42
UNIVERZITET U NIŠU PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU Dragan Vulić Uticaj pastrmskog ribnjaka u selu Pasjač kod Pirota na sastav zajednice makrozoobentosa i fiziko-hemijske karakteristike vode MASTER RAD Niš, 2019.

sastav zajednice makrozoobentosa i fiziko-hemijske ...organske kiseline takođe mogu biti važne. Dok su izvorina karbonatnoj podlozi dobro puferirani i imaju prilično stabilan pH,

  • Upload
    others

  • View
    6

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

UNIVERZITET U NIŠU

PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET

DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU

Dragan Vulić

Uticaj pastrmskog ribnjaka u selu Pasjač kod Pirota na

sastav zajednice makrozoobentosa i fiziko-hemijske

karakteristike vode

MASTER RAD

Niš, 2019.

UNIVERZITET U NIŠU

PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET

DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU

Uticaj pastrmskog ribnjaka u selu Pasjač kod Pirota na sastav

zajednice makrozoobentosa i fiziko-hemijske karakteristike

vode

MASTER RAD

Kandidat:

Dragan Vulić, 258

Mentor:

Dr Milica Stojković Piperac

Niš, 2019.

UNIVERSITY OF NIŠ

FACULTY OF SCIENCE AND MATHEMATICS

DEPARTMENT OF BIOLOGY AND ECOLOGY

The influence of a trout fish farm in the village of Pasjač near

Pirot on the composition of the macrozoobenthos community

and the physico-chemical characteristics of water

MASTER THESIS

Candidate:

Dragan Vulić, 258

Mentor:

Dr Milica Stojković Piperac

Niš, 2019.

Biografija kandidata

Dragan Vulić, rođen je 20.11.1992. godine u Prokuplju. Osnovnu školu ”Stojan

Novaković” u Gornjoj Draguši završava 2007. godine, nakon toga upisuje Gimnaziju u

Blacu (opšti smer). Prirodno-matematički fakultet u Nišu upisuje 2011. godine na

Departmanu za biologiju i ekologiju. Osnovne akademske studije završava 2016. godine i

iste godine upisuje Master akademske studije, smer Ekologija i zaštita prirode, na istom

fakultetu.

Zahvalnica

Neizmernu zahvalnost dugujem svojoj mentorki Dr Milici Stojković

Piperac na ukazanom poverenju prilikom odabira master teme, pruženoj

pomoći u obradi rezultata istraživanja kao i na nesebičnoj pomoći i korisnim

savetima tokom pisanja ovog rada.

Mojoj porodici dugujem najveću zahvalnost za neizmernu pomoć i

bezrezervnu podršku, a najviše za svu ljubav koju mi pružaju.

Sažetak

Pastrmski ribnjaci vrše direktan uticaj na brdsko-planinske reke preko polutanata

koje direktno oslobađaju u njih.

U ovom radu ispitivane su promene zajednice makrozoobentosa, kao grupe koja se

od svih vodenih organizama najčešće koristi u biomonitoringu tekućih vodenih ekosistema.

Kako bi se analizirao uticaj pastrmskih ribnjaka na organizme makrozoobentosa,

obavljeno je istraživanje kvalitativnog i kvantitativnog sastava zajednice pre i posle uliva

otpadnih voda iz ribnjaka. Takođe, poređene su i vrednosti fiziko-hemijskih karakteristika

vode na kontrolnim i test lokalitetima.

Rezultati ovog rada pokazuju da pastrmski ribnjaci locirani uz gornje tokove i

izvorišnu zonu reka predstavljaju potencijalnu opasnost za remećenje prirodnih staništa ove

grupe vodenih životinja.

Ključne reči: pastrmski ribnjaci, planinski izvor, zajednica makrozoobentosa, kvalitativni i

kvantitativni sastav, fiziko-hemijske karakteristike vode.

Abstract

Trout fish farms directly impact mountain rivers through the pollutants that release

directly into them.

This study examines changes in the macrozoobenthos community, as the most

commonly used group in biomonitoring of aquatic ecosystems.

In order to analyze the impact of trout fish farm on macrozoobenthos, a qualitative

and quantitative composition of the community before and after fish farm effluent input.

Also, the values of physico-chemical characteristics of water at control and test sites were

compared.

The results of this study indicate that trout fish farms located at upstream river

sections and river source present a potential threat to the natural habitats of this group of

aquatic animals.

Keywords: trout fish farms, mountain spring, macrozoobenthos community, qualitative and

quantitative composition, physico-chemical characteristics of water.

Sadržaj

1. Uvod _______________________________________________________________ 1

1.1 Izvori ________________________________________________________________ 2

1.1.1 Zajednica akvatičnih makroinvertebrata izvorišne zone ____________________________3

1.1.2 Fizičke i hemijske karakteristike izvorišne zone ___________________________________4

1.2 Pastrmski ribnjaci i njihov uticaj na izvore i gornje tokove reka _______________ 6

1.3 Akvatične makroinvertebrate kao bioindikatori _____________________________ 8

1.4 Cilj istraživanja _______________________________________________________ 9

2 Materijal i metode ____________________________________________________ 10

2.1 Oblast istraživanja ____________________________________________________ 10

2.2 Uzorkovanje materijala ________________________________________________ 12

2.3 Analiza podataka _____________________________________________________ 13

3 Rezultati ___________________________________________________________ 14

3.1 Taksonomski sastav zajednice makrozoobentosa ___________________________ 14

3.2 Analiza uticaja pastrmskog ribnjaka na zajednicu makrozoobentosa i fizičko-

hemijskih parametara vode u izvorišnoj zoni Pasjačke reke ________________________ 19

4 Diskusija ___________________________________________________________ 21

4.1 Analiza taksonomskog sastava zajednice makrozoobentosa __________________ 21

4.2 Uticaj pastrmskih ribnjaka na zajednicu makrozoobentosa i fizičko-hemijske

parametare vode ____________________________________________________________ 24

5 Zaključak __________________________________________________________ 26

Literatura __________________________________________________________ 27

1

,,Kada izvor presuši, tek onda znamo vrednost vode”– Benjamin Franklin

1. Uvod

Voda je osnova života i sredina u kojoj je život nastao. Voda zauzima 2/3 Zemljine

površine od čega na kopnene vode odlazi svega 0,5% i podeljene su na površinske i

podzemne vode (Simić i Simić, 2009). Kopnene vode su izolovane jedne od drugih za razliku

od mora i okeana, koji predstavljaju kontinuirana vodena prostranstva. Kopnene vode

možemo podeliti i klasifikovati na osnovu različitih kriterijuma i to prema: kretanju (tekuće

i stajaće), sastavu i opštim fizičkim i hemijskim svojstvima (termalne, slatke, zaslanjene,

slane, mineralne, tresavske), poreklu (prirodne i veštačke) i na osnovu trajanja (stalne i

privremene) (Simić i Simić, 2009).

Simić i Simić (2009) kopnene vode prema kretanju dele na:

Tekuće vode (lotički sistemi) kod kojih se celokupna vodena masa neprekidno kreće

u određenom pravcu i po redosledu postanka to su: izvori, potoci, male i velike reke;

Stajaće vode (lentički sistemi) kod kojih vodeni pokreti nisu takvi da postoji

kontinuiran tok u jednom pravcu, već samo talasi i strujenja i tu spadaju: jezera, bare,

lokve, močvare, ritovi i tresave.

Kompleks abiotičkih faktora u kopnenim akvatičnim ekosistemima predstavlja

složen sistem velikog broja uticaja koji svojim delovanjem određuju strukturu i dinamiku

hidrobiocenoza. U važne fizičke abiotičke faktore spadaju: temperatura, svetlosni režim,

vodena kretanja i struktura i sastav sedimenta.

U prirodi nema hemijski čiste vode. Prirodne vode uvek sadrže neke primese, u njoj

se uvek nalaze rastvorene organske i neorganske materije različitog sastava i koncentracije.

Hemijski sastav voda nije svuda isti i one se razlikuju pre svega po prisustvu i koncentraciji

2

rastvorenih gasova, mineralnih materija i organskih materija koje su u obliku koloida,

suspenzija i emulzija. Hemijski sastav voda je rezultat reakcije vode i njene okoline (stena,

zemljišta i atmosfere), ali je takođe i rezultat aktivnosti živih organizama, kao i materija koje

potiču iz antropogenih aktivnosti.

Živi svet akvatičnih ekosistema (biljne i životinjske vrste) grupisan je u populacije,

a populacije su dalje svrstane u hidrobiocenoze čija struktura i dinamika zavise od

specifičnih uslova akvatičnih ekosistema. Hidrobiocenoze su grupisane prema adaptivnim

karakteristikama organizama čije populacije naseljavaju određene ekološke zone i staništa

vodenih ekosistema. Na osnovu toga možemo izdvoljiti sledeće hidrobiocenoze:

Neuston – plutajući organizmi;

Plankton – lebdeći organizmi;

Nekton – plivajući organizmi i

Bentos – organizmi koji naseljavaju dno.

1.1 Izvori

Izvori su mesta prirodnog izlaza podzemne vode na površinu zemlje koji

predstavljaju početne delove potočnih i rečnih tokova. Nastanak odnosno pojavljivanje

samog izvora uslovljeno je postojanjem pukotina u steni koja je prožeta sa sabirnim i

izlaznim područjem podzemnih voda, a takođe zavisi i od konfiguracije terena i nivoa

podzemnih voda. Po svojim fizičko-geografskim, fizičkim i hemijskim osobinama, kao i po

živom svetu, jasno se izdvajaju od ostalog dela toka (Marković, 1998).

Izvori kao ekosistemi su pogodni za istraživanje višeg stupnja ekološke integracije

životnih zajednica, koje čine sve biotičke komponente ekosistema kao najpotpunije ekološke

celine. Kao takve celine, značajne su za proučavanje odnosa između životinjskih zajednica i

ekoloških faktora koji utiču na njihovu raznovrsnost i rasprostranjenost. Nalaze se na prelazu

između podzemne i nadzemne vode predstavljajući zaseban biotop, kojeg nazivamo ekoton.

Pogodna su mesta za proučavanje ekologije i evolucije vrsta kao i biotičkih interakcija i

predstavljaju specifične ekosisteme (Glazier, 1998).

3

Postoje različite podele izvora. Najopštija i najosnovnija podela je prema obliku i

načinu izbijanja vode na površinu. Najčešće se izdvajaju tri tipa izvora:

reokreni tip (tekući izvori) – voda izlazi iz zemlje u mlazu, odmah otiče i gradi vodeni

tok;

limnokreni (lokvičasti izvori) – voda se najpre sakuplja u bazenu u vidu lokve,

odnosno jezera male površine, sa čijih strana ili dna izbija, a potom se razliva preko

ivica bazena u dalji vodeni tok;

helokreni – močvarni, difuzni ili podvirni izvori, u narodu poznati kao pištevine ili

pištoljine, gde voda izvire na većoj površini natapajući zemlju, pri čemu se stvara

zamočvareno zemljište sa koga se formira rečni tok.

Osim ove postoji i podela izvora na osnovu vremena trajanja (stalni, periodični,

povremeni), hidrauličnog mehanizma (gravitacioni i arteški), po hemizmu (slatkovodni i

mineralni), po stepenu mineralizacije, po izdašnosti i sl.

Važna karakteristika izvora je njihova “mozaična struktura“. Uprkos njihovim

obično ograničenim dimenzijama, izvori nisu homogena sredina, već se sastoje od više

mikrostaništa. Ova mozaična struktura sa nekoliko mikrostaništa prvi put je predstavljena

od strane Illies-a i Botosaneanu-a (1963), a kasnije je potvrđena od strane drugih istraživača

(Weigand, 1998). Ova osobina, zajedno sa velikim brojem različitih supstrata koji favorizuju

kolonizaciju i veliku dostupnost hrane, glavni je razlog za visok biodiverzitet i gustinu

populacija koje se nalaze u izvorima (Stanford i sar., 1994).

1.1.1 Zajednica akvatičnih makroinvertebrata izvorišne zone

Sam izvor tekućica (krenon) smatra se posebnom ekološkom celinom koja se pre

svega odlikuje stabilnošću većine ekoloških faktora, pre svega temperature, hemijskog

sastava i dr. Faktori koji mogu da variraju i da time utiču na strukturu životnih zajednica

izvora su pre svega protok vode koji određuje i tip izvora i to na reokreni (tekući) ili

limnokreni (stajaći). Osim karaktera toka vode i prisustvo vegetacije utiče na strukturu

životne zajednice izvora jer menja karakter podloge i količinu svetlosti.

4

Makrozoobentos izvora sastavljen je od relativno malog broja oksifilnih i

hladnostenotermnih predstavnika kao što su: amfipodni rakovi (Gammarus sp., G.

balcanicus, koji su posebno brojni u kraškim izvorima, kakvih je Srbiji veliki broj),

Turbellaria (Crenobia alpina, na većim nadmorskim visinama), Gastropoda (Bythinella

austriaca, veoma sitni oblici, 3-5mm, čija brojnost populacija u nekim izvorima može da

bude veoma velika), Coleoptera (Elmis maugei), Diptera (Diamesa, Bezzia, Dixa),

Plecoptera (Leuctra, Isoperla, Perla, Protonemura), Ephemeroptera (Baetisalpinus, Baetis

sp., Ecdyonuridae), Trichoptera (Drusus, Sericostoma).

1.1.2 Fizičke i hemijske karakteristike izvorišne zone

Glavne fizičke i hemijske karakteristike izvora se mogu rezimirati fokusirajući se na

identifikaciji karakterističnih staništa i indikatora promene životne sredine. Sve faktore koji

su relevantni za karakterizaciju izvora kao staništa trebalo bi, ukoliko je to moguće, istražiti

tokom cele godine ili bar jednom u različitim godišnjim dobima. Godišnji opseg je najbolji

jer sadrži najpouzdanije vrednosti za procenu stabilnosti i karakteristika ne samo za

okruženja izvora, već i za vodonosni sloj (Wilhelm, 1956). Godišnje mere pražnjenja mogu

otkriti važne informacije o dimenzijama i tipologiji vodonosnika. Vrlo često su izvori sa

najvećim i najstabilnijim pražnjenjem iskorišćeni za snabdevanje pitkom vodom.

Temperatura vode zavisi od nekoliko faktora, a najrelevantnije su dubina i brzina fluksa

podzemne vode, dimenzije i srednja visina slivnika.

Izbijajući na površinu gde su respiracija i dekompozicija dominantni metabolički

procesi, izvorne vode bi trebale biti deficitne kiseonikom, a obogaćene ugljen dioksidom.

Međutim, planinski izvori se uglavnom hrane malim i površinskim vodonosnicima, a zonu

iznad izvora često čine velike stene koje određuju visoku poroznost i lak kontakt između

podzemnih voda i atmosfere. Zato su planinski izvori i reokreni izvori često dobro

oksigenisani (Cantonati i sar., 1998; Haseke i Pröll, 2006).

U skoro prirodnim izvorima, provodljivost se uglavnom određuje litološkim

karakteristikama podloge, a naročito njegovoj rastvorljivosti. Na području koje je homogeno

po pitanju geologije, provodljivost podzemnih voda je veća od površinskih voda. Osim toga,

temperatura i provodljivost često su u korelaciji sa nadmorskom visinom, pošto se oba

smanjuju sa višim nadmorskim visinama. Niže temperature odražavaju niže srednje

5

vrednosti u slivu i dolazi do nižih provodljivosti, jer je vreme boravka vode u vodonosniku

kraće što ograničava interakciju između vode i litološke podloge (Cantonati i sar., 1998).

pH se određuje pomoću litologije, sadržaja ugljen dioksida, kiselim zagađivačima

vazdušnog porekla (nitrati, sulfati) i, u izvorima sa sporim tekućim vodama, pomoću

fotosintetske aktivnosti algi, mahovine i viših biljaka. U helo- i reohelokrenim izvorima

organske kiseline takođe mogu biti važne. Dok su izvorina karbonatnoj podlozi dobro

puferirani i imaju prilično stabilan pH, sezonske promene mogu biti izraženije u izvorima sa

slabo mineraliziranom vodom. U slabo puferiranim izvorima, naročito na visokim

nadmorskim visinama, pH može da se smanji tokom perioda kiša (Brehm, 1986).

Neorganski azot u obliku amonijaka obično je prisutan samo u malim količinama u

vodama koje nisu dobro oksigenisane (kao što su helokreni izvori gde se mogu naći veće

vrednosti). Vrednosti veće od 30 µg 1-1 N-NH+

4 su obično zbog organskog zagađenja (Brehm

i Meijering, 1996). Zbog niske sposobnosti apsorpcije mnogih zemljišta, podzemne vode i

izvori često pokazuju veće vrednosti nitrata od površinskih voda istog područja (Maire i

Pomel, 1994). Međutim, vremenske i prostorne promene koncentracije nitrata smatraju se

jednim od glavnih hemijskih indikatora antropogenog uticaja. Oni potiču posebno od

poljoprivrednih aktivnosti u drenažnom bazenu ili od emisija azotnih oksida u saobraćaju.

One utiču na vodene sisteme kao jake kiseline i kao hranjive materije i zbog toga su ključni

faktori za acidifikaciju i eutrofikaciju. Postoje dugotrajne promene koncentracije nitrata u

izvorištima, koje se odnose na povećanje atmosferskih padavina. Izvori su generalno

oligotrofne sredine sa ukupnim vrednostima fosfora nižim od 10 µg 1-1.

Sulfati u izvorištima mogu biti geogeni (oksidacija sulfida) ili antropogeni (sumporni

oksidi industrijskih emisija koji postanu sulfati u atmosferi). Inicijalno sulfati su bili glavni

sastojak kiselih kiša, ali su ih zamijenili nitrati 1980-ih, kada su mnoge zemlje drastično

smanjile emisije sulfata (Psenner i Catalan, 1994). Izvori na silikatnoj podlozi, na koje nisu

značajno delovale kisele kiše obično imaju nisku koncentraciju sulfata. Na karbonatnoj

podlozi mogu se naći vrlo visoke vrednosti sulfata u kojima su u drenažnom bazenu prisutni

gipsni slojevi ili gipsni uglovi.

Silicijum je važan nutrijent za dijatomeje. U izvorima skoro nikada ne dostiže

ograničavajuće vrijednosti (<0.10 mg 1-1) čak i u karbonatnim planinskim područjima. Na

silikatnim podlogama, veće vrednosti su zabeležene u helo- i reohelokrenim izvorima

(Cantonati i sar., 1998).

6

Rastvoreni organski ugljenik (DOC-engl. Dissolved organic carbon) u izvorima

potiče uglavnom od raspadanja organskog materijala u tlu iz drenažnih bazena i od ulaza

kroz površinski oticaj. DOC u izvorima su obično skromni i često manji od 1 mg 1-1.

Sezonske promene su vrlo ograničene i odnose se na sneg i vreme kiše. Još izraženije

promene su uzrokovane antropogenim uticajem (Wilhelm, 1956).

Izvori su kolonizovaniod strane taksona koji se jasno razlikuju od vodenih tokova ili

jezera. Prema Bodon-u i Gaiter-u (1989) i Baldin-u i Gaiter-u (1990), istraživanje

makroinvertebratnih asembleja izvora pruža korisne informacije o različitim aspektima, kao

što su pojave zagađenja, hidraulički režim i najverovatnije poreklo vode.

1.2 Pastrmski ribnjaci i njihov uticaj na izvore i gornje tokove reka

Gajenje riba se najvećim delom obavlja u šaranskim (toplovodnim) i pastrmskim

(hladnovodnim) ribnjacima (preko 95% ukupne količine proizvedene ribe), u malim

količinama u kavezima, ograđenim ili pregrađenim delovima prirodnih i antropogenih voda,

dok je gajenje riba u akvarijumima uglavnom u domenu hobija sa malim brojem

specijalizovanih odgajivačnica i jednim javnim akvarijumom (Marković i Mitrović

Tutundžić, 2003; Marković i Poleksić, 2007; Marković i sar., 2009).

Pastrmska akvakultura se konstantno povećava i pastrmski ribnjaci se obično

izgrađuju u gornjim tokovima reka zato što ovakav tip ribnjaka zahteva nisku temperaturu

vode, oksegisanu i nezagađenu vodu. Pastrmski ribnjaci predstavljaju potencijalnu pretnju

za kvalitet vode gornjih tokova, naročito tokom perioda smanjenog protoka vode

(Boaventura i sar., 1997). Negativni uticaj pastrmskih ribnjaka na tokove je najviše uslovljen

ostacima riblje hrane i fekalnim materijama (Liao, 1970), koje vode ka smanjenju kvaliteta

vode i promenama u strukturi zajednice dna. Prema tome, relativno duga istraživanja koja

su sprovedena u prethodnih 30 godina o uticaju pastrmskih ribnjaka na tokove su se

prvenstveno fokusirala na promene u fiziko-hemijskim parametrima vode i sastavu i

strukturi dna reka. Ova istraživanja su pokazala da su ove promene prvenstveno ispoljile:

7

povećanje koncentracija kako rastvorljivih tako i nerastvorljivih fosfata (Boaventura

i sar., 1997; Muñoz, 1989; Foy i Rosell, 1991; Pulatsu i sar., 2004; Bartoli i sar.,

2007; Oberdorff i Percher, 1994);

povećanje sadržaja azota (najviše u formi NH4 i organskog vezanog azota)

(Boaventura i sar., 1997; Muñoz, 1989; Foy i Rosell, 1991; Selong i Helfrich, 1998;

Bartoli i sar., 2007; Oberdorff i Percher, 1994);

smanjenje koncentracije rastvorenog kiseonika (Muñoz, 1989; Pulatsu i sar., 2004;

Selong i Helfrich, 1998; Oberdorff i Percher, 1994);

i akumulacija suspendovanih čestica na rečnom dnu (Boaventura i sar., 1997).

Uticaj pastrmskih ribnjaka na makrozoobentos (Camargo, 1992a, b; Loch i sar.,

1996) i ihtiofaunu (Oberdorff i Percher, 1994) gornjeg toka, a posebno izvorišne zone nije

detaljno istražen. Generalno, otpadne vode sa pastrmskih ribnjaka uzrokuju opadanje

diverziteta bentosnih makroinvertebrata, zamenom senzitivnih vrsta manje senzitivnim i

promenama u trofičkoj strukturi zbog povećane zastupljenosti kolektora a smanjene

zastupljenosti strugača i sekača (Camargo, 1992a, b; Loch i sar., 1996).

Uticaj ribnjaka je kontrolisan:

veličinom ribnjaka,

prisustvom i tipom sistema za prečišćavanje vode i

sastavom i strukturom riblje hrane koja se koristi.

U cilju definisanja odgovarajućih zakonskih mera koji su potrebni da osiguraju

potpunu zaštitu osetljivih pastrmskih tokova, potrebno je istražiti što je više različitih tipova

pastrmskih ribnjaka. Ovo je naročito važno u zemljama u razvoju sa rapidnim povećanjem

pastrmske akvakulture gde su zakonske mere ove aktivnosti nepostojeće ili neadekvatne.

Broj pastrmskih ribnjaka se u Srbiji u zadnjih 10 godina dupirao, a u budućnosti se

procenjuje da će se povećati za 3 do 5 puta (Marković i sar., 2007). Uprkos povećanom rastu

pastrmskih ribnjaka, postoji samo mali broj istraživanja o uticaju na akvatične ekosisteme

u Srbiji, a zakonske mere o emisiji štetnih supstanci iz pastrmskih ribnjaka su i dalje u fazi

formulisanja.

8

1.3 Akvatične makroinvertebrate kao bioindikatori

Kao najpouzdaniji pokazatelji ekološkog stanja vodenih ekosistema, od svih

slatkovodnih organizama koji se koriste u biomonitoringu, pokazao se makrozoobentos

(Hellawell, 1986; Bonada i sar., 2006; Carter i sar., 2006). Zajednica makroinvertebrata se

zbog niza osobina svrstava u pouzdane pokazatelje dinamike ekoloških uslova koji vladaju

u akvatičnim ekosistemima. Neke od tih osobina, kao i praktični razlozi koji im to

omogućavaju, su (Simić i Simić, 2009):

grupa sadrži mnogo sedentarnih formi;

relativno dug životni ciklus;

dobro razvijena taksonomija;

uzorkovanje i posmatranje je jednostavno;

većina grupa je dobro proučena sa dostupnim ključevima za determinaciju;

veliki broj razvijenih metoda za analizu dobijenih podataka.

U odnosu na osobine koje je neophodno da bioindikatori poseduju, može se reći da

su akvatični makrobeskičmenjaci, kao grupa pogodni za primenu u biomonitoringu

(Paunović, 2007; Marković, 2014; Popović, 2014; Raković, 2015; Zorić, 2015; Tomović,

2015; Atanacković, 2015).

9

1.4 Cilj istraživanja

Osnovni cilj ovog istraživanja je utvrđivanje uticaja pastrmskog ribnjaka u selu

Pasjač na sastav zajednice makrozoobentosa kao i fiziko-hemijske parametare vode pre i

posle ribnjaka u izvorišnoj zoni Pasjačke reke. Osnovni zadaci ovog rada su:

1. utvrđivanje faunističkog sastava makrozoobentosa u izvorišnoj zoni Pasjačke reke;

2. detektovanje promene fiziko-hemijskih parametara vode;

3. detektovanje promene u sastavu zajednice makrobeskičmenjaka.

10

2 Materijal i metode

2.1 Oblast istraživanja

Istraživanje je vršeno na izvoru Kladenac u selu Pasjač, na Suvoj planini koje je 15

km udaljeno od grada Pirota, i na ispustu iz pastrmskog ribnjaka. Izvor se nalazi na

nadmorskoj visini od 698m, sa koordinatama 43° 04′ 33″ SGŠ i 22° 30′ 00″ IGD. Od izvora

na 30 m se nalazi pastrmski ribnjak do kog je voda kanalisana. Ispust vode se nalazi na 10m

od ribnjaka gde voda iz ribnjaka preko cevi otiče dalje i formira Pasjačku reku.

Slika 1. Izvor Kladenac (Autor: Dragan Vulić)

11

Slika 2. Pastrmski ribnjak (Autor: Dragan Vulić)

Slika 3. Ispust iz pastrmskog ribnjaka (Autor: Dragan Vulić)

12

2.2 Uzorkovanje materijala

Prikupljanje uzoraka vršeno je u proleće, jesen i zimu 2018. godine. Istraživanja su

obavljena na po jednom lokalitetu iznad i ispod ispusta otpadne vode ribnjaka, na kojima su

određena po 3 mikrostaništa. Tip mikrostaništa karakteriše sastav podloge, a prilikom

odabira istog se uzorkuje na onim tipovima koji su procentualno najzastupljeniji. Pre

uzorkovanja je izmereno nekoliko abiotičkih parametara in situ korišćenjem uređaja WTW®

Multi 340i probe, i to: temperatura, elektro-provodljivost, pH vrednost, rastvoreni kiseonik

(O2 (mg/l)) i saturacija (O2 [%]). Potom su uzeti uzorci vode u tamnim staklenim flašama

kako bi u labaratoriji odredili biohemijsku potrošnju kiseonika (BPK5)1 (koja je procenjena

korišćenjem standardne metodologije preporučene od strane APHA (1999)). Koncentracija

azota iz nitrata (NO3-N), fosfora iz ortofosfata (PO4-P) i azota iz amonijaka (NH4-N),

izmerena je u laboratriji pomoću portabl fotometra PC MultiDirect Lovibond®.

Prilikom uzorkovanja na samom izvoru i na ispustu iz pastrmskog ribnjaka odabrani

su transekti za uzorkovanje u dužini od 1m. Bentosna zajednica makroinvertebrata je

uzorkovana pomoću kick-net mreže, čije su dimenzije rama 25x25 cm, a promer okaca mreže

je 500μm. Duž svakog transekta su uzeta po tri uzorka. Mreža je postavljana normalno u

odnosu na podlogu, a ispred mreže površina podloge koja odgovara dimenzijama rama je

uzburkavana da bi se uneo podignuti materijal u mrežu. Sav sakupljeni materijal je pakovan

u plastične kese koje su sadržale etikete sa nazivom lokaliteta, datumom i oznakom

poduzorka, ispisane grafitnom olovkom.

Po uzorkovanju uzorci su konzervirani u 70% etil-alkoholu i preneti u laboratoriju

na ispiranje, čišćenje, sortiranje i identifikaciju. Sakupljene jedinke makrozoobentosa su

identifikovane do nivoa roda korišćenjem adekvatnog ključa za determinaciju (Kerovec,

1986).

1 BPK je količina kiseonika koja je potrebna mikroorganizmima da razlože organske materije u vodi na ugljen-dioksid, vodu i minerale.

13

Slika 4. Uzorkovanje makrozoobentosa Kick net mrežom (https://www.google.rs/search)

2.3 Analiza podataka

Sa ciljem grupisanja lokaliteta sa sličnim kvalitativnim i kvantitativnim sastavom

ispitivanih grupa kao i fizičko-hemijskim parametrima vode, u ovom radu korišćena je

nMDS analiza (Nemetričko multidimenzionalno skaliranje eng. Nonmetric

multidimensional scaling). Kao rezultat ove analize dobija se prikaz tačaka (lokaliteta) u

dvodimenzionom prostoru, raspoređenih tako da distanca među njima bude direktno

proporcionalna stepenu sličnosti. Kao mera sličnosti odnosno različitosti u ovom radu

korišćena je Bray-Curtis similarity index u slučaju poređena zajednica i euklidova distanca

kada se ispitivala sličnost lokaliteta u pogledu kvaliteta vode. Parametar „nonmetric stress“

predstavlja stepen neuspešnosti nMDS analize u vizualizaciji. Ukoliko je vrednost stresa

manja od 0.25, da bi dobijeni rezultati su pouzdani. Kako bi se ispitalo da li je kvalitet vode

statistički značajno lošiji na mestu izliva ribnjaka korišćen je Mann Whitny test. Sa ciljem

utvrđivanja kombinacije abiotičkih faktora koji utiču na sastav zajednice

makrobeskičmenjaka, korišćena je multipna regresiona analiza BEST. U ovoj analizi izvdaja

se set sredinskih paratetara, kao nezavisnih promenljivih, koji na najbolji način objašnjava

varijabilnost zajednice makroinvertebrata, kao zavisne promenljive. nMDS i BEST analiza

su urađene u statističkom paketu PRIMER v6, a Mann Whitny test u statističkom paketu

SPSS v19.

14

3 Rezultati

3.1 Taksonomski sastav zajednice makrozoobentosa

Na osnovu prikupljenog materijala iz ispitivanog izvora, na dva istraživana lokaliteta

(UP - izvor, DOWN - ispust) u toku tri sezone (proleće (S), jesen (A) i zima (W)),

identifikovano je 37 rodova vodenih makrobeskičmenjaka. U Tabeli 1 dat je spisak svih

taksona po lokalitetima i sezonama. Najraznovrsnija grupa su insekti, a među njima se

izdvaljaju Trichoptera i Diptera kao najbrojnije.

U okviru filuma Mollusca određeno je 7 taksona (7 rodova). Tri roda su zabeležena

na oba lokaliteta u svim sezonama i to: Lymnaea, Planorbis i Sphaerium, dok je rod

Planorbarius pronađen samo na izvoru u proleću. Predstavnici filuma Annelida broje 5

taksona. U okviru klase Oligochaeta određena su 2 roda, a u okviru klase Hirudinea 3 roda

gde je rod Haemopis zabeležen u svim sezonama osim na izvoru zimi. Slatkovodni račići iz

reda Amphipoda predstavljeni su samo jednim rodom Gammarus koji je sastavni deo

zajednice makrozobentosa na oba lokaliteta u svim sezonama.

Najveći broj registrovanih taksona je među pripadnicima klase Insecta. U okviru

redova Coleoptera i Megaloptera zabeležen je samo po jedan rod sa po jednom individuom.

U okviru reda Coleoptera rod Gyrina je zabeležen na izvoru u jesen, a u redu Megaloptera

rod Sialis je zabeležen na ispustu zimi. Red Diptera broji 7 rodova među kojima je jedino

rod Tabanus zabeležen na oba lokaliteta u svim sezonama, a rod Chironomus jednino nije

zabeležen na izvoru zimi, a rod Dixa na izvoru u jesen. Rod Simulium je jedino zabeležen na

izvoru u proleće. Najviše zabeleženih rodova je u okviru reda Trichoptera sa čak 10 rodova.

Rodovi Anabolia, Polycentropus i Hidropsyche su zabeleženi samo na ispustu u proleće, rod

Potamophylax je zabeležen samo na izvoru u jesen, rod Lepidostoma samo na ispustu zimi

a rod Agapetus na izvoru u proleće. Redovi Plecoptera i Ephemeroptera su određeni sa po 2

roda. U okviru reda Plecoptera rod Nemoura je zabeležen samo na izvoru zimi, a rod Leuctra

je zabelezen na izvoru u proleće i zimu. U okviru reda Ephemeroptera rod Heptagenia je

zabeležen samo na ispustu u jesen, a rod Baetis je zabelezen na oba lokaliteta u jesen i na

ispustu zimi.

15

Tabela 1. Kvalitativni sastav zajednice makrozoobentosa

Rod

Taksonomskapripadnost

Proleće Jesen Zima

UP

DO

WN

UP

DO

WN

UP

DO

WN

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

Mollusca Lithoglyphus sp.

Lymnaea sp.

Anisus sp.

Planorbis sp. Planorbarius sp.

Sphaerium sp.

Psidium sp.

Gastropoda - Hydrobiidae

Gastropoda - Lymnaeidae

Gastropoda - Planorbidae

Gastropoda - Planorbidae

Gastropoda - Planorbidae

Bivalvia - Sphaeriidae

Bivalvia – Sphaeriidae

+

+

-

+

+

+

-

+

+

+

+

-

+

+

-

+

-

+

-

+

-

-

+

-

+

-

+

+

+

+

-

+

-

+

-

+

+

-

+

-

+

-

8.

9.

10.

11.

12.

Annelida Lumbriculus sp.

Haplotaxis sp.

Erpobdella sp.

Haemopis sp.

Glossiphonia sp.

Oligochaeta - Lumbriculidae

Oligochaeta - Haplotaxidae

Hirudinea - Erpobdellidae

Hirudinea - Hirudidae

Hirudinea - Glossiphoniidae

-

-

-

+

+

+

+

+

+

-

+

-

+

+

-

+

-

+

+

-

-

-

+

-

-

+

+

-

+

+

13. Crustacea

Gammarus sp.

Amphipoda - Gammaridae

+

+

+

+

+

+

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

Insecta – Diptera Chironomus sp.

Dixa sp.

Dicranota sp.

Tipula sp.

Tabanus sp.

Simulium sp.

Dimnophora sp.

Diptera - Chironomidae

Diptera - Dixidae

Diptera - Tipulidae

Diptera - Tipulidae

Diptera - Tabanidae

Diptera - Simulidae

Diptera - Anthomyidae

+

+

+

+

+

+

+

+

+

-

+

+

-

-

+

-

-

+

+

-

-

+

+

-

+

+

-

-

-

+

-

-

+

-

-

+

+

+

-

+

-

+

21. Insecta – Coleoptera

Gyrina sp.

Coleoptera - Gyrinidae

-

-

+

-

-

-

22. Insecta – Megaloptera

Sialis sp.

Megaloptera – Sialidae

-

-

-

-

-

+

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

Insecta – Trichoptera Anabolia sp.

Limnephilus sp. Potamophylax sp.

Goera sp.

Lepidostoma sp.

Odontocerum sp.

Glossosoma sp.

Agapetus sp.

Adicella sp.

Polycentropus sp.

Hidropsyche sp.

Trichoptera - Limnephilidae

Trichoptera - Limnephilidae

Trichoptera -Limnephilidae

Trichoptera - Sericostomatidae Trichoptera - Lepidostomatinae

Trichoptera - Odontoceridae

Trichoptera - Glossosomatidae

Trichoptera - Glossosomatidae

Trichoptera - Leptoceridae

Trichoptera - Polycentropodidae

Trichoptera - Hydropsychidae

-

+

-

+ -

+

-

+

+

-

-

+

+

-

- -

-

-

-

-

+

+

-

+

+

+ -

+

+

-

+

-

-

-

-

-

- -

-

-

-

-

-

-

-

-

-

- -

-

+

-

-

-

-

-

-

-

+ +

-

-

-

-

-

-

34.

35.

Insecta – Plecoptera Nemoura sp.

Leuctra sp.

Plecoptera - Nemouridae

Plecoptera - Leuctridae

-

+

-

-

-

-

-

-

+

+

-

-

36.

37.

Insecta – Ephemeroptera Baetis sp.

Heptagenia sp.

Ephemeroptera - Baetidae

Ephemeroptera - Heptagenidae

-

-

-

-

+

-

+

+

-

-

+

-

16

Slika 5. Procentualno učešće jedinki u okviru detektovanih rodova zajednice makrozoobentosa na

izvoru Kladenac u toku svih sezona

Na slici 5 koja predstavlja ukupan broj individua po rodovima na izvoru u toku svih

sezona se vidi da je rod Gammarus najbrojniji sa 62%. Pored njega tu je i rod Lymnaea sa

18% i rod Glossosoma sa 14% dok ostali rodovi imaju veoma mali % udela u ukupnoj

brojnosti individua.

Slika 6. Procentualno učešće jedinki u okviru detektovanih rodova zajednice makrozoobentosa na

ispustu ribnjaka u toku svih sezona

62%18%

14%

2% 1% 3%

UP

Gammarus sp. Lymnaea sp. Glossosoma sp. Chironomus sp. Odontocerum sp. Others

85%

6%

4%2% 3%

DOWN

Gammarus sp. Heptagenia sp. Chironomus sp. Sphaerium sp. Others

17

Na slici 6 mozemo videti da je rod Gammarus zastupljen sa čak 85% od ukupnog

broja individua na ispustu u toku svih sezona. Sa malo većom zastupljenošću se izdvaljaju

rod Heptagenia sa 6% i rod Chironomus sa 4% dok je broj individua ostalih rodova

zanemarljiv.

Slika 7. Sezonska dinamika rodova zajednice makrozoobentosa na izvoru Kladenac toku svih

sezona

Na slici 7 je prikazana relativna brojnost jedinki rodova po sezonama (UP S - izvor

proleće, UP A - izvor jesen i UP W - izvor zima). Na slici 7 se jasno vidi da je rod Gammarus

dominantan u odnosu na ostale rodove u svim sezonama, a naročito tokom jeseni kada je

relativna brojnost ostalih rodova zanemarljiva. Jedino su pored roda Gammarus rodovi

Lymnaea tokom proleća i Glossosoma tokom zime zastupljeni u većoj meri.

Slika 8. Sezonska dinamika rodova zajednice makrozoobentosa na ispustu ribnjaka

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

UP S

UP A

UP W

0

20

40

60

80

100

120

DOWN W

DOWN S

DOWN A

18

Na slici 8 je data relativna brojnost jedinki rodova po sezonama (DOWN W - ispust

zima, DOWN S - ispust proleće i DOWN A - ispust jesen). Kao i na prethodnoj slici i ovde

mozemo videti da je rod Gammarus dominantan samo u još većoj meri nego na izvoru u

svim sezonama.

Gammarus sp

(https://en.wikipedia.orgwi

kiGammarus#mediaFileGa

mmarus_roeselii.jpg)

Heptagenia sp

(https://en.wikipedia.orgwi

kiHeptagenia#mediaFileHe

ptagenia.jpg)

Glossosoma sp

(https://species.wikimedia.

orgwikiGlossosoma#media

FileL3_Dragovištica_3_Gl

ossosoma.jpeg)

Chironomus sp

(https://www.researchgate.netfigureChirono

mus-sp-larvae-were-the-dominant-

Chironomidae-found-in-samples-Image-

source_fig9_307565629

Lymnaea sp

(https://upload.wikimedia.orgwikipediacomm

ons118Lymnaea_sp.jpg)

Slika 9. Najzastupljeniji rodovi na području istraživanja

19

3.2 Analiza uticaja pastrmskog ribnjaka na zajednicu makrozoobentosa i

fizičko-hemijskih parametara vode u izvorišnoj zoni Pasjačke reke

Rezultati nMDS analize pokazali su da se na osnovu kvalitativnog i kvantitativnog

sastava makrozonbentosa mogu izvojiti 3 grupe uzoraka sa sličnošću od 55% (Slika 10).

Slika 10. Grupisanje lokaliteta na osnovu sličnosti u kvalitativnom i kvantitativnom

sastavu makrozoobentosa

U prvoj grupi su se izdvojili uzorci sakupljeni iznad ribnjaka tokom jeseni i zime (UP

A i UP W), dok se uzorak sakupljen iznad ribnjaka tokom proleća (UP S) izdvojio u drugu

grupu. Konačno, svi uzorci sakupljeni ispod uliva ribnjaka (DOWN S, DOWN A i DOWN

W) svrstani su u treću grupu.

Slika 11. Grupisanje lokaliteta na osnovu sličnosti u pogledu kvaliteta vode

20

U pogledu kvaliteta vode, klasifikaciona analiza je izdvojila dve grupe sličnog

sastava lokaliteta (Slika 11). U okviru prve grupe izdvojili su se svi uzorci sakupljeni iznad

ribnjaka tokom proleća, jeseni i zime (UP S, UP A i UP W), dok su se u okviru druge grupe

izdvojili svi uzorci skupljeni ispod uliva ribnjaka (DOWN S, DOWN A i DOWN W).

Mann Whitny test ukazao je koji parametri koji određuju kvalitet vode se statistički

značajno razlikuju pre i posle uliva ribnjaka (Tabela 2).

Tabela 2. Vrednosti fizičko-hemijskih parametara vode ± standardna devijacija na

izvoru i ispustu. Zadeljala slova označavaju da se parametri statistički značajno razlikuju pre

i posle uliva ribnjaka

UP DOWN

Temperatura (⁰C) 9.7±0.1 11.66±1.62

Rastvoreni kiseonik (mg/l) 8.42±0.77 7.87±0.5

Saturacija (%) 79.93±3.09 75.76±5.87

pH 7.05±0.5 7.06±0.4

Elektroprovodljivost (µS/cm) 568±12.28 603±25.51

BPK5 (mg/l) 5.25±0.2 5.69±0.8

N-NO3 1.34±0.05 0.64±0.2

N-NH4 0.48±0.03 0.92±1.2

P-PO4 0.08±0.01 0.49±0.06

Sa ciljem pronalaženja grupe fiziko-hemijskih parametara vode koji na najbolji način

objašnjavaju multidimenzionalnu strukturu zajednice, BEST analiza je pokazala da na

zajednicu makroinvertebrata u najvećem stepenu utiče kombinacija uticaja temperature,

koncetracije azota iz nitrata, koncetracije azota iz amonijaka i fosfora iz ortofosfata i to sa

statistički značajnim koeficijentom Spearman-ove korelacije (BioEnv, r = 0.700, p = 0.03).

21

4 Diskusija

4.1 Analiza taksonomskog sastava zajednice makrozoobentosa

Organizmi makrozoobentosa imaju ključnu ekološku ulogu u mnogim slatkovodnim

ekosistemima (Boulton, 2003), a istovremeno grade najrasprostranjenije i najraznovrsnije

slatkovodne zajednice (Voelz i McArthur, 2000; Strayer, 2006). Unutar ukupnog diverziteta

zajednica ovih organizama svakako dominiraju akvatični insekti, koji čine između 70 i 90%

zajednice i predstavljaju jednu od najbitnijih komponenti bentocenoze tekućica (Cushing i

Allan, 2001). Razlog ovako visokog učešća leži u činjenici da su akvatični insekti

(dominantno njihovi larvalni stadijumi), razvili čitav niz adaptacija koje im omogućavaju da

zauzmu sve raspoložive niše (Cushing i Allan, 2001).

U ovom istraživanju Pasjačke reke, tokom 2018. godine, najveću zastupljenost po

broju rodova ima red Trichoptera, dok su ostali redovi zabeleženi sa manjim brojem rodova.

Po sezonama, najveći broj taksona registrovan je u proleće (27) gde je red Trichoptera

zabeležen sa čak 8 rodova, zatim sledi zima (22) i jesen (21).

Predstavnici reda Trichoptera sreću se na različitim podlogama: peskovitoj,

šljunkovitoj, kamenitoj, između vodenih biljaka, kao i između nataloženih biljnih ostataka.

Od brojnih rodova zabeleženih u ovom istraživanju najčešće se javlja rod Goera koji je

zabeležen u svim sezonama. Na veliki diverzitet Trichoptera u izvorima ukazuju i drugi

autori (Čepić i Marinković-Gospodnetić, 1978; Anderson i Anderson, 1995; Stojanović,

2017; Marković, 1998). Mada treba pomenuti da u uslovima održanja dobrog kvaliteta vode

u brdsko-planinskim potocima i rekama nizvodno od izvora raznovrsnost Trichoptera raste

(Filipović, 1969; Marković i sar., 1996).

U istraživanom izvoru Mollusca su zastupljeni sa dve klase: Gastropoda i Bivalvia.

Gastropoda su većeg diverziteta, tako da su od 7 determinisanih oblika mekušaca 5 iz klase

puževa, a samo 2 iz klase školjki. Od 7 rodova 3 su zabeleženi u svim sezonama na svim

uzorkovanim lokalitetima i to 2 iz klase puževa: Lymnaea i Planorbis, i 1 iz klase školjki:

Sphaerium. Rod Lymnaea je zebeleženna svega 3 izvora zapadne Srbije na razlićitim

podlogama (Marković, 1998). Rod Psidium često nastanjuje izvore. Naseljava mekanu

podlogu, pre svega muljevitu. Može se naći i na kamenitom dnu i to tamo gde se između

22

kamenja i šljunka nataloži mulj. Tokom proučavanja brdsko-planinskih područja Srbije

(Marković, 1998) nalažen je do 1175 metara nadmorske visine. Stojanović (2017) je

zabeležila rod Psidium tokom svog istraživanja kao jedinog predstavnika klase Bivalvia.

Razdeo Annelida je zastupljen sa dve klase: Oligochaeta i Hirudinea. Oligochaeta

nisu od velikog značaja za formiranje bentocenoza izvora. S obzirom da većina akvatičnih

vrsta za ishranu koristi detritus, uglavnom nastanjuju mekanu muljevitu podlogu. S obzirom

na način zivota i optimalne uslove za život maločekinjastih glista u mirnijim vodama,

logično je njihovo češće prisustvo u limnokrenim i holokrenim nego u reokrenim izvorima.

Oligochaeta su zastupljenesa 2 roda: Lumbriculus i Haplotaxis. Ove rodove su zabeležili i

Marković (1998) i Stojanović (2017). Što se tiče pijavica one su zabeležene sa 3 roda:

Erpobdella, Haemopis i Glossiphonia. Hirudinea su najčešće nalažene na izvorima koji služe

za napajanje stoke. Mogu se naći na različitim podlogama, a vrlo često i u slobodnoj vodi.

U izvorima brdsko-planinskih područja Srbije Marković (1998) je takođe zabeležio ova tri

roda, dok je Stojanović (2017) zabeležila samo rod Erpobdella.

Klasa Crustacea je zastupljena samo sa jednim rodom: Gammarus. Rod Gammarus

je prisutan u svim sezonama i na svim ispitivanim lokalitetima, takođe je i najbrojniji rod u

odnosu na ostale rodove (6855 jedinki je izdvojeno u toku istraživanja). Prisustvo roda

Gammarus su zabeležili i Marković (1998), Stojanović (2017), Filipović (1968), Filipović

(1969). Gamarusi nastanjuju mirnije i pliće delove izvorskog biotopa. Najčešće su uz obale,

mada se često nalaze i ispod kamenja, u busenju mahovina i u nataloženom lišću. Na mestima

brze vodene struje jačih izvora – vrela nastanjuju reikofilne mahovine, gde i pored toga što

nemaju nikakve prilagođenosti na opstanak u brzoj vodi, opstaju skrivene u busenje i

zaštićenje od odnošenja vodenom strujom. I pored toga što ih u velikom broju nalazimo u

čistoj vodi planinskih izvora i tekućica, nisu izrazito osetljivi na organsko opterećenje,

ukoliko je voda bogata kiseonikom. Može se reći da povećana količina nekih oblika

organskog opterećenja (biljnih delova, prisustvo uginulih vodenih životinja, pre svega

pripadnika familije Gammaridae) uz dobru aeraciju pospešuje njihov razvoj tako da u

ovakvim uslovima postižu vrlo veliku brojnost. Omnivori su, za ishranu koriste detritus,

suvo i sveže lišće, ali i sveže životinjske leševe, pre svega uginule mlade oblike svoje vrste.

Red Diptera je zabeležen sa 7 rodova gde je jedino rod Tabanus prisutan na svim

lokalitetima u svim sezonama. Pored roda Tabanus najviše su zabeleženi i rodovi:

Chironomus, Dixa i Tipula. Najveći broj oblika Diptera nalazi se na muljevitoj podlozi, kao

i tamo gde se nalaze biljni ostaci. Nalaženi su u izvorima sa čistom vodom, kao i onima gde

23

je konstantovano izrazito prisustvo organskih materija, što govori o širokoj ekološkoj valenci

ove grupe. Pojedini oblici poput roda Simulium za podlogu često biraju i kamenito dno.

Ukoliko se ovo istrazivanje uporedi sa istraživanjem Marković-a (1998), Anderson i

Anderon-a (1995) i Stojanović (2017) uočavaju se slični rezultati u pogledu raznovrsnosti

Diptera. Naime, na svim ispitivanim izvorima Diptera su po diverzitetu prednjačile.

Međutim i pored velike raznovrsnosti, u pogledu kvantitativnog učešća nisu od bitnijeg

značaja za izgradnju bentocenoza izvora. Po značaju za izgradnju zajednica

makroinvertebrata, kao i po frekvenciji javljanja u različitim izvorima, treba izdvojiti

predstavnike rodova: Tipula, Chironomus, Tabanus i Dixa.

Red Coleoptera je zabeležen samo jednim rodom u jesen na izvoru i to rod Gyrina.

Za razliku od ostalih vodenih insekata koji deo života provedu u vodi, vodeni tvrdokrilci

čitav svoj životni ciklus provedu u vodenoj srednini. Sklonište uglavnom nalaze između

kamenja, u udubljenjima na donjoj površini kamenja, kao i u vodenim mahovinama i drugim

vodenim biljkama.

Red Megaloptera je zastupljen rodom Sialis. Oblici Megaloptera uglavnom

nastanjuju muljevito-šljunkovitu podlogu, mada se mogu sresti i ispod kamenja. Ovaj rod je

takođe zabeležen od strane Marković-a (1998) i Stojanović (2017).

Red Plecoptera je zastupljen sa 2 roda: Nemoura i Leuctra. Plecoptera su organizmi

čistih brdsko-planinskih tekućica. U odnosu na izvore u tekućicama se znatno češće sreću, a

i brojnost i raznovrsnost im je veća. Ove konstatacije potvrđuju i rezultati istraživanja drugih

autora (Filipović, 1968; Čepić i Marinković-Gospodnetić, 1978; Anderson i Anderson,

1995). Plecoptera uglavnom naseljavaju kamenito-šljunkovitu podlogu izvora, mada se

jedinke roda Nemoura često nalaze u opalom lišću i drugim biljnim ostacima. Ovi rodovi su

takođe opisani od strane Marković-a (1998) i Stojanović (2017).

Red Ephemeroptera je prisutan sa 2 roda: Baetis i Heptagenia. Oba roda su

pronađena i kod Marković-a (1998) u izvorima brdsko-planinskih područja Srbije.

Ephemeroptera su veoma stara grupa koja potiče još iz mlađeg paleozoika. U pomenutom

istraživanju je prikazano da zastupljenost Ephemeroptera raste od izvora ka zoni gornjeg i

srednjeg toka (gde je najveća), dok se nizvodno u zoni donjeg toka smanjuje. Ovo je takođe

zabeležio i Filipović (1976). Samim tim može se zaključiti da efemeroptere nisu specifičan

činioc bentocenoza izvora što potvrđuju i istraživanja domaćih i stranih autora (Ikonomov,

1959; Filipović, 1968; Matanočkin i sar., 1969; Harrison i Elsworth, 1958, Busnita i sar.,

24

1970; Anderson i Anderson, 1995). Imajući u vidu činjenicu da su izvori u pogledu

koncentracije kiseonika siromašniji u odnosu na vode brdsko-planinskih tekućica, svakako

se u kompleksu ograničavajućih faktora većeg prisustva Ephemeroptera u izvorima nalazi i

količina rastvorenog kiseonika. Ephemeroptere nastanjuju pre svega kamenito-šljunkovitu

podlogu, mada ima i onih koje nastanjuju mahovine, nataloženo lišće ili se zarivaju u meku

muljevitu ili peščanu podlogu.

4.2 Uticaj pastrmskih ribnjaka na zajednicu makrozoobentosa i fizičko-

hemijske parametare vode

Na osnovu rezultata nMDS analize uočavaju se 3 grupe uzoraka na osnovu

kvalitativnog i kvantitativnog sastava makrozoobentosa sa sličnošću od 55% (Slika 10). U

prvoj grupi se vidi da su najsličniji uzorci sakupljeni iznad ribnjaka tokom jeseni i zime kako

po kvalitativnom tako i po kvantitativnom sastavu, dok se uzorak sakupljen tokom proleća

izdvoljio u zasebnu grupu i on ne pokazuje sličnost ni sa jednim uzorkom. Na kraju u trećoj

grupi su se svrstali svi uzorci koji su sakupljeni ispod uliva ribnjaka, što nam govori da su ti

uzorci različiti u odnosu na prve dve grupe po kvalitativnom i kvantitativnom sastavu

makrozoobentosa. Ovakav rezultat potvrđuje inicijalnu pretpostavku da se zajednice

maktrozoobentosa iznad i ispod ispusta ribljaka razlikuju, najverovatnije kao posledica

promene kvaliteta vode. Ovaj zaključak je moguće potkrepiti činjenicom da je nMDS analiza

ukazala na dve grupe sličnih uzoraka na osnovu sličnosti u vrednostima fizičko-hemijskih

parametara (Slika 11), gde su se uzorci iznad ribnjaka jasno odvojili od uzoraka ispod uliva.

Štaviše, Mann Whitny test je pružio preciznu informaciju koji se fizičko-hemijski parametri

vode statistički značajno razlikuju (Tabela2).

Statistički značajno povećanje temperature vode zabeleženo je ispod uliva ribnjaka

u odnosu na izvor gde je bila hladnija za par stepeni, najverovatnije kao posledica povećane

koncentracije organske materije u vodi nakon oslobađanja otpadne vode iz ribnjaka u

vodotok. Elektroprovodljivost je takođe porasla kao i temperatura (na izvoru je manja, a na

ispustu veća), što nam govori da je koncentracija rastvorenih soli viša na ispustu.

Elektroprovodljivost je u direktnoj vezi sa koncentracijom jona u vodi i temperaturom vode,

tako da kako raste temperatura vode i koncentracija jona tako raste i elektroprovodljivost.

Prema rezultatima ranijih studija bilo je očekivano smanjenje koncentracije kiseonika u vodi

25

(Stojanović, 2017). U ovoj studiji, koncentracija rastvorenog kiseonika jeste manja posle

uliva otpadne vode ribnjaka ali ne dovoljno da bi promena bila statstički značajna (Tabela

2). Što se tiče koncentracije azota iz nitrata ona se značajno smanjila na ispustu u odnosu na

izvor, a za razliku od nje koncentracija azota iz amonijaka se statistički značajno povećala

na ispustu u odnosu na izvor. Štaviše, očekivano je da koncentracija amonijaka bude

drastično uvećana posle ispusta ribnjaka (Stojanović, 2017; Milošević, 2018). Takođe,

mnogi autori uočavaju i porast koncentracije fosfora na lokalitetima nizvodno od ispusta

ribnjaka (Carr i Goulder, 1990a, b; Foy i Rosell, 1991; Oberdorff i Porcher, 1994; Adamek

i Sukop, 1996; Boaventura i sar., 1997; Pulatsu i sar., 2004; Bartoli i sar., 2007; Camargo i

Gonzalo, 2007; Camargo i sar., 2011; Guilpart i sar., 2012). U ovom istraživanju registrovan

je porast ukupne koncentracije fosfora iz ortofosfata na ispustu iz ribnjaka. Obzirom da se

na ribnjaku voda ispusta direkto ispušta u recipijent bez prethodnog taloženja, očekivane su

veće koncetracije fosfora iz ortofosfata na lokalitetima nizvodno od ribnjaka.

26

5 Zaključak

Tokom ovog istraživanja na izvoru Kladenac i na ispustu iz pastrmskog ribnjaka

analizirani su uticaji pastrmskog ribnjaka na sastav zajednice makrozoobentosa kao i fizičko-

hemijske parametare vode pre i posle ribnjaka. Tokom istraživanja utvrđeno je sledeće:

Na osnovu prikupljenog materijala iz ispitivanog izvora identifikovano je 37 rodova

vodenih makrobeskičmenjaka. Najraznovrsnija grupa su insekti a među njima se

izdvaljaju Trichoptera i Diptera kao najbrojnije (Trichoptera 10 rodova, Diptera 7

rodova).

Rod Gammarus je najzastupljeniji sa 62% od ukupnog broja individua po rodovima

na izvoru i čak 85% na ispustu u toku svih sezona istraživanja.

Rezultati nMDS analize pokazali su da se na osnovu kvalitativnog i kvantitativnog

sastava makrozonbentosa mogu izvojiti 3 grupe uzoraka sa sličnošću od 55%. U

prvoj grupi su se izdvojili uzorci sakupljeni iznad ribnjaka tokom jeseni i zime (UP

A i UP W), dok se uzorak sakupljen iznad ribnjaka tokom proleća (UP S) izdvojio u

drugu grupu. Konačno, svi uzorci sakupljeni ispod uliva ribnjaka (DOWN S, DOWN

A i DOWN W) svrstani su u treću grupu.

U pogledu kvaliteta vode, klasifikaciona analiza je izdvojila dve grupe sličnog

sastava lokaliteta. U okviru prve grupe izdvojili su se svi uzorci sakupljeni iznad

ribnjaka tokom proleća, jeseni i zime (UP S, UP A i UP W), dok su se u okviru druge

grupe izdvojili svi uzorci skupljeni ispod uliva ribnjaka (DOWN S, DOWN A i

DOWN W).

BEST analiza je pokazala da na zajednicu makroinvertebrata u najvećem stepenu

utiče kombinacija uticaja temperarure, koncetracije azota iz nitrata, koncetracije

azota iz amonijaka i fosfora iz ortofosfata i to sa statistički značajnim koeficijentom

Spearman-ove korelacije (BioEnv, r = 0.700, p = 0.03).

27

Literatura

1. Adamek, Z., Sukop, I. (1996). The impacts of trout farm discharges on benthic

community structure in a small karstic stream. Acta Universitatis Carolinae

Biologica, 40, 3-17.

2. Anderson, M.T., Anderson, H.N., (1995). The insect fauna of spring habitats in

semiarid rangelands in Centrol Oregon. Journal of the Kansas entomologicas society,

68 (2) supl.: 65-76.

3. Atanacković, A. (2015). Akvatične oligohete (Annelida, Clitellata, Oligochaeta) u

različitim tipovima tekućih voda u Srbiji. Doktorska disertacija. Biološki fakultet.

Univerzitet u Beogradu.

4. Baldini, I., Gaiter, S. (1990). Possibili metodologie di valuta zione della vulnerabilita

delle acque sorgive e proposte preliminari per la formulazione di gradienti di rischio

igienico. RivistaI taliana Igiene, 5–6.

5. Bartoli, M., Nizzoli D., Longhi D., Laini A., Viaroli P. (2007). Impact of a trout farm

on the water quality of an Apennine creek from daily budgets of nutrients. – Chem.

Ecol. 23: 1–11.

6. Boaventura, R., Pedro A. M., Coimbra J., Lencastre E. (1997). Trout farm effluents:

characterization and impact on the receiving streams. – Environ. Pollut. 95: 379–387.

7. Bodon, M., Gaiter S. (1989). Considerazioni sulpopolamento macrobentonico delle

acque sorgive. Biologi aAmbientale 2: 5–12.

8. Bonada, N., Rieradevall, M., Prat, N., Resh, V. H. (2006). Benthic macroinvertebrate

assemblages and macrohabitat connectivity in mediterranean-climate streams of

northern California. Journal of the North American Benthological Society 25:32–43.

9. Boulton, A. J. (2003). Parallels and contrasts in the effects of drought on

streammacroinvertebrate assemblages. Freshwater Biology, 48, 1173–1185.

10. Brehm, J. (1986). Der pH-Wert von Buntsandsteinquellen und Bachen. II. Der

Waldquell-pH-Wert nach der Hohenlage der Wasseraustritte und der

Hangneigungsrichtung der Quelleneinzugsgebiete im Knullgebirge. Beitrage

Naturkunde Osthessen 21: 53–66.

11. Brehm, J., M. P. D. Meijering, (1996). Fließgewasserkunde. Einfuhrung in die

Limnologie der Quellen, Bache und Flusse. Quelle & Meyer, Heidelberg, 302 pp.

28

12. Busnita, T., Brezeanu, G., Oltean, M., Popescu-Marinescu, V., Prunescu-Arion, E.,

(1970). Monografiazoneiportilor de fier, Studiulhidrobiologic al Dunariisi al

afluentilursai. EdituraAcademieRebpubliciiSocialiste Romania.

13. Camargo, J. A. (1992a). Structural and trophic alterations in macrobenthic

communities downstream from a fish farm outlet. – Hydrobiologia 242: 41–49.

14. Camargo, J. A. (1992b). Temporal and spatial variations in dominance, diversity and

biotic indices along a limestone stream receiving a trout farm effluent. – Water, Air,

Soil Pollut. 63: 343–359.

15. Camargo, J. A., Gonzalo, C. (2007). Physicochemical and biological changes

downstream from a trout farm outlet: comparing 1986 and 2006 sampling surveys.

Limnetica, 26(2), 405-414.

16. Camargo, J. A., Gonzalo, C., Alonso, Á. (2011). Assessing trout farm pollution by

biological metrics and indices based on aquatic macrophytes and benthic

macroinvertebrates: A case study. Ecological Indicators, 11(3), 911-917.

17. Cantonati, M., F. Corradini, L. Tagnin, (1998). Inquadramentofisico-chimico e

morfologico. In Le sorgentidel Parco Adamello-Brenta (M. Cantonati ed.), Parco

AdamelloBrentaDocumenti 11: 9–54.

18. Carr, O. J., Goulder, R. (1990a). Fish-farm effluents in rivers—I. Effects on bacterial

populations and alkaline phosphatase activity. Water Research, 24(5), 631-638.

19. Carr, O. J., Goulder, R. (1990b). Fish-farm effluents in rivers—II. Effects on

inorganic nutrients, algae and the macrophyteRanunculuspenicillatus. Water

Research, 24(5), 639-647.

20. Carter, J. L., Resh, V. H., Rosenberg, D. M., Reynolds, T. B. (2006). Biomonitoring

in North American rivers: a comparison of methods used for benthic

macroinvertebrates in Canada and the United States. Pages 203–228 in G. Ziglio, M.

Siligardi, and G. Flaim (editors). Biological monitoring of rivers. John Wiley and

Sons, West Sussex, UK

21. Čepić, V., Marinković-Gospodnetić, M., (1978). Zoobentos rijeke Toplice.

Godišnjak Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, Vol XXXI-1978: 25-32.

22. Cushing, C. E., Allan, D. J. (2001). Streams: their ecology and life. San Diego,

California, USA: Academic Press.

23. Filipović, D., (1968). Limnološka karakteristika izvorskog regiona Lisinskog potoka

na Kopaoniku. Zbornik radova 11, 24: 325-337.

29

24. Filipović, D., (1969). Faunistički sastav izvorskog regiona Crnog Timoka i njegove

karakteristike. III Kongres biologov Jugoslavije, Knjiga plenarnih referatov in

pouzetkov, Ljubljana, 104.

25. Filipović, D., (1976). Istorija tproučavanja Ephemeroptera (Insecta) u našoj zemlji i

rezultati dosadašnjih ispitivanja u Srbiji. Arhiv bioloških nauka, 28 (1-2): 95-101.

26. Foy, R. H., R. Rosell, (1991). Fractionation of phosphorus and nitrogen loadings

from a Northern Ireland fish farm. – Aquaculture 96: 31–42.

27. Guilpart, A., Roussel, J.M., Aubin, J., Caquet, T., Marle, M., Le Bris, H. (2012). The

use of benthic invertebrate community and water quality analyses to assess

ecological consequences of fish farm effluents in rivers. Ecological Indicators, 23,

356-365.

28. Harrison, A.D., Elsworth, J.F., (1958). Hydrobiological studies on the Great Berg

river. Transaction of the royal sociaty of south Africa, Vol XXXV, Part III, Cape

Town.

29. Haseke, H., E. Pro¨ ll, (2006). Das Berchtesgadener Quellwasser und seine Herkunft.

Geologische, physikalisch-chemische und mikrobiologische Parameter. In Gerecke,

R. & H. Franz (eds.), Quellen im National park Berchtesgaden. National park

Berchtesgaden, Forschungsbericht 51.

30. Hellawell, J. M. (1986). Biological indicators of freshwater pollution and

environmental management. Applied Science Publishers, London, 546 pp.

31. Ikonomov, P., (1959). Ephemeroptera na Makedonija. Sistematika i faunistika.

Doktorska disertacija. PMF na Univerzitet Tetovo Skopje.

32. Illies, J., Botosaneanu, L. (1963). Problems, methodes de la classification et de la

zonation ecologique des eauxcourantes, considerees, surtout du point de

vuefaunistique, Mitteilungen der inernational envereinigung fur Theoretische,

Angewandte Limnologie 12: 1-57.

33. Kerovec, M. (1986). Priručnik za upoznavanje beskralješnjaka naših potoka i rijeka.

SNL, Zagreb, Jugoslavija.

34. Liao, P. B., (1970). Pollution potential of salmonid fish hatcheries. – Water and

Sewage Works 117: 291–297.

35. Loch, D. D., J. L. West, D. G. Perlmutter, (1996). The effect of trout farm effluent

on the taxa richness of benthic macroinvertebrates. – Aquaculture 147: 37–55.

30

36. Maire, R. & S. Pomel, 1994. Karst geomorphology and environment. In Gibert, J.,

D.L. Danielopol & J. Stanford, Groundwater Ecology. Academic Press, London,

130–157.

37. Marković, V. (2014). Morfološka varijabilnost i distribucija roda Theodoxus

Montfort, 1819 (Neritomorpha, Gastropoda) u centralnom delu Balkanskog

poluostrva i najužnom obodu Panonske nizije. Doktorska disertacija, Biološki

fakultet, Univerzitet u Begradu.

38. Marković, Z. (1998). Izvori brdsko-planinskih podruja Srbije: ekološka studija

makrozoobentosa. Univerziitet u Beogradu. Biološki fakultet. Beograd.

39. Marković, Z., Mitrović-Tutundžić, V. (2003). Gajenje riba. Zadužbina Andrejević,

Beograd. 137 str.

40. Marković, Z., Mitrović-Tutundžić, V., Savić, I., Ranđelović, N., (1996). Analiza

prelaska izvorske u faunu potoka na primeru vrela reke Banje. Kongres ekologa

Jugoslavije, Zbornik sažetaka, 25, Beograd.

41. Marković, Z., Poleksić, V. (2007). Ribarstvo u Srbiji (Fishery in Serbia). Prof.dr

Zoran Marković, Beograd, 1-239.

42. Matonačkin, I., Pavletić, Z., Habdija, I., Stilinović, B., (1969). Prilog limnologiji

gornjeg toka rijeke Save. Ekologija, Vol 4, No1: 91-124.

43. Milošević, Đ., Stojanović, K., Đurđević, A., Marković, Z., Stojković Piperac, M.,

Živić, M., Živić, I., (2018). The response of chironomid taxonomy- and functional

trait-based metrics to fish farm effluent pollution in lotic systems. Environmental

Pollution 242: 1058-1066

44. Muñoz, M. J., (1989). Indice de calidad y toxicidad de agua para salmonidos. PhD

Thesis No. 77, National Institute for Agrarian Research (INIA), Spain, (in Spanish).

45. Oberdorff, T., J. P. Percher, (1994). An index of biotic integrity to assess biological

impacts of salmonid farm effluents on receiving waters. – Aquaculture 119: 219–

235.

46. Paunović, M. (2007). Struktura zajednica makroinvertebrata kao indikator tipova

tekućih voda Srbije. Doktorska disertacija. Biološki fakultet. Univerzitet u Begradu.

47. Popović, N. (2014). Ekološka analiza zajednica slatkovodnih makrobeskičmenjaka

tri tipa tekućih voda na području Beograda. Doktorska disertacija. Biološki fakultet.

Univerzitet u Begradu.

48. Psenner, R., J. Catalan, (1994). Chemical composition of lakes in crystalline basins:

a combination of atmospheric deposition, geologic background, biological activity

31

and human action. In Margalef, R. (ed.), Limnology Now: A Paradigm of Planetary

Problems. Elsevier Science B.V.: 255–314.

49. Pulatsu, S., Rad, F., G. Köksal, F. Aydin, C. K. Benli, A. Topcu, (2004). The impact

of rainbow trout farm effluents on water quality of Karasu stream, Turkey. – Turk. J.

Fish. Aquat. Sci. 4: 9–15.

50. Raković, M. (2015). Diverzitet mekušaca Dunava (1260-863,5rkm) i taksonomska

analiza rodova Planorbarius, Radix, Physella i Ferrissia (Pulmonata:

Basommatophora). Doktorska disertacija. Biološki fakultet. Univerzitet u Begradu.

51. Selong, J. H., Helfrich, L. A. (1998). Impacts of trout culture effluent of water quality

and biotic communities in Virginia headwater streams. – Prog. Fish. Cult. 60: 247–

262.

52. Simić, V., Simić, S. (2009). Ekologija kopnenih voda (Hidrobiologija I). – Prirodno-

matematički fakultet, Univerzitet u Kragujevcu; Biološki fakultet, Univerzitet u

Beogradu, Kragujevac; Beograd.

53. Stanford, J. A., J. V. Ward, B. K. Ellis, (1994). Ecology of the alluvial aquifers of

the flathead river, Montana (USA). In Gibert, J., D. L. Danielopol& J. Stanford,

Groundwater Ecology. Academic Press, London, 367–390.

54. Stojanović, K., (2017). Uticaj pastrmskih ribnjaka na zajednice makrozoobentosa

tekućica sa posebnim osvrtom na larve roda Baetis (Ephemeroptera, Insecta).

Doktorska disertacija. Biološki fakultet. Univerzitet u Beogradu.

55. Strayer, D. L. (2006). Challenges for freshwater invertebrate conservation. Journal

ofthe North American Benthological Society, 25(2), 271-287.

56. Tomović, J. (2015). Ekologija, biodiverzitet i konzervacija slatkovodnih školjki

familije Unionidae u Srbiji. Doktorska disertacija. Biološki fakultet. Univerzitet u

Beogradu.

57. Voelz, N. J., McArthur, V. J. (2000). An exploration of factors influencing loticinsect

species richness. Biodiversity & Conservation, 9(11), 1543-1570.

58. Weigand, E., (1998). Limnologisch-faunistiche Characterisierung von Karstquellen,

Quellbachen und unterirdischen Gewassernnach Choriotopen und biozonotischen

Gewasserregionen National parko. .Kalkalpen, Osterreich. Unpublished report. 173

pp.

59. Wilhelm, F., (1956). Physikalisch-chemische Untersuchungenan Quellen in den

Bayerischen Alpen und im Alpenvorland. Munchn. geogr. Hft. 10: 1–97.

32

60. Woodley, S. (1993). Monitoring and Measuring Ecosystem Integrity in Canadian

National Parks. S. Woodley, J. Kay and G. Francis (eds.), Ecological Integrity and

the Management of Ecosystems. St-Lucie Press, Florida. p. 155–176

61. Zorić, K. (2015). Invazivnost alohtonih vrsta makroinvertebrata i riba Dunava.

Doktorska disertacija, Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu.

ПРИРОДНO - MАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ

НИШ

КЉУЧНА ДОКУМЕНТАЦИЈСКА ИНФОРМАЦИЈА

Редни број, РБР:

Идентификациони број, ИБР:

Тип документације, ТД: Монографска

Тип записа, ТЗ: Текстуални / графички

Врста рада, ВР: Мастер рад

Аутор, АУ: Драган Вулић

Ментор, МН: Милица Стојковић Пиперац

Наслов рада, НР: Утицај пастрмског рибњака у селу Пасјач код Пирота на састав

заједнице макрозообентоса и физико-хемијске карактеристике воде

Језик публикације, ЈП: Српски

Језик извода, ЈИ: Енглески

Земља публиковања, ЗП: Р. Србија

Уже географско подручје, УГП: Р. Србија

Година, ГО: 2019

Издавач, ИЗ: ауторски репринт

Место и адреса, МА: Ниш, Вишеградска 33.

Физички опис рада, ФО: (поглавља/страна/ цитата/табела/слика/графика/прилога)

32 стр.; 5 подглавља; 11 слика; 2 табеле

Научна област, НО: биологија

Научна дисциплина, НД: екологија

Предметна одредница/Кључне речи, ПО: pastrmski ribnjaci, planinski izvor, zajednica makrozoobentosa,

kvalitativni i kvantitativni sastav, fiziko-hemijske karakteristike vode.

УДК 639.21:597.552.512+574.587:556.5

Чува се, ЧУ: библиотека

Важна напомена, ВН:

Извод, ИЗ: У овом раду испитиване су промене заједнице макрозообентоса, као

групе која се од свих водених организама најчешће користи у

биомониторингу текућих водених екосистема. Како би се анализирао

утицај пастрмских рибњака на организме макрозообентоса,

обављено је истраживање квалитативног и квантитативног састава

заједнице пре и после улива отпадних вода из рибњака. Такође,

поређене су и вредности физико-хемијских карактеристика воде на

контролним и тест локалитетима. Резултати овог рада показују да

пастрмски рибњаци лоцирани уз горње токове и изворишну зону

река представљају потенцијалну опасност за ремећење природних

станишта ове групе водених животиња.

Датум прихватања теме, ДП: 11.09.2019.

Датум одбране, ДО:

Чланови комисије, КО: Председник: Др Ана Савић, ванредни професор

Члан: Др Саша Станковић, доцент

Члан, ментор: Др Милица Стојковић Пиперац, доцент

ПРИРОДНО - МАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ

НИШ

KEY WORDS DOCUMENTATION

Accession number, ANO:

Identification number, INO:

Document type, DT: Monograph

Type of record, TR: Textual / graphic

Contents code, CC: Master thesis

Author, AU: Dragan Vulić

Mentor, MN: Milica Stojković Piperac

Title, TI: The influence of a trout fish farm in the village of Pasjač

near Pirot on the composition of the macrozoobenthos

community and the physico-chemical characteristics of

water Language of text, LT: Serbian

Language of abstract, LA: English

Country of publication, CP: Republic of Serbia

Locality of publication, LP: Serbia

Publication year, PY: 2019

Publisher, PB: author’s reprint

Publication place, PP: Niš, Višegradska 33.

Physical description, PD: 32 p. ; 5 chapters; 11 pictures; 2 tabels

Scientific field, SF: Biology

Scientific discipline, SD: Ecology

Subject/Key words, S/KW: trout ponds, mountain spring, macrozoobenthos community, qualitative and

quantitative composition, physico-chemical characteristics of water.

UC 639.21:597.552.512+574.587:556.5

Holding data, HD: library

Note, N:

Abstract, AB: This study examines changes in the macrozoobenthos community,

as the most commonly used group in biomonitoring of aquatic

ecosystems. In order to analyze the impact of trout fish farm on

macrozoobenthos, a qualitative and quantitative composition of the

community before and after fish farm effluent input. Also, the

values of physico-chemical characteristics of water at control and

test sites were compared. The results of this study indicate that

trout fish farms located at upstream river sections and river source

present a potential threat to the natural habitats of this group of

aquatic animals.

Accepted by the Scientific Board on, ASB: 11.09.2019.

Defended on, DE: Defended Board, DB: President: Dr Ana Savić, vanredni profesor

Member: Dr Saša Stanković, docent

Member, Mentor: Dr Milica Stojković Piperac, docent