Kur'an, 5: 110). To udo s glinenim pticama nije zabiljeeno u kanonskom Novom zavjetu, ali se doista pojavljuje u nekanonskom Tominu Evanelju. Kao Evanelja i Kur'an objavljuje Isusovo oitovanje o potrebi tovanja Boga kao jednoga Boga i o njemu, Isusu, kao svjedoku toga Bogu (Kur'an, 5: 116-117).

Muslimanska i kranska vjerovanja a 'Isau odnosno Isusu razlikuju se u dvome. Prvo, iako muslimani vjeruju u 'Isaovo odnosno Isusovo djeviansko zaee i roenje kaa djelo Duha Bojega, ipak ne vjeruju da je Isa odnosno Isus Sin Boji. Oni vjeruju da je on jedan iz dugoga niza pravednih poslanika i da, po vanosti, samo stoji do Muhameda koji ga nadvisuje (Kur'an, 6: 83-87). Za muslimane, kransko uenje o Trojstvu odraava oblik politeizma koji promie vjerovanje u tri boga umjesto u jednoga Boga (Kur'an, 4: 171, 5: 17, 5: 72-77).

Drugo, muslimani ne vjeruju u Isusovo raspinjanje na kri i uskrsnue (Kur'an, 4: 157-158). Oni vjeruju da ga je Bog, iako se inilo da je raspet, uzdigao k sebi, slino onomu to se dogodilo Elijahu odnosno Iliji (Kur'an, 3: 55, 4: 157-158). Muslimani ne vjeruju u kransko uenje o Istonom grijehu, tako da nema teoloke potrebe za otkupiteljskom Isusovom rtvom na kriu i njegovu uskrsnuu. Muslimani vjeruju da e svatko pred Bogom odgovarati za svoja djela i da je stoga odgovaran i za vlastito spasenje. Prema tome, nitko se nee moi osloniti ni na koga drugoga koji bi ga spasio od vlastitih grijeha, ak ni na 'Isaa odnosno Isusa, ni na Muhameda.

48

Imaju li muslimani sabat (Dan Gospodnji) poput idova i krana?

Petak je muslimanski dan zajednikoga bogotovlja. Taj se dan ve prema predaji ne dri neradnim, ali je u nekim muslimanskim zemljama preuzeo znaenje nedjeljnoga odmora, koji su ustanovile kolanijalne sile pa je stoga u njemu gledano zapadnjako odnosno kransko naslijee.

I u muslimanskim i u kranskini zemljama, zajednika molitva, duma namaz (jum'a) odrava se u damiji petkoni u podne. Mnogi muslimani u Americi koriste svoju stanku za ruak kaka bi nazoili toj jednosatnoj slubi petkom ili tako organiziraju svoj rad da dobiju to vrijeme slobodno (ranijim dolaskom na posao, ili ostajanjem dulje). Koji to ne mogu odlaze u damiju ili u islamsko sredite nedjeljom na zajedniku molitvu i sate vjerske pouke i meusobnoga druenja.

Imaju li muslimani tjedni obred?

Muslimani se okupljaju u damiji petkom na podnevnu zajedniku molitvu, duma namaz (jum'a), pri emu muslimani razliite dobi, narodnosnih skupina i drutvenoga statusa stoje zajedno, jedan uz drugoga, u pravilnim redovima okrenuti prema nii u zidu (mihrab) koja pokazuje u smjeru (qibla) prema svetom mjestu, Kabi u Meki. Mukarci i ene mole idvojeno, pri emu su ene iza mukaraca, i to zbog ednosti, budui da se za vrijeme molitve vie puta pada niice. Predaja trai samo da mukarci prisustvuju zajednikoj molitvi petkom. Meutim, danas i ene sve uestalije prististvuju slubi. Molitvu predvodi imam (vjerski starjeina), koji stoji ispred skupa.

Osobiti je oblik molitve petkom propovijed (khutba), koja se esto dri s drvene govornike tribine (minbar), nainjene po uzoru na povienje s kojega je Muhamed propovijedao svojoj zajednici. Propovjednik, hatib (khatab) zapoinje recitirajui ajet iz Kur'ana i

49

potom odri krai govor u kojem se osvre na prijeporna pitanja i probleme zajednice, esto umeui vjerski savjet o drutvenom ili politikom pitanju s komentarom koji se temelji na Kur'anskoj poruci, Iako je uobiajeno da imam dri propovijedi, pogotovu u damiji sa stalnim osobljem, u islamu moe bilo koji lan skupa propovijedati.

Imaju li muslimani vjerske blagdane ili svete dane?

Muslimani slave dva velika islamska vjerska blagdana. Prvi je ramazanski bajram (Eid al-Fitr), proslava zavretka ramazanskoga posta, a slavi se tri dana. Drugi je praznik vei po znaaju i slijedi dva i pol mjeseca nakon prvoga i slavi se etiri dana. To je Kurban-bajram (Eid al-Adha), praznik rtve, koji oznauje godinje dovrenje hodoaa Meki ili had (hajj). Ti su praznici za muslimane vjerska obveza ali i drutvena proslava.

U Americi se bajram namazi odravaju u svakoj zajednici gdje muslimani borave, a okupljanja na proslavu tih prigoda su uobiajena. Pota Sjedinjenih Amerikih Drava izdala je 2001. godine potansku marku u znak sjeanja na ramazanski bajram (Eid al-Fitr). Mnoga muslimanska djeca ne idu u kolu kako bi proslavili te vjerske blagdane, a u nekim podrujima uprave kola priznaju bajrame kao blagdane za muslimansku mlade, kao to priznaju i idovske blagdane Rosh Hashanah i Yom Kippur.

Tradicionalno, oba su bajrama prigoda za posjet rodbini i prijateljima. Kao i u slavlju velikih kranskih blagdana, uobiajeno je darivanje, bilo novca ili ega drugoga, primjerice nove odjee djeci, pri emu se blaguju birana jela i slastice.

U mnogim okruenjima proslavljaju se i drugi vjerski blagdani, kao ta je roendan Poslanika Muhameda i, u ijitskom islamu, roendani imama Alije i drugih imama. ijiti u godinjem desetodnevnom sjeanju slave muke Huseinove, obredno ih obnavljajui i oplakujui imama Huseina i njegove sljedbenike koje je

50

pobila halifina vojska (Usp. Kakva je razlika izmeu sunitskih i ijitskih muslimana?).

Postoji li u islamu sveenstvo?

Islam nema organizirano sveenstvo ili predstavnike vjerske hijerarhije onako kako to ima kranstvo. Bilo koji musliman moe predvoditi molitvu (namaz), ili obaviti vjenanje ili pokop. Zapravo, povijesno gledano, ndreene je dunosti obavljala klasa koja se naroito odijevala i drala autoritet nalik onome sveenstva. Razliite uloge su obavljali vjerski dostojanstvenici i starjeine.

U ranom islamu, poboni muslimani iz raznih slojeva drutva predvodili su molitve ili postajali uenjacima Kur'ana i islamskih znanosti, ali su se tijekom vremena mnogi okrenuli tim aktivnvstima kao zanimanju. Svaka damija ima imama, koji uiva ugled u zajednici, i koji stoji ispred kao vjerski starjeina i onaj koji petkom propovijeda. Na manjim zajednikim molitvama, tu slubu mogu obaviti i drugi lanovi skupa. Vee zajednice imaju stalnoga imama, glavnoga slubenika koji obavlja mnoge dunosti koje u drugim vjeroispovijestima smiju obavljati samo sveenici ili rabini, kao to je: predvoenje obrednih molitava, administrativno upravljanje damijom, islamskim centrom ili kolom, upravljanje raznim djelatnostima zajednice, posjeivanje bolesnika, pouavanje mladih ljudi koji se pripremaju za brak i tomu slino.

Uenjaci Kur'ana, islamskoga zakona i teologije (koji se nazivaju ulama', ulema, to znai ueni) postali su stalna klasa vjerskih uenjaka (znalaca, znanstvenika) koji u drutvu esto odskau po svom nainu odijevanja. Njihova je zadaa, i pravo koje oni za sebe trae, da tite i autoritativno izlau (interpretiraju) islam. Postoje mnogi naslovi za islamske vjerske uenjake, koji odraavaju njihovu ulogu u interpretiranju islama, neki u teologiji, drugi u zakonu. Meu ulemom, mudtehid (mujtahid) je osobit naslov za onoga tko je struno osposobljen interpretirati islamski zakon (koristei idtihad, ijtihad odnosno neovisno razmiljanje). Muftija (mufti) je strunjak u

51

islamskom pravu koji je ovlaten izdati fetvu (fatwa), interpretaciju zakona ili sud. U sufizmu (islamski misticizam), sufijski uitelj (pir) djeluje kao duhovni uitelj svojih sljedbenika.

U sunitskom islamu, mnoge su vlade stvorile poloaj velikoga muftije, ili starijega vjerskoga dostojanstvenika. U ijitskom islamu (duodecimalnom ili ithna asheri sljedbi), razvijena je hijerarhija vjerskih dostojanstvenika, na ijem vrhu su veliki ajatolasi (ayatollah).

U dananje vrijeme, islamski reformatori nisu samo uleme, nego i obrazovani svjetovnjaci koji objedinjuju islamsko znanje i suvremene znanosti. Svjetovnjaci s ulemom dijele ulogu interpretatora islama.

to je damija?

Rije damija dolazi od arapske rijei mesdid (masjid, mjesto gdje se pada niice). Damija Poslanika Muhameda u Medini, prvo muslimansko bogotovno mjesto, sluila je kao mjesto okupljanja na bogotovlje, meditaciju i uenje Kur'ana. Za razliku od crkava i sinagoga, damijski glavni molitveni prostor je golem i otvoren prostor, vrlo irokoga poda koji je prekriven istonjakim tepisima. Vaan dio molitvenoga prostora je mihrub, nia, luno svedena i ureena udubina u zidu, na strani okrenutoj prema Meki, kamo se muslimani uvijek licem okreu kada se mole. Do mihraba je smjeten minbar, uzdignut drveni podij (slian prapovjedaonici), nainjen po uzoru na onaj kakav je koristio Poslanik Muhamed kad je propovijedao zajednici. Predvodnik molitve dri hutbu (khutba, propovijed) sa stubita minbere. Za obredno pranje prije molitve, abdest veina damija ima sa strane, izvan sredinjega molitvenoga prostora, ureen prostor s tekuom vodom.

Damija, kao sveto mjesto za osobnu i zajedniku molitvu, za muslimane ima i drugo znaenje. Tijekom povijesti damija je sluila ne samo kao mjesto za molitvu i meditaciju nego i kao mjesto stjecanja naobrazbe i kao sredite vjerskoga i drutvenoga ivota muslimanske zajednice. U damiji vlada ozraje nepomuenoga mira i nutarnjega

52

promiljanja, to pridonosi smanjivanju napetosti. Pri pohodu damiji, moe se vidjeti ljude koji tiho razgovaraju ili drijemaju na tepisima, kao i one koji mole i recitiraju Kur'an.

Povijesna je injenica da muslimani, gdje god ih ima toliko da to mogu poduzeti, prvo to ine jest gradnja damije. U 21. stoljeu u Americi, gdje e islam uskoro postati drugom najrairenijom religijom, gradnja damija iri se geometrijskom progresijom. Vie od 2.100 damija i islamskih centara ili samo islamskih centara, veih i manjih, smjeteno je u selima, malim kao i velikim gradovima Sjedinjenih Amerikih Drava u kojima se okupljaju razliite ameriko-muslimanske zajednice. Svojom raznolikou te muslimanske zajednice odraavaju sveukupnu raznolikost muslimana u Americi, to sa sobom donosi i etniku i rasnu raznolikost. Sline su pojave uoene i u drugim vjeroispovijestima. Tako se, primjerice, jedna nasuprot druge mogu nai dvije katolike crkve s odvojenim kolama, od kojih je jedna irska a druga talijanska, ili pak ona u kojoj se govori francuski jezik. U nekim bi mjestima moda trebalo izgraditi i vie damija, kako bi se sauvala ta etnika i jezina raznolikost, jer se uoavaju razliite skupine, primjerice, arapske, junoazijske, turske ili pak afro-ameriko.

Damije su diljem svijeta mnogostrtrko koritene. U damije se dolazi kako na osobnu molitvu i veliku zajedniku molitvu petkom (duma namaz), tako i na itanje Kur'ana, a mnogi, posebice za ramazana, tamo pronalaze i svoju osamu. Damije slue i kao sredita za prikupljanje vjerskoga poreza, zekata i njegovu raspodjelu. Mnogi hodoasnici posjeuju svoje mjesne damije prije i poslije odlaska na had, hodoae u Meku (hajj) ili umre, manjega hodoaa ('umrah). Tijelo preminuloga Iana zajednice poloi se ispred mihraba na molitvu umrlom (denaza namaz). Damije su ponekad i sredita djelatnosti islamskih centara koji okupljaju vie narataja i vie nacionalnih islamskih zajednica. U damiji se sklapaju brakovi i poslovni sporazumi, a prenoenje znanja iz