»ibenik, u subotu 20. lipnja 1908. Br. 248.

HRVATSKA RIEC Predplati.d mi K 1 2 . — Za p6 god ine K ti. - 2 a Šibenik

<uću K 12. — Za Inozemstvo na godinu K 12 Pojedini hroj 10 para Plativo i uliiživo u

Šibeniku. I z l a z i sriedom i sxibotom

Uredništvo, uprava i Tiskara lista nalazi s e u ulici Bazilike sv. Jakova. — Oglasi, priobćena pisma i zahvale tiskaju se po 30 para petit redak ili po pogodbi . — Nefrankirana pisma ne primaju se . — Rukopisi se ne

vraćaju.

Još o demokratskoj stranci u Dalmaciji.

„ B u d a l a s t e n a u k e Velikog M e š t i . i Starfi«vića". Tko to govori .? Štw IH- znate ? Ta tako govore i pišu mudraci, lealisie. demokrat i I Njima je Starčević, koji je eieli svoj vjek iadio i za to bio progonjen i siromaški živio i u siromaštvu umro, njima je

čević, koji je ljubio nada sve svoj toji je za narod sve žr tvovao, š to Po­

žrtvovan može, njima je on budala. Naravno, Starčević nije mogao mirno

služiti i biti dušom občine, u kojoj se kralo syake godine do 60.000 kruna. Starčević nije gledao na visinu plaće, kad je narodu služio, nego je često i gladan za narod radio. Star­čević nije iz zasjede ubijao poštenjačine Zla-taroviće. Starčević nije prezirao svoj narod, nije ga razdvajao, nije mu laskao, ali nije na njegov račun ni bogat io se, nije službom o b ­čine, zadruge i drugih sličnih ustanova gradio kuće, kupovao vinograde. Starčević nije u službi vlade osjegurao sebi budućnos t i mlad i zdrav bran mirovinu. Starčević nije bio plemić i či-

ovnički sin, nego sin težaka, pa nije uzmicao pred silnicima i njima orudjem služio, da se

išnje proglasi pučaninom i vodjom puka. •čević nije bio nesposobna ništica, koja ne

drugo, nego očekivati od nerazumnih, da dadu zaslužhu. Ne, Starčević nije bio pu-

i to, da puk zavarava, da mu puni ;ancelariju, nego je on bio Sin težaka, da ne­

umorno radi, da se cieli svoj vjek za narod i/laže i napokon da umre s i romašan kako je i živio.

Naravno, za ljude, koji gledaju samo svoju korist, za ljude, koji su u vladinoj službi osje-gmali svoju budućnost , za ljude, koji od jutra do mraka, od mladosti do smrti ne čine drugo, nego izmišljaju kako će lakše doći do novca i položaja, naravno, za takove ljude Starčević je budala i njegova je nauka budalasta .

Većina tih današnjih praktičnih mudraca nije tako prije govorila. Većina njih je uzveli-

vala Starčeviča. Ali uzveličav

o d m a h O d b j e g l

Nil slu

to doba , kad ?su Star-i demokrat i nisu imali bitelj, nisu trebali za-i imali palače, ui$u bili mladići, kad su se za li makar iz mode .

pot rebe -ponarasle, čim jeti prislojnom plaćom,

nauci Ante Starčeviča. danas im je budalasta

mudrace i držimo se •Ha.

P o j m o v i n a č e l n e n a r a v i su o m , kojinup danas tobože služe demokrat i , jci njima s u kažu - načela preča od ljudi. Om no će osohnost i . Tako oni govore , jer ne znadu pobiti ni jedne činjenice, koje smo iz-uii 'h prošle subote , govoreć o njihovoj stranci. A u istinu oni do načela drže uprav koliko do pristojnosti i svog obraza. Da vidimo.

Mrvi pojam načelne naravi za Hrvate je sjedinjenje hrvatskih zemalja, uzpostava hrvatske

e, s loboda i jednakost svih Hrvata. Drugi pojam načelne naravi je za Hrvate, i sve to može pos t i ć i : Podizanjem na rodnog prosvjelljenja, poštu

|iu vjerska čuvstva pučanstva. Unapredjivanjem narodnog gospodars tva u granama narodnog života na kopnu i na

Poboljšanjem i uredjenjem težačkih, radn., a ln ih i ekonomu ih prilika tako, da svi na-

odni stališi budu u dostojanstvu i blagostanju d j n s o l u i o slubljeni i u svim njegovim dielo-

•iložin u radu za domovinu. Jačanjem sviesti i snage narodne , oživljujuć

k narodnom zajedništvu, te podižuć za-ustanove obće koristi na ekonomnom,

»vjetuoin i socijalnom polju. Gospods tvom hrv. življa na hrvatskoj zemlji

ivim javnim us tanovam i izključiva uporaba Iskoga j e z i k a | u svim g ranama javnoga

Pravom s lobodna sastajanja i udruživanja. Slobodom osobe , rieći i tiska. Obćenitim, jednakim, izravnim i tajnim

pravom glasovanja. Ove pojmove načelne naravi našem n £ j ,

rodu je proglasila stranka prava. Ove pojmove* u djelo provadja stranka prava od njezinog postanka do danas . Ovim pojmovim načelne naravi svaki Hrvat bi morao služiti, pa stajalo ga to žrtava i truda.

O v i p o j m o v i n a č e l n e n a r a v i u k l j u č u j u u s e b i s v e š t o j e d a n n a r o d m o ž e t r a ž i t i i p o s t i ć i . Nijedan sin na­roda nije u njima izključen. Nijedno dobro i koristno djelo za narod i domovinu nije tu osudjeno ili zabranjeno. Nego čim više radiš za prosvjetu, za korist težaka i radnika, čim jače budiš sviest i snagu narodnu, čim mu pribaviš većih prava i veće gospods tvo , tim si tim na­čelima vjerniji, tim si za narod zaslužniji i iz-punio si, ako ništa, svoju otačbeničku dužnost. Jedino izvršivajuć i u djelo provadjajuć ova načela stranke prava, ujedinjuješ narodne sile i slažeš iz svih djelova naroda, bez razlike staleža i vjeroizpovjesti, jednu vojsku p ro -svietljenja i napredka za obranu i slobodu domovine.

Ali naravno, za služiti ovim načelima treba se zadovoljavati svojim položajem i ako je po ­treba trpiti u radu. Treba biti vjeran zastavi i gledati samo ciljeve naroda svoga. A to je težka rabota. Nije za izprazne, lakome i pre­vrtljive oholčine. Mučan je to posao gdje se iztroši i umne i fizične svoje sile, a od svega toga se ne bogati , nego siromasi, pogotovo kad se ima posla sa vlastodržcima koji nastoje da naš narod ne dodje nikada do jedinstva i složnog rada.

Puno je lakše i komodnije ustrajati n o v e s t ranke ,

jer svaka oholčina, svaki čaratan može stvoriti od raznih nezadovoljnika skup pod bilo kojim imenom.

I u Dalmaciji onaj, koji se iznevjerio stranci prava, koji je bez uzroka odbjegao za­stavu njezinu, koji nije bio sposoban da svoje prihode žrtvuje dužnosti, okupio je takodjer nešto nezadovoljnika. A to nije čudo, niti se za to hoće velikih sposobnos t . Hoće se samo r i a l o uztrajnosti i nevjernosti spojenom sa ne-/ahvalnošću. Sljedbenika nije težko naći, p o ­gotovo ako svoju nevjeru spoj 'š sa blistavilom tobožnje novosti .

Sto smeta, da je već tu stranka prava sa svojim načelima, kojima se ne može ništa na­dodat i , niti što oduze t i?

Ta mi smo u Austriji, u dobi smo obćeg izbornog prava, kad se socijalna pitanja d e ­šavaju po volji i želji ministra Bečka.

Što smeta, da stranka prava sva ta so­cijalna pitanja uključuje, da za njih radi i da hoće te ili Hrvati na svojoj zemlji r ieše?

Ta mi smo u Austriji, gdje je svaki na­r o d pogibljan kad je složan.

Mi Hrvati stranke prava ne smijemo imati velike i moćne s t rauke ; mi ne smijemo narod udiuživat, ekonomični ga pridizat; mi ga ne smijemo umno i moralno uzgajat; mi ne smi­jemo biti s ložni; mi ne smijemo sljubiti, ka« nijedan drugi narod, težaka, radnika i nižeg gradjanina sa ostalim stališima, jer bi tada stranka prava bila svemoguća.

Što smeta, da je stranki prava cilj veliki, uzvišen, što smeta, da je stranka prava od kad postoji uviek radila na narodnom prosvietljenju i napredku, kad je ona uprav radi tih svojih svojstava pogibeljna svim neprijateljima našeg n a r o d a ?

Treba poduzeti sve, da stranka prava ne ojača koliko je za narod pot rebno.

Pribjeglice stranke prava ustrajajuć novu stranku pomažu sebi, postaju na jeftin način vodje i gospodar i nove stranke i što je glavno razdvajaju narodne redove i služe vladi aust ro­ugarskoj .

S l u ž b a vladi već se vidi. U novoj stranci se okupljaju si­novi činovnika i isti činovnici, a zapuštenog težaka se obmainljuje tako, da ga se odalečiva

kroz lih, koji

koji s vjekov

mu bili savjetnici i p o -najcmijeg ' robstva. Od

najnovije doba sačuvali sve što ima. Od onih koji ga jedini od dugo vremena ekonomični pridižu. Od onih, koji su čirom Ordinacije oslobadjali narod od ugnjeta-vača i silnika.

Vlada ove svoje pomagače i sluge p ro -gonja. tako, da nijednom nije ni vlas na glavi takla. A puste li vike i kr ike; puste li re­klame! Reko bi, da su pozatvarani po tamni­cama i da ne smiju ni pisnuti, dok je istina, da su im službeni ljudi najbolji korteši i p o ­magači !

A drugačije ne može ni da bude, jer tko kaže, da je nauka A. Starčeviča budalasta, da je t. j . budalasta radnja za slobodu i napredak naše domovine, taj može govoriti što hoće, može obećavati, može zavadjati i lovkati iz­mučenog našeg težaka, može raditi što hoće, ali konačno nije drugo, nego orudje tudjinsko.

Ova služba tudjinca može biti sviestna ili bezsviestna, plod oholosti i pohote, plaćena ili ne, svejedno je, jer u svakom slučaju mora da urodi jedinim mogućim plodom : štetom za narod.

Nego radili odmetnici stranke prava što hoće, pomagali im svi novi „prijatelji puka" ko­liko hoće, opet većina naroda ne će odbjeći stranku hrvatskih prava, niti će postati orudjem tudjinca proti domovini svojoj, proti sebi. Ta u Dalmaciji ima j š i ljubavi i razbora, još se zna što je pravi rad a što čaratanija.

Da su današnji „prijatelji puka" u istinu htjeli za puk raditi, a proti tudjincu, oni bi bili ostali vjerni zastavi stranke prava, njezine redove jačali i požrtvovnog rada se prihvatili. Oni ne bi bili odbjegli zastavu svoga naroda i kao u cirkusu razvili krpetinu, pod kojom se galami, mami, obećaje. Napred puče, napred puče, unidji u cirkus političkih komedijaša! Napred puče pod cirkusku zas tavu! Napred u komedijaše!

Ali puk će nviditi kad u cirkus udje, da je sve to obmana, laž i varka. Puk će se ču­vati kao vatre onih, koji mu obećavaju, a ne daju mu nego rieči, i opet rieči i samo rieči.

Naš carinarski ured. Šibenik, 19. lipnja.

Do sad smo u više navrataka bili prisi­ljeni, da pokudimo nehajstvo nadležne financi-jalne vlasti u pogled mjestnog carinarskog ureda. Bili smo tumačem želja ovoga prometnoga pu -čanstva, prikazivali smo potrebe, kojima treba udovoljiti bez ikakve drugotne svrhe, jer i inače nije naš zadatak baviti se stvarima, koje zau­daraju osobnim hirima, rekli smo, što smo mo­rali jedinom namjerom, da izvojštimo i ovome gradu ono, što odnosno carinarskom poslovanju imaju i uživaju druga omanja mjesta u Dal­maciji.

Sasvim tim od svega toga nismo doče­kali ništa, da bi se bilo do danas uvažilo, kao da Šibenik ne spada ovoj pokrajini, kao da za nj ne vriede uslovi, koji u mnogo manjoj mjeri vriede za druge gradove. Ne zavidjamo ovima ni najmanje, pačo rado bilježimo svako pravo pripoznato i najzabitnijem selašcu, ali ne možemo, nit smijemo prepustiti, da se u ovo'm pitanju njekako upravo cinički mimoilazi Šibenik, e sve izgleda, kao da je na financi-jalnom našem Olimpu ovaj grad smatran k6 nevriednim, da mu se dade ouo, što ga ide, ono, što se pita, jer je to i potrebito i oprav­dano.

Kadgod zadjemo u naš carinarski ured, moramo da sažaljivamo ono uredovno osoblje, koje u njemu posluje, jer je tako malobrojno, da jedva odoljeva pustoj sili posala. Činovnici su tu upravo žrtva svoga zvanja budu žrtva samo u Šibeniku, za samo na Šibenik tuže?

Mi smo na nestašicu, na oskudicu činov­ničkog osoblja pri ovom carinarskom uredu više put i oštro pregovorili. Pa kako se to uvažilo?

Da prikriju stvar, da obsjcne i činovnike i obćinstvo, financijalne su vlasti poslale uredu u pomoć po kojeg vježbenika.

A zašto što, da

da

mladiće neis­

kusne, kojima se ne može povjeriti ni koji oz­biljniji uredovni posao, ili ako im ga se baš silom okolnosti mora povjeriti, tada to zadaje i onako težko zaposlenim činovnicima novi trud, novu muku, novi gubitak vremena, jer moraju te mlade, neiskusne činovničiće pouča­vati, upućivati u ono, što im povjeravaju, a onda tu mjesto dobitka vremena, mjesto oblak-šanja rada, nema nego gubitka i otežčavanja.

Ne ćemo zalazit u potankosti , jer bi nam to odnielo mnogo prostora, ali ovo što re­kosmo, već je dostatno, da razumnu čovjeku predoči , kako mora da to slabo ide na našem carinarskom uredu, hvala predpostavljennim fi-cancijaluim vlastima.

A ne možemo svaljivati nipošto krivnju na carinarskog nadzornika. Nama je dapače po izkustvu poznato, da je on čovjek skroz na ovom mjestu, da je on stvoren za ured, za stranke, da on sve moguće čini da ovima u d o ­volji. Al što vriedi i najbolja volja i najveća revnost, kad više vlasti kao navlas podmeću klipove svojim podredjenim, kad baš svojim nehajstvom izazivlju negodovanje i ogorčenje obćinstva, a osobito t rgovačkog življa.

Više smo puta iztakli i zatražili, da bi se i šibenskom carinarskom uredu, jedan put kad je uzdignut na carinaru prvoga reda, priznale i dozvolile sve one atribucije, koje su u p o ­gled razearinarenja pripoznate i dozvoljene dru­gim uredima iste vrsti. Ne. Prolaze mjeseci i mjeseci, prolaze i godine, a šibenski carinarski ured prvoga reda, i ako takav, ostaje jednako izjednačen uredima njemu nižim na očitu štetu svih onih trgovaca, kojima bi takova dozvola doniela korist u razearinarenju, a po tome i u razvitku odnosnog prometa u našem gradu. Nije li sramota, da u Šibeniku za žive biljke, za svilu, za zemljano posudje i druge pred­mete mora naručitelj plaćati četiri, pet puta više carine nego li u drugim mjestima u p o ­krajini, gdje je carinarski ured jednako ured prvoga reda kao u Šibeniku, a sve s nemara, s nehaja, a mogli bi smo već očito reći i radi zla srca prama Šibeniku kod ljudi, koji kod predpostavljenih financijalnih vlasti ne nalaze ni vremena ni pobude čuvstva pravednosti i dužnosti, da to priznadu i dozvole Šibeniku, koji na to već ima neosporno pravo.

Dokle će ovo ovak'o trajati mi ne znamo, ali neka gospoda na kotarskom i na financi-jalnom ravnateljstvu budu uvjerena, da mi ne ćemo skinuti ovo pitanje s našega dnevnoga reda, kao što ne skidamo ni mnoga druga, koja zasjecaju u obću korist, dok god ne bude uvaženo. Nas na to ne goni n i k a k a v p r k o s , kao što rek bi da goni stanovitu g o ­spodu proti Šibeniku, nama je jedino do toga, J a se uslišaju pravedni zahtjevi i da već jed­nom prestane bagatelizovanje grada Šibenika kod upravnih pokrajinskih, a i viših vlasti.

Mislimo, da će nas ovoga puta bit čula visokopotožena gospoda kotarski financijalni rav­natelj Benedetti i financijalni savjetnik te refe­rent Bressan, a ako su oni baš toliko gluhi i driemiii, neka ih prene gospodin vicepresident Hočevar, koji će se sad bit malo umirio, i ko ­jemu će valjda sada preostajati više vremena, da se posveti saniranju tolikih manjkavosti i nereda u području njegove jurisdikcije.

Mi nadalje ne ćemo nipošto ostat ravno­dušni pred ljudima, koji pred ovakim opravdanim zahtjevima, kao što su naši u pogled carinarskog mjestnog ureda, znadu do prigode izvaljivati: „Što taj Šibenik zanoveta, odkad da Šibenik bude toliko uzdignut, je li vriedno Šibeniku*sve to dozvoliti ?" — Ako su oni prama Šibeniku tako slabo, tako prkosno, tako prezirno razpo-loženi, znat ćemo mi to razpoloženje preinačiti ne obzirnim načinom pisanja, kao što je ovaj, što ga još upotrebljavamo, nego načinom, koji će ljuto skosnuti njeke karijatide u našoj finan-cijalnoj upravi. Kad ovako govor imo, znači da ćemo bit u mogućnosti , da to do potrebe i iz­vršimo.

Ne udovodjava se javnim potrebama samim mirnim i olimpskim sjedanjem za uredovnim s to­lovima i zabacivanjem svakog spisa, koji dolazi od podredjenih ureda i koji malo uzrujava oba-

mrle živce, već se javnim potrebama u ustavnoj i prosvjetljenoj državi udovoljava mirnim saslu­šavanjem svakog trjezmenog i razumnog javnog glasa, kao što je uviek pa i u nazočnom slučaju naš, i duševnim izpitivanjem javnih potreba obi­laženjem mjesta, koja pitaju prava i shvaćanjem njihovih potreba.

Tko nema te uslove, neka se ne sudi ni najmanje, ako okraćeni u pravima podignu malko jače svuj prosvjedni glas.

Naš je glas pod ignu t ; počet ćemo da vi­dimo, je li doprao kamo je upravljen. U protiv­nom slučaju izvršit ćemo svoju i u pitanju cari­narskog mjestnog ureda i u drugim pitanjima, koja već potakosmo za dobro Šibenika. Mi ne sustajemo.

Parlamentarne stvari. B e č , 17. lipnja.

V V a h r i n u n d o v a a f e r a . Prekojučer bi zaklju­čena konferenca rektora sveučilišta i drugih viso­kih škola. U istoj bi odlučeno, da će svi rektori izdati na djake proglas u kome će izraziti uvje­renje, da ništa ne prieti slobodi nauke ni slobodi znanosti i da s toga fali temelj za štrajk djaka.

Ova izjava, sudeći po pisanju novina, nije zadovoljila djačtvo, a niti radikalne njemačke za­stupnike. Profesor Wahnnund odrekao se je prava, da kroz tekući semestar što predava.

Sad se radi oko toga, da se ipak nadje izlaz, kako bi djaci napustili štrajk. Izgleda, da će Wahr-mund biti pozvan, da predaje na njemačku uni-verzu u Pragu, i da će se on tom pozivu oda­zvati. Time bi afera po svoj prilici svršila. Medjutim djaci priredjuju jednu demonstraciju za drugom. Jučer su navalili na parlamenat, ali su se na opo­mene nekih zastupnika mirno razišli.

Saziv sabora u Ljubljani. Kranjski je sabor sazvan za dan 19 t. mj. Svrha je ovome zasje­danju, da bude glasovana izborna reforma, na koju sve stranke pristaju. S t o g a saborisanje će trajati, kako se kaže, samo 2 dana jer buduć stranke složne stvar će proći bez debata. Premda je carevinsko vieće na okupu ipak se eto sazivlje i sabor u Kranjskoj. To će reći, da kad je jedna osnova izborne reforme vladi poćudna, ova nalazi lasno načina, da je uzakoniti dade. Tu zborovanje parlamenta nije zaprekom otvorenju sabora. Novine pišu, da parlamenat neće držati sjednice u one dane kad bude na okupu sabor u Ljubljani.

Carevinsko vleće. Vojni odbor prihvatio je zakonsku osnovu o pripomoći, Što se imadu udje­ljivati obiteljim reservista, uz neke preinake. Sad će početi da raspravlja o zakonu za povišenje kontingenta rekruta. Nego u ovom zasjedanju car. vieća neće biti moguće, da budu pretresane i glasovan u plenumu te zakonske osnove.

Zakon o povišenju poreza na rakiju nailazi na mnoge protivštine kod zastupstva, tako da u ovom zasjedanju neće sliediti niti prvo čitanje tog zakona.

HaHo Um pomoći VinsKoj trgotini. u.

Do nazad par godina naša vlada ili nije shvatila ili nije htila da zna, da je ovaj naš vinski produkt , najvažniju našu granu g o s p o ­darstva gotovo zapustila bila, dapače klauzulom sasma uništila.

Dok je vlada gledala samo svoje ciljeve, a ne one naroda u Dalmaciji, mi se nismo podnipošto spravljali, kako da se nesrećom što nas je zadesila okoristimo. Uzdali smo se u ukinuće klauzule, vazda misleći, da će nam svanuti bolji dani, ne računajuć nit najmanje na filokseru.

Pokrajine i narodi oko nas na vrieme su uvidili, da najbolje stoji onaj vinogradar, koji zna prirediti dobro vino, te s toga su uz obnovu loze, osobitu brigu posvetili vinskoj tehnici. Uprav ono što smo mi sasma bili za­pustili.

Tko je u ovu svrhu proputovao Italiju i Francusku, pak Tirolsku, Hrvatsku, Ugarsku itd. biti će se vlastitim očima uvjerio, na kakvom se stepenu nalazi tamo vinska tehnika i viuogra darsko udruženje. Osim ovoga ima i druga, koja je u prilog vinskoj tehnici, a tim i vinskoj tr­govini. U ovim predjelima još danas postoji pravo kmetsko pitanje. Ondje su velikaši vlast-uici prostranih vinograda koji imaju svog oso­bitog konobara i inih izučenih gospodara , a zadaća im je, da onaj prihod što mu kmet donese uprave i vino prirede na način, ' kako hi napravili samo jednu vrstu vina, jedan tip.

Tko se je bavio vinskom trgovinom, taj zna, da tipična vina igraju najveću ulogu. Vlast-nik vina jedan put ponudu učini trgovcu i ta traje za godina i godina, jer on prama ukusu svojih potrošača ima stalno vino i to u tolikoj mjeri, koliko mu treba.

Što mi opažamo kod n a s ? Zadjimo u težačku konobu, zadjimo u

onu posjednika velikog i maloga, naći ćemo, koliko bačava toliko raznih vina. U nijednoj konobi ne možemo naći dvie bačve, koje bi sadržavale istu gradaciju, isti extrakt, istu boju, ukus itd., te kao što je težko naći dvie gu­šterice iste šare, tako je težko kod nas naći dvie bačve, u kojima bi vino bilo podpuno jedno. Doduše naći ćemo kod naših trgovaca, koji prave vina onako kako se njima svidja u njihove spekulativne svrhe i zato na žalost vidimo, da u Trstu, Beču, Pragu, Lavovu, Sa­rajevu, oni otvaraju prodavaonice naših vina, a ono što toče, tek da naliči našem vinu.

Iztaknut ćemo i jedan primjer. Jednom smo imali baš u Dubrovniku da

priredimo večeru jednom prijatelju. Želili smo da bude za večerom „tartara" i „maraškine". Podjosmo u prvi dućan koji drži desertnih vina. Zadovoljni opazimo nadpis na staklenki „Šibenska maraskina", „Šibenski tartar". Radostni kupimo nekoliko staklenica, razumije se uz mastnu cienu. Kad smo ih otvorili, to je bila ne maraskina, ne tartar šibenski, već prosta, da se najblaže izrazimo „smućalina", koja je svemu naličila samo ne našoj „maraškini" ni našem „tartaru". Kao što je u Dubrovniku tako vam je na Rieci, Trstu, Pragu, Lavovu, Beču i drugdje. Isto tako se postupa sa našim bielim i crnim stolnim vinima.

Težko nam je reći, jer nas boli, ali ipak prama o n o j : „na ljutu ranu, ljutu travu", mo­ramo iskreno priznati, da su naši trgovci većim dielom krivi, ako je nastao žalostan zastoj u na­šoj vinskoj trgovini. Da je ova žalostna činje­nica istinita i da oni gledaju puno više na svoj trgovački posao; nego onaj naše vinske trgovine, budi nam d o s t a . to , što su oni za vrieme klauzule kupovali i prodavali pod imenom našeg vina talijansko vino.

Onaj koji je bio pošten propao je na ve ­liko veselje naših domaćih špekulanta, koji su samo po imenu trgovci naših vina, a inače naši najkrvniji dušmam.

Doduše ove su rieči malo težke, ali nek slobodno naši trgovci stave ruke na prsa, pak nek reku u dušu, da li su svi i vazda imali pred očima uz svoj interes, koga kao trgovci moraju imati, i onaj pokrajini i prodaje naših dalmatinskih vina.

Ako su se u nekim mjestima naša vina i/stisla sa tržišta, moramo to zahvaliti u prvom redu našim trgovcima, koji su hotili povadjajuć se za ćifutima od jednom postati bogataši.

Neki sn špekulacijom na štetu naših vina upi a v takovim postali, neki su se upropastili , a drugi tek kubure.

S ovim trpi naša vinska trgovina i to ne malo, jer bi se moglo dogoditi da budemo upućeni na samt lokalni potrošak. A t a d a ?

ima doduše onih, koji g o v o r e : Pak što je, mi ćemo ga piti sami. Dobro je, ali uz koju cienu. Sve što se izvozi, to ga je manje n zemlji, a čim ga je manje, tim mu je bolja ciena. Pak i drugo. Mi pitamo, je li svejedno, da u našu pokrajinu iz prodaje vina udje 30 do 40 milijuna kruna, ili da mi taj novac po trošimo u svojoj kući bezpotrebno.

Jao ti je narodu, koji žive o jednoj po ­l joprivredi , a još jadnije onomu, koji istu bez izvoza potroši u svojoj kući, a sve drugo mora kupovati iz vana, pak i do igle i konca.

Može li se današnje žalostim stanje p o ­pravit i? Može, a kako. kazati ćemo n nared­nom članku.

Danas prije nego završimo, moramo nešto reći o

k u š n j a m a v i n a . Čitamo, da je namjestništvo nakanilo pri-

redjivati kušnje vina. 1 ako kasno, napokon se je maklo. Do sada bile su u našoj zemlji dr­žane tri kušnje vina i to jedna u Splitu, a dvie u Šibeniku. Prvu je bila priredila „Vinarska Udruga" a druge „Kotarska Gospodarska Za­druga" ovog kotara.

Po uspjehu što su ga ove kušnje imale, možemo mirne duše reći, da su one moćno sredstvo, da naš težak upozna mane svojih vina. Zaludu je. Naš vinogradar ne poznaje sam manu svog vina, te treba da mu je drugi odkrije, a zato su uprav jako podesne kušnje vina. One su tu, da odkriju mane pojedinih vina i da upute težaka, kako da ih izpravi Dogadja se, da on sam govori i odkriva mane svoga vina, bez da zna da je to njegovo, što naravno ne smije ni znati.

Želili bi, da se sa kušnjama vina pro-sliedi i da iste budu držane ne samo po gra­dovima, već i varoš ima; želili bi, da je mo­guće u svakoj obćini i to redovito svake godine. Moglo bi nam se prigovoriti radi t roš­kova, što je obično kod nas, ali mi napomi­njemo vladi, da bi isti bio tek hiljadi dio ka­mate od kamata, što je ona najmila od ta­lijanskog vina na našu štetu.

Kušnje su prve pozvane da narod upute u poznavanju mana svom vinu. Kušnje vina će najprije uvjeriti našeg težaka, da vinsko sudje ne smije onako držati, kako ga on danas drži, da se vino mora pretakati, sumporiti , na-doljevati itd., pa će tim mnogo pomoći, te će u nas biti manje kvasine, mufa, uzvara, zau-daranja po sudu itd., a kad bismo ovo postigli, postigli bi smo mnogo. V. B .

Viesti. I j e l o v o . Svečani tjelovski obhod obavljen

j e u četvrtak po najkrasnijem vremenu. Vrućina je bila velika. U obhodu osobi to na povratku k bazilici nije uzdržan red povorke , tako da su k crkvi dolazili ljudi na skupove. Svirale su obje glazbe.

Z a p l j e n a „Prave Pučke S lobode" . Dana^ šnji broj bio nam je zaplienjen. Mi snu. ,„ naše cienjene predplatnike priredili drugo iz danje. Uredništvo.

L i č n a v i e s t . Prispjeli su u Šibenik pred­sjednik c. k. prizivnog sudišta u Zadru gosp , Benedetti i prizivni savjetnik g. Obuljen u zva-nični posjet.

K a k o v i su i kako su uzgojeni njeki pendulovi demokrati vidjelo se najbolje prekjučer pri pro­cesiji božjeg blagdana. U ulici sv. Ivana, kad je obhod tuda prolazio, dva tri njih gledala i držala klobuk ili kapu na glavi. Isto tako i kad je prošao sv. Sakramenat. Ukoreni od jednog preč. kanonika i pozvani, da odkriju glave, ostadoše nepomični, s tadoše se pače smijati i rugati. — Sviet se zgražao. — Sablazan ova prijavljena je političkoj vlasti.

„ U b o ž k o m D o m u " da rovao je Dr. Ante Dulibić K 25 — mjesto da direktno zahvali na ćestitkam, što su mu poslane pr igodom njego­vog imendana. Uprava ,,U. D." vrlom otačbc-nikii najsrdačnije zahvaljuje !

K i n e m a t o g r a f otvoren je svaki dan. O'd četvrtka do sutra prikazuje se novi program, naznačen oglasom poduzeća u našem listu.

R a t n o b r o d o v l j e . Jučer u 6 po podne ušao je ratni brod „Sant Georg" i „Karlo VI." pod zapovjedništvom podmorovodje bar. Kunstia. Noćas poslie vježbanja oko otoka Krapnja i Zlarina ušao je u našu luku .Pe l ikan" pod zapovjedništvom kapetana Henela i 17 torpi-ljarka visokog mora. Brodovlje će se zadržal nekoliko dana.

I z v o z d r v l j a . Danas je odpu tovao iz skladišta Steinbeis za Napulj krcat drvlja, a doveo je sumpor za celulozu, talijanski paro­brod „Dante" . Krca veliki englezki parobrod „Muristan*.

Z a o b ć i n s k e č i n o v n i k e . 1 opuzenskih obćinskih vieće prihvatilo je i odobri lo da se obćinskim činovnicima snize godine službe od 40 na 35 godina i da se promiene pravila glede mirovine i obskrbe njihovih udovica i sirota isto onako, kao i pokrajinske, odnosno državne činovnike.

f M a r a B u l i ć , težakinja i mati tolikih narodu poznatih Bulića, u 73. godini života, nakon duga bolovanja, podnesena kršćanskim sttpijenjem, blago usnu u Gospodinu na 18. o. mj. Pokojnica je bila sprovodjena u Vranjicu na 19. lipnja u 6 sati po podne . Počivala miru! Mužu i sinovima naše žalovanje!

I z b o r i u D a l m a c i j i . Kako se pogovara budući izbori za dalmatinski sabor bit će mjesecu s tudenomu.

P o s v e ć e n j e h r i S ć a n s k e n o v e c r k v e u Dr­nišu obavlja se sut ra svečanim načinom. Jučer je tamo krenuo odavle biskup Milaš, a biskup Jović nalazi se tu već koji dan. Svečanostne su pripreme velike. Danas po podne oko 2 sata krenula je u Drniš kočijama „Šibenska Glazba"

P r i l i k e n a S l h k a p e t a n a k o d a u s t r i j s k o g L l o v d a . Kako smo obavješteni, tjera se uviek sistematično zapostavljanje pomorskih častniica, koji su Hrvati, kod austri jskog Lloyda. Tu nek

i id

s

o. :u u

JOSIP JANKOV1Ć:

ANDRIJA KOVAČ1Ć R u s k i n a m j e s t n l k o t o k a „ B r a č a " .

( 1 7 6 1 . - 1 8 2 0 ) .

(Konac). Usljed sklopljena mira, 8. srpnja 1807., iz-

medju careva Napoleona i Aleksandra, moralo se povući iz Dalmacije rusko brodovlje i izpraz-niti Boku Kotorsku, koja bt izručena Francuzima. General Guillet primi nalog, da zaposjedne Brač. Vrhovni zapovjednik francuzkih četa u Dalmaciji, general Marmont izdade kroz to naredbu, kojom osudjuje sve one, koji su Rusima pri ruci bili i pojpagali im u buni, medju kojim bijaše osudjen i Andrija Kovačić, a istome Guilletu naloženo, da ga pri zaposjednuću Brača dade ustrieliti. Boravio je tada u Splitu stari brački koljenović Vinko Bersatić pl. Salentio, Supetranin, veliki prijatelj Kovačića i dobar znanac Guilleta. Treba znati, da je i general osobno poznavao Kova­čića i rado se njega i njegovih usluga u korist Francuza sjećao, pa došav u razgovor sa Bersa-tićem, obznani ga o primljenome nalogu, žaleći što je primoran da izvrši nad Kovačićem smrtnu osudu. Doznav to Bersatić, prva mu bi briga, kako da obznani svog starog prijatelja Zbog nepogodna vremena nije mogao prevesti se u Milnu, već podje u Omiš, odakle se brodicom preveze u Supetar, a odavle istu noć pješke

ode u Milnu i obavjesti Kovačića što mu se pripravlja. Sreća posluži Kovačića, jer se pri­godno ili nalazio u milnarskoj luci ili kod split­skih vrata krstario ruski ratni brod po zapovjedi istog kneza Baratvnskoga, kojemu se Kovačić obrati i zatraži zaštitu za sebe i obitelj. Zapo­vjednik rado primi njega, ženu mu sa troje djece i tajnika mu nekoga Frušku, rodom iz Selaca na Braču, zvanjem bilježnika, te ih zakloni na svom brodu.

Poš to se taj brod imao sjediniti s ostalim brodovljem u Boki Kotorskoj da zajedno odplove, krene isti dan iz Milne. Putem doznaše, da se u Ercegnovome nalazi Marmont. Po nagovoru ruskog zapovjednika izkrca se Kovačić u Erceg-novom i podje u Marmonta, da ga zaprosi kako bi mu se smilovao i dignuo groznu osudu. Mar­mont mu se izpriča, navodeći, da on ne može tu onako na brzu ruku vrhu toga da odluči, no neka dodje s njime u Kotor, pa će nastojati, da mu po volji učini. Ali se Kovačić nije htio po­uzdati u njegove laskave rieči, jer se pobojao, da ga general vabi u Kotor namjerom, da ga po odlazku ruskog brodovlja tim sigurnije i slo­bodnije dade ustrieliti. Povrati se dakle na ratni brod i izpriča stvar Baratvnskomu, koji mu odobri odluku, pače kad mu Kovačić izrazi bo­jazan, da ga je Marmont mogao još silom pri-držati, odvrati mu: „da je to Marmont učinio, ja bi dao namah bombardirati varoš, sve dok vas ne bi nama izručili".

Nesretni Kovačić nije se prevario, što ne dade posluha sladkim riečima gizdavog Francuza, jer je nakon malo dana doznao, kako mu je francuzka vlada dala zapljeniti čitavo njegovo imanje na Braču. Kovačićevoj braći, sredstvom mnogih prijatelja, uspije ipak dokazati u parnici zametnutoj francuzkoj vladi, kako je njima brat Andrija prodao svoj imetak za 2000 zlatnih du­kata, još i prije neg je odputovao sa Brača, te mu tako sačuvaše imanje.

Kovačiću ne preostade drugo, već se bol­nim srcem ukloniti s ovih žala i otići s ruskim brodovljem u Trst , koji je tada pripadao Au­striji. Kad se pak i ovaj grad god. 1808. našao u opasnosti da ga zaposjednu Francuzi, preseli se Kovačić na Rieku; ali mu i ovdje bijaše malo obstanka, jer se i Rieka g. 1809. nadje u istoj pogibelji. Odluči se dakle konačno : pošalje obi­telj u otačbinu, a on odputova u Petrograd, da tamo kod ruskog cara izprosi kakvu službu.

Ruski car Aleksandar 1. prijazno i Ijubežljivo ga primi, te mu udieli čast dvorjanika u car-skome dvoru, gdje je kroz malo postao uplivan i moćan.

Kad je ono g. 1815. usljed bečkog kon­gresa bila Dalmacija ponovno dodieljena Austriji, uzžeh Kovačić povratit se u otačbinu i u krilo svoje obitelji. Premda mu je car nudjao jednu, a uztreba li do dvie grofije, da ostane uz sami uvjet, da si pridruži i obitelj, ne htjede Kovačić pristati, već zamoli izprosi, da ga car odpusti .

U znak priznanja za vjernu i • e š t e n u službu, obavljenu u korist Rusije, odmjerf mu car Alek­sandar mirovinu od 2000 rubalja i van države; darova mu 400 olandeskih dukata za putne troškove, dade mu kočiju do granice carstva, naredivši svim postajam, da mu se bezplatno izmjene konji. Ruski ministar izvanjskih posala preporuči ga pak poklisaru u Beču grofu Sta-ckelbergu, da ga lično predstavi austrijskome ministru knezu Klementu Metterniku i od njega poluči ne samo osobnu obranu Kovačića, nego i zamoli za pristojnu službu, nadajuć se, da će uzet u obzir okolnost, š to je dao p rednos t Au­striji, kad je odklonio sve pogodnos t i , koje mu je ruski car nudjao, hotivši bezuvjetno povratiti se u otačbinu. Stigavši u Beč, primi ga svemo­gući Metternik treći dan u svečanu audienci ju; izrazi mu svoje zadovoljstvo za izkazanu privr­ženost i odanost spram austrijskom žezlu i obeća mu svoju zaštitu. Malo dana poslie toga dodje Kovačić u Zadar, gdje je našao u javnoj službi mnogo svojih starih prijatelja i znanaca, koji ga rado vidiše i pozdraviše, izmedju kojih i upravitelja policije Han (?).

Ovaj ga pozove u svoj stan i tu mu ~ Kovačić izjadi i izpriča sve svoje doživljaje, te mu konačno izrazi i nadu, kako će od austrijske vlade dobiti jednu javnu za njega doličnu i pri­stojnu službu. „Uzalud ti, prijo, nada, uzalud ti t rud", odvrati mu Han, „treba da znaš, da sam dobio nalog, po kojemu moram svako petnaest

li i

davno promaknut je n. pr. jedan zapovjednik Talijanac, kojim je jedan Lloydov parobrod pomnu.. , docira je drugi, jer je Hrvat, zapo-stavljui u promaknuću samo za to, što je pa­robrod j td .no Kažu najviš< Mayer / apov

njem malk

ti, neke

ape Ovato li Inv

parobi iti, a u sin

je ne

P f

Lloyda

bez ikakovih posljedica, »» kraj u Ercegnovomu.

im, da ovoj vrati protekcije kumuje veliki Talijan Lloydov viši nadzornik Obavješteni smo suviše, da je glavno jniŠtvo novog Lloydova parobroda ,,Ba itsch" povjereno tršćaninu Talijanu Da fkoji ne zna ni slova hrvatski, a tako I se, da je za drugi brzi uovi Lloydov 1 „Hohenlohe" opredieljen drugi Tali-btan Tonel lo, koji hrvatski ne pozna

vo postupanje očituje zgoljnu mržnju tskom pučanstvu Dalmacije, kojemu idi dolaze i s kojim kapetani moraju

je pokudno , kad se zna, /rstnih pomorskih sila,

.irti Od hrvatskog pučanstva. Zašto. Prilikama na financijalnom ravna-

moglo bi se staviti više pitanja. U po-'ni su razna mjesta ureda očevidnosti ne-unjeua a ured l.a okružja Šibenika nije

oren. Zašto ?

Poš tarsk i ured u Krapnjn utvara se po ­kora idućeg mjeseca srpnja. Krapljani se tome * iju harni zauzimanju zastupnika D r Dulibića

i postignuće tog ureda. O b u s t a v l j e n a p r e d a v a n j a na z a g r e b a č -s v e u č i l i š t u t Kako nam javljaju, profeso-

a je ipak dosadilo predavati praznim dvo-ama, pak su na sjednici — u „dogovoru" s

t ? — zaključili, da se danas obustave anja. To je ujedno i zaključak semestra,

ji je najkraći, kakvoga nema ni na jednoj verzi na pet kontinenata. Trajao je ravnih deset i pet d a n a !

Obćenlt i Štrajk u Spl i tu . Poslodavci raznih ka odkazati će danas svim radnicima svoj

Do 2000 radnika ostat će bez posla. Kad zidari počeli štrajkovati onda se je ostalo ničtvo dogovori lo, da će i ono štrajkovati

zidari zadobiju svoje tražbine. Nu sad p o -davci odkazuju sami radnicima, dokle god se

ne vrate. Sve je to samo na štetu grada. Marvinski pazar . Od jučer uzpostavljen

na Perkoviću sedmični marvinski pazar. O b -"je se svakog petka. Tim je udovoljeno dav-

potrebi seljama Prković-Slivna, kojima je žena prilika da kod željezničke štacije dogone je blagt. i lakše ^a prodadu.

P r e r a d o v i ć e v rukopis . Družbi „Braće hrv. Zmaja" poklonio je fregatski kapetan g. Dušan Preradović, sin pjesnika Petra Prerado-vića, rukopis pjesnikove „Ode Bogu", koju će družba pohranitii u gradskom muzeju.

Novi p a r o b r o d „Dalmat ie" . P a r o b r o d a r ­ski, družtvo „Dalmatia" kupila je u Genovi prekrasni „yacht" Antonietta, koji je prekrstila imenom njegovog prijašnjeg vlastnika, t a I i j a n s k o g novinara „ T a r t a r in" . „Tartarin" nosi nešto 180 tona, dug je 38, a Širok 6*10 met. Putuje brzinom od 12 uzala na sat. Gospoda upravitelji „Dalmatie" ne znaju sigurno za ni­

no hrvatsko ime, nit im to u obće pada na et. Prije će okrstit svoje parobrode bud

m bedastim imenom, nego bi imenom hr-" im. Dakako, uza sve to, „Dalmatia" ostaje

m a ć e družtvo! Zast . Spinčić za Istru. U sjednici car.

razpravi o proračunu od subote

a izvjestiti o tvome ponašanju, o svakom me koraku u otačbini, jer su te opisali, da gorljiv rusofil i pogibeljan panslavista !" „Mene, vjernog i zakletog austrijskog sudca,

ji sam se evo skoro odrekao svih časti i obnosti, Što mi ih je ruski car d a v a o ! ? " , od-ti Kovačić. — „Tako je moj dragoviču", reče

venik, „moramo se oba tome nalogu po-a ja kao tvoj davni prijatelj ne mogu ino ljetovati, da budeS Što više pametan i

rezan". Razočaran u zadnjoj svojoj nadi, bolnim i

tuženim srcern^ povrati se Kovačić u Pučišće, je je u krilu svoje obitelji, ljubljen i čašćen

svojih sumješćan, koji mu povjeriše prve estne Časti, živio skromno i zadovoljno po-ednje dane svoga života.

Umre u rodnome PučiŠću na 23. prosinca ~0. Sjajnome sprovodu saučestvovahu pred-vnici Čitavog otoka, da vrlome i dičnome d o -

orodcu izka/u zadnju dužnu počast, usprkos utoj zimi koja je te godine vladala, nepro-driim putovima i božičnim blagdanima.*)

U S u p e t r u , na 29. svibnja 1908,

11-meljein o v e raduje hila je već inom narodna ani p o p u n i o sa najpoznatijim historičnini

iznio je zast. Spinčić sve tegobe Istrana, a na­ročito je prosvjedovao, što se Istra zapostavlja u ekonomskom, kulturnom i političkom pogledu.

P o r a s t ž l te l j s tva u Hrvatskoj . Prema statističkom izkazu za mjesec veljaču uzpore-divši broj poroda sa brojem pomora, ukazuje se naravni porast žiteljstva sa 1803 duše. Taj naravni porast žiteljstva iznosi na ladanju (u kotarima) 1806 duša, a u gradovima 3 duše.

Za žrtve R a u c h o v e tiranije odpremio je g. Pave Kovačev na g. Roka Bradanovića, veletržca u Pragu, K 206*—, sakupljenih kod nekih rodoljuba u Šibeniku.

Kraljev dar S t r o s s m a v e r o v o j galerij i s l ika . Kralj je darovao 6000 kruna u tu svrhu, da se uzmognu nabaviti neke umjetnine, koje su izložene u jugoslavenskoj umjetničkoj izložbi saveza „Lade" . Za tu su svotu nabavljene ove umjetnine ; U bugarskom odielu : Vješin „Po­lazak u lov", Željeskov „Djevojče", Mihov „Dunav" i Mtitaffov „Kaja-ćuprija". U srbskom udjelu : Murat „Zamišljena". U slovenskom odjelu : Vesel „Stari Gorenac" i Henrietta Šantel „Pralja". U hrvatskom odjelu: Bužan „Mjesečina". Frangeš „Pranje", Iveković „Cviet pozlaćeni" i Šenoa „lz Kraljevice". — Ujedno je kralj odredio, da se te umjetnine daruju „odjelu modernih umjetnika akademijske Stros-smaverove galerije".

P o r e z n a pov i š i ca na žes tu . Dne 10. o. mj. bio je u carevinskom vieću u Beču i u hrvatsko-madjarskom saboru u Budimpešti pred­ložen zakonski nacrt za poreznu povišicu na žestu. Porez na kontingentiranu žestu u Au­striji biti će povišen na K 50, a u Hrvatskoj i Ugarskoj za K 40, tako da će u obima dr­žavnim polovicama sada iznositi porez K 140. Za nekontingentiranu žestu umnožit će se do ­sadašnji prirez za K 20, tako, da će porez iz­nositi K 164 per q. U Austriji, kako je već poznato, pridjeljuje se platežni dio poreza na žestu pokrajinama.

Saz iv č e š k o g s a b o r a . Po viestima čeških novina sazvan je češki sabor, da se konstituira za 15. srpnja tek. god.

T r š ć a n s k a i zborna reforma. Tršćanski sabor sastao se je jučer, da pretrese novu iz­bornu reformu. Prihvat osnove osiguran je naj­novijim stranačkim kompromisom. Nove p ro ­mjene, koje su nastale, u prvom su redu razdiobe kotara. Do sada je trajala perioda sabora tri godine ; po novoj osnovi produljena je na četiri godine.

Razgovor opuzenskih demokrata pod P l a t a n o m .

Klajo, Sanchopancia, Populo I Brbosalo.

K l a j o : A, Miško, jesi li čitao „Hrvatsku Rieč"?

S a n c h o p a n c i a : Kazali su mi je u Met-kovićim, pa sam je stavio u džep za domaći arhiv; znaš što je, ono je s ramota!

B r b o s a l o : Čeljadi moja, je sramota, ali neznam komu.

P o p u l o : Eto na, kakav si ti demokrat ; ližeš li ti oltare — to je dosta. Pravi demokrat se ne smije bojati ni Boga ni gjavla.

K l a j o : Pusti ga neka ide u crkvu, nek se izpovida; samo neka je s nama, proti pop ima ; za sve ostalo je lako; ti ne znaš što je politika!

S a n c h o p a n c i a : Znaš što je, imaš raz­log : proti popima, oni gladinci! Da nije njih, znaš što je, ja bih bio još načelnik. (Suze mu orosile oči).

K l a j o : I opet ćeš, ako Bog da (namigiva Andriji).

S a n c h o n p a n c i a : Znaš što je, za one je meni lako, ali razglasivat po novinam, da ja mastim b radu ; a najfinija mušterija ne bi mogla razpoznati. Ne ću im nikad oprostiti."

K l a j o i P o p u l o : (Smiju se izpod br­kova).

B r b o s a l o : To je svak znao. Ta udovice i druge službenice po svemu mistu govore, da najčistiji kušin, čim ti jednu noć spavaš, postane crn i crljen od tvoje manteke.

P o p u l o : O čemu govor i te! Oni kažu meni, da sam ja laživac, ma ti si, moj Klajo, ne samo laživac, već i dvojstruk. Kad si s Miškom, govoriš, da ćemo njega za načelnika, a kad njega nema, govoriš za se. Ovo ti ne poručujem.

S a n c h o p a n c i a : Znaš što je, ni Boga nego ja.

K l a j o : Che discorsi, oli on, oli ja, to je sve j e d n o ; valja svitu govorit, kako znadeš da ćeš ga bolje privući u našu stranku, i kako znadeš da je komu dfažje, a i tako u Opuzenu na prste se možemo izbrojit; a kad bismo nosili Miška, izgubili smo odma ovde našega Andriju prvoga*; Vidu drugoga, a misliš da ti je i Pajo siguran ; pa koliko nas onda ostaje ?

P o p u l o : Za Paju ja jamčim, on je u mojim klištim.

B r b o s a l o : I ja ne bih bio s vama, već za inad, što 6u vam drugi put kazati.

S a n c h o p a n c i a : Znaš što je, ja znadem za Što.

B r b o s a l o : Pa taman, neka znadeš ; ali moj Dane nismo mi tako govorili, već, milosna ga budi, tebe za načelnika, mi smo ugovorili; isto ti ne možeš nikada zaboraviti onu zemlju, što li o d e pokojnemu didu za 300 pleta, a sada go­voriš, ili ja ili on načelnik: svejedno; u brk ti velju, t o ' j e dvoličnost.

K l a j o : (namigiva Andriji). P o p u l o : J e ! J e ! A za što je Dane prevr-

nio kabanicu ? Jer mu s popima nije išao kolač na ruku; prišao je pak u našu stranku za Mišku skrojit kaput, pa postati on načelnikom; jok! jok! kakov je bio prije, takov je i danas.

S a n c h o p a n c i a : Znaš što je, ovde smo da se razttmimo, što da odgovorimo „Hrvatskoj Riječi*, o ostavimo ostale ćakule, imamo vremena i drugi put.

K l a j o : Valja meni lomit pamet za odgo­vorit lažima i uvridama!

P o p u I o (poruglj ivo): Ako budu znali čitat, k6 ti kad natakneš zlatne naočale. (Pa ozbiljno): Dakako nego uvridama i lažima?

K l a j o : Uviek znam čitati bolje nego t i ; a od pisanja i ne govorimo. Ta nije meni Smodlaka pisao, ko tebi, da mu dojdem ka­zati ustmeno, jer da ti pismo nitko ne razumi.

P o p u l o : Tko te zna u rodu i plemenu k o j a ?

K l a j o : Bit ću ja ili ti, kad si pisao Andriji Domiču, nazvao našu stranku naprdnu, mjesto naprednu ? a eno ti pop kaziva po mistu, kako si lipo znao podpisat tvoje zlatno ime na pozivu za našu skupštinu.

S a n c h o p a n c i a : Znaš što je, dosta je vaših prepiraka, nego ti Danko, u tebe ima pameti, odgovori na onaj dopis.

B r b o s a l o : Čeljadi moja, pamet u glavu; u laži su kratke noge. Za što ne pisati istinu kao i o n i ?

S v i : Beno! Valja nami lagati, i oni da su laž pisali.

B r b o s a l o : Kako ćeš reći da lažu, kad svaki znade, da je is t ina?

P o p u l o : Da se lažima davi, mene bi davno nestalo.

K l a j o : Nemojmo ovde govoriti, jer na­rod prolazi; nije lipo da nas čuju. Najbolje ajdemo u Miška u kuću.

S a n c h o p a n c i a : Znaš što je, u mene nikako!

K l a j o : Ta nije ti mlada neva d o m a ; a stari jauče od ušiju ko ubodenjak, pa ne bi solnica lavurala u glavu ko nazad godina, j B r b o s a l o : Ja u njega nikako 1

K l a j o : A mi ostanimo ovdi, samo pod glas govorimo.

P o p u l o : T a m a n ! K l a j o : Koji je vrag kazao u Metkovićim

kako smo mi varali BjeliŠa iz Kremene? S a n c h o p a n c i a : Znaš što je, bit će

on isti, živina se opila, pa raztrubio po Met-'kovićim.

B r b o s a l o : Bit će sigurno fratar pisao. S a n c h o p a n c i a : Znaš što je, jednom

ugovorimo, što da odgovorimo. P o p u l o : Najbolje njih izlemat. K l a j o : Ja sam im kazao, da sprave

jjedja. P o p u l o : Neka znadu, da sam ja sin

pokojnog Andrije. B r b o s a l o : Remetli mu bi lo! I tvoj ga

idid Pajo uviek hvali. Kaže, da onakog kršća­nina nikad u mistu. K l a j o : Tko ga ne zna, može se po

i tebi vladat. P o p u l o : Ja bih njima reka : da su se

naždrli tudje muke. B r b o s a l o : Tikva in paćika! Nemojte,

jer sam ja čuo na Krize, da ti je stari did Pajo prišio pred dućanom nekakve Ćopine i Domine kumpire, pa opet nekakva likareva gudica, nekakva drva Kugina i Vlahovića; pa o p e t sluga Klusurić, meštar Božić, i što ti ga se ja znadem; ako oni dočuju, opisat će sve po tanko ; ostavite se ćorava posla.

P o p u l o : Pisali su i o „Slobodinu" p o ­vjereniku, a našem odborniku Špiru Bebiću što

je pričolio rodjaka i oblizao 4 godine Istrije pa što su mu naudili.

B r b o s a l o : Ništa! Niš ta! Zna ga on kako mu j e ; ali su samo zaboravili kazati, da mu je branitelj bio Smodlaka, i za dan raz-prave uzeo mu 1400 kruna.

P o p u l o : Pa nije ni vele ; ubiti rodjaka i 4 godine slipića; da nije bilo Smodlake, bi i 4 i pol.

S a n c h o p a n c i a : Znaš što je, bolje da je uzeo branitelja, kojega sam ja govorio.

B r b o s a l o : Nemojmo se, braćo, čuti. Ako tko čuje, pa javi Sirovici, dobro će ti opisat demokrate po Neretvi.

K l a j o : Oparit ću ja i njega u „Slobodi", pa će ga proći volja primati dopise iz Opuzena.

S a n c h o p a n c i a : Znaš što je. Tko je mogao pisati ono iz O p u z e n a ?

K l a j o : Našnjuvao sam ja. Kazala su mi djeca, da je Tadija nosao nekakvo pismo Kuzmaniću i š njime se dogovarao. On je, da mi Bog govor i !

S a n c h o p a n c i j a : Znaš što je. Tadi ja! Oni O n ! Ja mu dao kruh u ruke i stipendiju, a on meni, da mažem bradu.

B r b o s a l o : Muči bolan. Dobro kad nije kazao, da mastiš i kosu Pak, ako ćemo po duši, nisi mu dao nego 200 forinta, pa i to nisi svoga, nego obćinskoga, a nisi mu ih dao ti, nego obćinsko vieće; a reci p r a v o : nisi mu ih dao za njega pomoći, već za oteti ih starome Ančiću, koji ti je crniji od Šejtana.

S a n c h o p a n c i a : Znaš što je, za što jesam da jesam; ali sam mu ih dao ja, jer sam ja bio načelnik.

B r b o s a l o (uzimlje ramenima): Čeljadi moja, ne Tadi ju; naš je Opuzenac, a opet bi mu se did Andrija naljutio, da mu stavljamo zeta u l is tove; nego udri na pope i fratre.

S a n c h o n p a c i a : Znaš što je, Andriju ću ja lako umirit; on meni svaku učini. Voli on meni nego zetu.

K l a j o : Ne boj s e ! Ja ću ošinut u redu i njega i popa i svu družinu.

P o p u l o : Valja p o p a ; jer ako nije što protiva popu, ne će ti Smodlaka lako tiskat, a samo omari kakva popa, tiskat će ti što god hoćeš.

S a n c h o n p a c i a : Ja bi, Populo, bio od tvoje, da ih se izdeveta.

K l a j o : Zapritit ćemo im; ali izvest nije to danas lasno; prošla su ona vremena kad su se za dva bakalara razkrivale tudje kupe.

S a n c h o n p a c i a : Kakve kupe, kakve k u p e ?

B r b o s a l o : To ne možeš dlanom sa-krit, jer eno Jerke i Bufala živih.

P o p u l o : Reci ti njima, kako sam ti ja kazao, da su lupeži, lopovi, Boga im. . .

B r b o s a l o : Ne psuj, živino. P o p u l o : E h ! sveta d u š o ! Ajde u bra­

time, pa se izpovidaj. Nisam se izpovidio od -kad sam ženu doveo, pak sam deblji i zdra­viji od tebe.

B r b o s a l o : A isto ne vidiš prst božji; rado bi se je ti sad izpriprostio, ali neda onaj gore.

S a n c h o p a c i a : Znaš što je. Bacite vraga i ćakule. Kaži ti Dane, kako ćemo to odgovorit.

K l a j o : Pusti ti mene mislit. Malo ih iz-grdit, malo zapriti, pa će oni doć ko janjci.

B r b o s a l o : Eto, ljudi moji, činite kako znate, mene pecaju komari, ja idem doma.

S a n c h o p a c i a : Znaš što je. Čekaj, za­jedno ćemo.

B r b o s a l o : Ja s tobom ne ću. Dobra noć svima.

K l a j o : Opet ćemo se viditi i porazgo-voriti. Dobra noć.

P o p u l o : Dakako. Dobra noć. S a n c h o p a c i a : Znaš šta je. Dobra n o ć ;

ali znaš šta je, mene za načelnika.

D o č a s a kad nam je list m o r a o u stroj , n i smo primili n i k a k o v e brzojavke .

Hrvatska tiskara (Dr. Krstelj i dr.) Vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Josip Drezga.

VJEČNI KROV „UINARKA" Josip Lovrić pok. Nikole •E KNIN. -

P R V A

DALMATINSKA TVORNICA CIMENT-PLČOA, CRIEPA, CI­GLE, STUPOVA OD ARMIRA­NOG BETONA ZA OGRADE I VINOGRADE, KAO ŠTO I SVIH OSTALIH PROIZVODA OD CE­MENTA, BETONA I ARMIRA-

NOG BETONA

P T » PODRUŽNICA HRVATSKE VJERES I JSKE BANKE - Š I J E N I K . * W

B A N K O V N I O D J E L prima uložke na knjižice u konto korentu u ček prometu; eskomp-tuje mjenice, financira trgovačke p o s l o v e , obavlja inkaso, pohra­njuje i upravlja vriednine. Devize se preuzimlju najkulantnije. Izplate na svim mjestima tu i inozemstva obavljaju e brzo i uz povoljne

iVjei

D i o n i č k a g l a v n i c a K . 1 . 0 0 0 . 0 0 0

Pričuvna zaklada 1 0 0 . 0 0 0

Centra/ka Dubrovnik - - -

- - Podružnica u Splitu i Zadru.

zaciju kotarima, općinama, i jav

0 R r ^ i Q M J E N J A Č N I C A

! i prodaje državne [

lute, kupi

obročno c

proti gubi

pira bezpi

je. Osjegmanje

Ždriehanj.i Re-

»vćenjtr kupo i;i

% 0

Z A L A G A O N I C A

'aloge,

drago

4x $ Batua (otnmerciale Triejtina #

p r i m a ;

Uloške u krunam uz uložničke Listove; s a odkazom o d 5 dana uz 2 S / +

0 , , » 15 . . 3 %

30 „ „ 4 ' / 4 % *zke u zlatnini Napoieonima ili u engl, funtim.

(šterlinum) uz uložničke Listove. sa (idka/om od 15 dana uz 2 " , , ,

30 „ „ 2 ' , V 3 m j e s . „ 3Ü/Ö

NB. Za uložne listove sada u toku, nov K ä m a t n i k ulazi u kriepost 15.og Novembra i lO.og Decembra o. g . ; i z d a j e blagajničke doznačmee na donosioca sa škadencom od l mjeseca uz k a m a t n j a k od 1 '/•.<%•

Banko-Žiro i Tekući račun. Valuta od dana uloženja, uz kamatnjak koji će se ustanoviti; ohavljn inkasso mjestnih računa, mjenica glase-čih na Trst, Beč, Budimpeštu, 1 Prag i druge glav­ne gradove Monarhije, te plaća domicile svojih korent is ta bez ikakvog troška.

izdaje uložne knjižice na štednju uz dobit Odj3 Va °/n

Otvara tekuće račune u raznim vriednotama. Inkassi: Obavlja utjerivanje mjenica na sva mje­sta Inostranstva, odrezaka i izžriebanih vriednost-nih papira uz umjerene u v j e t e .

Izdaje svojim korentistima doznačnice na Beč, Aussig, Bielitz, Brno, Budimpeštu, Carlsbad, Cervignano, Cormons , Ccrnovicu, Eger, Riekn, Friedek, Gablonz, Goricu, Graz, Innsbruck, Kla­genfurt, Lavov, Linz, Olomuc, Pilsen, Polu, Prag, Prossnitz, ' Dubrovnik, Solnograd (Salzgburg), palit, Peplitz, T r o p p a u , Warnsdorf, Bučko-Novo-mjesto i druge gradove Monarhije bez ikakvog troška, a na Inozemstvo po najboljem dnevnom tečaju.

Izdaje Kreditne listove na sva mjesta Monar­hije i Inozemstva.

•Bavi se kupnjom uz tovar ne dokuimnte u Novi Jork, London, Pariz, Hamburg, itd. itd. uz umjereni kamatnjak.

Daje predujme na vriednostne papire, robu, yprrants l t&varne dokumente uz uvjete, koje će

K N J I Ž A K A i P A P I H N I C A

I V A N A G R I M A N I - A G l o v i i n «• l i o « > ! * > I 1 > > K I V I K - G l a v n o u l t o a

preporuća svoj veliki izbor lieplli HRVATSKIH, TALIJANSKIH, NJEMAČKIH ! FRANCD7.KIH

KNJIGA, romana, slovnica, rječnika,

onda p i s a l o sprava, trgovačkih knjiga, uredovnog papira

elegantnih listova r ; pisma, razglednica i t. d.

Prima pretplate na sve

nz originalnu cienu sa tafinim i brzim dostavljanjem u kuću Velika zaliha svakovrstnib

t ( » | > l o i i i j e r t i , z v v i e k e r - n « o t M > I M

od najbolje vrsti i leća u svim gradacijama. VANJSKE NAKUĆBE OBAVLJA KRETOM POŠTE.

P r e d u z l m l j e i iarućbe""'Svako-v r s t n l h p e č a t a o d k a u t s e h u c k a

*

S k l a d i š t e f o t o g r a f s k i h a p a r a t a i s v i h n u z g r e d n i h p o t r e b š t i n a .

ŠIRITE - „HRVATSKU RIEC"!

Vinuo jVtajđiC

„SING1

valjni mlin u K R A N J U

Cr-

prolzvadja najhol.e vrsti pšenič­nog brašna i brašna za krmad

uz najniže ciene. •• • • •• Najveća produktivnost • - - •

Brza poslužba.

Izravni zastnpatelji za Dalmaciju i Bosnn-HercegoTinu, izuzev Sarajevo i Boku Kotorsku: Babić & Klein

Zadar. Zastupatelj za Boku Kotorsku: Ra

doslav G. Žutkić, Kotor. Zastupatelj za okružje Puli: Lacko

Križ, Pulj. Zastupatelj za okružje Trst: Aleks. Rupnich i dr., T r s t Via Sduero

nouvo Driij 11. 5 2 - 5 m .

P r o d a j e m o p r v e v r s t i

engleske modre GALICE garantirane

/iti. • skladišta Ko Daje jamčevinu za carine

u ja (Con t in ings -Lage r ) . Preuzimlje u pohranu i upravljanje:

U sobi sigurnosti, koja pruža najveću garan­ciju proti kojoj mu drago pogibelji provale i va­tre i kojoj je posvećen osobiti nadzor sa strane bankovnih organa, primaju se u poliranu vriedno-stni papiri, zlato, srebro i dragocienosti, uz povolj­ne uvjete, te SE na zahtjev preuzima i upravlja­nje istih.

Osja;unije vriednote proti gubitcim žrieban/a

Banca Commercialc T r U s t i t i a .

i 3 p o 2 7 n o v č i ć a k i l o g r a m

Razne vrsti sumpora u različite vreće i veličine uz najpovoljnije ciene,

3 c j

preporučuju se

Grublšić-Ressel i Bakašun

C R O A T I A

CENTRALA

O S I G U R A V A J U Ć A Z A D R U G A U Z A G R E B U . UTEMELJENA GODINE 1884.

Z a p i ) , Zrinjsii trg, Berislayićeva ulica br. i • I (ILAVNA ZASTUPSTVA: Osiek, Sarajevo, Snijet

Ova zadruga stoji pod okriljem i nadzorom Trst.

udovnlna i odgojnina sa i bez

glavnice bez liečničke pregledbe.

obćine s lobodnog i kr. glavnoga grada Zagreba', te' prima uz'povoljne uvjete sliedeće vrsti osiguranja:

I. Na ljudski ž i v o t : 1. a) osiguranja glavnica za slučaj doživljaja i smrt i ;

b) osiguranje miraza; c) osiguranja životnih renta.

2 . Osiguranja mirovina, nemoćfilna, | * T # , liečničke pregledbe.

3; P u č k a o s i g u r a n j a na male II. Protiv §tete od požara : 1. O s i g u r a n j a z a d r u g a (kuća, gospodarskih zgrada, tvornica). 2. O s i g u r a n j a p o k r e t n i n a (pokućstva, dućanske robe, gospo ­

darskih strojeva, blaga i t. d.).

3. O s i g u r a n j a p o l j s k i h p l o d i n a (žita, siena i t. d.). III. Os iguranja s taklen ih p l o č a protiv raz lupanja .

Zadružna imovrha u svim odjelima iznosi : K 1,410.8^6.28 Od toga jamčevne zaklade; K 1,000.000.00 Godišnji prihod premije s pristojbama p r e k o : K 820.000.(K) lzplačene odš t e t e : . K 2,619.582.36

Z a ' p a l m a c i i t t pobliz« obaVUsti d a j e : ClaVno p o V j m u i e t V o i fladzorniflVo „ ( r o a t i a r 5ptj«tt». Poslovnica u 5 p l ) « t » , ulica Po 5ud b r . 356. - -

g r PUTN1C1 PRIMAJU S E UZ POVOLJNE UVJETE. ~ * B

2 i

H r v a t s k a T j s k a r a Š I B E N I K .

Izradjuje svakovrstne radnje, kao: Knjige i brošure, sve vrsti tiskanica za obćinske, župne i druge urede, seoske blagajne, odvjetnike, trgovce itd. te moderne posjetnice, zaručne i vjenčane objave,

pozive na zabavu, plesne redove itd. Drži u zalihi sve vrsti obćinskih, župnih i drugih

raznih tiskanica.

Solidna izradba. . Umjerene ciene.

B * T a r v t « 5 V » « 3 o b a v l j a j u s e b r » o 1 t o f i n o p o s j « l i t j « - w i .

St

P RA VA GUMA

za navrčanje amer ikansk ih loza

dobiva se u drogariji

V i n k a V u č i ć a

j a m č i s e za najbolju

vrst robe .

Prodaja pravog sumpora Extra i Engleske modre

galice.

U E K K H S 5 S K K I K

JADRANSKA BANKA U TRSTU Bankovne prostori je u ulici Cassa di risparmio, Br.

1 Vlastita zgrada

Obavlja sve bankovne i mjenične poslove-eskomptuje mjenice, daje predujmove na vried­nostne papire, kao i n;i r o b " ležeću u javnim skladištima,

K u p u j e 1 p r o d a j e v r i e d n o s t n e papire, . svake vrsti, devize, inozemni zlatni i srebrni novac, te banknote i unovčuje kupovne i izždriebane pa-pire^ uz najpovoljnije uvjete.

Izd je doznake na sva glavnija tržišta monarhije i inozemstva, te otvara vjeresije uz izprave (dokumnte) ukrcavanja.

Prhtia novac na štedioniČke knjižice u te­kući i giro račun.

Obavlja sve burzovne naloge najbrže najsavjestnije uz vrlo umjerene uvjete.

Posreduje i konvertira hipoteke kod prvih liipotekarnlh zavoda uz najniže uvjete.

n r u i n n n n o i j o a u u u u u a o