Špoljarić o Franji Petriću

IzvorničlanakUDK93:82–343 1:93Petrić,F.

Primljeno3.8.2009.

Stjepan ŠpoljarićFilozofskifakultetDružbeIsusoveuZagrebu,Jordanovac110,HR–10001Zagreb

[email protected]

Smisao Petrićeva mita o povijesti

SažetakProblem kojega članak obrađuje jest: zašto Petrić jedini unutar rasprave o arshistorica tijekom 16. stoljeća poseže za mitom? Na taj se problem pokušava odgovoriti analizom mita o povijesti (una lunga historia…de’corrompimenti delmondo,&de’suoi rinascimenti), sadržanog u dijalogu »Il Contarino, overo che, sia l’historia« (15a–18a) iz Petrićevih dellahistoriadiecedialoghi (1560). S formalne strane, mitsko kazivanje svrstava Petrića u tradi-ciju pjesničke teologije, u kojoj preko ingenija i zanosa pjesnik utemeljuje ljudsku povijest i cjelinu znanja. Sa sadržajne strane, ovaj mit predstavlja rezultat Petrićeva nadahnuća različitim antičkim i renesansnim tradicijama. U maniri pjesnika teologa, Petrić nastoji različite tradicije povezati u jedinstvenu sliku kako bi od kaotičnih resgestae stvorio prvi preduvjet historije: povijest kao njezin predmet.

Ključne riječiFranePetrić,mit,povijest,historija,pjesničkateologija,zanos,ingenij,sjećanje,fantazija

Uvod

SdjelomDella historia diece dialoghi1 FranePetrićsepridružujetadasuvre-menojars historicaraspravi,kojasepunimzamahomodvijatijekom16.sto-ljećauItaliji(Speroni1537.,Robertello1548.,Atanagi1559.,Petrić1560.,Aconcio 1562.,Viperano1569.,Foglietta1574.,Sardi1586.),2aprisutnaje

1

FranePetrić,Deset dijaloga o povijesti /Della historia diece dialoghi,Čakavskisabor:Istar-ska naklada – Otokar Keršovani: Liburnija:Edit,Pula–Rijeka1980.Budućidasečlanaknajvišereferiranaovudijaloškuzbirku,citi-ranjeiznjevršiseuzagradamautekstu,aneufusnotama.Kodupućivanjanamjestacitatazadržana je paginacija iz izvornog izdanja.Takođerjednaterminološkanapomena:kakobihštojednostavnijerazlikovaozbiljskodo-gađanje (lat. res gestae) kaopredmetod re-fleksijeonjoj(lat.historia rerum gestarum)zaprvoostavljam»povijest«,azadrugoupo-trebljavamtermin»historija«,pričemuslije-dimMirjanuGross(Suvremena historiografi-ja,NoviLiber,Zagreb1996.,str.17).

2

EckhardKessler,Theoretiker humanistischer Geschichtsschreibung im 16. Jahrhundert.

Nachdruck exemplarischer Texte aus dem 16. Jahrhundert,WilhelmFinkVerlag,München1971.Kesslerpružasljedećiizbortekstovaiztalijanske ars historica rasprave: FrancescoRobertello,De historica facultate disputatio,Florentiae1548.;DionigiAtanagi,Ragiona-mento della Istoria,Venetia1559.;FrancescoPatrizi,Della historia diece dialoghi,Venetia1560.;GiacomoAconcio,Delle osservationi et avvertimenti che aver si debbono nel legger delle historie, ca. 1562.; Giovanni AntonioViperano,De scribenda historia liber,Ant-verpiae 1569.; Uberto Foglietta,De ratione scribendae historiae /De similitudine normae Polybianae,1574.;AllesandroSardi,Dei pre-cetti historici,Venetia1586.;SperoneSpero-ni,Dialogo della Istoria. Fragmento(nastaouPadovioko1537.).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA119God.30(2010)Sv.3(413–430)

S.Špoljarić,SmisaoPetrićevamitaopovi-jesti414

takođeruFrancuskojiNjemačkoj.3ZaPetrićevobavljenjeumijećemhistorijetakođerjevažnoimatiuvidudajePadova,ukojojjePetrićstudirao,»jošod13.stoljećabilavažnosredišteantikvarnihstudija«.4

PetrićeviDijalozi o povijestiubrzosudoživjeliprijevodnalatinski(Basel,1570.)5ijednukompilacijunaengleskijezik(London,1574.).6Paipak,na-kon16. stoljećaoni tonuuzaborav teostajunesamobezutjecajanapro-ces oblikovanjametodologijemoderne historiografije nego i bez usputnogspomenauprikazimarazvojahistoriografijesvedosredineprošlogstoljeća.7OvomaspektusvestranogPetrićevainteresadosadjeposvećenasamojednamonografija – disertacija Franza Lamprechta:Zur Theorie der humanisti-schen Geschichtsschreibung. Mensch und Geschichte bei Francesco Patrizi(Zürich,1950.).OdLamprechtovestudijedodanas,prijašnjezanemarivanjePetrićevogars historicaprilogaumodernojrecepcijikaodajeizazvaloposvesuprotanstavuisticanjuaktualnostiPetrićevihmetodološkihprijedlogazastvaranjeznan-stvene historiografije, njegovo kritičko-historijsko usmjerenje, nadilaženjeuskihmoralno-estetskihipragmatičkihokviratradicionalneantičkeihuma-nističkehistoriografije.8TimejePetrićinterpretiranukrajnjedvojbenojan-ticipirajućoj9ulozisastanovištadanašnjeznanstvenehistoriografije,pačakisociologije,daklemjerilimastranimkrugurenesansnogfilozofiranja.Iz suvremene recepcije ističu se interpretacije poznatih istraživača huma-nizmairenesanseErnestaGrassija,Hanne-BarbareGerliStephanaOtta.UpogovoruhrvatskomizdanjuDeset dijaloga o retorici /Della retorica dieci dialoghi,Grassismatradaseunjimaradionapuštanjuizvornogproblemariječiranoghumanizma:

»Oslanjajući senaplatonizamukotvljujePetrićdotadašnje jezično tumačenjebićaumetafi-zici.«10

OvajGrassijevzaključakproizlazi iznjegovoglučenjaizmeđuhumanistič-kogitradicionalnometafizičkogmišljenja.Dokhumanističkomišljenjepola-ziodnačelaingenioznogpassioupovijesnimkontekstima,dotlemetafizičkomišljenje po njemupolazi od načela ratio koji, bez obzira na pojedinačnesituacije,nastoji jednomzauvijekfiksiratipojmovnubitbića.11Gerl iOttopobliže određuju – prva na primjeru analizeDijalogā o retorici,12 a druginaprimjeruDijalogā o povijesti13–Petrićevu»geometrijskumetodu«kojazamjenjujehumanističkuretoričkumetodu.Ovarecepcija ranogPetrićaodstranegotovonajutjecajnijihistraživačahumanizmairenesansedrugepolo-viceprošlogstoljeća,osobitokodposljednjadvaautora,naštojeupozorilaMihaelaGirardi-Karšulin,14vođena jepodvidomfilozofovekasnesinteze.KodGrassijajeprosudbupredodrediojedaninterpretativnimodelkojiodbijasveštonespadaunutarprvenstvaproblematikeriječiranoghumanizma.Među dosadašnjim istraživanjima ističu se dva početna formalna poticajakojaukazujunapotrebudrukčijegpromišljanjatemehistorijekodPetrića:1. NapomenaPaulaOskaraKristellera15daPetrićevotematiziranjehistorije,

retorikeipoetikeunjegovomranomopusutrebauzetikaocjelinu,budućida su oni sastavni dio studia humanitatis.16 Pitanju pobližeg određenjaovecjelinePetrićevihranihspisapridružujeseukazivanjeRichardaBlu-manavažnostPetrićevapredgovoraDijalozima o povijesti(»Alettori«,fol.A2r),izkojegproizlazikakoonizajednosDeset dijaloga o retorici činedijelovejedneobuhvatnijecjeline.SamPetrićovucjelinunajavljujekao»svojuzvišenipothvatcjelokupneelokvencije«(alta sua impresa di tutta l’eloquenza,fol.A2r13),štopremaBlumuznačikakojeCresaninu



»krajnji cilj… teorija jezikaodnosnogovorenja«.17SovomPetrićevomnajavomtakođerseslažeinjegovoimenovanjeDijalogā o povijestiupo-svetimarkizuSigismondudaEste:»ovaprvadesetinanjegovapothvataoelokvenciji«(questa prima decina della sua impresadell’eloquenza,fol.A4v7–8);

3

Najpoznatije djelo francuske ars historicarasprave svakako je Methodus ad facilem historiarum cognitionem: accurate denuo re-cusa: subiecto rerum indice(ApudMartinumIuuenem, Paris 1566.) JeanaBodina. Što setičenjemačkears historicazanimljivjehisto-riografskiihermeneutičkiradMatijeVlačićaIlirika, PetrićevaujakakodkogajeCresanin1545.–1546.boraviouIngolstadtunastudiju(podatakprema:LjerkaSchiffler,Frane Pe-trić. Od škole mišljenja do slobode mišljenja,Institutzafilozofiju,Zagreb1997.,str. 21).

4

Marko Špikić,Humanisti i starine. Od Pe-trarke do Bionda,FFpress,Zagreb2006.,str.61.

5

Francisci Patricii, De legendae scribenda-equae historiae ratione, dialogi decem : exItalico in Latinum sermonem conversi / Jo.Nic. Stupano interprete.Adiectus est rerumverborumq.copiosus index.–Basileae :PerSixtumHenricpetri,1570.

6

The true order and Methode of vvryting and reading Hystories according to the precepts of Francisco Patricio, and Accontio Tridenti-no, tvvo Italian vvriters, no lesse plainly than briefly set forth in our vulgar speach, to the great profite and commoditye of all those that delight in Hystories. By Thomas Blundevill of Nevvton Flotman in Norfolke, Anno. 1574.Imprinted at London by VVillyam Seres, Fir-mo Appoggio, Verlag Peter Lang, FrankfurtamMain,Bern,NewYork1986.

7

FranzLamprecht,Zur Theorie der humanisti-schen Geschichtsschreibung. Mensch und Ge-schichte bei Francesco Patrizi,Zürich1950.,str.49.

8

Navodimsamonekeoddomaćihautora:HedaFestini, »Frane Petrić o principima historij-skogistraživanjaizperspektiveproblematikepovijesti«,Prilozi za istraživanje hrvatske fi-lozofske baštine(9–10/1979),str.27–42;Stje-panĆosić,»Petrićodruštvenojuloziietičkojdimenzijipovijesnihistraživanja«,Dubrovnik: časopis za književnost i znanost (1–3/1997),str. 60–73; Zdenka Janeković, »PovijesnoiskustvoipisanjepovijestiuPetrićevusustavuspoznajesvijeta«,Dubrovnik: časopis za knji-ževnost i znanost (1–3/1997), str.44–59;Ni-kolaSkledar,»PetrićevodjeloDella historia

i suvremena znanost o društvu«,Dubrovnik: časopis za književnost i znanost (1–3/1997),str. 74–89; Mislav Kukoč, »Ima li povijestsmisao?«,u:Zbornik radova VI. međunarod-nog filozofskog simpozija »Dani Frane Petri-ša«, Cres 13.–17. srpnja 1997.,Hrvatskofilo-zofskodruštvo,Zagreb1999.,str.279–290.

9

Oproblemuanticipacijavidi:MihaelaGirar-di-Karšulin, »Problem renesansnih anticipa-cija«, u:MihaelaGirardi-Karšulin,Hrvatski renesansni aristotelizam,Hrvatskofilozofskodruštvo,Zagreb1993.,str.11–18.

10

ErnestoGrassi,»PripadaliFranePetrićspe-cifičnoj humanističkoj tradiciji?«, u: FranePetrić,Deset dijaloga o retorici /Della reto-rica dieci dialoghi,Čakavskisabor: Istarskanaklada–OtokarKeršovani:Liburnija:Edit– Centro di ricerche storiche – IKROMla-dost,Pula–Rijeka–Rovinj–Zagreb1983.,str.304.

11

Ibid.,str.288.

12

Hanna-Barbara Gerl, »Humanistička i geo-metrijska filozofija jezika.Promjenaparadi-gmeodLeonardaBrunijadoFranePetrića«,Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske ba-štine(9–10/1979),str.139–157.

13

StephanOtto,»’Mogućaistinapovijesti’.De-setdijalogaopovijestiFranePetrića(1529–1597)unjihovomznačenju zaduhovnupo-vijest«, u: StephanOtto,Ogledi o filozofiju renesanse, Matica hrvatska, Zagreb 2000.,str.5–48.

14

Mihaela Girardi-Karšulin, »Frane Petrić: od‘antropološkog’ problema do novoplatonič-kogsustava«,Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine(33–34/1991),str.139–157.

15

PaulOskarKristeller,Eight Philosophers of the Italian Renaissance,StanfordUniversityPress,Stanford1964.,str.114.

16

Petrićuzspomenutaumijećatematizirajošietičko (La città felice;Dialogo dell’honore del medesimo Il Barignano) i gramatičko(lettura, odnosno tumačenje Petrarce, vidi:FranePetrić,»ČitanjePetrarkinasonetaŽdri-



2. UputeCesareaVasolija18 iErneBanić-Pajnić19daseuprvimmitovimaobjedijaloškezbirkekrijunajdubljiPetrićevimotiviinamjere.

Uokvirunaznačenihpoticajapredmetinterpretacijeuovomčlankuje»jed-nadugahistorija…opropastimasvijetainjegovimobnovama«(Una lunga historia… de’corrompimenti del mondo, & de’suoi rinascimenti,15a14–15;udaljnjemtekstuskraćeno:»mitopovijesti«)kojuPetrićiznosiutrećemdi-jaloguopovijesti»IlContarino,overoche,sial’historia«(»Contarinoilištojepovijest«,15a14–18a16).Beznamjeredasemitovdjeponovoprepričava,nužnojeistaknutinekenjegovesadržajneelemente:1. Pričasepredstavljakaonizusmenihprenošenjakojanasvodeusvedub-

ljuprošlost.TakoPetrićizlažebraćiContarinipričukojuječuoodbratasvogdjeda, fraAntonaPetrićaMarcela, aovaj ju je čuoodegipatskogpustinjakaHammuna(un Romito Egittiano,od15a29–30).OvajpustinjakjepričučuoodsvogadjedaSonchea,asadržavapredajusvećenikaBitisa(od16b10),temeljenojnanjegovojzapisus»kvadratnogstupa«(colonna quadra,16b14),svedozapisaizvornogsvjedokanajstarijegljudskogsje-ćanjaFtaimaSetha(od17b13).Napokon,pustinjakHammuniznosikakojeciljiznošenjaove»svetehistorije«(historia sacra,18a14)njenprijenosuEuropu.ZanimljivajenapomenaRužicePšihistal,kakosuizmeđuFranePetrića iFtaimaSetha»svipripovjedačiheterodijegetski…onisusamoadresatištoprenosemimetičkipriču«.20

2. PrimathermetičkepredajePetrićnamsugeriravećnapočetkuizlaganjapriče,kadajeuslijedolujefraAntonPetrićMarcelsputapremaJeruza-lemu,prinudnoskrenuonaobaleEgipta.Ovoskretanjesputapokazujesekaoslučajnidolazakujošjednusvetuzemlju(»biojeEgipat…hramsvegasvijetaislikaneba«;è stato l’Eggito… tempio di tutto il mondo, & imagine del cielo,15b6–7).

3. Predložakpričesurazličitetradicije:Banić-Pajnićukazujenahermetičkujezgrupriče,21dokPšihistalupozoravainastoičkutradiciju22okatakliz-mama,velikojgodiniikozmičkimciklusima.Brojničitateljilakoćepre-poznatimjestaizPlatonovogDržavnika(268d–274e)iTimeja (20d–25d).Takođersuuočljiviielementirenesansneastrološkevizijesvijeta(15b15–16a26),anemoguseprevidjetinielementibiblijskestarozavjetnepredaje(diluvio di Noa,17b16).

4. Pričasadržavakozmološkuslikucikličkeobnoveipropastisvijeta(usa-žetojformuli:jedansvijettrajeuciklusima100velikihgodina×36000godinai1000godinakaotičnihstankiizmeđuciklusa)injihpratećeobno-veipropastiljudskepovijesti.

5. Prostorpričeodnosiseistodobnonasveštojest(Bog,svijetičovjek),atrajanjepričenacjelokupnovrijeme(prošlost,sadašnjostibudućnost).

Mit o povijesti samo je jedan u nizumitova unutar PetrićevihDijalogā o povijesti iDijalogā o retorici.Uprvoj dijaloškojzbirci,osimspomenutogamita,nalaziseimitotragikomičnostiljudskepovijesti(udevetomdijalogu»IlDonato,overodellautilitàdell’historia«,49a22–50a6),audrugojdija-loškoj zbirci susrećemo trimita: o »velikompaduZemlje i…velikoj pro-pastiljudskogjezika«23(uprvomdijalogu»IlLamberto,overodelparlare«,5b3–8a11),mitoporijeklusofističke retorike (u trećemdijalogu»IlprimoTolomei, overo delle stessematerie oratorie«, 16b17–17b15) imit oFami(usedmomdijalogu»IlMaresio,overodellequalitàdell’Oratore«,43a14–43b18).Uobjemadijaloškimzbirkamauočljivajejednakaformalnafunkcijamitova:prviopsegomvelikimitovijavljajusenakondestrukcijetradicional-



nihantičkihopćihmjestaohistorijiiretorici(Aristotel,Ciceron,Kvintilijan,Lukijan),kao isamihhumanističkihodređenja(GiovanniPontanoza temuhistorije).PočetnadestrukcijatradicionalnihodređenjaotemamadovodiPe-trićevesugovornikedokrajnjezdvojnosti,nakončegaseizlažuprvimitovi.U daljnjem tijeku dijalogā postaje sve jasnije kako se rasprave odvijaju uokvirimanaznačenimuovimprvimmitovima,alidaihposveneiscrpljuju,dok se kasnije pojavljuju opsegommanjimitovi koji su uglavnom ironič-neparafrazestarogrčkihmitova.Takodolazimodomogućnostirazlikovanjadvijegrupemitovauovimdijaloškimzbirkama:prvutvoreopsegomveliki,adrugumanjimitovi.Dokoviposljednjiizviruizstarogrčketradicije,dotleprvipotvrđujuprvenstvohermetičkepredaje.Prvimitovinesamodaspadajuuistugrupuvelikihmitova,negomeđunjimapostojineposrednaveza.TakoseprvimitizDijaloga o retoriciodnosinadoba»nakonposljednjeobnovesvijeta«,24dakleobrađujepobližejednoodpovijesnihrazdobljakojasespo-minjuumituopovijestiiztrećegdijalogaopovijesti.

Zanos i ingenij

TijekomDijalogā o povijestiPetrićsesuverenoslužiironijomkojadostiževrhunacudestrukcijiantičkihirenesansnihautoritetaukazivanjemnanjimaimanentnaprotuslovlja.AliatmosferasebitnomijenjakadaPetrićizlažeovajmit.TakouuvodutrećegdijalogaopovijestibraćaGiorgioiPaoloContari-nizatječuPetrićadubokozamišljena.MeđunjimaubrzopadasumnjadajePetrićzapaou»Platonovobuncanje«(farnetichi di Platone,12b23–24).Naš

jelo i san«,u:LjerkaSchiffler,Frane Petrić o pjesničkom umijeću. Izabrani tekstovi,Institutzafilozofiju,Zagreb2007.,str.1–30),izčegaproizlazikakosenjegovaranafazado1562.odnosinacjelokupnistudia humanitatis.

17

Paul Richard Blum, »Frane Petrić u ‘vrećivremena’:povijestiretoričkafilozofija«,Pri-lozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine(45–46/1997), str. 24. Također napominjemkako prevoditeljDijaloga o povijesti Kreši-mir Čvrljak eloquenza prevodi s ‘govorniš-tvo’,alielokvencijanemoranužnobitisve-denasamonaretoriku.

18

OvažnostiprvogmitaizDeset dijaloga o re-toriciVasolikaže:»Mislim,ipak,danajdubljeznačenjeovogdjelcaležiuonommitukojimzavršava drugi dijalog, koji, iza svoga pro-vidnog alegorijskog privida otkriva upravohermetičku i orfičku jezgru Petrićeva pro-mišljanja.« (Cesare Vasoli, »Frane Petrić ihermetička tradicija«,Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (9–10/1979), str.125.)Pri tome je jasnokakoVasolizapravomislinamitizprvog,ane,kakojeočitone-komgreškomnavedeno,izdrugogdijalogaoretorici, čemu u prilog ide upućivanje auto-rausljedećojrečenicinastr.5,štoodgovaraupravoprvomdijalogu.

19

ZarazlikuodVasolija,Banić-PajnićseosvrćenavažnostmitaopovijestiizDeset dijaloga o

povijesti:»SmatramodajesržPetrićevaistra-živanja o povijesti upravo kazivanje egipat-skog pustinjaka, koji znade ukupnost svjet-skogzbivanja,kakoprošlogtakobudućeg, ikoji objavljuje proroštvo o skoroj obnovi tezadužujePetrićevastricadatoobjavi.«(ErnaBanić-Pajnić,Smisao i značenje Hermesove objave. Uloga elemenata hermetičke filozo-fije u djelima hrvatskih renesansnih filozofa,Globus,Zagreb1989.,str.126.)

20

RužicaPšihistal,Aspekti mitskog u djelu Fra-ne Petrića,magistarskirad,Filozofskifakul-tetSveučilištauZagrebu,Zagreb1998., str.49.

21

E.Banić-Pajnić,Smisao i značenje Hermeso-ve objave,str.115.

22

R. Pšihistal (Aspekti mitskog u djelu Frane Petrića,str.45)sepozivanaBernardaCaze-sa,Povijest budućnosti. Likovi budućnosti od Svetog Augustina do XXI. stoljeća, AugustCesarec,Zagreb1992.,str.46.

23

»l’alta caduta della terra &… la gran ruina del liguaggio humano«(F.Petrić,Deset dija-loga o retorici /Della retorica dieci dialoghi,5b3).

24

»dopo l’ultima rinovation del mondo«(ibid.,5b19).



filozofprispomenuPlatonaizražavanajdubljepoštovanje(riverite, & ammi-rate Platone,12b26)inazivaga»čudesnimčovjekom«(huomo maraviglioso, 12b27).PredpočetakizlaganjamitaPetrićponovospominjeono»čudesno«(maraviglia,15a14).TijekommitaPetrićevpredakfraAntonPetrićMarceldiviseneobičnome,anaposljetkuje»začuđenizapanjennjemuposvenovimiuzvišenimHammunovimgovorom,ostaodugogotovoizvansebe«(che egli stupito & attonito dalla novità, & dall’altezza del parlare di Hammun, quasi fuor di se per buono spatio stette,17a27–28).Mitzavršavausvečanomtonu:»Ovasvetapovijest«(Questa historia sacra,18a14).Sobziromnareferentnaopćamjestaizrazličitihintelektualnihtradicija–naonekojedestruirailionekojepotvrđuje–zatječemoPetrićauposverazliči-timduševnimstanjima.KakvotostanjedušeuPetrićevimdijalozimapratimitove?Primjerice,nakonmitaopostankusofističke retorike iz trećegdi-jalogaoretorici,naslovljenog»IlprimoTolomei,overodellestessematerieoratorie«,sugovornikAntonioFigliuccidijagnosticira:

»Viste,Petriću,svetoizreklikaounekomzanosu.«25

Nakrajudevetogdijalogao retorici,naslovljenog»IlCornaro,overodellaRetoricaperfetta«,Petrićsampriznaje:

»Aovovamsadagovorimgotovopobožanskomnadahnuću,jerotomeništaneznam.«26

Izovihnavodaističesestanjeobuzetosti,gotovoopsjednutostipredmetomrasprave.ČinisekakoPetrićmitoveizlažeuduševnomstanjuzanosa.OzanosimaPetrićpišeunajranijimars poeticaraspravama»ČitanjePetrar-kinasonetaŽdrijelo i san«i»Razgovororazlikovanjupjesničkihbjesova«.27Na»krilimaPlatonovim«28Cresanin razlikujepuko ljudske i uzvišenebo-žanskezanose,arazlikovanjeovihposljednjihizričitopreuzimaizPlatonovaFedra (244b–245c).Zanos je afektivno stanjeukojemsečovjekovaduša,zapalauzemaljsko,povezujesasvojimnebeskimiskonom.Dabirazjasniovezuizmeđuduše,nebaimuza,Petrićizlažekozmologijuipsihogoniju,štojeSchifflernazvalamanirom»kozmopoetike«.29 Iza teorijezanosākrijesefilozofskoizlaganje,kaoštosečudesniPjesnikovsonettumačispomoćupla-toničkogključa.Zarazlikovanjezanosaodlučujućijeuvidda»nebeskasvje-tlaoblikujudušu«.30Budućidadušazapadautjelesni,tamnielement,njezinajezadaćavratitisesvjetlosnomiskonu.Tajpovratakzbivaseustrastvenomstanjuzanosa.PovežemoliopiseafektivnihstanjaizDijalogā o povijestiiDijalogā o reto-ricisovimuvidimaizPetrićevihnajranijihpoetičkihrasprava,ondasepoja-čavanašdojamkakoPetrićmitoveiznosiustanjuzanosa,aneustanjuhlad-nog,bestrastvenograzuma(ratio).Bezzanosa,daparafraziramoPetrića,nebisamopjesmanegoimisaobila»ledenaiglupava«.31Akostrastvenostanjezanesenedušeneodgovaramoćirazuma,okojojseondamoćiradi?UpravooonojkojuGrassiističekaonajvišuodlikuhumanizma–ingenij.Doista,pre-maPetriću,ingenijizanosdvasuizvorapjesništva.32Doksezanostičedušekojaprima,dotleseingenijtičedušekojaspoznaje.33SamPetrarca,čijiVII.sonettumačiPetrić,držidaingenijnemožepostojatiakonijezanesen.34PrijeiznošenjamitaopovijestiPetrićutomeduhupitasugovornike:

»ImaliistinitijegivjernijegzoranegoštojezordušeBogomprosvijetljene?«(Et quale è piu vera, & men fallibil vista, che quella dell’anima da Dio illuminata?,13b35–36.)

ZaPetrićajeingenijurođenamoć,darBoga,»sposobnostihitrostnašegumadaučiipronalazi«,35on»shvaćacjelovitoiujednomčasu«.36KakoseslažeovakvoPetrićevorazumijevanjeingenijasGrassijevomtezomoCresaninu



kaozastupnikutradicionalneracionalnemetafizike?Petrićuspostavljaodnosizmeđuingenijaizanosanasljedećinačin:

»…onajprvipotokingenijainagnućaštogauzesmourazmatranje.Bijes,međutim,kojitečepoputbrze rijeke,počinjeod togpotoka,apostajebujnijimkadamuodmuzadoteknevećakoličinavode.«37

PritomePetrićnespominjejošjednuvažnuhumanističkuodredbuingenijadaonpovezujenajrazličitije temeljemsličnosti (similitudo).38Neslučajno,Petrićdestruiraovajtemeljhumanističkogshvaćanjaingenioznogaktajeruzonoistinisličnotražionoelementarno–istinu,kakoglasipetidijalogopo-vijesti»IlContile,overodellaveritàdell’historia«.Onozajedničkoštoimapovezationonajrazličitijejestsamaistina,aneonoštoistinisamonalikuje.Dijalozi o povijestiprožetisuPetrićevimustrajavanjemdaukaženamoguć-nostistinehistorijespramizručenostiponorimamnijenja.AlizaštoondaPe-trić uopće poseže zamitskom formom izlaganja?Petrić se pri tome vraćatradicijipjesničkogkazivanja:

»No,želiobihdodatidajePjesnikusvojimstihovimaoblikovaoidrugepojmovekojibijahujoštajnovitijinoštosuoniljubavni,opjevavšiihnanačinnakojisudrevnigrčkiirimskipjes-nicipjevaliomističkimstvarima,odnosnopodplaštemilivlastitihizmišljotinailipakdrevnihmitova.«39

25

»Voi havette o Patritio, dette queste cose, qu-asi in astratto«(ibid.,17b15–16).

26

»Et questo vi dico io al presente, quasi per ispiration divina, percioche io non ne so cosa veruna«(ibid.48a33).

27

Ovdjesekoristimhrvatskimizdanjem:FranePetrić, »Čitanje Petrarkina sonetaŽdrijelo i san« i »Razgovor o razlikovanju pjesničkihbjesova«,u:LjerkaSchiffler,Frane Petrić o pjesničkom umijeću. Izabrani tekstovi,Institutza filozofiju,Zagreb 2007.Uovom izdanjuprevoditeljicaSanjaRoićprevodital.furores‘bijes’.Međutim,udosadašnjojliteraturiistise termin prevodio kao ‘zanos’ (npr. TonkoMaroević,»Razlikovanjezanosa,razvrstava-nje rodova«,Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (55–56/2002), str. 5–14),akoristegaiprijevodidijalogāopovijesti iretorici.

28

F.Petrić,»Razgovoro razlikovanjupjesnič-kihbjesova«,str.63.

29

Lj.Schiffler,Frane Petrić. Od škole mišljenja do slobode mišljenja,str.220.

30

F.Petrić,»ČitanjePetrarkinasonetaŽdrijelo i san«,str.19.

31

F.Petrić,»Razgovoro razlikovanjupjesnič-kihbjesova«,str.72.

32»…dvauvjeta–prvi ingenij, adrugibijes,kojipjesnikačinisavršenim.«(Ibid.,str.63.)

33F.Petrić,»ČitanjePetrarkinasonetaŽdrijelo i san«,str.10.34FrancescoPetrarca,»Epistola aZolio«,pre-uzeto iz: Ernesto Grassi,Einführung in die humanistische Philosophie: Vorrang des Wor-tes, WissenschaftlicheBuchgesellschaft,Darm-stadt1991.,str.31–32.

35F.Petrić,»Razgovoro razlikovanjupjesnič-kihbjesova«,str.63.

36F.Petrić,»ČitanjePetrarkinasonetaŽdrijelo i san«,str.24.OvdjePetrić,doduše,umjesto‘ingenij’, rabi termin ‘intelekt’, ali smatramdasepremakarakterizacijioveduhovnemo-ći,aosobitoposljednjenjeneodlike»u jed-nomčasu«‘intelekt’uovomkontekstumožesmatrati zamjenjivim terminomza ‘ingenij’.Uprilogovom tumačenjumožesenavesti iPetrićevo pozivanje na Aleksandra Afrodi-zijskogkoji»držidaje[ingenij]potencijalniintelekt«(F.Petrić,»Razgovororazlikovanjupjesničkihbjesova«,str.63).

37Ibid.,str.70.

38E. Grassi, Einführung in die humanistische Philosophie,str.40.39




PodtajnovitošćuPetrićmisliina»platoničkufilozofijuiteologiju«,40koji-majesvojstvenadimenzijaezoteričkoggovorenja.TajelementkodPlatonaproizlaziiznemogućnostidaseideja,ononajuzvišenije,adekvatnoizraziuracionalnomdiskursuiupotrebompojmova(VII. pismo,341b–344d).Zoruidejaprimjerenijijestogametaforičkiizrazuslikama,kojimseistinamožeprikrivenoizrazititeujednosakritineupućenommnoštvu.PetrićtumačiPjes-nikauplatoničkomključutesmatrakakoionposežezaistommaniromdaistinu,dokjeotkriva,ujednoprikrivafikcijomilimitom.Pjesniksâmgovorioplaštu (velamen),41metaforikaonužnomsredstvuizražavanjaistine.Ako je pjesnički govor izvorom istinskog znanja iz ingenioznoguvida i uafektivnomstanjuzanosa,ondapjesnikmožeslobodnoraspolagatislikovi-timjezičnimfiguramadabiistinuprikrivajućiobjavio.TusePetrićuklapaudrevniantičkitoposopjesnicimateolozima,42kojijeoživljavanjemplatoniz-maurenesansijošsamoprodubljen.IstitoposposlužitćeGiambattistiVicukaoizvorspoznajeopovijesti.43

Pjesništvouhumanizmuzauzimanajuzvišenijemjestomeđuslobodnimumi-jećima.KadaDanteAlighieriiznosiuvideupučkuelokvenciju,ondazanje-ga pjesništvona pučkom jeziku znači utemeljenje povijesnog svijeta.44 ZaPetrićapjesništvonijeimitacija,negokreacija.Pjesništvojeizvornopoiesis,stvaranje.45Sobziromnapovijest,pogledajmoštoto,premaPetriću,stvarapjesništvo:

»…pjesnicikaosebinajbližiciljuzimajučuđenje,kakobiputemnjegaljudemoglidovestidozaprepaštenjaizačaratiihonomslatkoćomkojuonasobomnosi…inatajnačinstvoritikodnjihgorenavedenačudaidovestiihgrađanskomipravilimauređenogživota.Atoserazumijezaprveinajdrevnijepjesnike…«46

Budućidapjesništvoutemeljujeljudskisvijet,onojenajdrevnijeznanještosekasnijeraspadanapojedinevidoveznanjaiumijeća.Pjesništvojepremaovoj sveobuhvatnosti upravo na onommjestu za humanizam, na kojem jepoAristoteluprvafilozofija.KristellerjesmatraokakosePetrićbaviopjes-ništvomunekoj»neobičnojkombinaciji«(unusual combination)47sfilozo-fijomprirode.AlištoakopjesništvozaPetrićanijeizraznekogsamolirskogafiniteta,nego,punoviše,kaouostalomiutradicijipjesničketeologije,hori-zontunutarkojegaseiskušavaispoznaječovjekinjegovsvijet?Povežemolidosadašnjeuvide,našatezaovdjeglasikakojemitopovijestiizrazingenijauzanosu,kojimPetrićnastojipovezatinajrazličitijetradicije.PritomePetrićevingenijnijeniprilagodba(passio)narazličitostpovijesnihsituacija,nibijegugovore (logoi) racionalnogmišljenja,negouzvisivanjenadpoviješćukrozmit.48Akopjesništvoimafunkcijuutemeljenjaljudskogasvijeta,kojombidrugommoćičovjekdospiodopregledanadpoviješću?

Memorija i fantazija

Temeljemdosadašnjihuvida,samoafektivnostanjeukojembraćaContarinizatječuPetrićanapočetkutrećegdijalogaopovijestiodgovaralobiduševnomstanjuzanosa.Zaonekojinedijele takvostanjePetrićsečiniupravoona-kvimkakouranompoetičkomtraktatu»Razgovororazlikovanjupjesničkihbjesova«opisujedana takvezanesenjakegledanetkodrugi:»nezdravim ibijesnim«.49 Zabrinutost uglednih sugovornika još je veća, kada im Petrićodgovara kako proučava knjigu, premda pred sobom nema knjige.KnjigakojuPetrićzapravoproučavajest»knjigamojeduše«(il libro dell’anima mia,12a14).Jasnojekakoseovdjenalazimousredautentičnesituacijefilozofira-nja:filozofnetražiodgovorizknjigajergadosadašnjinaputciipravilaotemi



historijeipovijestinisuzadovoljili.Štodrugotadapreostajenegoupustitiseuslobodnopromišljanje?Petrićneketradicije(npr.aristotelovsku,retoričku)destruira, dokdruge (hermetičku, platoničku) potvrđuje, ali postojemjestanakojimaPetrićizričitopotvrđujesloboduvlastitogpromišljanja.Takopri-mjericeučetvrtomdijaloguoretorici»IlsecondoTolomei,overodellestessematerieoratorie«stoji:

»FUL.Da,premaplatoničarima.PE.Ostavimonjihiaristoteličarepostraniipogledajmo…«50

Uprethodnom,drugomdijaloguopovijesti»IlBidernuccio,overodelladi-versitàdell’historia«Petrićpokušavaizvestietimologijuriječi‘historija’.Prviprijedlogglasi:»odglagolaido,štohoćerećividim«(dal verbo Ido, che vuol dir veggo,8a22).Midanasgovorimooindogermanskomkorijenuvid-kojisenalaziiusuvremenimjezicimazaoznačavanje‘viđenja’i‘znanja’.Budućidajevidgotovooduvijekreprezentantsvihosjetila,‘vidjeti’možeznačitiiopćenito‘zamjećivati’.Vezaizmeđuhistorijeiempirijeprotežesekrozcijelupovijestfilozofije.51Zaantičkujehistorijubilopresudnoneštosamvidjeti,bitisvjedok.NaljestvicihistorijskeistinesvjedokikodPetrićazauzimanaj-višemjesto:»istinu…jetražitiuonihhistoričarakojisupisaliostvarimaukojimasubiliumiješani«(verità… sia in quegli historici da cercare, i quali scrissero le cose, nellequali eßi intervennero, 31b14–15).UmituopovijestiPetrićkrozizlaganjeodmatanizusmenihprenošenjadabidospiodojezgrepriče, doSethijevog svjedočanstva.Vratimo li se na raspravukoja pretho-diizlaganjumitaopovijesti,ovakvoznačenjehistorijeupravojeupravljeno

40

Ibid.,str.8.

41

FrancescoPetrarca,»Oratiolaudispoeticae«,preuzetoiz:E.Grassi,Einführung in die hu-manistische Philosophie,str.33.

42

U djelu »Čitanje Petrarkina soneta Ždrijelo i san«Petrić spominje»najtajnovitiji drevniteolozi«(str.15),dokuDeset dijaloga o re-torici /Della retorica dieci dialoghispominje»premudri drevni pjesnici« (i sapientissimi poeti antichi,43a9–10).Ovaj toposprisutanjeodpočetkahumanizma (npr.kodAlberti-naMussata,prema:E.Grassi,Einführung in die humanistische Philosophie,str.28–29),apotječejošizdobahelenizma(vidiErnstRo-bertCurtius,Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje,Naprijed,Zagreb1998.,str.221–225).

43

GiambattistaVico,Načela nove znanosti: o zajedničkoj prirodi nacija,Naprijed,Zagreb1982.,str.135.

44

DanteAlighieri,Nauk o pučkom jeziku /De vulgari eloquentia, Institut za jezikoslovlje,Zagreb 1998., str. 101–111. Ovdje Danteizlaže četiri svojstva pučkog jezika (sjajan,stožeran,dvorskiisaborski).Viditumačenjeu:E.Grassi,Einführung in die humanistische Philosophie,str.25.

45

Frane Petrić, »Pjesnik tvorac čudesnog«, u:Lj.Schiffler,Frane Petrić o pjesničkom umi-jeću,str.158.

46

FranePetrić,»Kakoizaštoječuđenjepostalovlastitimciljempjesništva«,u:Lj.Schiffler,Frane Petrić o pjesničkom umijeću,str.207–208.

47

P.O.Kristeller,Eight Philosophers of the Ita-lian Renaissance,str.112.

48

»Abožanski[zanos]paksilazisnebaiuzdi-že nas iznad ljudskogbivanja…« (F.Petrić,»Razgovor o razlikovanju pjesničkih bjeso-va«,str.64.)

49

Ibid.,str.71.

50

»FUL. Si secondo i Platonici. PA. Lasciamo loro, & gli Aristotelici da un canto; veggia-mo...« (F. Petrić,Deset dijaloga o retorici /Della retorica dieci dialoghi,26a2–3.)

51

»DerBegriffH.entsprichtalsoderurspr.Be-deutung vonErfahrung undwurde auch bisins19.Jh.hinein,z.B.vonG.W.F.Hegel,gleichsinnigmit Empirie gebraucht.« (Wör-terbuch der philosophischen Begriffe, FelixMeiner,Hamburg1998.,str.290.)



protivCiceronovetezedajehistorija»pripovijest«(narratione,14b7).Histo-rijazaPetrića,naprotiv,nijepripovijest,negoprijesvega–viđenje.PunoprijePetrićauhumanizmujevećizvršenjedanpomaksriječinaslikuupokušajuspoznajestarine.VećjePetrarcapoddubokimdojmomrimskihruina.52Cijelinizčuvenihhumanista(Vergerije,Bracciolini,Bruni,Alberti)od početka 15. stoljeća su u Papinoj službi.Oni proživljavaju jedno novoiskustvo:prviputapromatrajumjestaokojimasudotadsamočitali.53Hu-manističkojfilologijikojaizrastaiziskustvapovijesnostiriječipridružujesenovipristupizvorimapovijesti–arheologijaipomoćnehistoriografskedis-cipline.Ovaj prijelaz humanista na primat gledanja postaje nam gotovo mjerljiv:»ČinisekakojeuRimuiFirencitrećegdesetljeća15.stoljećaizravnoosje-tilnodoživljavanjesvevišezamjenjivaloimaginacijeizvedeneizčitateljskihiskustava«.54Ovapromjenazbivaseuistovrijemekadase,premaGrassiju,najavljuje uspon renesansnog platonizma.55 Gerl primjećuje ovaj temeljnipomakodauditivnogkvizualnomiskušavanjusvijetaudobahumanizmairenesanse,itouuvodupoglavljaoPetrićusvojemonografijeorenesansi.56Alinezaboravimodaseupravonapodručjuvizualnostivećoddrugepolo-vice13.stoljećazačinjevelikiusponlikovnihumjetnosti,kojinamidanastvoriprvuasocijacijupri spomenu renesanse.Upravoudobaars historicaraspravāGiorgioVasari pruža prvi prikaz povijesti likovnih umjetnosti odCimbaueadoMichelangela.57Petrić i cijeli niz drugih teoretičara historijedjelujunazalazurenesansneepohekojasamusebepreispitujeirekapituliranavišerazina.NaovudominacijuvizualnogaPetrićupućuje i tvrdnjomkakoknjigadušenijenapisanaslovima,nego»UslikamakaoštojetouonimknjigamaizJapa-naiKine«(In imagini, nel modo, che sono i libri di quelli del Giapan, & della China. 12b17–18).Akoimamonaumuhermetičkujezgrumitaopovijesti,ondasesamiodsebenamećuhijeroglifi,kojePetrićnaziva»lettere sacre«(18a25).Teslikesačinjavajusadržajknjigeduše»darovaneodnjihovaocaBoga«(donatole dal suo padre Iddio12a14),kojaještoviše»napisanarukomBožjom«(è scritto per lo mano di Dio12a18).Sameteslikesu»poputnekeslikeideje«(Cosi un’imagine di idea,12b21).UpravojeuvezimanirističkogshvaćanjaidejeErwinPanofskysmatraodaprepoznajejedanobratuteorijiumjetnosti: dok se teorija umjetnosti tijekom15. stoljeća razvijala uspore-doibezutjecajaplatonizma,novepotrebepromišljanjamanirističkihteorijaumjetnosti–itoupravosredinom16.stoljeća–nadahnjujusesfirentinskimplatonizmomitoupravopovodompitanjaoporijekluideje.58Dok jeprvietimološkiprijedlog ‘historije’vodiodoznačenja ‘vida’,dotledrugiprijedlogvodidoznačenja‘uvida’(grč.oroo,orao–vidjeti+prefiksin–u,unutra=isorao,izčegasetvoristoreo,8a27–29).Petrićevajeetimo-logija ‘historije’vođenanamjeromdahistorijaprijeđe izpodručjapripovi-jesti(narratione)upodručjeiskustva,viđenjaiujednouvida.Ovajprijenostemeljna je pretpostavka Petrićeva pokušaja da historija bude utemeljenana uvidu, što onda tek za posljedicumože imati neko »poznanstvenjenje«(Verwissenschaftlichung)historije.59Upravoovajprijenosodriječinaviđenjeiuvidsmisaojemetafizičkogsebeosmišljavanjaepoheuzalazu:osobitotriumijećaizkorpusadisciplinastudia humanitatis–retorika,poetika,historija–prožimajusemetafizičkomrefleksijom,kaoštojeprizivaimanirističkate-orijalikovnihumjetnosti.Dobajetoraspravaokoteorijakojetražeposljednjitemeljpostojanjapojedinihvidovaznanjaiumjetničkogstvaranja.Preostajenam,međutim,jošjedanodlučnielementdabismoshvatilipozadi-nuPetrićevogodređenjahistorijekaomemorije(la historia è memoria delle



cose humane,18b18),atojevrijeme.NištećuuloguvremenaPetrićpodvlačiusedmomdijaloguopovijesti,naslovljenom»IlGuidone,overodell’historiadellavitaaltrui«:

»Znatelidabivrijemezakojugodinusâmoproždrlodjela,kojajerodilo,onakokaoštojeustarodobaSaturnproždiraosvojudjecu.«(Conciosiacosa che il tempo stesso producitore di quelle attioni, dopò qualch’anno le si manicherebbe nella guisa, che Saturno al tempo antico si tranguggiò i proprii figliuoli, 42a32–35.)

Pukaprepuštenostvremenudajepečatsvempostojanju.Kaoisveprirodnestvari,takojeisveljudsko

»…uneprestanojpreobrazbi,spravomsemožerećidajestinije.Iotudapakspoznajanjih[ljudskihstvari,cose humane]nijeznanost,negomnijenje«(in continuo trasmutamento essen-do, dir veramente si puo, che sieno, & nò. Et di qui è poi, che la cognitione loro, scienza non sia, ma si opinione,32b5–6).

Ranihumanizamje takođerobuzet iskustvomprolaznosti,kojaproizlazi izkarakteravremena.Premdasekrozlitteraerazliježelamentirajućiton,začud-najesnagakojomsehumanistisuprotstavljajuprolaznosti.Grassiposvudaističekakohumanizamživiodtrenutnogkontekstaukojemsezbivajuuvijekrazličiti izazovi kojimauvijek treba različito i odgovoriti.60 Samo teško jeprevidjetikakousvojtojrazličitostikontekstaneprogovaraonozajedničkoizazova,a to jestalnamijenakaoprijetnjačovjeku.Humanizamimaza tutemeljnuegzistencijalnunevoljuspremljenodgovor,primjericekodPoggiaBracciolinija:

»…nemaničegboljegodmudrosti,ničegizvrsnijegodvrline,nadkojomsudbinanemanikak-vuvlast,budućida jevrlina iznadnje…mudrost se sastojiu tomeda svakinasrtaj sudbineuzmognešnadvladatipromišljenošćuidovitljivošću…«61

Ništećojprijetnjisudbine(fortuna,fatum)humanizamsesuprotstavljaheroj-skimstavom,vrlinom.IskustvoviđenjaruinaRimahumanisteisprvabacauočaj,aliihiočarava,čakpotičenaponovnostvaranje.62Do30-ihgodina15.

52

Francesco Petrarca, »Poslanica GiovannijuColloni«, u:M.Špikić,Humanisti i starine,str.192–203.

53

Cijela monografija M. Špikića Humanisti i starine posvećena je praćenju razvoja anti-kvarnog interesaranoghumanizmapoddoj-momviđenjaruinaRima.

54

M.Špikić,Humanisti i starine,str.176.

55

E. Grassi, Einführung in die humanistische Philosophie, str.150.GrassiuozračjuKon-cila u Firenci (1439.) vidi »priliku za noviprodorplatonizmanaZapad«.

56

Hanna-BarbaraGerl,Einführung in die Phi-losophie der Renaissance,WissenschaftlicheBuchgesellschaft,Darmstadt1989.,str.130.

57

GiorgioVasari,Vite dei più eccelenti pittori, scultori ed architetti,Firenze1550.

58

ErwinPanofsky,Idea. Prilog povijesti pojma starije teorije umjetnosti,Goldenmarketing,Zagreb2002.,str.64i113.

59

S.Otto,»’Mogućaistinapovijesti’.Desetdi-jalogaopovijestiFranePetrića(1529–1597)u njihovom značenju za duhovnu povijest«,str.7.

60

E. Grassi, Einführung in die humanistische Philosophie,str.145–148.

61

PoggioBracciolini,»Onestalnostisudbine«,u:M. Špikić,Humanisti i starine, str. 267–269.

62

Topos»Rimkaodioneba« (zaPetrića to jeEgipat) koriste Manuel Krizoloras (»Uspo-redbadrevnoginovogRima«,u:M.Špikić,Humanisti i starine,str.231)iPoggioBraccio-lini (»O nestalnosti sudbine«, u:M. Špikić,Humanisti i starine,str.271).



stoljećakorpusantičkihlatinskihrukopisa,kojiidanasposjedujemo,uglav-nomjespašenizaokruženzaslugomhumanista,63međukojimajenajupornijibioupravoPoggioBracciolini.Humanizamstrastvenoslijeditragoveantike.Nakonpronalaskarukopisanaredusuzorniostaci.Sveštojepreostaloodantikepokušavasespasiti,očuvati.Svatanastojanjapredništećomsudbinomsvjedočenamzapravooduševnojmoćimemorije.NakoniznošenjamitaopovijestiPetrićutrećemdijalogunudiupravoovakvoodređenje:

»Sjećanje,kojejemoćduše,je…nekoočuvanjefantazija.«(La memoria, la quale è potenza dell’anima, è… un conservamento delle fantasie,18b22–23.)

PritomepogledajmokakoPetrićodređujeovefantazije:

»Afantazije…štosudrugo,negolislikeizstvari,izosjetilailioddruguduprisutnjenihudušitenjomnamnogenačinepreoblikovane?«(Et le fantasie… che sono elle altro, che imagini di cose, da sensi, ò da altro appresentate all’anima? & da lei in molte maniere riformate?,18b23–25.)

Dakle,memorijajepremaPetrićuonaduševnamoćkojajeustanjuzadržatiiskustvoviđenjastvari.Onoštodušapritomečuva,dakako,nisusamestvari,negonjihoveslike.Međutim,dabidušaočuvalaslikestvariočito jeda ihonamorapreoblikovati(riformare).TimenamPetrićsugerirakakofunkcijasjećanjakaoočuvanja(conservamento)nijepasivna,negoujednoiaktivna,budućidasesadržajsjećanjaneprestanopreoblikuje.Ovajaktivnimomentčuvanjananačinneprestanogpreoblikovanjaupućujenasnaduševnumoćimaginacijeuzkojujenerazdvojnovezanaduševnamoćmemorije.64Štoviše,vratimo li se na Petrićev etimološki pokušaj određenja historije iz drugogdijalogaopovijesti,tadaprimjećujemokakoseonzapravotičemoćiimagina-cijeilipredočivanja:»vlastitimočimaviđenestvari«(co’ propri occhi vedute le cose,27a32).Dakle,duševnamoćmemorijepretpostavljakakoosjetilnost,takoiduševnumoćpredočivanja.Onoštomemorijasadaomogućujejestonozamijećenozadržati,očuvati,kakobiseonomogloudušiponovnopredočitiiondakadanijevišepredočima.ZaovufunkcijumemorijekaoponovnogpredočivanjaPetrićkoristiglagolappresentare,kojipredstavljasloženicuodprefiksaa-iglagolapresentare.65Petrićevoposezanjezaovimglagolomupu-ćujenasnafunkcijumemorijekaoponovnoguprisutnjivanja,činjenjaprisut-nimonogaštovišenijeprisutno,zbogčegasmatramokakojenjimeCresaninzapravoponudiotalijanskiekvivalentPlatonoveanamnesis.PovežemoliovePetrićeveuvidespitanjemvremena,tadanjegovoodređenjehistorijekaomemorijezapravoznačinadilaženjeništećefunkcijevremena.Onausebikaoihumanističkavrlinaupućujenastavpremasudbini,samostomrazlikomdazaPetrićatajstavsvojuosnovuzadobivaupostojanostisjećanja, da se utemelji primarno u uvidu. Zato Petrić prvo u razmatranjuhistorijerazmatrapitanjenjezinebiti,dabisepotomvratiohumanističkimtemamaonjenojkoristi(utilità)idostojanstvu(degnità).Kada,međutim,ovumoćmemorijeifantazijePetrićsučelisvremenom,tadajeonnedovodisamouvezusprošlošćuisadašnjošćunegoisbudućnoš-ću.Oduvijeksesmatralokakosehistorijaodnosisamonaprošlost.AkoseopetnatrenutakvratimonaozračjepočetkatrećegdijalogaopovijestiPetrićazatječemoučudnovatomstanjuzanosakoji sedrugimačinikaobuncanje.Međutim,GiorgioContariniprimjećuje:»bitćeda jesjetan«(egli sarà un humore dimaninconia,12b6).Bezobziranadaljnjaodređenjahistorijespramsadašnjostiibudućnosti,svakiputakadačovjekpromišljaopovijesti,proš-lostjeonajdominantnimomentvremenakojinanasnajsnažnijedjelujejeru



namapojačavačuvstvonezadrživeprolaznosti.OsvrnemoliseokoPetrića,činisekakojeupravomelankolijadominantnočuvstvonjegovogdoba.Tojedobarenesansneepohenazalazukojaseosvrćeizasebe,seberekapitulira.Uzmemoliuobzirposljednjeriječitrećegdijalogaopovijesti(Et poi fu sera,19a29),tadamožemozaključitikakoonzapočinjeusuton.UmituopovijestiizaHammunovihriječipratimoPetrićevusvijestokrajupovijesnogsvijetakojemupripada:

»sadašnjamaterijakojamu[svijetu,il mondo]podleži,tolikojeoslabilaiistrošenadanemožeuznebrojeneneugodnostipoprimitiforme«(la presente materia che’l sostiene, è indebolita, & consumata in modo, che non puo, se non con incommodi infiniti sostenar le forme., 17b1–3).

TemeljemsvjedočanstavaPetrićevogdobaHockegovoriopovratkučuvstvamiserekarakterističnezakasnisrednjivijekprijenegoštoćezapočetivelikiusponhumanizma.66Hocketakođergovorio»saturnskojmelankoliji«,67ka-rakterističnojzamanirističkeumjetnike.MožemopretpostavitikakojekodPetrićamelankolijaizazvanapromišljanjemopovijestikojesobomnosiin-tenziviranje čuvstva vremenitosti, simbolizirane u anticiKronosom, Satur-nom.Ukontekstuovemelankolijeisjećanja,zanimljivajeetimologijaizkojePetrićnemisli: ‘sjećanje’ i ‘sjeta’ imajuu slavenskim jezicima istikorijen(prasl.sěta),odkojegapotječei‘osjetiti’.Svakiputakadaprizivamosjećanjaunamasebudisjeta.Petrićjepočetkomtrećegdijalogaopovijestidubokozamišljen,zanesenisjetan.Premdasepodpoviješćunajčešćepomišljalaprošlost,zahistorijususvje-dočanstvasuvremenikaoduvijekimalaprimat.AliPetrićjeuvjerendasehi-storijamožeodnositi inabudućnostkaovizijadušeprosvijetljeneBogom.JezgrumitaopovijestičininajstarijesvjedočanstvoopovijestiEgipćaninaSethija,temeljemkojegaseprikrajumitaiznosiijednavizijabudućnosti.

Smisao mita o povijesti

Ovajčlanaknamjernoostavljapostranihumanističkufilološkumetodukojaje zasigurno prva pretpostavka u razvoju znanstvene historiografije,68 nesamousmisluistraživanjaizvoraiutvrđivanjačinjenicanegoiusmislunači-nainterpretacije.KodPetrićajetahumanističkamanirasačuvanaipredstav-ljanezaobilaznielementracionalnogdiskursaDijalogā o povijesti.BeznjenezamislivjeionajogromanposaookopribližavanjaautentičnomAristoteluizDiscussiones Peripateticae.Međutim,onoštoseovdjetematizirapitanjejezaštouracionalnidiskursars historicaraspravePetrićuvodimitove?Nijedanoddrugihprilogaiztadasuvremenediskusijeoistojtemineproduciramito-ve.Paipak,zamodernuinterpretacijuPetrićevogars historicaprilogaostatćeparadigmatičanstavkojegaiznosivećLamprecht:

63

GeorgVoigt,Die Renaissance(Die Wiederbe-lebung des classischen Altherthums, 1859.),PaulAretzVerlag,Berlin1932.,str.231.

64

Razmatrajućioutjecajunebaprekomuzanačovjeka,PetrićjemuzuKliopovezaosnebes-kimtijelomMarsakoji»vladamaštamaipo-rivima«(F.Petrić,»Razgovororazlikovanjupjesničkihbjesova«,str.66).

65

Vocabolario della lingua italiana di Nicola Zingarelli,Zanichelli,Bologna2005.,str.134.

66

GustavRenéHocke,Svijet kao labirint,Au-gustCesarec,Zagreb1991.,str.71.

67

Ibid.,str.23.

68

Ulrich Muhlack, Geschichtswissenschaft im Humanismus und in der Aufklärung: die Vorgeschichte des Historismus, C.H. Beck,München1991.,str.377.



»TekPetrić kao naslijeđe renesanse naznačava sliku jedne znanstvene historiografije koja usvojimokvirimadalekonadilazinjenotekpolitičkoozbiljenje.Ovdjeizvire,kolikotomimo-žemoustanoviti,poprviputasvjesnozahtijevanjedajehistorijaodređenadapreuzmeiprikažecjelokupnuslikusvijeta.Historijapostajeznanostumodernomsmislu.«69

Upogledupristupa,posve je jasnodaakoPetrić i najavljujepromjenuodhistorijekaoumijećakahistoriji kao znanosti, tadamoramisliti iz jednogobuhvatnijeg,filozofskoghorizontakakobilegitimiraometodologijuipred-metnopodručjehistorije.Alisusretsmitomtijekomraspravedovodiiovajpristupudvojbu.MitskafikcijajezaPetrićaizvornaformadrevnihpjesnikateologaukojoj seobjavljuje istina.Nakraju svoje sintezeopoeticiPetrićodvažnouzvisujepjesnike:

»Pjesnikse,daklezbog…ipostankaiostalihnjegovihsvojstavanesamouzdižeiznadsvihdru-gihpisacanegojetakođersvimanjimabioijestnadređen.Jeronjevišeodsedamstodvadesetipetgodinavladaosvimtemamaisvimnačinimadaseonerasporede.«70

NemožemoprevidjetigotovoushitkojimPetrićzavršavasvojeuvjerenjeuprvenstvopjesnika:»nesamokraljevimeđunjimanegoicarevii,akosejošmožedodati,monarsi«.71Aovoprvenstvo,kakosmovidjeli,sastojiseutomeštopjesništvootvaramogućnostpojaveljudskogasvijetainjegovoprivođe-njeoddivljaštvakauljuđenomživotu.NeslučajnotopospjesnikateologajošjeprisutanurazdobljuzakojejeJeanDelumeauumjestotermina‘renesansa’predložioposvomuvjerenjuadekvat-niji–»usponEurope«.72Tajusponnijeništadrugonegouzvisivanječovjekauizgradnjivišecivilizacije.Isti topospjesnikateologavežerenesansnihu-manizamirenesansniplatonizamkojebimnogiinterpretiradovidjelioštropodvojenimaisuprotstavljenima.Bezobziranafascinacijulatinskomantič-komtradicijomnačelusCiceronom,ranihumanizamutjelovljenuPetrarcižudi istodobno upoznati i onaj drugi, drevniji pol antičkeGrčke na čelu sPlatonom.Ovajdrugiprijenosznanjaneslućenoprodubljujetopospjesnikateologaotkrićemhermetičketradicije,zakojuseisprvadržalodajenajdrev-nija,kakvouvjerenjejošsusrećemoikodPetrića.Ovajhermetički»nucleus istine«73potvrđuje imitopovijesti.Krozezote-ričkiusmeniprijenosizmeđusvećenikādolazimodoprvogsvjedočanstvaopovijesti.Alimitseneograničavasamonapovijestljudskogasvijeta.Štovišeongovoriiopovijestiprirodnogsvijeta,paiuloziBogaupovijesti.RanijesmoistaknulikakomitoviuPetrićevimdijalozimaopovijestiiretoriciimajuulogupružitiokvirunutarkojegseodvijadaljnjarasprava,alijeposveneis-crpljuje.Racionalnidiskursodvijaseunutaringenioznoguvidakoji»shvaćacjelovitoiujednomčasu«.Racionalnidiskursrazlaže,analizira,paponovnosakuplja.Nijelionsukcesivnislijedkojioponašavremenskusukcesiju?Nijeliracionalnipostupakkaoonajpostupak»anatomalukovice«(anatomista di cipolle,39a31–31)kojapokušavadospjetidosrži?Spramnjegaingeniozniuvidnamjestujedodirasprvimpremisama,principimaizkojihsekasnijesamoprovodidedukcija.Pojedinačneznanostiiumijećakrećuseuhorizonturazumaiiskustva.Filo-zofijaje,preuzevšiodpjesništvaprveprincipe,izrazrazumaiingenija.Samojepjesništvo izraz ingenija. Ingeniozniuvidskrivasepodplaštemfikcije imita.Našejepitanjestoga:štotoPetrićskrivapodplaštemmitaopovijesti?PrethodnosmomitoveunjegovimDijalozima o povijestiiDijalozima o re-torici svrstaliudvijegrupe,velikihimanjihmitova.MitopropastiZemljeiljudskogjezikaizprvogdijalogaoretoricireferirasenamitopovijestiiztrećegdijalogaopovijesti.Prematomebislijeduizgledalokaodamitopo-



vijestiopsegomsadržavasveostalemitove iujednocjelokupnuracionalnuraspravu.UskladusnašimshvaćanjemdaPetrićeviDijalozi o povijestiiDijalozi o re-toricipripadajujednojcjelini,kojaimazadaćuponuditinovuteorijuelokven-cije,tadanamseprvonamećeCresaninovotematiziranjeretorike.Poanalo-gijisDijalozima o povijestiGerlspominjedajePetrićpokušaosretorikomistošto i shistorijom:odnjeučinitiznanost.74AliPetrićsepremaretoricineodnosikaopremahistoriji.DokuDijalozima o povijestiPetrićustraja-vauafirmacijihistorijekaoumijeća,dotleretoričkoumijećeuDijalozima o retorici nesamodagubiprividniprimat–pričemuPetrićdestruiraantičkuretoričkutradicijuodGorgije,prekoAristotela,pasvedoCiceronaiKvintili-jana,pačakinjegovogsuvremenikaGiuliaCamilla–negoprogresivnogubiatributeumijeća,svojatriklasičnarodagovora,predmeteisvojstva.NakrajuPetrićdolazidojedneusporedberetorikesdijalektikomkojazavršavatakoneodređeno,daseupitnostnadvilanesamonadretorikunegočakimplicitnoinadfilozofiju.75

Dijalozi o retorici započinjuupravopitanjemobiti jezika.Sdruge strane,pogledamolinaranihumanizam,tadajekodnjegaprisutnonastojanjedare-torikaprekrijecjelokupniopsegelokvencije.UPetrićevojdestrukcijiretoriketijekomtrećegdijaloga»IlprimoTolomei,overodellestesematerieoratorie«činisedakaoposljednjenjezinosvojstvopreostajeupravoelokvencija:»jerjerječitostosobnonjegova«.76Međutim,Petrićpokazujekakonirječitostnijesvojstvenasamoretoričarunegosvakomznalcupojedinogumijeća.77KadaseosvrnemonarezultateDijalogā o retorici,ondanamsečinikaodaodreto-rikeništanijenipreostalo,akamolidabionabilamjerodavnazapitanjeoelokvenciji.Akoretorikanijeizvorelokvencije,gdjegaondatražiti?NakrajuDijalogāo retoricistječesedojamdaPetrićvidiufilozofijitajizvor.Pogledajmopostoji liumituopovijestinekanaznakaoelokvenciji?KrozPetrićevoizlaganjemitapolakosevraćamounatragodadresatadoadresatadabismodospjelidogovoraoizvornomsvjedočanstvupovijesti.Smatramokakoupravoutojjezgriistineležiodgovorioelokvenciji.Izviđenjaistinerađasekaoizsvogavrelarječitostiprekopjesnikateologadospijevanasvi-jet.Rječitostnemožeporoditinastojanjeretorike,pačaknisamofilozofije,negopjesništva.Elokvencija semoženaćikod svih, ali jenajsnažnijakodpjesništva, jer ono je prvi vidjelac istine te se iz njezine baštine izdvajajukasnijeostalaumijećaiznanosti,čakifilozofija.IstojePetrićevotumačenjePjesnikovastiha(»tkoroditrijekusHelikonasmjera«):

69

F. Lamprecht, Zur Theorie der humanisti-schen Geschichtsschreibung. Mensch und Ge-schichte bei Francesco Patrizi,str.55.

70

FranePetrić, »Opjesničkimsvojstvima«,u:Lj.Schiffler,Frane Petrić o pjesničkom umi-jeću,str.152.

71

Ibid.,str.153.

72

JeanDelumeau,Civilizacija renesanse,Knji-ževnazajednica,NoviSad1989.,str.6.

73

C.Vasoli,»FranePetrićihermetičkatradici-ja«,str.133.

74

H.-B.Gerl,»Humanističkaigeometrijskafi-lozofija jezika«,str.156;S.Otto,»’Mogućaistina povijesti’. Deset dijaloga o povijestiFranePetrića (1529–1597) u njihovomzna-čenjuzaduhovnupovijest«,str.7.

75

F.Petrić,Deset dijaloga o retorici /Della re-torica dieci dialoghi,61b.

76

»poscia che ella è sua propria l’eloquneza«(ibid.,21a10).



»Takokaoštosvakarijekaproistječeizsvogaizvora,takoipisanjeigovorouzvišenimstvari-manastajukaorijeka,izizvoraspoznaje.«78

Uposljednjemdijaloguoretorici»L’Avogaro,overodell’ampiezzadellaRe-torica«PetrićpriznajekakojeiCiceron:»višeputatvrdiodajeosnovarječi-tostimudrost«.79

Spramdestrukcije retorikePetriću je i uz ironiju, pa čak i krajnju skepsu,ipakživostalodopotvrđivanjahistorijekaoumijeća.Historijukaospoznajuuhumanizmuzastupafilološkametoda(LeonardoBruni,LorenzoValla).Aliprije pojave ovemetode humanizam je nošen jednim temeljnim čuvstvompovijesnosti (sensus historicus).VećDanteu svojoj raspraviopučkoj elo-kvencijičinijedanpresudanobrat:prednostimapučkinadlatinskimjezikom,jerovajje»gramatički«,umjetan,apstraktaniodijeljenodvremena,dokonajprvijest»prirodan«,životanimožeizrazitiokolnostinašegavremena.80Većje,dakle,početkom14. stoljećakodDanteaprisutanpoglednazbiljnostupovijesnomkontekstu.Nije li tommišljenjuukontekstumoraloprethoditijedno temeljno čuvstvo koje se razvojemhumanizma sve više osvještava?Neprestanopažljivoispitivanjepovijesnogkontekstaodvijasepodsnažnimdojmomvremenitostisimboliziranemitskimpredodžbamakaoštosufatumifortuna.DaseposlužimoGrassijevimpromišljanjemhumanizma,trenutniizazovi traže, čak prinuđuju na trenutne odgovore.U hitnji vremena, kojenezaustavljivoprijetiništećomfunkcijom,mišljenjenemavremenazaracio-nalneeksplikacije,negojeprinuđenoposlužitiseingenioznimuvidomkojegasâmPetrićnazivahitrim.KadaHegelnapočetkupredavanjaofilozofijipovijestidestruiraantičkitoposohistorijikaomagistra vitae,tadanavodikakoaktualnostpovijestinečekadasemismislimoipotražimoodgovoriztradicije.81Nilitteraezahumanistenisutakoshvaćene.Naprotiv,humanistipokušavajuiznjihuvidjetikakosuse starinosili s različitim izazovimapovijesti, zbogčegadajunaglasaknaexemplum.Upovijestinemapraeceptum,unaprijedzgotovljenogodgovora.Guarino izVerone podučava svoje učenike historijskom zalihom primjeras još jednomnamjerom:historijanasmožeizvježbatiu temeljnomdržanjuspramsudbine,učinitinashitrimiodvažnim,jednomriječjuvrlim.82Vrlinanije samomoralnakategorija, ona je životnanastrojenost da se suočimo sništećomfunkcijomvremena.Humanizamzauzima stav spramprolaznosti, alimunedostaje elementarniuviduvremenitost.Umjestonekogobjašnjenja,izlaganja,humanizamseslu-židrevnimmetaforama(fortuna,fatum),pačakstvarainove(poddojmomstranihinvazijauItalijuskraja15.stoljećacalamità,Erazmovamoira).Dokkaoneprolaznasnagahumanizmaostajetotemeljno,vlodržanjesprampro-laznosti,onnepružaodgovoranapitanjeonjezinojstrukturi.Razlogjetomeštohumanizamživiukontekstuiizkontekstateingenijemhitroodgovaranatrenutneizazove.Točiniupravoonuživahnosthumanizmakojuuvijeknala-zimoususretusnjime.Alitaodlikahumanizamujednozaplićeusvenoveinovekontekstekojimuprijetenesamoništećomfunkcijomvremenanegoiunutarnjimproturječjimakojenjegoviodgovoripreuzimajuodproturječnogkarakteravremena.Akojesamanaravvremenaizvorproturječjaukojasezaplićeigubihumani-zam,ondajeizlazmogućsamoprevladavanjemtogaproturječja.Humanizamjezaokupljenvremenitošćuipraktičnimodgovoromnatrenutneizazove,aliseonistodobnobudiprizivanjemrimsketradicije.Vidjelismokakoposeza-njezatradicijomnetrebatakoolakoshvatiti.Tradicijanepružapraeceptum,negoexemplum.Humanizamsebodri,nadahnjuje,vježba,odgajanaprimje-



rimatradicije.Tradicijatuodigravajednuvažnuuloguspramvremenitosti:onahumanistaizvlačiiztrenutnogkontekstaneusmislubijegaodstvarnosti,negotraženjauzorausučeljavanjusastvarnošću.Tommaniromhumanizamzapravocijelovrijemestječejednupresudnudistancuspramsudbine.Ovajedistancahumanizmumogućatemeljemduševnemoćimemorije.Jerupravojeprekomemoriječovjekustanjuizmaknutinaokonezadrživojsukcesijivre-menatemimonjegastvoritionotrajnoočuvanjenekadašnjihzamjedbi,kojetvoritradiciju.Aupravosehumanizamibudiprisjećajućisestarih.Renesan-sniplatonizamprodubljujesjećanjeprinosećijošdrevnijipoltradicijestareGrčke.Iznenadnipronalazakkorpusahermetičkihspisaplatonizamopsjedajošdrevnijomtradicijom.SovomekstenzijomsjećanjasusrećemoseuPetri-ćevommitu.Mitdodušeimahermetičkujezgru,aliončuvaidrugemisaonetradicijestarogasvijeta,kakoihjerenesansaproduktivnousvajala.Akodanastumaniruposezanjazatradicijamahoćemoshvatitikaosinkreti-zam,naćićemoseuopasnostidaizgubimoonotemeljnočuvstvopoštovanjakojejepreduvjetusvajanjatradicija.TakvočuvstvoprožimaPetrićevmitopovijesti.TradicijesuizvorPetrićevogzanosaiingenija.Spramnjihodnosnijepasivan,negoproduktivan,atozanašegfilozofaznačipjesničkiodnos.OdtradicijāPetrićstvarajednutradiciju,odraznolikihsjećanjājednozajed-ničkosjećanje.UvezitogaErnstCassirerjeuočio:

»Filozofijapovijestirenesanseprikazujenamseisprvapodgotovomitskimuresom,podslikompraobjave,kojajeodpočetkapredanaljudskomeroduikojamupreostajekaotrajniposjedumijenisvihformiživotainauka.«83

Petrićevmitopovijestiupravonamje jednaporukakakoumijenivreme-napreostajelanactradicije,preostajesjećanje.Bezopasnostidapovrijedimoosjetljiverenesansnekontekste,akozavirimouGadamerovuknjigusjećanja,nailazimonatvrdnju:

»Povijesnomišljenjeuistinusenijepočelorazvijatiteksromantičkomreakcijomnafrancuskurevoluciju.Onooduvijekpredstavljajedannosećielementsvakebrigezatradiciju.«84

Petrićevmitponudiojeonoštoranihumanizamjošnijebioustanju:cjelo-vituslikupovijesti.DrugoPetrićevoodređenjeingenijaporedhitrostijeda»shvaćacjelovito«.Posvesuprotno,uhumanizmuvladauvjerenjekakoin-genijshvaćatrenutačno.Stogaranihumanizamnijeimaoovuslikupovijesti,negosamočuvstvopovijesnostipredništećomprijetnjomvremenitosti.Petrićsvojimmitomopovijestičinisudbinuprovidnomunjezinojstrukturi.Nijetovišeslijepifatum,negoslikomprikazanovremenitozbivanjesvegaštojest.

77

Ibid.,21b29–38.

78


79

»piuvolteaffermò,cheilfondamentodell’elo-quenza, fosse la sapienza« (F. Petrić,Deset dijaloga o retorici / Della retorica dieci dia-loghi,57b22).

80

D.Alighieri,Nauk o pučkom jeziku / De vul-gari eloquentia,str.13.

81

GeorgWilhelmFriedrichHegel,Vorlesungen über die Philosophie der Geschichte, Suhr-kamp,FrankfurtamMain1970.,str.17.

82

E. Grassi, Einführung in die humanistische Philosophie,str.76–80.

83

ErnstCassirer,Das Erkenntnisproblem in der Philosophie und Wissenschaft der neueren Zeit,Bd.1,FelixMeiner,Hamburg1999.,str.135(prev.autor).

84

Hans-GeorgGadamer,Nasljeđe Europe,Ma-ticahrvatska,Zagreb1997.,str.33.



Nijetovišekaosantičkihres gestae,negopravilnocikličkobivanjekojeimapočetakikraj.SmisaoPetrićevamitaopovijestiupravoijestutomedasehistorijiomogućiprvinužnipreduvjet:povijestkaonjezinpredmet.

Stjepan Špoljarić

The Meaning of Petrić’s Myth of History

AbstractThe article aims to tackle the following problem: why was Petrić the only philosopher who, within sixteenth-century discussion on arshistorica, decided to employ the myth? The answer to this problem is being sought through the analysis of the myth of history (unalungahistoria…de’corrompimentidelmondo,&de’suoirinascimenti), comprised in the dialogue “Il Conta-rino, overo che, sia l’historia” (15a–18a) in Petrić’s work Dellahistoriadiecedialoghi (1560). Viewed formally, mythological account places Petrić in the tradition of poetical theology, in which, through ingenuity and inspiration, a poet lays the foundations of human history and knowledge as a whole. Given the contents, this myth owes greatly to Petrić’s leaning on diverse traditions of the antiquity and the Renaissance. In the manner of a poet theologian, Petrić en-deavours to combine different traditions into a unique picture and from the chaotic resgestae to create the first prerequisite for the history: the past as its subject-matter.

Key wordsFranePetrić,myth,thepast,history,poeticaltheology,inspiration,ingenuity,memory,fantasy

Documents

Špoljarić o Franji Petriću