20
METAK SINIŠA TUCIĆ PODELI NA POLA Na stolu papir, Presavij, Presuj, Podeli na pola. Origami. Napravi pticu od papira. Napravi hiljadu ptica od belih papira Spusti ih na sto. Uključi televizor. Napravi ratnu situaciju. Okupiraj grad. Iseci leševe. Uđi u hram. Pomoli se bogu. Grupiši ljude U kolone. Logore. Udaraj takt Započni marš Stvori situaciju. Nalakti se na sto. I mirno posmatraj ptice od papira.

Sinisa Tucic. METAK

Embed Size (px)

DESCRIPTION

pesme

Citation preview

  • METAKSINIA TUCI

    PODELI NA POLA

    Na stolu papir,Presavij,Presuj,Podeli na pola.Origami.Napravi pticu od papira.Napravi hiljadu ptica od belih papiraSpusti ih na sto.Ukljui televizor.Napravi ratnu situaciju.Okupiraj grad.Iseci leeve.Ui u hram.Pomoli se bogu.Grupii ljudeU kolone.Logore.Udaraj taktZaponi marStvori situaciju.Nalakti se na sto.I mirno posmatraj ptice od papira.

  • UMA ETINARA

    Militantni avangardisti naputaju XX vek,Sa lemovima na glavama mariraju u dubokim cokulamaPre toga su pojeli hamburger u MekdonaldsuI preiveli pogodak tomahavka.

    Pesnici naputaju poezijuJezik je dezintegrisanU modi je neorealizamProjektovan na belom platnuAmfiteatra Medicinskog fakulteta.

    Pustite me da se odmaramU umi etinaraI miriem kutiju ibica u planinskoj brvnariBuka se uje u umiAvangardisti su preiveliA nisu dovoljno daleko pobegli.

    Nije ostalo nitaU stomaku je govee mesoRazrueni restoranI krater

    Ne znam izlaz iz ume,A eleo bih da budem voaU umi se ravaju putiiA jezik je dezintegrisanIz ume nema izlaskaNeumesno je preivetiA jo je neumesnijePojaviti se pred publikom.

    Vojska je odmariralaSlika pakla je nejasnaBuka se vie ne uje

    108

    Re no. 81/27, 2012.

  • U stomaku govee meso.Pustite me da odmaramU umi etinaraI da zapalim brvnarujednom ibicom iz kutije.

    109

    asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

  • NOVO POZORITE

    Pratili smo teroristiki napad u Beslamupozorini performans koji odreuje sudbinu talacasve poinje od elementarnih vebi iz Sistema Stanislavskogpotrebno je sve nanovo proivljavatiod teatarske histerijedobila si temperaturuja sam te hladiooblaio ti mokre arapeteatralnostavljao alkoholne oblogena tvoju toplu, nenu koustidne dlaice su vapileza mojim jezikom,za mojim lizanjemprostituisanjem lokatorana erogenim zonamaa onda je toplomer pao na zemljurazbio se u paramparadcrvena iva je pobeglapoela da tri po sobii nikada se nije vratilau Filozofiju palankesvejednotvoje dlaice su krutevape za kalanjikovimalezbo zezanjimasa teroristkinjamasuprugama poginulih ratnikakoje se bave teatromtaoci sunaturici u osnovnim kolama.

    110

    Re no. 81/27, 2012.

  • FOTO ESEJ

    Sada eta po kejubez digitalne kamere u ruciipakrado bi napravio foto-esejod ovo malo grada to nam je ostalou ovoj prokletoj koloteiniima li nekog ko e da uspori,ili da ubrza?

    Sve je u promenisuprotnostimavratimo se Presokratovcima.

    Voda plavi beli tanjirsatelitsku antenu okrenutu zapaduhoe li preiveti post-moderna?Koliko je mono u-u pecivoi koka-kola za siromane studente.

    Znai,moemo napraviti foto-esejtrista fotografija na danda li e reka preplaviti antenu?Moemo li ponovo skontati neke zakonitosti?

    111

    asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

  • BEHATON

    O da,Izaao sam sa aikidaI uao u stan tvojih roditelja.Bila je nedelja uveeSedeli smo u tvojoj sobi,i plavi zidovi,uti jastuci na dvoseduSluali smo Boba DylanaA Hard Rain's A-Gonna Fall.mp3 je u Hard disk sabiosvu nau poezijuna ekranu tabele sa rezultatimaneko je glasao sa periferijeda bi radikalno isekli umu.

    Elem,na aikidu sam nauiokako da drim taku na mestuu ovom ekranskom oku.

    A sada,ta sada?Da li primiti pare?Izdrau.Beskompromisno hodamPo novosagraenom behatonu.Kako da se snaemU novonastalim okolnostima?

    Preti mi vatra sa ekrana.Neko je spalio fanzin mojih prijatelja.Virtuelna stvarnost & primitivni rituali.

    112

    Re no. 81/27, 2012.

  • FIGURA U TEKSTU

    Slobodanu Timi

    Ova pesma je pesma-roman,A mogla bi biti i roman-pesma.

    Nisam napustio grad,Iako su neki moji drugovi to odavno uinili,Istrajni u nomadizmu,Neumorni u komuni.

    Ja sam figura u romanu, u pesmi,U tekstu, u stanu,Neki,Nepoznati ljudi,Nastanili su moj prostor.

    Pomerao sam figuru u polisu,U situaciji,Na biciklu,Na parkingu,U slupanom automobilu.

    Moja majka je otila,Kro umu, preko potoka,ivela je sa ovekom,Iza planine na farmi.

    Stanovao sam...Nametaj u sobi.Figura u stanu.Nepoznati ljudi.San!More, magistrala...ParkingI olupina mercedesa.

    113

    asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

  • Kaseta je ostala prazna,Knjiica nita nije otkrila.

    Ostao samFigura u polisu,U situacijiU slupanom automobilu,

    Majina ruka me nije dotakla,Potok nismo preli

    Zauvek nespretan,u tekstu, u situaciji.

    114

    Re no. 81/27, 2012.

  • KOLONA

    Da sam znao da e maina ujedati ljude,otiao bih u umu,i ne bih gledao na zapadi pevao u urbanoj koloni.

    Pacovi grickaju ostatke salameNa ubritu,Iza hiper-marketaA svinje ire zarazu.

    Da li verovati drutvu?Ili posluati Rusoa?Zamisliti devojku,koja eta parkomitala je Ostera, Tolkina, Murakamija...

    ene idu u biblioteku,mukarci su odustali od svega.

    Ako je pozornica stejdSvi se lomimo na sceniPo poploanim behatonimaU urbanizovanim parkovimaJo uvek opstaje kolonaOkrenuta prema zapadu.

    Mukarci odustaju od svegaene rehabilituju kanonKolona je sve manja i manja,A svinje ire zarazu.

    115

    asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

  • VIRTUELNI ASKETA

    Virtuelni asketa ivi u gradu.Posmatra zgrade koje nisu zgradeautobusi kao vetrenjaekonture grada naziru sekroz viskoznu tenost koja curiiz asketskog oka.Virtuelni asketa u virtuelnom asketskom tripusvaki dan virtuelno utripovan u ulice grada.Asketa jede pasulj i graakprolazi kroz parkovepeake prelazegalerije saobraajnih znakovaulica je opsenagrad je virtuelani sve se u njemu sporo kreei panteizamznakovi, crtice, reze...Panteizamfaizamgrad jo dugo moe biti virtuelanasketa sprovodi praksuvirtuelnu katarzu ulicama gradastiska zubeprolazi pored brezeubeen da iviautentinu askezu.Nekoliko godina nije izaao iz grada,ali jo uvek ne shvatasutinu sopstvenog poloaja u njemu.

    116

    Re no. 81/27, 2012.

  • THE END

    Da li je jo uvek mogue publikovatizapeeenu sobuiz koje vie ne odjekujeegzistencijalistika praznina?

    To je ta soba.U njoj vie ne lei ovekokupan u mlazu krvinema ni avangardeiako su primerci Svetokretapobacani po parketua personalni raunar u ugluosmiljva strategijuproraunava strukturu ekspedicijekoja e osvojiti severni pol.

    Sve je tu,ali oveka nema.Ostao je samoloe osmiljeni manifesti nekoliko zaboravljenih slova,a znakovi interpunkcijenikada nee igrati kolona zelenoj livadi.

    Publikacija je zatvorena,zapeaena.Ekspedicija neuverljiva.

    117

    asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

  • DOIVETI STRAH

    svim umetnicima XX veka

    Poput odmetnute deceiz dovrenog, dosadnog, uoblienog gradaumetnici bee na gradilitakoja uvari slabo uvaju.

    Po jo nedovrenim stambenim blokovimaumetnik je u neprekidnoj opasnostigleda kako se armature niuposmatra proces gradnjeu neprekidnoj opasnostida mu pare tekog stvrdnutog cementane padne na glavu i ubije ga.

    Strah od armature stalno je prisutan,a mnogi ivoti nestaju.

    Zatim doegeneracija sledeih umetnikakoja sve konzervira,

    Gradilite je zadralo sve svoje osobinearmatura moe da stvoripodjednaku koliinu strahaa da nikada ne ubije umetnika,

    Cilj budueg umetnikabio bi veoma jednostavannikada ne umreti,ali iveti u neizvesnostii u oblicima blentavih, malih kepecaugraenih u temelje buduih zgrada.

    (2000.)

    118

    Re no. 81/27, 2012.

  • RAZBIBRIGA

    Jo uvek smo osuenida ivimo u zgradamaizmeu est kula,iako je XXI vek.Zgrade su pristojne,i u njima ive pristojni ljudi,sa pristojnim knjigama,na pristojnim policama.Jo uvek smo osuenina male stambene povrine,iako su nai roditelji,dizali anarhistike revolucije.Jo uvek smo nesreni,diemo isti vazduhtrunemou pokretljivom nekretanju.itamo asopise,temate iz prolog veka,sve je to samo pusta zabava,razbibriga za dosadna nedeljna popodneva,psihogeografija i situacionistiki manifestito je naa privatna stvar.Jo uvek smo osueni na pristojne knjige,pristojne stanove i pristojne ljude,Vere Pavladojske i Hazarske renike.Diemo isti vazduh, pijemo istu vodugledamo isto sunce, jedemo istu zemlju.Gutamo istu spermu!Jo uvek smo osuenida ivimo u zgradamaizmeu est kulai sve je samo razbibriga,zabava za dosadna nedeljna popodneva.

    119

    asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

  • PREDGRAE

    inspirisan novelom Miroslava Krlee

    Najlepe su onanije u predgrau,u rano popodne,u stanovima, novogradnjama,dok vetar duva,a grane topola se njiu.

    Predgraa lie na sela,Provincijska atmosferaKao iz bliske prolosti.

    Park, zelena trava, pitomi breuljciI pedagoki oblaci koji nas upozoravaju.

    Tu je i kola, zbornica,kolski as,etrdeset i pet minutaProfesor fizikeDnevnik sa ocenamaKoji je oduvek bio zabranjeni predmet,A deca su ga kriom prelistavalaNa velikom odmoru.

    Mladiki znoj, pubertet,Izbezumljeni vojnici tumaraju izmeu zgradaDoli su na vikendDa spavaju u stanovima, sa svojim enama.

    Pop je ispovedio vernikeU novosagraenoj crkvi.

    Pruga na obodu,Ravnica u beskrajuProfesor je proitao algoritam

    120

    Re no. 81/27, 2012.

  • I krenuo da se ubije.

    Voz se nije zaustavio...

    121

    asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

  • KADA SE SETIM PROLEA 1999.

    Izgubio sam nadu,oseam se loe,preostaje mi samo da se seamprolea 1999.

    Izgubili smo nadu da e goreti ovaj gradi da e profesori ostati nemoni.

    Rasla je trava i uti maslacisve kao u pesmama nemakih ekspresionista.Tela su se raspadala pred naim oima.Predgrae i pruga,kasarna i zastava.

    Svako vee sam etaopored atomskih sklonita,I ekao sirenu.

    Profesori knjievnosti ostali su istiu svojim malim kabinetimasa velikim priamai debelim kovertamanovanicama u depovima.

    Nisam udahnuo vazduhNisam osetio katarzu.etam pored luna-parkai gledam automobilie kako se sudaraju.

    Mali kabineti su na istim mestima,sa debelim kovertama u istim depovima,jo uvek u velikim priama,i avionima nad glavama.

    Preostaje nam samo

    122

    Re no. 81/27, 2012.

  • nostalgija za modernom,nostalgija za katarzom1999.history channeli dokumentarni filmoviiz drugog svetskog rata.

    To obini ljudi nikada nee razumeti,na etalitu kraj rekeu svojoj tihoj morbidnostioni kupuju sladolededovezene u hladnjaamai voze decu automobiliima.

    123

    asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja

  • ZABORAVLJENA TRANZICIJA

    Nikoli Dafu

    Nalazim se u praznom hotelukoji plovi tranzicijom ka ostrvustasao sam u galerijirastao u umetnostijeo sam puno slatkiai ne snalazim se samu hotelskoj sobi

    Izlazim iz sobeprazan hotel plovipuinom plavog morabauljam praznim hodnicimaljuljam se levo-desnoudaram o svetlozelene zidove.

    Rastao sam u umetnostistasao u galerijivideo sam pred oimaplaljivog, belog zeca.

    Prazan hotel ploviulazi u mirne vodeu tranziciji ka ostrvu

    Hotel bez kormilaraplaljive oi zecastasavanje u umetnostiu pogrenoj galerijizaboravljenoj tranzicijisa puno slatkia u depu...

    124

    Re no. 81/27, 2012.