Spektar broj 14

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 12. 09. 2014.

CIJENA POPLAVE: SALATA S OKUSOM OLOVA

MINISTRI IZA REŠETAKA

I LIJA DOLIJA!_

GRAĐANSKI BUNT: PRITISCI GASE PLAMEN

Broj 14

Dnevni najam već od 50 KM!

ŠkodaChevrolet

RenaultCitroen

KiaToyota

Mercedes

www.kapitals.ba

Sarajevo

H. Kreševljakovića 18

Tel./fax: 033 481 088

Mobitel: 063 393 180

063 399 648

063 393 181

PriTiSCi i ZaSTraŠiVanJa Su uTJeCali na ProTeSTnu oSeKu

GASNE PLAMEN GRA\ANSKOG BUNTA

ŠTo SiJemo - To ŽanJemo

OBRAZOVANJE (NE)GRADI BiH

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. SarajevoGlavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula

Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, DžanaZimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio SlobodnaEvropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l [email protected]

Političari su se služili najnižim mogućim sredstvima zagušenje bunta: od optužbi za narkomaniju i terorizam- u čemu su i mediji uglavnom djelovali kao advokatipolitičkih stranaka i njihovih elita Str.

BiH ne gradi ništa što je u njenu korist, podjele i daljevuku unazad, a time se i djeci krade njihova budućnost- kaže Jovan Divjak, koji uspješno vodi udruženje podnazivom "Obrazovanje gradi BiH" Str.

SalaTa S oKuSom oloVaRijeke su u majskim poplavama u BiH na njive nani-jele i teške metale koji su zagadili pojedinepoljoprivredne parcele. Građani u čijim dvorištima suotrovni metali pronađeni nisu dobro o tomeinformisani, a veliko je pitanje kupujemo li ovozatrovani povrće i na gradskim pijacama Str.

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

Kulin ban moderne biHNjemu se može zahvaliti na opstanku Bosne iHercegovine, na priznavanju Muslimana kao naroda udanašnjem obliku, a u rodnom Cazinu, kao ni u BiH,nema ni ulice s imenom Hamdije Pozderca Str.

KOLIKO POVRĆA JE ZATROVANO?

APELIBEZ ODJEKA

Novi ambasador SR Njemačke uBiH Dr. Christian Hellbach smatrada je važno da građani BiH dobrorazmisle kome će dati glas na izbori-ma. Ljudi se moraju osvijestiti i reći:Samo mi možemo naći izlaz izakoračiti ka EU, kaže Hellbach.Tako se i on, nakon samo tri sed-mice boravka u našoj zemlji,pridružio višemjesečnom horskomapeliranju stranih diplomata u BiHda građani u oktobru izaberu noveljude, koji će ih bolje zastupati oddosadašnjih.Izjave, poput ove Hellbachove,prizivaju dolazak na vlast nekihdrugih ljudi i drugih stranaka,samim tim i novih politika.“Međutim, mnogi građani uvijekiznova biraju one partije ipolitičare, koji nisu spremni da zas-tupaju kompromisna rješenja i kojinemaju interes za zajednički put upravcu EU”, kaže njemačkiambasador.Ključno pitanje, koje gospodinambasador ne razmatra, je pitanjeuvjerljivosti političke opozicije, zakoju bi građana glasali, umjesto zastare mutivode i lijenštine. Stoga togovori, ne samo o vlasti, nego i onjenim rivalima. Da su oniuvjerljiviji i sposobniji, građanimabi izbor bio kudikamo olakšan.A do sada nije bilo tako, te su stogau vlast, uprkos sličnim apelima,uglavnom nanovo birani oni koji zasobom nisu ostavljali nikakveznačajne rezultate.

U Srbiji je prvi put doneta presudaza torturu u nekom od logora nanjenoj teritoriji u vrijeme ratovadevedesetih godina. Riječ je o pre-sudi po prijavi Fonda za humani-tarno pravo u kome je utvrdjenaodgovornost države za mučenjadvojice Bošnjaka - Enesa Bogilovićai Mušana Džeba koji su 1995.godine, nakon genocida uSrebrenici i napada VojskeRepublike Srpske na dugu enklavu,Žepu, preplivali Drinu i predali seVojsci Jugoslavije. Nakon toga, 800Bošnjaka zatvoreno je u logorimaŠljivovica i Mitrovo Polje.Apelacioni sud u Beogradu pravos-nažno je utvrdio odgovornostRepublike Srbije za torturu inečovečno postupanje pripadnikaMUP-a i naložio da se EnesuBogiloviću i Mušanu Džebi isplatiukupna odšteta u iznosu od 600hiljada dinara, što je nešto više odpo dvije i po hiljade eura!“To je malo, to je užasno, premaonome što smo mi otpatili, što smopodnijeli. Kakvi smo mi izašli prije18 godina, to je bio užas.Zadovoljan nisam, a moramprihvatiti ono što je određeno. Jaipak poštujem sud”, kaže 74-godišnji bivši logoraš Bogilović,koji je od 1997. godine invalidskipenzioner u BiH. I dodaje:“Na meni su cigare gašene... Ja imamožiljke, sudski ljekar ih je gledao,tučen sam cipelama, pendrecima,nema čime nisam tučen...”

BRAVO!Na sceni pariškog pozorišta "Atelje"9. septembra je premijerno izvede-na drama "Hotel Evropa" poznatogfrancuskog pisca i filozofa Bernara-Anri Levija, a u režiji sarajevskogreditelja Dine Mustafića.Zamišljena radnja drame zbiva sedan uoči ceremonije obilježavanjastogodišnjice sarajevskog atentata.Jedan čovjek, besumnje intelektu-alac i pisac, zatvoren u sobi poz-natog sarajevskog hotela "Evropa",sprema se da održi svečani govor oEvropi povodom ove godišnjice.On poznaje i hotel i grad, jer je tuveć boravio i dobro poznaje i nje-govu istoriju i sudbinu, ima u tomgradu i prijatelja na čiji podsticaj jei prihvatio da održi govor, ali utrenu kad sjeda za kompjuter da gai napiše, počinju teškoće.Junak ove drame, u briljantnojinterpretaciji glumca Žaka Vebera(Jacques Weber), sȃm pred kom-pjuterom traži i provjeravareference i poente svog svečanoggovora na googleu, koji na ekranu upozadini scene, po kreaciji rediteljaDine Mustafića, postaje drugijunak drame. Obrazlažući motivaciju svojedrame, za koju kaže da je"monolog revolta i gnjeva", ali dane sugerira kako treba "dići rukeod svake nade", Levi je rekao:"Evropu treba ponovo otpočeti,prije svega kulturom”.Na kraju predstave u pariškompozorištu "Atelje", uz autora, ovaci-je publike doživio je i sarajevskireditelj Dino Mustafić."Evropa je perverzno ubijalaSarajevo, dijelila je Bosnu, ali nikadnismo izgubili svaku vjeru u nju.To je pomalo rezignirajuća porukaove drame", rekao je Mustafić.

FARSI^NA PRESUDA

4 Spektar, broj 14 12. septembar 2014.

heljde. Koriste se sve površine zasijanje, pa čak i lokalni sportski teren.Osmače i Brežani smješteni su navisoravni iznad Srebrenice, izbraz-danoj vodenim vijugama i nalik najezgru oraha. Ovo je teritorija ispredkoje je neizbježno zapitati se osuprotnostima između ljepoteprirode i znakova rata, čiji su tragovijoš uvijek vidljivi. Ipak, ljudi se ovdjevraćaju, napominje Muhamed Avdić.Grupa poljoprivrednika i stočara većnekoliko godina pokušava da pronađeput za povratak, obnovi porušeno iuspostavi neophodnu vezu sa komši-jama. I uspjeli su u tome, kroz heljdu.Stoga im je dodijeljena simboličnanagrada “Carlo Scarpa”.

HAG “SELI” NA BALKAN

Tužilac Mehanizma zameđunarodne krivične sudoveHassan Bubacar Jallow i glavni tuži-lac Bosne i Hercegovine GoranSalihović potpisali su u SarajevuMemorandum o razumijevanju,čime se ozvaničila saradnja izmeđuMehanizma za međunarodnekrivične sudove (MMKS) i bh.tužilaštava. Riječ je o tehničkim spo-razumima o modalitetima pristupadokaznom materijalu Hagu.Nakon što Haški tribunal okonča rad,nekažnjeni ratni zločinci neće bitiostavljeni na slobodi u zemljamaZapadnog Balkana, već će seomogućiti i Bosni i Hercegovini,Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori da imsude. To je cilj Sporazuma potpisanogu Sarajevu, kojim će se nadomještatiprerano ukidanje Haškog tribunala.

GDJE SU KOSTI?

Đemail Hasanović iz bratunačkognaselja Glogova odlučio se na nes-vakidašnji protest. Na putu odSrebrenice prema Podravanjupostavio je krevet i od ponedjeljkatu spava i štrajkuje glađu. Na ovajpotez Đemal se odlučio zbogsporog rada Instituta nestalih BiH.On još uvijek traži posmrtneostatke svog sina koji je poginuo naovom mjestu.Svoj bunt Đemail nije iskazao predinstitucijama, nije blokiraosaobraćaj, već je krevet, neštoopreme i tablu sa natpisom „Štrajkglađu“ postavio u šumovitom dijeluiznad sela Jasenova, na dionici putaSrebrenica - Podravanje.„Ovdje je mjesto na kojem jepoginuo moj sin Dževad Hasanović,i sa njim Mešo Rizvanović i još jedanmomak Azem Ljeskovica, apreživjeli je svjedok Smail Alić izGrujičića. Neću ići odavde bez kosti-ju ili neka me voze u sanduku“,kaže Hasanović.

KAKO HELJDA SPAJA LJUDE

Stotinjak mještana sela Osmače iBrežani kod Srebrenice bavi sepoljoprivredom. Osnovna djelatnostje stočarstvo, ali u posljednje vrijememnogi povratnici bave se uzgojem

FUJ!!!Ustavni sud Federacije BiH odgo-dio je javnu raspravu u predmetukojim federalni premijer NerminNikšić traži rješavanje spora spredsjednikom FBiH ŽivkomBudimirom. Spor je nastao zbogBudimirove odluke o razrješenjukoordinacijskog tima za revizijukoja se u Federaciji provodi radiodvajanja legalnih od nelegalnihkorisnika boračkih privilegija. No,zbog službenog puta u Rim,Budimir nije mogao prisustvovatijavnoj raspravi.Podsjećamo, ovaj spor traje većdvije godine. I zaključujemo:prije će Budimir i Nikšićnapustiti svoje sadašnjerukovodeće funkcije prije negošto će taj spor dobiti svoj sudskiepilog. No, neće to biti ni prvi niposljednji ispolitizirani sukob ukojem neće doći do sudskog ipolitičkog epiloga.Na kraju, smiješni ispadaju i akterispora, dva čelna čovjeka Federacije,ali i Ustavni sud kao institucijakoja često služi kao dječija igračka.Zbog ove smiješne situacije,međutim, građani mogu samogorko da plaču nad svojomsudbinom da žive u takoneuređenoj državi i pod rukovod-stvom tako neodgovornih ljudi.Drugo, do ko zna kad će se ponovorazvući nekoliko puta započinjaniproces tzv. revizije boračkih prava.Ogroman budžetski novac troši seu tu svrhu, a i ptice na grani znajuda tu vrstu privilegija imaju imnogi koji su u ratu učestvovalisamo kao gledaoci. No, sa lažnimsvjedocima dobili su pravo rezervi-rano za istinske borce.Ta vrsta ljudi, ti lažni ratni vet-erani, nakon farse u Ustavnomsudu jedini su se slatko i zado-voljno smijali.

12. septembar 2014. Spektar, broj 14 5


Stara narodna izreka kojakaže: “Možeš kako hoćeš, aline možeš koliko hoćeš”, pot-

puno je primjenjiva na familijuIvanković-Lijanović. Osim pojedi-naca nad kojim je ostao teret sumn-je da su tokom rata, pri kupovina-ma oružja, dobro napunili i vlastitedžepove, pomenuta porodica, činimi se, ima dosije sa najstarijimdatumima “djela” kojim bi semorali baviti pravosudni organi.

Brzo bogaćenje: Potkraj rata i uprvim poratnim godinama oni supravili ogromni promet mesom, upočetku pod pokroviteljstvomTuđmanove vlasti u Hrvatskoj, koji jebio sve samo ne legalan. Od skromnemesnice svoga oca, braća Ivanković-Lijanović sagradili su kulu od zlata.Nema biznisa u kojem ih nije bilo: odmesa, preko voća i povrća, do prodajeautomobila.Za svo to vrijeme, pratile su ihsjenke sumnji. One su davno biletako upečatljive da se javnost čudilazašto zakon malo ne prorešeta tufamiliju.U početku je to bilo nemoguće, jersu imali zaštitu svemoćnog HDZ-ai Dragana Čovića. Jednom su ipakdospjeli do suda, ali samo da seproslave: oslobođeni su iIvankovići-Lijanovići i DraganČović. Tako su dobili svojevrsniatest na poštenje. Eto, suđeni su, pa

se pokazalo da su optužbe bile neo-pravdane.Naravno da se tada sumnjalo upravičnost suda, zapravo u spregupravosuđa i vlasti, gdje je pozitivni

ishod, za optužene, bio unaprijedzagarantovan.Tajna kasnije nedodirljivostiporodice iz Širokog Brijega potom sepremjestila. Oni su, na nagovormeđunarodnih centara moći, stvoriliNarodnu stranku Radom za boljitak,

od koje su stranci očekivali dapreotme primat, ili da ga ozbiljnijenagrize, svemoćnom i političkitvrdoglavom, nacionalističkomHDZ-u. Zauzvrat im je pruženaodređena “amnestija” od istrage nji-hovih sumnjivih poslova.U krug zaštitnika kriminogeneporodice Ivanković-Lijanović kas-nije su ušle i druge stranke,bošnjačke i srpske, koje su njihovuporodičnu stranku uzimale u part-nerske koalicije. Na kraju su postalii dio Federalne vlade, sa dva minis-tra u njenom sastavu. To jeIvankoviće-Lijanoviće ohrabrilo dase još više razmašu. Više nije biladovoljna zaštita od ranijih optužbi:oni su krenuli u nove sumnjive

MINISTRI IZA REŠETAKA

Javnost je morala dobiti dokaz da vlast ne toleriše krupnikriminal. Po tom principu, lanac je pukao na Ivankovićima-Lijanovićima, koji su godinama pod sumnjom, u čemu nisu jedini, a vjerovatni ni sa najdužim prstima

I lIja - dolIja!

Piše: Vlastimir Mijović

Od skromne mesnicesvoga oca, braća

Ivanković-Lijanovićsagradili su pregolemu

kulu od zlata...

Glava finansijske hobotnice: Jerko Ivanković-Lijanović

finansijske poduhvate. Ministarstvokoje je vodio Jerko Ivanković-Lijanović (poljoprivreda) postalo jenajružniji dio u ionako ružnoj slicifederalne vlasti.

Utaje i prevare: No, kako toobično bude, svanuo je i danobračuna. U srijedu 10. septembra,u dubokoj noći, braću, njihovog ocai najbliže saradnike naprasno jeprobudila ruka zakona. Odmah suse našli iza rešetaka, gdje će, kakotrenutno stoje stvari, ostati joštridesetak dana, osim Mladena,predsjednika njihove stranke, kojije brzo oslobođen.Tužilaštvo BiH tereti pomenutugrupu za krivična djelaorganiziranog kriminala. Radi se oneplaćanju poreza, utajama ili pre-varama, o pranju novca...„Tužilaštvo BiH je prikupilodokaze o osnivanju, a potomfiktivnom gašenju većeg broja firmikoje su se bavile proizvodnjommesa i mesnih prerađevina.Preduzeća su gašena, a ostajali suveliki poreski dugovi“, rekao jeportparol Tužilaštva, BorisGrubešić. Osumnjičenima se nadušu stavlja krađa najmanje 11 mil-iona konvertibilnih maraka.

Povodom ovog hapšenja, javnost jeistovremeno bila i iznenađena iobradovana i sumnjičava. Ne zat-varaju se ovdje ministri svakog dana,ni svake godine ili se ne zatvarajunikada. A to se ipak dogodilo.Napokon je krenula sječa i započelokažnjavanje lopova sa političkim tit-ulama, govorili su oni obradovani.Otkud sve to dva dana pred početakpredizborne kampanje, vrtjeli suglavom sumnjičavci.Rano je još za konkretne zaključkeo opravdanosti optužbi, pogotovo

za kažnjavanje. No, ako je i kodkoga bilo toliko sumnji u poštenje,onda su to upravo članovipomenute porodice i njihovebezbrojne firme iz kojih se širio“smrad”. Na zakonu je da to brzo ipravično privede epilogu.

Prvi kamenčić: A što sepolitičkih kuhinja tiče, koje su uovoj aferi svakako dosule mnogosoli i bibera, čini se da je tu stvarjednostavnija. Neko je, u opštojatmosferi lopovluka sa političkom

pozadinom, morao da budežrtvovan. Jači i bolje uvezani sapravosuđem, SDA i SDP, dobro susakrili svoje “lije”, ali su nekoga,ipak, morali baciti “lavovima”.Javnost je morala dobiti dokaz davlast ne toleriše krupni kriminal.Po tom principu, lanac je pukao naIvankovićima-Lijanovićima. Onikoji su pravosuđu naredili da toučini i da familiju i ministre iz nji-hove stranke strpa iza rešetaka (jervlast ovdje uglavnom naređujepravosuđu) vjeruju da su napravilidobar posao.I jesu! Jedan lopov manje, reklo bise. No, i lavine se obično pokrećujednim kamenčićem. Obradovanajavnost sada euforično očekuje nas-tavak. Još je ovdje mnogo “lija” kojesu razgrabile društveni imetak, akoje se skrivaju pod zavjesomstranačkih klanova. Zatvori prostoplaču za njima.Vlast će, naravno, učiniti sve daovaj slučaj naduva do neviđenihrazmjera, kako bi pred izboreuljepšala svoj ružni imidž. No, onošto je stiglo Ivankoviće-Lijanoviće,kad-tad će stići i većinu onih kojijoš važe za “poštene građane”.Jer: Možeš kako hoćeš, ali ne možeškoliko hoćeš!


SDA i SDP dobro su sakrili svoje “lije”, alisu nekoga, ipak, morali

baciti “lavovima”...

Imperija puna “smrada”


Naše zdravstvo na dubokom je

dnu. Pacijenti su u puno segmenata

prikraćeni za očekivanu uslugu.

Krenuvši od dijagnostike, gdje su

dugi redovi za snimanje, recimo,

CT-a ili MRI-ja, pa do kvaliteta

samog liječenja i smještaja u bolni-

cama, ne zna se šta je lošije. A

možda i ne može biti puno bolje, s

obzirom da priliv novca u

zdravstvene budžete stalno opada.

Primjer tome je ishrana u bolnica-

ma. Da li je ona zbog finansijske

nestašice spala na bijedne grane, u

što sam se sama ovih dana

osvjedočila, ili je u pitanju “ljudski

faktor”, ne znam. Ali stvari stoje

ovako:

Pacijenti u Kliničkom Centru

Univerziteta u Sarajevu (KCUS)

jedu uglavnom “smeće” od hrane,

ako uopće jedu ono što im se servira.

U najmanju ruku je sramotan i

jelovnik i količina onog šta se

pruža. U sedam dana, pet puta se

služi konzervirana boranija čiji su

boja i okus toliko "isprani" da se na

sam pogled na istu pacijentima

prevrće želudac. Preostala dva dana

se služi grah po receptu "trči, trči pa

graška" i krumpir čorba sa nekim

čudnim zrnevljem unutra. Kad se

sedmica završi, krug se ponavlja.

Za doručak se služi pola supene

kašike pavlake razblažene sa

vodom (bljakasto-vodenastog

okusa) uz dvije šnite hljeba i čajem.

Večera, e to je gozba. Pura uz čašu

jogurta ili konzerva ribe. Nema

nikakvog natpisa na konzervi, ne

vidi se ko je proizvođač, kad je

proizvedena, do kada traje, koja je

vrsta ili klasa ribe... ništa! Samo

gola konzerva koju se pacijenti ne

usuđuje otvoriti.

Ruku na srce, jedan dan je služen i

neki sok, te tri šljive. Lijepo od njih:

počastiše pacijente, bolesne i

nemoćne ljude sa čak nekoliko vit-

amina.

U klinikama širom svijeta, u "nor-

malnim" zemljama, bolesnicima se

donese jelovnik na početku dana da

bi izabrali obroke, shodno svojim

potrebama. I sve to ulazi u cijenu

zdravstvenog osiguranja.

Sramota je koliko je gladnih pacije-

nata koji, recimo, nisu iz Sarajeva,

pa njihovi bližnji nisu u situaciji da

im svakog dana donesu obrok.

Sramota je i za Sarajlije što čekaju

da im rodbina donosi hranu.

Sramota je i odgovornih u KCUS,

koji nabavljaju i pripremaju tu

hranu: da li oni ikada probaju

obrok koji spreme?

Sramota je to, zapravo, kompletne

države. Zdravstvo živi od prihoda

koji se ubiru od uposlenika domaćih

kompanija i drugih organizacija.

Broj uposlenika opada, mnoge firme

rade na crno, ne plaćajući doprinose

nizašta, pa ni za zdravstvo. To nas

dovodi u situaciju da i hrana, i sav

ostali servis u bolnici, padaju na

bijedan nivo.

Ipak, ne mogu se oteti utisku da tu

ima i ljudskog faktora. Jer, i sa

oskudnim namirnicama, znaju to

naše bosanske i hercegovačke

domaćice, koje s mukom krpe

kućni budžet, nešto iole ukusno

ipak se može skuhati.

BOLESNI MI - BOLESNO ZDRAVSTVO

Može li se, i sa stalno padajućim budžetima za

zdravstvo, u bolnicama ipak služiti imalo pristojnija

hrana od one koju pacijenti sada jedu?

DA SKAPAŠ OD GLADI

Piše: Aida Hrnjić


Ovogodišnja izborna kampanja i

zvanično je počela. Slijedi

vrijeme obećavanja i

dodvoravanja glasačima. Lakovjer -

nim će biti pune uši i oči svega što,

inače, u svom životu nemaju. Većina

stranaka nadmašiće i samog

Supermana u opisivanju svojih

sposobnosti i namjera, u čemu će, po

običaju, prednjačiti oni najveći.

No, osim što će obećavati, oni će i

bezobrazno lagati o svojim

dosadašnjim učincima, o tobože

velikim rezultatima koje su postigli

u prethodnom mandatu. Pozivaće

nas da više vjerujemo njihovim

riječima nego svojim očima.

U tom smislu, ekipa nezavisnog

istraživačko-analitičkog projekta

“Istinomjer” odabrala je pravi

trenutak da javnost i glasače

upozna sa dosadašnjim učincima

vladajućih stranaka i državnih

organa u kojim su one dominirale.

U predvečerje izborne kampanje

oni su saopštili precizno obrađene

podatke koji, govoreći o prošlosti,

građane pozivaju na oprez i kad je

budućnost u pitanju. Jer, kako

vjerovati onima koji su puno

obećavali, a minimalno ispunjavali

svoja obećanja? Kako se nadati da

će se oni u naredne četiri godine

više truditi da ostvare ono što će

gromoglasno najavljivati tokom

ove predizborne kampanje?

U jedan podatak sakupilo se sve što

građani odavno znaju, a što naše

najveće stranke opisuje kao pre-

varantske, lijene, lažljive i nezain-

teresovane da dobro rade posao zbog

kojeg postoje - da vode državu na svim

njenim nivoima. To je podatak koji

kaže da su, prema nalazima

"Istinomjera", 11 partija i jedna pos-

tizborna koalicija, koje su u ovom

mandatu formirale vlasti na tri nivoa u

BiH, u svojim izbornim/postizbornim

programima dale 1.941 obećanje. Ali,

od svih datih obećanja, ukupno je

ispunjeno samo 48!

Svaki komentar ovog podatka je

suvišan. A možda je suvišan bio i

trud “Istinomjera” da to sve

izanalizira i izračuna. I površnim

pogledom na stvarnost Bosne i

Hercegovine, naime, svaki vidom

obdareni građanin uviđa da je ovo

raj za političke neradnike i

prodavače magle, da zemlja

neprestano tone, da ljudi žive sve

lošije, da se ne zna koja vrsta

propadanja je brža: ekonomska,

društvena ili politička.

Nažalost, i trend je jako negativan.

Iako se mislilo da ništa ne može biti

lošije od mandata 2006-2010., kad

smo krenuli ubrzanom nizbrdicom,

pokazalo se da je i to moguće. U

ovom mandatu, u odnosu na

prethodni, broj ispunjenih

političkih obećanja smanjen je za

dodatnih 2 posto! Eh, da su bar

ostali na onom lošem nivou; da

nisu, a jesu, dodatno zglajzali.

O vlasti koja nas je vodila u posljedne

četiri godine pomenutim podacima

sve je rečeno - sve najgore!

VLAST POD LUPOM STATISTIKE

Podatak da su vladajuće stranke u ovom mandatu, kroz

sva tri nivoa vlasti, ispunile samo 48 od blizu dvije hiljade

datih obećanja, o njima sve govori - sve najgore!

OBEĆANJA, LUDOM RADOVANJA

Piše:

Amra Zimić


Nakon što se slegla medijska

prašina oko berlinskog skupa

njemačke kancelarke Angele

Merkel sa političkim liderima

Zapadnog Balkana, uočljivi su

tragovi neumornih regionalnih nos-

tradamusa koji, za razliku od

upućenih i nezavisnih skeptika, u

diplomatski ugodno artikuliranoj

Deklaraciji iz Berlina naziru kule,

gradove i odlučnost EU da ovaj

region konačno izvede na pravi put.

Pri tome, oni obazrivo, geopolitički,

tvrde kako “sve dogovoreno neće ići

preko noći, ali perspektiva je tu” -

vidimo se opet u Beču, pa u Parizu...

Lažni optimizam: Istina, opti-

mizam jeste poželjan i na momente

ljekovit u ova predugo turobna

vremena. Međutim, da li je takav,

ničim solidnim izazvan optimizam

jednako benigan i konstruktivan u

datoj domaćoj, regionalnoj i široj

konstelaciji? Ovo se naročito

odnosi na ciljano programirane

tumače-anesteziologe dometa

berlinskog skupa, naročito

(nepostojećih) dijelova Deklaracije,

koji se odnose na predstojeće izbore

u BiH, kada tvrde, parafraziramo:

EU i ostatak međunarodne zajed-

nice najmanje zanima šta je ko

radio u regionu potkraj (krvavog)

prošlog stoljeća... bitno je šta se radi

sada i ubuduće. Zato, za EU uopće

nema značaja ko će odnijeti

pobjedu na izborima u oktobru, jer

će - ko god pobijedi - morati da radi

po diktatu iz Brisela...

Ovo u prevodu na namjenski,

predizborni b-h-s jezik, opet, znači:

dobri bh. građani, ne zanosite se -

šta je bilo, bilo je - ko je jamio,

jamio je. I da-se-više-zločini-i-to-

nikad-nikome-ne-dogode. Džaba

nam još jedni pusti izbori, ma svi su

oni isti - stari ili novi

lideri&političke stranke. Birao ne

birao, radio ne radio, svira ti radio.

Da ne bude zabune, upućeni u

Berlinskoj deklaraciji sekundarno

prepoznaju isti vokabular iz

EVROPSKO I NAŠE NADMUDRIVANJE

Nedavna konferencija u Berlinu nije označila

nikakakvu prekretnicu, još manje epohalno novi

evropski prilaz tzv. Zapadnom Balkanu,

kako nam žele podvaliti naši lideri

SLATKA, ŠARENA LAŽAPiše: Nedžad

Hadžimusić

Optimizam jeste poželjan ina momente ljekovit u ovaturobna vremena, ali on,

što se tiče berlinskogskupa, nije izazvan ničimsolidnim i uvjerljivim...

Konferencija bez značajnog efekta

ranijih, njima i danas bliskih

međunarodnih dokumenata:

Solunske deklaracije, Deklaracije

SEECP iz Bukurešta, tzv. Radnih

stolova (1-2-3) Pakta stabilnosti za

Jugoistočnu Evropu (1999-2008.),

iz baznog dokumenta o osnivanju

(2008.) Regionalnog vijeća za

saradnju – RCC, sa sjedištem u

Sarajevu...

Mala zarada: O čemu se, zapravo,

ovdje radi? Osim što su déjà vu (već

viđena), slična okupljanja su uvijek

kurtoazno pozitivna, ali su u konačnici

ono to zovemo “veliki promet - mala

zarada”. Naravno, unatoč manje-više

iskrenom entuzijazmu, nije riječ o

nekom kopernikanskom obrtu, još

manje epohalnom evropskom prilazu

tzv. Zapadnom Balkanu (zemlje bivše

Jugoslavije, minus Slovenija, plus

Albanija).

EU je, zapravo, iz Berlina poslala

multilateralnu poruku - prven-

stveno Kremlju i Kijevu, pa sebi i

Vašingtonu. Učinila je to u

izuzetno turbulentnoj situaciji na

starom kontinentu, nezapamćenoj

od završetka Drugog svjetskog rata

(eskalacija krize, t.j. “građanskog

rata” u Ukrajini), da se ne pominju

užarena krizna područja Bliskog i

Srednjeg istoka, utemeljena global-

na preokupacija situacijom koja je

(za sada) izvan kontrole u Iraku i

Siriji, građanski rat na bis u Libiji,

ozbiljni neredi u Pakistanu...

U istom kontekstu, ne treba nipošto

gubiti iz vida upravo završenu

smjenu vodeće EU garniture, koja je

uslijedila nakon vrlo zabrinjavajućih

rezultata na posljednjim izborima za

Evropski parlament - gdje je krajnja

desnica ovog maja ušla na velika

evropska vrata.

Navježbani skakavci: Zato,

glavna poruka iz Berlina glasi:

uprkos izuzetno ozbiljnoj sig-

urnosnoj i ekonomskoj krizi na

kontinentu i šire, EU i nadalje

“vodi računa o evropskoj integraciji

Balkana”. Konzekventno, ne treba

se previše zanositi, shopping lista

velikih infrastrukturnih projekata u

regionu ostaje “na stolu” (čitaj: u

ladici) - do nekih boljih vremena...

Posebno se to odnosi na dejtonsku

BiH, gdje su milijarde iz EU i

drugih fondova do danas pojeli isti

navježbani domaći i regionalni

skakavci, koji danas prave slične

akrobacije oko raspodjele pomoći

za sanaciju poplavljenih naselja i

gradova.

Dakle, uz dužno uvažavanje

slobode različitih mišljenja, sve je

do građana BiH na predstojećim

izborima: imaće lidere, državu i

EU kakvu odaberu. Time treba da

pokažu t.j. da uvjere sebe,

susjede/komšije, Brisel i Vašington

da je funkcionalna, prosperitetna i

dostojanstvena BiH (ne)moguća(!).

Ovi izbori su, zapravo, posljednja

šansa za zaokret. Jer, ako su

Zapadu rezultati izbora “nebitni”,

većini temeljito izvaranih,

očerupanih i mokrih građanki i

građana BiH jesu više nego bitni,

čak i - sudbinski!

Svi na izbore: Zato, sve dok ne

osvane pravna država u BiH – do

daljnjeg će neumoljivo odzvanjati

riječi sto-posto posto legitimnog i

prejasnog glasnogovornika EU

Wolfganga Petritscha (bivšeg

visokog predstavnika u BiH),

kazane i prije i poslije berlinskog

skupa:

"Njemačka je 20 godina nakon

Drugog svjetskog rata bila

ekonomsko čudo. A 1945. je bila

potpuno uništena. A šta smo mi

uradili u BiH? Zato sam predložio

da se uradi strategija koja će od

BiH napraviti državu u kojoj će

političari biti vlasnici sudbine BiH i

odgovarati za to...".

Na kraju, zaključimo ovaj tekst

poznatom, prigodno prerađenom

porukom koja je pratila uspjehe

Zmajeva, nevjerovatne, ali istinite

Fudbalske reprezentacije BiH: svi

na izbore! Jer, ko ne posluša ove

riječi i ne skače - on mrzi Bosnu, a

s njom i Hercegovinu!


Na građanima BiH je da na predstojećim izborima

uvjere sebe,susjede/komšije, Brisel

i Vašington da jefunkcionalna,

prosperitetna idostojanstvena BiH

(ne)moguća...

Merkelova sa hrvatskim premijerom Milanovićem


Nepostojanje plenuma,

podijeljeni građani i radnici,

tek malobrojni učesnici

protesta koji se sporadično orga-

nizuju - zbir je osam mjeseci nakon

velikih februarskih demonstracija

širom Bosne i Hercegovine.

Vratimo li se unazad, teško je bilo

očekivati da će šaroliki sastav i

plenuma i građana odoljeti

snažnom političkom pritisku, uti-

caju novca, ali, kako neki kažu, i

strahu od policije i procesuiranja

nakon što su u februaru širom

države paljene i rušene zgrade kan-

tonalnih institucija.

Da se građanski i radnički bunt

pokrenut u februaru potpuno

razvodnjava već mjesecima, bilo je

jasno i kad je prošle sedmice pred

Zgradu državnih institucija došlo

tek 50 građana okupljenih u

neformalnu grupu pod nazivom

Vijeće građana u Bosni i

Hercegovini, proisteklu iz

nekadašnjih plenuma.

Unutrašnji rascjep: Većina

plenuma, proisteklih nakon velikih

demonstracija u BiH u februaru,

više ne funkcioniše. Radnici koji su

počeli najveći socijalni bunt od rata

su podijeljeni, neki su se priključili

političkim partijama i danas su na

izbornim listama za predstojeće

izbore zakazane za oktobar. Malo

ko je vjerovao, prije osam mjeseci,

da će pokret, tada zasnovan na

nestranačkim i nenacionalnim

principima, doživjeti potpuni

kolaps i da će rezultati

višemjesečnih protesta biti skoro pa

zanemarljivi.

Pritisci i zastrašivanja, politički ili

policijski svejedno, još jednom su se

pokazali mnogo organizovanijim

od građana u BiH. Rezultat svega je

tek nekoliko desetina građana koji

povremeno izlaze na proteste sa

istim zahtjevima. Ono što su neka-

da nazvali plenumom, danas se

zove Vijeće građana u BiH, no u

tom Vijeću nisu svi oni koji su se

zdušno zalagali za velike promjene

u državi. Nekada jedinstveni, danas

su podijeljeni čak i po principu ko je

bio u nekoj od NVO, a ko nije.

Hasna Ljubović i dalje izlazi na

proteste i tvrdi da su se plenumi ras-

pali zbog uticaja politike, različitih

vidova zastrašivanja, ali i novca:

GASNE PLAMEN GRA\ANSKOG BUNTA

Radnici koji su počelinajveći socijalni bunt odrata SADA su podijeljeni,

a neki su se priključilipolitičkim partijama i

danas su na listama zapredstojeće izbore...

PRITISCI I ZASTRAŠIVANJA SU

UTJECALI NA PROTESTNU OSEKU

Političari su se služili najnižim mogućim sredstvima za gušenje bunta:

od optužbi za narkomaniju i terorizam - u čemu su i mediji uglavnom

djelovali kao advokati političkih stranaka i njihovih elita

„U Tuzli i u svim gradovima, kao i

u Sarajevu, policija je odradila svoj

posao. Mi smo nemoćni u tom kon-

tekstu da im pariramo. Plenumi su

dočekani od političkih opcija,

pokupili su one koje su mogli da

pokupe i stavili ih na kandidatske

liste, potkupili ih, zaposlili ih itd..“

Uplašeni ljudi: Sa tvrdnjom da

je politički uticaj nakon demon-

stracija bio veliki slaže se i profesor

na Fakultetu političkih nauka u

Sarajevu Asim Mujkić i podsjeća da

su građani u februaru potpuno

prevazišli etničke podjele na

kojima veliki broj političkih partija

u BiH egzistira:

„Politika jeste utjecala. Bilo je tu i

neformalnih pritisaka i prijetnji

prema ljudima baš iz te srednje

klase koji su imali simpatije –

naprosto, ljudi su se plašili za svoje

poslove. Uglavnom, pritisaka je

bilo. Pri tome su se političari služili

najnižim mogućim arsenalom - od

optužbi za narkomaniju, terorizam

- u čemu su i mediji, nažalost - što

opet govori o medijima koji za sebe

vole reći da su nezavisni - očito

djelovali uglavnom kao advokati

političkih stranaka i njihovih elita.“

Učesnik februarskih demonstracija

i aktivista Emir Hodžić upravo u

odbacivanju nacionalizma vidi

najveći rezultat februarskih

demonstracija:

„Protesti su pokazali dosta toga. Po

meni, javni diskurs je zauvijek

promijenjen, sada se otvoreno gov-

ori o socijalno-ekonomskim

problemima. Znači, nacionalna,

etnička pitanja nisu jedina politička

pitanja o kojima se u ovoj zemlji

priča, sada se govori otvoreno o

socijalno-ekonomskim problemi-

ma koja ova zemlja ima.“

Veliki uticaj na skromne rezultate

proistekle iz februarskih demon-

stracija imalo zastrašivanje i monti-

rane optužnice, vjeruje aktivista iz

Mostara Robert Jandrić:

„S druge strane, plenumi su bili

jedan dobar oblik organizacije i

formulacije zahtjeva u početku,

dobar način za donošenje odluka

na brzinu, na licu mjesta,

međutim, to nije forma za

dugotrajno aktivističko djelovanje,

a sami protesti su se odužili na

nekoliko mjeseci. U Mostaru i dan-

danas traju svakodnevno. Potrebno

je razmisliti o strategiji i uopšte o

načinu organiziranja za ubuduće -

jer ovi protesti nekako su sve izne-

nadili, pa i same aktiviste.“

“Prodane” duše: Neki od

građana i dalje vjeruju da se

građanski i radnički bunt može

ponovo probuditi. No, pred

Zgradom državnih institucija na

posljednjim protestima se našlo

svega 50 građana. Među njima je

bio i Drenko Koristović, koji kaže

da je u BiH zakazala, prije svega,

akademska zajednica:

„Akademska zajednica, Dekanat

Sarajevskog univerziteta je izdao

naredbu studentima da ne smiju

izlaziti. A možete misliti onda šta

se radi po institucijama gdje su

ljudi zaposleni - kakav se na njih

vrši pritisak!“

Ono što se zakotrljalo u februaru

najprije demonstracijama, a onda

plenumima u svim većim

gradovima u BiH, razvodnilo se,

između ostalog, i zbog činjenice da

se svemu nije priključio veliki broj

pripadnika takozvane srednje klase,

među njima najprije članova

akademske zajednice. Još jednom

profesor Asim Mujkić:

„Akademska zajednica, ne samo na

području BiH nego i širom ex

Jugoslavije, je tradicionalno,

nažalost, najjača bastilja bilo kojeg

poretka koji je trenutno na snazi.

Dakle, veći broj pripadnika

akademske zajednice su, ustvari, ne

samo djelomično u politici, ne

samo da su sami stranački kandi-

dati i kreatori stranaka, nego tu

služe i da legitimiraju dominantni

poredak, tako da ja ne vjerujem da

ćemo ikada imati akademsku

zajednicu stavljenu drugačije nego

- kao i crkva - uvijek na strani jačeg.

Nažalost!“

Marija Arnautović/RSE


Građani se plaše represalija i prijetnji

Veliki uticaj na skromnerezultate proistekle iz

februarskih demonstracijaimalo zastrašivanje

i montirane optužnice,vjeruje aktivista iz

Mostara Robert Jandrić...


Gledam dnevnik TV BosniaDaily. Uživo iz Haškog tri-bunala ide specijalna emisija

o plaćama haških osuđenika.Jedan se javlja iz zatvora u Finskojgdje su ga poslali na zasluženiodmor i kaže: „Želio bih da poz-dravim sve prisutne u studiju, kao imnogobrojnu rodbinu i prijatelješirom planete i da im poručim dami je u Finskoj fino. Lijepozarađujem, sedam eura na satglabajući drvo i obavljajući drugeintelektualne poslove vezane zašetnju, razmišljanja i sva mogućasjećanja i drage ratne uspomene.Za taj naporni rad, uz hotelski, lafozatvorski smještaj, specijalnimapartmanom za hobije, saunom,bazenom i bejzbol terenom, kojime podsjeća na rodnu grudu, igreiz djetinjstva motikom i „kamenasa ramena“, mogu zaraditi i do1.232 eura mjesečno. Presretan samzbog toga jer imam plaću veću odpremijera Vučića i predsjednikaSrbije Nikolića, kako su medijiobjavili.

Zato ne brinite, meni je lije-po, ratni trud se isplatio.Nema veze što spada u

kategoriju zločina i genocida. Sadse lijepa i redovna plaća dobije zate zasluge i još boraviš u hotelu uinozemstvu, a zbog povremenihnesanica mogu zaraditi i invalid-sku mirovinu.Ostalo je sve OK, samo pratite tečaj

eura i javite koliko dobija moja rajau norveškim zatvorima ili ona ekipašto je ostala u Hagu, da se preselim,promijenim radnu sredinu, ako setamo više eurića dobija, a i veće suface ostale tamo.Ovdje nisu svi

bijelci pa mi i to malo ide na živce.Navikao sam da prebrojavam srbe,hrvate i muslimane.”Gledaju to Šešelj, Karadžić iMladić, dok se kisele u Haškom

bazenu i pijuckaju lozovaču.„Glupi generali“, reče VojvodaŠešelj. „Samo laprdaju i pričajugluposti. Zbog takvih smo mi sadaovdje“.Generalu Mladiću se smrači predočima pa odmah zatraži pomoćneuropsihijatra Karadžića iuvrijedi Vojvodu da ne zna rećislovo R.

Potopi im Karadžić glave ubazen da se ohlade i reče daimaju ozbiljan problem.

Načuo je iz povjerljivih izvora uHagu da, za njih, spremaju novihotelski smještaj u Bosni, u nekojpodzemnoj rupčagi sa pet zvjezdi-ca. De lux kategorija, za sve njih.Šešelj se osmijehnu i reče danjihovom procesu nikada neće doćikraj. Do tada će nestati i ta

HAŠKE MUKE, PREGOLEMENigdje na mapi ne nađoh novi hotel u kojinamjeravaju da prebace Mladića, Karadžića i Šešelja.A i kako ću kad je pod zemljom. Po njoj, bosanskoj, ta “trojka” valjda više nikad neće ni koraka prohodati

NA VRH JEZIKA

Piše: Sanja Ljubičić

Ne brinite, meni je lijepo,ratni trud se isplatio.Nema veze što spada u kategoriju zločina i

genocida. Sad se lijepa i redovna plaća dobije zate zasluge i još boraviš

u zatvoru, pardon - hoteluu inozemstvu...


bosanska rupa.General Mladić, totalno sluđenpričom o novom hotelu, počenabrajati sve svoje herojske uspjehei ratne zasluge, koje će ga i daljezadržati u Hagu kao svjetskizaslužnog vojskovođu koji promičemir i toleranciju među ljudima.Karadžić namignu Šešelju i reče:“Da nije nas dvojice, ova budalanikada ne bi dobila mjesto u povi-jesti BiH niti bila general. Ne bi gastotine majki spominjale po dobrukoje je činio i ljubile u ruku i zvaledobrotvorom. Nezahvalnik. Pravise totalno lud.”

Ašta si ti radio dok si bio travar,upita Mladić Karadžića?Ovaj kaže: Takođe sam činio

dobro i pomagao ljudima kao i ti.Vidiš da su me zbog toga i smjestiliovdje. Nagrada od međunarodnezajednice za suradnju, kooperacijui međusobno razumijevanje ipoštivanje u zajedničkim interesi-ma za razvoj demokracije u BiH, aosobito one ratne.Šešelj reče:Ja sam sam došao. Trebao im intelek-tualac i vrsni poznavalac zakona i

međunarodnog prava. Došao sam daodržim seriju predavanja o pravu kaoekspert iz svih naučnih oblastih, čak ionih nepostojećih. Toliko sam biodobar da se moje sesije snimaju i puš-taju na You tube kanalu sagledanošću preko milion pregleda.Čak su odlučili da, po mom liku,naprave i Barba-Šešelj-lutke, madein Hag. A, ubaciće me i kaoglavnog lika u internet igricu kojase zove „Budalaštine bez kraja u

zatvoru iz raja“.Karadžiću bi krivo što on nijeglavni lik neke igrice, a ima višeiskustva u glumi i prerušavanju odŠešelja. Sem toga, recitira i pišepoeziju, svira i gusle, što je za inter-net igricu veoma bitno.Šešelj, kao najmlađi među njima,ali i najpametniji, pozva prijatelje

da izađu iz bazena i prigodno sepripreme i obuku za TV nastup.Haške hostese i maserke u bazenuim pripremiše svečanu garderobu.Najnovije uniforme za svakog odnjih, second hand orginal iz Bosne,direktno dostavljene specijalnimavionom u Hag.

Hostesa poče pričati o povijestiovih uniformi i koji„velikani“ su ih sve nosili, te

da su one obavezna garderoba unjihovom novom hotelu, u koji ćebiti prebačeni.Šešelj napravi incident u sredemisije i prekinu je. Reče da nimrtav neće obući takvu uniformuniti ići u taj novi hotel.Mladić odmah zatraži bolničkupomoć, a Karadžić poče vikati:„Dogovorio sam Karibe, a ne nekujebenu bosansku rupčagu”.Voditeljica prekinu emisiju, uz izv-injavanje nama gledateljima, a japotražih na mapi BiH gdje senalazi taj eksluzivni hotel. Nigdjega ne nađoh, a i kako ću kad je podzemljom. Po njoj, bosanskoj, ta“trojka” valjda više nikad neće nikoraka prohodati.

Karadžiću bi krivo što onnije glavni lik neke igrice,

a ima više iskustva uglumi i prerušavanju od

Šešelja. Sem toga, recitirai piše poeziju, svira i gusle,

što je za internet igricuveoma bitno...

Desetog septembra, prije tačno 50godina, u Njemačku je došao mil-ioniti radnik na privremeni rad(Gastarbeiter). Bila je to prekretni-ca u razvoju Savezne RepublikeNjemačke. Sebastian Hammelehle,u komentaru objavljenom u onlineizdanju magazina „Spiegel“, piše:„Prisjećamo se ratova. Slavimo padBerlinskog zida. Međutim, to da jemigracija u našoj zemlji prisutnaveć 50 godina, od strane političaranije cijenjeno. To nije samopogrešno, nego je i opasno. Danasbi trebali slaviti ovaj dan”.Tog dana 1964. godine je naželjezničkoj stanici Köln-Deuz izvoza izašao Portugalac Rodriguesde Sa. Bio je to milioniti radnik kojije u poslijeratnu Njemačku došaona privremeni rad.Prema navodima Saveznog uredaza statistiku, u Njemačkoj se trenut-no nalazi 16,3 miliona ljudi kojiimaju tzv. migrantsko porijeklo.Nacionalni korijeni, socijalnastruktura, kulturne, vjerske ipolitičke orijentacije su dostaraznovrsnije nego 1964. godine. Ali,jedno se nije promijenilo: migrantiu Njemačkoj do danas čekaju gestusvog stvarnog priznavanja.

RUSKI “MEDVJED”

Suzdržana politika Njemačke premaMoskvi nailazi na kritike sa svihstrana. "Njemačka ne bi branilaPoljsku od Rusije, ukoliko bi nastupilaozbiljna situacija", zaključak je publi-

ciste Bartosza Wielinskog u listu"Gazeta Wyborcza". I Pawel Zalewski,ugledni političar iz vladajuće iNjemačkoj prijateljske Građanskeplatforme, nedavno je pisao o"njemačkoj bombi ispod temeljaEvrope". On tvrdi da će Njemačkaekonomske interese staviti iznadsigurnosnih interesa istočne Evrope.Na samitu NATO-a u Walesu (4.-5. septembra) ovo kritično pitanjenije razriješeno. Poljska smatranjemačko pridržavanje sporazumaizmeđu NATO-a i Rusije od 1997.godine greškom."Sudbina Ukrajine je zapečačena jerZapad, kojeg uglavnom kočiNjemačka, nije spreman da se vojno iekonomski stavi na stranu Ukrajine",mišljenje je koje preovladava međupoljskim komentatorima. "A najgorimogući scenario je raspad Ukrajine,bespomoćnost Evrope i nastavakdosadašnjeg Putinovog kursa", upozo-rava Adam Michnik i daje prognozu:Sljedeća je na redu Moldavija!

ŠVICARCI OPET NA VRHU

Zastoj u reformama i razlike ustepenu razvijenosti su najvećeprepreke trajnom globalnom rastuprivrede. Ovo je zaključak izvješta-ja pod nazivom Globalnakonkurentnost 2014-2015, a kojiobjavljuje Svjetski privredni forum.Kao centralne teme u izvještaju senavode obrazovanje, odnosno podrš-ka razvoju mladih, te inovacije. "Ovajizvještaj se objavljuje u trenutku kadase svjetska privreda tek oporavlja odduge krize", naglašava CarolineGalvan iz Svjetskog privrednog foru-

NJEMA^KIJUBILEJ


REÊNO UPAM]ENO Znati, nešto je lakši dio, teži je dioizreći to glasno.

n Nicolas Sparks

Što je slava? Sjajna zakrpa natrošnoj odjeći pjesnika.

n Aleksandar Puškin

A iznad svega vladar se morasuzdržati od toga da dira nečijevlasništvo jer će ljudi lakše preboljetismrt oca nego gubitak očevine.

n Niccolo Machiavelli

Kad čovjek bez vjere oponašaodluke vjernih, rezultat će vjerojat-no biti i vulgaran i nesuvisao.

n Salmon Rushdie

Kad si sretan budi umjeren, kada sinesretan budi razborit.

n Perijandar

Rane mogu biti fatalne ili s vre-menom srastati u ožiljke. Takviožiljci pričaju priče.

n Hélène Cixous

Uspjeh nikada nije konačan.n Winston Churchill

Ko nema krila i laktovima se služida poleti.

n Laurence Peter

Treba znati postaviti granice vlasti-toj ambiciji, ludost je željeti ono štose ne može imati.

n Pindar

Siromašni žude za bogatstvom, abogati za rajem, no oni mudri žudeza stanjem svemira.

n Swami Rama

Mnogo dugujem, ništa ne posjedu-jem, a ono što je preostalo ostavl-jam siromašnima.

n Francois Rabelais


ma (WEF). Privredni razvoj zemalja,koje su na pragu industrijalizacije, idalje se procjenjuje kao pozitivan, aprognoze za razvijene industrijskezemlje po prvi put su bolje nego uproteklom periodu. Na taj način se kreira rang-listakonkurentnosti pojedinih zemalja. Onaje prvi put objavljena još 2004. godine.Šesti put zaredom Švicarska je na vrhuove ljestvice, Singapur je na drugommjestu. Finska je četvrta, a Njemačkapeta. Od ukupno analiziranih 148zemalja svijeta, BiH se nalazi na 87.mjestu ove ljestvice. Stručnjaci WEF-asmatraju da su najveće prepreke razvo-ju privrede i konkurentnosti ove zeml-je nedovoljan pristup stranom tržištukapitala, nestabilnost politike te aktuel-na poreska politika.

ÔVJEK - BOG!

U samom Vladimiru Putinu je –Bog... Božanska svjetlost obasjala jePutinovo biće, nakon njegovog tajnogkrštenja još dok je bio dete... Mi nismodostojni ruskog predsednika...Ovo su samo neke tvrdnje sa preda-vanja radikalnog pravoslavcaDmitrija Corionova na kom su semogla čuti i ova bizarna razmišl-janja o Putinovoj nadnaravnosti,što je samo dio kulta ličnosti koji segradi oko ruskog vladara.Grozničavo dodvoravanje Putinu, nagranici ironije, preplavilo je zamračenudvoranu u pomodnom dielu grada,Kitaj Gorodu. Većina od šezdesetakprisutnih snimalo je ovaj događajiPhonima ili iPadeima, smijući sepovremeno ili nagrađujući govornikoveriječi gromoglasnim aplauzima.

TELEPATSKIREKORD

Tim istraživača uspio je prvi puttelepatskim putem prenijetiinformaciju između dvije osobe naudaljenosti većoj od 8.000 kilo-metara. Poruka je poslana iz Indijeu Francusku bez korištenjainvazivne hirirugije na testnimsubjektima.U studiji su učestvovale četiri osobeu dobi od 28 do 50 godina. Mozakjedne osobe, koja je slala poruku,bio je povezan sa kompjuterom doksu ostali primali poruku.Prvi učesnik se nalazio u Indiji ipokazane su mu riječi prevedene ubinarni sistem, te je morao predvid-jeti aktivnosti za svaki dio informa-cija. Naprimjer, mogli su pomjeritisvoje ruke za 1 ili noge za 0.Tehnika poznata kao elektroence-falogrija, koja snima signale mozgavanjski, korištena je za snimanjemisli kao odlaznih poruka kojepotom šalje putem interneta.S druge strane, elketromagnetnaindukcija korištena je da stimuliravizuelni korteks mozga s vana iprosljeđuje signal uspješno ostalojtrojici učesnika u Francuskoj."Željeli smo saznati da li pojedinacmože komunicirati direktnoizmeđu dvije osobe čitajući mož-dane aktivnosti jedne osobe drugoji to na velikoj fizičkoj udaljenostiiskorištavanjem postojećih komu-nikacijskih puteva", rekao je AlvaroPascual-Leone, jedan od autorastudije

REÊNO UPAM]ENO Život ne služi tome da pronađemosebe. Život je tu da stvorimo sebe.

n George Bernard Shaw

Ove dvije riječi su kobne: Moje iTvoje.

n Miguel de Cervantes

Što sam stariji to više slušam ljudekoji ne pričaju puno.

n Germain Glien

Neprijatelja treba pokušatipobijediti ustrajnošću, a ne snagom.

n Bijant

U ratu odlučnost, u porazu prkos,u pobjedi velikodušnost, u mirudobra volja.

n Winston Churchill

Da biste prevladali krizu ne trebanam više energije, već dubokapromjena vrijednosti, stavova inačina života.

n Frank Capra

Laskav govor ima svoj otrov.n Publilius Syrus Publilije

Dar govora dobili smo kako bismootkrili, a ne skrivali naše misli.

n Jose Saramago

Onaj tko kontrolira prošlost,kontrolira budućnost. Onaj tko kon-trolira sadašnjost, kontrolira prošlost.

n George Orwell

Dok si mlad, nemaš iskustva, kadsi star, nemaš snage.

n Aleksandar Solženjicin

Budite zahvalni na savjetima, a nena pohvalama.

Jean de la Fontaine

Ljude pouči ili ih podnosi.n Marko Aurelije


Salata iz Vareša, uz vitamine iminerale, sadržavala je iolovo. Otrovni metal na

salatu donijela je rijeka Stavnjakada je poplavila ovo i susjednamjesta. Mada je ova salata uništena,na području Bosne i Hercegovineostalo je još biljaka koje bi zbogpoplave mogle sadržavati teškemetale.Usljed obilnih kiša u maju, Stavnjai druge rijeke su se izlile iz svojihkorita i poplavile mjesta kroz kojaprotiču. Mulj koji su donijele napoljoprivredna dobra u nekimslučajevima sadržavao je, osimolova, i druge teške metale poputžive, nikla ili cinka. Iako nadležneinstitucije ne mogu ispitati svepoplavljene lokalitete, analizauzoraka voća, povrća i zemljištapotvrdila je prisutnost otrova. Dužakonzumacija hrane koja ima teškemetale može naštetiti zdravljuljudi.

Izlivanje otrova: Iako to neznači da treba uništiti sve što je bilopod vodom, bilo bi dobro poduzetimjere opreza, kao što sudezinfekcija zemljišta ili sadnjaodređenih biljnih kultura.Međutim, istraživanje Centra zaistraživačko novinarstvo (CIN)pokazuje da takve preporuke

nadležnih institucija nisu došle dosvih građana pogođenihpoplavama. Ne postoji ni pojačana

kontrola kojom bi se spriječilo dametalima obogaćeno povrće i voćedođe u prodaju na tržnice.Kada se izlila rijeka Stavnja, kojaprotiče kroz rudom bogati Vareš, napoljoprivredno dobro obitelji

Ahmedović donijela je olovo i cink.To su otkrile nadležne institucije,uradivši analizu uzoraka zemljišta ibiljaka koje Ahmedovići imaju unaselju Dabravine. O olovu u ispi-tanoj salati dobili su odmah infor-maciju od Zavoda za poljoprivreduFederacije Bosne i Hercegovine pasu je i uništili. Ali, s obzirom danisu dobili rezultate analizezemljišta, na njemu su zasadilinovo povrće, koje su jeli.Međutim, i u uzorcima zemljišta jeZavod za agropedologiju FBiHpronašao olovo i cink. O tome suobavijestili predstavnike OpćineVareš, koji su informaciju prenijelipredsjedniku Mjesne zajedniceDabravine Jasminu Salketiću, alion nije upozorio Ahmedoviće.Salketić je novinarima CIN-a rekaoda je, iz razgovora sa jednim

KOLIKO POVRĆA JE ZATROVANO?

Rijeke su u majskim poplavama u BiH na njive nanijele i teške metale koji su zagadili pojedinepoljoprivredne parcele. Građani u čijim dvorištima su otrovni metali pronađeni nisu dobro o tomeinformisani, a veliko je pitanje kupujemo li ovozatrovani povrće i na gradskim pijacama

SALATA S OKUSOM OLOVAPiše: Centar za istraživačko

novinarstvo (CIN), Sarajevo

Mulj koji su donijele napoljoprivredna dobra u nekim slučajevima

sadržavao je, osim olova, i druge teške metale poput

žive, nikla ili cinka...

Bašta porodice Ahmedović u maju je bila potpuno potopljena

članom ove obitelji, shvatio da suoni naručili privatno istraživanjetla pa je zbog toga mislio da oni većimaju rezultate.

Neobrađeni uzorci: SalihaAhmedović kaže da to nije slučaj:„Mi nikada nismo dobili rezultate ozemlji“. Novinari su je zatekli ubašti u kojoj nema tragova majskihpoplava.Gledajući u svoje zrelo povrće,kaže: “Samo da mi je znati je li toispravno?! Da čovjek zna, sad bihja ovo počupala, preorala, đubrivostavila da se zemlja izrači“.Iz Zavoda za agropedologiju FBiHkažu da su dostavljali informacijeopćinskim službama koje su ihdalje trebale proslijediti mještani-ma. Oni upozoravaju da se kodprisustva olova i cinka u zemlji nebi trebali saditi: salata, mrkva,špinat, kupus, kelj i rotkvica, ali damože koštuničavo i jabučasto voće,kao i paprika, paradajz, grah,grašak i kukuruz.Slično se dogodilo i obitelji ŠerifaOmerhodžića iz Breze kojima jeStavnja olovom zagadila jagode. Ioni su jagode uništili, a ostalopovrće su jeli i obrađivali zemlju,jer nisu dobili rezultate analize.„Uzeli su uzorke zemlje i rekli suda će u roku 3-4 dana javiti akobude zagađena zemlja da ništa neradimo. Međutim, nisu ništa javili,tako da nije, vjerovatno, ništa bilozagađeno“, kaže AlmedinOmerhodžić.Nakon posjete novinara kontakti-rali su Zavod za agropedologijuFBiH iz kojeg su im sugerisali da

unište i kupus koji imaju na parceli.To su i uradili.Doktorica Aida Vilić-Švraka, izFederalnog zavoda za javnozdravstvo, kaže da dugoročnimunošenjem olova u organizam možedoći do težih trovanja, poputparalize perifernih živaca, oštećenjamozga, psihičkih poremećaja, pa ido smrti, zavisno od koncentracijekoja je unesena.

Sumnjive rotkvice: U susjed-nom kantonu, dio Gromiljaka kodKiseljaka, poplavila je rječicaMlava. Na tom području uuzorcima zemljišta je pronađenarsen. Analiza tla je rađena na tripoljoprivredne parcele, a povišenakoncentracija arsena u zemljištupronađena je na jednoj od njih.Arsen nije pronađen u uzorcima

luka, pšenice i krompira koje supredstavnici kiseljačke općineposlali na analizu Zavodu za javnozdravstvo FBiH.Uzorkovanje zemljišta urađeno jei na parceli porodice AlmaseJapaur. Novinari CIN-a su jezatekli kako na njivi okopavarotkvice. Ona nije znala za pre-poruke Zavoda za agropedologijuda na zemljištu zagađenomarsenom nije preporučljivo saditiovo povrće, kao ni salatu, špinat,kupus i kelj.Japaur kaže da svaku večer pojedetanjir rotkvica: „Ja to jedem, to jetako lijepo“.Načelnik Kiseljaka MladenMišurić Ramljak kaže novinarimaCIN-a da je stanovništvu sa togpodručja rečeno da ne jedu povrćezasijano na zagađenim dijelovima,


Ne postoji ni pojačanakontrola kojom bi se

spriječilo da metalimaobogaćeno povrće i voće

dođe u prodaju natržnice...

Aiša Omerhodžić iz Breze

Almasa Japaur iz Kiseljaka nije upoznata sa preporukama stručnih službi

ali da nisu davali detaljne informa-cije, jer nisu željeli širiti paniku.„Mi smo svjesni postojanja arsena utlu, žive i urana. Kiseljak jekarakterističan po tome.“ Međutim,on dodaje da ljudi na tom područjužive tisućama godina:„Igramo se, sijemo, radimo, nitkose nije otrov’o“.Amir Čaušević iz Zavoda za javnozdravstvo FBiH, gdje su analiziranenamirnice dostavljene iz općine,nakon susreta sa novinarima rekaoje da nije iznenađen rezultatimaanalize, jer biljke teže upijaju arsenpa ga tako nije ni bilo u luku,pšenici i krompiru.Doktorica Vilić-Švraka kaže da jearsen teški metal koji nakon dužegunošenja u organizam možeuzrokovati cirozu i rak jetre, kao irak kože i pluća. Ona dodaje i da uFBiH ne postoji registar u kojem sebilježi je li bilo slučajeva hroničnogtrovanja teškim metalima.

Teške bolesti: U mjestuLjubatovići kod Maglaja, koje jedjelimično bilo pod vodom u vrijememajskih poplava, pronađena je većakoličina žive. Ivica Vidović je potvr-dio novinarima CIN-a da jeuzorkovanje rađeno na njegovomzemljištu. Međutim, on to ne vidikao strašnu stvar. Njegova obiteljjede povrće iz svoje bašte, čak i onokoje je bilo poplavljeno, a daje ga i

svinjama.Veterinarski stručnjak Velija Katicakaže da je živa, uz olovo, najopas-niji teški metal za zdravlje životin-ja. Unošenje teških metala u orga-

nizam životinje može izazvatihronična oboljenja, često kancero-gena. Opasno je i što ljudi uorganizam mogu unijeti metale,jedući meso životinja, ali i njihoveproizvode poput mlijeka.Esad Bukalo, direktor Zavoda zaagropedologiju FBiH, kaže da bi

živa mogla biti problematična, jer sene zna što je njezin izvor. Njegovpomoćnik Ejub Trako je objasnio darijeke na tla donose dvije vrste min-erala: one koji su porijeklom izprirode, i takvi nisu opasni za biljke iljude, te industrijski prerađene min-erale, odnosno metale koji mogu bitiopasni. Koliko će koja biljka usvojitimetal, zavisi i od zemljišta, ali i odsame biljke. Kaže da najviše usvaja-ju širokolisne kulture, kao što susalata, špinat te kulture poput mrkve,rotkve i slično.

Usporene posljedice: Osimpreporuka da se sade kulture kojeteže usvajaju metale – koštuničavoi jabučasto voće te paprike i parada-jz – iz Zavoda za agropedologiju supreporučili građanima da uradedezinfekciju zemlje preparatima nabazi klora i da zatraže dodatneanalize svojih proizvoda.Međutim, te preporuke nisu stigledo građana. Zbog neobaviještenos-ti, administrativnog nemara, ali ilične neodgovornosti, najmanjedeset CIN-ovih sagovornika je jelopovrće sa zagađenog zemljišta.„Mi sve jedemo i opet smo živi“,kaže Mara Tomić iz Ljubatovića.Posljedice konzumiranja proizvodasa teškim metalima nisu odmahvidljive i mogu biti opasne pozdravlje ukoliko se akumuliraju uorganizmu, kaže doktorica Vilić-


U poplavljenoj zemlji ne bi se trebali saditi salata,

mrkva, špinat, kupus, kelj i rotkvica, ali možekoštuničavo i jabučasto

voće, kao i paprika,paradajz, grah,

grašak, kukuruz...

I životinje jedu zagađenu hranu

Teško je prepoznati zatrovanu salatu

Švraka. „Smrtni slučajevi su češćikod akutnih trovanja, ali suhronična trovanja puno češća odakutnih pa zbog toga predstavljajuveći problem.“

Ograničeno testiranje: Premarezultatima analize tla i biljakagrađani u Republici Srpskoj nemajurazloga za brigu. Nadležne službe supronašle nikl na dva mjesta u Šamcui Bijeljini. U Zavodu za agroekologi-ju RS-a, koji je radio analizu, rekli sunovinarima da je nikl mineralnogporijekla i kao takav nije opasan zapoljoprivredne usjeve.Međutim, ispitivanje na arsen iživu nisu radili, rekao je njihovdirektor Tihomir Predić, novinari-ma CIN-a.„Nismo dovoljno opremljeni da bimogli da stojimo iza tih rezultata.“Objasnio je da su analizirali 204prosječna uzorka zemlje i biljaka.U FBiH su uzeta 87 prosječnauzorka zemlje i 274 uzorka biljaka.

U dopisu koje je poslalo CIN-uMinistarstvo poljoprivrede, šumarst-va i vodoprivrede RS-a stoji dapoljoprivrednici koji „uoče vidljiveznake zagađenja“ trebaju kontakti-rati Ministarstvo.

Iako se biljke zagađene teškimmetalima na prvi pogled nerazlikuju od drugih, Predić kažeda poljoprivrednici moguprepoznati zagađenu biljku, jerpoljoprivrednik koji godinamaobrađuje svoje zemljište „znasvoju parcelu u dušu“.Građani koji jedu voće i povrće sasvojih poplavljenih imanja kažu danisu sigurni ni u ono koje bi kupo-vali na pijaci.

„Kad pogledam da su na sve stranepoplave bile, da je svugdje isto bilo,kad mi ga proda na tržnici, moždami ga proda i gore od ovoga ovdje“,kaže Terezija Pecirep iz Gromiljaka.

Rizične pijace: Prema CIN-ovomistraživanju, roba na pijacama, kao iulična prodaja poljoprivrednih proizvo-da, nije dobro kontrolisana.Razgovarajući sa najmanje petpoljoprivrednih ili sanitarnihinspektora, stječe se dojam da pojačanekontrole nakon poplava nije bilo.Edin Kadić, sanitarni inspektorOpćine Lukavac u kojoj jepronađena živa u mjestu Sižje,kaže da proizvode na pijaci nakonpoplava nije kontrolisao.“Ljudi su vrlo osjetljivi. Čim dođeškod njih da nešto tražiš, odmah temaršne. Ljudi su postali strahovitonervozni poslije poplava”, kažeKadić. On kaže da je analizuproizvoda sa pijace posljednji putradio prije nekoliko godina.


Dugoročnim unošenjemolova u organizam možedoći do težih trovanja,

poput paralize perifernihživaca, oštećenja mozga,

psihičkih poremećaja, pa i do smrti...

Rizična kupovina na pijacama


Sjeća se Zenica još 1982. i tabu-ta 39 rudara na trgu predpozorištem i zgradom uprave

sreza, sjeća se sirena, suza i jauka.Zna ovaj grad dobro za nesreće.Rasla sam u njemu i na njegovimulicama, čini mi se da su Željezarai sirene, njene ili rudnika, bile dio inas samih...Plašili smo se kada bi se oglasile,znali smo da je neko stradao,istrčale bi majke iz kuća, djeca sesjatila i čekali smo šta će javiti, koje, čiji je, koliko ima godina, kolikoje djece ostalo... Sve se to pitalo i svismo plakali. Bilo je to u ono vri-

jeme kada smo govorili da nam ječovjek najvažniji, a koristili zastar-

jele tehnologije. Zaštita na radu jebila vrlo „tanka“. Ali smo bar

govorili o čovjeku i njegovublagostanju kao cilju svih ulaganja.Danas se o čovjeku malo ili nikakone priča, tek kada ga poplavi voda iotjera iz doma, kada ga ugušimetan, kada ga prozivaju da glasa.Te naše „gore“ interesuje masasamo kada treba za njih da glasa.Tada se masi podilazi i ugađa: amasa je uvijek prosjek mediokriteta,nikada oni koji će povući društvonaprijed. Sam čovjek je postaoanonimus, a njegova sreća njegovalična stvar i intima.U četvrtak 4. septembra u 16h i 30minuta, kada se Zenica zatresla,

ZENIČKI DANI U četvrtak 4. septembra u 16h i 30 minuta, kada seZenica zatresla, nismo znali da je i rudnik pogodilanesreća. Nije bilo sirena i nije bilo nikoga na ulici datrči, kao nekad, i da pronosi vijest od koje se ježi koža

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

Piše: Nermana Begagić

Danas se o čovjeku maloili nikako ne priča, tekkada ga poplavi voda iotjera iz doma, kada gauguši metan, kada ga

prozivaju da glasa. Samčovjek je postao

anonimus, a njegova sreća njegova lična

stvar i intima...

nismo znali da je i rudnik pogodilanesreća. Nije bilo sirena i nije bilonikoga na ulici da trči, kao nekad, ida pronosi vijest od koje se ježikoža. Dok smo se brinuli sobom, ujami Raspotočje, na tri kilometraod nas, na preko 600 metara ispodzemlje zatrpani su rudari. Navečesu rekli da ih je osam, ujutru smosaznali za 34, pred kraj dana je javl-jeno da su petorica nestala i, onda,konačno: „Nema ih više“.Javili su se predsjednici država izokruženja da izraze sućut, daponude pomoć ako zatreba, tako dajavno pokažu svima svoju brigu začovjeka.

Ipak, sve je to na dan sahranenevažno. Nevažan je i veliki brojhodža sa bijelim turbanima i to

što je predsjednik Islamske zajed-nice mrtve nazvao „šehidima“ i smrtim vezao za njihovu žrtvu i zadomovinu... (Zar se stiže više misli-ti u ovoj zemlji na domovinu?).Važno je dostojanstvo koje smodužni ovim ljudima i njihovim drag-im na dan smrti i dan sahrane.Važno je da se ne koristi smrt rudaraza potkusurivanja u bešćutnoj iprimitivnoj predizbornoj kampanji,za međuoptuživanja i napade....Važno je imati novinare koji ne izv-ještavaju iz fotelja i poltrone, onekoji znaju da se ne može govoriti ouzrocima nesreće dok zvanična,stručna komisija ne uradi svoj posao,da se ne mogu članci optužbi potpi-sivati inicijalima, da se ne nagađa ine pogađa, da se ljudi u nesreći nefotografiraju i ne maltretirajuneukusnim pitanjima bez kraja. Svugdje, na svim instancama i usvim događanjima, potrebno je opetnaučiti gledati, poštovati i vidjetiČovjeka. U tom moru jada, bijede inevolja, ova zajednička dženazapoginulih rudara je tek kap u morunevolja ovoga naroda i ovoga grada.Sve je to za sućut i brigu. Teško živi moj rodni grad. Svakog

dana ispod prozora stana u višenavrata čujem zavijanje sirena kolahitne pomoći, uvijek se krv sledi imislim, ko li je opet?! MITTAL,koji je preuzeo Željezaru (nešto odnje,) nastavio je da truje grad,koliko njih je ostalo bez posla,koliko sa minimalnim penzijama,koliko bez ikakve pomoći?Sve mlađi ljudi umiru i sve se rjeđerađaju djeca. Nedavno, pri posjeti u

Kantonalnoj bolnici u Zenici, naodjelu za teške slučajeve, saznamda nemaju svojih toplomjera:posuđuju ih sa drugog odjela!Mnogo toga nema ni bolnica, akamoli ljudi u svojim kućama.Duga je lista lijekova koje pacijentisami plaćaju. Od čega?Nedavno je umro poznanik koji jeprije dvije godine odustao od uzi-manja lijekova (jer su preskupi) zahroničnu bolest koja ga je na kraju

i ubila. Na njegovu dženazu sudošle komšije.

Na dan dženaze pet zeničkihrudara, vidjela sam stotinebijelih turbana. 2009. sam

sjedila u bašti kuće ljekara na per-iferiji ovoga istoga grada. Dok smopili kafu, jedan radnik je ljekarskomparu kantonalne bolnice prenosiougalj do zatvorenog bazena ispodzgrade: pet tona mrkog uglja zatoplu vodu u bazenu. Ne znam je liizbijeno te tri tone iz onih 177 mil-iona rezerve uglja kod Zenice(procjene nalazišta iz 2009.), i nasvaku tonu suza nekog od onih kojisu ostali iza rudara? Čini mi se dasvaki dan moj rodni grad pomalosahranjuju, dok nas psi lutalice pos-matraju izvaljeni kraj trotoara, aneki iza zatvorenih kapidžika ivrata lože naš ugalj i griju topluvodu u kojoj se brčkaju.Ne umiremo mi za domovinu;umiremo uporno u domovini kojase čudno mijenja i raslojava, većgodinama i uvijek na štetu masa i ukorist nekih pojedinaca. Većini seuporno skraćuje životni vijek,odlazimo prerano, jedan po jedan...dok sirena kola hitne pomoći zavi-jaju gradom i kupe nas u našemzadnjem času.


Sve mlađi ljudi umiru i sve se rjeđe rađaju djeca.

Nedavno, pri posjeti uKantonalnoj bolnici u

Zenici, na odjelu za teškeslučajeve, saznam da

nemaju svojih toplomjera:posuđuju ih sa drugog odjela...

Udruženje "Obrazovanje gradiBiH" ovog ljeta je obilježilo20 godina djelovanja, tokom

kojih je skoro 55.000 djece dobilorazličite vidove pomoći, za šta jeutrošeno 10 miliona maraka (5 mil-iona eura). Stipendirano je oko5.500 učenika i studenata.Udruženje živi od donacija i izvanje svih budžetskih sredstava. Oradu udruženja za RSE govoriizvršni direktor, general u penzijiJovan Divjak.

Hiljade stipendija

RSE: U najtežim, ratnim danima1994. godine grupa građana jeformirala Fondaciju kako bipružila ruku pomoći djeci žrtvamarata, porodicama bez redovnih pri-manja, izuzetno talentovanoj idjeci iz manjinskih zajednica, kaošto je romska. Za vrijeme našegboravka u prostorijama udruženjauvjerili smo se da ljudi dolaze sarazličitim životnim problemima.Kako im pomažete?Divjak: Svih ovih godina, osimmaterijalne, važna je naša moralnapodrška. Ako ništa drugo, saroditeljima i decom možemo raz-govarati i shvatiti njihove brige,pokušati naći rešenje, uputiti ihtamo gde mislimo da će imatirazumevanje za probleme kojeimaju. Materijalna podrška je,naravno, vrlo značajna - dodelili

smo 5.400 stipendija u vrednosti oddva miliona i 200 hiljada eura,odnosno 4,5 miliona KM.Uz to, udruženje ima samo dvezaposlene osobe. Više nemamoosnovaca, oni koji su rođeni 1995.su "prerasli", sada je izjednačenodnos, 50 odsto srednjoškolaca i 50odsto studenata. Imamo nekolikonaših stipendista koji su doktorirali,a većina njih je shvatila da smo mideo njihove porodice ili da smo tukako bismo bar delimično popuniliprazninu koja je nastala u ratu,odnosno nakon gubitka roditelja -većinom su to očevi, ali čestomajke, ili oboje. Tako smo prisutnina udajama, ženidbama, dodelidiploma, rođenju dece. Za sve njihja sam čika Jovo.

Urbanov fond

RSE: Osim dodjele stipendija,Udruženje oprema škole, orga-nizuje ljetovanja i zimovanja, dod-jeljuje školski pribor i sportskuopremu, obuću, odjeću, pa i paketehrane. Šta još radite i kako se finan-sirate?Divjak: Široko je polje angažovanjaudruženja prema deci i svako od njihmože mnogo toga da nauči - kako seponašati, kako prepoznati vrednosti iljudske vrednote drugog i drugačijeg,kako se družiti, razvijati prijateljstvo,poštovati starije. Nastojimo da toj decinadoknadimo ono što uvek ne dobiju

u školi ili u porodici, i zbog toga smoveoma zadovoljni. Nismo na budžetu,čak i deca udruženja koje je stipendi-rao grad Sarajevo punih 10 godina,njih 80 je uskraćeno za stipendije odkada su novi na vlasti - ne znam izkojih razloga. Nisu prepoznali da suprethodni gradonačelnici i jednagradonačelnica do sada stipendiralioko 800 dece.Naši najznačajniji pojekti sustipendiranje, zatim tu su direktne

donacije. Imamo i ljude koji namostavljaju svoju zaostavštinu, kaošto je to uradio gospodin Pavo JusufUrban - Ibruljević, po čijem imenuse zove jedan naš poseban fond.Od tog novca smo napravili dvapetogodišnja projekta, jedan putemkojeg ćemo stipendirati učenike kojiimaju sve petice, kao i neka drugapriznanja, a drugi za studente savisokim prosekom ocena. Jednutrećinu novca stvaramo sami - tu je,pre svega, naš godišnji kalendar kojištampamo već 14 godina i svakegodine prodamo između 27 i 33 hil-jade primeraka. Od tog novca deoide za funkcionisanje udruženja, alitakođe obezbedimo najmanje 40stipendija.Zatim, štampamo i prodajemoknjige, imamo aukcije slika, orga-nizujemo koncerte u humane

OBRAZOVANJE (NE)GRADI BOSNU I HERCEGOVINU

“Sa roditeljima i decommožemo razgovarati ishvatiti njihove brige,pokušati naći rešenje,

uputiti ih tamo gdemislimo da će imati

razumevanje za problemekoje imaju...”

ŠTO SIJEMO - TO ŽANJEMO


BiH ne gradi ništa što je u njenu korist, podjele i daljevuku unazad, a time se i djeci krade njihova budućnost- kaže Jovan Divjak, koji uspješno vodi udruženje podnazivom "Obrazovanje gradi BiH"

svrhe. I jedan značajan dio dolaziod članarine - kroz udruženje jeprošlo preko 1.000 ljudi. I vraćamse onom što mislim da je najvredni-je, a to je da deca u ovoj, kako onikažu - kući ljubavi mogu uvekpronaći brigu i pažnju. Tu su njiho-va nezaboravna letovanja, svakegodine na Boračkom jezeru, a leto-vanja i zimovanja su za nas veomauspešan projekat. Jer osim dece izudruženja, družimo se i sa decomiz ustanova za mališane sa posebn-im potrebama. To je, mislim, velikastvar i za jedne i za druge, aposebno za one koji imaju teškoće"u pokretu i razmišljanju".

Brojne anomalije

RSE: Udruženje nosi naziv"Obrazovanje gradi BiH". KolikoBosna i Hercegovina gradi obrazo-vanje, gdje je danas bh. obrazovnisistem?Divjak: Mislim da smo mnogodalje od onog čime smo počeli, odtoga da znanje gradi BiH.Činjenica je da je u Bosni iHercegovini prihvaćena segregacijau principu "dve škole pod jednimkrovom", ali danas imamo i drugeanomalije, pre svega da decanemaju pravo da izučavaju svojunacionalnu grupu predmeta nesamo u Republici Srpskoj, gde jeproblem trenutno najaktuelniji.Obrazovanje je totalno podeljeno,ne samo na entitete i kantone.U svetu, ako je knjigu matematikenapisao Kinez i ako je kvalitetna,onda je priznata svugde. Kod nas,ako je autor udžbenika Bošnjak,onda ona ne vredi u krajevima savećinskim hrvatskim i srpskimstanovništvom - i obrnuto. Bosna iHercegovina ne gradi ništa što je unjenu korist, jer i dalje politikomvladaju oni koji su direktno iliindirektno učestvovali u ratu.Poznato je da BiH ima tri

ekstremne politike - unitarizacija,separacija i federalizacija. Vizijavladajućih nisu ni savremena BiHni Evropa. Često kažem, posebnostrancima, ako Parlament Bosne iHercegovine nije usvojio

Deklaraciju o osudi genocida uSrebrenici, a Evropa jeste, gde jeonda perspektiva ove zemlje,samim tim i obrazovanja?

Ostvarena misija

Duboke su podele, evo, i u našojblizini, nastavlja Divjak. Za mene jeSarajevo više podeljeno od Mostara,bar kada se gleda broj stanovnika.Kad govorimo o tome, 300 do 500metara odavde, u "otcepljenom"Sarajevu živi oko 70.000 Srba koji

ne žele da dođu u Sarajevo, dokpredsednik RS-a Milorad Dodikkaže da Sarajevo nije njegov glavnigrad. I sve je to obrazovanje mladihgeneracija, sve to utiče na njihovstav, razmišljanje i ponašanje. Asličnih primera je mnogo. Ali,ostavimo politiku po strani.Na osnovu rezultata postignutih udvije decenije rada može se reći daje "Obrazovanje gradi BiH" u pot-punosti ostvarilo osnovni cilj misije- moralnu i materijalnu podrškudeci i njihovim roditeljima, poseb-no deci žrtvama rata, deci sa ratnimpovredama i traumama, deci izmanjinskih zajednica, a posebnomalim Romima.Od školske 2005/2006. godinestipendirano je oko 1.000 učenikai studenata romske manjine uBosni i Hercegovini. A svečanapesma Udruženja, uprkos svemušto se dešava, kaže: "Svojubudućnost, radom svojim, zabolje sutra znanjem se bori. Što seposije, to se i žanje, domovinugradi obrazovanje..."

Gordana Sandić-

Hadžihasanović

“Činjenica je da je u BiHprihvaćena segregacija u

principu dve škole podjednim krovom, ali danasimamo i druge anomalije,pre svega da deca nemaju

pravo da izučavaju svoju nacionalnu grupu predmeta...


Divjak: Sami sebe unazađujemo


Žarko Puhovski, zagrebačkiprofesor političke filozofije,govorio je u intervjuu za

Radio Slobodna Evropa o tome štamotiviše dobrovoljce sa Balkana daodlaze na strana ratišta i zašto jeBalkan povoljno tle za vrbovanjedobrovoljaca na strana ratišta?Prvo, Balkan ima staru tradicijuborbe za neke vrste ciljeva, kažePuhovski. I dodaje:Drugo, Balkan ima staru tradicijuplaćenika. Plaćenici također idudragovoljno raditi, samo, naravno,za novac, a ne za neku vrstu ideje iliideala.Treće, Balkan je relativno nedavno,sa manjim odmakom vremenanego drugi dijelovi Evrope, imaoratno iskustvo i ima tisuće ljudikoji se nakon rata osjećajuizgubljeno, ne samo zbog toga štonemaju od čega živjeti, to je prob-

lem za manji broj njih, koliko zatošto su izgubili osjećaj da imajuneki smisao u životu i osjećajuzbuđenja i na neki način osjećajda oni u ratu doista čine nešto štoinače u svom civilnom životu nisumogli, dakle da su važni.

To očito funkcionira veoma usp-ješno i upravo zbog toga se te ljudemože lakše nego iz drugih dijelovasvijeta dobiti da sudjeluju uratovima, kada već, srećom po nas,lokalnih ratova više nema, kažeprofesor Puhovski.

Na pitanje da li su oni koji odlazena razna ratišta širom svijeta, ustvari, ljudi sa socijalnog dna, kojisu u egzistencionalnom beznađu,Puhovski kaže:

Ekstremisti i red: Sasvim sigurnoima značajan broj ljudi na koje seodnosi ta kvalifikacija, ali meni sečini nevjerojatnim da bi baš svi bilitakvi. Dapače, ljudi koji se ponekadpojavljuju na televiziji ili u nekimdrugim medijima, ne djeluju uvijekkao ljudi koji ne znaju što govore,kao ljudi koji se ne znaju izražavati,koji ne znaju gdje se nalaze, iakosasvim sigurno ima i takvih.Takvi ljudi, ljudi sa margina su izgeneracije najmlađih, u starosti od17 do 20 godina, odrasli u malimmjestima i na periferijama velikihgradova, koji ne znaju sasvimsigurno, ali imaju osjećaj da se

TAJNA BALKANSKIH DOBROVOLJACA

Balkan je relativnonedavno imao ratno

iskustvo, pa se nakon togaosjećaju izgubljeno mnogi

koji nemaju smisao usvom životu, osjećajuzbuđenja i vlastite

važnosti...

NEKE VUKU IDEALI, DRUGI ŽELE UZBUĐENJE

Zagrebački profesor Žarko Puhovski navodi razloge zbog kojih je, po njemu, dobrovoljce za ratne avanture u svijetu, kad već kod nas ratova više nema,

lakše naći na Balkanu nego u drugim zemljama

događa nešto strašno. To se možesažeti u jednoj rečenici - da oni iz tegeneracije nikada u životu nećeimati stalni posao, da su oni zadruštvo izgubljeni. Može izgledatizgodno ako se ljenčari, ali ako seima od čega živjeti. Ti mladi ljudi,zbog takvih motiva, ne samo udijelovima EX YU, već, na primer, iu Velikoj Britaniji, idu u rat.Puhovski ne misli da opšta idejna ivrijednosna zbrka, koja postoji većdecenijama na ovim prostorima,pogoduje najrazličitijim ekstremi -stičkim ideologijama. Po njegovommišljenju, ekstremističkim ideologija-ma pogoduje red.“Najviše ekstremista dolazi iz dijelo-va svijeta u kojima vlada privid pot-punog reda, gdje se misli da se znašto je ispravno, a što pogrešno, što jedopušteno, a što nije dopušteno.,kako se ponašati u društvu. To jedanbroj ljudi ne podnosi, kao što nisupodnosili u tridesetim godinamaprošlog stoljeća, smatrajući to recimomalo gra đanskim ili terorom svaki -dašnjice nad stvaralačkim potencijal-ima, kako je to svojevremeno rekaoDžordž Orvel. Meni se čini da nered u vrijednostimamanje motivira ljude na takvo pon-ašanje, nego onaj prinudni red, kakavu uređenim društvima postoji.”

Poticaj izvana: Za hapšenjegrupe vehabija u BiH on kaže:“Ono što se ovih dana događa, kao iono što se događalo prije godinudana, u jednoj sličnoj velikoj akciji,koja je završila bez ijedne presude, avidjet ćemo kako će ovo završiti,zapravo su akcije koje se čine na pri-tisak izvana, da bi se smirilo vanjskecentre moći i da bi se pokazalo daBiH ipak nekako funkcionira i davaljda ipak jednog dana može bitikandidatkinja za EU. Svijetfunkcionira tako da ubijanje 2.000civila u Palestini vrijedi otprilikekoliko jedan mrtav Amerikanac u

Iraku ili Siriji. To je realnost sakojom se živi. Budući da se sada radio mrtvim Amerikancima, čitav svijetse, naravno, pojavio u poziciji borcaza pravdu.”Na pitanje Branke Mihajlović,koja je vodila razgovor, da li se ovosadašnje može i kako porediti sanekadašnjim dobrovoljcima,naprimjer u španskom građa n -skom ratu 1936. godine, kada sutamo krenuli komunisti iz mnogihzemalja svijeta, Puhovski odgo-vara potvrdno?

Borba za promjene: Meni sečini da je paralela potpuno očita,kaže zagrebački profesor, i nastavlja:I tada i sada se radilo kod jednogbroja ljudi o dvostrukoj motivaciji.Sa jedne strane o vjeri u neke

ideale, koje ne mogu kod kuće real-izirati pa mogu pokušati negdjedrugdje, i istovremeno o dubokojrazočaranosti stanjem u društvu ukojem su živjeli, recimo engleskom,francuskom ili tadašnjemjugoslavenskom.Uvjerenje da se borba zapromjene kod kuće, počinjevoditi na primjer u Španjolskoj,kao što i ovi iz BiH, oni koji suzaista idealisti, vjeruju da borbasa islamskom državom u Iraku iSiriji jednog dana treba dovestido toga da se i Bosna iHercegovina, a onda valjda isusjedne države, promijene. Ali oni ne počinju kod kuće, negopočinju tamo gdje se borba većvodi, dakle na zadanim mjestimai zadanim okolnostima. To jenekada bila Španjolska, jer sutako izabrali pučisti monar -hističke orijentacije i Nijemci iTalijani koji su ih podržavali i, sadruge strane, komunisti i ostali naljevici.Sada je to, po mišljenju profesoraPuhovskog, Irak, odnosno Sirija.


Puhovski: Hapšenje vehabija u BiH provedeno zbog “dokazivanja” pred strancima

Svijet funkcionira tako daubijanje 2.000 civila u

Palestini vrijedi otprilikekoliko jedan mrtav

Amerikanac u Iraku iliSiriji. To je realnost sa

kojom se živi...

Čovjeka koji se suprotstavionarastajućem nacionalizmu,vođen mišlju da je nacional-

izam uvijek agresivan i jedinstvenpo zakonu spojenih posuda i da sene može govoriti o manje opasnomnacionalizmu i onom agresivnom,najjačeg političara kojeg je Bosna iHercegovina imala za vrijemekomunizma, najčešće se sjetimo nagodišnjicu njegove smrti ilirođenja. Tada se podsjetimo da jeon čovjek kojem se možemo zah-valiti za modernu fizionomiju BiH.A u rodnom Cazinu, i nigdje uBiH, danas nema ni ulice s njegov-im imenom – ulice HamdijePozderca. Ove 2014. devedeset jegodina od njegovog rođenja.

Čuvena formula: Pozderac jebio posebno zaslužan za priznavan-je Muslimana kao naroda, danasjednog od tri konstitutivna naroda uBosni i Hercegovini. Njegovouklanjanje sa političke scene bivšeJugoslavije povezuje se isključivo snjegovim istrajavanjem, kao pred-sjednika Ustavne komisije SkupštineJugoslavije, da se ne mijenjajuosnovna načela Ustava iz 1974.godine. Nije dozvoljavao mijenjanjenačela koji su dali Muslimanima sta-tus naroda unutar SFRJ."I Muslimani i Srbi i Hrvati, kao ipripadnici drugih naroda inarodnosti koji žive u BiH,obezbjeđuju i ostvaruju u njoj svoj

nacionalni identitet i punu afirma-ciju nacionalnih vrijednosti.Upravo iz tih razloga, iako se BiHne definiše kao nacionalna država

u klasičnom smislu, ona je uistinu inacionalna država i za Srbe, i zaHrvate, i za Muslimane, i za pri-padnike drugih naroda i narodnostikoji žive na njenom tlu", čuvena jeHamdijina politička formula.U političku orbitu on je lansiran uvrijeme kada Josip Broz Tito, nakonDrugog svjetskog rata, oko sebeokuplja bošnjačke i probosanske

intelektualce čiji je zadatak daobjasne razvoj bošnjačke nacije.Rezultat je nastanak nekolikoznačajnih knjiga koje su, kao prveknjige tog tipa, doprinijele razjašn-jenju nacionalnog pitanja Bošnjakapred, za njih povijesni događaj,popis stanovništa u aprilu 1971.

Uvjereni komunista: Tegodine su oni prvi put dobilimogućnost da se izjasne kaoMuslimani, a ne kao Srbi, Hrvati ilineopredijeljeni, kakav je do tadabio slučaj. "Zašto Muslimani nisu prije priznatikao nacija isto je kao da si me pitaozašto Kulin ban nije uveosamoupravljanje. Oni moćniji odnas nisu nam dali ime Bosanac,


NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

Kulin ban moderne biH

Piše: Arnisa Gagula

“Bosna i Hercegovina jeuistinu i nacionalna država

i za Srbe, i za Hrvate, i za Muslimane...”

Njemu se može zahvaliti na opstanku Bosne iHercegovine, na priznavanju Muslimana kao naroda udanašnjem obliku, a u rodnom Cazinu, kao ni u BiH,nema ni ulice s imenom Hamdije Pozderca

Politički vojnik komunizma i Titove Jugoslavije

nama je bilo važno da nas priznajupod bilo kojim imenom i da nasstave u Ustav. Eto vas mlađih, nas-tavite sa istraživanjima i dokazivan-jima, moja generacija nije moglaviše", zabilježio je Pozderčeve riječinjegov prijatelj Alaga Dervišević.Višu partijsku školu Pozderac jezavršio u Moskvi, a Filozofskifakultet u Beogradu. Inače, potičeiz čuvene partizanske porodice.Od 1971. do 1974. bio je predsjednikPredsjedništva BiH, a od 1974. do1978. predsjednik Skupštine BiH.Nalazio se i na čelu najvišeg organaSaveza komunista BiH. Istodobno jebio predavač na Fakultetu političkihnauka u Sarajevu.Sedamdesetih godina prošlog stoljećaon je, zajedno sa Brankom Mikulićemi Bracom Kosovcem, dopriniosnažnom ekonomskom razvoju Bosnei Hercegovine. U tom periodu asfalti-rano je hiljadu kilometara cesta,završena akcija "Hiljadu škola u Bosnii Hercegovini". Izborili su se zapoboljšanje položaja BiH ujugoslavenskoj federaciji i umjestosirovinske industrije pokrenuli razvojprerađivačkih kapaciteta. Jedan od njihje bio i Agrokomerc iz Velike Kladuše.

Kobna afera: Upravo jeAgrokomerc bio povod za uništenjePozderca. Nacionalisti su znali -ukoliko on dođe na čeloPredsjedništva SFRJ, kao zakleti pro-tivnik svega što je nacionalno, danemaju šanse. Iskonstruirali su i isko-ristili aferu sa mjenicama uAgrokomercu da politički eliminirajuHamdiju Pozderca. Prema oprobanom receptu iz togvremena, atakovalo se na ličnost iizmišljane su bizarnosti kako bi odPartije i naroda bila dobivena podrškuza uklanjanje onih koji ometajusamoupravni socijalistički razvoj. Nakon sjednice PredsjedništvaCentralnog komiteta Savezakomunista BiH odbačen je svaki

pokušaj povezivanja Hamdije sa ile-galnim radnjama u Agrokomercu, alirezultat podmetanja je bila njegovaiznuđena ostavka na funkciju pot-

predsjednika Predsjedništva SFRJ.Pozderac je kazao da je njegovaostavka uslijedila iz principijelnihrazloga. Salu u kojoj se održala tasjednica napustio je vidno potresen. Inače, na pauzi sjednice CKSKBiH, na kojoj je Pozderac prvo-bitno odbijao dati ostavku, tvrdećida nije kriv, pozvan je u kabinetpredsjedavajućeg Milana Uzelca.

Tajnoviti slom: NijazDuraković je svojevremeno kobnidijalog opisao riječima: "Kada je izašao iz njegovog kabine-ta, Hamdija je bio blijed kao krpa ijedva je došao do govornice da birekao kako podnosi ostavku. Ne

znam na koji je način Pozderacslomljen. Znam da je policija u tovrijeme prisluškivala većinufunkcionera. Uvjeren sam da suprisluškivali i Hamdiju. Tada samse jedini put u životu stvarnoprepao: ko stvarno vlada državom,ako se ne vjeruje prvom čovjeku tedržave?!"Savremenici Pozderca dobropamte scenu sa sjednice uBeogradu, održane nedugonakon toga. Hamdija Pozderac,nesuđeni predsjednik SFRJ, sje-dio je posve sam. U tom redu, uredu ispred i iza njega, nije bilonikog. Posve sam na sjednici kojaje označila kraj njegove političkekarijere. Ubrzo poslije toga se razbolio izavršio u bolnici. Preminuo je 6.aprila 1988. godine, u 64. godini, uKliničkom centru bolnice Koševo uSarajevu. Nikada nisu razjašnjeneokolnosti njegove smrti i nikadanisu demantovane priče da jeubijen. Uklonjen je sa političkescene Jugoslavije.Naprasna smrt Hamdije Pozderca idanas je obavijena velom tajne.


Hamdijine zasluge danas se skrivaju

“Kada je izašao iz kabinetaMilana Uzelca, Hamdija je bio blijed kao krpa i jedva je došao do

govornice da bi rekao kako podnosi ostavku...”


Bio je prvi sumrak i, kao iobično, našli su se u pasažuispred Damirove zgrade na

sarajevskom Marindvoru. Obojicau crnom od glave do pete. Nino jezgurao ruke u džepove i nervoznoposkakivao s noge na nogu.Šta ima – procijedio je kroz zubeDamiru.Jesi l' sve nabavio? Je l' Sve sprem-no – govorio mu je Damir dok jekolutao pogledom okolo, misleći damu neko čita misli.Spremno je – reče mu Nino,tapšući se po džepovima.Još nije bilo vrijeme da krenu,trebalo je sačekati da noć zavlada,

da se ulice malo raščiste, da sansavlada nadobudne... Sjeli su nabajkove i krenuli u vožnju kroz

Vilsonovo šetalište. Tri kruga, gore– dole. Ni pola sata nije prošlo.Trema je uzimala danak. Nisu višemogli misliti ni na šta drugo. Skockane djevojke prolazile supored njih, zavodljivo ih gledale,

namigivale im, čak i dobacivale, aliništa. Obojica su bili kao začarani.Gledali su, ali ništa nisu vidjeli.Misli su im bile u centru, na Čeki.Dosta je bilo čekanja. Hajmo! –reče Nino.

Odjurili su do Mejtaša i tu, u sli-jepoj ulici na polaDalmatinske, ostavili bajkove,

a onda sišli do zgrade iza leđa banke.Na ulazu se osvrnuše – policijskakućica prekoputa, malo niže im jesjedište, ali je ulica, srećom, bila pusta. Vadi taj ključ – prošaputa Damir, aNino nije čekao i začas se nađoše uhaustoru. U sekundi istrčaše 50 ste-

PLJAČKA CENTRALNE BANKE

Pužući kroz uzani hodničić iznosili su poluge do predjutro, a izlaz je, gle' čuda, bio tačno u onoj ulici krajDalmatinske. Navukli su dovoljno zlata u kanalizacioniotvor tačno pored dva parkirana bicikla

PRIČAM TI PRIČU

Piše:

Džana Zimić

Odavno su pripremili tereni ispitali sve mogućnosti.

Sve je spremno. Sad samotrebaju pokopčati sajle,

utegnuti užad i krenuti u akciju...

penika, na posljednji sprat.Zapuhani i nervozni brzootključaše i vrata, izlaz na krovnuterasu. Bila je noć, ali se jasno vidjelo odulične rasvjete. Prvo sjedoše uzbetonsku ogradu i zapališe po ciga-retu, tek toliko da malo dahnu, danaprave stanku pred onim što suplanirali cijelog ljeta.

Ukrajnjem uglu terase stajala jebetonska saksija, puna zemljei smeća. Nino ode do nje i

iščeprka platneni crni ceker, a iznjega izvadi kolut sajli, užadi ikarabinera.Odavno su pripremili teren iispitali sve mogućnosti. Sve jespremno. Sad samo trebajupokopčati sajle, utegnuti užad ikrenuti u akciju.Damir je već visio poput majmunana grani topole koja se naslanjalana krovnu terasu taman toliko damu posluži kao most do sivebetonske grdosije koju su ciljali tevečeri. Videonadzor je pokrivaocijeli teren, ali su se oni hrabrouzdali u uljuljkanost osiguranja,koje se nikada ranije nije susrelo sičim sličnim. Niko još nije biodovoljno lud i blesav da pljačkaCentralnu banku u centru grada.Pst! – dozivao je Damir Ninu,signalizirajući mu da je zakačio sajluna nosač pored prozora na prvomspratu banke, a onda se sam otisnuo isklizao s topole, uskočivši nečujnokroz poluotvoren prozor u zgradu.Plan je djelovao savršeno.Sreća pa je ludo žensko spremno

učiniti sve za par slatkih riječi –mislio je Nino na sekretaricuSanelu koju je mjesecima progan-jao samo radi ovog prozora.

Unutra im je sve već bilo poznato.Odškrinuli su vrata, na hodnikunikoga nije bilo pa su sjurili na

prizemlje. Pojavi se polusneni čuvar,ali ih nije vidio, otišao je na suprotnustranu, a oni pinkparterovskimkorakom nečujno sletiše još dva sprataniže, u podrum, do trezora.Damir je bio genijalac kada je riječo kompjuterima. Uživao je darazbija šifre pa mu ni ova nijepredstavljala problem. Uz pomoćsvog malog uređaja za dekodiranje,otključa metalna vrata i nađoše se usamom srcu betonske zgrade.Osmijeh im poškakilja ugloveusana kada ugledaše brdo urednosloženih zlatnih poluga.Nisu dangubili. Vrata su zatvorili,činilo se da nema izlaza, ali... Jedan od ventilacionih otvora nazidu s desne strane zapravo je biotajni izlaz iz ove sobe panike.Obojica su bila dovoljno sitne ižilave građe da se bez problemaprovuku kroz zakamuflirani hod-nik dug blizu 200 metara. Gotovoniko nije znao za ovaj prolaz, alioni su imali sreće da se zapiju udruštvu jednog starog, prijeratnogportira. Čovjek se raspričao, on je

kriv i što im je ideju dao...Bila je to duga noć, ali nisu niočekivali da ovo bude baš toliko lakazarada. Pužući kroz uzani hodničićiznosili su poluge do pred jutro, aizlaz je, gle' čuda, bio tačno u onojulici kraj Dalmatinske. Navukli sudovoljno zlata u kanalizacioni otvortačno pored dva parkirana bicikla.Jedva su skuckali love da unajmegaražu pored pa su lijepo složili svojdebitantski plijen, a onda pravacopet na bajk i Damirovoj kući.

Mali je grad. Stigli su naMarindvor za pet minuta.Bilo je 5.05 sati.

Haj' kod mene na spavanac – zado-voljno se smješkao Damir, a Ninunije trebalo dvaput zvati.Damir je živio na drugom spratu.Iznijeli su bajkove i šunjali se krozhodnik, pazeći da ne probudeukućane kad se pred njima, poputaveti u bijeloj razvučenoj spavaćici,pojavi njegova majka:Gdje si do ove dobi – uzviknu nanjega, a Damir se sledi od straha.Dosta mi je više tvojih folova! Ulaziu svoju sobu i da te više nisamvidjela, jesi l' čuo?! Nema ti sedamdana izlaza!Da, mama – procijedi Damir iobori pogled, a Nino se unezgodi izbrisa preko vrata:Čujemo se sutra.


Uz pomoć svog maloguređaja za dekodiranje,

otključaše metalna vrata i nađoše se u samom srcu

betonske zgrade. Osmijeh im poškakilja

uglove usana kadaugledaše brdo uredno

složenih zlatnih poluga...

Spektar

www.magazinspektar.blogspot.com

SVAKOG PETKA NOVI BROJ

Documents

Spektar broj 14