Seminar Ski Rad- Sociologija

8/2/2019 Seminar Ski Rad- Sociologija

1/21

STAV DRUTVA PREMA OSOBAMA SAPOSEBNIM POTREBAMA

SEMINARSKI RAD


2/21

STAV DRUTVA PREMA OSOBAMA SAPOSEBNIM POTREBAMA

SEMINARSKI RAD

Predmet: SociologijaProgram: Gimnazija- drutveno izborno podruje


3/21

1. SADRAJ

1. Sadraj............................................................................................ 1.2. Predgovor........................................................................................2.

3. Uvod................................................................................................3.4. Razrada teme...................................................................................4.4.1. Drutveno (ne) prihvaanje osoba sa posebnim potrebama-historijski pogled..................................................................................4.4.2. Vrijeme obespravljenosti i ignoriranja..........................................5.4.2.1. Antiko doba..............................................................................5.

4.2.2. Srednji vijek................................................................................5. 4.2.3. Humanizam i renesansa...............................................................5. 4.3. Novi odnosi....................................................................................5. 4.3.1. Poeci obrazovanja i invalidskog osiguranja..............................5. 4.4. Zakon u EU....................................................................................6. 4.5. Disleksija.......................................................................................7. 5. Zakljuak........................................................................................11. 6. Literatura........................................................................................12. 7. Prilozi.............................................................................................13.

1


4/21

2. PREDGOVOR

Broj osoba sa posebnim potrebama premauje 6,5 miliona, a njih 1,7 miliona ih je salakim tjelesnim smetnjama. Ovu temu sam odabrala zbog toga to smatram da je jedanod najveih pokazatelja razvijenog civilizaronog drutva briga za osobe sa posebnim

potrebama. U svijetu u kojem je ideal imati, a ne i biti, sudjelovati, ali i pobijediti, ivjeti iuivati, osobe sa posebnim potrebama teko se uspijevaju izboriti.Zahvaljujui porastu svijesti da su osobe sa posebnim poterbama osobe, urazvijenijim drutvima se poelo vie initi za njih i pruati im uvjete zaravnopravno sudjelovanje udrutvenim zbivanjima. Ponekad taj posao nalii Sizifovom1,ali se upravo u posljednja dva stoljea, malim koracima i velikim naporima, otvorio putintegracije i prihvaanja ovih osoba u drutvu.

__________________1 Sizif-poznat po personifikaciji uzludnog posla, bio je osuen da gura veliku kamenu gromadudo vrha brda ali se ona svaki put vraala na poetak

2


5/21

3. UVOD

Osoba sa invaliditetom je osoba sa svim pravima, dovedena u situaciju koja je onesposobljavaza funkcionisanje, usljed prostornih, ekonomskih i socijalnih barijera koje ta osoba ne moe

savladati na nain kao i ostali graani.

Te barijere se esto uveavaju optim stavovima koji stavljaju osobu sa invaliditetom namargine drutva. Dunost je drutvene zajednice da ukloni, umanji ili nadomjesti te barijere, ucilju osposobljavanja svakog pojedinca da uiva pravo punog graanstva, potujui pri tom

prava i dunosti svakog njenog lana.

Osobe sa invaliditetom ine 10% svjetske populacije, odnosno oko 600 miliona ljudi, vie odpolovine su ene. Uzroci nastanka invaliditeta (nasljeeni, uroeni i steeni) kod neke osobemogu biti razliiti razne vrste nezgoda, ratovi, neuhranjenost, bolest, starost itd.

Razlikujemo sljedee vrste invaliditeta: fiziki (osobe korisnici/ce kolica, osobe koje se oteano kreu), senzorni (osobe oteenog sluha, osobe oteenog vida) i sa tekoama u uenju (osobe ometene u mentalnom razvoju, osobe sa autizmom).

Ma koliko razliite bile vrste invaliditeta, zajedniko svim osobama sa invaliditetom je da suljudska bia i da imaju iste potrebe kao i svi drugi graani i graanke (za hranom, sigurnou,emotivnim vezama, obrazovanjem, kulturom, itd.). Naini i potencijali zadovoljavanja tih

potreba zavisi iskljuivo od spremnosti drutva da podjednako tretira sve svoje graane igraanke i prui jednake mogunosti za sve.

3


6/21

4. RAZRADA TEME

U Deklaraciji o pravima osoba s invaliditetom, u rezoluciji 3447 Ujedinjenih naroda, od9.12.1975., stoji definicija: Osobe s invaliditetom su sve one osobe koje sebi zbog uroenogili zadobivenog oteenja nisu u stanju osigurati vlastitom snagom ili baremDjeliminom snagom odgovarajui poloaj na poslu, u zvanju i udrutvu.Govorei openito, to su osobe kojima se je zbog bolesti, nesree ili loihivotnih uvjeta njihov ivot tako izmjenio da nisu vie sposobne ukljuiti se u sveoblike svakidanjeg ivota.U uem smislu rijei, tu ubrajamo osobe s genetikim manama koje neDoputaju normalan razvoj i djelovanje tjelesnih funkcija ili mentalnihsposobnosti, i sve osobe kod kojih se opisani nedostaci pojavljuju u kasnijem

ivotu zbog razliitih bolesti ili nesrea.Svjetska zdravstvena organizacija izdala je 1980. godine Meunarodnuklasifikaciju oteenja, invaliditeta i hendikepa. Ovaj prirunik, koji je prihvatiloi Vijee Europe, omouava standardizaciju u utvrivanju problema i voenjudokumentacije razliitih skupinastrunajka pridonosi unapreenju jedinstva uopim pojmovima i terminologiji:

1.Bolest ili poremeajpredstavlja promjene u strukturi i funkcijiorganizma; patoloke promjene se mogu, ali i ne moraju oitovati2. Oteenje oznaava svaki gubitak ili nepravilnostPsihike, fizioloke ili anatomske strukture i funkcije; pokazuje se narazini organa.3.Invaliditetse uzima kao bilo kakvo ogranienje ilismanjenje sposobnosti izvoenja neke aktivnosti na nain normalan zaljudskobie; odraava poremeaje na razini osobe.4.Hendikep oznaava potekoe pojedinaca koje proizlazeiz nekog oteenje ili invaliditeta, koji ograniavaju ili sprjeavaju da seostvari funkcija koja je za tog pojedinca normalna; odraava se narazini drutvenih odnosa.

4.1. Drutveno (ne)prihvaanej osoba s posebnim potrebama historijski pregledDiskriminacija temeljena na pripadnosti vjeri, naciji, narodu,etnikojskupini, rasi, socijalnom statusu, politikom uvjerenju, materijalnom stanju,spolu, dobi ili nekim tjelesnim, intelektualnim ilipsihikim smetnajma , oduvijek je

prisutna u ljudskomdrutvu. Istina, neke se zajednice - ovisno o razini drutvene, privredne,obrazovne, kulturne, moralne i politie razvijenosti i vremena ukojemu se nalaze razliito odnose prema skupinama osoba razliitih od veine.Osobe s posebnim potrebama bile su vjekovima diskriminirana socijalna skupinana temelju tjelesnih, psihikih ili mentalnih stanja.

4


7/21

Dug je i trnovit put u kojemu su osobe sa posebnim potrebama prele civilizacijski razvojodnosa, od potpune obezvrijeenosti i obespravljenosti, prekostava ignoriranja, tolerancije, karitativnog milosra, posebnosti i integracije do

punogdrutvenog uvaavanja . Takve su osobe stavljane na marginu svih zbivanja,pri emu su najee bile upodreenom politikom , pravnom, socijalnom i

privrednom poloaju. Tek se unazad dvjesto godina neto zbilo u ljudskimodnosima prema osobama s posebnim potrebama, a u smislu stvarne i ope civiliziranejednakosti, takvo neto dogodilo se u tri posljednja desetljea 20. stoljea.

4.2.Vrijeme obespravljenosti i ignoriranja4.2.1.Antiko dobaAntiko doba obiljeeno je netolerancijom i svirepim odnosom premaosobama s invaliditetom. Djecu s invaliditetom smatrali su nekorisnom, a odrasleosobe nastradale na radu nisu imale nikakva prava. Ako bi preivjeli, bili su

preputeni sami sebi. U vojniki nastrojenoj dravi Sparti, djecu s invaliditetom

ostavljali su u umama ili na pustim mjestima, a odrasle osobe su smatralinekorisnim biima. Iznimka su bili ratni invalidi, koji su uivali sva graanska i

privilegovana prava. Nita bolje nije bilo niti u demokratskoj Ateni. Cijenjenifilozofi Platon i Aristotel, unato svom uenju o pravednosti, ne naputaju idejurobovlasnikih odnosa. Aristotel smatra postojanje ropstva i nejednakosti

prirodnim.Slian odnos prema osobama s invaliditetom imala je i rimskadrava. Rimski zakon je takvim osobama uskraivao mnoga prava.

4.2.2. Srednji vijekOvo je razdoblje obiljeeno progonima i tjelesnim kanajvanjima vjerskihneistomiljenika i prekritelja lokalnih zakona ponaanja, a osobe s duevnimsmetnjama, s mentalnim potekoama i gluhonijeme esto su okivali lancima i narazliite naine tjelesno muili, kako bi iz njih istjerali demona. Srednji vijek,ipak daje i traak nade u drukije odnose. Dobrotvori (milosrdni bogatai), i

pojedini crkveni redovi osnivaju prva utoita za siromane, bolesne i osobe s invaliditetom.

4.2.3. Humanizam i renesansaU doba humanizma i renesanse javlja se slobodniji svjetovni odnos premaovjeku i njegovoj individualnosti. Osobe s invaliditetom postaju brigom bogatih

pojedinaca, a kasnije i zajednice.

4.3. Novi odnosi

4.3.1. Poeci obrazovanja i invalidskog osiguranjaStvaranjem graanskog drutva , razvijaju se opa graanska prava, a takoer i drugaiji pogledna osobe s invaliditetom. Otvaraju se prve kole za slijepe igluhe osobe u Parizu: 1776. za gluhe, a 1785. godine za slijepe; zavodi za smjetajgluhonijemih u Leipzigu 1788. i Beu 1799. godine.Prva kola za mentalnoretardirane, takoer je otvorena u Parizu 1837. godine. irom Europe i Sjedinjenih AmerikihDrava do kraja 19. stoljea otvoreno je vei broj kola i domova za smjetaj takve djece.Djeca su osposobljavana u pismenosti, socijalnim navikama i ponaanju , te za radu poljoprivredi i industriji za manje sloene poslove.

5


8/21

4.4. Zakonski okviri koji omoguavaju osobama s posebnim potrebama laku integracijuu drutvo

Europska Unija eli ravnopravnost i integraciju osoba s posebnim potrebama u drutveni ivotkao to je to omogueno drugima, eli stvaranje temelja jednakosti i pruanje jednake anse

svim lanovima zajednice u svakom pogledu. Dogovori su postignuti i prihvaeni a nazemljama lanicama je da ih provedu u stvarnost.

Europska Unija

U Europskoj Uniji ivi vrlo visoki broj osoba s posebnim potrebama, dakle osoba koje sukonfrontirane s odreenim ogranienjima i nedostacima.

U zakonima Europske Unije temeljna se prava ovih ljudi zahtijevaju i promiu: tako lanak 21ovog Zakona zabranjuje bilo kakvu diskriminaciju a prema lanku 26-tom osobe s posebnim

potrebama i/ili razvojnim nedostacima imaju pravo na socijalnu i profesionalnu integraciju kao i

na samostalno sudjelovanje u svakodnevnom ivotu. 2003 godine Europska Unija u svomZakljuku promie i potie zapoljavanje i socijalnu integraciju osoba s posebnim potrebamakoje bi sve zemlje lanice Europske Unije trebale primijeniti u svojim Zakonima oravnopravnosti osobama s invaliditetom sa ostalih lanova zajednice i naravno provesti ih i ustvarnom ivotu.

Osim toga potrebno je omoguiti svim jednak pristup informacijskim tehnologijama, uklonitisve stvarne i druge prepreke i krenuti s realizacijom procesa ''ista prava za sve''.

Zakon o osobama s posebnim potrebama

2000-te godine Zakon o osobama s posebnim potrebama u nekim Zemljama Europske Unijedefinira sljedee''u sreditu politikih nastojanja ne stoji skrb i pomo nego samostalnosudjelovanje i ukljuivanje osoba s posebnim potrebama u drutveni ivot i uklanjanje preprekakoje im onemoguavaju izjednaavanje s ostalim lanovima zajednice''.

Koncept ovog Zakona predstavlja realizaciju prostora u kojima e se svi moi nesmetanokretati, do kojih e se moi isto tako nesmetano pristupiti i bez ikakvih ogranienja moikoristiti. U okvirima ovog koncepta nalaze se javne zgrade i ustanove, lokalni i meugradskitransport, prehrana i oblikovanje i izrada formulara za javnu uporabu.

Pojam mogunosti slobodnog i nesmetanog kretanja ne odnosi se samo na fizike zapreke kaoto su stube, stubita ili preuski ulazi i izlazi u prostorijama nego se misli i na mogunostvizualnog i taktilnog naina informiranja i orijentiranja osoba s posebnim potrebama.

Pojam slobodnog i nesmetanog kretanja definiran je kao ''sveobuhvatno samo po sebirazumljivo oblikovanje opeg ivotnog prostora''. Kad je o gradnji rije ne misli se samo naspecijalne i skupe graevinske izvedbe prostora nego prije svega na praktian i inteligentannain gradnje objekata koji je orijentiran na to jednostavniju upotrebu.Mnoge zemlje lanice Europske Unije obvezale su se uskladiti pristup i kretanje u javnim i

parlamentarnim zgradama i prostorima u okvirima o slobodnom i nesmetanom kretanju svihljudi. Na lokalnoj razini ove se odredbe provode jo i ire.

6


9/21

4.5.Disleksija

Poremeaj u uenju itanja uprkos normalnoj inteligenciji, dobrom vidu, sistematskoj obuci ipovoljnim edukativnim, psiholokim i socijalnim faktorima nije znak nieg IQ-a. Naprotiv,esto se radi o jako inteligentnim osobama koje imaju disleksiju.

Ako pokuate da proitate ovaj pasus iskusiete tekoe sa kojima se susreu osobe sa

disleksijom

TA JE DISLEKSIJA?

Disleksija se javlja u najranijem detinjstvu i obino se otkriva u ranom kolskom dobu, kadadijete poinje da savladava vjetine itanja i pisanja. Disleksina djeca su prosjene ilinatprosjene inteligencije, izrazito kreativna, s razvijenim posebnim, vizuelnim, stilommiljenja. Razlikuju se oblici i nivoi disleksije, a pravovremeno otkrivanje, podrka okoline i

prikladna terapija mogu da je ublae.Primarni problem kod ovog sindroma je to mnogi roditelji ne mogu da ga prepoznaju. Oni kojisu uli ili itali o disleksiji mogu ve kod djeteta u predkolskom dobu da primijete znakedisleksije, ali i tada ne mora obavezno da se radi o disleksiji.

U osnovi disleksije je perceptivni talenat koji moe da stvori probleme u itanju, pisanju,aritmetici, panji. Neke osobe sa disleksijom su iskoristile svoj talenat i postigle izuzetnerezultate u svojim oblastima intelektualnog rada kao to su: Leonardo da Vini, Albert Einstain,Walt Disney, Tomas Edison... Njihov mozak radi drugaije i uobiajene "kolske" metode -

dril, intenzivno uenje - ne pomau. Oni su pametni, inteligentni, kreativni, talentovani,briljantni mislioci u slikama, radoznali, njihov mozak radi u vie dimenzija... U koli suoptueni da se ne trude dovoljno, da su lijeni i nezainteresovani, jer njihovi uitelji i nastavnicine znaju ta je to disleksija, disgrafija, diskalkilija, poremeaj panje i hiperaktivnost.

Djeca s disleksijom pri itanju mijenjaju redoslijed slova ili slogova u rijei, zamjenjuju iliizostavljaju neka slova, mijenjaju, dodaju ili izostavljaju pojedine rijei.Disleksina djeca opisuju da im se pri itanju rijei okreu u razliitim smjerovima, da slovaigraju, da ne mogu da uhvate red, ili da se reenice stapaju.

7


10/21

Konfuzan zakonDanas jedini Zakon koji regulie prava osoba sa invaliditetom,Zakon o osnovama socijalnezatite, zatite civilnih rtava rata i zatite porodica sa djecom, meu osnovnim pravima lica sainvaliditetom sadri:- lina invalidnina,

- dodatak za njegu i pomo od strane drugog lica,- ortopedski dodatak- pomo u trokovima lijeenja i nabavci ortopedskih pomagala- osposobljavanje za rad (profesionalna rehabilitacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija)- prioritetno zapoljavanjePrema ovom zakonu, osobe sa invaliditetom su razvrstane u dvije grupe, sa 100% prva,odnosno 90% oteenja organizma druga grupa. Kako Zakon titi radno nesposobne osobe,zakonom data, zakonom su im i oduzeta dva od est navedenih osnovnih prava.

Meunarodni dan osoba sa invaliditetom 3.decembar (1992. godine zavretkom Dekade za osobe s invaliditetom 1982-1992,Generalna skuptina je proglasila 3. decembar Meunarodnimdanom osoba s invaliditetom rezolucija 47/73)

BANJA LUKA

INVALIDNOST MISLITE O TOME!*******************************Osobe sa invaliditetom se svakodnevno suoavaju sa socijalnim i

fizikim barijerama, kao to su predrasude u stavovima premainvalidnosti, nepristupanost objekata i druge arhitektonske

infrastrukture kao i nepristupanost informacija i orua zakomunikaciju.

Ove barijere esto kao rezultat imajunedostatak znanja ili svjesti o pitanjima

invalidnosti, to se moe prevaziijednostavnim aktivnostima. Osobe sa

invaliditetom mogu ravnopravno da uestvuju

u drutvu ako se uklone fizike i socijalnebarijere i prepreke u stavovima.

Bilo lino ili profesionalno kroz razne aktivnosti - VI TO MOETE!

Mrvica znanja, dvije kaiice svijesti o problemu iaka jednostavnihaktivnosti su sastojci veoma uspjenog stavao invalidskoj problematici.

ta moete da uinite kao obian gradjanin?U kontaktima obraajte panju na osobu a ne na njenu invalidnost


11/21

Prema osobama sa invaliditetom treba se ophoditi kao i prema

svim drugim osobama8

Oslobodite se predrasuda koje su u vezi sa fizikim izgledom

osobe sa invaliditetomIzbegavajte djetinjaste ili saaljive stavove prema osobama sa

invaliditetom

Osobe sa invaliditetom nisu hrabrije nego neke druge osobe

Prilikom razgovora obraajte se direktno osobi/ama sa invaliditetom, on/onatakodje mogu da imaju interesantne teme za razgovor

Prilikom razgovora sa osobom sa invaliditetom koja je u pratnji personalnogasistenta, obraajte se direktno toj osobi a ne asistentu

Obavezno pitajte osobu sa invaliditetom da li joj treba pomo, ne preputajte

se pretpostavkamaTakoe ne donosite zakljuke prema svojim pretpostavkama, dozvolite osobi

sa invaliditetom da izrazi svoje potrebe

Poloaj osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini

Jednako kako u nerazvijenim i zemljama u razvoju, i u razvijenim zemljama svijeta osobe sa

invaliditetom su jedna od najmarginaliziranijih kategorija stanovnika.U cilju eliminiranja svih oblika diskriminacije, odvajanja ili iskljuivanja ovih osoba, bilo da tovre institucije vlasti ili pojedinci koji nejednako tretiraju osobe, usvajaju se meunarodno-

pravni dokumenti za zatitu ljudskih prava. Svrha tih dokumenata je da sve osobe sinvaliditetom, bez obzira na spol i dob, kao pripadnici svojih zajednica mogu uivati ista prava iobaveze poput drugih graana. U svim drutvima u svijetu postoje prepreke koje sprjeavajuosobe s invaliditetom da se koriste svojim slobodama i pravima te im oteavaju punosudjelovanje u djelatnostima njihovih drutvenih zajednica. Drave su odgovorne za

poduzimanje odgovarajuih akcija za uklanjanje takvih prepreka.

Bosna i Hercegovina je kao drava-nasljednica bive SFRJ automatski postala lanicomugovora o ljudskim pravima ratificiranim od strane bive SFRJ.

U nizu meunarodno-pravnih akata univerzalnog karaktera o ljudskim pravima, Bosna iHercegovina je ratificirala glavne meunarodne ugovore ljudskih prava koji e se primjenjivatiu BiH i koji su navedeni u Aneksu I Ustava BiH. Osim brojnih meunarodno-pravnihdokumenta o ljudskim pravima univerzalnog znaaja, prihvaen je i veliki broj konvencija idrugih akata od regionalnog znaaja, u sklopu kojih treba naroito istai Evropsku socijalnu

povelju, potpisanu u maju 2004. godine, koja postavlja standarde ekonomskih i socijalnih prava.

Bitno je naglasiti da se prema izriitoj ustavnoj odredbi ( lan II.2. Ustava BiH) Evropska

konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda neposredno primjenjuje i, to jeneuobiajeno za pravni sistem, ima prioritet u primjeni u odnosu na ostale zakone BiH.


12/21

Kao potpisnica pomenutih meunarodnih akata, drava Bosna i Hercegovina preuzela jeobavezu da svima na svojoj teritoriji, bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, osigura

potivanje ljudskih prava. Meutim, izvjetaji (Preporuke UN tijela za ljudska prava po9

Izvjetajima BiH o primjeni Pakta o graanskim i politikim pravima, Izvjetaj o primjeniKonvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije ena, Izvjetaj prema Konvenciji o pravimadjeteta objavljeni od strane Ureda visokog komesara za ljudska prava u BiH u brouriKompilacija preporuka UN tijela za ljudska prava) koji daju pregled nivoa primjene i

potovanja obaveza i prava navedenih u tim aktima ukazuju na probleme u realizaciji potivanjaljudskih prava u BiH. To se posebno odnosi na osobe s invaliditetom, koje su estodiskriminirane, iskljuene iz drutva i, konsekventno, siromane.

Na alost, mnogi znaajni podaci za razliite oblasti nedostaju stoga to se u zemlji ne vodezvanine statistike i to ne samo u ovoj oblasti. Stoga je teko govoriti o broju osoba sinvaliditetom i demografskim, socijalnim, zdravstvenim i regionalnim pokazateljima. Ipak,

problemi nisu nepoznati, utoliko to postoje izvjetaji, odravaju se konferencije, okruglistolovi, javne tribine, gdje se nailazi na pouzdane pokazatelje stanja i poloaja osoba sinvaliditetom.

Na makro nivou, jedan od osnovnih problema proizlazi iz problematinosti institucionalnestruktue BiH. Iako je drava BiH nosilac obaveza proisteklih iz meunarodnih dokumenata,faktiki nosioci socijalne zatite su entiteti, kantoni i opine. Na dravnom nivou ne postoji nizakonodavstvo koje se odnosi na ovu skupinu, to podrazumijeva da na nivou BiH nijedefinisan minimum socijalnih prava u BiH i niti je zagarantiran minimum socijalnih davanja zakorisnike socijalne zatite, te nisu razvijene ni politika niti strategija za osobe s invaliditetomkoja bi definirala prioritete i aktere primjene.

Jedna od posljedica ovih komplikovanih institucionalnih rjeenja jeste da nivo socijalne zatitezavisi u potpunosti od ekonomskog bogatstva entiteta, kantona ili opine. Takoe suneujednaeni i opremljenost i kvalitet rada i pruanja usluga centara za socijalni rad na teritorijiBiH, to ima za posljedicu nedovoljno kvalitetnu i teritorijalno razliitu brigu o korisnicimausluga. Ovo podrazumijeva da su korisnici socijalne zatite, dakle i osobe s invaliditetom,diskriminirani prema regijama, to je suprotno meunarodnim standardima i obavezama BiH.


13/21

10

5. ZAKLJUAK

Nadam se da sam vam ovim seminarskim radom bar malo uspjela pribliiti neke odkljunih situacija u kojima se svakodnevno nalaze osobe sa posebnim potrebama.Veina dananjih roditelja kriju takvu djecu, ne znaju ni oni sami zbog ega, valjda zbogstida. Mislim da se takvih osoba ne bi trebalo stidjeti, ak naprotiv i oni mogu puno togauiniti za sebe, kao i za druge ali mi to ne vidimo. Neemo da vidimo. Ocjenjujmo osobepo njihovim sposobnostima i mogunostima, a ne po njihovom invaliditetu.

"Najvanije na Olimpijskim igrama nije pobijediti, nego sudjelovati, kao to najvanijastvar u ivotu nije trijumf, nego borba. Nije najvanije nadvladati, nego se dobro boriti."


14/21

11

6. LITERATURA

1. Z.uni.; Profesionalnom rehabilitacijom u 21. stoljee2. Zakon o osobama sa posebni potrebama EU3. Zakon o osobam sa posebnim potrebama u BiH4. Ronald D. Davis; Eldon M. Braun.; Dar disleksije, 2001.5. Thomas Sowell.; Einsteinov sindrom- inteligentna djeca koja kasno progovaraju,

2004.6. Robin Simons.; Dijete s posebnim potrebama- poticanje intelektualnog i

emocionalnog razvoja, 2003.7. asopis Re vie, decembar 4/07


15/21

12

7. PRILOZI

Primjer 1.

Broj centara za osobe sa invaliditetom na podruju BiH*


16/21

13

Primjer 2.

Pregled osoba s invaliditetom prijavljenih na evidenciju HZZ-a PS Krievci prema raziniobrazovanja (stanje na dan 15.11.2007.)

Primjer 3.

Pregled osoba s invaliditetom prijavljenih na evidenciju HZZ-a PS Krievci prema dobnimskupinama (stanje na dan 15.11.2007.)


17/21

14

Primjer 4.

04.07.2009.

ODRANE 5. SPORTSKE IGRE PARAPLEGIARA I OBOLJELIH ODDJEIJE PARALIZE ZENIKO DOBOJSKOGA KANTONA

5. Sportske igre paraplegiara i oboljelih od djeije paralize (PODP) ZDK su po planu odrane u subotu,04.07.2009. godine, na terenima atletskog stadiona Kamberovia polje Zenica. Ove sportske igre jeispred Sportskog saveza ZDK pozdravio predsjednik Kolar Bogdan, a sportske igre je otvorio gospodinHodi Amir iz Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta ZDK. Prisustvom su dali podrku:Belija Elvira (generalni sekretar SPODP FBiH), Babi Munir (Ministarstvo rada i socijalne politike ZDK) iFeti Tufik (SSRI opine Zenica).

Pokrovitelj sportskih igara je Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta ZDK kroz konkursomdodijeljena novana sredstva, a sponzor igara na bazi tendera, bio je BH Telecom, direkcija Zenica.

Medijski pokrovitelji su bili RTV Zenica i BM radio Zenica, koji su dan-dva prije igara dali kvalitetnemedijske najave, te dobre reportae sa igara u svojim programima. Sportske igre su popratili i IC TVKakanj (dopisnitvo Zenica) i sedminik Naa rije.

Uestvovale su sve etiri opinske organizacije PODP iz ZDK: Vare, Zavidovii, Doboj jug i Zenica, kojiokupljaju lanstvo iz 7 opina ZDK.

Takmienja su sudili atletske sudije i jedan FIDE ahovski sudija. albi na suenja i nepravilnosti tokomtakmienja nije bilo.

U okviru ovih sportskih igara, takmienja su obavljena u disciplinama: utrke u invalidskim kolicima na

100, 200 i 400 metara, te bacanje kugle, koplja i diska, po klasifikacijama takmiara. Obavljen je iahovski turnir, koji je imao dvojaku ulogu: turnir za prvenstvo Ze-do kantona i unutardrutvenotakmienje zenikog udruenja PODP. Takmiarska atmosfera je bila dobra. Nismo imali povredatakmiara. Imali smo i dobro vrijeme.


18/21

15

Primjer 5.

Ne zovi me posebnim

Primjer 7.Primjer 6.

Neke od svakodnevnih prepreka osoba sa posebnim potrebama
http://wiki.velv.hr/wiki/index.php/Slika:Prijetnja.jpghttp://uik.hr/images/uploads/Ne-zovi-me-posebnim.pdf


19/21

16

DA LI SAM JA MALOUMAN?Kada se, pre trideset godina, porodici Pineda rodio drugi sin, roditeljima su rekli da jedete teko hendikepirano i da, osim najosnovnijih stvari, nikada nita nee biti u stanju danaui. To isto dete ovih dana sprema odbranu diplomskog ispita na fakultetu zapsihopedagogiju Univerziteta u Malagi.panac Pablo Pineda jedini je Evropljanin s Daunovim sindromom koji je dogurao takodaleko - i doveo u sumnju neke naune predrasude o deci s naroitim potrebamaKada mi je bilo est-sedam godina profesor univerziteta Migel Garsija Melero pitao meje: "Zna li da ima Daunov sindrom?" Odgovorio sam potvrdno mada nisam imao pojmata je to. On je to primetio i poeo da mi objanjava o emu se radi. Kada je zavrio,uplaeno sam mu se obratio: "Profesore, da li sam ja to malouman?" Rekao mi je da

nisam. Onda sam ga pitao: "Hou li moi da nastavim da uim?" Rekao je: "Naravno!"im sam stigao kui, majci sam postavio pitanje: "Da li je istina da imam Daunovsindrom?" Tu je bio i moj brat Pedro, student medicine, koji je poeo da mi objanjavagenetiku i tako sam poneto shvatio. I postavio sam isto pitanje: "Mogu li da nastavim dauim?" I mama i brat odgovorili su istovremeno: "Razume se, zato da ne?" I bilo mi jelake.Nemam ja nikakav "poseban" Daunov sindrom. Ili ga ima ili ga nema, nije mogueimati ga manje ili vie. Ali, svi mi koji ga imamo, ba kao i oni koji ga nemaju, razliitesmo linosti, pa se, valjda, ne ponaamo isto. Nismo sazdani po istom kalupu. Mislim damedicinska literatura nije prema nama pravedna, opisuje nas kao jednu osobu i to mnogocrnje nego to stvarno jesmo.Kada sam poeo da itam sve to je o Daunovom sindromu napisano, pomislio sam da janisam takav, da sam, sigurno, poseban sluaj i da su drugi onakvi kako pie u knjigama.Naravno da nisam bio u pravu. Kao to rekoh, ili ga ima ili ga nema!Nisu me hteli u koliI bio sam besan to se mentalne sposobnosti osoba s Daunovim sindromom uvekprikazuju kao gore nego fizike. Objanjavaju kako smo retardirani, finije, s "posebnimpotrebama" i, to je najgore, da tome nema leka. Genetika je tako htela. Zato? Ne zna se!U medicinskom udbenicima i studijama meaju mentalno stanje s ludilom kao i nekadadavno kada se zaista nije pravila razlika izmeu oveka retardiranog i ludog. Etiketa"mentalno" uvek se povezuje s maloumnou. I danas.Poao sam u gimnaziju, niko u koli nije oekivao deaka s Daunovim sindromom i svetme je gledao pogledom: "ta ovaj trai tu?" I uinili su neto surovo i nezakonito:

pokuali su da nagovore profesore da izglasaju da nisam za gimnaziju, da me trebasmestiti tamo gde idu deca s Daunovim i ko zna kakvim jo sindromima. To, sreom, nijeuspelo.Uvek nie oceneSvoje kolske drugove, jo smo bili deca, osvajao sam planski i polako. Znao sam damoram, da bi me prihvatili, da se ukljuim u njihove prie, da se niim ne izdvajam. Nakraju smo postali drugovo. Na asovima sam bio aktivan, postavljao sam pitanja. Kodkue sam uio to sam vie mogao. Tako sam stekao poverenje profesora da je s mojimmozgo sve u redu.Nekako u to vreme privukao sam panju jer je bilo nezamislivo da neko s Daunovimsindromom pohaa gimnaziju i to uspeno. Od tada se sve pogoralo. Kada smo imaliesnaest godina, kolski drugovi poeli su da me gledaju s visine i prestali su da mi se

obraaju. Valjda su postali svesniji nae fizike razlike.ivot mi se pretvorio u pakao. Postao sam maloduan, na granici da odustanem i ispiem


20/21

se iz gimnazije. Nisam znao kako da tu svoju odluku saoptim roditeljima i zato samutao. Nisam hteo da zbog mene pate vie nego to je potrebno. Bili su to veoma tekidani. Osoba koja mi se tada najvie nala bila je kolski psiholog.Profesori su, kao na poetku, postali prema meni sumnjiavi, davali su mi nie ocenenego to sam zasluivao. Govorili su da neu nauiti, da ne znaju kako da mi objasne onoto mi nikada nee biti jasno. Na kraju treeg razreda gimnazije sve se, ponovo, vratilo nastaro.Mojoj majci, ona o tome pria i danas, najtee je bilo kada sam je, jo davno, pitao da lie moje lice uvek ostati ovakvo ili e se promeniti, pa da bude kao kod mojih drugova.Rekla mi je istinu, roditelji me nikada nisu lagali, da u uvek biti ovakav. I to sam odmahprihvatio. Bio sam mali.Kasnije sam shvatio da sve osobe s Daunovim sindromom imaju uzane oi, kao Mongoli,blaen izraz lica, nizak rast i punako telo. Veoma smo prepoznatljivi! Jednom me jejedna gospoa, ba na nekom predavanju o Daunovom sindromu, pitala imam li nameruda se podvrgnem estetskoj hirukoj operaciji koja bi mi promenila crte lica.Tada sam imao samo etrnaest godina, ali sam ve dovoljno znao i odgovorio sam jojnimalo utivo: "Zar vam se moje lice ne dopada? Za mene je ono ast!" Naravno da mi

nikada nije bilo ast, ali tako sam joj u ljutini rekao. Jedna od nevolja osoba s Daunovimsindromom jeste to je drutvo naviklo da ih smatra veitom decom.Velika nepravdaModa neki od nas i nesvesno biraju da nikada ne porastu kako ne bi morali da se suoesa svetom koji doivljavaju, s punim pravom, kao neprijateljski. Neke na to upuuju samiroditelji. To mi je razumljivo, ali nije moj sluaj. Veoma rano poeo sam da se grozimsaaljenja. Izlazio sam u svet da bihdokazao ko sam i za ta sam sposoban.Kada smo sa kolom poli na put u Italiju, imao sam petnaest godina, policija naaerodromu u Madridu uinila mi je veliku nepravdu. Odjednom su pronali dapetnaestogodinjak, pogotovo s Daunovim sindromom, ne sme da napusti zemlju bezizriitog roditeljskog odobrenja. Kao da su me profesori kidnapovali i silom poveli sasobom!

Moj profesor je objasnio da te iste veeri treba u Italiji da odrim predavanje, ali mu nisupoverovali i poeli su da se smeju kao ludi: Predavanje? U petnaestoj godini, pa jo sDaunovim sindromom? Kojeta! Profesor je morao da telefonira mojim roditeljima i tektada su me pustili. Bila je to jedna od prilika kada ovek postaje svestan koliko supredrasude duboko ukorenjene.Moji roditelji mnogo su doprineli ovome to sam uspeo da uradim sa svojim ivotom.Uvek su se prema meni ponaali u skladu s mojim godinama, a ne sa izgledom iDaunovim sindromom. Kod njih ni u emu nisam imao popusta. Smatrali su da treba dapostanem samostalan i samodovoljan i tako su me vaspitavali.U poetku, kada sam kao dosta mali nekud iao autobusom, roditelji su se, saznao sammnogo kasnije, veoma plaili, ali su strah zadravali za sebe i pratili me izdaleka, nikadaih nisam primetio. Onda su i s tim prestali. Bili su hrabri i, za moje dobro, nikada nisu

popustili. Za njih sam, ini mi se, bio sasvim obino dete i samo su se bojali kako edrugi da me prihvate.Uvek sam zaljubljenJa i ene. Oduvek sam gledao devojice i uvek sam zaljubljen. Imao sam mnogoplatonskih ljubavi. im vidim lepu devojku, zaljubim se. Voleo sam devojice jo ugimnaziji. Postojala je jedna zaista veoma lepa. Jedne veeri njen deko mi je, u ali iline, rekao: "Znai, dopada ti se ova mala..."Bilo mi je uasno i u suzama sam se okrenuo i poao kui. Devojica je pola za mnomgovorei: "Pablo, mi smo dobri drugovi, treba to i da ostanemo!" To je bilo neto najgoreto je mogla da mi kae. Samo, ona to nije znala. Ja sam bio svestan toga da e miDaunov sindrom obeleiti ivot, da devojke nikada nee moi da se zaljube u mene.Uprkos tome, bunim se na tu pomisao. Moja devojka e, znam, morati da bude sasvimposebna.Mogao sam uveliko da ivim sam, ali na studijama nisam zaraivao, a skupoa je velika,


21/21

pa sam ostao kod roditelja. Proitao sam jedan univerzitetski izvetaj u kome pie davelika veina studenata stanuje kod roditelja zbog trokova ivota. U tome nisamizuzetak.Oseam se kao i svi drugi studenti, bar jo malo dok ne odbranim diplomski rad. Ve sampoeo da radim, i to u drutvenoj slubi optine Malaga. Posveen sam osobama sainvaliditetom. Deca s posebnim potrebama i njihovi roditelji dolaze kod mene narazgovor, da ih uputim ta da rade. Eto, pomaem drugima, takav sam fakultet izabrao.

Pablo Pineda

Documents

Seminar Ski Rad- Sociologija