ŠKOLSKI MANAGEMENT

ZA 21. STOLJEĆE

dr.sc. Damir Marinić

Umjetnička akademija u Osijeku

Centar za integralne studije „Spajalica”

Izazovi s kojima se danas

suočavamo:

DRASTIČNE DRUŠTVENE PROMJENE U

KOJIMA ŽIVIMO

VELIKI GENERACIJSKI JAZ

„INTERAKCIJSKI UČINCI TIH IZAZOVA

Drastične društvene promjene u koje se

djeca rađaju

Rast društvene međuovisnosti

Eksponencijalni rast i razvoj globalnih sustava

(ekonomija, tehnologija, informacije) – „što je jučer

bilo, danas možda više ne vrijedi”

Rast sistemskog rizika (efekat „mreškanja”)

Visoko nepredvidivo, kompleksno i raznoliko društvo

Veliki generacijski jaz

Promjene u načinu doživljavanja svijeta kod nove

generacije djece

Promjena u načinu na koji nove generacije

pohranjuju i koriste informacije (više aktivno i

holistički)

Neodrživi sustavi vrijednosti

Neodrživi odgojno-obrazovni sustav

Učinci generacijskog jaza:

DOSADA – problem broj 1!

Nastaje kao rezultat „egzistencijalne frustracije” (Frankl), koja

postupno raste prema „egzistencijalnom vakuumu”

Tradicija i „tradicionalne” (pred-globalne) vrijednosti ne pružaju

adekvatne odgovore, što otvara put konformizmu i totalitarizmu

Glavna situacijska odrednica nasilja i društvenih devijantnosti

(Zimbardo)

Porast narcističkih osobina ličnosti

1 od 4 adolescenata ispunjava većinu kriterija za narcističku

ličnost (Campbell i Twenge, 2008)

U čemu je problem?

U postojeći globalni, međuovisni sustav

pokušavamo implementirati pred-globalne

vrijednosti

Pred-globalne vrijednosti (i znanja i vještine)

Naglasak na postignuću pojedinca

Isključivi individualizam

Kompetitivnost (jedni protiv drugih)

Osjećaj neovisnosti

…potpuno gube svrhu i smisao u kontekstu suvremenog

globalnog društva.

U potrazi za rješenjem... Potreba za usvajanjem novog vrijednosnog sustava, načina mišljenja

i ponašanja, koji dovode do stabilne društvene strukture u uvjetima međuovisnosti

Integralne vrijednosti

potiču i održavaju uzajamnu odgovornost, i razvoj vještina izgradnje održivih međusobnih (međugrupnih, međuorganizacijskih, međudržavnih…) odnosa;

Istraživanja sreće temeljni izvor sreće je povezanost s drugima(nedavna studija – ublažava bol bolje nego morfij)

Sociometarska teorija samopoštovanja (Leary, 2000)

Nelinearno (cirkularno) mišljenje

Smanjivanje sistemskog rizika sistemsko nasuprot linearnom (uzročno-posljedičnom) razmišljanju

„Mrežno” upravljanje i donošenje odluka

Kolektivna inteligencija nasuprot individualnoj inteligenciji (temeljni faktor kolektivne inteligencije je EQ + raznolikost)

Današnji „leadership” programi:

Zastarjeli koncepti:

Temeljeni na imidžu „vođe”, nekoga tko se ističe, tko vodi,

kapetan tima…

Takva slika ne pripada našem dobu

Nedavna studija učinkovitosti leadership programa:

4000 tvrtki koje provode različite leadership programe

58% uočava veliki raskorak između željenog dobivenog učinka

takvih programa

Pojedinci koji završe takve programe uglavnom nisu spremni

suočiti se s izazovima „na terenu”…

Izazovi s kojima se suočavamo…

Proizlaze iz „starih navika”, pred-globalnih modela

„Puna šalica čaja” iskustvo kao teret, nemogućnost

učenja

Fokusiranje na događaje navike linearnog i

redukcionističkog pristupa, nedostatak sistemske

perspektive

„Neprijatelj je negdje vani” izostanak volje za

preuzimanjem odgovornosti za trenutno stanje

„Moj položaj, to sam ja” „tunelska” perspektiva,

problem identifikacije s ulogom

Upravljanje u 21. stoljeću?

Graditi mostove i veze među ljudima

Omogućiti ljudima da rade zajedno, posebice ljudima koji su vrlo

različiti i koji dolaze iz međusobno vrlo udaljenih svjetonazora

Poznavati smjer razvoja društva

Svijet ide u dva naoko suprotstavljena pravca: 1) veća

međuovisnost, i 2) veća individualnost i potrebe

Upravljati kolektivnom inteligencijom

Sistemski razmišljati

Znati kako povezati horizontalno i vertikalno upravljanje

Izazovi za koje nismo spremni…

Strukturalna nezaposlenost

Oksfordska studija budućnosti zaposlenja veliki postotak

poslova će u sljedećih 20 godina potpuno zamijeniti

roboti/kompjutorski programi

Na koncu, svega 10% radno sposobnog stanovništva treba

raditi da bismo zadovoljili egzistenciju svih ljudi na svijetu

Rješenje zahtijeva prijelaz iz sistemskog modeliranja (gdje ne

mijenjamo polazište, samo odredište), na evolucijsko

modeliranje (gdje mijenjamo i polazište)

Ali to je tek sljedeći korak…

HVALA NA PAŽNJI!