Ružica Cindori

STAKLENI ZAGRLJAJI(pjesme izabrala Ana Horvat)

Nevenka Macolić: ROGONJA NA ŠIPKU

Ružica Cindori / STAKLENI ZAGRLJAJI

HRVATSKA LJUBAVNA LIRIKA u izboru Ane Horvat

nakladnikVERGL

za nakladnikaZvonko Novosel

urednicaAna Horvat

2009.

Ružica Cindori

STAKLENI ZAGRLJAJI(pjesme izabrala Ana Horvat)

Nevenka Macolić: ROGONJA NA ŠIPKU

�

LJUBAV, UKRATKO

Samo si trenutak, neupamtiv okus jagode zdrobljene jezikom, davnog proljeća. Samo si trava, vreli vjetar u krošnji jasike, puteljak kojim gazim čeznući usamljenost.

�

IMPRESIJA JEDNOG PORTRETA

Ti prolaziš poput sna i vode, poput ptica što plove u plavim njedrima neba, sutonska tlapnjo i mijeno mjesečeva! (Uštap tvoga lika sve obzore zasjenjuje.) Iz usta su mi isprane sve riječi i okom te ljubim slušajući tvoj dah što sliči na zvuk spuštanja trepavica. Sada i zauvijek voljeti tvoje deblo, uvijek budno, miris tvoj od mošusa sazdan, dok plamen raspaljuješ i gasiš u dubinama moga mora.

�

ne očekuj od mene ništa ništa neću izustiti možemo tako sjediti do prekosutra bit će subota i ja ću zaključati vrata poslije tri prolazit će vlakovi osluškivat ćemo sirene netko će negdje ploviti južnim morima ploviti netko će negdje ljubiti iza zaključanih vrata i neće ništa izustiti ali će govoriti blagošću svojih kretnji no što će to značiti za nas već spljoštene ispod šutnje već odijeljene nemogućnošću kretnje i ti ćeš zaboraviti što si htio pitati da si htio obične stvari vino u čaši šetnje prezrelim poljima da si htio razmjenjivati misli noću sanjati nečije tijelo tamo iza zaključanih vrata tvoje će oči odjednom biti stare glomazne trome zjenice ukočene od neutažena htijenja

***

10

ZAGRLJAJ

Tu si, blizu. Jelenji rogovi mi za leđima. Otrovane valove zabunom tumačim kao čežnju. Ni ljubicu ne možeš pokloniti bez koprive, svaki osmijeh zapeče. Livadu si posadio na grudima, no to te nije pripitomilo. Previše se snage troši na staklene zagrljaje, kasnije još preispitujemo bijele džepove što ih je tišina pribola uz kožu.

11

već se od mene udaljavaš poput brzice odijeljene od izvora ali još povezane s njim samim tokom brzinom odmicanja a to je udaljavanje prozračno poput sumraka i podjednako neshvatljivo jer stvari koje si doticao još čuvaju tvoju toplinu prisnost tvog tijela pa im se približavam i to je kao da te još ćutim iako već ispunjenog daljinom nepoznatim prostorom što te sada obgrljuje umjesto mojih ruku iako već ispunjenog mirisima drugog podneblja i znam da više nema trga na kojem bismo se mogli susresti nema ulice kojom bismo mogli šetati zajedno dok se noć strmoglavljuje ispred i iza nas i huči poput mora razdraženog burom jer bez tebe ja sam samo raspolovljena naranča koju i usne mogu raniti

***

12

RASTANAK

Mogli smo zajedno dozvati vjetar koji se pokušao sakriti u čašu. Čula bi nas polja i osula se cvjetovima. Ti bi razgovarao s vidrom, ja s češljugarima. Mogla sam ti barem reći: ne bojim se proljeća! Neće me pojesti zelenilo! No iz očiju nikako da ti iščezne mrak. Plašila su te stara, nepomična stabla. Ni kaput nisi raskopčao. Ni osvrnuo se nisi.

13

još me ponekad pohodiš zaspalu kao da se bojiš moje budnosti izravnog pogleda prikradaš se kukavički s leđa spuštajući trepavice na moj vrat i to je dodir pod kojim bujaju agave a mjesečina prestaje disati pretvorena u otvoreni dlan što čitavu noć isijava toplinu ispreda svjetlucavo tkanje zvano bliskost tu dremljivu koprenu koju razjeda jutro

***

14

MORNARU

1. Opet bih ti mogla govoriti ovim blagim vjetrom što preko lišća taloži oblake. Na jedrima se smiješiš. Veseliš se svojoj snazi koja je u odlasku. I kad te sanjiva voda opet doplavi k meni, hoću li te prepoznati? Tvoje oči - nebo što se zacrnjuje. Tvoje ruke - trs nerodni. I hoću li moći govoriti? 2. Na jedrima se smiješiš. Uvijek takav. Dogorio do žeravice, još se raduješ potočnicama, jedroj kadulji, mirisu divljeg luka. Svoje oči u rukama nosiš. Gledam te:

15

s pučine mi mašeš, sretan, ništa na svijetu nije ti potrebno, ni male, skrhane ribe u plićaku. 3. Dan sahne u oblacima. Brzo odlazi, danu, jer u tebi ga nema. Ni u ovom zelenilu što je nepotrebno prolistalo. Tražit ću ga u moru. U moru ću ga tražiti: na ravnodušnoj pučini, valovima će mi govoriti, pijeskom usta ispuniti. Samo strpljivi kamenčić na obali.

16

EPISTOLA

Budi sad miran, mužu moj. Čaša je puna hladne vode i jabuke su raspolovljene na stolu. Dijete tiho diše u snu. Ako odeš, hoćeš li se vratiti? Ako se vratiš, hoćeš li me zateći? Ako me zatekneš, hoće li mi oči još biti mlade, tanak struk? I dijete će te zaboraviti, igrajući se u pijesku. Nećeš više uvečer kušati zaslađeno, toplo vino. Ni drobiti kolač među prstima nedjeljom. Staze kojima bi se mogao vratiti obrast će kupine. Trpke kupine u tvojim ustima.

1�

USPAVANKA

Strpi se. Život će proći lagano kao saonice kroz snijeg. Svaka bol naći će svoje mjesto. Iz pijeska mukotrpno ćeš ispirati zrnca olova i zlata, pod glinenim nebom spaljivati velike čežnje i osvrtati se nepoznatim krajolikom. Prepoznatljiva će ostati samo seoba lastavica, kao širok zamah jeseni spram juga.

1�

Ružica Cindori Ružica Cindori, pjesnikinja, rođena je u Ludbregu 1961. Diplomirala komparativnu književnost i filozofiju na Filo-zofskom fakultetu u Zagrebu. Pjesme i oglede objavljivala je

u zbornicima i periodici, te na Hrvatskome radiju. Dobitnica je nagrade Dobriša Cesarić za zbirku pjesama Grad, šuma, otok za 2006. godinu. Pjesme su joj prevedene na više jezika. Članica je i tajnica Društva hrvatskih književnika.

Objavljena pjesnička djela: Lomače zelenila, Velika Gorica, 1984., Rez, nezacijeljen, Titograd, 1989., Krugovi.Udaljenost., Zagreb, 1997., Ludbreški listopad, Ludbreg, 2002., Strpljivost, Rijeka, 2006., Grad, šuma, otok, Požega, 2006.

Bilješka o pjesnikinji

21

Kazalo

LJUBAV, UKRATKO �IMPRESIJA JEDNOG PORTRETA �*** ne očekuj od mene ništa �ZAGRLJAJ 10*** već se od mene udaljavaš 11RASTANAK 12*** još me ponekad pohodiš 13MORNARU 14EPISTOLA 16USPAVANKA 1�

Bilješka o pjesnikinji 18

Ružica CindoriSTAKLENI ZAGRLJAJI

(pjesme izabrala Ana Horvat)

www.pjesnici-ane-horvat.net HRVATSKA LJUBAVNA LIRIKA

nakladnikVERGL d.o.o.

Zagreb, Trpimirova 7

za nakladnikaZvonko Novosel

urednicaAna Horvat

vinjeta Nevenka Macolić

tehnički urednikAleksandar Dragosavljević

korekturaAsja Petrović

e-mailanahorvat16@gmail.com

copyright ©Ana Horvat i Nevenka Macolić

ISBN 978-953-7725-06-8