STAROKRŠĆANSKA BAZILIKA S KRSTIONIOOM I RIMSKIM SPO:MENTCIMA U POVLJIMA

NA BRAČU

IVAN OSTOJIC

Današnje naselje Povlja, na sjeveroistočnom Braču, nije mnogo staro, jer su ga preci ·Sa•dašnjih stanovnika napučili tek u Novom vijeku, bježeći pred Turcima. Prije tih pribjeglioa živjeh su u PoVljima do sredine XIV stoljeća benediktinski mornasi, a poslije njihova odlaska čuvali su napušteni samostan sluge-eremiti. Dosada su se monasi smatrali prvim utvrđenim žiteljima toga kraja. Među­tir.::, zahvaljujući otkrivanju do nedavna nepoznatih i osvjetljivanju otprije poznatih arheo~oških spomeni'ka, m ožemo prvo sigurno n aselje na mj estu današnjih Povalja pomaknuti u starokršćansko,

dapače još i dalje, u poganslko rimsko raZJdoblje. Za p otvrdu toga ovdje ćemo kušati nabrojiti i opisati najstar~je pO'Valjske spomenike.

S t a r o k r š ć a n s k a b a z i l i k a s a k rs t i o n i e o m. Ovaj se drevni arhitektonski kompleks diže na sedlu povaljsilwga brijega, na Lokvi, d .:jelom na mjestu današnje župske crkve, a dijelom s nje~ine južne strane.

Do n edavna se pretpostavljalo, da su najstariji ili središnji dio povalj!Sike župske crkve podigli bened.it.'<iinci koncem xn. stoljeća. Međutim je D a v or D o m a n č ić iznio vrlo prihvatljiV'O mišlje­nje, da je prazni izdubljeni prostor, takoevani Gr o b S v. I v a n a P o v a l j s k o g a, u svetištu, pred i pod velikim oltarom, prvotno bio starokršćansik.i krsni zdenac za urornjavanje katetkumena. To je on zaključio iz dimenzija i križnoga oblika bazena. iz f<irno samlje­vene opeke u glat;kom sloju žibulke, kojom su obložene strane i dno ov·oga objekta, da ne prvpuštaju vodu, ikao i iz l'flliPe za otje.canje :upotrebljene vode, što se zapaža na dinu iskopa.1) ROISilije orvih kon­statacija nije bila daleko pomisa·o, da j.e čitava, još sačuvana, cen­tralna zgrada, u kojoj se nalaii onaj izdubljeni prostor, bila star·o­kršćanska krstionica.

1) Domančić Davor, Kulturni spomenici otoka Brača (Brački zbor­nik IV., 157).

5

Da to potvrdimo, citiramo opis starokršćanskih knstionica prema Karlu At2iu: »Kršćani su odmah po Sltečenaj ·slobodi gradili za kršta­vanje crkve u kružnom ili mnogokutnom obliku. Boovećivali su ih Ivanu Krstitelju. KrSIIli bazen je ležao u sredini poda. ISkop za pri­manje voode bilO je prostran i bio je ispod tila tako, da je krštenitk morao sići n~koliko stepenica, ako je htio primiti krštenje uronji­vanjem. Pri tom je on stajao u vodi do pojasa.«2)

Sve se 'llvivdnje ci1Jiranoga opi-sa slažu s našim sliučajem: Nedav­nim sondiranjem utvrđen je prvobitan oblik središnjega dijela, ili današnjega svetišta, žrupstke crkve u Povlj i.ma, za koji apostolska vizitac:ja od 1627. godine kaže: >>Ecclesia seu capella San­cti loannis de Povglie est in arcu ad formam t ur r i .S«. 3) Tlocrt te posvođene crkve, što ,sliči kuli, doduše je izvana kvadrat, ali je sa unutrašnje strane u tom kvadratu upisan osme1:1akut, koji je vrlo čest u osnovama starokršćall11Siklih kvs.tio­n~ca.4) One četiri strane ovoga osmerokuta, što su nasuprot vanj­skiim uglavima, imaju polrukružne niše, koje su počinjale gotovo od .tlra, ali su kasnijim pregradnjama crkve stkoro potpuno uništene. Njihov je prvotni oblik uočen sondom u jugoistočnom uglu.5

) Na tam dijelu je atkrivena originalna žbuka, kojom je ab1ožen zid, što se spušta pola metra ispod razline današnjega svetišta. Niše su podignute 10 cm imad prvotnoga pločnika. Nutarnji osmerdkutni oblik je sačuvan i na tambui').l osmerostrane kupole. Osam njezinih strana v:de se također izvana pod ~ovom,6) koji je na četiri vode. Ispod strehe boga krava postavljen je manji kroVIić, koji pdkriva debljinu zidova, pa je time postignut monumentalniji izgled bapti­sterija. Na zapadnoj strani tambura s vanjske strane, što se danas nalazi u po1Jkrovlju zapadne lađe župstke crkve, o1Jkriven je pod novri.jom žbukom obris pmzora.7) Prozor je b~o zasveden lulkom, koji pdkazuje konstrukciju radijalna postavljenoga kamenja. To konačno potvrđuje pretpostavtk.u, da je baptisterij sačuvan u visini sve do počeiJka kupole.8) Ispitivanja i sondiranja :izvršio je 'konzervator

2) Atz KaQ'l, Die !kirchliche Kunst in Wort und Bild, 565 - Regens­burg (s. a.).

3) Vis~ta apostolica del Reverendissimo Dottor Pietro Moravi, cano­nico di ChiO!ZZa e v·icario apostolico nel vescovato di Lesina, fatta nell'anno 1627 (prijepis u Biskupskom aQ'hivu u Hvaru).

4) Cabrol Fernand, Dictilonnaire d'aTcheologie chretienne et de litU['gie II., col. 391.

5) Sondiranje baptisrterija i bazililke izvršeno je u listopadu 1960. 6) Prema pričanju Mate Ostojića rpok. Stipe, koji je sudjelovao kod

nedavnoga popraV1ka krova nad kupolom. 7) Ovaj je pmzor spomenut u već citiranoj vizitaciji Moravi od

1627. godine: ecclesia habet ad occidente m visum, qui e l a u d i t ur s u a s er a e t e l a v e, e t s u p e r v i s u m f e n e­s tr e ll a m.

8) Visina od prvOitlnoga ploooi!ka do vrha kamena akroterija, što je u obliku ružina rpupOiljka zasađen u wh krova, iznosi 11,83 m.

6

., ...

v ~ ~ tv

~ L) l .

i r

f- r-v r-

- -\-p

r-

~ -r- ;:::

l

l l l

Tlocrt starokršćanske bazilike i krstionice u Povljima (Snimio D. Domančić)

~onzervatorskog zavoda za Dalmaoiju DaVlor DomaJnčić. Preostala ~spitivaJnja će utvrditi, je li i sama kupola originalna.

Bovalj~a je crlkva posvećena sv. Ivanu Krstitelju, i to, u početku, svečevu Glavosijeku, a ne Rođenju. 9) I ta olm1nost odaje starinu, jer je kršćanski Lstdk, pod uplivom kojega je stajala stara ctikva u Dalmaciji, prije počeo štovati uspomenu smvti (29. kolo-

9) Status personalis ete locali:s dioecesis Pharensis, 47 - Tridenti 1912.

7

voza) nego porođenja Kristova Preteče, 10) dok se na Zapadu sveča­nije slavio blagdan njegoV'a I"nđenja (24. lipnja). 11 )

Bazen leži usred staroga osmerolkutni'ka ili, prema današnjem stanju, u sredini p oda ts'adašnjega prezbiterija. Običaj, da se krsni zdenac sklanja u .stranu ili u kut, uveden je kasnije.

Iskop za V'Odu je prostran, jer mu je dužina 228, širina u glav­nomu kraiku križa 46 (u poprečnom kTaku 80), a duibina 114 cm. Sada je čitav 1spod livela p1očnika, i do njegova dna vode tri stepe­nice. Uobičajeni broj triju stepenica u krSIDim zdencima tumačio se simbolički. 12)

Voda u napunjenom bazenu je kršteniku nm·ma~ne visine dopirala do pojasa. Ovolilka visina i pmsrtranost ujedno dokazuju, da je bazen izdubljen za krštavanje odraslih, daUde, prije nego što su poganski stanovnici u povaljskoj okolici prihvatili kr'šćanstvo. 13 )

Za punjenje bazena trebalo je dasta vode (svaki put preko 12 hl), pa je zato on vrlo shodno ugrađen u neposrednoj blizini velikoga otvorenog rezervoara (l a e u s), po Jmjemu &u hrvatskl doseljenici nazvali L o k v o m i taj rezeTvoar i predjel oko njega.

Glavnina srtaroga građevinskog sklopa na Lokvi je stawkršćan­ska bazilika, koju sam nedavno utvrdio.14) Apsida ove bazilike upiJsuje u pravokutniku dvije trećine kruga. U dnu aps~de je tro­djelni pro12or. On je izveden sa tri jednaka luka, od kojih je svaki konstruiran radijalna postavlj enim kamenjem u polu:,,rugu. Prozor je kasnije bio po,tpuno zazidan , a sada je ponovno ctvoren. Prigo­dom otvaranja je otkriven njegov južni pilastar. 15) Sredina pilastra ima oblik kvadra, kojemu su i s vanj!S:ke i s nutarnje Slb·ane po jedan polus·tup jednake izradbe. Njihovi su polukarpiteE ovijeni karakterističnim starokršćanskim aikantusovim plaštom, dok im stope imaju jednostavni pmfil. Sve je to u jednom komadu. Vanjslko lice središnjega kvadra nosi na sebi naslagu žJbuke tS rprimjesom zdrobljene cigle, u koju je bila po:srt·arvljena tranzena. Fragmenti te tramzene su nađeni u materijalu, kojim je bio zatrpan pi"ozor. Nad pilastmm je kubični imposrt zakošenih strana i bez ukrasa. Pločasti palk imrpost pod južnim krajem južnoga luka ima jednostavni profilirani korniž.

10) Kitrchliches Handlexik01!1 II., col. 117 - Freiburg im Breicsgau 1912; Lexicon fiir Theologie und Kirche II., col. 462 - Freiburg im Breisgau 1931.

11 ) Nitlles Ntcolaus, Kalenda!fium manuale utriusque ecclesiae, orientalis et occidentalis I., 187; II., 83 - Oeniponte 1896, 1897.

12) Lexioon fiir Theol. u. Kirche I., col. 955. 13) Pred stepenicama je bazen imao nepromočnu pregradu do

trećega dijela visine, možda za krštavanje djece. 14) Na Bmču su otlkrivene ruševine staro-kršćanskih ba~Llika još:

u Sutivanu i Lovrečini kod Pastira, nepoznata naslova, te Sv. Jadre nad Splitskom i Sv. Tudora kod Nerežišća (Vrsalović Dasen, Kulturni spo­menici otoka Brača, u Bračkom zlbo·rnitl<u IV., 94-99).

15) Sjeve,rni pilas,ta,r trrodjelnoga pmz;ora je nestao, ukoliko mu se nisu sačuvali fragmenti u još neu:klonjenom okolJnom materijalu.

8

U istom nas:pu između svoda i za2lidanog trodijelnog prozora apside nađen je izrađeni kamen (lice 20x15 cm, a debljina ll cm), na kojemu su, poslije zadnjeg dijela slova R, urezama slorva ERI. Iz sama tri čitava sloV'na znaka, ne da se utvrditi jesu li otni dio votivnog teksta posvećena nekom poganskom božanstvu (CERERI ?) ili su dio natpisa iz starokršćanske bazilike. Oblilk, naime, ovoga kamena dade se povezati sa dva ulomka profJlirane ploče i sa dva

Povlja, Pogled na starokršćansku bazi liku krstionicu

profilirana četvrtasta stupića, jer imaju udubine i izbočine, koje se međusolbno poklapaju. Ti dijeloiVi zajedno mogli bi biti d~jelovi oltarne pregrade. Istom prilikom su nađeni dijeLovi kamenog stupa (promjer 15 cm) i dio šesteroSJtrane kamenice.

S jedne strane apside je pr o t h e s i s, kamo su se donosili damvl i gdje su se oni priređivali za službu božju, a s druge d i a­c o n i e o n, koji je imao funkciju damašnje sakristije. Obe te pro­storije (zajedtn:ičkim · imenom zvame p a s t o p h or i a) postavljene su simetrički te su jednakoga pačetvol"inastog olbli!ka i iste povr­šine. Na istočnarn zidu ~maju po jedan uski dugolj,asti pr<YZorčić,

kJoji se širi prema unutrašnjoSJti. To je bilo potrebno radi osiguranja damva i I'iznice. Na svojim paik zapadnrim zidovima imaju po jedna

9

vrata, kroz koja se ulazilo u cr-kvenu lađu. U jednom i drugom pasrtoforiju još &u vrata prema vani, jedna u sjevernom, a druga u jružmom perimetralnom ztdu bazil.1ke. 16) Ova vanjska vrata su svedena polukružno radijalna po&tavljenim kamenjem iste kon­strulk:cije kao na trodjelnom prozoru iza apside i na onom prozoru u gomjem ·d~jelu zapadnoga zida baptisterija. Ra2lmak dovratnika je u~i od širine luka, pa su time na početku i svršetku luika nastala .dva koljEna, na ko·ja je bila položena lli<ela, kada se gradio lu:k. 17)

Svi 2lidovi obaju pastoforija su sačuvani gotovo u c:jelosti.

Glavni ulaz u baziliku, !koja je po starom običaj'u ~imala oltar na istoku, nalazio se u sred~ni zapadnoga zida. 'I'u je pod zemljom nađen dugi i fino obrađeni kamen u obl:i!ku praga. Prelomljen je i na njemu se ne zapažaju tragovi vrata. Međutim, južni zid ovoga građevnog rsklopa produžJUje se prema zapadu još pet i po metara ispred pročelja crkve. Iskapanja bi pred bazililkom utvrdila, da li je taj p.l'odužak dio crkvenoga predvorja (narteksa) ili je ~mao neku drugu namjenu.

U sjeverozapadnom kutu bazililke otkriven je dio pločnika od nejedna,klih pačetvorinastih kamenih ploča, ali se en vremenski ne može odrediti. Ploče su polo·žene na sloju crven:ce, ru kojoj n ema tragova žbuke.

Građevina je zidana malim pačetvormastilm lomljenjalkom u sl·ojevima, a povezana je žbukom od vapna i pijeska.

Bazilika je vjerojatno bila hlolbrocLna. Za trobrodni tlocrt govore s jedne strane raspored i razmjer !između š:rina apside i pastoforija, a s druge strane doota velika prostrano,st crkve (22,50x13,47 m). Osim toga, preko cijelog vanjslkog lica :aida, što je između apside i desnoga pa.stoforija, vide se, u virsini od 5, 70 metara, tragovi crvenkaste vodoravne pruge. To su ostaci žbuke, koja je po svoj prilici na tom mjes.tu vezivala zid s lkrovCJiffi južne pobočne lađe.

Svakako je ovo jedna cd prostranijih i najbolje sačuvanih stal'okršćanskih građevina u našim stranama. Postoj eći zidovi su najviši u istočnoj polovici i dopiru dobrim dijelom sve do krova.l8)

Dio sjevernoga i zapadnoga mda su sravnjeni sa zemljOiffi, da bi se omogućio prolaz oko nove župske crkve, i da bi se p!'oširio crkveni cin torij.

16) Oboja ta vrata su sačuvana, kao i još jedna identična u južnom perimetralnom zidu, kojima se direk!tno ulazilo u južnu lađu.

17) Ista je konstrukcija lukova na sta•rokršćanskim bračkim crkva­ma u Lovrečini blizu Po3tira i Sv. Jadre nad Spli•tskoj te na rimskoj građevini u Plolačama na o'toku Mljetu.

18) Nad apsidom se dižu oko 12 meta~ra visoki stari zidovi sve do vrha zubova na kruništu kule. Da111as se ne vidi grc.nica, gdje prestaje &tarokršćanska bazilika, a gdje počinje sredovječna kula, jer je kod zidanja u srednjem vijeku upotrebljen isti materijal i isti način kao i kod stavokršćanske bazilike.

lO

TešJko je odrediti vrijeme, kada je bazilika podignu1Ja.19) NjeZJina je apsida ugrađena tako, da se vrhom •svoje iz:boOilne ugradila u debljinu istočnoga ztda. Sl~čno uridanu apsidru je [mao veliki bvoj starokršćanskih bazilika iz IV do VI -stoljeća, osobito u Judeji i Siriji. Običaj , da se oblina apside izboči napolje i vidi izvana prevladao je kasnije.20) Obzirom, dakle, na konstrukciju aps· de i na izradbu otkrivenoga kapitela na prozoru apside, cijenimo, da bazilika nije mlađa od VI stoljeća. Osim toga, dok je u crkvama bazilikalnog t:pa srednja lađa redovito samo dva puta šira od pojeddne pobočne lađe, širina srednje lađe u našoj bazilici gotovo je tri puta veća. Ovakvu rijetku osobinu opaža Ljubo Karaman kod starokršćans'k:ih crkava u Akvileji i onih u Dalmaciji, koje SIU nastale pod utjecajem Akvileje u vrijeme cvata ri!IllSke Dalma­cije, <to jest, u VI stoljeću.20a)

Još teže je označiti titulara ove stare povaljske bazililke. Kada bi·smo htjeli vjerovati bračkom ikrOIIličaru Vi"Cku Prodiću (1628.-1663.), onda je to bila crkva dobro poznatoga aleksandrijskoga patrijarhe sv. Ivana Milostinjara, koji je umm 619. godine.2 1)

Prodić, naime, donosi u svojoj !kronici, da je sv. Ivan MHostinjar ne&oLko gOid~na proveo u Po;vljdma u izglednoj pokori. i da mu je ondje posvećena crkva.22)

Današnja JUžna 'kapela ŽlllpSke crkve sagrađena je na starom spoju - u n i t a m ur o v e t er i23) - između bazilike i rkrstiOIIlice. Vjerojatno je u tom trarktu mla prostorija, iz koje se ulazilo u krstion<icu (pr o a u l i o n), a gdje su 'katekumeni primali egzorcizme i očltovaH ispovijed kršćanske vjere,24 ) kao i ono mjesto, gdje su oni odlagali odjeću (a p o d i t er i o n) , da bi se mogJ.ri 10kupati u krsno j vodii.. Ako crkva nije imala nartelksa, ·onda je ovdje bio i redo­viti bonwark ikateklumena i javnih rpdkajnd.lka za vrijeme litur­gije, jer je jednima i drugima bio zabranjen ili ograničen pristup u cr'kvu. Taj izgrađeni prostor između bazilike 1 k'I'StJLonice imao je

19) Jedna priča , koja se čuje u P·ovlj ima, stavlja građevinu na mjestu apside daleko pdje dolaska Hrva ta, jer hoće, da se u njoj nalazi grob nekoga Grka, a ispod groba lrota•o pun blaga (Ostojić Ivan, Bene­dikti.nska opa-tija u Povljima na otoku Braču, 85 - Split 1934).

20) 'Druhelka Dr. Ci.r:o, Starokršćanska arheologija, 62 - Zagreb 1931.

20a) Ljubo Karaman u Jugoslavenskom istorijskom časopiJsu g. IV., sv. 1-2, str. 113, Ljubljan.a-Zagreb-Beogrrad 1938.

21) Lexicon fi.ir Theol. u. Kirche V., col. 746.

22) Jedan prijepis Prodićeve kvonike, što je nađen u ostavštini plemićke obitelji Cav·agnin-Capogrosso u Sutivanu na Braču, pohranjen je u Muzedu grada Spliita, dok ~e drugi, ma1o drugačiji prijepis, čuva u Arhivu Jugoslavenske akademije u Zagrebu.

23) Visita Mor.av·i; Ostojić, n. dj ., 88. 24

) Cabl'ol, n. dj. II., col. 392.

ll

na zapadnoj strani posebna vrata, k :Joja su zazidana prv:h decenija XVII stolj eća . 25)

Zanimljivo bi bilo znati, kome je bila povjerena &tara crkva u Pavljrima, svjetovnom kleru ili redovnicima misijonarima. Po!Valj­slki 01pat Ratko 1184. godine na zboru u Bolu, pred brack:im i hvar­skim vlastima i na!'odom, ustvrdio je svima prisutnima poznatu činjenicu , da je samostan sv. Ivana u P o!Vljima b:o nekada velik, ah da je opustio. 2C) Poznato je, da je već u IV storljeću bilo uređenih

Unutrašnjost povaljske župne crkve s krstionicom

samostana po dalmat·m;lk:im ot.o cima; p oznato je također, da je radi oštrih borba crko štO'vanja ikona b io prebjegao na našu obalu veliki broj gr8{:ih kaluđera_27) Dimenzije park i ra:SrpOll"ed staro­kršćanske arhitekture u Povljima d01zvoljavaju, da je do nje mogao postojati doista v e l i k m o l s t ir. J edino bi iskapanja oko bazilike

25) Vrata je dao zazidati komendatar Stjepan Fazaneo, koji je opatovao od 1601. do 1632. godine (Ciccarelli Andrea, Abbazia di P.ovglie: 4. La torre di Povglie, str. 12-13; rukopis je u Zupnom a•rhivu u Puči­šćima; Ostojić, n. dj., 104.

26) Ratko je ovako otpočeo svoj goV'cll":

KNE);'E H BCH 81\ACTEAH: MOAt.CH1Pt. CTAfO HOANA ECTb BEAHKt. 661A~

n Pf);'AE: KAKO B !;l B teni : N t. E 3AniiCTEAt..

27) Migne, Patrologiae cocsus lat. XXII., coll. 517, 547, 594, 965.

12

mogla odgovoriti na pitanje, je l.i samostan, ko ji je u Po-vljima nedvojlbeno bio prije Ratlka, pootojao, dQik je bazilika bila čitava.

To jest, u vrijeme, kada su u Dalmaciji djelovah grčki monasi, koji ikao da se naslućuju u orn.im po•valjslk:im pričama o Grcima pokor­nicima i grčkim grr-obovima do cnlwe.

Opat Ratko i njegov samootan služio se slavensk:.im jeZJi'kom ne samo u službi božjoj nego i u drug:m, vanliturgijskim prigodama.28)

Na ·drtugom mjestu sam kušao pokazati, kako benediktinci ni•su kod nas uvodili glagoljicu i star oslaven!Ski jezik u liturgij i, nego su iz Moravske prognani Metodovi učenici ili nj•ihovl slj edbenici mona­skoga reda, koji su živjeli po is,točnim redo-vnickim tip:cima, morali s vremenom prihvatiLi banedintinsku regulu.29) :Arema tome je vrlo vjerojatno, da su slavenslki monasi boravili u onom v e l i ,k o m mol •stiru, koj~ je opust~o 1145. godine, 'kada su ga Neretvani oplijanili i zapali-li, a redovnike u njemu poubijali ili iz njega strahom r asttjerali .30)

Dakle, bazil:iJka je ostala bez krova, ako ne prije, 1145. godine. Samostanci, koj'i. Sl1.l se uselili u njeziJne ruševine, pokrili su apsidu svodom slomljena luka, ogradivši je prije toga i sa prednje strane, te su na taj način nekadašnje svetište pretvorili u ci1sternu ili posv<ođeni podrum. N ad apsidom su udes]i stan, a od lađa bazililke na~pravili samotsrtanslko dvorište. Tom prigodom s•u. radi sigurnosti, zwadalri sve pro?iore i sva v<ra.ta na staroj crkvi osim glav<nih, koja su postala dvor:šnom k apijom. Za sve te adaptacije upotrebili su kamenje starih porušenih zidina tako, da je danas teško razlikovati ono, što je u početku bilo uzidano, od onoga, što je kasnije zazi­dane. Za samo-staooh oratorij uzeli su monasi nekadašnji bapti­ster<ij, kojrl. se, jer je bio nad/kriven kupolom sačuvao čitav. U zapad­nom zidu ba,ptisterija je RatJkov graditelj Radonj a, taj naj·stariji po imenu poe:nati hrvatslki majstor, probio otvor i sagradio vrata te na njihovu nadvra1m.ilku urezao poznati ćirilski natp~s, u Ikojemu aludira na Ra>tkovu obnovu.31)

Ruševine baziiJ.ilke povisile Sl1.l razinu tla oko bivše k:riStionice, a tadašnje samostanske cnkiVe, pa su samostanci radi toga - a i zato, što je mjesto krsne kupaone, koja je išla u dubin:u, postao središtem preudešene pro.s•torije oltar, koji smjera u visinu - iZidigli

28) To najbolje dokazuju Radonjin prag (sada u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu) i Karlula.r povaljske opatije (sada u Arhivu župskoga ureda u Pučišćima); oba su spomenika napisali povaljski monasi ći·rilskim pi!smom i starim hrvatskim jezikom.

29) Ostojić Ivan, Benediktinci glagoljaši, (Slovo 9-10, str. 17-18 -Zagreb 1961.). - Ako se to nije prije dogodilo, povaljski su :red•ovnici postali benediktincima za Ratkove obnove svršetkom XII. stoljeća, jer su upravo u to vrijeme i malo prije toga, izvršeni VTlo ozbiljni napori, da se reformiraau svi hrvatski samostani, za koje znamo, da su onda upotrebljavali sta•roslavenski jezik.

30) Os.tojić, Benediktinska opatija u Povljima, 19. 31) Ostojić, n. dj., 60-66.

13

za po~a metra originalni pločnik. Na taj način je kmn:i bazen došao čitav pod zemlju, te su ga mona3i morali ograditi kamenom ogradom,32) da bi se mogli slobodno kretati po crkvi.. Napokon su. tada već suvišrri, krSIOi zdenac upotrebili za grob pobožn1oga monaha, koji je na čitavom Braču i u susjednim krajevima bio čašćen pod imemom s v. I v a n a P o v a l j s k o g a. Ovaj grob je odavna prazan, jer su tijelo sv. Ivana odnijeli Mlečani, ali je svečev kult na tom mjestu do danas živ.33) Kamena ograda oko groba, za koju Ciccarelli drži, da. je bila postavljena iz počasti prema sv. Ivanu, ulklonjena je vjerojc>.tno prije 1800. godine.~4) Svaka!ko nije mogla postojati,, pošto je olko 1828. godine glavni oltar, dotada prisionjen na i:stočni zid svetišta, bio pomaknut naprijed prema sredini i tako pokrio gotovo četiri petine groba.

P.oslije konačnoga odlaJska benediktinaca, a oni su ostavili Povija sredinom XIV stoljeće>., opatija je pretvorena u komendu, pa su u bivšem samcffianu 01sJtali jedino čuvari, koji su se po onda­šnjem običaju nazivali eremitima.35 ) Oni su stanovali, i spremali prihode sa opahjSkli.h posjeda, u par kućica, dok su redovlito odsutni opati komerndatari za sebe pridržali jednu sobu nad apsid<om ili u onom pro·storu, što je S!pajao krstionicu-crkvu sa samostanom. Sa istočne strane ovoga prost·ora podigao je sredinom XVIII s~oljeća opat Bdkaruić čedan stan seibi i svojim nasljednicima, da bi imali gdje pristodno odsjesti, kada se po poslu budu našli u Povljima. Taj stan je Bokarnić naslonio na dva stara zida: na sjeverni zid bazilike i na istočni zid prostora između bazilike i tkrstionice.36)

Pošto je blizina Turaka ugrozila sigurnost na Braču, nekada­šnji monaški stan nad starokršćanskom apsidom bio je nadograđen i pretvoren u utvrđeni K a š t i l, kako s-= ta visoka kuća još i danas zove. Kaštil je, uz pomoć mletačke vlade, počela utvrđivati bračka

općina, a dovršila plemićka obitelj Tommaseo, pošto ga je 1629. godine dobila kao feud . Kada su se pak Turci povukli dalje od Zadvarja i Maka!"Skog primorja, obitelj Tommaseo je preudesila Kaštil u srtambernu ti"dkatnicu. Sjeverni pastoforij bazilike bio je sa

32) Visita Moravi. 33) Os.tojić, n. dj., 24-27. 34) OiccarelH Andrea, Memotria della sepoltura miracolosa del servo

di Dio chiamato Sam Giovanni, che fu prima comte della Brazza e poi monaco benedittirno nel oornvernto di Povglie (Arhiv Jugoslavenske aka­demije u Zagrebu, I. d. 147).

35) Ostojić, n. dj., 22. 36) Ciccarelli Andrea, Memorie e manumenti del convento dei

monaci bernedittini, poscia dell'abbazia mitriale di S. Giovanni di Pov.glie in Brazza (rulmpis u HistorijsJmm institutu Jugoslavenske aka­demije u Zag,rebu, I. d. 147). Bokarnićev 'stan je demoliran 1852. godine, da bi se otvorio slobodan prolaz okio crkve (Blagajnički dnevni[k povaljske crkve za godinu 1852).

14

Povlja, Istočni dio starokršćanske bazilike

15

svih strana zatvoren J. posvođen te tako postao nadzemnom cister­nQiffi, u koju još i danas dolazi kišnica s krova na Kaštilu.37)

Nad j.ufull zid bazil;ke dozidana je kuća B o t a.3s) Ona je tako­đer od opatije prešla u vlasništvo župske crkve i još postoji.

Na 'konou dodajmo, kako je stara · krstionica postala sredrištem i prezlbiterijem sadašnje župslke crkve. Opati-komendatari i stanov­ništvo su, od 1718. godilile do· tridesetih godii.na XIX stoljeća, probili zidove knstiornice na sve četiri gla'V11e strane svijeta i dodali joj če1liri kapele. Kapele su nastajaile ovim redom. Najpr'iije je opat Cvitanić-Poletović 1718. godine39 ) dio opatova stama, što je bio pri­slornjen s južrne strane birvše krstionice, pretvorio u južnu crkvenu lađu sa dva oltara.40) Opat Mariko Lukoi.nović Stariji i povaljSiki staJn.avnici Slkupa su podigli 1793. godine zapadnu lađu.41) Tom prigodom su bila uklonjena Radonjina vrata zajedno sa ćirilskim nadvratnikom i u novosagrađenu lađu bili preneseni o1tari iz južne kapele. Napokon su dvadesetih i tridesetih godi111a XIX stoljeća

p11ošupljeni .sjeverni i : stOČII1i zidovi stare krstionice, a sva četiri

otvora skladno uokvirena velikim kamenim lu'kovima.42) Thm dogradrnjama je povaljsika župsrka c11kva dobila obl:ik: križa, ali je pr~biterij u sredirni ostao bez prorzora i dovoljna svijetla. Radi toga su 1826.-1827. godine nad nišama stare kPstionice otvorena četir-i

nova prozora.43)

Dva starokršćans<ka kapitela što se odaVII1a nalaze nedaleko povaij,ske crkve, prilpišemo sakralnoj zgradi, Ikoja je moraLa biti njihova današnjega smještaja.

i nadvr_atrui.k, upućuju nas, da ih p od1gnuta u blizini

Jedan je k a p i t e l, otJkada se ljudi sjećaju, stajao u dvorištu dbitelji Zlatar-Komelići, dvadesetalk: metara zapadno od crlkve, a sada je smješten u susjedni župrnli'kov vrt. Kamen je dlu.g oko 50, širok isoo tako dko 50 i visoik oko 28 cm, ali je on, dok je bio čitav, za par centimetara bio veći u 'svima smjerovima. DaJn.aJS na okmu­tom pobočju još možemo razabrati samo jedan dio izradbe s plo-

37) Posljedm.ji članovi već izumrle grane obitelji Tommaseo prodali su Kaštil Jurju Ostojiću, a njegovi baJštion.ici, i=eđu dva svjetska rata, župskoj crkvi u Povljima (Ostojić, n. dj., 85-91).

38) Pokvareni oblik riječi a b a t a. 39) U povaljskim maticama pisanim bosančicom, koje su propale

1943. godme u drugom svjetskom ratu, na.lazi se i ova bilješka: >>Na ..... 1718. Ovo neka se =a, kada se odmače i ogradi critkva nova u Povjli. I .ogradiše se dva oltara u crikvi novoj i blagolsovi se crikva nova na dan svetoga Ivana Krstitejla od p!Oštovanoga mnogo gospodina abata dom Ivana Poletovića, dostojnoga ahata« ... (iz modih ranijih ekscerpta).

40) Ciccarelli, Memorie e ffiiOil'U!ffienti .. . 41) O toj gradnji je urezano nad gornjim pragom lađe: HAEC

ECCLESIA ABBATIALIS AMPLIATA FVIT A RMO ABBA TE . L VCHINOVICH ET AB INCO LIS POVGLIE ANNO DOMINI MPCCXCIII.

16

42) Blaga,jnički dnevnik povaljske crkve za godinu 1825.- 1826. 43) Bla~ajnički dnevnik povalj.ske crkve za godinu 1826.- 1827.

Trodijelni prozor bazilike u Povljima

.Stup trodijelnog prozora

povaljske bazilike

17

snatim i oštro izrezanim rukantusovim lišćem, po čemu zaklju­čujemo, da je ovaj dekorativni fragment pripadao starokršća'lliSikoj građevini.44)

Drugi je obrađeni stari kamen također k a p i t e l. On se, isto tako od pamtiV'ijeka, nalazi u dvorištu obitelji Glavinović-Tugori, koje je oko s,totinJu i dvadeset metara juŽIIlo od crkve. I na njemu eu pobočne strane izrađene i ukrašene akantus.ovim lišćem. Izradba je s1ična onoj na spomenutom prvom kapitelu, ali je ovdje nešto bolje sačuvana. I dimenzije su jednoga i drugoga uglavnom jed­nake. Ovaj je, naime, dug i širok po 52, a visok 31 cm. U gornjoj mu je plohi pravilno iskopana kamenica u obliJ{IU osovljena polu­jaja sa horizontalnim poltumjerom od. 17 cm.

Ovaj drugi kapitel je prV!Oibno bio postavljen kao pandan onome prvomu, a kasn:ije preudešen u posudu za vodu. Oba su sigurno pripadala starokršćansilmj ba.z,ilici u P.ovljima, jer su stilslki jedina!ki kapitelu otkrivenom na prozoru apside. PretpostaViljamo, da su stajali nad stupovima, koj~ su ili nosili triumfalni luk pred apSiidom ili dijelili baziliku na tri lađe.

Treći kamen je veliki n a d vrat n i k. Do nedavna je ležao u crkvenom dvoništJu, a sada se i on čuva u župniil:{JOVU vrtu. Stra­žnja mu je ploha islklesana jednolično i dosta gla1!ko, dok mu je prednja u sredini ukrašena lijepo izvedenim križem, a po čitavoj dužini, sve do blizu krajeva, okvirnim reljefom. S jedne !i druge strane križa, a pod okvivom, vijuga se va-1ovitta lozica. Bolje pak svakoga ugnutoga i i21bočenoga luka njezinih valova ispunjava po jedna palmeta. S lijeve gledaočeve strane na ovom pragu je odsječen i izgubljen komad dug 55 cm. I donja mu je ploha po čitav;oj dužini dk:rnuta tako, da joj je teško potpuno rekonstruirati 1ice. Darnašnje dimenzije kamena joou: dužina 237, visina oko 33, a širina ili debljina 64 cm.

Za starokršćansko ra:zJdoblje postanka ovoga nadvratnika go­vore: glomaznost kamena, frontalni križ sa proš'irenim krakovima na krajevima - koji opat Martinis (1636. god.) naz;vlje u n a er o e e a n t i e h i s s i m a,45) i ka<kav se u našim stranama našao na nekoliko mjesta iz starro!kršćanSikoga vremena46) - ikao i ostali ukrasni moti.'Vi, koji su bili u običaju po1!kraj Staroga vlijelka.47

)

Ovako veliki nadvra'bn:ik, dug blizu tri metra, morao je stajati nad ulazom u nelku veću crkvu. To su mogla biti jedino glavna vrata ibazlililke u P.ovlj:ima. Za to mjesto odgovara i debljina njezina zida, u koji je mogao biti točno uzidan, kao i lice stražnje plohe, lroje je u 'boj debljini bilo vidljivo pa zato i izglađena. Nad olkvirom prednje plohe nalazilo se šest plitkih kockastih udubina (sa bridom

18

44) Vrsalović Dasen u n. dj., 102. 45) Ciccarel11, Abbazia di Povglie: 4. La torre di Po.vglie, str. 13. 46) TruheJk,a, n. dj., slike: l, 2, 80, 138. 47) Truhelka, n. dj. str. 30, 92.

od 22 mm) simetrički poredanih u međusobnoj horiZIOntalno j uda­Jjenoot~ po pola metra. Koja je bila namjena metalnim kukama, što su u tim 1'11pama bile učvršćen e (za kandila?, za zaJSitore ?, za ukrasne vijence od cvijeća i lišća?), ne znamo.

S ovim nadvratni)wm se može dovesti u vezu kamena ploča, što danas služi kao lkilupa na Ldkvi, a lima rupu i žlijeb za smještaj vratllice. To je vjerojatno d~o donjega praga istih vratiju, jer nj egova širina (60 cm) odgovara debljini zidova bazilike, a vrsta kamena ostalim njenim izrađenim arhitektonskim dijelovima.

Nadvratnik se 1636. godine nalazio nad dvorišnim ulazom u samostam., a tu su upravo n eka,cja bila i glavna vrata bazilike. Međutim, mora da je bio barem jedamput skinut sa prv01tmoga mjesta i ponovno dizan, jer je bezobzirno otučen i skraćen te ne­Ulkusne adaptiram. za uži ulaz.

Sva tri mndje opisana stara kamena, kao i atlkriveni prilastar sa impastom na prozoru apside, ubrana su negdje u blizini, jer u sebi imaju dosta asfaJta, vjerojatno u Zavali ili u Ta1Jinji.48)

Rim s k a gr a đevi n a n a ž a l u. Pri dnu povaljske luke, u predjelu zvanom Žalo, drvije stotine metara južno od bazilike i krstioiJ'lice, ostaci vrlo starih zidi111a ograđuju dvorište obitelji Vrsa­loViić-Blaževi. Dijelom vidljive razvaline, što na mjestima strše do tri i četiri m etra iznad zemlje, a drijelom tragovi skrivenih temelja pod zemljom zatvaraju 40,50 m diugi i 29 m široki pravo­kutn.ik. Njegova zapadna strana, sve do'k se pred nj-om nije nasulo žalo, stajala je na sam-om rubru morske obale.

Antičku dob toga arhitek1JOI1Sikog slklopa određujemo tehnikom zidanja. Tu je, naime, nevelihlm če<bvovdkut!l1o dosta lijepo kresam.o kamenje poredano u pravil!l1e horizontalne nizove i povezano žbu­kom, u kojoj se nalazi stučene ili ~drobljene opeke. Osim tnga su s jugoiJStočne strane, nedaleko zidina, težaci pred više gornna slu­čajno otkopali i uništili nekoliko vrlo starih grobova. I sam smještaj olbjelkta pokazuje, da je on momo biti podig111ut, kada je na Braču život uz more b~o si,guran. To je moglo biti ili od potpunJoga upoka~ renja Ilira do okupacije Ostrogota (od I do V stoljeća) ili od sloma Gota do dolaska Hrvata (od polovice VI do prvih desetljeća VII stoljeća).

Ne opisujemo potanje ovaj kQmplekis, jer se 111a njemu ni&u mogla izvršiti ni najskromnija sOIIldiranja. Ipak, iz pmstram.osti ugrađene površine, iz smještaja na dnu plodnoga Povaljskaga doca te iz ynalogije prema sličnim nalazima na Bra.ču,49) zaključujemo,

48) Oba ta položaja, gdje se nekada vadilo kamenje u kojemu ima asfalta, nalaJze se na istok bazilike. Zavala u udaljenosti od nekoliko stotina metara,, a Tatin}a ll/2 kilometar.

49) Jači tragovi dmskih gospodarskih zgrada našli su se na Braču JOS u Bolu i u Bunjama (između Povalja i Sumartina). (Vrsalović u n. dj. IV., 75-76).

19

~

da je na Žalu bila poljoprrivredna . stanica rimskoga poojednika (v i ll a rus t i e a). Odatle je on obrađivao okolni p osjed i ondje je spremao godišnje prihode.

U selu je tradicija, da je poznCllta povaljska opatija ima1a •SJVoje prV'O sjediište ovdje na Ža1u. Sredovječni su se monasi, doista, vrlo često smještali na položaje n apuštenih rimskih zgrada, i kod nas i po os1Ja1oj Evrorpi. Međutim sada, k ada :<mamo, da se na Lokvi nalaz1o veliki crkveni k ompleks još u starokršćal'llsko vrijeme, čini

nam se vjerojatnijim, da je p ovaljski samostan odmah u početku

bio organizimn na Lokvi. Istina je, također, da su povaljski bene­d:ik:tinci baštinili one rimske zgrade na Žalu i da su p osjedovali i nj~h i svu plodnu zemlju u Pov<ljima i oko P ovalj a, pa je naravno pretpostaviti, da su oni bivšu rim~ku villu up ::•trebili za svoje gospodarstvo. Izvan svake sumnj e su mo:-~asi m orali imati pri moru s'kladište za robu, koju su m orem dobivali ili opremali, kao i spre­mište za brodove i ribarske potrepštine, bez kojih niie b:o ni jedan samostan na našem primorj u ili na dalmatino:.:<i m otocima. Bit će na Žalu bila samorstanska grangija povj erena odrcđenomu monahu. Ljudi, na:me, pričaju, da se ondje ne~šlo bakrenih predmeta, ·među njima sićic za blagoslovljenu vodu, ii nekakve pisane pergamene.50)

Možda bi se i ovdje kopanjem moglo št ogod utvrditi.

Samo pak ime Povija vjerojatno je nastalo po vlasniku onih rimskih go spodarskih zgrada. To kažemo zato, što se negdje u braak·m spisima spominje Portus Paulinu s (ili Paulini­a n u s). 51 )

Taj se latinski pojam preveo n a s1·edovjei:ni hrvatski jezi_]{ (kCllda su se pridjevri cd imena obično formirali s dodatkom - j) P a u l j a l u k a ili P a v l j a l u k a. P o-što je pak iz toga naziva otpao drugi d :o, -t-o jest riječ l u ik a (kao što je ona otpala i iz naziva vrlo velikog broja uvala na našem Jadranu), nastalo je od prvotnog atributivnog pridjeva vlastito ime P a u l j a ili P a v l j a.

Ka.da se, napokon, do luke toga imena naselio hrvatSikli živalj, dCllo je on i no-vome naselju nj ezino ime, ali u pluralnom obliku. Isto onaik:o, kao što je pluralnim oblikom okrstio p olovicu ili, točmije, deset od dvadeset i dva današnja poznatija n aselja na Braču.52)

so) Ostojić n. dj., 19. 51) Navedeni latinski toponim saopćio m1 Je sudac Dr Mirko Vrsa­

lović, marljivi i ozb]ljni sakuplja•č bračkih pisanih spomenika 30. I. 1938. godine, pred samu smrt. Vrsalović je svoju kolekciju spisa i listina sakupljenih po Braču ostavio JugOISlavenskoj akademiji u Zagrebu. Ta kolekcija u Akademiji nosi me: Ar e h rv a l i a Br a t t i e n s i a ili B r a č k i a rh i v Dr a M i rk a V rs a l o v ić a. Sigurno se ondje nalazi i navedeni podatak.

52) Takva su imena naselja: Bobovišća, Nerežišća, Posti~a , Pučišća, Selca i t. d.

20

Starokršćanska glavica stupa povaljske bazilike

Povlja, Sta1·okršćanska glavica

21

Zato u Kartularu povaljske opatije, koji počinje sa 1184. godinom, stoji ćirilicom upisano, da je samostan Sv. Ivana Kvstitelja bio

~ nM~AAU (34. redak) ili ~ nABAAXJ (4. i 39. redak). '"') Pri kraju pak

iJStoga lmrtulara, u prijepisu nastalom 1250. godine, susrećemo isti

pojam izražen BX nOBMXJ (41. redak).54) Skok pripiooje ovu pro­

mjenu glasa A u O čakavskom izgovoru otok'a Brača.S5)

Povija su, dakle, prozvana prema rimskom obiteljskom ili osobnom imenu P a u l u ·s.56) Zapra VIO, po lj-udima ili čovjeku, koji su morali ili koji je morao ondje živjeti prije nego su Hrva1Ji naselili otok. Od pojave, naime, naših djedova pa do konca XII stoljeća poznat nam je priličan broj ljudi na Braču, ali oni nisu nooili ni rimska ni općelkršćanska nego, redom, slavenska imena.S7) U ostalom nije rijedak slučaj, da se uspomena na nekadašnje V'lasnike očuvala u rimenu pr-edjela na oVIom ili ononn dalm.a1Jinskom otoku, dapače i u imenima samih otoka, na kojima su oni !imalli posjeda.S8)

Rim s lk a n a d gr o b n a s t e l a. Nju je sLučajno otkrio Stipe Ostojić-Baškrin u srpnju 1960. god!ine, kada je pretresao stari zid blizu SV'Oje stojne kuće, dvadesetaik metara južno od prije spome­nutog dvorišta obitelji GlavinQivić-Tugori. Na toj ploči iz bračkoga vapnenca uokviren je latinskri na,tpis. Poviše natpisa je u sredini isklesan krug i u n}emru nejasan znak, a s lijeve i desne strane kruga po tri zrake, što iz gornje strane okvira izbijaju koso u vis. VisiJna je kamena 75, srednja širina 29, a debljina 7 cm; dok je ploha uokvirenoga natpisa viootka 43, a široka 25 cm.

Telkst epitafa glasi: D.M. ROM V. LA. M A. TER.FI.LI AE.PI.EN TIS.SIME PO.SVIT

D(i i s M(a n i b u s) Rom u l a m a t er fi I i a e p i e n t i s s i m e posu it

53) Ostojić, 111. dj., 32, 50, 51. 54) Ostojd!ć, 111. dj., 52. 55) Skok Petar, Slavenstvo i romanstvo na Jadranskim otoc.Lma,

173 - za,greb 1950. 56) P a u l u s e o g n o m e 111 Rom a 111 u m, a l i q u a n d o e t

pr a e n o m e n (Forcellini Aegidii, TotiUJS latini ta tis lexioon III., 344 -Pata vii 1771). Od oognomen-a P a u l u s dzvodi Skok i ime sela Povljana na Pagu (n. dj., 68).

57) Ostoji-ć, n. dj., 105-106. 58) Tako je prema Skoku, posjednik Gellius dao ime otoku Ugljanu,

dao ime otoku Ugljanu, Geminius uvali Gmajnac na Dugom Otoku, Licinius otoku Lakljanu, Posturnius .otoku Pašmanu itd. (Skok, n. dj., 43, 48, 68, 75, 105, 111, 134, 163, 231, 268 o o.).

22

Kratki natpis kaže, da je poganka Romula iz matermske ljubavi podigla spomen~ploou svojoj kćeri. Sva slova nisu ilste vel!i.čine, nego se od po-četka prema kraju umanjuju. Dok su ona u prvom retik!u viooka po 3 cm, u zadnjem je re1Jku njihova V'i,si,na samo 2 cm. Točke u natpisu, ka:ko se vidi, nemaju značenja intei'punkcije, jer se nalaze sada između riječi, a sada između slogova ili slova i.slte ni ječi.

Ime se Romula doota rijetko čita na rimskim natpisima, i to, kao e o g n o m e n. U staroj Saloni, koja je sigurno rrmala veza s rimsk!im kolonima na Braču, srusreće se potpuno ime Romule na dvjema stelama. Na jednom i drugom solinsk<Jm epitafu Romula se spominje, kao i na povail.jsikom, u sv•<}jstvu majke.59) Romrula u Bovljima nije naznačila ime SVIOjoj kćeri, jer joj je, vjerojatno, UJmrla kao sitno dijete.

:pr Mihovil Abramić aijeni, da je ovaj predkršćanski natpi•s iz II stoljeća.60)

Nala,zom ove stele u Povljicrna, bro•j se rimskih nadgroibnih natpisa na Braču, koji su poznati i koji se dadu pročitati, povećao na četrl.ri. 61)

* * Dokle se u Povlj,ima ZJnalo saano za jedan iLi drugi stari kapitel,

nagađalo se, da je to kamenje preneseno iz Bunja, koje su od P<Jvalja udaljene preko tri kilometra zračne crte u jrugailstočnom

pravcu. U Bunjama su, naime, utvrđeni ostaci ri!llil~e vi ll a e rus t i e a e. 62) Sada pak, kada .sru se u samom selu Povlj1ima na nelkoliko pol<Jžaja, ali sve jedno blizu drugog•a, utvrdila dva ,antička

građevins!ka sklopa - starokršćan\Sika bazilika s kmHcm'icom i rimski gospodarski dV'orac - i našla nedaleko od njlih četiri antička izrađena kamena spomenika, razložti.to je za!kljručiti, da je na području Bovalja bila naseobina već u predhrva1Jsko doba. Najbolja je za to potVI'da stamk~ršćan:ska krsticmica, koju je imalo sm.isla sagmditi jedino u blizilni stanova ljrudi, koj.i će se u njoj ikrštavat~.63)

Splitski je arhiđakon Toma zabilježio, da je jeda:n dio građana iz ra7lorene Sal.one prešao na Brač.64 ) Mogli su se vrlo lako nelkd. od solinskih bjegunaca zakloniti i u Bovljima, alti po SV'emu izgleda, da nisu istom tada (početkom VII stoljeća) prvi stanovnđ.ci. naselil'i.

59) Jedan glasi: D. M. ROMVLA MATER AMANTILLAE FILIAE INFEL(ICISSIMAE POSVIT), a drugi: ... ROMVL(A)E PARENTIBVS PIENSSIMIS (Bullettino di archeo1ogia e storia dalmata V., 162; X., 123 - Spalato 1882, 1887).

60) Usmeno •saopćenje. 61) Ostala tri su po jedan u Pučišćima, Lovrečini i u Bolu (Vrsalović,

Kulturni spomenici •Otoka Brača, u Bračkom zborniku IV., 89-90). 62) Ostojić, n. dj., 38., Vrsalović u n. dj., 75-76. 63) Napomenimo, da su čitave Bunje, odkada se one prvi put

spominju, bile posjed povaljske opatije (Ostojić, n. dj., 52). 64) Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana ~digessit Dr. Fr.

Rački), 28 - Zagabriae 1894.

23

e<vaj brački. kraj. Epitaf, naime, Romule svjedoči, kako su pnJe krštenih Solinjana u PoVljima ž:rvjeli i umirali neskršteni pogani. Jesu li o·vi prije kršćana orvdje imali svoje svetište, mogla bi pOikazati iSJpitivanja na području bazilike i krstionice.

Radi c.svjE:tljivanja ne samo antičke nego i sredovječne pro­šlosti. ovega dijela B1 a ča, bilo bi kori3J1o izvrš:ti sistematska iska­panje>. barem u župkoj crkvi i u najbližoj njezinoj okolini s južne strane. Budući da je K onzervatorski zavod za Dalmaciju, koji je sudjelovao u ov:m nalazima, već stavio pod zaštitu čitav taj kom­pleks i odlučio odmah pristupiti njegovoj konzervaciji i daljnjem istraživanju, nadati se, da će ovaj značajni spomenik kulture biti u najkraće vrijeme potpuno ispitan.

BASILIQUE PALEOCHRETIENNE AVEC BAPTISTERE, A POVLJA (ILE DE BRAČ)

IVAN OSTOJIČ

Cet article fait connaitre les monuments antiques dont certains viennent seulement d'etre decouverts- qui prouvent que le village de Povija (ile de Brač) etait deja peuple a l'epoque paleochretienne et meme du temps des Romains.

Au fond du port de Povija se voient des restes de murs dont les dimens~ons et la technique de construction demontrent que ce sont la les ruines d'une villa rustica romaine. C'est rm certain Paulus, prob::~ble­ment pl'oprietaire de tout ce domaine, qui a dCinne son nom au pert et au village de Povlja.

Une inscription funeraire en latin concernant une pai:enne, Rom:.1la, recemment trouvee a Povlja - indique egalement que ce lieu fut

habite par des pai:ens. De recentes fouilles du terrain situe au Sud de l'eglise paroissiale

de Fovljn, sur la hauteur, cnt permis de decouvrir des bases de murs qui, avec les restes se trouvant au-dessus du sol, revelent dans la forme du plan une basilique paleochretienne avec abside, a l'Est. Sur la fenetre tripartite de l'abside a ete trouvee une demi-colonne avec chapiteau paleochretien; c'est une preuve que les parties orientales de la basilique se sont conservees presque jusqu'a la hauteur du toit. La basilique est reliee, dans son plan, au presbytere de l'eglise paroissiale actuelle que Davor Domančić avait deja suppose, avec raison, etre un baptistere paleochretien. A l'interieur ont ete trouvees des fondations qui indiquent, dans le plan, une forme octogonale avec quatre niches demi­circulaires et, au milieu, une vasque pour le bapteme. Cette construction paleochretienne s'est conservee jusqu'au sommet de la coupole et du toit.

A la basilique appartiennent deux chapiteaux et un dessus de porte qui se trouvent a Povija, non loin de l'eglise. Ces chapiteaux a feuilles d'acanthe ne proviennent pas de la localite voisine de Bunje (ou se trouvent egalement les restes d'rme villa domaniale romaine), comme on le croyait jusqu'a present. De meme, le lourd dessus de porte, orne d'une croix paleochretienne, de palmettes et de vigne, n'a pas et~ fait aux XIIeme et XIIIeme siecles, comme on le pensait, mais a l'epoque palecchretienne.

24