SLOVO - franjevci-split.hr · PDF fileUpamtit će taj kad me zadnji put tako dirn-uo! Vratit ću mu kad – tad! Nisam spreman trpjeti ubod bez osvete. Da si Ti, Isuse, ova-ko razmišljao

___________________________________________________________ 2 SLOVO - Godište XVIII. Uskrs 2014., br.1 (49) 3

SLOVO Godište XVIII. Uskrs 2014., br.1 (49)


Korizmu zamišljamo, a često i nazivamo vre-menom pustinje. Ona označava dio prostora i vremensko razdoblje u kojem je čovjek spreman sjesti u prah i pepeo , sjesti u onkraj života, na rub postojanja i razmišljati o svemu što mu prolazi pred očima. A pustinja je dio našega života kojega izbjegavamo, koji bismo htjeli odgurati od sebe. No lakše je od-gurati kamen, nego se oslo-boditi pijeska p r o l a z n o s t i koji se uvlači i prožima nas do posljednje pore bitka. Korizma je stoga kao odla-zak u pustinju, svjesno odricanje od života, ne da bi se umiralo, nego da bi se naučilo živjeti, ne da bi se predalo smrti, nego da bi sačuvao žižak života. U pustinji čovjek prolazi životnu školu upoznajući svoju ljudskost od praha zemaljskog načinjenu. U pustinji uči da se po tuđim tragovima može ravnati tek kratkotrajno jer ih vjetar

brzo zamete. Korizma je priprava za novo rađanje. Rađanje duha, rađanje iz Duha. Ona je Božji dar: čovjekova prilika za rast, bogaćenje bez zgrtanja. Ona je naša prilika za oprost sebi i drugima. Najdjelotvorniji je način otklanjanja starih, odumrlih stanica i obliko-vanje čovjekova novog lica. Iako nevoljko dočekana

jer poziva na ozbiljnost i žrtvu, na osudu površnosti i razbibrige, ona je čovjekov spas u zadnji čas, povratak zdravim korijenima. Ona je obnavljanje pokidanih veza s Ocem i uspostavl-janje novog prijateljstva s ljudima. Ni jedna korizma nije ista. Čak i kada se čini da živimo u istim okolnosti-

ma, istim načinom, ništa nova da se ne događa – to je samo privid. Svaki dan uspostavljamo nove odnose, mijenjamo se i mi sami i ljudi oko nas. Sad je vrijeme milosno, sad je vrijeme spasa, go-vori Gospodin. On svo-jom dobrotom prati naša pokornička djela. Mi želimo, što izvana činimo, da bude izraz nutarnjega

obraćenja za o p r o š t e n j e grijeha. Tada će Svemogući i Vječni Bog p o g l e d a t i na nas slabe ljude, pružit će moćnu ruku i zaštitit će nas. Isus je ja-mac našeg uskrsnuća. U njemu nam je zasjala nada

blaženog uskrsnuća. Stoga, očitujući svoju vjeru, moli-mo ga da nam obrati srce, da nas utvrdi u dobrim djelima, da vršimo njegove zapovijedi i da zdrave duše, prispijemo uskrsnim blag-danima, koje vam čestitaju:

fra Filip, fra Josip, fra Perica, s. Mirjana

i s. Antonija

Dragi vjernici, Slovo, Glasilo župe Gospe van Grada

Šibenik, Varoš

Izdaje: Župa Gospe van Grada

Fra Stjepana Zlatovića 14

22000 Šibenik

Tel./Fax: +385 (0)22 212 577/212 305

Internet:www.zupagospe vangrada-sibenik.hr;

[email protected]

Odgovara:Fra Filip Milanović

Trapo, župnik

Grafičko oblikovanje:Valentino Dražić-Celić

Tisak:Tiskara Malenica

Lektor:prof. Tatjana Gulin

List uzlazi tri puta godišnje. Uzdržava se dobro-voljnim prilozima vjernika.

Žiro račun Jadranske banke d.d. Šibenik:

2411006-1100000168

Sadržaj:

Crkva i vrijeme korizme.............................................4

Bičevan bio...................................................................6

Cvjetnica.......................................................................8

Vazmeno otajstvo......................................................10

I. n. r. i..................................................................16

Isusov veliki tjedan....................................................18

Uskrsnuo je!...............................................................21

Razgovor sa mladim župljaninom..........................22

Sakrament krštenja...................................................24

Liber baptizatorum vile varos 1624. – 1638..........26

Ime Isusovo................................................................30

Antićevo u Šibeniku..................................................31

Hodočašće u Boku Kotorsku .................................32

Susret ministranata...................................................36

Krizmanici.................................................................37

Divno li je framaš biti!.............................................40

Križni put mladih......................................................43


Vrijeme od Pepelnice ili Čiste srijede do mise večere Gospodnje nazivamo koriz-mom. Crkva to vrijeme ozbiljno koristi kao pripravu za sveto trodnevlje kojemu je vr-hunac svetkovina Uskrsa. Sa sigurnošću ne znamo kad i kako je nastala korizma, ali je sigurno da je nastaja-la s vremenom joj je raslo značenje u životu crkvene zajednice. U početku je to bilo vri-jeme priprave za krštenje koje se slavilo u uskrsnoj noći. Post i molitva davali su ko-rizmi pokorničko obilježje. Drugi vatikanski sabor, u dokumentu o svetom bogoslužju, o korizmi veli: “To doba, osobito uspomenom ili pripravom na krštenje te pokorom, vjernike koji gor-ljivije slušaju Božju riječ i odaju se molitvi, pripravlja na svetkovanje vazmenog ota-

jstva” (SC 109). Sabor tako jasno naglašava da je ko-rizma važna i za one koji se pripravljaju za krštenje i za one koji su već kršteni. Svi su oni pozvani da to vri-jeme obilježe pokorom, gor-ljivim slušanjem riječi Božje, molitvom u svrhu što boljeg proživljavanja i doživljavanja svetkovine Uskrsa. Crkva nas, dakle, potiče da ne smetnemo s uma da je koriz-ma vrijeme koje ima spasen-jsko, otkupiteljsko obilježje.Četrdesetnica Korizma sa svom svojom porukom ima svoje korijene u Svetom Pismu. Ono je objava Božje brige i ljubavi koja se najavljuje kroz Stari Zavjet, a u Novom Zavjetu očituje se i potvrđuje po muci, smrti i uskrsnuću Sina Božjega. Prisjetimo se bar-

em nekih događaja u kojima se prepoznaje čudesna prisutnost Božja i očinska briga za čovjeka. Četrdeset dana i noći traje agonija sveopćeg potopa kojeg opisuje Knjiga Postanka. Četrdeset godina putuje izabrani narod iz egipatskog ropstva do vazmenog slav-lja u domovini na poljanama jerihonskim. Četrdeset je dana i noći boravio Mojsije na brdu Sinaj. Četrdeset je dana i četrdeset noći Ilija putovao do Božje gore Horeb. Četrdeset je dana Isus proboravio u pustinji gdje ga je iskušavao Sotona. Agonije i križevi ne prestaju u ovom ze-maljskom životu. Mi često mislimo da toga ne bi trebalo biti ako postoji Bog koji ljubi čovjeka. Božja logika je drugačija. Krist nije došao osloboditi nas agonije i patnje, nego je došao pomoći osmisliti i prihvatiti

tu patnju. Dok daje obećanja vječne radosti i sreće, on najavljuje progone i trpljenja onih koji će ga nasljedovati. Opredijeliti se za Krista, znači opredijeliti se za križ koji vodi do uskrsnuća, do pobjede nad zlom, grijehom i smrti. Primjer Krista u pustinji poziv je na pozor i ustrajnost jer sotona je naoružan lukavošću i pokvarenošću. Krist je došao da bismo se sotoni oduprili čvrsti u vjeri i uvjerenju da ga je moguće pobijediti, ali ne kompromisima i nagodbama nego odlučnim i ustrajnim: “odlazi od mene, so-tono”. Korizma je četrdesetodnevna mobili-zacija stjecanja borbene vještine i upozna-vanja oružja za boj protiv sotone.Post i nemrs Post je odricanje od jela u znak pokore i kajanja. Obvezuje osobe od 18 do 60 godina dva puta godišnje, na Čistu srijedu i Veliki petak. Posti se tako da se u te dane uzme samo jedan puni obrok. Nemrs je odricanje od masnih jela. Vid je to pokore koji obvezuje sve od 14. do 60godine života., a pokornički dani su u ci-jeloj Crkvi petak i cijela korizma. U našim se krajevima nemrs može zamijeniti nekim karitativnim ili pobožnim djelima. Često se čuje prigovor Crkvi da popušta u nekim stvarima pa i u postu. Crkva zapovijeda post i nemrs na dan Čiste srijede i Velikoga pet-ka, što znači da ne zabranjuje postiti ili ne mrsiti, ili, i postiti i ne mrsiti i u neke druge dane kroz godinu. Zanimljivo je uočiti da se u nekim otačkim spisima, kao i crkvenim dokumen-tima, govori o slavljenju posta. Očito da je to posebni čin koji uzdiže duh, ozdravlja ga i preporađa. Post nije nešto što nas zavija u crno i baca u očaj, nego je to naš radosni iz-bor puta k savršenijem kršćanstvu. I Krist upozorava svoje učenike da, dok poste, ne budu smrknuti i bezvoljni, nego da budu radosni. Ne mora svatko znati da postite. Sv. Leon poziva da se post četrdesetnice

prihvati s posebnom pobožnošću i u budnoj vjeri, ne zbog zdravstvenih razloga ili zbog tjelesne linije nego da to bude vježbanje u odricanju od ugodnih stvari i zamamljivih užitaka. Post ima jasnu nakanu: pokora i kajanje. Nije to, dakle, ni štednja koja će do-bro doći da se kupi nešto novo u kuću ili da se izvuku iz naftalina lijepe haljine koje su zbog tjelesne otežalosti stavljene po strani, nego je to odricanje od materijalnih do-bara u korist potrebitih. Post kojega Crkva preporučuje nije nikakav formalizam koji će biti samo izvanjski pokazatelj našega kršćanskog opredjeljenja, nego je to lijek za naš duhovni život. Kakav je post ako on neće obuzdavati jezik koji psuje, srce koje spletke drugom snuje, ako mi neće pomoći popraviti svoje kršćanske stavove? Post nije post, korizma nije korizma, ako iza njih ne stoji srce koje želi obnovu, preporođenje i obraćenje, tj. ponovno uspostavljanje veze s onim od kojega smo svi bili odlutali. Svaka naša pokora nije prava pokora ako nas ne vodi istinskom obraćenju srca i duše. Ne zaboravimo na početku korizme postaviti sebi pitanje: Od čega trebam postiti? Je li to možda od mesa ili od masne psovke, mas-nih filmova i emisija, droge, cigarete, alko-hola, kocke, klađenja i tko zna koliko još drugih masnih stvari? Prijatelju! Započinjući korizmu ne razmišljaj samo o tome gdje i koju ćeš vrstu ribe na Veliki petak nabaviti, nego koje se vrste poroka i loše navike trebaš ostaviti. Ne razmišljaj samo o tome kada ćeš i kakvo odijelo ili haljinu za Uskrs nabaviti, nego o tome gdje ikada ćeš se dobro i pobožno ispovjediti. Ne razmišljaj o tome kakav će na kraju korizme biti tvoj fizički izgled, nego kako će ti izgledati duša. Ne dopusti da te nikakva serija ne učini serijskim jer si Božji original. Ne budi ekran koji nudi sve i svašta serijsko nego budi živa, originalna slika na-jboljeg umjetnika, Boga Trojedinoga.

CRKVA I VRIJEME KORIZME“Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa!”


1. Krvavi znoj u Getsemanskom vrtu.

Ti Gospodine, poznaješ sve moje vrtove: i onaj iz djetinjstva, u kojem sam se radosno igrao; i onaj iz mladenaštva, iz koga sam često bježao; i onaj iz zrelije dobi, u kojem sam pokušavao osmisliti svoj životni cilj. Ti poznaješ sve moje vrtove grijeha, zabava, urnebesa, ljenčarenja i besposlica. Znaš za svaki moj grijeh u vrtu pod smokvom. Poznato ti je kad sam, bježeći iz svoga

životnog vrta svoje roditelje, odgojitelje i sve one koji me vole, uvaljivao u vrt getse-manskih muka, gdje su se krvavim znojem znojili dok sam ja okolo trčao po vrtovima budalaština i besmislica. Gospodine, daj mi da kao i Ti mogu prihva-titi svoj Getsemanski vrt znoja, muke, patnje i odgovornosti i da nikad ne bježim iz njega, nego da ga prihvatim kao Tvoje darovano gnijezdo.

2. Bičevanje u dvoru Pilatovu.

Koliko sam puta ušao u dvor Pilatov i prihvatio bič? I koliko sam udaraca zadao nepravedno svezanima o stup nevinosti? Nekad su to bili moji prijatelji, suradnici, ljudi druge nacionalnosti i vjere, ljudi na položajima, nekad nastavnici i profesori, mladež, djeca, a često i svećenici. Uživao sam što su tako osuđeni, što ih drugi tuku i mislio u sebi: Neka, tako im i treba! Sam sam koristio različite vrste bičeva, kako bi mi kad odgovaralo: nekad teške bezrazložne kritike, nekad izrugivanja i omalovažavanja, nekad podsmjehivanja, ogovaranja i prezir, a nekad čak i klevete. Naprotiv, svoje lice i svoj ponos čuvao sam i smatrao da ih-nitko ne smije blatiti. A toliki su u mojem životu prolazili pored mojih grijeha, uvreda i neljudskosti, praštajući mi i ne tukući me. A imali su potpuno pravo na to. Gospodine, pomozi mi da nikad ne sudim druge i ne tučem ih svojim nepravednim ges-tama i jezikom. Daj da uvijek sudim samo sebe i da, kao i Ti, budem spreman trpjeti i za druge. 3. Trnovitom krunom okrunjen.

Kad me netko ubode tamo gdje me najviše boli, pamtim to dobro i čekam pravi trenutak da mu vratim. Nekad mjesecima oštrim svoju bodlju da bude što bolnija. Upamtit će taj kad me zadnji put tako dirn-uo! Vratit ću mu kad – tad! Nisam spreman trpjeti ubod bez osvete. Da si Ti, Isuse, ova-ko razmišljao u dvoru Pilatovu, davno bi se dogodio smak svijeta. Da tako gledaš danas na moje ubode najtežom psovkom, kletvom, krađom, prijevarom, laži, bludničenjem, gdje bi moja jadna duša završila? Ali Tvoj ubod osvete mnogo je dublji i jači od svih mojih uvreda: praštanje!

Gospodine, pomozi, molim Te, da se i ja tako osvećujem! 4. Preteški križ nosio.

Moj svakidašnji život ispunjen je mnoštvom malih križeva. Od jutarnjeg do večernjeg li-jeganja. Često im prilazim s negodovanjem i mrmljanjem, a vrlo rijetko sa zahvalnošću. I ne samo to! Često svojom neodgovornošću i bezobzirnošću drugima navaljujem na leđa patnju i brigu koju nisu zaslužili. Isuse, po-mozi mi da svoje svakodnevne obveze, ma koliko one male bile, odgovorno prihvaćam i da nijedan pa i najmanji svoj križ, ne izb-jegavam.

Gospodine, daj da mogu svu težinu svoga poziva spremno nositi do vrha svoje Kalva-rije, makar na tom putu svakodnevno posr-tao i padao. 5. Na križu raspet bio.

Svakog dana molim za sretnu smrt, a Ti si umro na najgori mogući način. Molim se da ne umrem u patnji i mukama, a ti si izabrao baš takvu smrt. No, malo mislim na to da svakim svojim teškim grijehom izvršavam vlastito samoubojstvo i tako se pripremam za vječnu smrt. Ne molim se za vlastitu dušu koja mi izdiše na smrtnoj postelji, važno je da fizički sretno umrem!

Gospodine, pomozi mi da umrem svojim strastima, užicima, oholosti, zavisti, lijenosti, sebičnom interesu i svim drugim manama koje me rese, da bi tako svoju dušu mogao okrenuti k vječnom životu.

IVO

Bičevan bio


CVJETNICA

Osam dana prije Uskrsa je Cvjet-nica ili Nedjelja muke Gospodnje. Njome započinje Veliki ili Sveti tjedan kada u osam dana slavimo najveće tajne kršćanstva: Isusovu muku, smrt, pokop i uskrsnuće. Cvjetnica je uvod u to slavlje. Sadržaj Cvjetnice otkriva svećenikov pozdrav kojim započinje vjernički susret u crkvi, a glasi: “Danas se skupljamo kako bi započeli slavlje vazmenog otajstva, to jest muke i uskrsnuća Kristova.” Isus je zato i ušao u svoj grad Jeruzalem, spreman prihvatiti križ kako bi otku-pio ljude od zla za slobodu sinova i kćeri Božjih. Misa Cvjetnice ima i dva posebna obreda: prvi je povorka s blagoslov-ljenim palminim i drugim granama, koja spominje Isusov slavni ulazak u Jeruzalem, a drugi je izvještaj o Isu-sovoj muci. Ti obredi izražavaju dva glavna oblika vazmenog otajstva: Isu-sovo bolno umiranje i uskrsnu pob-jedu. Na početku bogoslužja blagosliv-ljaju se maslinove grančice i nose u ophodu u crkvu, spominjući se Isu-sovog slavnog ulaska u Jeruzalem, njegovog kraljevanja i našeg sudjelovanja u njemu. A kad ih držimo u kući podsjećaju nas na veliko otajstvo spasiteljske muke koju obnavljamo u bogoslužju Velikoga tjedna. Te se grančice drže u kući te nas povezuju sa Kristom i našim uskrsnim otajstvom. Posto-ji i običaj da se grančice masline stavljaju na imovinska dobra s vjerom u Božji blagoslov i zaštitu.

Uz blagoslov grančica u bogoslužju važan je i navještaj muke koji daje posebnost nedjelji. Ovo je jedina nedjelja u godini koja proslavlja otajstvo smrti Gospodinove čitanjem muke. Zbog toga navještaju muke treba dati središnje mjesto u bogoslužju. Tekstovi se muke mogu čitati, a u većini naših župa muka se pjeva. Kod evanđeoskih riječi “...i predade duh.” prekine se pjevanje ili čitanje, svi par trenutaka kleknu i nastoje

usmjeriti svoje misli na taj veliki trenutak povijesti spasenja. I ne zaboravimo, nekada je šutnja mnogo rječitija od govora. Na Cvjetnicu uvijek u ciklusu liturgijske godine čitamo izvještaje muke po Mateju, Marku i Luki, dok se na Veliki petak uvi-jek čita muka po Ivanu. Ove liturgijske go-dine (A), na Cvjetnicu se navješta muka po Mateju.

Boja liturgijskog ruha na Cvjetnicu je crvena i doziva nam u pamet muku i smrt Isusovu i cijenu prolivene krvi kojom je Isus ostvario svoju izreku: “Nema veće ljubavi od ove položiti život za prijatelje svoje.”

Po Cvjetnici slijede Veliki poned-jeljak, utorak i srijeda. Ti dani također su obilježeni promatran-jem i proživljavanjem muke Kris-tove. Kroz ta tri dana svetopisamska čitanja za vrijeme svete mise uzimaju se iz proroka Izaije o sluzi Jahvinu, a evanđeoski odlomci iznose pred nas događaje koji su neposredno pre-thodili Isusovoj muci, a to su Mag-dalenino pomazanje Isusa u Betaniji i Judin prigovor i najava izdajnika. Kroz ova tri dana izlaže se Pres-veti sakrament na četverodnevno klanjanje ili kvarantore, a tijekom izloženja vjernici naizmjence kleče pred Presvetim. Crkva je otvorena cijelo vrijeme pa vjerni puk može u bilo koje doba doći i pokloniti se Presvetomu. Mnoštvo svijeta se dođe ispovjediti za predstojeće velike dane.

U jutarnjim satima na Veliki četvrtak okupljaju se svećenici oko svoga biskupa i slave dan ustanov-ljenja svetoga reda. Tom prigodom svećenici obnavljaju svoja svećenička obećanja. Preporuča se i sudjelo-

vanje vjernika jer je to prigoda da se go-vori o svećeništvu vjernika. Na jutranjoj misi u katedralama posvećuje se krizmano i bolesničko ulje. Ulje je važan element u ljudskom životu pa ne iznenađuje što ima značajnu ulogu i u kršćanskoj liturgiji.


VELIKI ČETVRTAK: Misa Večere Gospodnje

Veliki četvrtak dan je spomena na Isusovu Posljednju večeru koju je prije muke proslavio sa svojim učenicima, kad je učenicima ostavio trostruki dar: prvi dar je euharistija, tj. misa i pričest, drugi je dar svećeništvo u Crkvi, a treći je zapovijed o važnosti brat-ske ljubavi. Misom Večere Gospodnje počinje Vazmeno trodnev-lje (muka, smrt i uskrsnuće Kristovo). Slavlje vazme-nog otajstva počinje mi-som Večere Gospodnje. Kod ovog misnog slavlja slavimo posljednju Isusovu večeru. Pozvani smo Gospodinovu stolu kojemu je on nekad pozvao svoje apostole. Za vrijeme te večere Isus je izgovorio veliku zahvalnu molitvu vazmene večere: “Nema zajedništva bez zahvaljivanja Bogu, bez iskazivanja hvale Njemu, stvoritelju i spasitelju”. Tog je dana Isus više puta upu-tio svojim apostolima ove riječi: „Ljubite jedan drugo-ga kao što sam ja ljubio vas.“ Nema zajedništva s Kristom ako kršćanska zajednica nije prisno povezana u služenju

svim ljudima. Te je večeri Isus ustanovio sakra-menat svoga tijela i svoje krvi. To je oporuka koju nam je ostavio uoči svo-je smrti. Euharistiju slavimo spominjući se svega što je Isus za nas učinio, nje-gova života, smrti i uskrsnuća.

1. Obred pranja nogu

Obredom pranja nogu dvanaes-torici muškaraca, “apostola”, koji sli-jedi nakon propo-vjiedi, podsjećamo se Isu-sovog poziva da njegova Crkva, kao nova duhovna obitelj, bude sazidana na temelju uzajamne ljubavi, prihvaćanja, pomaganja i služenja. To je Isusova zapovijed o bratskoj ljubavi koju Isus daje svojim primjerom služenja: “Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih”. (Iv 13,13) Nakon obreda pranja nogu, moli se sveopća molitva. U ovoj misi

ne govori se “Vjerujem”.

2. Euharistijska služba Isus je svojim riječima: “Uzmite i jedite od ovoga svi, ovo je moje tijelo koje će se za vas predati!”- “Uzmite i pijte iz njega svi: ovo je kalež moje krvi, novoga i vječnoga saveza koja će se proliti za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen!” - ustanovio euharistiju. Dan-as je Isus ostavio svijetu zna-kove svoje trajne prisutnosti u kruhu i vinu i tako predao čitavom čovječanstvu svoje Tijelo i Krv kao polog i ga-ranciju pobjede nad zlom,

patnjom i smrću.

3. Svečani prijenos i pohrana Svetootajstva

Svećenik prenosi posvećene čestice za pričest na Veliki petak u pohranu u pokrajn-ju kapelu – mjesto priklad-no za molitvu i razmišljanje (klanjanje). Tabernakul tako ostaje prazan, oltari se ogole, a križevi se pokrivaju velom. Zvona koja su zvonila dok se pjevala “Slava” više se ne oglašavaju do Uskrsnog bdi-jenja.

VEČERNJI SURET Isuse, dođoh Ti reći kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši. Dođoh ti šaptat’ kako mi križ iz-rani rame i kako ga teško nosim jer je pretežak za me. Dođoh ti se tužit’ u suton ovog dana, jer me odviše boli i peče ova rana. Kleknuh da ti se jadam, al’ me zbuni tvoje raspelo, Žižak ti osvjetli lice, raspeto, presveto tijelo.

PETAK MUKE GOSPODNJE

Bogoslužje Petka Muke Gospodnje spominje se Kristove muke. Pratimo Krista na njegovu putu u smrt. Zajedno s cijelom Crkvom molimo za sve one koji svojim trpljenjem nastavljaju Isusovu muku, za one koji još ne poznaju neizrecivu Božju ljubav koju nam je posvjedočio u svome Sinu, za sav svijet koji je Isus došao spasiti. Veliki petak je spomendan Isusove muke i smrti. Spomen u crkvi sadrži tri dijela. Prvi je Služba

riječi koja uključuje izvještaj o Isusovoj muci, a završava svečanom molitvom vjerni-ka. Drugi dio je Klanjanje križu s ljubljenjem križa i pjevanjem tužaljki. Treći dio bogoslužja je sveta Pričest. Veliki petak je jedini dan u godini kada Crkva ne slavi euharistijsku žrtvu.

Bogoslužje Velikog petka je smireno, svečano i dosto-janstveno. Na Veliki petak slavimo otajstvo vjere. Nje-gov je temelj Kristova smrt i uskrsnuće. Isus je toga dana na sebe uzeo grijehe svi-jeta. Objavljuje nam se ota-jstvo otkupljenja. U Isusu i trpljenje ima svoj smisao i donosi plodove. Isus nam objavljuje tajnu ljubavi: Isus na križu dokaz je Božje ljubavi. Veliki nas petak poziva na čvrstu vjeru koja nas i u iskustvu smrti može voditi u život. Danas je u središtu SVETI KRIŽ – Kristov križ, ali i NAŠ križ. To je ujedno i znak vrhunske Božje ljubavi prema nama ljudima. Križ je spasonosno drvo. Podsjeća na tragično drvo, na prarajsko stablo pod kojim je nikla smrt, a na ovom ‘drvu’ nikne život. Veliki petak nije dan sveopće žalosti. Veliki je petak SVEČANI dan – dan pomirenja između neba i zemlje, Boga i čovjeka. Uz-dignuti KRIŽ ukopan je u zemlju i dodiruje nebo. Isus

VAZMENO OTAJSTVO SVETO TRODNEVLJE


u dubokom predanju i miru svoj život stavlja u ruke Očeve. To je cijena našeg pomirenja. Veliki je petak d an kad se u povijesti svi-jeta na križ uzdigla LJUBAV. Stoga je taj dan poziv da Ljubljenomu ljubav uzvra-timo. I ne samo to, nego da kao on ljubimo Boga i ljude.

Osobito je dojmljivo klan-janje križu i ljubljenje križa. Sve do prije tri desetljeća valjalo je kleknuti i pružiti se uz križ koji je bio položen na pod da ga se poljubi, re-dovito na mjesto Isusovih rana. Raznositelji vijesti o Isusovoj muci i smrti, tzv. “raspetnici”, nosili su križ od kuće do kuće i nudili ga na ljubljenje, napose onima koji zbog bolesti ili visoke dobi nisu više mogli dolaziti u crkvu. Vjerski sadržaj je duboko obilježio taj dan pos-tom, molitvom i osobitom ozbiljnošću koja se izražava odlaženjem na Isusov grob, podignut u crkvama. Taj “grob” bi redovito čuvali “stražari”, tj. mladići, članovi bratovština i crkvenih društava pa i vatrogasci. Veliki petak je Petak čovjekove zloće! Što li je sve u njoj sadržano? Što li je sve čovjek sposoban učiniti? Puno toga: zarobiti, mučiti, izdati, osuditi, oprati ruke, vikati, pljusnuti, rugati se, oteti, razapeti, ubiti, pro-

bosti i još više... Bog je po-slao svoga Sina na svijet da se utjelove njegova dobrota i ljubav prema čovjeku, njegovu stvorenju, kojega on ljubi najviše. Bog Otac je dozvolio da Sin umre na križu i da zbog toga ne uništi čovječanstvo, nego, naprotiv: da uskrisi Sina i obnovi čovječanstvo. Svo-jom patnjom Isus Krist ništi sve patnje ovoga svijeta, prouzročene grijesima, a koje čovjek (sam) nikada ne bi mogao okajati. A on pati za nas kako mi ne bi smo morali patiti. Dao se razapeti na križ kako bismo se njegovim križem, poput ljestava, mogli popeti pre-ma Bogu. Isus Krist, preko križa, ostaje za nas onaj koji spaja nebo sa zemljom. Kao zemaljski znak Kristove božanske i čovječje osob-nosti po kojoj spaja nebo sa zemljom, ostao nam je po čitavoj zemaljskoj kugli postavljeni KRIŽ.

VELIKA SUBOTA

Velika subota dan je Isu-sova počinka u grobu. No, prije pola noći slavi se Isu-sovo uskrsnuće, tzv. Vaz-menim bdijenjem. U nas su se još zadržali običaji da obredi priprave za Uskrs počinju ujutro na Veliku subotu. Sada se oni slave u kasno popodne ili na večer, a zovu se Vazmeno bdijenje.

Ono počinje blagoslovom vatre ispred crkve, a zatim slijedi povorka i pozdrav uskrsnoj svijeći koja pred-stavlja Krista, biblijska čitanja koja razotkrivaju svu povijest spasenja, blagoslov krsne vode te misa za pro-slavu uskrsnuća. Sve te sas-tavnice Vazmenog bdijenja nemaju odjeka u narodnim običajima, ali se u njima prije svega očituje blagoslov ognja i proslava događaja

uskrsnuća. Naime, hrvatski su se te-olozi zauzeli za riječ vazme-no, jer je riječ uskrs preuska, ne obuhvaća sve presudne događaje iz Isusova ot-kupiteljskog djela: muku, smrt, uskrsnuće, uzašašće i slanje Duha Svetoga. Riječ Vazam uključuje događaje od Velikog četvrtka do Uskrsa u najužem smislu, a u širem uključuje sve što Crkva slavi od početka ko-

rizme pa sve do Duhova: korizma podsjeća na Isusov post kroz 40 dana u pustin-ji, Veliki četvrtak spomen je na Posljednju večeru i na uhićenje u Maslinskom vrtu, Veliki petak na osudu i smrt, a Velika subota je dan mirovanja koje Vaz-menim bdijenjem prelazi u veliki obrat, u iznenađenje Isusova uskrsnuća; ono se od davnina slavilo u uskrsnoj noći. Taj veliki obrat uskrsnuća slijedio je Isusovo uzašašće i slanje Duha Svetoga koje spomin-jemo 50 dana poslije Uskr-sa, na blagdan Duhova.

Vazmeno bdijenje u Svetoj noći

Vrhunac bogoslužja događa se na Veliku subotu. To je majka svih bdijenja, vrhunac i jezgra cjelokupne liturgijske godine. U Svetoj noći s radošću slavimo slavno Gospodino-vo uskrsnuće. Isus je umro za naše grijehe, ali je iz sm-rti prešao u život i sve nas sa sobom izveo iz „tame“ u svoje divno svjetlo“ (1 Pt 2, 9). Isusovo vazmeno otajst-vo ujedno je otajstvo našega spasenja.

Bdijenje Svete noći ovako je raspodijeljeno:

SLUŽBA SVJETLAPrema odredbi Nicejskog

sabora, Uskrs se slavi u nedjelju koja dolazi iza prvog proljetnog uštapa, tj. nedjelju iza prvog pu-nog mjeseca, iza ekvino-cija. Te noći mjesec izlazi neposredno nakon zalaska sunca, a kako puni mjesec osijava svjetlost i svijetli do izlaska sunca nema noćne tame, nego je ne-prekinuta svjetlost. Zajed-nica se okuplja oko uskrsne svijeće koja je simbol Kris-ta, svjetla svijeta. Oganj je sastavni dio svih kultura i vjerovanja. Njega treba za-paliti iskrom iz kremena koji simbolizira Krista i na tom se ognju zapali uskrsna svijeća, a na njezinu pla-menu sve ostale svijeće koje nose vjernici. Uskrsna se svijeća unosi u crkvu opho-dom s trostrukim poklikom “Svjetlo Kristovo”. Ulaskom u crkvu pale se ostale svijeće te svjetla u crkvi, a u čast usksnoj svijeći pjeva se hvalospjev kojeg su spjevali sv. Ambrozije i sv. Augus-tin.

SLUŽBA RIJEČI Po završetku hvalospjeva zajednica razmatra kroz svetopisamska čitanja ve-like zahvate Božje u pov-ijesti spasenja. Po završetku zadnjeg čitanja i psalma zapjeva se „Slava“, zasviraju orgulje i zazvone zvona, a nakon novozavjetnog čitanja zapjeva se svečani uskrsni “Aleluja” koji se nije


čuo od Pepelnice.KRSNA SLUŽBA

Budući da je krštenje sakra-menat kojim prelazimo iz smrti u život, najbolje je da se obavlja u vazmenoj noći. Već je postao običaj da se krštenje odraslih ili djece slavi nakon blagoslova vode. U svakom slučaju, zajednica krštenih obnavlja ove noći svoju ispovijest vjere obno-vom krsnih obećanja.

EUHARISTIJSKA SLUŽBABožji narod, nanovo krštenjem rođen, prinosi spomen-čin Gospodina u činu zahvaljivanja i hrani se slavnim tijelom uskrslog Krista.

USKRS

Ljudi se prepoznaju u Kristu koji je bio izložen sili Zlo-ga i na smrt osuđen. Zbog toga i njegovo uskrsnuće, središnji događaj naše vjere, ima neizreciv smisao za nas. Uskrsli nam potvrđuje da je moguće i da je već na djelu posvemašnje oslobođenje i život vječni. Uskrs budi u nama i u cijelom svi-jetu nezamjenjivu nadu i pouzdanje u život.

Uskrslom Kristu

O tijelo Isusa mogabudi mi blizu.

Bičevan, mučen,pribijen na križu.

A Pilat pere svoje krvave ruke.

I ne osjeća ni bol,ni sram, ni tvoje muke.

O križa drvo posvećenoo tijelo na križ razapeto.

I ja sam te s Pilatom osudilai trnovu krunu na glavu

stavila.

Svaki ubod trna je kap krvi tvoje.

Svi čavli zabijeni za grijehe moje.

A tijelo octom i žučju natopljeno.

Mačem zbog grijehasrce probodeno.

Marija Mrša r. Grbelja

Cvjetnica – Nedjelja muke Gospodnje

• U nedjelju, (13. travnja 2014.) mise su u 8 i 9:30, a večernja misa u 19 sati. • Prije župne mise, u 9:30 sati, blagoslov ma-slinovih grančica, proce sija s maslinovim grančicama, pjevanje Muke. • Nakon župne mise do Velike srijede (16. travnja, do 19 sati) Kvarantore - euharistijs-ki dani, početak če trdesetosatnog klanjanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom u našoj župi. • Na početku večernje mise kroz Kvarantore u 19 sati pjevanje ispovi jedi raskajanoga grešnika Davida ispred proroka Natana: Pomiluj me Bože, po milosrđu svome (Ps 51., šibenski napjev). Kvarantore (Quarantore), katolički običaj molitve i klanjanja koji traje četrdeset sati (naziv potječe od talijanskih riječi: quaranta - četrdeset i ore - sati). Sam obred čin je izlaganja Presvetog Otajst-va (tijelo i krv Isusova u vidu Svetog sakra-menta, koji su po hranjeni u svetohrani štu/tabernakulu). Klanjanja (“bdi jenja”) otpočinju na Cvjet-nicu, tjedan dana prije Uskrsa, a traju do srijede.

VELIKI TJEDAN

Veliki ponedjeljak, utorak i srijeda • U ponedjeljak (14. travnja), utorak (15. travnja) i u srijedu (16. travnja 2014.) misa u 8 sati i izloženje Presvetog Oltarskog sakra-menta. • U 19 sati pjevanje psalma “Pomiluj me Bože”, po milosrđu svo me, euharistijski blagoslov i sveta misa. • Prigodne korizmene propovijedi.

Veliki četvrtak

• U četvrtak (17. travnja 2014.) ujutro u crk-vi nema sv. mise, nego u Katedrali gdje će u 9:30 sati biti misa posvete ulja. • Na ovo misno slavlje pozivamo osobito ovogodišnje krizmanike, njihove roditelje i kumove.

SVETO VAZMENO TRODNEVLJE Veliki četvrtak - misa večere Gospodnje

• Navečer je u našoj crkvi Misa večere Gos-podnje u 19 sati. • Nakon mise pjevanje “Gospina plača”.

Veliki petak – Petak muke Gospodnje • U petak (18. travnja 2014.) ujutro u crkvi nema obreda. • Navečer Obredi Velikog petka počinju u 19 sati: pjevanje Muke i prigodna propo-vijed, potom poklon i ljubljenje križa te pričest. Prikupljamo milodare za potrebe Svete zemlje.

Velika subota • U subotu (19. travnja 2013.) ujutro nema obreda. • Vazmeno bdijenje: Obredi uskrsnog bdi-jenja počinju u 20 sati: Služba svjetla, Služba riječi i misa. Nakon mise blagoslov uskrsnih jela.USKRS – Nedjelja Uskrsnuća Gospodinova • U nedjelju (20. travnja 2014.) jutarnja misa je u 8, župna u 9:30, misa za djecu i mlade u 11 i večernja misa u 19 sati. • Nakon svake mise blagoslov jela. Uskrsni ponedjeljak • U ponedjeljak (21. travnja 2014.) jutarnja misa u 8, a večernja misa u 19 sati. Uzašašće – Spasovo • Četrdeseti dan po Uskrsu (29. svibnja 2014., četvrtak). Svete mise u 8 i 19 sati. Duhovi – Pedesetnica • Pedeseti dan po Uskrsu (8. lipnja 2014., nedjelja). Svete mise u 8, 9:30, 11 i 19 sati.


Isus – Taj navodni kralj koji je završio na križu?

Židovi ne samo da su odbacili i osudili ili zatvorili onoga kojega su mnogi držali za Mesiju i Kralja, nego su ga razapeli na križ. Što se dogodilo? Zašto? O čemu se radi? Što mi vjernici danas možemo od toga naučiti?1. Riječ je o klasičnoj krivoj slici Boga iliti o Bogu po mojoj mjeri Da bismo razumjeli bit stvari o kojoj želimo progovoriti, moramo učiniti kratak općenit uvod na temelju biblijske povijesti odnosa čovjeka i Boga te odnosa izraelskog naroda i Boga. Ne idemo u prevelike detalje zbog želje da meditacija ne bude preduga, već ćemo se samo podsjetiti glavnih točaka koje će nas onda dovesti do glavne poruke.a) Bog je iz neizmjerne i apsolutne ljuba-vi stvorio čovjeka na svoju sliku i dao mu savjete ili pravila po kojima će živjeti u raju zemaljskom.b) Čovjek u svojoj slobodi ne prihvaća sva Božja pravila i po nagovoru sotone (zmije) odlučuje se protiv Boga te zbog prekršenog saveza biva istjeran iz raja zemaljskog.c) Bog se nakon toga opet približava čovjeku, sklapa saveze i želi mu darovati blagodati i blagoslove koje mu je namijenio u stvaranju.d) Ti savezi u Starom zavjetu svoj vrhunac dobivaju u savezu s Abrahamom, praocem naše vjere, kad započinju lutanja i hod Iz-

raelskog naroda opisivana u raznim knjiga-ma Starog zavjeta ili Starog saveza. Radilo se opet o kršenjima obećanja od čovjekove strane prema Bogu.e) Ali kroz čitavu povijest židovskog naroda proroci su obećavali i naviještali nekog ta-janstvenog slugu koji će ponovno izmiriti taj narušeni odnos čovjeka i Boga te tako sklopiti Novi savez, vječni savez koji će osi-gurati čovjeku ponovni ulazak u Kraljevstvo Božje, u vječni život. Taj najavljivani tajanst-veni sluga bio je očekivani Mesija i Spasitelj koji će otkupiti Izrael i ponovno uspostaviti izgubljeno Kraljevstvo.f) Sada dolazimo do onog najbitnijeg: Židovi su neprestano očekivali tog Spasitel-ja koji će ih spasiti i izbaviti isključivo od zemaljskog ropstva (i Isusovo vrijeme - od Rimljana) i ponovno uspostaviti izgubljenu državu, kraljevstvo. O duhovnom kralje-vstvu, o ponovnom uspostavljanju onog Kraljevstva izgubljenog u raju zemaljskom nisu razmišljali, a kamoli ga prihvaćali. Eto, tu su se oni razišli s Isusovim navještajem Kraljevstva nebeskog, tu su se razišli s Isu-sovim tumačenjem i objavom Oca koji je ponovno spreman ljubiti i praštati te ga nisu mogli prihvatiti jer je rušio njihovu sliku Boga i Spasitelja, njihovu sliku novog saveza i novog kraljevstva po njihovoj mjeri i viziji.

2. A u čemu je bit Isusovog navještaja No-vog saveza i novog Kraljevstva Božjeg? Bit je u neprestanom naglašavanju istine – da čovjek mora živjeti onu ljubav koju je od Boga primio, koju od Boga prima svaki dan. Isus je tu bio vrlo jasan i uvijek kad je želio protumačiti što to Bog od čovjeka traži u Novom savezu, govorio je – živite kao ja! Živite ljubav. Da je to tako, sjetimo se samo središnje rečenice svega Isusovog spasiteljskog nauka: “Ljubi Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim, a bližnjega kao samoga sebe!” (Mt 22,34-40). Odatle proizlazi odgovor zašto je završio na križu, zašto je bio ubijen? Bio je ubijen zato da pokaže, posvjedoči i podsjeti svakog čovjeka koliko ga Bog ljubi i voli, Ali završio je na križu i radi toga da nama danas pokaže da – živjeti ljubav znači živjeti s križem, nositi križ. I sada dolazimo do važne pouke i istine:3. Želimo li doista živjeti kao Isus, želimo li ponovno sklopiti Novi savez, želimo li puto-vati prema obećanom i objavljenom novom Kraljevstvu Božjemu u nebu, u vječnosti, tada treba jako, jako dobro naučiti i shvatiti što je križ? Što je križ za Isusa i po Isusovom nauku? Trebamo to svako jutro staviti pred oči, trebamo istinu o pravom križu živjeti i druge tome učiti. A što to? Mi smo se danas zadržali na tome da je križ: bolest koja me snašla, nesreća koja mi se dogodila, posao koji sam izgubio, zaljubljenost u kojoj sam ostao razočaran. Ali istinski i pravi križ kojeg je Isus naviještao i zbog čega je bio, ne sastoji se od prihvaćanja svagdašnjih razočaranja životom ili neprihvaćanja nekih situacija, nego do nečeg drugog: Isus je govorio da nositi križ znači živjeti ljubav! A živjeti ljubav znači služiti! A služiti znači staviti potrebe brata i sestre kraj mene ispred mojih potreba. U Isusovom Evanđelju ne postoji

nikada i nikakvo opravdanje za sebičnost ili za prvenstveno zadovoljavanje mojih želja i željica. Upravo zbog tog življenja za druge, znak križa kojeg bismo mi, Isusovi vjernici sva-kog jutra prije molitve trebali stavljati na sebe, PREKRIŽITI SEBE, prekrižiti svoje prohtjeve i živjeti ljubav za drugoga.4. Ako smo iskreni sebi, moramo reći da jako dobro razumijemo zbog čega je Isus smetao.Jako dobro shvaćamo zašto su Židovi jed-nostavno rekli – ‘pa ti od nas tražiš nešto drugo nego što smo mi očekivali od Mesije. Pa mi da sebe križamo i služimo drugima? Ma evo tebi tvoje križanje i križ pa ti završi na njemu. Nisi ti pravi Mesija. On je borac, kralj, osloboditelj od Rimljana.’ I opet, ako smo iskreni sebi, mora nam biti jasno zašto onda i danas križ na zidu ili oko vrata smeta, provocira i izaziva. Ne zbog netrpeljivosti ili netolerancije ili nam-etanja kršćanske vjeroispovijesti, nego križ na zidu smeta zato jer to nije samo simbol ili znak, već je to POZIV, provokacija, izazov…

Zato:- pokušaj sebi ovog trena reći – koji bi odgovor dao da te netko pita: „Koji je tvoj najveći križ danas?“ Što bi odgovorio, onako od prve?- pokušaj pronaći iskren odgovor: “koji je to tvoj križ kojeg ne prihvaćaš i od njega bježiš, koje su to najbliže osobe kojima ti se ne da služiti, s kojima ti je teško živjeti ljubav koja križa sebe i stavlja bližnjega ispred tebe”?Zapamti: „Kraljevstvo je Božje među vama“ (Lk 17,21) Ali za tebe Kraljevstvo Božje počinje onog trena kad ti počneš živjeti za druge.

I. N. R. I.Isus Nazarećanin Kralj židovski


Nedjelja

Mesijanski ulazak u Jeruzalem. Uvečer odlazi u Betaniju sa svojim učenicima (11,1-11)

Ponedjeljak

Ujutro na putu iz Betanije u Jeruzalem Isus proklinje neplodnu smokvu (11,12-14); Došavši u grad izgoni trgovce iz hrama (11,15-17); Glavari svećenički i pismoznanci traže kako da ga pogube (11,18); Uvečer s učenicima izlazi iz grada (11,19).

Utorak

Ujutro ponovno idu u Jeruzalem i vide da se smokva koju je Isus prokleo osušila (11,20-21); Ulazi u hram i glavari ga pitaju odakle mu vlast. Uzvraća s pitanjem o Iva-nu Krstitelju (11,27-33); Prispodoba o vinogradarima ubojicama (12,1-12); Pitanje poreza caru (12,13-17); Rasprava sa saducejima o uskrsnuću mrt-vih (12,18-27); Prva zapovijed (12,28-34); Krist, Sin i Gospodin Davidov (12, 35-37); Isusov sud o pismoznancima (12,38-40); Udovičin novčić (12,41-44); Rušenje hrama i drugi Kristov dolazak (13,1-23)

Srijeda

Glavari svećenički i pismoznanci traže načina da ga uhvate i ubiju (14,1-2); Pom-azanje u Betaniji u kući Šimuna Gubavca (14,3-9); Judina Izdaja (14,10-11).ČetvrtakPashalna večera, navještaj Judine izdaje,

ustanovljenje euharistije i navještaj Petrove zataje; Svi govore, „Ne, neću te zatajiti.“ (14,12-31).

Noć sa četvrtka na petakMolitva u Getsemanskom vrtu (14,32-42);

Isus uhvaćen (14,43-49); Učenici pobjegli (14,50); Suđenje pred Židovskim vijećem u kući Velikog svećenika (14,53-65); Petar triput zatajio Isusa, pijetao se dvaput ogla-sio (14,66-72)

Petak

Ujutro suđenje pred Pilatom (15,1-14): Pilat pušta Barabu, a Isusa predaje da se izbičuje i razapne (15,15); Vojnici se izruguju s Isusom (15,16-20a);Do podne (šesta ura) Isus je odveden na Golgotu i razapet (15,20b-32);Od podne do tri sata poslije podne: tama po svoj zemlji (15,33);Oko tri sata popodne (deveta ura) Isus izdahnuo (15,34-37); Pokopan je prije zalaska sunca (15,42).

SubotaIsusov počinak u grobu.

Nedjelja Uskrsnuća Gospodinova„Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše mi-omirisa da odu pomazati Isusa. I prvo-ga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob.I razgovarahu među sobom: “Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grob-nih?” Pogledaju, a ono kamen otkotrl-jan. Bijaše doista veoma velik. I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. A on će im: “Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. Nego idite, recite njego-vim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!”One iziđu i stanu bježati od groba: spo-

pade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu.“ (Mk 16,1-8)

Isusov Veliki Tjedan (Evanđelje po Marku)


1. Uskrsnuo je! Isuse, ne želim ni ja ostati u grobu. Ne želim biti zatrpan grijehom i nevaljanštinama koje su se nataložile u dugim godinama. Želim odvaliti taj kamen koji me pritišće i ne da mi disati. Želim se ustati iz tog smrada i nesnosnog zadaha. O, kako žudim za mirisom čistoće, kako žudim za slobodom koju možeš samo ti dati. Ko-liko žudim za zrakom sunca! Znam, vrlo dobro znam: kad počnem opraštati uvrede, kad prestanem vrijeđati i podbadati, kad počnem ljubiti svakog čovjeka, sve do svo-ga neprijatelja, tada će početi moje izlaženje iz tame, tu će započeti moje uskrsnuće. Uskrsli, pomozi mi da iz dana u dan tako uskrišavam kako bih jed-noga dana mogao uskrsnuti na život vječni i vječnu radost. 2. Na nebo uzašao. Toliki su kralje-vi i carevi ovoga svijeta pravili sebe bogovima koji imaju svu vlast i ko-jima se drugi imaju klanjati. Sebe su uznosili do zvijezda nebeskih, a druge gazili! I svi su otišli u grob, a nijedan nije uskrsnuo. A kamoli da bi na nebo uzašao! Samo je jedan takav kralj: Kralj kraljeva i Gospodar gospodara! Samo je njemu mjesto među zvijezdama. On jedini šeće se nebeskim stazama. Ponizno te molim, nebeski Kralju, ne daj mi da se ikada uzdižem iznad drugog čovjeka, da drugog ponižavam ili mislim da sam važniji od njega. Ne dopusti da živim u svo-jim vlastitim oblacima, nego mi po-mozi da na ovoj zemlji živim ponizno i kršćanski. Ako to uspijem, znam, doći će dan kad ćeš me ti sam uzdig-nuti među svoje oblake. 3. Duha Svetoga poslao. Kad puhnu zloduhi vjetrovi ovoga svijeta, onda nastaje kaos. Toliko je mržnje i ratova

prohujalo dolinama ljudske povijesti i os-tavilo pustoš i bijedu. Kanjonima zla potekle su rijeke mrtvih, u dubinama grijeha po-davilo se bezbroj nevinih. A ti ne želiš kaos! Ti želiš mir i red u ljudskoj duši i u ljudskoj povijesti. Zato si poslao lahor svoj s neba,

svoga Duha Branitelja, da lagano pirka u ljudskim srcima i pametima. O, nebeski Dahu, božanski vjetre! Udah-ni mir, ispuši zlo, osvježi i pročisti ljudske pameti i planove da na ovom planetu zav-lada mir tvoga duha i da nikada više ne bude

rata i zla. A mojoj maloj savjesti podari laga-ni povjetarac spokoja poslije svakog moga djela. 4. Djevicu na nebo uzeo. Presretne li ma-jke! Najradosnija je sada ona koja je bila najžalosnija. Najuzvišenija je ona koja je ovdje na zemlji bila najponiženija među svim ženama. Tko se ponizuje, bit će uzvišen, a tko se uzvisuje, bit će ponižen. A toliko je žena u modernome svijetu koje svoj majčinski poziv na najokrutniji način gaze!. O, kad bi svaka od njih mogla u sva-

kom svom začetom djetetu gledati začetoga Krista! Zar nisu svjesne da svakim svojim pobačajem pobacuju samog Isusa Krista!? Svevišnji Bože! Neka im Marija bude neprestani uzor! Neka je u njezinom majčinstvu i bezgrješnosti slijede kako bi jednog dana i one bile dostojne uznesenja k onoj koja je Ma-jka svim majkama. 5. Djevicu na nebo okrunio. Tko to u nebu nije okrunjen najljepšom krunom? Tko to u nebu ne uživa najspokojniji mir, najdublju radost i vječnu slobodu? Toliki su se borili za krunu na ovoj zemlji ne bi li vla-dali bar nad jednim narodom, a onu koja je na ovoj zemlji željela samo tebi služiti, ti si okrunio za kraljicu neba i zemlje. Mnogi misle da će im kruna s glave spasti ako se samo malo ponize. A ti si, Marijo, u poniznosti služila cijelog svog života i Bogu i čovjeku. Ako budem slijedio samo dio tvoje poniznosti na ovoj zemlji, znam da će me tvoj Sin jednako okruniti u svom kraljevstvu.Sveta nebeska majko! Isprosi mi poniznost kakvu si ti imala jer će me samo tada vječni Bog uzdići među zvijezde!

Uskrsnuo je!


Tko je David Batinić?Imam 17 godina, učenik sam Srednje glazbene škole Ivana Lukačića i Gim-nazije Antuna Vrančića. Pjevam u kla-pi “Adriaticum” te sudjelujem u župi kao framaš i sviram na večernjoj misi za mlade. To su opći podaci o meni, a ono bitno što bih rekao za sebe je da sam tragač za istinom i poslanjem svog života.

Koliko ti u životu znači tvoje vjerničko iskustvo? Svi koji se osjećaju vjernicima znaju ko-liko sigurnost u Božju prisutnost čini čovjeka sretnim i ispunjenim. Iskustvo vjere je poput mora koje je nekad u bo-naci, nekad valovito, a znaju se dogoditi i oluje koje nas izbace na neke nove obale.

Kako svjedočiš vjeru kroz glazbu? Kao što sam u uvodu rekao, vodim zbor framaša i sviram na “našim“ misama. To mi donosi zadovoljstvo i izazov u isto vrijeme jer nastojim obogatiti misno slavlje. Mi koji sviramo i pjevamo na misi zaista uživamo u tome i nadam se da to prenosimo na župljane.

Kako danas mladi mogu svjedočiti svoju vje-ru? Puno je načina... Trebamo slijediti Kristov nauk u kojem je sva životna mudrost, lju-biti bližnjega svoga, pomoći prijatelju, biti odan sebi, slušati glas koji ti govori iz srca, čuvati sve stvoreno... cijeneći čovjeka, biće

ili materijalno dobro. Svjedočimo vjeru kada slušamo što nam drugi želi reći bez osuđivanja, kada priznamo da smo nešto krivo učinili, kada ispravljamo svoje greške i neopterećene savjesti krećemo dalje. Svjedočiti vjeru znači radovati se životu i predati se Duhu da te vodi i nadahnjuje za sve što činiš, treba voljeti druge ali i sebe, čuvati svoje dostojanstvo Božjeg stvorenja...

Kako sačuvati moralne vrednote i opstati u svakodnevici života? Mi mladi pozvani smo na novu duhovnost. Moramo znati da u ovom globaliziranom svijetu, slijepo čuvanje tradicionalnih vri-jednosti po sistemu „Mi smo bolji - oni drugu ne valjaju“, neće doprinijeti boljem

svijetu. Moramo u vjeri biti puno dublje ukorijenjeni nego generacije naših baka i djedova. Sukoba i raznih podjela je previše. Moralne vrijednosti su poljuljane, nekad je teško razaznati što je ispravno, a što laž. Tko će nas poučiti?... Odgovor je Isus Krist... Zato moramo sazrijevati u mudrosti, otvor-iti oči za punu stvarnost, vidjeti ono što nije očigledno, donositi zaključke bez osuda, preispitivati sebe i svijet oko sebe... Najviše od svega treba nam ljubav koja sve oživljava, nada koja ne prestaje i molitva kao duboka meditacija u kojoj susrećemo Stvoritelja.

Koliko ti gust raspored ostavlja vremena za molitvu? Moj dan je prekratak da bih kvalitetno ispunio sve obaveze koje imam. Već de-vet godina imam nastavu u dvije smjene i uglavnom ne znam što znači imati slobodno vrijeme. Vrijeme za molitvu.. hm.. nemam neko određeno doba dana kada se molim. Moj užurbani tempo i gust raspored često se odražava i na način kojim se obraćam Bogu. Često su to kratke molitve srca koje traži istinu i odgovore. Nekad je moja molit-va samo šutnja kada čekam da Isus prvi pro-

govori. Lijepo je kada molitva okrijepi, da novu snagu i nadahnuće i napuni mirom. Takvoj molitvi težim...

Imaš li neku sveticu ili sveca kojeg posebno štuješ? Da, to je sveti Franjo koji je cijenio siromaštvo, čistoću i poslušnost, za razliku od današnjeg modernog čovjeka koji se klanja bogatstvu, živi po svojoj volji i poštuje samo svoj ego.

Koja je tvoja najdraža misao iz Svetog pisma? “Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda “(Psalam 25:5)

Poruka za mlade framaše, vjernike ili nevjernike... Svaki novi dan je nova prilika, iskoristimo je... ne čekajmo da se nešto samo od sebe riješi. Ako želimo biti sretni i ispunjeni, onda to moramo sami početi stvarati. Trebamo se realizirati svatko prema svojim darovi-ma i mogućnostima. Stvorimo sami svoju budućnost, ne čekajmo drugoga da preuzme odgovornost umjesto nas. Ono što vjeru-

jemo da možemo os-tvariti, stvarno ćemo i moći ako se potrudi-mo. Vjerujmo u svoje snage i budimo puni pouzdanja u Božji plan s nama. Bogu smo važni i zato nas je poslao na svijet. Bog želi da se preko nas proslavi... Dopustimo mu i surađujmo... Činimo sve da do-brota i Božja milost ozdravi ovaj svijet.

Razgovor sa mladim župljaninom Davidom Batinićem

“Činimo sve da dobrota i Božja milost ozdravi ovaj svijet!”


Svaki je sakrament misterij vjere. U sakra-mentima susrećemo milosrđe i ljubav Božju. Krštenje, potvrda i euharistija su sakramen-ti po kojima se čovjek učlanjuje u Crkvu i oslobađa od moći zla. Tko ove sakramente prima, ima udjela u smrti, muci i uskrsnuću Kristovu. Sakrament krštenja je duboko povezan s misterijem muke i uskrsnuća Kristova. Zato je dobro upravo u ovo uskrs-no vrijeme razmišljati o ovom spasonos-nom znaku naše vjere. Razmišljati o svom krštenju, krštenju svoje djece, krštenju svo-jih predaka. Mnogima je krštenje, nažalost, postalo samo običaj i tradicija. Krštenje je

puno više od toga. Krštenje je sakrament vjere. Isus zapovijeda svojim učenicima: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Mt 28, 19). Po ovoj Kristovoj zapovijedi krštenje je znak vjere po kojem ljudi, prosvijetljeni Duhom Svetim, odgo-varaju pozivu evanđelja. Istovremeno po sakramentu krštenja ljudi postaju članovi Crkve. Po krsnoj vodi i riječima ljudi postaju dionici naravi Božje i djeca Božja. U kupelji krštenja nanovo se rađamo za kraljevstvo Božje, za vječni život. Crkva koja je posla-na propovijedati evanđelje i ljude krštavati

već u prvim stoljećima, osim odraslih, krštavala je i djecu. Krštavajući djecu, Crkva je uvijek imala pred očima riječi Kristove: „ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje“ (Iv 3, 5). Po krštenju se nanovo rađamo i postajemo jedno s Kristom. Po ovom smo spasonos-nom znaku uronjeni u smrt i uskrsnuće Kristovo. Crkva uči i vjeruje da po kupelji krštenja čovjek prima i Duha Svetoga te postaje dijete Božje, briše nam se istočni grijeh i svi drugi grijesi kod krštenja odraslih. Iako se svako dijete za sebe krsti, krštenje je sakrament koji se tiče i drugih, tiče se pr-venstveno roditelja djeteta, ku-mova, župe, mjesne Crkve kao i sveopće Crkve. Svaki sakra-ment je i jedan znak. Znakovi ili simboli izražavaju istinu, nutarnju stvarnost pa tako i

krštenje koje je bogato simbolima. Roditelji Uloga roditelja je nezamjenjiva. Već u redu stvaranja dolazi do izražaja uloga roditelja u rađanju i odgoju djece. Roditelji trebaju biti nazočni kod krštenja, da budu svjedoci kod novog rođenja svoga djeteta „iz vode i Duha Svetoga“. Roditeljima se obraća krstitelj pitajući ih za ime njihova djeteta i posvjestit će im njihovu zadaću u kršćanskom odgoju djeteta. Oni će dijete znamenovati znakom križa. Na temelju njihove vjere dijete se krsti. Novokrštenik će ispovjediti svoju vje-ru tek poslije, kada odraste, kod sakramen-ta potvrde. Jedno od roditelja pali krsnu svijeću na uskrsnoj svijeći. Otac i majka dobivaju posebni blagoslov na kraju slav-lja sakramenta krštenja. Njihova je zadaća pomoći djetetu odrastati u vjeri, pokazujući mu primjerom vjerničkog života, riječima i djelima. Stoga je od velikoga značenja i priprema roditelja za samo slavlje sakra-menta krštenja. Oni se obvezuju odgajati svoje dijete u vjeri i ljubavi prema Bogu i u ljubavi prema bližnjemu. Kumovi U Crkvi je običaj i praksa od samih početaka, da kod krštenja odraslih i djece budu i kumovi. Kumovi su bili svjedoci htijenja i vjere novokrštenika koje su često puta sami pripremali već odrasle ljude za sakrament krštenja, a poslije krštenja pratili su ih u njihovom vjerskom odrastanju. Ku-movi su bili ugledni kršćani u svojim zajed-nicama koji su upravo kao takvi bili jamci za novokrštenike. Kumovi i danas imaju važnu ulogu kod krštenja bilo djece bilo odra-slih. Oni su kao proširena duhovna obitelj krštenika. Na svoj način kumovi pomažu u kršćanskom odgoju djece. Posebno da-nas u sekulariziranom društvu krsni kum ima posebno značenje jer se prijateljstvo i duhovno srodstvo širi pa je lakše u širem kršćanskom okruženju vjerski odgajati di-

jete. Da bi netko mogao preuzeti ulogu kumstva treba imati određenu vjersku zre-lost, određenu starosnu dob (najmanje šesnaest godina) kako bi mogao što duže živjeti ulogu kuma; treba biti sam kršten u Katoličkoj Crkvi, pričešćen i krizman, treba biti član Katoličke Crkve i da nije zakonski spriječen te voditi takav život koji odgovara preuzetoj dužnosti. Simboli Sakrament krštenja obilježen je mnogim simbolima koji izražavaju stvarnost i istinu. -Krsna svijeća nas podsjeća na Krista koji se za nas predao u smrt i uskrsnuo. On je svjetlost svijeta. -Krizma je sveto ulje koje se sastoji od maslinova ulja i balzama. Krštenik pom-azan krizmom pripada pomazanom Kristu svećeniku, kralju i proroku. -Voda je prasimbol života, bez nje život nije moguć. Veći dio našeg tijela je voda. Početak našeg devetomjesečnog života u majčinoj utrobi razvija se u plodnoj vodi. -Bijela haljina je znak novog života s Kristom koji je počeo upravo krštenjem. -Znak križa je prihvaćanje vjere u Presveto Trojstvo.-Uskrsna svijeća je znak stupa od ognja koji Izraelcima rasvjetljivaše noć pri prelasku preko Crvenoga mora. Uskrsna svijeća je simbol Kristova uskrsnuća i njegove pobi-jede nad tamom grijeha i smrti. Ne dozvoli-mo da nam krštenje djece bude samo običaj i tradicija, nego nastojmo da po krštenju djetata doživimo živoga Boga i Crkvu. U sakramentu krštenja dolazi do izražaja upućenost djeteta na Boga, njegovu pomoć i ljubav. Bez zraka, sunca, vode, ljubavi, nema života. Bez blagoslova i pomoći Božje nitko ne može opstati. Po sakramentu krštenja doživljavamo da nismo samo djeca ovoga svijeta, nego smo i ljubljena djeca Božja.

fra Josip Klarić

Sakrament krštenja


Napredne i civilizirane zemlje te narodi oduvijek su visoko vrednovali i ci-jenili arhivske dokumente kao fundamentalne argu-mente za imovinsko-pravna i osobna pitanja svoje zajed-nice, a poseban se naglasak uvijek stavljao na vrijednost matičnih knjiga i njihovih podataka. Matice su od svih službenih knjiga najpotpun-iji i najvjerodostojniji izvor za sustavno proučavanje povijesti pojedinog mjesta, broja stanovnika, rođenih, vjenčanih i umrlih. Prve poticaje za vođenje matičnih knjiga u europskim zeml-jama dale su crkvene vlasti.

Važne odredbe o vođenju matica donesene su na Lat-eranskom saboru 1217. go-dine, a obvezujuća uredba o vođenju matičnih knjiga donesena je na Tridentskom koncilu 1563. godine. Najs-tarija poznata matična kn-jiga s područja Šibenika bila je Matica iz 1544. godine u Mandalini, koja je stradala u ratnim danima Drugog svjetskog rata. Iz 16. stoljeća sačuvane su dvije matice Gradske župe u Šibeniku od 1581. do 1605. Sve os-tale stare matične knjige s područja Šibenika i okolice pripadaju 17. stoljeću. Fra Filip Rupčić, varoški

župnik, 7. rujna 1699. na jednom listu u župnom arhi-vu piše bosančicom da je na-bavio nove matice vjenčanih i umrlih, koje se imaju uvi-jek čuvati u župi pa se neće dogoditi da ih nestane kao prvašnjih. Don Krsto Stošić piše 1932. da su iz varoškog župnog arhiva nestale mati-ce od godine 1624. do 1668. i od 1685. do 1696. i da se stoga ne zna točno koji su tada bili župnici i njihovi pomoćnici. Međutim, ljeti 1970. godine prof. Ante Šupuk, obilazeći župske arhive, našao je u varoškom arhivu, u najgornjoj polici, koja se odozdo činila sasvim

prazna, pod debelim slojem prašine, dvije matice i to krštenih od 1624. do 1638. i vjenčanih od 1668. do 1685. Treća, matica umrlih od 1668. do 1685. čuva se u Historijskom arhivu u Zad-ru, zajedno sajoš 18 matica, i to: 8 matica krštenih od 1738. do 1856, 4 matice vjenčanih od 1764. do 1857. i 6 matica umrlih od 1668. do 1859. godine. Od svih varoških matica najvažnije su one iz 17. stoljeća, njih pet koje se čuvaju u arhivu Župnog ureda Gospe van Grada, ne samo jer su najstarije, nego u prvom redu jer pružaju dragocjenu demografsku i antroponimnu građu iz prve i druge polovice tog stoljeća te sadrže strukturu varoškog stanovništva prije velike

kuge 1649. godine i poslije nje, u vrijeme kad dolazi do migracija iz dalmatinske Zagore u područje Šibenika, a Turci još uvijek prijete zid-inama Grada. Činilo se da se povijest po-navlja, da su matice nestale jer su prilikom popisa građe u arhivu župe Gospe van Grada u Šibeniku u raz-vrstavanju građe do 1800. godine pohranjene samo tri matice: knjige vjenčanih od 1670. do 1685., i od 1694. do 1699. te knjiga krštenih od 1668. do 1685.godine. Na-jstarija matica krštenih od 1624. do 1628. je nedosta-jala. Pronađena je, ne među maticama gdje bi trebala i biti, nego u kutiji br. 53. pod nazivom knjige stare (KS) Liber baptizatorum od 29. veljače 1624. do 13. veljače

1638. zajedno sa Lib. Con. 1699. Conjugator S M H te knjigom Stanja duša župe Blažene Marije van zidina u Šibeniku iz 1822. godine. Najstarija varoška matica ima neuobičajen format: 20 x 15 cm. Kartonske korice su obložene kožom koja je dotrajala. Iako listovi matice pokazuju znatna oštećenja, tekst je očuvan čitljiv. Na kraju matice 34 lista su otkinuta. Prva dva lista i posljednji nemaju numer-aciju. Na koži već izlizanim latiničnim kurzivom piše: Nomina Baptizator(um) Vile Varos, a na unutrašnjoj strani u gornjem desnom uglu je potpis šibenskog biskupa J. T. Mall. (Joannes Thomas Mallonius), ispod kojega stoji zapis:

Liber Baptizatorum Vile Varos 1624. – 1638.


Laus DeoLiber Baptisatorum R. di

Domini Luce Zioghelii alias Cioghelich, in quo

notati sunt omnes baptisati a Reu. do

Domino Luce Zioghelii alias Cioghelich

incipiendo Die ultima febrarii

1624ac etiam notati sunt patrini

ac patrine, tamen patris ac matris.

Laus Deo

Na prvoj strani prvog nu-meriranog lista, iznad pr-vog upisa stoji: In Christi Nomine. Amen. Na posljed-njem numeriranom listu (57) ispisana su u tri reda slova A B C, zatim Finis Suarha. Dvaput piše: Finis Baptisatorum R. D. Luce Zoghelii. Na kraju je bilješka: Obiit suprascriptus die 25 mensis aprilis 1638. festo S. Marci hora decima in circa. Ova matica nije prošivena, niti ima službenu ovjeru kao što to imaju ostale matice iz

17. stoljeća. Naslov ove mat-ice nosi oznaku „Vile Varos“, dok one iz druge polovice stoljeća oznaka je „Sancte Marie Hortorum“. Najstar-iju varošku maticu u cjelini je ispunio župnik Luka Čogelja (Lucas Cioglelich), po don Krsti Stošiću prvi župnik Varoša. Prva označena stranica donosi tri krštenja: Petra Vranića (29. 2. 1624.), Ivana Gojanovića (3. 3. 1624.) i Jure Junakovića (21. 4. 1624.), čiji upis donosimo

u cijelosti: Die 21 Aprilis 1624 – Geor-gius f Stephani, ac Margarite Junakouich coniugum bap.s fuit per me pbrum Lu-cam Ciogheglich in Ecclesia S Marie ex-tra muros. Vicen-tius f g. Michaelis Goloznich, et Ca-tharina uxor m Bal-thassari Strixoeuich patrini fuerunt. (Dana 21. travnja 1624. Jure sin supružnika Stjepana i Margarite Junaković kršten je od mene svećenika Luke Čogelje u crkvi svete Marije van zidina. Ku-movi bijahu Vicent sin Mije Goloznića i Ka-tarina žena Baltazara Striževića). U maticu je up-isano 334 osoba (192 muških i 152 ženskih).

Godišnje se u prosjeku rađalo dvadesetak djece, što u znatnoj mjeri ne predstav-lja povećanje stanovništva s obzirom na velik mortalitet djece u to vrijeme. Najviše krštenja bilo je u mjesecu listopadu, a najmanje u svib-nju i lipnju, što je bilo uvje-tovano intenzivnim poljo-privrednim radovima. Najčešća muška imena u matici su: Ante (16), Bare (12), Frane (13), Grgo (11), Josip (13), Jure (14), Ivan (15), Lovre (16), Luka (16), Marko (13), Martin (12), Mate (19), Mihovil (16), Nikola (17), Petar (18), Šimun (20) i Stipan (14). Najčešća ženska imena su: Ana (3), Kata (3), Ika (3), Manda (4), Mandalina (3) i Pavica (4).

Najčešća prezimena u matici su: Kortelin (19), Kremin (12), Križanić (16), Čulinović (18), Friganović (18), Gojanović (16), Junaković (26), Miagostović (17), Palikučić (15), Ručić (14), Vranić (10), Vukšić (14) i Žilin (13). U matici možemo pronaći i početke danas poznatih šibenskih prezimena poput: Bačić (2), Banović (1), Barižon (2), Bilušić (1), Baranović (1), Bratović (1), Čogeljić (2), Draganić (1), Dulibić (1), Jurić (1), Grubišić (3), Miličić (1), Nimčević (1), Petrović (4), Rakić (10), Šižgorić (1), Stanić (1), Šupe (1), Vlaić (1), Vuković (2), Zenić (2), Zjačić (5), Zmajlović (4) i Živković (3). Upisi i podatci o oso-

bama su vrlo su uredni i sve upise prati ista formula: ime krštenika, ime oca i majke krštenika, njihovo prezime, ime krstitelja, crkva u kojoj se krštenje obavilo te ime kumova. Iako je župnik Čogelja bio dosljedan ovom slijedu upisa, ipak ima manji broj nepotpunih upisa, a posljednjih godina teža je čitljivost rukopisa. Ova najstarija matica šibenskog Varoša, Nomina baptizatorum Vile Varos, sve nas poziva da se kroz nju upoznamo s prošlošću naših predaka i njihova života u Varošu kod crkve Marije van zidina. Fra Perica Maslać


Veliki broj vjernika okupio se 4. ožujka, u crkvi Gospe van Grada, kako bi proslavio spomen na 49. obljetnicu preminuća sluge Božjeg o. Ante Antića. Na večernjoj misi propovijedao je fra Vladimir Tadić, donedavni vicepostulator fra Antine kauze.

“Omiljevši cijelim svojim bićem Bogu i ljudima, Antić je svakim svo-jim dijelom težio savršenstvu, živeći pritom nauk sv. Franje u skladu s evanđeljem i svojim svećeničkim pozivom. Fra Ante je bio utočište svima, posebno siromašnima, a svoja vjernička načela nastojao je prenijeti na svećenike, redovnike i laike. Idea-lan primjer proslave Boga u čovjeku pruža nam život i djelo o. Ante Antića koji je uvijek imao vremena za drugoga. Njegova vjera nije bio isključivo privatni odnos s Bogom u zatvorenosti vlastitih mis-li. Štoviše, Antić je upravo u svakodnevnim susretima s drugima svjedočio svoje nutarn-je bogatstvo te kao takav zaista znao izliječiti ljudsko srce. Za razliku od današnjeg čovjeka koji uza svu tehničku pomoć ne može izdvojiti vrijeme za drugoga, Antić je u svojoj poniznosti i suosjećanju uvijek imao vremena. Takav nam je čovjek potreban i danas”, rekao je fra Vladimir Tadić u propovijedi. Spomen 49. obljetnice preminuća sluge Božjeg o. Ante Antića u makarskoj franjevačkoj crkvi završio je tradicionalnom zajedničkom molitvom za beatifikaciju.

Pohvala roditeljima oca Antića

Mir vječni podaj, o Bože moj,roditeljima oca Antića

što ga podare Crkvi svojusred otoka Prvića.

Blagoslovljeno nek je imeoca Tome i majke Tadešto nam ovakav dragulj

usred Prvića dade.

Hvala Ti, Bože moj,za slugu Božjeg o. Antićašto nam ga ponizna dade

usred otoka Prvića.

Antićevo u Šibeniku„Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, do-ista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ (Mt 1,20-21)Veliki zaljubljenik u Isusa Krista, sveti Fran-jo Asiški, bio je osjetljiv za sve što je bilo u vezi s Gospodinom, a naročito na ime Isu-sovo. Kad je izgovarao Isusovo ime, činio je to silnim žarom, a braću je opominjao: “Kad Njegovo Ime čujete, poklonite mu se sa strahom i poštovanjem licem do zemlje (Neh 8,6). Presveto Ime Isusovo u liturgi-jskim slavljima počelo se osobito štovati od XIV. stoljeća. Kao liturgijski spomen, pona-jprije u franjevačkom redu, slavi se od 1530. Štovanje Presvetog Imena Isusova potaknuo je sveti Bernard iz Clairvauxa, a najveći promicatelji bili su sveti Bernardin Sijen-ski, sveti Ivan Kapistran i sveti Leonardo da Porto Maurizio. Blagdan Imena Isusova uvršten je 1721. u glavni kalendar Crkve, a reformom pape Pija X. slavi se 3. siječnja.U župi Gospe van Grada u Šibeniku bl-agdan Imena Isusova slavi se prema star-

om katoličkom kalendaru: 14. siječnja, svečano završavajući božićno vrijeme u biskupiji šibenskoj. Župljani su se za blag-dan pripremali Trodnevnicom Presvetom Imenu Isusovu, moleći Pohvale Imenu Isu-sovu te slaveći svete mise koje su predvodili svećenici iz župe. Misna slavlja, na svetko-vinu Presvetog Imena Isusova u župnoj crkvi Gospe van Grada, 14. siječnja 2014. godine, u 8 i 9:30, predvodili su fra Josip Klarić, pastoralni suradnik i fra Filip Milanović – Trapo, župnik, uz liturgijsko sudjelovanje štovatelja Imena Isusova.U koncelebraciji četvorice svećenika, mons. Marinko Mlakić, generalni vikar šibenske biskupije slavio je večernju misu u 18 sati. Pjevanje na misi animirao je župni zbor pod ravnanjem mo. Vlatke Nakić uz pratnju na orguljama s. Mirjane Pavić. Za ovo slavlje s. Antonija Šilović uresila je crkvu prigodnimaranžmanima te pripremila liturgijsko posuđe i ruho. U propovijedi je mons. Marinko Mlakić vjernicima poručio: Isus Krist, Sin Božji, i kao takav pravi Bog, ponizio je sama sebe postavši čovjekom i u svemu sličan nama ljudima osim u grijehu da

bi nas svoju ljudsku braću oslobodio od ropstva grije-ha i zla i učinio nas djecom Božjom i baštinicima vječnoga života. On se radi nas i radi našega spasenja rodio, trpio i podnio tešku smrt na križu da bi nama darovao život. Sve je to učinio iz poslušnosti pre-ma svom nebeskom Ocu.Budimo i mi poslušni u ljubavi prema bližnjima, kao što je Isus bio poslušan svom Ocu, naglasio je gen-eralni vikar biskupije.

Ime IsusovoDOGAĐANJA


Puna prekrasnih dojmova po povratku s hodočašća u Boku Kotorsku, u trenutku kad ni u našem bogatom hrvatskom jeziku ne nalazim onih riječi kojima bih dočarala svu ljepotu viđenog i svu toplinu doživljenog, mogu tek kratko reći: „Ta lijepa Boka! Ne-procjenjivo“. U tiho subotnje jutro, veselih srca, uz jutarnju molitvu pod vodstvom našeg župnika fra Filipa te uz zaštitu naše Gospe van Grada i Svetog Mihovila, u sigurnim ruka-ma našeg vozača, napustili smo još uvijek sneni nam grad. Osim nas hodočasnika iz Šibenika, na put se spremila i kišica, koja nas nije htjela napustiti, već nas je vjerno pratila cijelim putem, sve dok nas uvečer u samostanu u Perastu, gradiću nadomak Kotora, nije otpratila na spavanje. No, nije nas svo-jom pratnjom nimalo omela, što se moglo vidjeti na vedrim licima svih hodočasnika. Nedugo nakon graničnog prijelaza s Crnom Gorom (ili se to samo činilo tako, jer nam je vrijeme u autobusu zaista brzo teklo), zaustavili smo se na autobusnoj stanici u gradu koji se nalazi na samom ulazu u „Zaljev svetaca“, Herceg Novom. Otuda smo pješice krenuli prema crkvi Sv. Jeronima gdje nas je čekao župnik, don Benjamin Petrović,

koji nas je, izrazito bogat povijesnim i bib-lijskim znanjem, raspoloženo uveo u sve zanimljivosti ovoga kraja. Tako smo saznali da je Herceg Novi osnovao bosanski kralj Tvrtko I, koji je htio imati izlaz na more, te osamostaliti Bosnu od prevelike ovisnosti o kotorskoj i dubrovačkoj trgovini. U 15. stoljeću Herceg Novi je postao jedan od najljepših i najutvrđenijih gradova njegove

zemlje, a onda je 1483.g., potpao pod tur-sku vlast, pod kojom je ostao narednih 200 godina. Rezultat islamizacije Novog su bile i brojne džamije. Dana 30. 9.1687. vojska koju su činili Mlečani, Peraštani, i pripad-nici reda Malteških vitezova oslobodili su grad od Turaka. Najveća džamija u gradu je pročišćena i posvećena kao crkva Sv. Jeroni-ma, dok je sadašnji, prostraniji izgled crkva dobila u obnovi nakon velikog potresa 1979. g.

Odmah ispod crkve Sv. Jeronima, nalazi se mala crkva Sv. Leopolda Mandića koju su sagradili Mlečani godinu dana poslije zauzimanja Herceg Novog, a koju smo uz vodstvo župnika, don Benjamina sa zani-manjem razgledali i dovršili svoje uživanje u umjetninama. Dvorištni prostor s palmama i kamelijama pružao je predivan pogled na zaljev. Zaista prekrasno! Prelijepih utisaka vratili smo se u auto-bus i krenuli dalje k cilju. Zašavši duboko u Zaljev u ranim popodnevnim satima, zaustavili smo se uz veliku crkvu sv. Eus-

tahija ili sv. Stasija u mjestu Dobrota, na čijem ulazu nam je dobrodošlicu izrazio župnik don Pavao Medač, Križevčanin koji je svoje mjesto služenja Gospodinu i ljudi-ma pronašao već dugi niz godina upravo u Dobroti. Don Pavao nas je potom ljubazno proveo kroz tu lijepu staru crkvu, podignutu prilozima mještana još 1773. g. Unutrašnjost crkve krasi zidni mozaik s motivom Uzvišenja Svetog Križa i oltari pojednih dobrotskih obitelji. Potom nam

je župnik pokazao vrijednosti koje brižno čuva u prostoru crkve, gdje je posebno za-nimljiva zbirka od 52 komada čuvene do-brotske čipke iz XVII. i XVIII. stoljeća koju su izrađivale vrijedne ruke bokeljskih žena, vjernica. Dolaskom u Kotor, prvo što smo ugledali je gotovo okomiti strmi zid ogromne brd-ske piramide na čijem je najvišem vrhu ut-vrda od koje se s oba njezina ruba spuštaju zidine do podnožja gdje se nalazi grad. Prednje zidine spajaju se sa zidinama što se spuštaju po rubovima stijena. Zidine uok-

viruju Kotor na 4,5 km (Dubrovnik za usporedbu ima zi-dine duge 2,5 km), a u grad se ulazi kroz troja gradska vrata. U glavnim gradskim vratima u udubini u zidu pozdravlja nas kip Majke Božje s Isu-som u naručju iz 15. st., s čije desne strane je Sveti Tri-pun, zaštitnik gra-da Kotora, a s lijeve Sveti Bernard. Zadovoljni viđenim, krenuli smo u Perast gdje

smo se smjestili u samostanu, omotanom prekrasnim drvećem naranči i limuna, a u kojem nas je ljubazno dočekao domaćin, don Srećko Majić, župnik Perasta i upravitelj svetišta Gospe od Škrpjela sa svojim surad-nicima. Don Srećko se čitavo vrijeme našeg boravka osobno brinuo za nas, poslužujući nas i krijepeći toplim riječima i hranom. Nedjeljno jutro nas je dočekalo bez kiše te smo okrijepljeni doručkom i dobrim raspoloženjem krenuli na prvo odredište,

DOGAĐANJA

HODOČAŠĆE U BOKU KOTORSKU


susret s Gospodinom u svetoj misi u kat-edrali Svetog Tripuna, upravo uoči svet-kovanja tog sveca. Prepunih srca, predali smo se slavljenju Svete Euharistije, koju su uljepšali pjevači interreligijskog zbora Pon-tanima iz Sarajeva, sastavljeni od pjevača katolika, pravoslavaca, Muslimana i Židova, koji su svojim pjevanjem dočarali pjesmu anđela. Poslije Svete mise kotorski biskup Ili-ja Janjić nas je u pratnji svojih svećenika poveo u kapelu relikvija u koju se dolazi monumentalnim stepeništem smještenim uz gornji zid katedrale. U pet mramornih niša smještene su značajne relikvi-je koje su Ko-torani i Bokelji stoljećima sakupl-jali. U središnjoj niši dominira mramorni sarkof-ag u kojem se nal-aze relikvija Svetog križa te relikvija s moćima Svetog Tripuna. Mene je duboko dirnuo kip Pieta, iz čije tvrdoće materijala živo kuca žalosno srce Majke koja u naručju drži bo-lom izranjenog sina, našega Boga. Nakon ugode, ispunjenja tjelesnog i duhovnog, vratili smo se u Per-ast, gdje smo nakon ručka, u pratnji župnika don Srećka krenuli u obilazak Gospe od Škrpjela. Neveliki brod odvezao nas je u pratnji don Srećka u ranim popodnevnim satima na taj očaravajuće lijep i nekako drugačiji, poseb-niji od svih, otočić kojeg je vrijedna, ljubav-lju prema Gospodinu i Majci, ljudska ruka izgradila. Valja reći da se prema predaji za

Gospinu sliku u Perastu saznalo 1452. go-dine. Izgradnja crkve povezuje se s ozdrav-ljenjem jednog od braće Mortešića koji su je čuvali u svojoj kući, nakon što su je jedne noći ribareći pronašli na hridi nasred mora. U znak zahvalnosti na toj hridi sagrađena je crkvica u čast Gospi te je u njoj postav-ljena slika. Mene je osobito dirnula priča o slici veza Gospe koju je 25 godina izrađivala žena čekajući svog muža, a vezla ju je nit-ima zlata, srebra te svoje kose, ukrasivši je također rubinima i drugim dragim kamen-jem. Obogaćeni vjerom, nadom, odanošću i

ljubavlju naroda prema Gospodinu i njego-voj i našoj Majci Mariji, vratili smo se natrag te još puni dojmova krenuli na unaprijed dogovoreni posjet kotorskom Pomorskom muzeju, gdje smo uz stručnu pomoć kus-tosice muzeja, upoznali raskošno bogatu prošlost bokeljskih pomoraca i njihovih obitelji, brodovlasnika, pomorskih časnika. Potpuno impresionirani opsegom kulturnog blaga koje čuva ova biskupija, još uvijek pod dojmovima viđenog, krenuli smo na duhov-

ni desert, u Katedralu na molitvu Večernje i Povečerja uoči svetkovine Svetoga Tripuna. Večernja uoči Svetkovine je uvijek, kažu nam domaćini posebna i lijepa, o čemu smo se i sami osvjedočili. Malobrojni katolici (jer se njihov broj sveo na svega 5% življa), svi svečano odjeveni, zajedno s nama pop-unili su klupe, da bismo sudjelovali u ovoj prekrasnoj molitvi. Kao što nas je biskup upoznao, nigdje u svijetu nema kao u Ko-toru za Svetog Tripuna vidljivo zajedništvo svetkovanja. Naime, tijekom Večernje, s lijeve strane oltara stajali su muškarci ka-tolici, a s desne strane pravoslavni, koji su

tijekom molitve, zajedno kadili. Biskup nam je također rekao da će idućeg dana (kao što je to uvijek svake godine tako) kad se pro-slavlja svetac, za vrijeme procesije, iz pra-voslavne crkve izaći vjernici, pokloniti se i poljubiti zlatnu glavu s moćima Svetog Tri-puna. Tijekom molitve, također smo se i mi poklonili i poljubili moći te utekli zagovoru ovog moćnog sveca. Ispunjeni viđenim, za-dovoljni smo krenuli u naš samostan gdje

smo nakon ukusne večere, veselog druženja s našim domaćinima, krenuli na spavanje, kako bismo odmorni sutradan krenuli k Du-brovniku ususret Svetom Vlahi. Razbuđeni u sunčano jutro, sretni i dobro raspoloženi, uz molitvu krunice, krenuli smo natrag. Dolaskom u Dubrovnik sudjelovali smo na festi svetog Vlaha, uz mnoštvo drugog naro-da, među kojima i pet stotina Šibenčana, čime smo se ponosili. Bilo je lijepo, a po završetku proslave, krenusmo natrag, svojim domovima i obiteljima, donoseći blagoslov svetaca koje smo pohodili. Naše hodočašće u Boku bilo je svima prekrasno, vidjeli smo i

doživjeli djelić kulturnog i d u h o v n o g blaga čovjeka ovoga kraja, njegove bo-gate povijesti i predanosti Djevici Mariji i Isusu. Meni osobno bilo je žao što zbog kratkoće vre-mena nismo uspjeli po-hoditi crkvu Sv. Kuzme i Damjana u malom r i b a r s k o m

mjestašcu Muo, gdje se nalaze zemni ostaci blaženoga Gracije, augustinca, kojemu se pripisuju mnoga čudesna ozdravljenja i dje-la. No, tako je moralo biti, kako bismo opet, ponovno došli. Nakon svega, što reći osim: „Lijepa nam Boko, dragi naši Bokelji, volimo vas. Bog vas blagoslovio!“

Hodočasnik

___________________________________________________________ SLOVO - Godište XVIII. Uskrs 2014., br.1 (49) 3938

Preko 60 kninskih i šibenskih ministra-nata susrelo se u subotu, 11. siječnja 2014. Domaćin susreta bila je šibenska Župa Gospe van Grada. U subotnje jutro prema Krešimirovu gradu krenula su 42 putnika, od kojih većina bijahu ministranti, zajedno sa župnim animatorima. Voditelj puta bio je fra Šimun Markulin. Po dolasku u Šibenik, ministrantskoj za-jednici iz Knina pridružili su se domaćini - ministranti iz starodrevne Župe Gospe van Grada. Mogao je započeti zajednički eduka-tivni obilazak znamenitosti Šibenika. Prva postaja bila je župna crkva Gospe van Grada i Park fra Luje Maruna, s kipom sv. Franje Asiškoga. Nakon obilaska znamenitosti župe domaćina, ministranti su se uputili prema samostanu Sv. Frane i nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića. Potom su obišli šibensku prvostolnicu, majku svih crkava Šibenske biskupije. U sjećanju je osobito ostao posjet znamenitoj katedralnoj krstionici. Prolazak kroz šibenske kale i portune još

je jednom probudio čar mediteranskog ugođaja koji nas je pratio sve do samostana i crkve Sv. Lovre mučenika, gdje su minis-tranti molili na grobu majke Klare Žižić za njezinu beatifikaciju. Hitre ministrantske noge uskoro su se našle pred samostanom Sv. Luce, a s ulice se prolomio spontani plje-sak upućen benediktinkama, koje su uskoro potvrdile da i pljesak može otvoriti vrata klauzurnoga samostana. Uslijedio je posjet Družbi sestara franje-vki od Bezgrješne, gdje su sestre još jednom iskazale radost susreta sa svim ljudima koji dolaze u kuću-maticu. Tom je prigodom s. Zdravka Gverić, vrhovna poglavarica, min-istrantima približila razvoj družbe, posebno se osvrnuvši na život majke Klare Žižić. Ugodno druženje nastavljeno je uz dom-jenak. Poslije ručka u župnoj kući domaćina, ministranti su se uputili s fra Pericom i fra Šimunom u sportsku dvoranu Tehničke škole. Nekoliko ekipa nastojalo je postići

najbolji uspjeh, a na kraju su se Šibenčani pokazali bolji-ma te su zasluženo primili pobjednički pehar, a i ekipa drugog mjesta ponijela je sa sobom u Knin prigodni pe-har.Susret je završio obećanjem da će Šibenčani uzvratiti pos-jet Zvonimirovu gradu.

Susret ministranataDOGAĐANJA

Predstavljanje krizmanika Na drugu nedjelju Došašća, 8. prosinca 2013. svečanom svetom misom u 11 sati naši ovogodišnji kandidati za sakramenat svete Krizme, njih 41, predstavili su se župnoj zajednici. Svetu misu je predvodio fra Per-ica, vjeroučitelj ovogodišnjih krizmanika. Na početku mise fra Perica je posvijestio krizmanicima važnost dana njihova pred-stavljanja župnoj zajednici. Događaj krizme nije samo privatna stvar svakoga pojedinog krizmanika, nego i cijele župe. Priprema za krizmu i samo slavlje krizme tiče se čitave zajednice vjernika i svatko na svoj način u tome sudjeluje. Župa kao zajednica „malih zajednica”, vodi računa o svim članovima i zato mora poznavati svakoga tko se u njoj ostvaruje i traži put do Boga. Kao krizmanici u svom predstavljanju župnoj zajednici otkrivate svoju prisutnost u njoj i govorite o putu kojim idete. Izražavate svoju želju za primanjem sakramenta krizme. Dajete ozbiljno obećanje i jamstvo da ćete već sada odgovorno sudjelovati u životu Crkve. Iza tog obećanja stavljate svoje ime i prezime, a vaša imena bit će predstavljena iza Ispovijesti vjere. Riječ Božju kroz liturgi-jska čitanja uputili su nam sami krizmanici. Fra Perica, izražavajući duboku radost zbog ovoga događaja, u svojoj se propovijedi posebno obra-tio krizmanicima potičući ih na revno življenje vjere kroz ustrajnu molitvu i kršćansko svjedočanstvo života. Nakon

homilije kandidati za svetu krizmu su pred zajednicom vjernika obnovili svoja krsna obećanja i izrekli ispovijest vjere Hrvata katolika. Nakon obnove krsnih obećanja i ispovijesti vjere, pročitana su imena svih krizmanika koji su jednodušno i zajednički izrekli svoj “evo me” tj. svoju spremnost da odvažno i savjesno hode k sakramentu kršćanske zrelosti.

Susret krizmanika Gospa van Grada - Šubićevac

U subotu, 14. prosinca održan je susret krizmanika župa Gospe van Grada i sv. Ante - Šubićevac. Program susreta počeo je u crkvi Gospe van Grada. Uslijedila je molitva i priprava za sakrament ispovijedi. Pokorničko bogoslužje predmolio je fra Ivan Šimunac, đakon, a svećenici fra Filip, fra Josip, fra Božo i fra Perica su ispovije-dali. Nakon ručka svi su krizmanici krenuli u dvoranu Tehničke škole na sportski dio gdje su pokazali svoje vještine, posebno u nogometu.

Krizmanici


Mons. Ante Ivas, biskup šibenski susreo se s krizman-icima Šibenskog dekanata u subotu 22. ožujka u Katoličkoj Osnovnoj školi. Za tu prigodu pripremljen je prigodni pro-gram kojeg su izvodili sami krizmanici i animatori Šibenske biskupije u organizaciji don Gabrijela Jagarinca, povjereni-ka za pastoral mladih Šibenske biskupije. Susret, na kojem su uz dvjes-totinjak krizmanika nazočili i svećenici Šibenskog dekanta, započeo je prigodnom molit-vom uz prezentaciju. Dojmljivo je bilo promatrati kako kan-didati za krizmu vide sakra-ment krizme, što su svima prezentirali scenskim nastu-pom odglumivši primanje ovog sakramenta.. Na kraju susreta don Gabrijel je zahvalio animatorima i kriz-manicima te najavio ponovni sportski susret koji će se održati 3. svibnja u sportskoj dvorani osnovne škole na Meterizama.

Susret s biskupom

“Radujte se u Gospodinu uvijek!”

“Radujte se u Gospodinu uvijek” (Fil 4,4) bila je tema kateheze koju su krizmanici-ma naše župe održale naše sestre Renata Azinović i Barbra Čavlina. U subotu 8. veljače posjetili su kuću Maticu franjevki od Bezgrešne. Kroz katehezu temeljenu na bib-lijskim tekstovima i primjerima svetaca pos-vijestili su temelje i važnost radosti kao “ne samo poželjnog, već i nužnog, obveznog, di-jela našeg vjerničkog života”. U kreativnom dijelu susreta krizmanici su pokušali uni-jeti tračak radosti u tamne biblijske priče i zamisliti drugačiji tijek opisanih događaja. Cilj kateheza bio je potaknuti mlade na radosnije svjedočenje svoje pripadnosti Kristu i Crkvi, s nadom da će upravo oni biti radosni glasnici u ovim vremenima kada vlada opće beznađe i rezigniranost.

Susret krizmanika u Sinju

Četvorica krizmanika iz Župe Gospe van Grada: Luka Periša, Ante Čače Gašperov, Paško Pancirov i Bruno Grubišić sud-jelovali su na vikend susretu za osmaše u Franjevačkom sjemeništu u Sinju od 7. do 9. ožujka 2014. Na susretu je sud-jelovalo 20 ministranata iz župa: Šibenik-Šubićevac, Šibenik-Gospa van Grada, Drniš, Knin i Metković. Ministranti su kroz dva dana bo-ravka u Sjemeništu imali priliku upoznati život u ovom odgojnom zavodu. Sjemeništarci su s prefek-tom i ravnateljem sjemeništa fra Ivicom Udovičićem, osmašima pokazali aktivnosti koje se odvi-jaju u Sjemeništu kao i dnevni ra-spored. U petak, 7. ožujka, mladići su

zajedno sa sjemeništarcima sudjelovali na pobožnosti Križnog puta u crkvi Gospe Sinjske. U subotu, 8. ožujka, organizirano je predstavljanje sjemeništaraca. Fra An-tonio Mravak upoznao je ministrante s poviješću Svetišta Gospe Sinjske i poveo ih na Tvrđavu. U Gospinoj crkvici na Tvrđavi imali su kratki molitveni program. U posli-jepodnevnim satima ministranti su pohodili Franjevačku klasičnu gimnaziju, nakon up-oznavanja povijesti i sadašnjosti Gimnazije, organizirani su turniri u nogometu i stol-nom tenisu u gimnazijskoj dvorani. Potom je došlo i vrijeme molitve. U sjemenišnoj kapeli sjemeništarci su animirali molitvu krunice za nova duhovna zvanja u našoj Provinciji. U nedjelju, 9. ožujka, ministranti su sudjelovali na svetoj misi u 8 sati u crk-vi Gospe Sinjske, predvodeći zajedno sa sjemeništarcima pjevanje i ministriranje. Prijepodne su imali priliku postavljati pitanja i iznijeti svoje dojmove o boravku u Sjemeništu. Susret je završio ručkom i zajedničkim fotografiranjem u 13 sati. Nad-amo se da će ovaj susret potaknuti naše kriz-manike na razmišljanje o vlastitom pozivu te da će neki iz ove grupe krenuti stopama svojih starijih kolega sjemeništaraca.

DOGAĐANJA


Iako je sveti Franjo davno živio, on je i danas suvremen. Njegova pojava i velika ljubav prema Isusu Kristu i nje-govo življenje Evanđelja – Radosne vijesti i nama je poziv i poticaj da i mi mladi danas živimo kao osvjedočeni vjernici. Naučili smo da slaveći pobožno i ponizno Euharistiju, moleći srcem, čitajući Sveto pismo, čineći djela ljubavi, najsigurnije rastemo u vjeri i postajemo osvjedočeni svjedoci svoje vjere. Kao što nam i sveti otac Papa govori: „Danas su nam potrebni svjedoci vjere.“ - tako i mi nas-tojimo biti primjer i uzor svima koji se još uvijek nisu otvorili djelovanju Božje milosti. Framaški susreti su jedinstvena prilika za rast u vjeri i njezinom prakticiranju u životu. Trenutno naše bratstvo broji 37 članova,

od kojih je 13 s obećanjima, pripravnika za obećanja je 14, a simpatizera 10. Predsjednik Frame je Paško Zoričić, a duhovni asistent fra Perica Maslać. Redoviti susreti održavaju se ponedjeljkom u 20,00 sati. Rekli bi neki: „Frama prijatelje stvara.“ Mi kažemo: „Frama braću stvara!“ Frama

je najbolji dokaz da se molitva, zabava, ra-dost, pjesma, ples i nova poznanstva mogu uklo-piti u natrpani raspored adolescenata, da je moliti i činiti dobra djela za-bavno, da u svijetu zabo-ravljenih međuljudskih odnosa ima načina kako nešto promijeniti, postati bliži bratu i Bogu te shva-titi u što vjerujemo. Fra-ma nam pomaže otkriti i prihvatiti životna načela. Uči mene, tebe, učila je i našu stariju braću i sestre,

učit će i mlađe, ako mi to dozvolimo, ako se trudimo, i održimo našu Framu živom. Iako su se framaši izmjenjivali, jedni su odlazili, drugi dolazili, struktura Frame se zadržala. Što još reći o Frami, a da nije već rečeno? Bratstvo je dar i zadatak. Kao dar ga sa zahvalnošću prihvaćamo, a kao zadatak, moramo se ozbiljno založiti za njegovu izgradnju i rast. Trudimo se, puštamo ko-rjenje i širimo grane za nove framaše, za nove pjesme, nove „kreativnosti“, nove hu-manitarne akcije koje ćemo izvršiti, molitve izmoliti... Frama, to smo mi. Mladi ljudi, spremni srušiti predrasude, širiti Evanđelje, činiti dobra djela, moliti se Bogu, slijediti svetoga Franju i štovati svetu Klaru. A Fra-ma GvG je kolijevka Frame u Šibeniku i time smo ponosni. Nastojimo se toga često sjetiti, osobito u molitvi, zahvaljujući Bogu na neizmjernome daru bratstva. Mi smo

čuli poziv i odazvali mu se. Gospodin i dalje neumorno zove i nije zaboravio naš Šibenik. Nismo ni mi. I dalje ćemo neumorno sijati franjevačku jednostavnost i kršćansku ra-dost, na sebi svojstven mladenački način. Primanja, obećanja i izbori u Frami Gospe van Grada - Šibenik U Šibeniku je u nedjelju 23. veljače 2014. Franjevačka mladež Gospe van Grada imala svečanost primanja novih članova, izricanja prvih obećanja i obnove obećanja framaša. Svečanosti su nazočili članovi frama: Šibenik – Šubićevac, Šibenik – Meterize, Šibenik – Vidici, Knin, Drniš i Gračac. Misu je predvodio fra Šimun Markulin, župni vikar u Kninu uz koncelebraciju župnika fra Filipa Milanovića – Trape, pastoralnog suradnika fra Josipa Klarića, duhovnog asis-tenta Frame Gračac fra Bože Mandarića te duhovnog asistenta Frame Gospe van Grada

DIVNO LI JE FRAMAŠ BITI!

DOGAĐANJA


Oko 300 mladih koračalo je 29. ožujka u koloni dugoj do 20 km na dionici Rogoznica – Zečevo – Supljak – Prhovo – Primošten sudjelujući u križnom putu mladih Šibenske biskupije. Mladi su moleći na svakoj post-aji uz kapelice i crkve čitali tekstove koje su sami napisali. Završno misno slavlje pred-vodio je generalni vikar mons. Marinko Mlakić, a pjevanje su animirali mladi iz Murtera. Iz naše Župe na križnom putu je sudjelovalo 50 framaša i krizmanika.U pozdravnom govoru povjerenik za mlade don Gabrijel Jagarinec je istaknuo kako neće biti lako hodati, prijeći dvadeset kilo-metra, suočiti se s umorom i žuljevima. No, ovaj križni put preslika je Kristova hoda do Kalvarije, ali i osobnih uspona na Golgotu svakoga sudionika. „Krist je bio napušten od sviju, tek je poneka osoba u onom silnom mnoštvu imala samilosti za tog ´razbojnika i bogohulnika´. Mi svake godine imamo sreću da su uz nas, kako naši prijatelji iz župa, tako i veliko mnoštvo mladih iz cijele Biskupije. S nama je i on, Krist, da nam po-mogne doći na cilj i ovoga križnog puta, ali i našeg životnog hoda prema Uskrsu.

Mladi su krenuli od rogozničke župne crkve, uz križ kojega su nosili tijekom ci-jeloga puta mladi. Mladi su prošli kroz Zečevo, u Supljaku su imali stanku za ručak, te su oko 14 sati nastavili put preko Prhova do Primoštena. Po dolasku u župnu crkvu u Primoštenu uslijedilo je misno slavlje u ko-jemu je don Jurica Petković, župnik u prop-ovijedi istaknuo kako su mladi trud i napor ovoga križnog puta prihvatili s dobrotom i u vjeri, a to će uroditi plodovima. Koračajući

križnim putem mladi su slijedili Isusov put, ali i križni put Crkve kroz njezinu povijest, svoje osobne križne putove, kao i križne putove svojih roditelja. Molitva križnog puta, cjelodnevno pješačenje i biblijski tekstovi nose poruku ml-adama, ali i cijeloj Crkvi, rekao je don Jurica, a ona je - svakoga pravedno saslušati, vidjeti što čini, pa ga tek onda osuditi, odnosno prihvatiti. Crkva u Hrvatskoj, Crkva u našoj Biskupiji može biti ponosna na svoju mladost!

fra Perice Maslaća. Obrede primanja uz fra Pericu vodio je Tomislav Krnić, predsjednik Frame GvG. Cijela svečanost bila je u znaku franjevačkog pasca tako da su svi framaši bili odjeveni u majice s pascom i prigodnim logom Frame. Prigodne ukrase u crkvi od franjevačkog pasca sa statuom sv. Franje načinila je s. Antonija Šilović. U propovijedi je fra Šimun govorio o željama i čežnjama mladih današnjice te o ulozi framaša u bratstvu, vijeća i duhovnog asistenta kao starijeg i iskusnijeg brata i svećenika. Istaknuo je Franjino čašćenje Blažene Djevice Marije, čijem je rođenju posvećena i crkva Gospe van Grada te sličnost ove crkve s crkvom sv. Marije Anđeoske ili Porcijunkule. Naime, obje su se nekad nalazile izvan zidina staroga gra-da i danas su obje centar duhovnog života svojih gradova. I kao što se danas Porci-junkula nalazi u samom srcu Asiza; tako je i Gospa van Grada postala Gospa u Gradu, u srcu Grada. „Večeras vas je ovdje 27, a

Isus je sa samo 12 apostola okrenuo svijet naglavačke. Zamislite što tek možete vi, uz milost Duha Svetoga i nebeski zagovor, Majke, Gospe van Grada“, zaključio je fra Šimun. Čestitku mladima uputio je i župnik fra Filip Milanović - Trapo. Sutradan, 24. veljače, pod predsjedanjem Marka Plavčića, predsjednika područnog bratstva Frame, uslijedili su izbori za novo vijeće. Za predsjednika je izabran Paško Zoričić, potpredsjednica je Nina Malenica, voditeljica formacije Matea Mrdeža, tajnica Ana Smoljić i blagajnica Ivana Kujundžić. Zahvaljujemo dosadašnjem vijeću Frame za sve uloženo vrijeme, znanje i trud uz želju da na susretima bude ugodno i lijepo, poučno i zabavno, duhovno i nadahnjujuće. Novoizabranom vijeću želimo da budu mo-tivatori i donositelji novog duha našoj Fra-mi, župnoj zajednici, Biskupiji i Crkvi.

Križni put mladihDOGAĐANJA


Kršteni 29. prosinca 2013. – 10. travnja 2014.

Datum krštenja

Ime i prezime Roditelji

1. 29. prosinca 2013 Maksim Grigor Franin Pećarica Ivica Franin Pećarica i Majda

Lasan

2. 29. prosinca 2013. Josip Pilipović Nikola Pilipović i Martina Paić

3. 29. prosinca 2013. Marko Perišić Josip Perišić i Danijela Jergović

4. 29. prosinca 2013. David Bakula Andrija Bakula i Barbara Kronja

5. 5. siječnja 2014. Vito Petar Ofner Emil Ofner i Danijela r. Svračak

6. 26. siječnja 2014. Ester Zdenka Naletilić Aleksandar Naletilić i Maja Šakota

7. 16. veljače 2014. Mila Blaće Marko Blaće i Jelena r. Vukorepa

8. 1. ožujka 2014. Borna Željko Horvatović Goran Horvatović i Silvana r.

Kalik

9. 2. ožujka 2014. Niko Živković Tino Živković i Sanja Dragović

10. 2. ožujka 2014. Franka Iljadica Srecko Iljadica i Nikolina r. Rupić

11. 12. ožujka 2014. Zoran Bitunjac + Ivan Bitunjac i Tada Prtenjača

Dan vjenčanja Zaručnik i zaručnica

1. 21. prosinca 2013. Saša Bradić i Danijela Gulin

2. 11. siječnja 2014. Šime Gulam i Kristina Škugor

3. 14. veljače 2014. Branko Dugopoljac i Sanja Brkić

4. 15. veljače 2014. Josip Vlaić i Pera Čipčić

5. 1. ožujka 2014. Kristijan Šoda i Ivana Žižić

6. 7. ožujka 2014. Željan Ergić i Marijana Silov

Umrli 17. prosinca 2013. – 10. travnja. 2014.

Ime i prezime Datum rođenja Datum smrti

1. Josip Blažević 23. veljače 1950. 17. prosinca 2013.

2. Miroslav Belamarić 4. srpnja 1955. 16. prosinca 2013.

3. Ana Karan 23. srpnja 1942. 23. prosinca 2013.

4. Stipe Brajković 17. kolovoza 1927. 27. prosinca 2013.

5. Stjepan Režić 21. prosinca 1942. 13. siječnja 2014.

6. Dinka Mrkota 1. siječnja 1928. 19. siječnja 2014.

7. Severina Slavica 20. rujna 1929. 25. siječnja 2014.

8. Frane Stošić 5. srpnja 1969. 24. siječnja 2014.

9. Goran Belak 22. lipnja 1953. 12. veljače 2014.

10. Ive Brajković 17. lipnja 1929. 18. ožujka 2014.

11. Marija Krnić 13. kolovoza. 1929. 23. ožujka. 2014.

12. Petar Režić 12. travanja 1929. 9. travnja 2014.

Vjenčani 21. prosinca 2013. – 10. travnja 2014.

12. 23. ožujka

2014. Gabriel Karadža Kristijan Karadža i Josipa r. Kovačević


RASPORED ISPOVIJEDANJA

Uskrsna ispovijed za sve vjernike

DAN PRIJEPODNE POSLIJEPODNEVeliki ponedjeljak – Velika srijeda

14. – 16. 4.7:30 – 11:30 17:30 – 19:30

Veliki četvrtak, petak, subota 7:30 – 12:30 17:00 – 18:00

NA USKRS NEMA ISPOVIJEDANJA!

Misna slavlja i crkvene pobožnosti održavamo u crkvi Gospe van Grada prema sljedećem rasporedu:

RADNI DAN8:00 – jutarnja misa

19:00 – večernja misa

NEDJELJA I SVETKOVINA

8: 00 – jutarnja misa9:30 – župna misa

11:00 – misa za obitelj19:00 – misa za mlade

Raspored ispovijedanja u župi:

DAN PRIJE PODNE POSLIJE PODNE

RADNI DAN 7:30 – 8:00 18:30 – 19:00

NEDJELJA I SVETKOVINA7:30 – 8:30

9:00 – 10:0010:30 – 11:30

18:30 – 19:30

Uredovno vrijeme pastoralnih djelatnika:fra Filip Milanović - Trapo – župnik (ponedjeljak i četvrtak), fra Josip Klarić – pastoralni suradnik (srijeda i petak) i fra Perica Maslać - župni vikar (utorak).

RADNI DANPRIJE PODNE POSLIJE PODNE

9:00 – 12:00 17:30 – 18:30

SRPANJ I KOLOVOZ 9:00 – 12:00

SUBOTOM, NEDJELJOM I SVETKOVINOM ŽUPNI URED NE RADI!

IZLET ZA DJECU I RODITELJE(KRIZMANICI, PRVOPRIČESNICI, DJEČJI ZBOR I MINISTRANTI)17. svibnja. 2014. U KNIN

SUSRET MINISTRANATABISKUPIJSKI SUSRET: 24. svibnja. 2014. u KATOLIČKOJ OSNOVNOJ ŠKOLIPROVINCIJSKI SUSRET: 31. svibnja. 2014. na METERIZAMA

SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽIDUBROVNIK 26. i 27. travnja 2014.

SLAVLJE PRVE PRIČESTI I KRIZMEIspovijed ovogodišnjih prvopričesnika i njihovih roditeljau subotu (10. svibnja 2014.) u 11 sati. Slavlje Prve pričesti u nedjelju (11. svibnja 2014.) u 11 sati.

Ispovijed ovogodišnjih krizmanika, nji-hovih roditelja i kumovau petak (6. lipnja 2014.) u 19:30 sati. Slavlje Svete krizme u subotu (7. lipnja 2014.) u 10 sati sakra-ment Potvrde podijelit će mons. Marinko Mlakić, generalni vikar šibenske biskupije.

D OBRO Č I N I T E L J INa ši d obro č i n ite l j i o d b o ž i ć n o g broj a n a š e g a l i s t a ( 2 0 1 3 . ) , k oj e sm o upi s a l i u „ Knj i g u d arov ate l j a G o sp e v an Gr a d a“ : O bite l j Pe t k ov i ć 4 0 0 k n ; obite l j Bu r i ć 3 0 0 k n ; N . N . 1 0 0 k n ; F l or i j an Pai ć 1 5 0 k n ; Kr ste Sto ši ć 2 0 0 k n ; An đ el k a Č ip č i ć 2 5 0 k n ; Mar k o Ro š a 8 0 k n ; An k a C r nj a k 2 0 0 k n ; N . N . 2 0 0 k n ; R a d m i l a i E d i G l av i n i ć 2 0 0 k n ; D u š an k a Br a l i ć 2 0 0 k n ; Vl a d i m i r Č av r a k 5 0 E ; Iv i c a Na k i ć 2 0 0 k n ; S l aven k a Šku g or 1 0 0 k n ; B o ž en a Lu č e v 3 0 0 k n ; Z or an 1 0 0 k n ; Mar i j a Ju r a s 1 0 0 k n ; An k a Z el j a k 1 0 0 k n ; R aj k a E rc e g ov i ć 2 0 0 k n ; Č i č m i r Ve st i ć 2 0 0 k n .

D a l i z a obn ov u or g u l j a :O bite l j Pe t k ov i ć 2 0 0 k n ; An đ el k a Č ip č i ć 2 0 0 k n ; D ar i j a D r a g an i ć 1 0 0 k n ; obite l j C r n o g a ć a 2 0 0 k n ; N . N . 1 0 0 k n ; obite l j An i ć 2 0 0 k n ; obite l j G o d o 2 0 0 k n ; N . N . 3 0 0 k n ; Ž el j k a Bl a ć e 2 0 0 k n ; An ć i Bl a ć e 2 0 0 k n ; M i ro s l av M i l e t i ć 2 0 0 k n ; Ne d i l j k a Š ar i ć 5 0 k n ; Ne v a Fi l ipi 2 0 0 k n ; obite l j Paro – Vi du l i n 2 0 0 k n ; G ord an a Ši ž g or i ć 2 0 0 k n ; Ivo M r š a 1 0 0 k n ; N . N . 5 0 k n ; Iv an Ta d i ć 1 0 0 k n ; Mar i j a Č ok r l i ć 1 0 0 k n ; An d re a Ju n a k ov i ć 1 0 0 k n ; St ip e Vu k i č e v i ć 2 0 0 k n ; Mar i c a C el i ć 1 0 0 k n ; M i r j an a C r n o g a ć a 1 0 0 k n ; An đ el k a Na d ove z a 2 0 0 k n ; K . D. 1 0 0 k n ; N . N . 2 0 0 k n ; D an i c a Sto ši ć 2 0 0 k n ; Ru ž a Buj a s 5 0 k n ; N . N . 2 0 0 k n ; An a D u i l o 2 0 0 k n ; M i l i c a Sto ši ć 5 0 k n ; Ro s a M rd e ž a 5 0 k n ; An a Pap a k 5 0 k n ; N . N . 1 0 0 k n ; Ton a Kom ar i c a 1 0 0 k n ; Ja k ov L ab or 1 0 0 k n ; M i l e Na k i ć 3 0 0 k n ; N . N . 3 0 0 k n ; S en k a Zub ov i ć 5 0 k n ; Z or i c a Pav l ov i ć 2 0 0 k n ; N . N . 2 0 0 0 k n ; D r a g i c a Na k i ć 2 0 0 k n ; N . N . 2 0 0 k n ; Ti h om i r R a d ovč i ć 6 0 0 k n ; N . N . 1 0 0 k n ; obite l j E rc e g ov i ć 2 0 0 k n ; Mar i j an a Mati č e v 1 0 0 k n ; Ve sn a B el a k 2 0 0 k n ; Mar i j a B at i n i c a 1 0 0 k n ; obite l j M r š a – Ju r k ov i ć 1 0 0 k n ; Z or a M ij a l i ć 5 0 k n ; Je l a Sk el i n 1 0 0 k n ; L i d i j a Antu n a c 5 0 k n ; Mate Pe tr i n a 5 0 E .

Documents

SLOVO - franjevci-split.hr · PDF fileUpamtit će taj kad me zadnji put tako dirn-uo! Vratit ću mu kad – tad! Nisam spreman trpjeti ubod bez osvete. Da si Ti, Isuse, ova-ko razmišljao