Steve Jobs - Povratak u Malo Kraljevstvo

POVRATAK U MALO KRALJEVSTVO

Steve Jobs kako je nastao Apple

i kako je promijenio svijet

Michael Moritz

-

Naslov originala: Return To The Little Kingdom Copyright 1984,2009 by Michael Moritz

Nakladnik DD Produkcija d.o.o.

Biblioteka Green Trumpet

Za nakladnika Mislav Donaj

Prijevod Damir Bilii

Urednik Goran Pavleti

Grafiki urednik Marin Radii

Dizajn i prijelom Marin Radii

Lektura i korektura Kata Fiter Zalovi

Tisak ZT Zagraf

Michael Moritz

POVRATAK U

MALO KRALJEVSTVO Steve Jobs - kako je nastao Apple

i kako je promijenio svijet

green trumpet

Posebno se zahvaljujemo na pomoi:

I

iSTYlE

APCOM / POWER COM GRUPA regionalni distributer Apple proizvoda

SADRAJ

Zahvale

Prolog II Uvod 17 Munjeviti razvoj kraj Zaljeva 29 Supertajni nebeski pijuni 33

Rasplinjai i mikrofoni 44 Kompjutor s okusom vanilije 49 Dirigent 69

Plava kutijica 76 Med i orasi 90

Bune kante 106 Stanley Zeber Zenskanitsky 119 Dijelom II pravu 136 Hrpe gluposti 155 Mercedes i corvette 168 Kakva matina ploa 184

Tono prema specifikacijama 194 Najbolji trgovci 214 Klaunovska eksplozija 237 Platinasta kreditna kartica 264 Dobro doao, IBM, ozbiljno ... 283 Epilog 313 Michael Moritz 331

ZAHVALE

Deseci ljudi pristali su na razgovor za potrebe ove knjige. Mnogi nisu. Nadam se da oni koji su mi otvorili vrata i koji su zbog toga prekinuli unosnije aktivnosti nee stei dojam da su uludo protratili vrijeme. Neki drugi pojedinci ljubazno su mi dopustili da prekopam njihove arhive i pregledam albume s fotografijama, a urednici San Jose Mercury Newsa susretljivo su me pustili II svoju mrtvanicu. Dick Duncan, ef Timeovih dopisnika. otrpio je jo jedan moj izlet II druge vode i odobrio mi neplaeni dopust. Ben Cate, voditelj Timeova dopisnitva na Zapadnoj obali, pruio mi je neprijepornu potporu koju e shvatiti svi koji su za njega radili. Catazza Jones poboljala je prvu radnu verziju, Julian Bach pobrinuo se za poslovnu stranu projekta, a Maria Guamaschelli svemu pridodaJa vjete i skladne poteze.

- MICHAEL MORITZ PoteroHill proljee 1984.

PROLOG

Kad god asopis Time zapone godinji obred objave odabira osobe godine, to me svaki put neizbjeno podsjeti na jednu zgodu, prije gotovo trideset godina, kada sam se naao na meti sline slubene obavijesti. U osvit 1982. godine, dok sam bio na nepiaenome odmoru na mjestu Timeova dopisnika iz San Francisca. urednici asopisa odluili su za "osobu" godine nominirati raunalo. Negdje II tom broju asopisa iziao je i portret Appleova suosnivaa Stevea Jobsa, lanak na ijem sam pisanju

suraivao. I upravo tada poele su moje nedae. Bilo je teko odrediti kogaje lanak II Timeu vie razbjesnio - Jobsa ili

mene. Steve se s pravom uvrijedio zbog tog prikaza i onoga to je smatrao grotesknim nepotovanjem povjerljivog odnosa, dok je mene u jednakoj mjeri razljutio nain na koji je grau za knjigu o Appleu, koju sam to-liko mukotrpno prikupljao, tendenciozno iskoristio, filtrirao i zapaljivim traevima zatrovao neki urednik u New Yorku koji je inae redovito pratio zastranjeli svijet rokenrola. Steve nije nimalo skrivao bijes, te mi je ostavio hrpu poruka na telefonskoj sekretarici u mojoj preureenoj kuici, podig-nutoj u vrijeme evakuacije zbog potresa 1906. godine, u podnoju Potera Hilla u San Franciscu. Posve razumljivo, zabranio mi je ulazak u sjedite Applea, a svima iz svojih krugova da uope razgovaraju sa mnom.

11

12 Michael Moritz

Zbog tog sam iskustva odluio da vie nikada neu raditi negdje gdje ne mogu imati visok stupanj nadzora nad vlastitom sudbinom, niti gdje

e me plaati po broju napisanih rijei. Zakljuio sam neplaeni dopust, objavio knjigu, The Little Kingdom: The Private Story of Apple Compu-ter, smatrajui da, za razliku od onog nesretnog lanka, u njoj donosim uravnoteen portret mladog Stevea Jobsa. Ispunio sam i obveze prema Timeu i, im mi se pruila prva prilika, pobjegao i postao, barem na sa-mome poetku, polovicom radne snage specijalizirane izdavake tvrtke koju e mnogo godina poslije - dugo nakon to sam se poeo baviti ula-ganjem u nove poslovne projekte - kupiti Dow Jones.

Tijekom tri desetljea koja su protekla u meuvremenu, poesto sam razmiljao o neobinoj igri sudbine koja me povezala sa Steveom. Da nisam imao tek dvadeset i koju godinu, Time me vjerojatno ne bi postavio u dopisnitva u San Franciscu, gdje sam bio pripadnik iste one generacije koja je u to vrijeme pokretala tvrtke na podruju proizvodnje raunala, softvera i biotehnologije. Da nisam upoznao Stevea, ne bih upoznao ni Dona Valentinea, utemeljitelja Sequoia Capitala, te jednog od izvornih

ulagaa u Apple. Da nisam upoznao Dona, nikada ne bih doao na razgo-vor za najnii poloaj na niskoj hijerarhijskoj ljestvici Sequoia Capitala. Da nisam pisao o Appleu, u kojem sam postao opsjednut tada neisprianom

priom o samim poecima te tvrtke, nikada ne bih toliko razmiljao o kara-kteristikama i igri sluaja koji oblikuju pojedine tvrtke. Da sredinom osam-desetih godina 20. stoljea nisam poeo usvajati osnove umijea osnivanja novih tvrtki, nikada me ne bi snala velika srea koja mi se osmjehnula. A da nisam upoznao Stevea i Dona, nikada ne bih shvatio zato je najbolje ne razmiljati kao svi ostali.

Uvjeren sam da Steve kao tinejder, dok je odrastao u kalifornijskome LosAltosu, ni u snu nije mogao zamisliti da e se jednog dana nai na elu tvrtke ije se sjedite, prema Googleovim zemljovidima, nalazi tri ulina ugla i 2,5 kilometra od ulaza u njegovu srednju kolu, tvrtke koja je od 1996. godine prodala vie od 200 milijuna iPoda, milijardu pjesama na iTunesu, 26 milijuna iPhonea i vie od 60 milijuna raunala. Kao ni da e se njegovo lice nai na naslovnici Fortunea dvanaest puta, niti da e, to se spominje gotovo usputno, samostalno financirati i pomoi u oblikovanju Pixara, tvrtke za kompjutorsku animaciju kojaje od deset neizmjerno popu-larnih filmova na kinoblagajnama zaradila vie od pet milijardi dolara. I on se moe s uenjem osvrnuti na neobinu igru sudbine koja ga je dovela do mjesta na kojem je danas: na to da je djetinjstvo proveo na podruju koje tada jo nije ni nosilo naziv Silicijska dolina (Silicon Valley), na to

Povratak u Malo kraljevstvo 13

da mu je suosniva Applea, Stephen Wozniak, bio bliski prijatelj iz djeti-njstva, da je jedno ljeto proveo radei kao laboratorijski tehniar u Atariju.

proizvoau Ponga, prve popularne arkadne videoigrice, da je utemeljitelj Atarija, Nolan BushneIl, novac za rad dobio od Dona Valentinea, te da je Nolan bio jedan od ljudi koji su Stevea usmjerili prema Donu. Takve su te nasumine mrvice kruha razasute po ivotnome putu.

Danas, zahvaljujui nesmiljenim i kaotinim iskustvima steenima ti-jekom gotovo dvadeset pet godina rada na podruju ulaganja u nove tvrtke, raspolaem, barem se nadam, profinjenijim pogledom na Steveova izni-mna postignua u poslovnom ivotu - ivotu koji mora nai mjesto meu

najveim amerikim velikanima svih vremena, bilo da su ivi ili da su preminuli.

Steve je izvrni direktor (CEO) Applea, ali i, to je jo vanije (iako to ne pie na njegovoj posjetnici), utemeljitelj te tvrtke. Kao to pokazuje povijest Applea, ovjek i ne poznaje veu udaljenost od onoga jednog je-dinog koraka koji odvaja izvrnog direktora od utemeljitelja. Izvrni su direktori, najveim dijelom, plod obrazovnog i institucionalnog odgoja. Utemeljitelji, ili barem oni najbolji meu njima, zapravo su nezaustav-Ijive i nezadrive prirodne sile. Od brojnih utemeljitelja koje sam upoznao, Steve je najintrigantniji. Vie nego itko drugi, Steve je suvremenu elek-troniku pretvorio u predmet elja.

Stevea je oduvijek krasila dua pjesnika koji propituje - osobe pomalo odvojene od nas ostalih smrtnika, ovjeka koji od rane dobi utire vlastiti put. Da se rodio u nekom drugom razdoblju, jasno je da bi bio skoio na neki teretni vagon u prolasku i krenuo za svojom zvijezdom. (Nije ni-malo sluajno to je zajedno s Appleom financijskim jamstvima pomogao snimanje filma No Direction Home, dojmljivog biografskog djela o Bobu Dylanu koji je reirao Martin Scorsese.) Stevea je posvojio i odgojio do-bronamjerni brani par koji nikad nije imao osobito mnogo novca. Privu-kao ga je Reed College, visokokolska ustanova koja neobino privlai bistre i promiljanju sklone tinejdere i koja je sedamdesetih godina bila kao stvorena za djecu koja su alila to se nisu mogla nai na Woodstocku. Upravo je ondje na seminarima iz kaligrafije izotrio smisao za estetiku - a taj utjecaj i danas se odraava u svim Appleovim proizvodima j rekla-mama.

Jobsovi kritiari rei e vam da je katkad svojeglav, nepopustljiv, razdraljiv, udljiv i tvrdoglav - ali pokaite mi nekoga tko je postigao neto veliko, a da s vremena na vrijeme ne iskazuje takve karakteristike i da nije perfekcionist. Stevea krasi i svojevrsna vragolasta, proraunata i

14 Michael Moritz

sumnjiava iskra. Ustrajanje i uvjerljiv trgovac koji vas moe hipnotizirati - praktiki jedina osoba koju znam dovoljno drska da autobusne postaje irom zemlje oblijepi reklamama za tako obian proizvod kao to je beini mi. Ali usto je i ovjek koji je, prije vie desetljea, bio toliko ljubazan da je u bolnici posjeivao jednog izvrnog direktora koji je bio doivio modani udar, te koji je, nedavno. poput pravoga dobronamjernog ujaka,

mlaim direktorima u Silicijskoj dolini ponudio velikodune savjete. Priblino u vrijeme kada sam se poeo baviti ulaganjem u nove tvrtke,

Appleov upravni odbor uruio je otkaz Steveu i na njegovo mjesto doveo ovjeka s Istoka koji je bio pravo utjelovljenje konvencionalnosti. Steve je reagirao posve tipino za svoj nain razmiljanja: prodao je sve osim jedne dionice II tvrtki, a mi II Sequoia Capitalu samo smo odmahivali glavom dok smo gledali kako gradi tvrtku koju e poslije nazvati NeXT. Prikupljao je novac od ulagaa (meu kojima je bio i Ross Perot) uz visoku valoriza-cijsku osnovicu, a ja se sjeam dolaska II sjedite tvrtke koja je u svim ele-mentima odisala neizbjenim fijaskom. U predvorju su se nalazili logotip koji je osmislio Paul Rand i tzv. lebdee stube - odjeke toga danas moete vidjeti na stubitima mnogih Appleovih prodavaonica.

Tvrtka NeXT izvela je Stevea iz njegova prirodnog okruenja. Pokuavao je prodavati raunala velikim tvrtkama - kupcima koje ne

privlae proizvodi koji djeluju na emocije i instinkt. A to je znailo i da se povukao s vrlo dinaminoga potroakog trita, i to u vrijeme kad su kompjutorske tvrtke poele pokazivati da su, zahvaljujui prednosti na

podruju softvera i silicija, prirodno ispred tvrtki okrenutih potroakim proizvodima koje se uz velik trud pokuavaju prometnuti u kompjutorske tvrtke. Steve je ustrajao u NeXT-u i kada bi slabiji pojedinci ve odav-no digli ruke od svega. Naposljetku, kada su iz tvrtke ve poeli dopirati smrtni hropci, poeo se stjecati dojam da e i on biti sveden tek na jo jednu fusnotu u povijesti.

Danas. dvanaest godina poslije, teko je istinski pojmiti silne probleme u kojima se Apple naao nakon to je potkraj 1996. kupio NeXT u sklopu oajnikog pokuaja oivljavanja vlastite djelatnosti. Cinici iz Silicijske doline smijuljili su se kad su doznali kako je Steve uspio prodati NeXT za vie od 400 milijuna dolara, iako je dotada prodao tek oko 50.000 raunala. Zahvaljujui godinama provedenima u nepovoljnom poslovnom okruenju, Steve se u Apple vratio vri i jai. Mnogi dobro znaju priu O povratku Applea, no moda ne znaju da se s tom priom moe usporediti vrlo malo toga, ako takvo to uope postoji. Kada se to jo utemeljitelj vratio u tvrtku iz koje su ga grubo izbacili i zatim jo osmislio i izveo tako


potpun i spektakularan preokret? I premda je takve preokrete teko iz-vesti bez obzira na okolnosti, stvar je jo dvostruko tea kada je rije o tehnolokim tvrtkama. Nije osobito pretjerano rei da je Steve utemeljio Apple ne jedanput, nego dvaput - i da je drugi put u tome bio sam.

Onima koji ele stei bolju sliku o Steveu predlaem da na YouTubeu pogledaju govor koji je 2005. odrao diplomantima prigodom promocije na Stanfordu - zacijelo je rije o jednom od neposrednijih i vanijih govora ikad odranih velikoj skupini mladih ljudi. Meu stvarima koje je pokuao naglasiti bila je i prilika koja nam se svima prua da ostavimo jedinstven trag, da uinimo neto osobito i prije svega slijedimo vlastiti put. Govor je zakljuio savjetom iz zavrnog izdanja Whole Earth Cataloga ': "Ostanite gladni. Ostanite nepromiljeni." Prema mojem iskustvu, to je ujedno j divan savjet svima onima koji se II ivotu ele posvetiti ulaganju II nove tvrtke.

- Michael Moritz. San Francisco, 2009.

glasoviti "hipijevski katalog proizvoda", redovito izlazio od 1968. do 1972., povremeno do 1998. - nap. prev.

UVOD

Pisanje o tvrtkama moe biti opasan poziv. Naime, tvrtke, ba kao i ljudi, nikad nisu onakve kakvima se doimaju. l tvrtke i ljudi instinktivno se ele prikazati II najboljem svjetlu, no tvrtke, a to se osobito odnosi na velike poslovne organizacije, na vanjski izgled troe znatno vie vreme-na i novca nego veina pojedinaca. Reklame imaju zadau korporaciju i njezine proizvode prikazati II najprivlanijem moguem svjetlu. Agenci-je za odnose s javnou angairaju se za pisanje priopenja za javnost i medije. za komuniciranje s novinarima i bavljenje nejagodnim temama. Tvrtke marljivo snube analitiare, bankare i meetare kako bi zajamile da

e burze njihovim dionicama pridati odgovarajuu pozornost. Stoga tvrtke koje nisu stupile pod svjetla pozornice jo krasi odreen

arm. Ne moraju voditi brigu o ogranienjima saveznih agencija, niti o dioniarima koji cijene jedino pomno njegovanu ozloglaenost. Njihovi utemeljitelji i elni ljudi najee govore nesputanije nego elnici veih organizacija, a tajne uvaju s manje tjeskobe i napetosti. Tijekom prvih nekoliko godina postojanja, veina tvrtki zadovoljit e se onim stupnjem publiciteta koji ve uspije nekako privui. Ali lanci koji se pojavljuju II velikim novinama i asopisima ve su zbog samih protagonista najee kratki i esto uljepavaju mnoge aspekte napretka mlade tvrtke, dok

17

18 Michael Moritz

privlanost nove pojave na tritu najee ublaava kritike. Ipak, u vrijeme kada se poinju naruivati prikazi povijesti odredene korporacije, pojedi-nosti o tim ranim fazama ve su se najee odavno izgubile. Tako nastaju mitovi o dobrim starim vremenima, a ak i najdobronamjerniji pokuaji iz

podruja injenica prelaze na podruje fikcije. Ni nostalgija, kako je netko mudro primijetio, nije to je neko bila. Stoga mnogo toga ide u prilog pisanju o tvrtki prije nego to se njihovi osnivai i prvi zaposlenici presele na drugi svijet ili se pojedinosti u njihovoj glavi izgube u dinom proetoj izmaglici.

Dok su malene, tvrtke nije teko opisati , no nakon to nadrastu razmjere garae ili ureda s nekoliko prostorija, postaju sve nejasnijima. Kada tvrtka ima zaposlenike rasprene po raznim tvornicama i skladitima irom zemlje, pa i svijeta, autoru prikaza preostaju dojmovi koje mora prikazivati poenti!istikim tokicama i mrljicama. Ako je ve i sama

veliina jedna potekoa, postoji i niz mehanikih prepreka. Naime, pokuaji pronicanja u ton i prirodu velike amerike korporacije pomalo su nalik na iscrtavanje stabla svih ljubavnih veza Maksima Gorkog. Dio pria

mogue je izvui iz ogorenih prebjega, no neposredniji pogled donosi i vee opasnosti. Teko je dobiti turistiku vizu,jednostavno otkriti slubeno stajalite, nemogue kretati se bez vidljive ili nevidljive pratnje, odvie jednostavno zaraditi izgon.

Naalost, malene tvrtke u jednom, tono odreenom, zakutku Kali-fornije uzrujavaju nas navikom pretvaranja u velike korporacije. U posljed-njih trideset godina vonjaci izmeu San Josea i San Francisca temeljito su posjeeni, a na njihovu mjestu iznikli su deseci tvrtka koje danas ine Silicijsku dolinu. Veina njih stjee zaradu na temelju ovakve ili onakve povezanosti s elektronikom, a razvijaju se tako brzo da nije teko povje-rovati u teoriju da su ljive i marelice za sobom ostavile vrlo plodno tlo. U posljednjih deset godina, kada se razvoj mikroelektronike s dalekomet-nih projektila prebacio na osobna raunala, te tvrtke privlae UObiajeno parazitsko krdo politiara, konzultanata za upravljanje, te novinara eljnih otkrivanja lijeka za boljke koje mue druge sektore.

U odreenoj mjeri sliku o tim tvrtkama u javnosti odredila je pomno osmiljena iluzija. Te tvrtke navodno bi trebale poslovati na nov nain. Smatra se da je radna atmosfera u njima neformalna i oputena, te da se

neuobiajeni umovi ondje mogu zabavljati. Njihovi osnivai navodno di-jele bogatstvo sa zaposlenicima, a hijerarhijski raspored i birokracija, to prokletstvo konvencionalnih korporacija, nekako su ukinuti. elnici tvrt-ki, naveliko se govori, zaposlenicima doputaju da im samo tako ulaze u


ured i teko e ikoga otpustiti, s iznimkom lopova i zadrtih nesnoljivaca. Sluamo li to nam govore prodavai publiciteta, te tvrtke utemeljuju osobe smione mate i eljne rizika. Takvi pojedinci kao da uvode nove proizvode s ve predvidivim pouzdanjem s kakvim je Henry Kaiser neko predstavio teretne brodove Liberty i s kakvim se novi ipovi ili bra raunala bez iznimke prikazuju kao plod nezaustavljive sudbine. Rijetko kada o njima se govori bez ovakvog ili onakvog zazivanja Boga, domovine ili pionir-skog duha.

Daleko najbolji primjer svega toga je tvrtka Apple Computer. Inc., najvei sluaj prerano sazrelog djeteta Silicijske doline. U samo osam go-dina, iz dnevne je sobe prerasla u tvrtku s godinjim prometom veim od milijardu dolara. dok je burza njezinim dionicama pripisivala vrijednost

veu od 2,5 milijardi dolara. Na Fortuneovu popisu 500 najuspjenijih tvrtki po ukupnim prihodima nala se bre nego ijedna nova tvrtka u povi-jesti tog popisa, a ima dobre izglede i da se prije desetog roendana nae

meu stotinu najveih amerikih korporacija. Dvojica dioniara tvrtke navodno su meu etiri stotine najbogatijih ljudi u Sjedinjenim Dravama. a znatno vie od stotinu zaposlenika postalo je milijunaima. Prema veini

uobiajenih mjerila, Apple je nadmaio postignua svih tvrtki nastalih u Silicijskoj dolini. Vei je od organizacija utemeljenih vie desetljea prije. a stvara i uvodi nove proizvode i nije bio prisiljen traiti pomo od imunih sponzora koji trae protuusluge.

Kad sam poeo razmiljati o pisanju ove knjige,Apple je ve bio veli-ka tvrtka. Nalazio se na ljestvici izmeu velikog uspjeha osobnog raunala Apple II i dvostrukog izazova stvaranja i uvoenja nove serije ureaja i nadmetanja s onim nezaustavljivim divom iz Armonka. IBM-om. AppJeovi poeci ubrzano su se gubili u predajama i legendama, a sek-tor osobnih raunala ubrzano je dozrijevao. Malene tvrtke koje su uspjele preivjeti poetke sve su vie zaostajale. Malen broj njih isplivao je u predvodniku skupinu, a meu njima je bio i Apple.

Smatrao sam da u vie o Silicijskoj dolini. utemeljenju nove gospo-darske djelatnosti, te ivotu u mladoj tvrtki doznati koncentriram li se na jednu tvrtku, umjesto da se pokuavam baviti s mnogo njih. Zanimalo me odgovara li slika stvarnosti i poklapaju li se izjave za javnost sa stvarnim potezima pojedinaca. Htio sam se usredotoiti na godine prije Appleova izlaska na burzu, preispitati atmosferu kojom su se hranili utemeljitelji, te otkriti kako je njihov karakter poeo utjecati na tvrtku. U manjoj mjeri htio sam dobiti i odgovor na uobiajena pitanja: zato, kada i kako.

20 Michael Moritz

Fraza "na pravome mjestu u pravo vrijeme" nedvojbeno objanjava dio Appleova uspjeha, no neuspjeh su doivjeli deseci, ako ne i stotine drugih ljudi koji su pokrenuli kompjutorske tvrtke.

Nekoliko mjeseci uivao sam u pomno ogranienoj slobodi u Appleu. Omoguili su mi da nazoim sastancima i pratim napredak na izradi novog raunala. No tvrtka koju sam upoznao 1982. bitno se razlikovala od malog obrta koji je 1977. zauzimao jednu garau. Stoga sam te neformalne prika-ze tvrtke rasporedio po cijeloj knjizi. Ovo nije autorizirani portret tvrtke Apple Computer, niti se u nekoj fazi trebalo raditi o najpotpunijem prikazu njezine povijesti. Osim dokumentima koji su procurili, nisam imao pristup slubenim papirima. Ime jednog od likova koji se nakratko pojavljuju u

prii, Nancy Rogers, promijenjeno je, a neki od ljudi koji se spominju u tekstu ili su u meuvremenu napustili tvrtku ili imaju druge funkcije i titu-le. Ubrzo sam otkrio da je pisanje knjige o tvrtki u razvoju u djelatnosti koja proivljava vrtoglave promjene barem u jednome elementu slino proizvodnji raunala. I jedno i drugo uvijek moe biti bolje kada mu se dodaju i sva nova i primamljiva otkria. Ali, ba kao i inenjer, morao sam zatvoriti kuite i otpremiti proizvod na trite. Ova knjiga, dakle, govori O Appleovu putu do prvih milijardu dolara.


"Moemo li isporuiti taj va tulum?}! upitao je Jobs Velika staklena vrata proputala su kalifornijsko sunce. Tako filtrirano

svjetlo. koje je ve padalo pod niskim. jesenskim kutom. poigravalo se na nepravilnim nizovima kovega, torba, naprtnjaa i kutija za gitare. Vlas-nici te prtljage sjedili su oko kamenog kamina na polukruno sloenim stolcima s ravnim naslonom. Veina od ezdesetak lica mogla se svrstati u onu maglovitu ~kupinu koja prikriva sve u rasponu od onih koji se primiu dvadesetoj do onih koji su prevalili tridesetu. Priblino treinu okupljenih

inile su ene. Veina ih je bila u univerzalnoj odjei: trapericama, majici kratkih rukava,majici bez rukava i tenisicama. Naao se tu i pokoji trbui, ponegdje i pramen sijede kose, te vie naoala nego to je uObiajeno. Neki su obrazi bili neobrijani, a neki jo oteeni od sna. Na nekoliko sintetikih kapa sa titnikom i plavim obrubom bio je prikazan obris jabuke s odgri-zenim zalogajom, uz crna slova: MACINTOSH DIVISION.

Ispred te skupine. na rubu metalnog stola, sjedio je visok i mrav mukarac koji se primicao tridesetoj. Na sebi je imao kariranu koulju, isprane traperice i iznoene tenisice. Oko lijevog runog zgloba imao je uski digitalni sat. Na dugakim, tankim prstima nokti su mu bili izgrizeni do krvi, sjajna crna kosa pomno oblikovana, a zalisci uredno podiani. Ubrzano je treptao dubokim smeim oima, kao da ga peku kontaktne lee. Imao je blijedu put i lice koje je na polovice dijelio tanki, koati nos. Lijeva je strana bila blaga i vragolasta, a desnu je obiljeavala svojevrsna okrutna, mrzovoljna nijansa. Bio je to Steve Jobs, predsjednik i suosniva tvrtke Apple Computer i glavni direktor Macintosh Divisiona.

Mladi ljudi koji su iekivali njegovo obraanje radili su za taj najmlai Appleovodjel. Iz sjedita tvrtke u kalifornijskome Cupertinu autobusom su ih dopremili na suprotnu stranu borovima obraslih breuljaka, na dvo-dnevni skup u odmaralitu izgraenom za ljude eljne vikend-odmora na samoj obali Tihog oceana. Spavalo se u malenim apartmanima u drvenim

kuicama s visokim uskim dimnjacima. Drvo je bilo blijedosivo od vjetra i vjetrom noenih morskih kapljica, a zdanja su okruivale pjeane dine i dugake i iljaste vlati trave. Okupljena pod blistavim jutarnjim svjetlom, skupina je bila odraz slobodne i nekonvencionalne mjeavine ljudi tipine za mladu kompjutorsku tvrtku. Dio njih inile su tajnice i laboratorijski

tehniari. Neki su bili inenjeri za hardver i softver. Drugi su radiJi u mar-ketingu, proizvodnji, financijskom i kadrovskom odjelu. Dvoje je pisalo upute za uporabu. Neki su se tek nedavno bili zaposlili u Appleu, pa su sada prvi put vidjeli kolege. Drugi su ovamo preli iz odjela koji se zvao

22 Michael Moritz

Personal Computer Systems, koji je izraivao raunala Apple II i Apple IlL Nekolicina ih je prije radila u odjelu Personal Office Systems, koji se pripremao za trino predstavljanje ureaja pod nazivom Lisa, a koji je Apple namjeravao prodavati tvrtkama. Odjel Macintosh katkad su skraeno nazivali Mac. No izostanak naziva koji bi zvuao slubeno odraavao je njegove neizvjesne poetke s obzirom na to da je raunalo kodnog naziva Mac, na odreen nain, bilo korporacijska siroe.

Jobs je progovorio tiho i polagano. "Ovo je", rekao je, "Appleova kre-ma. Ovdje smo okupili najbolje ljude i moramo uiniti neto to veina nas nikad nije uinila: nikad nismo isporuili proizvod." Poletnim korakom priao je stalku i pokazao nekoliko slogana djejim rukopisom ispisanih na velikim ukastobijelim listovima papira. Njih je pretvarao u prave male propovijedi. "Nije gotovo dok ne isporui" ,proitao je. "Moramo rijeiti milijarde pojedinosti. Prije est mjeseci nitko nije vjerovao da moemo uspjeti. Sada smatraju da moemo. Znamo da e prodati hrpe i hrpe Lisa, ali budunost Applea je Mac." Okrenuo je novi list, pokazao i proitao

sljedei slogan: "Bez kompromisa." Spomenuo je datum predvien za predstavljanje raunala tritu i rekao; "Bilo bi bolje i kasniti nego se predstaviti s pogrenim proizvodom." Malo zastavi, jo je rekao: "No mi

neemo kasniti." Okrenuo je stranicu i proitao: "Samo je putovanje nagra-da", te proroanski rekao: "Za pet godina osvrnut ete se na ovo razdoblje i

rei: 'Bila su to dobra stara vremena.' Znate", rekao je zamiljeno, glasom koji se uzdignuo za pola oktave, "ovo je najbolje mjesto za rad u Appleu. Ovdje je onako kako je u Appleu bilo prije tri godine. Odrimo li ovakvu

istou i budemo li angairali odgovarajue ljude, ovo e j dalje biti divno mjesto za rad."

Jobs je potom sa stola povukao poderanu plastinu vreicu, pustio da mu jo nekoliko trenutaka visi uz koljeno, pa je tonom ovjeka koji zna kako e glasiti odgovor upitao: "elite li vidjeti neto zgodno?" Iz

vreice je potom izvukao predmet nalik na stolni rokovnik. Kuite je bilo prekriveno smeim pustom, a kad se otvorilo, pred njima se pojavio model

raunala. Jednu je polovicu zauzimao ekran, a drugu tipkovnica po uzoru na pisai stroj. "Ovo je moj san", rekao je Jobs, "u vezi s onim to emo proizvoditi sredinom ili potkraj osamdesetih. To neemo postii na Macu I, ni na Macu Il, nego e to biti Mac III. Bit e to vrhunac cijele te prie o Macu."

Debi Coleman, eficu raunovodstva, vie je zanimala prolost nego budunost te je, poput djeteta koje se nada da e uti dobro poznatu priu za laku no, zamolila Jobsa da novim zaposlenicima ispria kako je


utiao utemeljitelja Osborne Computersa, ije je prijenosno raunalo poelo utjecati na smanjenje Appleove prodaje. "Reci nam to si rekao Adamu Osborneu" , molila ga je. Slegnuvi ramenima, Jobs je priekao da se iekivanje jo malo pojaa, a zatim je nevoljko poeo priu. "Adam Osborne neprestano kritizira Apple. Nije prestajao govoriti o Lisi i pitati kada emo je isporuiti, a onda se poeo aliti na raun Maca. Trudio sam se ostati smiren i pristojan, no on je neprestano ponavljao: 'to je taj Mac o kojem neprestano sluamo? Je li to uope stvaran proizvod?' Poeo me toliko iritirati da sam mu rekao: "Adame, toliko je dobar da e ga, ak i nakon to zbog njega ostane bez posla, poeljeti kupiti djeci.'

Sastanci su se odravali u zatvorenome, ali i vani, na travi sprenoj od sunca. Neki su prekopavali po kartonskoj kutiji i navlaili majice krat-kih rukava na kojima je na prsima, napadnim slovima, bio ispisan naziv

raunala. inilo se da se radi o svojevrsnoj mjeavini ispovjedaonice i mjesta za grupne seanse. lako aljiva, atmosfera je bila ispunjena nervo-zom i blago napeta, no veterani slinih skupova tvrdili su da je ugoaj bio oputen i smiren. Dvojica programera mrmljali su sebi u bradu kako bi im bilo drae ostati u Cupertinu i raditi, ali su se ipak izvalili na travu i sluali izvjetaje ostalih lanova.

Neki su prebirali po zdjelama s voem, istili kikiriki i guvali limenke bezalkoholnih pia dok je Michael Murray, tamnokosi ovjek iz marketinga s rupicama uz uglove usta i zrcalnim sunanim naoalama, nizao podatke s grafikona koji su prikazivali stanje u njihovoj djelatnosti, predvianja prodaje i trinog udjela. Pokazao je kako e se Mac pozicionirati medu skupljim uredskim raunalima koje izrauju konkurenti poput IBM-a, Xe-roxa i Hewlett-Packarda, te jeftinijim osobnim raunalima koja prodaju tvrtke kao to su Atari, Texas Instruments i Commodore. "Imamo proiz-vod koji bi se trebao prodavati po pet tisua dolara, ali zahvaljujui naoj magiji cijena e mu biti manja od dvije tisue. Redefinirat emo oekivanja cijele jedne skupine ljudi." Upitali su ga kako e prodaja Maca utjecati na Appleovo uredsko raunalo, Lisu, sloenije raunalo koje je poivalo na istim naelima.

"Postoji katastrofini scenarij", priznao je Murray. "Mogli bismo rei daje Lisa za Apple bila izvrsna vjeba. Moemo je upisati u rubriku iskus-tva i prodati deset komada."

"Lisa e postii nevjerojatan uspjeh", prekinuo ga je odluno Jobs. "U prvih est mjeseci prodat e se dvanaest tisua komada, a u prvoj godini pedeset tisua."

Tipovi iz marketinga govorili su o planovima i smicalicama za

24 Michael Moritz

poveanje prodaje. Razgovarali su o vanosti nastojanja da se najugledni-jim sveuilitima prodaju ili doniraju stotine Maeova.

"Zato Mac ne bismo prodavali tajnicama?" upitala je Joanna Hoff-man, ivahna ena s jedva primjetnim stranim naglaskom.

"Ne elimo da tvrtke zakljue kako na ureaj slui za obradu teksta", odgovorio je Murray.

"I taj se problem moe rijeiti", uzvratila je Hoffman. "Tajnicama moemo poruiti: 'Na ovaj nain moete postati zamjenicom podrunog voditelja. ",

Razgovaralo se i o poboljanju prodaje u inozemstvu. "Raspolaemo visokotehnolokom privlanou kakva moe privui Japance", spomenu-la je Joanna Hoffman u jednom trenutku. "No oni nikako ne mogu uspjeti ovdje uz nas, a mi emo ondje uspjeti bez obzira na sve."

"Donedavno smo u Japanu bili vrlo uspjeni", rekao je Bill Fernandez, tehniar mrav poput tapa, koji je govorio odsjeenim tonom.

Chris Espinosa. voditelj skupine autora tekstova u uputama za koris-nike, u sandalama se dogegao do mjesta ispred skupine. Bio je tek napunio dvadeset jednu godinu, a kada je iz malenog crvenog ruksaka izvukao nekakve biljeke, prvo je objavio: "Svi ste propustili sjajan tulum."

"uo sam daje bilo besplatnog LSD-a", prihvatio je odmah netko. "Prodavao se ispred ulaza". odgovorio je Espinosa, zadovoljno se smijui.

"Moemo li isporuiti taj va tulum?" upitao je Jobs otrim tonom. Espinosaje problijedio i posvetio se poslu. Kolegama je ispriao kako

ima problema s angairanjem strunih autora tekstova. kako njegovim lju-dima treba vie prototipova Maca da bi mogli valjano raditi, te kako Ap-pleov grafiki odjel nije dorastao nekima od njegovih zahtjeva. "elimo izdavati fantastino lijepe prirunike", rekao je, "knjige koje ete jednom

proitati, a zatim ih zadrati na polici jer su tako zgodne."


Izmeu pojedinih sastanaka organizirane su stanke uz kavu, etnje uz obalu, frizbi na travi, netko je katkad zaigrao i poker, a gledao se i spek-takularan zalazak sunca. Iako se veera posluivala za dugakim stolovima u blagovaonici. atmosfera nije nimalo nalikovala na onu u vojnikoj kan-tini. Na svim stolovima bilo je po vie boca zinfandela. caberneta i char-donnaya, no grisini su ipak nestajali bre od vina. Nakon veere je netko tko je izgledao poput stidljiva ortodonta. prorijeene sijede kose i velikih okruglih naoala, izveo neto to se u kompjutorakim krugovima moglo smatrati kabaretskom tokom. Taj mukarac koji je preko sveane koulje dugih rukava nosio Macovu majicu kratkih rukava bio je Ben Rosen. Ugled steen u Wall Streetu, gdje je radio kao analitiar proizvoaa elektronike, pa zatim marljivi izdava informativnog i ivahnog biltena, te voditelj godinjih konferencija o osobnim raunalima, on je u meuvremenu pretoio u karijeru ulagaa u nove tvrtke. Prije nego to je poeo ulagati u kompjutorske tvrtke, njegovo se miljenje trailo koliko i vrijeme koje je mogao posvetiti sluanju prijedloga.

Pred ovom skupinom Rosenov se nastup temeljio na neformalnom scenariju koji se sastojao od opaanja. ala, savjeta i ogovaranja iz brane. Iznio je kratak pregled dijela Appleovih konkurenata, a Texas Instruments odbacio kao "tvrtku idealnu za prouavanje na studijima poslovanja". iako je u vezi s njimajo dodao: "Navodno e za tri tjedna objaviti da proizvode

raunalo gotovo kompatibilno s IBM-ovim standardom." "Po kojoj cijeni?" upitao je Jobs. "Dvadeset posto nie od konkurentskog proizvoda", odgovorio je

Rosen. Govorio je i o jeftinim osobnim raunalima i spomenuo Commodore:

"Imam neto biljeaka o Commodoreu koje mogu iznijeti upristojnome drutvu. to vie zna o nekoj tvrtki, to je tee biti vedar i optimistian."

Oputena atmosfera rasprila se kadaje Rosen poeo govoriti o IBM-u, ija su osobna raunala bila velika konkurencija Appleu. "Jedan od straho-va u vezi s Apppleom", primijetio je Rosen "lei u IBM-ovoj budunosti." Priznao je da ga se silno dojmio skoranji posjet IBM-ovu odjelu za osobna

raunala u Boca Ratonu, te je opisao svoje vienje planova te tvrtke za stvaranje triju novih vrsta osobnih raunala. Potom je pogledao uokolo i rekao: "Ovo je najvaniji dio Apple Computera. Mac je vae najofen-zivnije i najdefenzivnije oruje. Nikada nisam vidio neto to bi se s njim

uope moglo usporediti." S upitnim izrazom lica spomenuo je jo jednu

26 Michael Moritz

glasinu iz brane: "U Wall Streetu se govori i o spajanju IBM-a i Applea." "IBM je ve rekao da nije na prodaju", uzvratio je Randy Wigginton,

mladi plavokosi programer. Zaposlenici odjela poeli su postavljati pitanja. Jednoga od njih zani-

malo je to Rosen misli o budunosti Appleovih dionica, a drugoga kada e jedna tvrtka koja se bavi izradom softvera za osobna raunala doseg-nuti 100 milijuna dolara prometa. Jedan je, pak, zaposlenik stratekih sk-lonosti upitao kako bi Apple mogao osigurati da prodavai raunala na sve zakrenijim policama ostave mjesta i za Mac.

"Pred nama je krizna situacija", rekao je Jobs Rosenu, negdje iz stranjeg dijela prostorije. "Moramo odluiti kako nazvati Mac. Moemo ga nazvati Mac, Apple IV, Rosen I. Kako ti zvui Mac?"

"Odvoji trideset milijuna za reklamnu kampanju", odgovorio je Ros-en, "pa e zvuati fantastino."

Rosen je bio jedini predah u nizu prezentacija koje su odrali svi voditelji unutar Maca. Bio je to skraeni pregled poslovanja tvrtke, tako da su na koncu svi ve bili omamljeni od kaotine mase podataka. ivahne prezentacije svako je malo prekidao pljesak zbog nekih dobrih, ili

neoekivanih vijesti. Voditelj inenjera, Bob Bellville, povueni strunjak koji je upravo bio doao u Apple iz Xeroxa, rekao je: "Mi smo u Xeroxu obiavali govoriti kako je vano svaki dan postii barem neto. U Macu je vano svaki dan ostvariti mnogo." Pocrvenjevi, glavni inenjer za hard-ver, Burrell Smith, rekao je da nema dovoljno materijala za deset minuta. Stoga je zasvirao na gitari. Dizajner kuita zapalio je nekoliko svijea, sjeo leima okrenut ostalima, a svoja opaanja pustio je s kasete. Drugi su govorili o potekoama u zadovoljavanju mjerila koja za elektronike ureaje postavlja Savezni odbor za komunikacije (FCe).

Programeri su govorili o tome kako napreduju sa softverom. Matt Carter, krupni mukarac izmuena izgleda, koji je odgovarao za dio proiz-vodnje, nazone je ukratko upoznao s rasporedom u tvornici i prikazao film o novoj Appleovoj proizvodnoj liniji za Mac. Govorio je o pokretnim vrpcama i kutijama, automatskim umetaima i linearnim remeni ma, pro-totipovima i cjenovnim ogranienjima. Jedan drugi radnik iz proizvodnje govorio je o postotku kvarova, poboljanjima u uinku po osobi i danu, te rukovanju materijalom. Njegove posljednje rijei navele su Jobsa da

obea: "estoko emo pritisnuti distributere. Nagazit emo ih kao nikad prije." Debi Coleman iznijela je svoju verziju osnova raunovodstva i ob-jasnila razlike izmeu izravnih i neizravnih trokova rada, osnove nadzora nad inventarom, sustava praenja fiksne imovine, analize strojeva i alata,


procjene vrijednosti inventara, varijabilnosti kupovne cijene i razina na kojima proizvod pokriva trokove i poinje donositi zaradu.

Na samome zavretku seminara, nazonima se predstavio Jay Elliot, visoki mukarac iz Appleove kadrovske slube. "Ja sam voditelj ljudskih resursa", rekao je. "I doista sam zahvalan to sam se naao ovdje. Hvala i vama to ste doli. Mi u ljudskim resursima nastojimo izdvojiti najbolje performanse kod ... "

"to to znai na engleskom?" upitao je ljutito Jobs. "Na ljudske resurse", stao je mucati Elliot, "obino se gleda kao na

nekakvo birokratsko sranje ... " Nakon to se oporavio, Elliot je predloio naine rjeavanja potreba za

angairanjem novih ljudi. Predvieni organizacijski prikaz odjela za Mac bio je naikan malenim kuicama u kojima su se nalazila slova TBH - "to be hired", tj. "treba zaposliti". Elliot je rekao kako njegov odjel dobiva tisuu petsto ivotopisa mjeseno, te je predloio da se dio ljudi angaira izdvajanjem s popisa imena vlasnika ureaja na Appleovim jamstvenim listovima.

"Nitko tko neto vrijedi ne alje jamstveni list", rekao je Jobs. Nagnuo se preko naslona i obratio jednomu od programera, Andy ju Hertzfeldu:

"Andy, jesi li ti poslao svoj jamstveni list?" "Ispunio ga je prodava", odgovorio je Hertzfeld. "Vidi?" rekao je Jobs i ponovno se okrenuo naprijed. "Mogli bismo objaviti oglase naARPANET-u", predloio je Hertzfeld, mislei na raunalnu mreu koju je financirala vlada, a koja je poveziva-la sveuilita, istraivake ustanove i vojne baze. "S time bi bilo pravnih problema, no njih bismo mogli zanemariti."

"Mogli bismo objaviti oglase u novinama, no postotak odaziva tu bi bio prilino nizak". ubacila se Vicki Milledge, koja je takoer radila u kadrovskoj slubi.

"Trebali bismo", rekao je Jobs, "poslati Andyja na sveuilita, pustiti ga da se malo vrzma po laboratorijima i da tako pronae najnaprednije studente."

Nakon to je Elliot dovrio izlaganje,Jobs se upustio u pravi solilokvij. Pokazao je sjajni sivi fascikl u kojem se nalazio saeti prikaz dotadanjeg napretka na projektu Mac i sve upozorio da pomno uvaju slubene doku-mente.

"Jednom od naih prodavaa u Chicagu", rekao je", "netko iz IBM-a ponudio je kompletan uvodni plan prodaje Lise. Ti ljudi uspijevaju se

28 Michael Moritz

uvui svugdje." Vratio se do stalka s papirima i zavrnoga grafikona u obliku obrnute piramide. Na dnu se nalazilo polje s oznakom MAC, a iznad njega su bila rasporeena polja s oznakama TVORNICA, DISTRIBUTERI, DOBAVLJAI, PROIZVOAI SOFrVERA, PRODAJA; KUPCI. Jobs je objasnio cijeli trokut i upozorio na nizanje polja: "Prua nam se ve-lika prilika da utjeemo na smjer razvoja Appplea. Iz dana u dan, posao koji ovdje obavlja pedesetak ljudi stvarat e divovski val koji e se iriti povrinom svemira. Istinski sam zadivljen kvalitetom toga naeg vala." Naas je zautio. "Znam da sam moda malo teak i naporan, ali ovo je neto najzabavnije to sam ikada radio. Beskonano se zabavljam." Na licu mu se pojavio traak osmijeha.

MUNJEVITI RAZVOJ KRAJ ZALJEVA

Buldoeri i velike kompresorske builice buili su II kamenolomu i ostavljali utosmee oiljke na obronku. Ti su strojevi podizali oblake praine visoko II zrak nad junim krajem Zaljeva San Francisco. Na ve-likim drvenim ploama stajalo je da su oprema i kamenolom vlasnitvo tvrtke Kaiser Cement. Zemlja odloena II kontejnere posluit e kao temelj za izgradnju gradova koji su nicali na ravnici ispod kamenoloma. Kamioni su grmjeli uz namotaje bodljikave ice i kraj znakova koji su upozoravali na strmine, koili i skretali na uski put, te prelazili zavoje i rupe II asfaltu koji je vodio prema Cupertinu, selu koje je davalo sve od sebe da ne pos-tane gradiem. Gledano s ulaza II kamenolom, poloaj raskrija II samome sreditu Cupertina obiljeavali su sredinom pedesetih godina cilindrini crvenkastosmei silosi za ito i stonu hranu.

Pedesetih godina 20. stoljea dolina Santa Clara jo je bila preteito ruralno podruje. Tek na pojedinim mjestima zelenilo su prekidale skupine zdanja. Iz daljine se stjecao dojam da je netko onamo bacio malene hrpe

smea, pa ga ratrkao po pojedinim dijelovima doline i tako osnovao niz gradia u ravnici izmeu San Josea i San Francisca: Los Gatos, Santa Clara, Sunnyvale, Mountain View, Los Altos, Palo Alto, Menlo Park, Redwood City, San Carlos, HiIlsborough, Burlingame i South San Francisco.

29

30 Michael Moritz

Veina tih gradia i dalje je odisala atmosferom i stilom tridesetih go-dina. Tek su rijetka zdanja imala vie od dva kata. Automobili su se mogli parkirati ukoso II Glavnoj ulici. Na ulinim uglovima esto su se nala-zili ured State Fann Insurancea, benzinska postaja, podrunica Bank of Americe i International Harvestera, a u gradiima poput Cupertina ne tako davno vodile su se udruene akcije za privlaenje stalnog zubara i lijenika. Sredite svijeta bilo je vrlo neposredno: gradska vijenica pokrivena crje-povima u panjolskome stilu, dok su se uz nju nalazile knjinica, zgrada policije, vatrogasna postaja, sudnica, te niske palme.

No te su malene gradove razdvajale mnogobrojne razlike. Svaki od njih odlikovao se zasebnom klimom koja je postajala sve toplijom to je mjesto bilo udaljenije od maglovitog San Francisca. Na junome kraju po-luotoka ljetna je klima nesumnjivo imala sredozemna obiljeja, a maleno sjemenite ponad Cupertina vrlo je lako moglo biti smjeteno i negdje na mirnim toskanskim breuljcima. Ti su maleni gradovi imali svoje vijee i porez, vlastiti statut i osobitosti, novine i navike. Bilo je tu izbora za gradonaelnike prepunih glasina i insinuacija poteklih iz zajednica u koji-ma su ljudi, ako ve nisu poznavali samoga gradonaelnika, u najmanju ruku poznavali nekoga njegovog poznanika. Gradove su, dakako, odvajali i ljubomora i snobizam.

Odvjetnici i lijenici koji su podizali kue na uzvisinama Los Ga-tosa sami su sebi govorili - bez imalo ale - da mozak San Josea spava u Los Gatosu. Stanovnici Los Altos HiIlsa svisoka su gledali mjetane Los Altosa koji su ivjeli u ravnici. Palo Altom, s onim lijepim i sklad-nim stablima, te sveuilitem Stanford, vladala je uznosita atmosfera, dok su se u tome mjestu pojavile i pojedine tvrtke koje su se bavile elek-tronikom, a koje su pokrenuli bivi studenti. Gradii poput Woodsidea i Burlingamea, visoko iznad ravnice, odlikovali su se otmjenou koja se odraavala u konjima, polo-susretima i nesmiljeno ekskluzivnim golfs-kim klubovima. Upravo je u Burlingameu otvoren prvi golfski klub na Zapadnoj obali. No, stanovnici oblinjeg Hillsborougha esto su kao adresu navodili Burlingame, pribojavajui se da e ih drugi smatrati

skorojeviima. A sa suprotne strane San Carlosa, San Bruna i Redwood Cityja nalazio se vjetroviti South San Francisco - industrijski dodatak velegradu - smjeten ispod prilaznih cesta koje vode u zranu luku San Francisco. Ondje se nalazilo mnotvo eliana, ljevaonica, talionica, rafi-nerija, pogona za proizvodnju alata i strojeva, te skladita drvene grae, a gradski oci ondje su iskazali odluan temperament kada su buldoerima naloili da na uzvisini iza grada divovskim slovima ispiu slogan


SOUTH SAN FRANCISCO, INDUSTRIJSKI GRAD. No sada su se irom doline, a osobito oko Sunnyvalea, vidjele rupe u vonjacima i tragovi novog svijeta koji se onamo doseljavao. Veina ka-miona iz kamenoloma Kaiser Cementa odlazila je u Sunnyvale. Jaruala, dizalice i ostali teki strojevi iekivali su beton i elik od kojih su se gradili objekti za novi odjel, Missile Systems Division, tvrtke Lockheed Corporation. Godine 1957. Sunnyvale je ve bio est puta vei nego na zavretku Drugoga svjetskog rata, te se pribliavao uvrtenju u naciona-lne godinjake. U prostorijama koje su pripadale gradskim vlastima sve je odzvanjalo od razgovora o poreznim osnovicama, procjenama vrijednosti,

graevinskim dozvolama, urbanistikim zahtjevima, kanalizacijskim i vodovodnim sustavima. Govorkalo se o novim tvrtkama, nagaalo da e jedan od vodeih proizvoaa automobila poeti graditi tvornicu u Sunny-valeu. Kako su se pedesete godine primicale svretku, Gospodarska komo-ra Sunnyvalea slavodobitno je objavila kako statistiki podaci o gradu iz sata u sat zastarijevaju, te da za radnih dana svakih esnaest minuta u grad pristigne novi radnik. U promotivnim lecima navodilo se kako je rije o "gradu s ugraenom budunou" i "munjevitome razvoju kraj Zaljeva".

Pridolice u grad koji je "dosezao vrhunac" i "odreivao budunost" bili su integralni dio amerikog otklona u smjeru ivota u predgraima. Kue su bile zatiene od buke i uurbane aktivnosti grada, a do prodava-onica se jednostavno dolazilo automobilom. Same kue odlikovale su se izgledom karakteristinim za ire podruje Zaljeva (San Francisco Bay Area). Bile su to niske jednokatnice s ravnim ili tek malko zakoenim krovovima, kao na vrtnom spremitu za alat. (Prodavai nekretnina tvrdili su da djeaci tako lake dolaze do maketa zrakoplova koji su zavrili na nekom krovu.) No, gledano izvana, proeljima su dominirale garae, pa su ostale prostorije izgledale kao da su dodane tek naknadno i usputno.

Najoitijim ulazom doimala su se velika metalna garana vrata. U brourama se govorilo o grijanju isijavanjem, "suvremenom i zdra-

vom nainu grijanja kue", o zidovima obloenima drvom, plutom i as-faltnim ploicama, kuhinjskim elementima od punog drva, te velikim zid-nim ormarima s posminim vratima koja "klize beskonano lako". U tim brourama nije se navodilo da su se mjesni vatrogasci alili, govorei kako bi takva kombinacija drvenih greda i potporanja do temelja izgorjela za samo sedam minuta - i kako je crnaka zajednica izolirana na pogrenoj strani eljeznike pruge Southern Pacific i na pogrenoj strani auto-ceste. Veinu novodoseljenih obitelji u Sunnyvale je privukla mogunost zapoljavanja u Lockheedu.

32 Michael Moritz

Mnoge su obitelji bile oprezne i promiljene pa su posrednike u proda-ji nekretnina pitale kojim bi pravcem trebala prolaziti autocesta o kojoj se naveliko govorilo - Interstate 280 - te su planirani pravac provjeravale u dokumentaciji u gradskoj vijenici Sunnyvalea. Od prijatelja su traili da im preporue kole, te su tako doznavale da su na cijelome poluotoku najugledniji Palo Alto i Cupertino. Mnogo se razgovaralo o savjesnim i marljivim uiteljima, saveznim stipendijama, eksperimentiranju s novom matematikom i otvorenim uionicama.

Posjeivali su uprave kolskih podruja i na zemljovidima traili postojee kole i doznavali gdje bi se u budunosti mogle graditi nove. A onda su otkrili ekscentrinosti granica kolskog podruja koje je obuhvaalo Cupertino: nisu morali ivjeti u Cupertinu da bi im djeca u njemu polazila kolu. Podruje te kolske uprave obuhvaalo je i dijelove San Josea, Los Altosa i Sunnyvalea, a kue koje je pomazila takva srea prodavale su se po viim cijenama. Na nekim mjestima granica je prolazila i sredinom pojedinih kua.

Jerry Wozniak, inenjer kojem je tada bilo oko trideset pet godina, bio je potkraj pedesetih jedan od tisua novih Lockheedovih zaposlenika. Sa suprugom Margaret i troje male djece, Stephenom, Leslie i Markom, dose-lio se u kuu u jednom mirnome dijelu Sunnyvalea koji se nalazio unutar kolskog podruja Cupertino.

Na drugome kraju poluotoka, u dijelu San Francisca koji se zove Sun-set Disctrict, Paul i Clara Jobs posvojili su prvo dijete, Stevena. Tijekom prvih pet godina njegova ivota esto su ga u kolicima vozili pod ulinim svjetiljkama izraenima po uzoru na one iz 19. stoljea, preko tramvajske pruge, te plaom u sjeni vlanog morskog zida, magle, olovnog neba i sivih galebova.

SUPERTAJNI NEBESKI PIJUNI

Supertajni i povjerljivi Lockheed postao je sinonimom Sunnyvalea. S razvojem odjela za proizvodnju projektila, potkraj pedesetih godina mije-njali su se i razmjeri poslovanja II Santa Clari, pa se Sunnyvale manje-vie pretvorio II korporacijski grad i naao na rubnim dijelovima raznih navod-nih misterija. O Lockheedu se poelo govoriti kao o mjestu na kojem su teme koje inae pripadaju znanstvenoj fantastici svedene na svakodnevna zanimanja. Lockheed je postao dijelom tkanja nacionalnoga svemirskog programa, a pojedini aspekti letjelica Discoverer, Explorer, Mercury i Gemini II Sunnyvaleu su postali poznatima i uobiajenima poput imena nekih astronauta. U takvom okruenju bilo je lako povjerovati i da H. G. Wells radi u Lockheedovu odjelu za odnose s javnou, te da tanca

priopenja o beskonanome nizu udesa. Govorkalo se o laboratoriju koji e simulirati svemirske uvjete, o

magnetofonu toliko minijatumome da se moe smjestiti na dlan, te o "hot-shotu" , najsnanijem zranom tunelu u privatnim rukama. Skupine Lock-heedovih inenjera istraivale su posebnu pogonsku eliju za pokretanje svemirskih letjelica i pripremale planove za montanu svemirsku platfor-mu od etiri stotine tona u obliku kola sree koja bi primala posadu. Bilo je i zJokobnijih glasina. Znalo se da neki Lockheedovi inenjeri rade na

33

34 Michael Moritz

balistikom projektilu srednjeg dometa poznatom pod nazivom "supertajni Polaris", te na "nebeskom pijunu", "super-super" tajnome zemaljskom satelitu opremljenom televizijskom kamerom koja e moi pratiti Ruse. Tvrtkaje ponosno objavila da je njezin laboratorij za svemirske komunikaci-je uhvatio sedam minuta prvog putovanja satelita Explorer, te se pohvalila da njezin veliki tanjurasti radioteleskop moe istodobno pratiti dvadeset satelita. Pojavili su se i izvjetaji o nevjerojatnom elektronikom raunalu instaliranom u Lockheedu koje je navodno raspolagalo ovjekovom inteli-gencijom, ali je bilo u stanju i lukavo odigrati "krii-krui".

Kad se 1958. zaposlio u Lockheedu, Jerry Wozniak tako se pridruio tvrtki koja se, tako se barem inilo izvana, bavila velikim idejama. Taj krupni mukarac iroka vrata i snanih podlaktica bio je dovoljno snaan da igra na mjestu ofenzivnog beka u nogometnoj momadi sveuilita California Institute of Technology u Pasadeni, gdje je studirao elektroteh-niku. Nakon to je priblino godinu dana kao mladi inenjer radio u jednoj maloj tvrtki u San Franciscu, dao je otkaz i zajedno s jednim kolegom dva-naest mjeseci konstruirao uredaj za slaganje, pakiranje i brojenje sirovina poput azbestnih ploa. No njih su dvojica ostali bez novca prije nego to su dovrili prototip, zbog ega je Wozniak zakljuio: "Ideja je s tehnikog as-pekta vjerojatno bila dobra, ali nismo shvaali to znai osnovati tvrtku."

Nakon diplome na Cal Techu, Wozniak se oenio. Supruga Margaret bila je odrasla na malenoj farmi u saveznoj dravi Washington, a praznike za vrijeme studija provodila je radei kao elektriarski naunik za Drugoga svjetskog rata u Kaiserovu brodogradilitu u Vancouveru, u Washingtonu, gdje je postavljala elektrine instalacije na manjim nosaima aviona koji su se gradili na tamonjim navozima. Njezini su roditelji poslije prodali imanje i preselili se u toplinu Los Angelesa. "Kalifornija", mislila je tada Margaret Wozniak, "najbolje je mjesto na cijelom svijetu." No nakon neus-pjeha Jerry jeva prvoga poslovnog pothvata i rodenja njihova prvog sina, Stephena, u kolovozu 1950. godine, supruzi Wozniak ponovno su se iz nude nali u raljama korporacija. Nekoliko godina esto su se selili, radei u raznim aeronautikim tvrtkama poniklima na akrobacijama prvih letaa. I poput tisua drugih obitelji, supruzi Wozniak ubrzo su poeli gradove poput Burbanka, Culver Cityja i San Diega povezivati s tvrtkama kao to su bile Lockheed, Hughes Aircraft, Northrop i McDonnell Douglas. Neko vrijeme Jerry Wozniak bio je konstruktor oruja u San Diegu, a poslije je pomagao pri izradi autopilota za Lear II Santa Monici i kupio prvu kuu u San Fernando Valleyu prije nego to su elnici Lockheeda odluili osno-vati podrunicu u Sunnyvaleu.


Dok su mu se djeca mjesecima igrala u kartonskim kuicama izraenima od Bekinsovih kutija za selidbu, Jerry Wozniak naviknuo se na ritam krat-kog putovanja na posao u Lockheed. "Ni u jednom trenutku nisam imao namjeru dugo se zadrati u Lockheedu. Namjeravao sam se prvo doseliti II to podruje, pa se poslije skrasiti." Tvrtka se distancirala od obiteljskih pitanja. Lockheed se skrivao iza vie zatitnih prepreka, sigurnosnih provjera, posebnih propusnica, unifonniranih uvara i ograda s bodlji-kavom icom. Djeca su kroz ulaz u tvrtku praktiki prolazila jedino kada je uprava pozivala javnost da gleda letake vratolomije Plavih anela u povodu Dana neovisnosti. Kad je Jerry Wozniak u subotu ujutro trebao iz ureda uzeti radni materijal, djeca bi ostajala u automobilu, okruena nepreglednim parkiralinim prostorom s iscrtanim jednolinim crtama u obliku riblje kosti. Lockheed je bio poput ostarjele tete koja eli da joj se djeca pojave samo na veeri.

Kada je Jerry Wozniak donosio posao kui, naveer i vikendom, te sjedao u dnevnu sobu s raster-papirom i olovkama. najee se bavio nacrti-ma i do maksimuma iskoritavao postupak minijaturizacije elektronikih komponenata. Wozniak je u Missile Systems Divisionu radio na sustavu nadzora Polarisa, a neto malo poslije na prijedlogu plana za koritenje

raunala u iscrtavanju integriranih krugova. Zatim je radio na podruju koje su nazivali "specijalnim projektima", a koji su, kako je objanjavao djeci, imali veze sa satelitima. Jerry Wozniak tako se naao u situaciji u kojoj se u sklopu posla od njega oekivalo da ita strune asopise, da

iitava zapisnike s raznih konferencija, da prelistava monografije, te, openito, bude u toku s novostima u svijetu elektronike.

I premda su sateliti koje su konstruirali u Lockheedu bili predvieni da prelaze milijune kilometara, orbite obitelji zaposlenih u Lockheedu bile su znatno ogranienije. Obitelj Wozniak nikad nije odlazila na dulji odmor. U vrijeme Boia ili Uskrsa najee su posjeivali djedove i bake najugu Kalifornije. S vremena na vrijeme veerali bi u nekom restoranu, otili na kasni doruak u Sausalito, na bejzbolsku utakmicu San Francisco Gi-antsa ... no sredite njihova svijeta najveim je dijelom bio Sunnyvale.

Jerry Wozniak pokazivao je jednaku gorljivost prema ratnim igrama i sportu kao i prema elektronici. Sate i sate provodio je na travnjaku iza kue i bacao bejzbolske loptice sinovima, te je postao trenerom momadi The Braves, djeje ekipe u Sunnyvaleu. No, najvie od svega veselio se golfu koji je subotom ujutro igrao s trojicom susjeda u oblinjem klubu Cherry Chase - radilo se o poprilino velianstvenome nazivu za klub u kojem bi igrai, da bi odigrali osamnaest rupa, isti krug morali prijei dvaput.

36 Michael Moritz

I ovdje su stariji i mlai Wozniak pobijedili na turniru oeva i sinova. Nedjeljno poslijepodne bilo je rezervirano za televizijske prijenose utak-mica amerikog nogometa.

Za supruge Wozniak, kao i za tisue kalifornijskih obitelji koje su podizale djecu ezdesetih godina, udarni je sport bio plivanje. Oblinji plivaki klub u Santa Clari stekao je ugled i na nacionalnoj razini, paje pli-vanje ubrzo postalo i vie od puke rekreacije. Bio je to pravi sport, smatrali su supruzi Wozniak, kojim se djeci moe usaditi momadski i natjecatelj-ski duh, kao i osjeaj za pojedinana postignua. Djecu su stoga upisali u Mountain View Dolphinse.

Margaret Wozniak bila je ena jasnih ideja i nije oklijevala kada je djeci trebalo nedvosmisleno prenijeti to misli. Kada im je drala preda-vanja o tednji i neimatini, katkad su se pozivali na njezin ratni posao, pa su je zvali Rosie Zakov ica, no Margaret Wozniak bila je svojevrsna feministica i prije nego to je taj izraz uao u modu. ("Kad sam shvatila da vie nisam stvarna osoba, poela sam iriti mreu aktivnosti.") Postala je predsjednicom organizacije republikanskih ena u Sunnyvaleu - "Svialo mi se imati prijatelje u Gradskome vijeu" - a povremeno je angairala djecu da joj pomau u dosadnim aktivnostima u susjedstvu.

Supruzi Wozniak kao zvunu kulisu putali su klasinu glazbu s gramofona, u nadi da e djecu privui podsvjesna razina takve glazbe. No Leslie je bila sklonija tinejderskim pop-asopisima i radijskim emisijama iz San Francisca koje je sluala na tranzistoru, a njezina su braa vie volje-la televizijske serije s elementima intrige, npr. The Man from U.N.CLE. i l Spy, kao i horor-serije kao to su bile Creature Features, Zona sumraka i The Outer Limits. Taj znanstvenofantastini element ostavio je dubok trag, zajedno s, mogue, Lockheedovom tajnovitou, te estokim govorima mjesnih uglednika koje je zabrinjavala komunistika opasnost. Stephen Wozniak jo je u viim razredima osnovne kole htio osnovati supertajnu pijunsku agenciju. "Trebali smo biti toliko tajni da druge ljude ne bismo mogli ak ni osjetiti." Djeca obitelji Wozniak pomno su motrila sumnjivog susjeda za kojeg su bila uvjerena da radi za Ruse.

Sredinom ezdesetih godina elektronika je u Sunnyvaleu bila neto nalik na peludnu groznicu: lebdjela je zrakom i pogaala alergiare. Stariji sin Wozniakovih Stephen imao je slab imunitet. U petom razredu na dar je dobio komplet za sastavljanje voltmetra. Pridravao se uputa, lemi licom spojio ice i uspjeno sastavio ureaj. Stephen je pokazivao vie zanimanja za elektroniku nego sestra i mlai brat, Mark, koji je rekao: "Moj je otac


s njim poeo raditi vrlo rano. Ja nisam imao ni priblino takvu potporu." U ulici u kojoj je ivjela obitelj Wozniak, susjedi su uglavnom bili

inenjeri. Jedan od susjeda, koji je kuu kupio iste godine kad i Wozni-akovi, nije se trudio oko ureenja travnjaka, ali je dio djece iz ulice otkrio da je neko imao prodavaonicu elektronike opreme, te daje voljan obavljeni posli platiti nekim elektronikim dijelom. Tako su mu plijevili travnjak ili strugali staru boju i za odraene sate dobivali dijelove. Dvije

kue dalje u suprotnome smjeru ivio je susjed koji se bio specijalizirao za radioureaje, prijamnike i predajnike, te goniometre preostale iz II. svjetskog rata i rata u Koreji. Jedan od prijatelja Stephena Wozniaka iz susjedstva, Bill Fernandez, rekao je: "U blizini je uvijek bio netko tko je znao odgovor na neko pitanje s podruja elektronike." Djeca su nauila razlikovati specijalistika usmjerenja odraslih. Nekima je jaka strana bila teorija, neki su vie voljeli objanjavati stvari s pomou matematike, a neki su bili praktiari i oslanjali se na iskustvo i logiku.

Jedan je ovjek nudio pouku pojedincima koji su eljeli dobiti doz-volu za rad amaterskim radioureajima. Stephen Wozniak pristupio je radioamaterskom ispitu u estom razredu, a tada je konstruirao i ureaj od 100 vata, te je poeo kuckati kodirana slova. U jednoj fazi stopili su se elektronika i politika. Naime, kada se Richard Nixon 1962. kandidirao za guvernera Kalifornije, Margaret Wozniak organizirala je stvari tako da je njezin sin Nixonu ponudio potporu svih radioamatera u koli Serra u Cupertinu. Iako je Stephen bio jedini pravi radioamater u koli, plan je uspio. Nixon i zdepasti, kratko podiani Wozniak snimljeni su zajedno, a fotografija je objavljena na naslovnici San Jose Mercury ja.

Wozniaku su radioureaji bili zabavniji uz modifikacije kojima ih je povezivao s kuama prijatelja. Prilagodivi ice koje su vodile do zvunika slao je Morseov kod od kue do kue i s prijateljima otkrio da se meusobno mogu uti i ako govore u zvunike. "Nismo znali zato, ali otada smo ko-municirali svojevrsnim interfonima koji su povezivali kue."

Priblino u isto vrijeme Stephen je na izlobu znanstvenih projekata u koli u Cupertinu donio elektroniku igricu "krii-krui". S ocem je bio proraunao elektroniku simulaciju igre koja se inae igra na papiru, te razradio kombinacije kojima se ovjek mogao suprotstaviti ureaju. Ste-phen je osmislio i raspored elektrinih krugova koji e oponaati pojedine poteze, a njegov je otac od jednog prijatelja nabavio otpornike, kondenza-tore, tranzistore i diode. Unato majinoj ljutnji, Stephen je igricu sastavio na kuhinjskome stolu. U komad perploe ukucao je avle i tako dobio konektore, te posloio manje dijelove. S druge strane ploe postavio je

38 Michael Moritz

niz crvenih i bijelih aruljica, a u donjem dijelu niz prekidaa koji su igrau omoguavali da odabere sljedei potez.

Dvije godine nakon to je konstruirao "krii-krui", Wozniak je u jednoj knjizi o raunalima naiao na prikaz koji gaje zaintrigirao. Radilo se o ureaju pod nazivom "jednobitni aparat za zbrajanje i oduzimanje" koji je inio ono to mu je govorio i sam naziv; zbrajao ili oduzimao brojeve. Wozniakje struno napisan tekst dijelom uspijevao pratiti zahvaljujui sve-mu to je nauio dok se igrao raznim kompletima za samostalno sklapanje

ureaja i dok je radio na svojoj igrici. Ali, pojedini aspekti rasprave bili su mu posve strani. Prvi put naiao je na mogunost da elektroniki ureaji za raunanje mogu davati rjeenja logikih problema. Poeo je istraivati algebru logike, te je tako spoznao da prekidai - koji mogu imati samo dva poloaja: ukljueno i iskljueno - mogu znaiti i izjave koje mogu biti samo istinite ili neistinite. Tako se upoznao s binarnim brojanim sustavom - nizovima jedinica i nula - osmiljenim kako bi elektroniki odrazio dvije

razliite razine napona u odreenom strujnom krugu.

Shema ureaja za zbrajanje i oduzimanje bilaje vrlo ograniena. Odje-danput je mogao procesirati samo jedan bit, jedan binarni broj. Wozniak je traio neto monije, neto to e moi zbrajati i oduzimati znatno vee brojeve, pa je proirio ideju i osmislio sloeni ureaj koji je nazvao "de-setobitnim paralelnim ureajem za zbrajanje i oduzimanje". Ta je naprava istodobno mogla obraivati po deset bitova. Sam je konstruirao potrebne krugove, te na testnu ploicu (breadboard, protoboard) - laminiranu ploicu s izbuenim rupicama u pravilnim razmacima - postavio desetke tranzistora, dioda i kondenzatora. Ploica je veliinom odgovarala albumu za fotografije i bila uvrena za drveni okvir. Dva reda prekidaa bila su postavljena na donji dio ploice. lednim su se redom unosile brojke za zbrajanje, drugim za oduzimanje, a rezultat se prikazivao - ponovno u bi-narnom obliku - nizom malenih aruljica. Wozniakje tako, u biti, praktiki konstruirao jednostavnu verziju neega to inenjeri nazivaju aritmetikom

logikom jedinicom - ureaj koji se moe baviti aritrnetikim problemi-ma. Ureaj je mogao raditi prema uputama, tj. programu, koji se unosio runo, posredstvom prekidaiL Mogao je zbrajati i oduzimati brojeve, ali nita vie od toga.

Nakon to ga je dovrio, ureaj je predstavio na izlobi znanstvenih projekata kolskog okruga Cupertino, gdje je za rad osvojio prvo mjesto.


Poslije je njime osvojio tree mjesto na izlobi znanstvenih projekata na irem podruju Zaljeva, iako su mu konkurenti bili znatno stariji. Kako bi mu ublaili razoaranje treim mjestom, organizatori su ga na-gradili prvom vonjom zrakoplovom - krugom iznad zrakoplovne baze Ratne mornarice u kalifornijskoj Alamedi.

40 Michael Moritz

"Bit e to najbolji simulator leta na svijetu", rekao je Schweer esterolana skupina menadera iz banke Crocker sjedila je za ve-

likim stolom u obliku slova L. Pijuckali su kavu iz alica od najfinijeg porculana i gledali kako se sa stropa sputa bijeli zaslon. Kao da su se nali u garderobi, ureenoj po zamislima nekog strunjaka za unutarnje

ureenje, neke hollywoodske zvijezde kojaje igrom sluaja raunalo. Stol je stajao na aluminijskim valjcima, a paprat u loncima na ljubiasti je sag bacala trokutaste sjene. Na zidovima su bili izvjeeni uokvireni crtei, a gornji dio zidova prekrivali su nizovi ogledala, suvremeni odraz raskoi. Dan'l Lewin, Appleov voditelj marketinga, glatke i uglate donje eljusti, pomno vezane kravate i besprijekorno izglaanog plavog odijela, spus-tio je ekran. Pritisnuo je skrivenu tipku, a smeoljubiasti zastori koji su se dotada nalazili na dvama zidovima esterokutne prostorije, uz tiho su se zujanje poeli navlaiti na prozore. Reflektorske svjetiljke obasjale su preko naslona pojedinih naslonjaa dva sjajna postolja na kojima se nala-zilo est raunala tipa Lisa.

Lewin je ve nekoliko mjeseci igrao ulogu tvrtkina vodia, te je sline skupine iz vie desetaka velikih korporacija uvodio u istu sobu i drao im isto predavanje. lako se Apple povodio za Hollywoodom, pa je te cjelod-nevne prezentacije nazivao "najavama", sve je bilo pomno pripremljeno kao da se radi o pravom filmskom scenariju. Posjetitelje iz tvrtki s Fortu-neova popisa 500 najveih trebalo je uvjeriti da narue desetke raunala Lisa, te opovrgnuti sumnje daje Apple slabana tvrtka koja ne moe podu-prijeti ono to eli prodati. U skupinama posjetitelja uvijek je bilo ponajvie dugogodinjih voditelja raunalnih odjela koji su ve na temelju strunog znanja i iskustva iskazivali nepovjerenje prema stolnim raunalima, kao i amaterima iju strast prema raunalima pokree elja za stvaranjem manjih

ureaja. Svi su posjetitelji pri ulasku potpisivali formulare kojima su se ob-vezivali na uvanje tajne, no Lewin je spremno priznao: "Kada objavimo Lisin izlazak na trite, svi koji neto znae ve e znati kako izgleda."

Lewin je energino i razgovijetno nizao brojke koje su zvuale poput slubenih uvodnih odlomaka kakvog godinjeg izvjetaja. Rekao je da Apple svakih pola minute proizvede po jedno raunalo Apple Il, a disketni pogon svakih osamnaest sekunda. Gostima je prikazao strukturu uprave i primijetio: "Postajemo sve tradicionalnijom organizacijom." Priznao je da su neke pojedinosti u vezi s Lisom procurile u medije i rekao da je to dio Appleove strategije.


"Apple", rekao je Lewin, "vrlo dobro nadzire medije. Ali sumnjam da moete shvatiti to smo postigli dok to i ne vidite. Ni jedna druga tvrtka ne bi bila pripravna preuzeti takav rizik. Veinu njih zanima proizvodnja velikih raunala." Lewin je objasnio i da konceptualni temelji Lise nisu poloeni u Appleu, nego u Xeroxu, u drugoj polovici sedamdesetih godina. "Preuzeli smo te zamisli", rekao je Lewin s ponosom vlasnika franize za automobilske ispuhe, "te ih ugradili u svoje konstrukcije. Jednostavno smo ih appJeizirali."

Nakon uvodnog izlaganja, Lewin im je predstavio Burta Cummingsa, inenjera obla lica i kovrave kose. Cummings je sjedio uz jedan model Lise s ijeg se ekrana slika prenosila na dva velika televizijska monitora na zidu. Odmah se bacio na tehnike pojedinosti. "Zato ste ga nazvali Lisa?" prekinuo ga je jedan od ljudi iz Crockera.

"Ne znam", slegnuo je ramenima Cummings. "Pravih razloga nema gotovo ni za to." Kad je nastavio s prezentacijom, na ekranu su se iznena-da pojavila iskrivljena i ispremijeana slova. Cumming se poeo nelagodno mekoljiti, a nakon to je jo nekoliko trenutaka promatrao zbrku, urno je rekao: "esto se zamrzava. Softver je star est mjeseci."

Cummings je utipkao neke naredbe i pokazalo se da je taj lijek djelo-tvoran, pa je nastavio s prezentacijom, prikazujui na ekranu niz razliitih slika. "Sve je ovo unaprijed pripremljeno?" upitao je Kurt Schweer, jo jedan od posjetitelja iz Crockera.

"Vidjeli ste Xeroxov Star", odgovorio je Lewin. "Zato mislite da je sve unaprijed pripremljeno. Ovo je nevjerojatno brzo. Upravo se time nai inenjeri posebno ponose."

Svakih petnaest do trideset minuta Lewin je predstavljao po jednoga no-vog menadera iz odjela zaduenog za Lisu. John Couch, prvi ovjek tog odjela, koji se doimao umornim i iscrpljenim, iznio je posve proienu povijest razvoja tog raunala, te naglasio vanost koju Apple pridaje nad-zoru nad softverom. Objasnio je da je Lisa dio udruenih napora da se ko-risnika zatiti od optereivanja ureaja pravom lavinom softvera. Objasnio je i da je Apple m tritu ponudio ak deset puta vie softvera nego Apple II, te da e Lisa imati desetak puta vie softvera nego Apple Ill. Naglasio je da je Apple s isporuivanja programskih jezika kakav je Basic uz Apple II preao na programe poput softvera za financijsku analizu uz Apple m, te da e na Lisi korisnik moi obavljati niz razliitih zadaa uz minimalne komplikacije. "Lisa je", naglasio je Couch, "u poetku bila skraenica za 'veliku integriranu softversku arhitekturu.'

42 Michael Moritz

Danas oznauje 'lokalnu integriranu softversku arhitekturu.'" Malko je bocnuo i konkurenciju: "Poprilian dio problema u vezi sa Xeroxom odno-sio se na to to nisu radili osobno raunalo. Nisu ga bili namijenili poje-dincu."

Bankare su, uz stalno pokazivanje sigurnosnih propusnica, uveli II susjed-nu zgradu, koja je sluila kao sredite za sklapanje Lise. Wasu Chaudari, taj srdani ovjek iz proizvodnje, poveo ih je u razgledavanje proizvodnih stalaka na kojima su se na ispitivanju nalazili deseci raunala. Chaudari je pokazao kako je Lisu jednostavno rastaviti. Skinuo je stranju stranu

kuita i poeo izvlaiti raznorazne dijelove. "Jedna osoba radi jedan proizvod", nasmijeio se. "Rije je o modificiranom naelu kojim se slui Volvo."

"Bilo bi bolje da se radi o Rolls-Royceu. Jo bolje o Aston Martinu", uzvratio je Tor Folkedal, krupni menader iz Crockera.

Nakon objeda u pretrpanoj konferencijskoj sobi, nabrzinu preureenoj u blagovaonicu, bankare su ponovno doveli do raunala. Dopustili su im da rade na ureajima, uz poticaje Lisaguidea, osobnog raunalnog vodia, koji se pojavio na ekranu. Nakon to se nekoliko minuta igrao sliicama i objanjenjima, Tor Folkedal je uzdahnuo: "Ovim e se menaderi u banci po cijele dane igrati. Pa to je videoigrica."

"Na ovo morate staviti i nekoliko igrica", sloio se Schweer. "Dovra-ga! Bit e to najbolji simulator leta na svijetu."

Ellen Nold, mrava ena iz Appleova odjela za izobrazbu pokuala je umiriti eventualne strahove II vezi s Appleovom predanou kupcima. "Kada Crocker kupi stotinu Lisa, pretpostavljamo da e vam zatrebati i program izobrazbe." Objasnila je kako bi sati izobrazbe bili posebno prilagoeni bankovnim slubenicima i da bi se vjebe temeljile na sva-kodnevnim njima dobro poznatim temama. Wayne Rosing, glavni inenjer zaduen za Lisu, odgovarao je na pitanja. Bankare je zanimalo kada e Ap-ple moi povezati nekoliko Lisa i razmjenjivati podatke meu ureajima. Zabrinjavale su ih potekoe u povezivanju ureaja Lisa s IBM-ovim

raunalima, sa "svijetom terminala", "Bellovim svijetom" i "DEC-ovim svijetom." Jedan od tehniki potkovanijih gostiju raspitivao se za brzinu kojom bi podaci putovali izmedu raunala, te bi li softver napisan za druga

raunala radio na Lisi. Rosing se udobno zavalio u naslonja j na sva pi-tanja odgovarao vrlo oputeno. Odgovarajui na jedno pitanje, objasnio je i zato Lisa nema fiksni raspored. "Ve smo poodmakli toliko daleko da sam bio prisiljen rei: 'Dovraga, ovdje sada moramo stati,jer ak i ako je


za taj dodatak potrebno samo tjedan dana, ovako nikada neemo isporuiti gotov proizvod. ,,, Poslijepodne je odmicalo, a voditelji su bankare poeli ispitivati o dojmovima.

"Nisam ba sigurna da tono znate tko bi se zapravo trebao sluiti tim ureajima",reklaje Betty Risk, tamnokosa ena koja je vei dio dana samo sluala i sve promatrala. "Je li ureaj namijenjen izvrnom dunosniku,

strunjacima ili menaderima?" "Sigurnost vam je na vrlo visokom stupnju", rekao je Schweer. "Ovdje

se jednako tako mogao nalaziti i abak." Onog nepopustljivog tona koji je obiljeio neka od njegovih prijanjih opaanja sada vie nije bilo. "Ostvarili ste mnogo. Ovdje sam prvi put uo da neka tvrtka postavlja prava: pitanja. Veina njih samo kae: 'Moemo vam osigurati to god poelite, samo ako budete dubili na glavi i tipkali nonim prstima. '"

Unato pohvalama, ljudi iz Crockera nisu bili spremni na obeanja u vezi s narudborn vee koliine primjeraka Lise. Apple je bio tek jedan od

proizvodaa raunala koje e posjetiti prije nego to odlue to e tono naruiti. Nitko nije spominjao brojke i nitko nije spominjao novac.

"Teko je pokuati neto rei u ime banke velike poput Crockera" , uzdahnuo je Schweer. "Kada predlaete standard, uvijek na kocku stav-ljate vlastiti posao. Lake je odabrati nekoliko razliitih modela." Naas je zautio: "Dakako, ovjek moe lijepo dlanom pokriti oi i odabrati model, ili ih nabaviti vie, pa preraspodijeliti krivnju."

"Tako da ti otpuste samo pola guzice", nasmijao se Lewin.

RASPLINJAi I MIKROFONI

Kada je Stevenu Jabsu bilo pet mjeseci, njegovi su se roditelji iz vlanog rubnog dijela San Francisca preselili II elini zagrljaj South San Francisca. Paul Jobs ondje je kao "ovjek za sve" nastavio raditi za jednu financijsku tvrtku. Naplaivao je neotplaene rate kredita, provjeravao uvjete kredita koje su nudili posrednici II prodaji automobila, a vjetinom obijanja brava koristio se da lake plijeni automobile irom sjeverne Ka-lifornije.

Paul Jobs izgledao je poput odgovornog Jamesa Deana. Bio je vi-tak, imao kratko podianu smeu kosu i vrsto zategnutu kou. Bio je to

praktian, razuman ovjek gotovo kalvinistikih osobina, nesiguran II sebe zbog nedostatka formalne naobrazbe. Stidljivost je prikrivao smijehom i nesmiljenim smislom za humor. Jobs je odrastao na malenoj farmi u Ger-mantownu, u Wisconsinu. No, kada farma vie nije mogla uzdravati dvije obitelji, s roditeljima se preselio u West Bend u Indiani. Srednju kolu napustio je vrlo rano i neko vrijeme tumarao Srednjim zapadom u potrazi za poslom, a potkraj tridesetih godina 20. stoljea zavrio je u "huliganskoj ratnoj mornarici". amerikoj Obalnoj strai.

Nakon Drugoga svjetskog rata, kada su i njegov brod povukli iz ak-tivne slube u San Franciscu, Jobs se s jednim kolegom okladio da e si

44


pronai enu u sjeni mosta Golden Gate.lskradajui se na obalu kad godje to bilo mogue, Paul Jobs je naposljetku dobio okladu. Upoznao je Claru, enu s kojom e se vjenati, na spoju dogovorenom naslijepo. Onaje dje-tinjstvo i srednjokolsko razdoblje provela u Mission Districtu u San Fran-ciscu.

Nakon nekoliko godina provedenih na Srednjem zapadu, gdje je radio kao rukovatelj poljoprivrednim strojevima u tvrtki International Harvester. te kao prodava rabljenih automobila, Paul i supruga vratili su se 1952. u San Francisco. Upravo ondje poeli su podizati obitelj i boriti se s roditelj-skim iskuenjima. Poeli su trpjeti sve mogue nedae koje su im djeca uspijevala prirediti. Kada je njihov maleni sin Steven ugurao metalnu uko-snicu u elektrinu utinicu i opekao ruku, s njim su odjurili u bolnicu. Neko-liko mjeseci poslije morali su ga odvesti na ispumpavanje eluca nakon to je s jednim djeakom od boca otrova za mrave uredio minijaturni kemijski laboratorij. U domu obitelji Jobs u South San Franciscu bilo je mjesta za jo jedno dijete, pa se Stevenu pridruila sestra, Patty. Suoavajui se s

odgovornou za prehranjivanje etverolane obitelji. Paul Jobs odluio se za korak koji je za njega bio posve tipian: uzeo je dvije police osiguranja na tisuu dolara radi pokrivanja trokova vlastitog pogreba.

Putovanje na posao imalo je veliku ulogu meu stvarima koje se Paulu Jobsu nikako nisu sviale. pa se, kada gaje ona financijska tvrtka premje-stila u podrunicu u Palo Altu, cijela obitelj preselila na juniji dio poluo-toka. Jobs je kupio kuu u Mountain Viewu, nadomak prvoga natkrivenoga

trgovakog centra u tom podruju. Susjedstvo im je ondje inila mjeavina radnikih obitelji i obitelji koje su pripadale nioj srednjoj klasi.

Steven se poeo buditi toliko rano da su mu roditelji kupili konjia za ljuljanje, gramofon i nekoliko ploa Little Richarda, kako bi se zabavio sam i kako odmah ne bi probudio cijelu obitelj. Djeca koja su ivjela na suprotnoj strani ulice snimala su filmove kamerom super-8, a mlai Jobs, u oevu baloneru i eiru, glumio je detektiva. Na obiteljskome televizo-ru uglavnom su se smjenjivale serije Dobie Gi/lis, l Love Lucy, Groucho Marx, te crtani filmovi Johnny Quest.

Ba kao u Sunnyvaleu i Palo Altu, i u Mountain Viewu je bilo clektrotehniara. S posla su donosili nepotrebne dijelove, njima se ig-rali u garai, a kada bi konstruirali neto zanimljivo ili novo, to bi izloili na prilazu garai. Jedan inenjer radio je za Hewlett-Pack-ard i ivio samo nekoliko kua dalje od obitelji Jobs, a jednom pri-likom iz laboratorija je kui donio mikrofon, spojio ga s baterijom i zvunikom, te odmah postao elektronikim arobnim frulaem.

46 Michael Moritz

Stevena Jobsa, kojeg je otac bio pouio osnovama elektronike, posve je zbunilo neto to se, kako se inilo, protivilo pravilima koja je bio usvojio: karbonski mikrofon nije imao pojaalo, no zvuk je ipak nekako dopirao iz zvunika. O tome je izvijestio oca, koji mu nije mogao dati primjeren odgovor, pa se vratio onamo i stao gnjaviti strunjaka iz Hewlett-Packarda. Ovaj mu je ubrzo pokazao inkriminirani dio, te ga otada esto pozivao na

veere, uz koje se upoznao s jo mnogim osnovama elektronike. Starijem Jobsu automobili su bili neusporedivo zanimljiviji od elek-

tronike. Jo kao tinejder bio je skucao dovoljno novca da kupi automobil, te je zapravo poeo stalno "fuariti" - kupovati, razmjenjivati i preprodavati automobile. Ponosio se time to je 1957. prestao kupovati nove automobile i to se nakon toga oslanjao na instinkt, domiljatost i spretne ruke, te tako spaavao i obnavljao stara vozila. Jobs se svim snagama usredotoio na popravljanje primjeraka tono odreenog modela, sve dok mu za oko ne bi zapelo neto drugo. Snimke najdraih automobila stavljao je ili u album ili u okvire za fotografije, te na njima isticao sitnice koje je mogao razliko-vati samo dobro upueni skuplja: sjedalo ukraeno rijetkim obrubom ili neobini otvori za zrak.

Nakon posla navukao bi radni kombinezon i uzeo kliniki urednu kutiju s alatom. te nestao pod automobilom tjedna. S vremenom se spri-jateljio sa svim slubenicima u mjesnom odjelu za registraciju vozila, a subotom ujutro obilazio je autootpade uz priobainu cestu u Palo Altu i pretraivao ostatke. Onamo je esto vodio sina, te pred njim pregovarao i cjenkao se s prodavaima: "Nekako sam mislio da mu mogu prenijeti malo

mehaniarskih sposobnosti, no njega zapravo nikad nije privlailo prljanje ruku. Zapravo mu nikada nije bilo osobito stalo do mehanike." Steven je rekao da ga je vie zanimalo razmiljati o ljudima koji su neko bili vla~nici tih automobila.

Jedan od susjeda iz Mountain Viewa uvjerio je Paula Jobsa da bi se trebao okuati kao posrednik u prodaji nekretnina. Tako je naposljetku dobio posredniku dozvolu i ak mu je ilo razmjerno dobro jo godinu-dvije, no nikako mu se nisu svidjeli nagovaranje, servilnost i neizvjesnost. U drugoj godini zarada nije bila osobito velika. Okolnosti su bile toliko nepovoljne da je morao dogovoriti refinanciranje vlastite kue da obitelj nekako preivi. Ne bi li lake spajali kraj s krajem, Clara Jobs honorarno se zaposlila u odjelu za isplatu plaa u tvrtki Varian Associates, koja je proizvodila radare. Paul Jobs naposljetku se toliko razoarao II hirovito trite nekretnina da je odluio vratiti se nekadanjoj profesiji: strojevima.


Kadaje napokon dobio posao ujednoj tvrtki koja se bavila obradom metala u San Carlosu, ponovno je morao krenuti ispoetka.

Taj korak unatrag nije promaknuo Steveu Jobsu. Vie nije bilo obiteljskih odmora, namjetaj su popravljali, a nije bilo ni televizora u boji. Paul Jobs samje izraivao veinu stvari koje su pridonosile udobnosti doma. Kadaje uiteljica u etvrtom razredu pitala uenike: "to u svemiru ne razumijete?" Steven Jobs je odgovorio: "Ja ne razumijem zato smo sada odjedanput toliko bez novca." Ta ista uiteljica, Imogene "Teddy" Hill, spasila je devetogodinjeg tienika od skretanja s pravog puta nakon to je s nekoga drugog sata izbaen zbog neprimjerenog ponaanja. Njezin se uenik prisjetio: "Nevjerojatno brzo je shvatila o emu se radi. Poela me podmiivati kako bih uio. esto bi rekla: 'Doista bih eljela da rijei ovu radnu biljenicu. Ako sve rijei, dat u ti pet dolara.'" Zahvaljujui tomu, Jobs je preskoio peti razred i premda su uitelji ve predlagali da se upie u drugu kolu i sedmi razred, te pone uiti neki strani jezik, on je to odbio. U izvjetaju o uspjehu za esti razred stajalo je: "Steven izvrsno

ita. Meutim, tijekom itanja uzaludno troi mnogo vremena ... Teko se motivira i ne vidi pravu svrhu u uenju itanja ... Povremeno izaziva pro-bleme povezane s disciplinom."

Kao i kod Wozniaka, plivanje je bilo vano i za obitelj Jobs. Stevena su na sate plivanja poeli odvoziti kada mu je bilo pet godina, a poslije su ga upisali u plivaki klub Mountain View Dolphins. Kako bi mogli platiti plivanje, Clara Jobs je naveer prijateljima uvala djecu. Nekoliko godina poslije, kada je dovoljno poodrastao da ue u klupsku plivaku

momad, Jobs je upoznao Marka Wozniaka. Jobsa su, prisjeao se poslije Wozniak, zadirkivali j gnjavili neki drugi plivai, koji su ga voljeli plaiti i udarati mokrim runicima. "Bio je dosta plaljiv. Izgubio bi u utrci i poeo cmizdriti. Nije se ba uklapao meu ostale. Nije bio lan 'ekipe."

48 Michael Moritz

No, Steve Jobs promijenio je kolu i otada pohaao osnovnu kolu Crittenden u Mountain Viewu. U tu su kolu ponajvie ila djeca iz siromanijih istonih rubnih dijelova Mountain Viewa, te je bila na glasu kao kola koja privlai nasilnike i stvara huligane. Onamo su esto zvali policiju da sprijei sukobe i disciplinira djecu koja su iskakala kroz pro-zor ili prijetila uenicima. Nakon godinu dana, Steven Jobs, koji je ondje bio nesretan i usamljen rekao je da vie nee ii u kolu bude li morao ii II Crittenden. Paulu Jobsu nije promaknula njegova odlunost. "Jedno-stavno je rekao da vie ne ide onamo. Stoga smo se preselili." Obitelj Jobs

nainila je jo jedan korak.

KOMPJUTOR S OKUSOM VANILIJE

Kada je John McCollum na dan otvorenja srednje kole Homestead II Cupertinu, 1963. godine, doao onamo s namjerom da odri sat elek-tronike, uionica F-3 bila je gotovo posve prazna. Doekali su ga hladni betonski pod, zidovi od betonskih blokova, nekoliko sivih metalnih stolaca te, na okretnom stalku, televizor na kojem su se emitirale slubene kolske informacije i objave. I ta uionica i ostali dijelovi srednje kole Homestead izgledali su poput zatvora po]uotvorenog tipa ije su granice svakako bile jasno odreene. Kue koje je McColum vidio kroz prozor uionice nala-zile su se II Sunnyvaleu, a kolska ploa II Cupertinu. U vrijeme otvorenja Homesteada, uionica F-3 bilaje toliko prazna i pusta da bi se u njoj ak i najdomiljatiji uenik tekom mukom mogao ubiti strujom. McCollum je odmah unio odreene promjene.

Iznad ploe postavio je uti mehaniki logaritrnar, visoko na zid ameriku zastavu, jarko obojeni poster na kojem je pisalo: SIGURNOST NIJE PLOD SLUAJA, te naljepnicu s pozivom LETITE RATNOM MORNARICOM. Za podje dao uvrstiti dva dugaka laboratorijska radna stola. a njih je majo-pomalo prekrio raznoraznom opremom. Umjesto da pazi na nove ureaje i tedi za njih, McCollum se oslanjao na domiljatost. Police iznad radnih stolova poele su se popunjavati, a uionica F-3

49

50 Michael Moritz

postajaJaje sve pretrpanijim koem za papirnati otpad oblinjih tvrtki poput Fairchiida, Raytheona i Hewlett-Packarda. McCollum se pretvorio u dos-tojanstvenog maka koji luta i vreba irom Santa Clare i trai raznorazne dijelove. Utvrdio je da njegovi uenici prije ili poslije uspijevaju unititi priblino treinu svega to pribavi za uionicu. "Sia", kako su distributeri

elektronike opreme pogrdno nazivali narudbe za manje od pedeset ko-mada bilo ega, jednostavno nee zadovoljiti njihove potrebe. McCollum,

tonije, njegovi uenici, sve su troili naveliko. Na sreu, elektronike tvrtke prodavale su opremu i uredaje tako iz-

birljivim muterijama da se katkada stjecao dojam da vie dijelova odbijaju nego to ih kupuju. Tako bi odbili kupiti tranzistor na kojem se nije dobro vidio dio broja, ili otpornik koji nije imao posve ravne metalne prikljuke, ili kondenzator u ijem se obojenom premazu nazirao mjehuri zraka. Mc-Collum je najvei uspjeh zabiljeio kad mu je Raytheon darovao devet

tisua tranzistora (koji su se tada prodavali po esnaest dolara) koje je inenjer zaduen za procjenu komponenata u NASA-i ocijenio nedovoljno kvalitetnima za slanje na Mjesec. Bilo je tu i drugih konkretnih trofeja, a neki od njih potekli su i iz skladita Hewlett-Packarda u Palo Altu. Bila je to HP-ova inaica prodavaonice dobrotvorno prikupljene robe, prepuna rabljene ili nepotrebne opreme za ispitivanje po kojoj su srednjokolski profesori mogli slobodno prekapati. McCollum je redovito odlazio ona-mo, a nekoliko puta vratio se i sa skupim dvokanalnim osciloskopima i

mjeraima frekvencije. Ve za nekoliko godina, a osobito kada je Ste-phen Wozniak - i poslije Steven Jobs - poeo dolaziti na sate elektronike,

uionica F-3 bila je pravo malo skladite rezervnih dijelova. McCollum je s vremenom prikupio toliko testne opreme da po njoj nisu nimalo zaosta-jali za oblinjim otvorenim uilitem De Anza. a u usporedbi s blagom nagomilanim u Homesteadu, dio elektrotehnikih laboratorija u susjednim srednjim kolama izgledao je kao da se nalazi negdje u Gornjoj Volti.

Nekima od naprednijih uenika i onih koji su pouku dobivali i kod kue, mnogi projekti i zadae koje im je zadavao McCollum bili su ve odavno viena stvar. To nije bio sluaj i s teorijom. Elektronika je Ste-phenu Wozniaku postala najvanijim srednjokolskim predmetom: pedeset minuta na dan, svakog radnog dana u tjednu. McCollumova predavanja postavila su i jasno odreenu granicu izmeu podruja elektrinoga i elektronikoga. Uenicima to nije bila tek semantika razlika: radilo se o neemu po emu se odrasli mukarci razlikuju od djeaka. Elektrini

ureaji stvar su djejih kompleta za sklapanje. a sastoje se od baterija,


prekidaa i aruljica. Elektronika je posve drukiji, uzvieniji poziv koji ulazi i u svijet tehnologije, eterina podruja fizike, a posveen je tom je-dinstvenom ponaanju monog i posve nevidljivog elektrona.

Stojei pred razredom u vunenoj vesti na kopanje, McCollum je uenicima usaivao teoriju. Prie i unaprijed pripremljeni govori nastali na temelju dvadesetogodinjeg iskustva u Ratnoj mornarici, iz koje se po-vukao razljuen novim pravilom prema kojem su piloti koji su letjeli ri-jetko otada morali letjeti s kopilotom, ponavljali su se toliko redovito da su pojedini uenici nekima od njih davali i brojane oznake. McCollum bi prvo neto petljao s naoalama, pa ih stavio na nos, pa ih skinuo i spremio u dep koulje, iza olovaka u iaranome plastinom omotu. Poinjao je teorijom, a onda prelazio na primjenu. Uenici su tako upoznali Ohmov zakon, Wattov zakon, osnove strujnih krugova, magnetizma i indukcije. Uvidjeli su da im predavanja ostaju u glavi ako pozorno sluaju, a njihov je profesor sijao sjemenje iz kojeg su ustrajno nicale mladice. Rjeavali su osnovne jednadbe, serijski i paralelno spajali otpornike, pratili punjenje kondenzatora. Konstruirali su napajanja i pojaala, te uili kako manipuli-rati izmjeninom i istosmjernom strujom.

McCollum je usto bio i centar za kontrolu kvalitete. Kada bi uenici dovrili izradu radioureaja, povukao bi se u svoje malo skladite, ugradio nekoliko neispravnih dijelova, te od njih traio da problem rijee umom, a ne oima. "Morate moi o svemu temeljito promisliti", ponav-ljao je. Nadobudni uenici McCollumu su na pregled donosili ureaje koje su izraivali kod kue, II sobi ili garai. On bi odvijaem lupkao po loe

uvfenim dijelovima i poput kakva grubog zubara pokuavao odvojiti zalemljene spojeve. lednom je prilikom kritizirao okretni regulator na napajanju koje je izradio Bill Fernandez samo zato to je funkcionirao obrnuto od veine takvih regulatora. Fernandez e poslije rei: "Tada sam prvi put poeo razmiljati o standardima i dizajnu koji vodi rauna o ovjeku."

Ne bi li razotkrio golemu mo elektriciteta, McCollum je postao pra-vim zabavljaem. Kod uenika je izazivao jezu priama o kiselini koja je izgrizla lice onima koji su neoprezno pokuavali pokrenuti automobilski motor spajanjem kontaktnih kabela. Dramatinim pokretima vadio je re-kvizite iz zakljuane ladice u radnome stolu i izvodio dobro uvjebane trikove. Uranjao je i u svijet svakodnevnih pojava i trljao balon o pUlover, pa ga putao da visi s donje strane televizijskog prijamnika. Ili bi priguio svjetla i Ukljuio Teslin transformator koji je stvarao visokofrekven-cijsku struju. Uenici bi tako gledali kako napon od stotinu tisua volta

52 Michael Moritz

preskae s jednog kraja transformatora na drugi i osvjetljava fluores-centnu arulju koju je on drao u blizini. U nekim drugim prilikama,

uenici u uionici F-3 gledali bi plamen kako pucketa na tapovima Jakovljevih ljestava. McCollumje jasno davao do znanja koja mu je misija. "Pokuavam raspriti mit o zagonetnosti elektrona. Ne moete ih vidjeti, ali jasno vidite njihovo djelovanje."

Elektronika se, meutim, nije svodila tek na isto intelektualno zani-manje. Radilo se i o praktinoj sposobnosti koja je uz vrlo malo znanja i vjetine stvarala najraznovrsnije krikove. sirene. kuckanje i druge zvukove koji su trebali zabaviti, iritirati ili uasnuti. Isti oni dijelovi od kojih su se radili robusni voltmetri i ommetri mogli su se iskoristiti i u puno zabavnije svrhe. Jo od najranije dobi Stephen Wozniak bio je sklon raznim psinama kojima je najee uspijevao pridodati

Documents

Steve Jobs - Povratak u Malo Kraljevstvo