2
BR. 42 SRAVANA, 13.07.14 Çaraëägatí – Učenja, spoznaje i inspiracije Çacénandane Swamija, str. 1 SKRIVENE TAJNE BHAKTI – 3. DIO Jeste li ikad pomislili da možda 98% vremena provodimo u iluziji? Iluzija se pojavljuje kad mislimo: „Ja sam taj i taj.“, „Ja sam ovo tijelo, koje je toliko i toliko godina staro i sad slavim rođendan.“ i kad vjerujemo prijateljima i gostima koji su nam došli čestitati: „Da, to sam ja!“ Sve dok netko u to vjeruje, mora ostati u ovome materijalnom svijetu. Kao što Śrīla Prabhupāda kaže: „Cijeli materijalni svijet djeluje na temelju shvaćanja ‚ja‘ i ‚moje‘. To je korijen privlačnosti prema materijalnom svijetu. Ako nekoga privlači ovaj korijen iluzornih shvaćanja - ‚ja‘ i ‚moje‘ - morat će ostati u ovome materijalnom svijetu na različitim višim ili nižim neugodnim položajima.“ (Śrīmad-Bhāgavatam, 4.11.30, komentar) Nažalost, većinu života provodimo poistovjećujući se s fizičkim tijelom i vlastitim konceptima o tome tko smo mi i tko su drugi. Većinu života ne provodimo u razumijevanju: „Vječni sam sluga Śrīmatī Rādhārāṇī. I služim Kṛṣṇu. Nisam ovo tijelo. Nisam ovaj um. Nemam ništa s položajem u kojem se nalazi moja duša u sadašnjem ljudskom postojanju. Tijelo mi pomaže samo u tome da iskoristim sjajnu priliku da se oslobodim iluzije. Moji um i tijelo nisu istovjetni sa mnom. Moji interesi su drugačiji. I odbijam biti sluga iluzornog života na temelju pogrešnih identifikacija. Ne želim više biti sluga tijelu i umu. Sad im izjavljujem: ‚U moj život ste dobrodošli jer mi možete pomoći da radim službu. Ali, molim vas, pristanite na suradnju sa mnom, jer želim iskusiti ljubav prema Rādhi i Kṛṣṇi.‘“ Sve dok nismo utemeljeni u tom razumijevanju živjet ćemo samo među sjenama. Izađimo iz tame i stanimo na svjetlo! To se događa kad naučimo umijeće bhūta-śuddhi. Bhūta-śuddhi u osnovi znači postati svjestan svoje duhovne prirode. Želimo li služiti Kṛṣṇu, koji je duhovan, moramo i mi postati duhovni. Barem poimanje naše prave prirode mora biti duhovno. Śrīla Prabhupāda to izražava ovako: „Osoba ne može prići Vrhovnom Brahmanu, ako sama ne postane brahman. Baš kao što nitko ne može ući u vatru, ako sam ne postane vatra.“ (Los Angeles, 31. siječnja 1969.) Naravno, u životu moramo biti praktični. Na primjer, kad nam se netko obrati imenom, možda ne želimo odgovoriti: „Nema me, prakticiram duhovni život. Znate, ja nisam tijelo, nisam ime.“ Ili, kad moramo potpisati putovnicu ili dobiti vizu sa službenim imenom, možda nije zgodno reći: „To nisam ja“. Iz praktičnih razloga moramo biti dio ovog svijeta, ali naša unutarnja orijentacija, a to je ovdje važno, mora biti: „Ja sam zapravo Kṛṣṇin sluga. Ja sam Rādhārāṇīn sluga.“ Često nas ovo previše ne zanima, ali je za nas jednako važno koliko i naš sljedeći udah. Želite li se probuditi iz materijalnog postojanja uzastopnog rađanja i umiranja, morate početi vježbati: „Ja nisam ovo tijelo.“ I pozitivno: Ahabrahmāsmi; ja sam vječna duhovna duša.“ To je početak sādhane. U spisima koji govore o bhakti obavljanje bilo koje duhovne prakse bez ovakve svjesnosti uspoređuje se s ritualom žrtvovanja pri kojem se maslac umjesto vatri nudi pepelu. Takva žrtva ne donosi nikakav rezultat. Slično tome, prema Hari-bhakti-vilāsi, sādhana bez molitve bhūta-śuddhi ne daje nikakav rezultat. Ne vježbate li odvajanje od iluzije i nastavljate živjeti razmišljajući na način: „Ja sam Nijemac, ja sam Hrvat, ja sam čovjek, ja sam žena, inteligentan sam ili manje sam inteligentan“, vaš duhovni život je sje- Fotografija: vinodbaba.com Učenja, spoznaje i inspiracije

SKRIVENE TAJNE BHAKTI – 3. DIO

  • Upload
    others

  • View
    14

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: SKRIVENE TAJNE BHAKTI – 3. DIO

BR. 42 SRAVANA, 13.07.14

Çaraëägatí – Učenja, spoznaje i inspiracije Çacénandane Swamija, str. 1

SKRIVENE TAJNE BHAKTI – 3. DIO

Jeste li ikad pomislili da možda 98% vremena provodimo u iluziji? Iluzija se pojavljuje kad mislimo: „Ja sam taj i taj.“, „Ja sam ovo tijelo, koje je toliko i toliko godina staro i sad slavim rođendan.“ i kad vjerujemo prijateljima i gostima koji su nam došli čestitati: „Da, to sam ja!“ Sve dok netko u to vjeruje, mora ostati u ovome materijalnom svijetu. Kao što Śrīla Prabhupāda kaže: „Cijeli materijalni svijet djeluje na temelju shvaćanja ‚ja‘ i ‚moje‘. To je korijen privlačnosti prema materijalnom svijetu. Ako nekoga privlači ovaj korijen iluzornih shvaćanja - ‚ja‘ i ‚moje‘ - morat će ostati u ovome materijalnom svijetu na različitim višim ili nižim neugodnim položajima.“ (Śrīmad-Bhāgavatam, 4.11.30, komentar)

Nažalost, većinu života provodimo poistovjećujući se s fizičkim tijelom i vlastitim konceptima o tome tko smo mi i tko su drugi. Većinu života ne provodimo u razumijevanju: „Vječni sam sluga Śrīmatī Rādhārāṇī. I služim Kṛṣṇu. Nisam ovo tijelo. Nisam ovaj um. Nemam ništa s položajem u kojem se nalazi moja duša u sadašnjem ljudskom postojanju. Tijelo mi pomaže samo u tome da iskoristim sjajnu priliku da se oslobodim iluzije. Moji um i tijelo nisu istovjetni sa mnom. Moji interesi su drugačiji. I odbijam biti sluga iluzornog života na temelju pogrešnih identifikacija. Ne želim više biti sluga tijelu i umu. Sad im izjavljujem: ‚U moj život ste dobrodošli jer mi možete pomoći da radim službu. Ali, molim vas, pristanite na suradnju sa mnom, jer želim iskusiti ljubav prema Rādhi i Kṛṣṇi.‘“

Sve dok nismo utemeljeni u tom razumijevanju živjet ćemo samo među sjenama. Izađimo iz tame i stanimo na svjetlo! To se događa kad naučimo umijeće bhūta-śuddhi. Bhūta-śuddhi u osnovi znači postati svjestan svoje duhovne prirode. Želimo li služiti Kṛṣṇu, koji

je duhovan, moramo i mi postati duhovni. Barem poimanje naše prave prirode mora biti duhovno. Śrīla Prabhupāda to izražava ovako: „Osoba ne može prići Vrhovnom Brahmanu, ako sama ne postane brahman. Baš kao što nitko ne može ući u vatru, ako sam ne postane vatra.“ (Los Angeles, 31. siječnja 1969.)

Naravno, u životu moramo biti praktični. Na primjer, kad nam se netko obrati imenom, možda ne želimo odgovoriti: „Nema me, prakticiram duhovni život. Znate, ja nisam tijelo, nisam ime.“ Ili, kad moramo potpisati putovnicu ili dobiti vizu sa službenim imenom, možda nije zgodno reći: „To nisam ja“. Iz praktičnih razloga moramo biti dio ovog svijeta, ali naša unutarnja orijentacija, a to je ovdje važno, mora biti: „Ja sam zapravo Kṛṣṇin sluga. Ja sam Rādhārāṇīn sluga.“

Često nas ovo previše ne zanima, ali je za nas jednako važno koliko i naš sljedeći udah. Želite li se probuditi iz materijalnog postojanja uzastopnog rađanja i umiranja, morate početi vježbati: „Ja nisam ovo tijelo.“ I pozitivno: „Ahaṁ brahmāsmi; ja sam vječna duhovna duša.“ To je početak sādhane.

U spisima koji govore o bhakti obavljanje bilo koje duhovne prakse bez ovakve svjesnosti uspoređuje se s ritualom žrtvovanja pri kojem se maslac umjesto vatri nudi pepelu. Takva žrtva ne donosi nikakav rezultat. Slično tome, prema Hari-bhakti-vilāsi, sādhana bez molitve bhūta-śuddhi ne daje nikakav rezultat. Ne vježbate li odvajanje od iluzije i nastavljate živjeti razmišljajući na način: „Ja sam Nijemac, ja sam Hrvat, ja sam čovjek, ja sam žena, inteligentan sam ili manje sam inteligentan“, vaš duhovni život je sje-Fo

togr

afija

: vin

odba

ba.c

om Učenja, spoznaje i inspiracije

Page 2: SKRIVENE TAJNE BHAKTI – 3. DIO

Çaraëägatí – Učenja, spoznaje i inspiracije Çacénandane Swamija, str. 2

ÇACÉNANDANA SWAMIseminari & događanja:

28. srpnja – 2. kolovoza Bhakti Retreat, Švicarska

4-7. kolovoza Kīrtana Melā, Njemačka

više na: www.sacinandanaswami.com

Foto

graf

ija: M

icke

y Sh

ah

15-18. kolovoza Janmāṣṭamī festival, Goloka-dhāma, Njemačka

na. Sjena obroka nikad vas ne može nahraniti. Isto tako, sjena bhakti neće vas nahraniti na ispravan način. Tad ostajete jedna od mnogih nesretnih duša koje su dobile najveću priliku, ali je nisu iskoristile, te su stoga još uvijek u iluziji.

U svojoj srži bhūta-śuddhi znači učiniti nekoliko koraka prema razumijevanju života. Uostalom, naše razumijevanje života oslikava način na koji ga živimo. Ako ne razumijemo: „Ja sam doista duša i namijenjena sam tome da služim Kṛṣṇu“ provest ćemo život tako da zarađujemo novac, jedemo, spavamo, pokušavamo uživati i osjećati sigurnost u ovome materijalnom svijetu. No, ako razumijemo: „Ja sam doista duša“, vidjet ćemo da postoje mogućnosti da služimo.

U nastavku slijede dvije bhūta-śuddhi molitve:

„Po prirodi sam vječni sluga Kṛṣṇe, no zbog svoje loše sreće, prema Njemu se odnosim neprijateljski od pamtivijeka. Stoga se poistovjećujem sa svojim tijelom i neprestano lutam u krugu rađanja i umiranja u materijalnom svijetu, podnoseći goruće trostruke bijede. Sada sam, zbog neke nezamislive sreće, sreo svoga duhovnog učitelja, i njegovom milošću dobivam znanje da sam Kṛṣṇin vječni sluga. On mi je rekao da sam posve odvojen od grubog i suptilnog tijela. Dostigao sam toliku sreću da sad služim njegova lotosolika stopala i, slijedeći njegov put, lotosolika stopala Śrī Caitanye Mahāprabhua i Śrī Śrī Rādhā-Śyāmasundare.“ (Pañcarātra-Pradīpa)

„O Rādha i Kṛṣṇa koji ste u vječnom duhovnom svijetu! Predajem Vam se! Sve što sada nazivam svojim uistinu je samo Vaše vlasništvo. Sve postoji radi Vas! Sve je namijenjeno Vašem uživanju! Ništa nije namijenjeno mom uživanju. Sve je to za Vas!“ (Sanat-kumāra Saṁhitā)

Odvajanje od našega iluzornog identiteta također uključuje odvajanje od svega što je povezano s njim. U ovom svijetu postoji mnogo stvari koje su tako obmanjujuće bliske našem umu i inteligenciji jer odgovaraju našoj specifičnoj uvjetovanoj prirodi. No moramo se odvojiti od njih jer je većina njih iluzija. Samo trebamo u našem procesu bhakti naučiti koristiti ovu malu meditaciju. Ona može biti i kratka: „Sad sam sjeo da bih mantrao, ja sam duša, dozivam Vas, molim Vas da me uključite u Svoju službu!“

To je vrlo jednostavno, ali zato što je to apsolutna istina, možete ići neograničeno duboko u skladu s vašim napretkom. Otkrivat ćete sve više i više nijansi u ovoj meditaciji. Ući ćete u šumu čuda, u božansku šumu Vṛndāvanu. Vidjet ćete sve više i više stvari koje se odvijaju pred vašim očima i postaju vam jasne. I bit ćete blaženi.

Sažetak

Ovim se zaključuju „Skrivene tajne bhakti“. Śrīla Rūpa Gosvāmī spominje tri stvari koje trebate činiti da biste mogli djelovati s bhakti: 1) usredotočiti se na Kṛṣṇu, 2) koristiti svoje tijelo i um u službi za Njega i 3) imati namjeru pružiti Mu zadovoljstvo.

Da bi vaša bhakti bila čista, morate shvatiti:4) „Sve moje druge želje mogu biti prisutne, ali moj je jedini cilj bhakti i odnos pun ljubavi s Kṛṣṇom“ i 5) „Ne želim je prekriti ničim materijalnim (jñanom i karmom).“

Kad bhakti ne shvaćamo kao postignuće, već kao put, takvo prakticiranje je prakticiranje čiste bhakti. Ono počiva na temeljima duhovnog života: na vježbanju odvajanja od iluzornih imenovanja i utemeljenju u vlastitom duhovnom identitetu.

Iz predavanja Śacīnandane Swamija u Zagrebu, 13. veljače 2014.