UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET

OPĆA KINEZIOLOGIJA

TEHNIKA NAPADA-IGRA BEZ LOPTE

SEMINARSKI RAD IZ KOŠARKE

Student: Profesor:

Armin Haseljić doc.dr.Ismet Bašinac

Travnik,juni.2013.

SADRŽAJ

UVOD.....................................................................................................................................................3

1.IGRA BEZ LOPTE..................................................................................................................................4

1.1.ZNAČAJ I OSNOVNE KARAKTERISTIKE..........................................................................................4

1.2.TRČANJE U IGRI BEZ LOPTE..........................................................................................................5

1.3.ZAUSTAVLJANJE KAO PREDUSLOV ZA DOBRU IGRU BEZ LOPTE..................................................6

1.4.OSNOVNE TEHNIKE U IGRI BEZ LOPTE-DEMARKIRANJA..............................................................7

1.5.TEHNIKA POSTAVLJANJA BLOKADA KAO IGRA BEZ LOPTE...........................................................9

1.6.TEHNIKA SKOKA KAO KRETANJE BEZ LOPTE..............................................................................11

2.ZAKLJUČAK........................................................................................................................................17

3.LITERATURA......................................................................................................................................18

2

UVOD

Pod tehnikom u sportu podrazumijevamo izvođenje nekog pokreta ili kretanja prema

utvrđenom načinu i redoslijedu, odnosno biomehanički ispravno i djelotvorno izvođenje

struktura gibanja.U košarci se pod pojmom tehnike smatra način izvođenja i primjenjivanja

specijalnih pokreta i kretanja sa i bez lopte, u cilju uspješnog rješavanja određenih zadataka i

situacija u igri.Moramo razlikovati osnovni mehanizam tehničkih elemenata i individualnu

tehniku (stil).

Kada započeti s učenjem košarke?

Najprije se moraju ispuniti materijalni i kadrovski uvjeti i to u sredini koja ima određenu

tradiciju. Djeca trebaju imati ne samo fizičku zrelost, već i određenu razvijenost nervnog,

mišićnog,srčanog sistema te osjeta čula, koji omogućavaju brže shvaćanje i savladavanje

određenih kretnih struktura.

Djeca uzrasta 10-11 godina neće imati problema s uključivanjem u trenažni proces učenja

košarke.Kod učenja tehnike treba težiti za tim da ona bude što preciznija, što većeg obima i

automatizovana.

U prvoj fazi učenja trebamo element, pokret,pravilno naučiti, a u fazi usavršavanja naučenu

tehniku primijeniti u određenim situacijama.

Jedna od podjela tehnike u košarci je:

- kretanje igrača bez lopte

- tehnika s loptom

3

1.IGRA BEZ LOPTE

1.1.ZNAČAJ I OSNOVNE KARAKTERISTIKE

To je najvažniji dio napada. Da bi napadač bio kompletan mora da umije da igra efikasno

bez lopte. Lopta jest magnet za sve igrače, pogotovo za mlade, ali bez dobre igre igrača koji

su bez lopte, obično saigrač sa loptom nema dobre uslove da efikasno napadne. Igrači u

napadu trebaju 80% vremena igrati bez lopte.U osnovi napadač bez lopte svojom igrom želi

da postigne jedan ili više od četiri osnovna principa:

- napadač želi da se oslobodi za prijem lopte (demarkira), u što je moguće bolju poziciju

prema košu,

- napadač želi da popuni ili da iziđe iz određenog prostora i na taj način pomogne igraču sa

loptom,

- napadač želi da svojim kretanjem “veže” odbrambenog igrača za sebe i tako ga spriječi da

pomaže u odbrani naročito igrači na strani pomoći, i

- napadač želi da kretanjem i postavljanjem blokade pomogne nekom od saigrač.

U igri bez lopte napadač koristi osnovne načine kretanja: hodanje, trčanje, skokove,

okretanje, pivotiranje, utrčavanje, zaustavljanje, kretanje u stavu, fintiranje itd. U tehničkom

pogledu to su stilizovana kretanja koja se u osnovi sprovode u pravim i krivim linijama.

Osnovne linije kretanja su:

- pravolinijsko kretanje sa promjenom ritma i tempa,

- pravolinijsko kretanje sa promjenom ritma i tempa i smjera kretanja,

- pravolinijsko kretanje sa promjenom ritma i tempa i pravca kretanja,

-lučna kretanja sa kontinuiranim i promjenjljivim tempom,

- cik-cak kretanja sa promjenom ritma i tempa,

- kretanja sa leđnim okretima, i

- specifične linije kretanja kao što su: “V”, “L”, kretanje u trouglu.

Osnovni zahtjev u svim kretanjima je da se izvode sa promjenom ritma i tempa. Promjena

ritma i tempa znači, najčešće, da je kretanje napadača sastavljeno od takozvanog fintirajućeg

kretanja koje se izvodi nešto sporije (prividno), i stvarnog koje se izvodi brže i eksplozivnije.

Promjena ritma zahtijeva dobar rad nogu, što znači da je igrač sposoban da brzo startuje, da

se brzo zaustavi, da brzo promjeni pravac i strukturu kretanja. U pogledu pravca sva kretanja

u košarci se izvode: po dubini (60-70%), po širini (5-10%) i kombinovano ili dijagonalno

(30-40%). Najefikasnija su dubinska kretanja. Ona su i najopasnija za odbranu.

4

1.2.TRČANJE U IGRI BEZ LOPTE

U košarci postoji više načina trčanja: naprijed, bočno,križanjem koraka, natraške,

pravocrtno i krivudavo (krivocrtno). Karakteristično je za sve vrste trčanja da se brzina i

pravac stalno mijenja, a rad ruku, umjesto ritmičkog kretanja, u najviše slučajeva koristi se za

obavljanje raznih zadataka ( hvatanje, dodavanje, vođenje lopte,šut na koš, ometanje

protivničkog igrača).

Razlikujemo:

-trčanje naprijed,

-trčanje bočno i

-trčanje natraške, unazad.

U vježbama trčanja najprije trčimo lagano, sporo, zatim sve brže i brže uz često mijenjanje

brzine i trčanje s čestim i naglim zaustavljanjem.

Radi zaobilaženja i oslobađanja od protivnika u igri se često mijenja pravac kretanja. Naučeni

elementi trčanja samo će onda postati korisni, ako smo u stanju povezati ih u brzim

promjenama pravca. Zbog svoje važnosti mijenjanje pravca kretanja treba vježbati bez i s

loptom na svakom treningu. Pravac možemo mijenjati u samom trku ili poslije zaustavljanja,

znači da razlikujemo:

a) mijenjanje pravca kretanja bez zaustavljanja-najjednostavniji način promjene pravca u

kretanju je krivudavo trčanje gdje je važno da se gornjim dijelom tijela nagnemo prema

"centru kruga", a istovremeno vanjskom rukom energično radimo.Drugi način je odskokom

koso u stranu. Izvodimo ga tako da se u trčanju jednom nogom jače odrazimo i preskočimo

na drugu nogu, koju odmah postavimo u novi pravac kretanja. Važno je naglo prebacivanje

težišta tijela i finta.

b) mijenjanje pravca zustavljanjem-koristi se kada se želi promijeniti pravac u brzom trčanju

pod većim kutom (70- 180 stupnjeva). Pravac kretanja se mijenja tako da se u trenutku

zaustavljanja okrenemo u željenom pravcu poskokom i trenutnim trčanjem u novom pravcu.

5

1.3.ZAUSTAVLJANJE KAO PREDUSLOV ZA DOBRU IGRU BEZ LOPTE

U današnjoj košarci punoj dinamike zaustavljanje je vrlo važan tehnički element.

Zaustavljanje omogućuje brzu promjenu ritma i pravca kretanja, mogu se izbjeći povrede od

sudara ili nepotrebne osobne greške. Bez dobre tehnike zaustavljanja igrači će kasniti u

akcijama koje slijede nakon zaustavljanja, odnosno imati će problema s ravnotežom pa će se

napadači teško osloboditi protivnika, odnosno obrambeni igrači neće brzo, pravovremeno,

reagirati na akcije napadača.Osnovni faktori za dobro zaustavljanje:

- neutraliziranje sile inercije,

- snižavanje, spuštanje, težišta tijela i

-trenje, koje treba biti što veće, a ovisno je od podloge i potplatama tenisica.

Zaustavljanje u igri se primjenjuje:

- u igri bez lopte

- kod vođenja, driblinga,

- kod hvatanja lopte u trčanju i kod šutiranja

Zaustavljanje može biti:.

a) dvotaktno, u dva koraka, dodira, iskorakom, izmjeničnim korakom

b) jednotaktno, sunožnim doskokom, paralelnim

Metodika; tehnički element demonstriramo normalno i dajemo jezgrovito obrazloženje.

Zatim to izvodimo ovisno o tehničkom elemetu sporije i u "dijelovima".

D v o t a k t n o zaustavljanje možemo izvoditi:

- Iskorakom, tako da se predposljednji korak produži, a težina tijela se premjesti unazad uz

istovremeno smanjenje visine. Noga se jače zgrči, što postupno usporava brzinu (prvi

takt).Zatim se drugom nogom iskorači naprijed i stopalo se postavi petom malo van (drugi

takt).Reakcija podloge preko prednje noge stvara silu suprotnu od smjera inercije, a položaj

stopala daje stabilnost. Ovo zaustavljanje se koristi kod malih brzina.

- Izmjeničnim korakom izvodi se tako da se nogom koja je zadnja dotakla podlogu izvrši

odraz, zatim slijedi nizak let i doskok na drugu nogu, koja se jako zgrči radi spuštanja težišta

tijela (prvi takt), nakon čega slijedi brz odlučan korak naprijed odskočnom nogom,

uzistovremeno premještanje težine tijela nazad (drugi takt). Ovaj način se koristi prilikom

naglog zaustavljanja kod hvatanja lopte u trku ili zaustavljanja u driblingu, uglavnom kod

većih brzina. U slučaju gubljenja ravnoteže kod zaustavljanja sa dva dodira pomažemo si

takoda nogom koja je naprijed učinimo nekoliko sitnih dodira ("klizajućih koraka") naprijed,

6

dok se peta "zadnje" noge podiže, noga se sasvim ispruži, ali stojna noga mora ostati na mjestu.

J e d n o t a k t n o-sunožno paralelno zaustavljanje je tehnički najefikasnije superiorno, ali

mehanički nešto teže. Izvodi se odrazom pri posljednjem koraku trčanja, zatimse poslije

niskog leta doskoči sunožno u paralelni (ili mali – lagani dijagonalni) stav. Za vrijeme leta

gornji dio tijela se brzo prebaci unazad, a noge naprijed uz snižavanje točketežišta tijela.

Prilikom doskoka igrač zauzima stav kao da sjedi naslonjen na stolici.Ravnotežu

uspostavljamo premještanjem trupa, naprijed- nazad.

1.4.OSNOVNE TEHNIKE U IGRI BEZ LOPTE-DEMARKIRANJA

Osnovne tehnike koje se koriste u igri bez lopte baziraju se na pomenutim linijama kretanja

i na zahtjevu za promjenom ritma i tempa kretanja a to su:

a) iskorači i utrči – Iskorak predstavlja fintu kretanja a obično se izvodi ka lopti ili košu jer

tako provocira reakciju i pomjeranje odbrambenog igrača. Igrač može da iskorači iz mjesta ili

da to učini poslije nekog kretanja gdje iskorak, ustvari, predstavlja trenutno zaustavljanje.

Poslije iskoraka napadač može da krene u novi pravac fintirajućom (iskoračnom) nogom koja

je dalja od odbrambenog igrača i u tom slučaju napadač prilikom iskoraka zadržava veći dio

težine (2/3) na drugoj nozi dok na iskoračnu nogu prebacuje (1/3). Tako je napadač u stanju

da brzo krene u novi pravac. Ova tehnika se najčešće koristi u kretnjama ka košu i lopti i više

je koriste vanjski igrači.

b) okreni se i utrči - kod ovog krtanja se pravac mjenja nakon leđnog okreta.Napadač se

kreće ka odbrambenom igraču ili iz mjesta pravi iskorak pravo ka njemu, na trenutak se

zaustavlja, i nakon toga izvodi brzi leđni okret i ide u novi pravac (najčešće utrčava u reket).

7

Ovu tehniku najčešće koriste unutrašnji igrači (centri) jer im omogućava da na malom

prostoru obiđu igrača a ovom kretanju pogoduje i kontakt igra koja je prisutna kod

unutrašnjih igrača.

c) igrač tijelom i istrči - predstavlja kretanje sa promjenom smjera na istom pravcu.

Napadač ide pravo na odbrambenog igrača, iskoračuje prema njemu i ostvaruje kontakt

grudima. On tako potiskuje odbrambenog igrača ka košu. Nakon kontakta napadač brzo

istrčava od igrača (od koša) na spoljnu poziciju spreman da primi loptu. Kod kontakta sa

odbrambenim igračem napadač mora da drži ruke u uzručenju da ne bi napravio ličnu

grešku.Ova tehnika se najčešće koristi u kretanjima ka košu i lopti i više je koriste vanjski

igrači.

d) “V” i “L” kretanja (D3) – “V” kretanje započinje sa spoljne pozicije, kretanjem sa 2-3

koraka ka donjem dijelu reketa. Potom se napadač na trenutak zaustavlja na nogu koja je

bliža odbrambenom igraču i brzo se sa nje odbacuje i istrčava pod oštrim uglom u odnosu na

prethodni pravac kretanja, tako da linije kretanja imaju oblik slova “V”. Slično se izvodi i

“L” kretanje s tim što je ugao istrčavanja približno 90 stepeni. Ova tehnika se najčešće koristi

u kretanjima ka košu i lopti i više je koriste spoljni igrači.

e) utrči iza leđa (D4) – Jedan je od osnovnih i veoma važnih načina igre bez lopte, posebno

danas kada odbrane igraju sa velikim pritiskom na prva dodavanja. Započinje iskorakom ka

lopti (ka spoljnoj poziciji) što provocira pomjeranje odbrambenog igrača ispred napadača.

Nakon toga napadač eksplozivno kreće ka kšu odbacujući se sa iskoračene noge prije nego

što odbrambeni igrač popravi poziciju. Kod utrčavanja napadač istura ruku koja je bliža košu

i dalja od odbrane.Najčešće je koriste spoljni igrači.

8

Osnovno pravilo u igri bez lopte je – svakodnevno vježbanje. Obzirom da je veoma važan rad

nogu, tehnike se mogu vježbati čak i bez koša ili sale, kroz različite igre što je jako važno sa

najmlađima. U početku bi trebalo izabrati jednu tehniku kretanja za prijem lopte na spoljnoj

poziciji, jednu na unutrašnjim pozicijama i obavezno tehniku utrčavanja iza leđa. Posebno je

važno naviknuti igrače da napadaju iza leđa odbrambenog igrača. Igrač je efikasniji ako

raspolaže sa većim brojem tehnika u igri bez lopte. Veoma je važno da se u početku vježba

pravilno i precizno. Posebnu pažnju treba obratiti na: položaj stopala prilikom zaustavljanja,

raspored težine tijela, amplitudu pokreta, položaj i rad ruku, položaj glave i promjenu ritma

kretanja. Tehnike kretanja najprije učimo bez smetnji uz pomoć markera kao što su stalci,

čunjevi, stolice itd. Ubrzo se uvodi i dirigovana odbrana da bi što više vježbali u situacionim

uslovima.

1.5.TEHNIKA POSTAVLJANJA BLOKADA KAO IGRA BEZ LOPTE

Blokada je u suštini tehničko-taktički element grupne taktike, jer podrazumjeva učešće

bar dva napadača. Uspješnost saradnje dva igrača nekom blokadom zavisi od oba igrača.

Uslov za uspješnu saradnju blokadom je njena tehnička korektna izvedenost od pojedinca

koji je postavlja. Napadač koji daje blokadu u taktičkom smislu mora, prije nego što krene u

nju, da fintom kretnje odvuče pažnju od svoje namjere. Dolazak i postavljanje blokade treba

da bude iznenadno (za odbranu) i energično. Igrač se nakon kretanja zaustavlja u stav nešto

širi i niži od osnovnog. Ruke moraju da budu (laktovi) u širini ramenog pojasa postavljene na

grudi radi zaštite. Težina je nešto više prebačena na prednje dijelove stopala što daje čvrstinu

9

blokadi. Blokada se postavlja na mogući put kretanja protivnika i igrač koji je postavlja ne

smije se kretati. Igrač koji je postavio blokadu mora de se deblokira i učestvuje u

akciji.Otvaranje poslije blokade igrač izvodi prednjim ili zadnjim pivotom. Otvaranje znači

da igrač ima loptu u vidnom polju i da je spreman da je primi ili da ide na skok u napadu.

Svaki igrač mora naučiti da postavlja blokade i da se otvara iz njih. Osnovno je da igrači

steknu hrabrost da postavljaju čvrste s obzirom na jake sudare koji su mogući kod saradnje

blokadama. Drugo, igrači treba da steknu naviku da se uvijek po postavljanju blokade

otvaraju za prijem lopte.Postavljanje blokade i otvaranje se prvo vježba bez odbrane uz

markere, ali se vrlo brzo prelazi na rad sa dirigovanom, odnosno situacionom odbranom. To

se sprovodi kroz situacionu igru 2:2 pa sve do 5:5.

10

1.6.TEHNIKA SKOKA KAO KRETANJE BEZ LOPTE

U košarci su sve vrste kretanja isprepletene skokovima, koji se izvode radi dolaženja u

posjed lopte, zatim u cilju dodavanja, odbijanja, blokiranja šuta i šuta na koš. Košarkaška igra

započinje skokom. Ekipa koja bolje i više skače ima izvjesnu prednost u postizanju krajnjeg

rezultata.Skokovi se primjenjuju kako u odbrani tako i u napadu.Da bi igrač pri skakanju bio

uspješan, moraju se poštivati neki momenti kao : pravovremenost, brzina, max. visina ili

daljina, kao i sposobnost zauzimanja najpovoljnije pozicije u odnosu na loptu i

protivnika.Procjena pravca i parabole leta lopte(pravovremenost) uz primjerenu brzinu daju

max. visinu ili duljinu.Svaki skok u napadu daje timu mogućnost dodatnog napada-

poentiranja. Drugi napad, kako se u praksi naziva napad poslije skoka , ima veliki procenat

efikasnosti, pogotovo ako je šut izveden odmah poslije skoka. Često se iz tih pozicija postižu

tri poena (dodatno slobodno bacanje). Osim toga skok u napadu predstavlja i prevenciju

kontranapada. Na uspješnost skoka u napadu utiče nekoliko faktora:

- Emocionalni faktor koji pretpostavlja postojanje želje i hrabrosti da se ide na skok u

napadu.

- Mentalni faktor koji podrazumijeva predviđanje odbijanja promašene lopte i poznavanje

sposobnosti direktnog protivnika.Većina lopti se odbija 2-3m od koša.

- Fizička svojstva kao što su: agilnost, skočnost, izdržljivost u skoku, snaga, tjelesna visina

itd.

Tehnika i individualna taktika skoka u napadu, podrazumijeva:

-Pregled igre. Igrač mora da ima dobar pregled. Perifernim vidom mora da vidi i loptu i

protivnika.

-Ravnoteža. Neophodna je u kontakt-igrii borbi za pozicijuIgrač bi trebalo da stoji u širini

ramena ili šire sa savijenim koljenima, ispravljenim trupom, podignutom glavom prema košu

i rukama iznad ramenog pojasa.

-Pozicija u odnosu na protivnika. Igrač bi trebalo da predvidi kretanje protivnika i da se

postavi ispred njega, bliže košu.

-Pravovremenost skoka. Igrač bi trebalo da skoči tako da uhvati loptu u najvišoj tački

(pravovremen skok, niti prije niti kasnije).

-Hvatanje lopte. Mora da bude sa dvije ruke.

-Doskočiti u ravnotežni položaj. Doskok uz amortizaciju i stabilan.

11

-Ključ uspjeha skoka u napadu je kretanje. Napadač brzim i agresivnim kretnjama, i fintama

izbjegava da bude zagrađen od odbrambenog igrača.

Ukoliko je odbrana zagradila napadača, on ne smije ostati u mjestu, nego treba da pokuša da

dođe u poziciju za skok. Napadač može da koristi jedno od osnovna četiri kretanja ili da ih

kombinuje:

a)Napadač ide direktno na odbrambenog igrača i onda iznenadno ukrštenim korakom uskače

ispred njega prema košu i dolazi u poziciju za skok.

12

b) Napadač pravi fintirajuću kretnju direktnim iskorakom prema košu što odbrambenog

igrača navodi da zatvori taj prostor leđnim okretom. Čim odbrambeni igrač započne

okretanje, napadač se odbaci sa noge kojom je iskoračio i uskače u prostor blizu koša odakle

može da skoči.

13

c) Napadač kreće nogom koja je bliža košu direktno ka odbrambenom igraču koji ga

zagrađuje, naslanja se podlakticama na leđa protivnika i pravi brzi leđni okret oko noge

kojom je iskoračio i na taj način obilazi protivnika i dolazi u poziciju za skok.

14

d) Napadač koji je zagrađen iskoračuje kratko unazad, napušta kontakt sa protivnikom koji ga gura

dalje od koša. Protivnik gubi oslonac i ravnotežu što napadaču omogućuje da dođe u poziciju za skok.

Skok u napadu može da se izvede sa dvije ili sa jedne noge. Sa unutrašnjih pozicija obično se skače sa

dvije noge, dok igrači koji uskaču sa spoljnih pozicija skaču sa jedne noge.

Nakon uhvaćene lopte napadač može da:

- Odmah šutira iz skoka prije nego doskoči na tlo (odbojka šut).

- Šutira poslije doskoka, obično snažnim polaganjem lopte, ili bočnim polaganjem.

- Šutira poslije finte šuta.

- Iznese loptu van reketa za organizaciju novog pozicionog napada.

U košarci sa aspekta motoričke strukture postoje dvije vrste skokova:

1)skokovi iz mjesta

a)sunožni skok-odskok se izvodi iz počučnja u kojem se igrač već nalazi(osnovni košarkaški stav)ili ga

zauzima brzim zgrčenjem nogu u koljenima,istovremenim zaručenjem(pripremna faza).Nakon toga

slijedi odskok kao rezultat brzog i snažnog opružanja nogu i zamah ruku pored tijela,naprijed-

gore.Najčešće se koristi prilikom borbe za loptu pod košem,kod sudačkog podbacivanja i skok-šuta.

15

b)skok iskorakom-izvodi se tako da igrač iskorači jednom nogom(naprijed ili u stranu) i odskok

započinje nogom koja je ostala u mjestu,zatim se uključuje i druga noga koja daje veći dio

impulsa.Istovremeno s naglim opuštanjem nogu povezuje se i zamah obje ili jedne ruke.Najčešće se

koristi prilikom korigiranja položaja skakača u odnosu na loptu i protivnika,kod blokiranja skok-

šuta,nakon promašenog slobodnog bacanja.

2)skokovi iz zaleta-ovi skokovi se najčešće izvode jednonožnim odrazom,ali koristi i sunožan

odskok.Odskok jednim nogom primjenjuje se pri hvatanju i dodavanju lopte kao i kod šutiranja iz

trka.Skokovi sunožnim odskokom poslije trka primjenjuju se najčešće kod skok šuta nakon driblinga

ili hvatanja lopte u trku.

16

2.ZAKLJUČAK

Općenito, uspjeh u kretanju, pa prema tome i u igri, u mnogome zavisi od sposobnosti

održavanja ravnoteže. Igrač koji lako gubi ravnotežu ne može uspješno obavljati svoje

zadatke. Košarka zahvaljujući izuzetnoj dinamici i eksplozivnosti obiluje brzim, iznenadnim

kretanjima (start, mijenjanja pravca, zaustavljanje) i ona iziskuje dobar osjećaj

ravnoteže.Zbog toga potrebno je vježbama hodanja, trčanja, skokova, poskoka, okreta, naglih

promjena ritma i pravca, kretanja na smanjenoj površini oslonca, usavršavati ravnotežu, tj.

igrač treba biti sposoban da iz određenog položaja, stava, u bilo kojem trenutku može krenuti

različitom brzinom u bilo kojem novom pravcu.

17

3.LITERATURA

Karalejić M.(2001).Osnove košarke;Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja;Beograd

Mikić B.;Ahmetović D.;Bašinac I.(2005).Bazični i specifični trening kondicije

košarkaša;Univerzitet u Tuzli

Trunić N.(2007).Trening mladih košarkaša različitih uzrasnih kategorija;Visoka škola

za sport.Beograd

18