Tragovi/ Godišnjak Franjevačke mladeži u Hercegovini/ God. 1. (2013.), br. 1./ Nakladnik: Franjevačka mladež – Frama, Hercegovačko područno bratstvo/ Adresa: Franjevačka 1, 88 000 Mostar/ E-mail adresa: sredisnjica.frama@gmail.com Glavni urednik: Mateo Zadro/ Odgovorni urednik: fra Josip Vlašić/ Urednik fotografije: Toni Iličić/ Lektura: Branka Barišić Korektura: fra Josip Vlašić/ Grafičko oblikovanje: Shift Brand Design, Mostar/ Tisak: Grafotisak/ Naklada: 2000 komada

SADRŽAJTEM A BROJA ... . . . . . . . .2/3NAŠ POZIV... . . . . . . . . . . . . . . . . . .4/5PODS JE TNIK... . . . . . . . . .6/7OSOBNI R AST... . . . . . . . . .8/9BUDI SVOJ... . . . . . . . . . . . . . .10/11PODRUČNA KRONIK A ... . . . . . . . .12/17M JESNA BR ATST VA ... . . . . . . . . . . . .18/63PISMO IZ FR AN JE VAČKOG

SVJE TOVNOG REDA ... . . . . . . . . . .64/65BIT ĆE TE MI SVJEDOCI... . . . . . . . . .66/67BILO KUDA , FR A M A SVUDA ... . . . . . . . . . .68/69NEKI DRUGI SVI JE T.. . . . . . . . . . . . .70/71TIHA PRISUTNOST... . . . . . . . . . . . .72/73RES, NON VERBA ... . . . . . . . . . . . .74/75ONI NAS NADAHN JUJU... . . . . . . . . . . . .76/77ČITATI ZNAKOVE VREMENA ... . . . . . . . . .78/79SA MO SITNICA ... . . . . . . . . . . . .80

Riječ urednikaDragi čitatelju! Nisam siguran kakva su

tvoja očekivanja u trenutku dok otvaraš korice našega prvog godišnjaka, ali sam siguran da će stranice koje slijede na tebi ostaviti jedan trag. On može biti upečatljiv ili manje upečat-ljiv, ali trag će ostati. Tekstovi prožeti mlado-šću i iskustvom, kao i živopisne fotografije, tu su da te pouče, razvesele i potaknu na dobro. Stoga, nemoj brzati, zaustavi se i pročitaj što ti djeca svetoga Franje imaju reći. Ovaj godišnjak osmišljen je i pripremljen iz ljubavi, a odavno znam da ono što se čini iz ljubavi ne može osta-viti nego lijep trag. Nadam se da ćeš pronaći štogod za sebe i da ćeš kroz ovaj godišnjak putovati sa smiješkom na licu. Mladost, igra, ljubav, dobrota i sve ono što ne možeš pronaći u svakodnevnim, tjednim ili mjesečnim novina-ma i časopisima sada smo okupili na jednome mjestu. Mislim da ne možeš ni zamislit kakva te sve pustolovina čeka na sljedećim stranica-ma! Zato putuj polako i sigurno da ti ne bi što promaklo! Na kraju, najveća hvala našem dobrom Gospodinu, koji se brine za nas i koji nam je pokazao s kolikom se sigurnošću možemo pouzdati u Njegovu providnost. Hvala i svim dobrim ljudima koji su nam izašli u susret i pomogli da uspijemo u svome naumu. Imamo godišnjak! Nadam se da je započeta još jedna lijepa tradicija u našem područnom bratstvu. Neka Vas, stoga, naša mladost i životnost ne ostave ravnodušnima prilikom prelistavanja Tragova! Uživajte!

Piše: Mateo Zadro, glavni urednik

TEMA BROJA

„Glasoviti kip Krista Otkupitelja, koji dominira tim lijepim brazilskim gradom, bit će za nas rječiti simbol. Kristove raširene ruke su znak njegove želje da zagrli sve one koji će mu doći, a njegovo srce predstavlja beskrajnu ljubav prema sva-

kom od nas i prema svakoj od vas. Pustite da vas on privuče k sebi! Pustite da vas on ljubi i bit ćete svjedoci koje svijet treba!“

Benedikt XVI.

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

32

Radostan poziv pun ljubavi, poziv na sebedarje, poziv da

dajemo sebe kroz ljubav koja nam je dana u Kristu! Nama, mladi-ma, papa Benedikt XVI. upu-ćuje urgentan poziv da budemo misionari Crkve! Dopustimo da ova poruka dopre do naših srca, otvorimo širom sva naša osjetila, dopustimo da nas On ljubi i bit ćemo svjedoci koje svijet treba. „Riječ je o velikom misijskom pozi-vu koji je Krist ostavio čitavoj Crkvi i koji ni danas, nakon dvije tisuće godina, nije izgubio na svojoj aktu-alnosti. Sada taj poziv mora snažno odjeknuti u vašem srcu“ – poruču-je nam Papa. Nadahnuta poruka pape Benedikta XVI. odnosi se na nadolazeći Svjetski dan mladih, koji će se održati u Rio de Janeiru, u Brazilu u srpnju 2013. godine. Misleći na taj susret, odmah na početku svoje poruke Papa kaže: „Glasoviti kip Krista Otkupitelja, koji dominira tim lijepim brazilskim gradom, bit će za nas rječiti simbol. Kristove raširene ruke su znak nje-gove želje da zagrli sve one koji će mu doći, a njegovo srce predstavlja

beskrajnu ljubav prema svakom od nas i prema svakoj od vas. Pustite da vas on privuče k sebi! Pustite da vas on ljubi i bit ćete svjedoci koje svijet treba!“ Poruka u sebi sadrži urgentan poziv, ali poziv koji nosi trajnu važnost za Crkvu, u kojem nas Papa poziva na trajnu evange-lizaciju, i misleći na budućnost Cr-kve, na trajno misionarstvo. Budu-ći je ovo Papina posljednja poruka mladima, možda bismo je mogli razumjeti kao njegovu svojevrsnu oporuku mladima.

Kako biti misionar ljubavi?Benedikt XVI. nas poziva da bu-demo pravi misionari među svo-jim vršnjacima. U svojoj poruci daje nam jednostavan odgovor na pitanje što zapravo znači biti misi-onar. Papa kaže da je to prije svega Kristov učenik, onaj koji uvijek iznova osluškuje Kristov poziv da ga slijedi, i koji u svakom trenutku svoj pogled upire u njega, pozo-ran na svaku njegovu riječ. U sva-kom tom trenutku moramo imati svijest o mnogim darovima koje smo primili od Boga. Ti darovi ljubavi nam nisu dani na čuvanje, nisu nam dani da bi bili u našem vlasništvu, neupotrjebljeni. Te darove smo dobili da bi ih preno-sili dalje, da bi nam bili temelj za izgrađivanje vlastite vjere, kako bismo je što bolje poznavali, jer, ističe Papa, ono što prenosimo, moramo, prije svega, jako dobro poznavati. I upravo tako počinje ta naša evangelizacija. Što više upo-znajemo Krista, to ga više želimo naviještati. To je to djelo ljubavi koje nam je svojstveno, kao samo jednom djeliću golemoga lanca Crkve koji postoji već više od dvije

tisuće godina. Zato se mladi misionari trebaju prepu-stiti snazi Božje ljubavi, koja nas uvijek iznova smješta u veliki mozaik evangelizacije. Papa, također, napo-minje još jedan razlog sudjelovanja nas u ovoj evange-lizaciji kao misionara, a to je važnost našega osobnog hoda u vjeri. Da bi taj naš hod bio autentičan, jak i plo-donosan, Papa preporučuje da temelje nalazimo u mo-litvi i sakramentima. Kao misionari ljubavi, izmolimo Božje milosrđe, Božju objavu jedni drugima, i bit će to najveća tajna ljubavi. Dragi mladi, odazovite se ovom pozivu, i čista srca molite Duha Svetoga da vam dopusti da budete oruđe za spasenje svojih vršnjaka.

Kako pobijediti poteškoće?Papa nam se kroz svoju poruku toliko približava, i suosjeća s nama! Ističe kako razumije naše teškoće koje smo iskusili kada svoje vršnjake pozivamo da doži-ve iskustvo vjere. Razumije da se mladi osjećaju nesposobnima i nedoraslima za to, ali smo mi onda ti, koji će uspostaviti s njima dijalog u jednostavnosti i poštiva-nju, te koristeći se Njegovom ljubavi kao najvažnijim sredstvom, naviještati Isusa Krista. Kada naiđemo na odbacivanje i protivštine, pokažimo svoju ustrajnost i ljubavlju to pobijedimo. Papa nam na-pominje i to da Krista ne smijemo navi-ještati samo riječima, nego taj navještaj mora uključivati čitav život i pretočiti se u djela ljubavi. A ta ljubav? Ona će nas učiti biti vjerovjesnicima, ona će nas učiti da slušamo, učit će nas da shvatimo, pomoći će nam da one koji traže istinu i smisao života dovedemo u Božju kuću, a to je Crkva. U svojoj poruci, Papa nam daje prijedloge za područja na kojima taj naš poziv mora biti još hitniji, još jači. Na-pominje kako su područja društvene

O poruci pape Benedikta XVI. mladima povodom Svjetskoga dana mladih 2013. godine

“Pođite i učinite mojim učenicima sve narode” (usp. Mt 28, 19)

Piše: Anđelka Oreč, OFS i Frama

komunikacije, na poseban način inter-net, te područje putovanja i migracija, u kojima najčešće sudjeluju upravo mladi ljudi, plodno tlo za naše djelovanje, za širenje radosti susreta s Kristom. Papa mladima postavlja dva zanimljiva pita-nja: Jesam li ikada imao hrabrosti pred-ložiti mladima koji još uvijek nisu primili sakrament krštenja da to učine? Jesam li ikoga pozvao da krene putom otkrivanja kršćanske vjere? Nazivajući nas svojim prijateljima, poziva nas da se odvažimo, te da uz pomoć i zaziv Duha Svetoga, koji će nam pokazati put, pokažemo svoju najiskreniju domišljatost i kreativnost u širenju Evanđelja. Učinimo to! Usudimo se živjeti to Evanđelje, te prenosimo taj dragocjeni dar susreta svima koje sva-kodnevno susrećemo!

Odazovimo se govoreći: „Evo me!“Prisjetimo se svi kada smo prvi put pred oltarom uskliknuli „Evo me“, te obećali da ćemo biti misionari, i širiti Evanđelje Isusa Krista. Papa Benedikt XVI. mlade, preko ove svoje poruke, poziva da se oda-

zovu s tim istim poklikom, te u jedinstvu Crkve, koja im je potrebna za djelovanje, učine učenicima sve narode. Ova Papina poruka poziv je i nama framašima, da obnovimo ono svoje obećanje koje smo već dali, te ga, živeći jedinstvo kršćanske zajednice, učinimo plodonosnim, du-boko osluškujući u svom srcu taj Isusov poziv. Nakon što prepoznamo taj poziv i odazovemo se, dopustimo da preko nas djeluje taj duh ljubavi, koji treba biti duša našega misionarstva, a to će nam pomoći u izgradnji sebe samih, te da rastemo i sa-zrijevamo u čovještvu. Na koncu, iskažimo svoju zahvalnost papi Benediktu XVI. za svaku poticajnu riječ koju nam je u ovoj poruci uputio, na odgovoru tko su zapravo misionari, na prijedlogu kako prevladati poteškoće na koje u tom svom putu možemo naići, kao i na tome što upravo u nama, mladima, vidi oslonac koji će raditi na budućnosti Crkve. Papa nam vjeruje, pa stoga, odgo-vorno prihvatimo ulogu misionara, te, kako nam Benedikt XVI. to lijepo kaže, budimo Kristovo srce i ruke.

NAŠ POZIV

Usred životnih teškoća, bratstvo i međusobna

ljubav za braću moraju biti materijalni i moralni

oslonac. Ako živimo u bratstvu, ne smijemo se

zatvoriti u sebe i sve pokušavati sami riješiti.

4 5

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

Zamisli samo, netko iz Afrike je dao ista obećanja kao i ti i

slijedi onoga istog jednostavnog asiškog siromaha Franju, koji je oduševljen Evanđeljem išao dru-ge oduševiti! I nakon više od 800 godina, on i danas oduševljava to-like ljude koji žele slijediti njegov primjer ljubavi prema Bogu i sva-kom stvorenju. Ono najvažnije u životu frama-ša, kada je riječ o bratstvu, svaka-ko je osjećaj pripadnosti. Važan je osjećaj i spoznaja, da ja uistinu pripadam tome bratstvu, da su ti ljudi, koji također dolaze na susre-te Frame, moja braća i sestre. Život u bratstvu nije jednostavan i lagan. Kao što smo i kod kuće, u našim obiteljima, svi različiti i ponekad nam nije lako prihvatiti neke stva-ri kod članova svoje obitelji, takvi problemi se pojavljuju kod života u bratstvu. Ali, upravo zbog mnoš-tva tih razlika između članova jed-noga bratstva, život u bratstvu je zanimljiviji i ispunjeniji. Životom u bratstvu učimo se živjeti s nekim tko je različit od nas, učimo se pri-hvaćati jedni druge onakvi kakvi

jesmo, međusobno se obogaćuje-mo i nadopunjujemo. Način života framaša je živjeti Evanđelje, slijedeći primjer sve-toga Franje Asiškog. Sveti Franjo je toliko vjerno živio Evanđelje, te je moleći da osjeti bol što ju je Isus podnio za vrijeme svoje muke, za-dobio i biljege pet Kristovih rana. Svojim riječima i djelima postao je toliko sličan Isusu da su ga nazivali alter Christus – drugi Krist. Stoga je i poziv nas framaša živjeti Evan-đelje te ga djelima i riječima pro-povijedati. Evanđelje nas poziva da ljubimo Boga i bližnjega svoga. U Prvoj Ivanovoj poslanici stoji: „Kad god tko rekne: „Ljubim Boga“, a mrzi brata svojega, lažac je. Jer, tko

ne ljubi brata svojega koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi.“ (1 Iv 4,20). Ako ljubimo Boga, onda moramo ljubiti i svoga brata, ma kakvim ga mi smatrali, jer i on je slika Božja. I upravo nas tome uči i sveti Franjo, koji je neizmjerno ljubio i poštovao svako stvorenje, živo i neživo, jer u sebi nose trag Svevišnjega. Ali, čovjek vlastitim snagama nikada neće biti u stanju ljubiti sva-koga čovjeka, nego samo uz Božju pomoć možemo ljubiti onako kao što sam Bog ljubi. Frama nije neka slučajna skupina ili grupa. Frama je bratstvo mladih i stoga nam se ne smije dogoditi da framaše iz svoga bratstva gledamo samo kao članove grupe u kojoj se zajedno nalazimo, a da ih uopće ne doživljavamo i da nisu bitni u našem životu. Moramo razvijati i njegovati osjećaj da su nam to uistinu bra-ća i sestre. Sa svojim framašima, baš kao i s braćom i sestrama s kojima živimo u kući, trebamo provoditi vrijeme, raditi zajedno, moliti, ići na hodočašća, po-magati jedni drugima u školi i učenju, zabavljati se

zajedno, sudjelovati u teškim i radosnim trenucima jednoga od nas, itd. Moramo biti otvoreni za druge, ali isto tako moramo se otvoriti i drugima. U Statutu Frame stoji: „Neka nastoje širiti duh bratstva, prihvaća-jući sve ljude poniznom i prijaznom dušom kao dar Božji i sliku Kristovu, izjednačujući se sa svima, osobito s naj-manjima…“ (Statut Frame u BiH, br. 15). Braća čine jedno bratstvo, a bratstvo se razlikuje od skupine prijatelja, jer prijatelje izabiremo, a braću i sestre pronalazimo, prepoznajemo ih. Usred životnih teškoća, bratstvo i međusobna ljubav za braću moraju biti materijalni i moralni oslonac. Ako živimo u brat-stvu, ne smijemo se zatvoriti u sebe i sve pokušavati sami riješiti. Život u bratstvu podrazumijeva služenje i odgovor-nost. Služenje se ogleda u tome da brata na određeni način, milošću Božjom, gledamo kao slatki teret koji trebamo nositi. Ako brata smatramo Božjim darom,

Živjeti u bratstvu je predivan dar

Piše: Josipa Vukoja, OFS i Frama

Franjevačka mladež (Frama) je ustrojena u bratstva na različitim razinama. Osnovna zajednica je mjesno bratstvo. Mjesna bratstva se okupljaju u područna, a područna u Nacionalno bratstvo. Nacionalna bratstva se, pak, okupljaju u Međunarodno bratstvo. Dakle, postoji cijela hijerarhija u ustrojstvu Frame. Tako su na odre-đen način povezani svi framaši iz cijeloga svijeta.

onda ga prihvaćamo bez osuđiva-nja i vrednovanja, prihvaćamo ga onakvog kakav jest, sa svim njego-vim manama i vrlinama te nastoji-mo s njim dijeliti sve radosti, boli, strahove i uspjehe. Život u bratstvu Frame, tako-đer zahtijeva i odgovornost. Tre-bamo biti svjesni da je svaki od nas odgovoran za život bratstva. Ne možemo očekivati samo da bratstvo daje nama, nego se tru-dimo i budimo na raspolaganju bratstvu. Iskorištavajući talente i razne sposobnosti koje nam je Bog podario, djelujmo na dobrobit svoga bratstva. Odnose je potreb-no izgrađivati, te je potrebno sa-stanke i život bratstva animirati i organizirati na način da se potiče i izgrađuje odnos pripadnosti i za-jedništva. Ne izbjegavajmo obve-

ze u bratstvu jer, na kraju krajeva, te obveze ‘nameće’ On - Otac naš koji nas je potaknuo Duhom Sve-tim da budemo dio te zajednice. Iako različiti, u Frami smo čvrsto povezani jer nas povezuje ljubav prema Isusu i želja da bu-demo Njegovi što vjerniji naslje-dovatelji, slijedeći primjer sve-toga Franje. I stoga, sudjelujući na tjednim susretima i ostalim aktivnostima bratstva uz zajed-ničku molitvu, pjesmu, razgovor i smijeh, napunjamo srca radošću i skupljamo snagu za svakodnevni život. Tjedne sastanke nastojmo pretočiti u život, provesti ih u praksu. Ono što čujemo ne smije-mo ostavljati da se osuši kao zrno koje je palo na kamen, nego nam to treba pomagati da živimo svoj franjevački poziv iz dana u dan.

PODSJETNIK

6 7

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

Piše: fra Bože Milić, OFM

Život je prilika, iskoristi je!

Život je prilika da upoznamo ži-vot, njegove zakone, način na

koji funkcionira – ako je to ikako moguće. Sigurno je moguće pri-hvatiti taj izazov ili, ako hoćete, poziv na ples, i pokušati uhvatiti ritam života. Plesati sa životom, uhvatiti njegovu melodiju, zajaha-ti taj val postojanja, svojim krilima osloniti se na struju vjetra i letjeti. To bi bilo lijepo. Ali, ponekad mi se učinilo da što god uradim – bude krivo. Ili nešto krivo reknem, ili zakasnim, ili uranim. Kad sti-gnem na vrijeme, onda shvatim da sam promašio mjesto. I imam do-jam da sam blizu, ali upravo toliko koliko Sizif od vrha brda. Pa opet nazad. Pomislim da ću uspjeti, i samo što ne dosegnem cilj, on mi izmakne. Pomislim – krenulo me, a ono opet sve ispočetka. Napra-vim korak naprijed, a onda natrag dva. Pokušam plivati i uskoro po-tonem, pokušam plesati, ne znam plesati. Letjeti neću ni pokušavati. Vidim, blizu sam, ali opet pre-daleko. Još mi samo malo treba. Nakon mnogo pokušaja, nedosta-je mi isto ono malo koje mi je i pri-

je nedostajalo. Život mi bježi kao Svemir koji se širi. Bježi mi kao uz-burkana voda ribnjaka Bethesda onom uzetom čovjeku iz Ivanova evanđelja. Postajem ljut, razoča-ran, nesretan. Svi ste krivi! Svi su lopovi! Ja sam običan baksuz! Ni-šta mi ne ide! A onda, izmoren bezbrojem pokušaja, kao da tiho čujem ili naslućujem... Prestani se ljutiti na život! Shva-ti život kao izazov, kao priliku. Po-kušaj ga zagrliti. Ne mora sve biti onako kako si ti zamislio. Život je puno maštovitiji od košarice tvojih želja. Ne moraš sve kontro-lirati. To ionako nije cilj. Violinist ne kontrolira violinu. Niti violina kontrolira njega. Stječe se dojam da su jedno. Plivač ne vlada mo-rem, niti more njime vlada. Kao da se skupa igraju. Za vožnju auto-mobila ne treba mnogo snage, tek nešto vještine i opuštenosti. Sto-ga, saberi se i usredotoči. I kreni ispočetka. Nemoj dugo očajavati. Jer, što god ti mislio, čeka te dru-ga prilika, još bolja od prethodne! I tada, ništa se neće promijeniti, osim tvoga stava – a tako će se sve promijeniti. Kad se potrudiš onoliko koliko možeš, kad se budeš borio svim snagama, bez obzira na ishod, ne-ćeš žaliti niti za propuštenim vre-menom ni za potrošenom snagom. Tada ćeš shvatiti da cilj nije pobje-da, nije smisao da sve bude onako kako si ti zamislio i želio. Nije po-anta u tome da se ostvare sve tvoje

Život je prilika! Za što? Za sreću? Hm, sreća… O tome ćemo kasnije. Za uspjeh? Želim uspjeti. Za karijeru? Karijera bi dobro došla. Za pronalazak osobe svoga života, druge polovice vlastitoga srca? To bi bio veliki blagoslov.

želje, nego ćeš shvatiti da je radost u putu, u borbi, u procesu, u nadi, iščekivanju, planiranju, a ostvarenje će doći kao šlag na tortu, kao konačni blagoslov. Shva-tit ćeš da je sam put, barem, dio cilja. Nije važno da sve što poželiš dobiješ odmah, ov-dje i sada. Važno je da rasteš prirodno, da se razvijaš pomalo, da rasteš kao stablo, polako, sigurno, ali čvr-sto. Stvari u prirodi razvijaju se svojim unutarnjim ritmom – tu nema brzo i sporo, tu nema požurivanja.

Pokušaj upoznati svoj ritam, nemoj da te zbunjuje ako ti se čini da ideš presporo.Bitno je da upoznaš sebe i mirno, polako napreduješ. Tako ćeš pomalo, polagano ali sigurno, steći sigurnost i potrebnu dozu samouvjerenosti. Tako ćeš polagano postati slobodan, slobodniji. Bit ćeš sigurniji u svoje riječi i uvjereniji u svoje čine. Postat ćeš samouvjeren i hrabar. To te neće voditi tomu da se umisliš ili uzoho-liš, nego će postati tvoje prirodno stanje. Vidjet će se da ono što misliš i govoriš, da ono što činiš – iza toga i stojiš. Tvoji stavovi bit će jasni, artikulirani i transpa-rentni. Kad iziđeš iz začaranoga kruga brzog uspjeha i trenutnoga ostvarenja želja, onda ideš svojim putem. Onda te ne goni i ne nosi neka struja trenutnoga men-taliteta koja proizvodi ljude jednakoga izgleda, mišlje-nja i želja. Onda nećeš činiti nešto samo zato što te ovo vrijeme tjera da tako činiš, nego ćeš djelovati iz sebe, prirodnim nagnućem, spontano i iskreno. Bit će to tvoj osobni povratak prirodi. Da bi bio originalan i jedinstven, morat ćeš postati svoj, vladati sobom, a da bi to mogao moraš najprije upoznati sebe. Od toga nema važnijeg posla. Upoznaj sebe i drugi će ti postati jasniji. Ostvari unutarnji pro-stor slobode i onda ćeš moći darivati. Svatko daje ono što ima. Nitko ne može dati ono što nema. Ako budeš želio sve dobiti brzo, onda ćeš lako po-stati ovisan. Ako se stvari ne budu razvijale onako kako si ti zamislio, imaš velike izglede da postaneš

frustriran. Budeš li strpljiv, onda više neće biti važno brzo ili sporo, sada ili poslije. Šteta je da čovjek ne dadne najbolje od sebe, a to nije uvijek lako. Treba najprije doći do pri-like da pokažeš i napraviš ono što najbolje znaš. Zato treba biti i strpljiv, zato je potrebno shvatiti svoje mogućnosti, upoznati svo-je granice, čekati svoje vrijeme. Sve ima svoje vrijeme. Ima vri-jeme poraza i vrijeme pobjeda. Nekada nas usporava brzina, br-zopletost, nekada izgorimo prije vremena, ponekad nas blokira strah i nesigurnost. Šteta bi bilo da ne ostvariš svoje mogućnosti. Ne moraš uopće biti najbolji, ali trebaš biti najbolji što možeš biti, ti sam za sebe. Onda nećeš žali-ti, onda se nećeš stalno okretati u prošlost i pitati jesam li mogao bolje, jesam li se mogao više tru-diti. Znat ćeš da si dao sve od sebe, bit ćeš zadovoljan i miran i ići ćeš dalje. Iskoristi svoje talen-te, oni nisu za čuvanje u arhivu –

duguješ ih svijetu. Za neke možda ne znaš niti da postoje. Ali nemoj ostati samo talent, budi ostvare-ni talent. Nemoj da za tebe kažu: „Imao je talenta, bio je talentiran, ali šteta…“ Nemoj se bojati učiti i od drugih. Pokušaj i ti na svoj na-čin ostvariti ono što su drugi već uspjeli, što ti se kod drugih sviđa. Tada nećeš biti kopija, nećeš biti ponavljač, nego ćeš ti originalno, na svoj način poka-zati, izvesti, ostvariti ono što je, možda, već poznato i što su drugi prije tebe uspjeli, a i ti sam vidiš da je dobro. Umjesto ljubomore, uzmimo druge za poticaj. Umje-sto zavisti, pitajmo se što je dru-ge nagnalo da nešto čine dobro, kvalitetno, vrhunski, da nešto čine zavidno dobro. Pokušajmo i mi sami u sebi to otkriti. Ne žali za prošlošću. Ne boj se budućnosti. Za sve što je bilo – Hvala! Za sve što će biti – Da! Ra-širi svoje ruke za dobrodošlicu bu-dućnosti. Najbolje tek dolazi.

Prestani se ljutiti na život! Shvati život kao

izazov, kao priliku. Pokušaj ga zagrliti. Ne mora

sve biti onako kako si ti zamislio. Život je puno

maštovitiji od košarice tvojih želja.

OSOBNI RAST

Bog nam tako izravno objav-ljuje svoju ljubav. On nas je

stvorio. Mi smo njegova ljubljena stvorenja. Prema tome, svatko od nas vrijedan je ljubavi. Otkud onda osjećaj da nismo ljubljeni ili da nismo vrijedni ljubavi? Ako nas je Bog stvorio da ljubimo i budemo ljubljeni, zašto se tako često osje-ćamo nevoljenima i nevrijednima? Možda je odgovor u tome što lju-bav tražimo na pogrešnim mjesti-ma. Želimo se uklopiti u društvo, želimo biti popularni, prihvaćeni, želimo da nas ljudi cijene i da nas obožavaju. Pri tome pokušavamo biti što sličniji onoj slici koju su oni stavili kao uzor, a sve više gubimo sebe. Roditelji i učitelji također ve-oma narušavaju samopouzdanje, kada neprestano kritiziraju i oma-lovažavaju osobnost djeteta i kada ga uspoređuju s vršnjacima ili bra-ćom i sestrama. Zaboravljaju jed-nu bitnu činjenicu – svatko od nas je jedinstven, originalno ljudsko biće, dijete Božje. Važno je da upo-znamo sebe, da sebe vidimo kao jedinstvenu osobnost. Zamislite vi to – nikada nije postojala niti će

postojati osoba kao što si ti! Koja je svrha onda da se uklapamo u kalupe? Zašto se uspoređujemo s drugi-ma? Kako se uopće možemo uspoređivati s drugima kad smo odmah na početku u gubitku? Gospodin te ljubi upravo takvoga kakav si – sa svim tvojim mana-ma i vrlinama. Zašto onda uporno želiš biti netko dru-gi? Budi svoj, budi ono što jesi. Upoznaj sebe, prihvati sebe kao ljubljeno Božje stvorenje i radi na sebi. Ako znamo da nas je Bog stvorio i da ima plan za nas na ovoj zemlji, odakle onda osjećaj da nismo spo-sobni? Naravno da nemamo svi iste sposobnosti i mo-gućnosti, ali svatko od nas je sposoban za nešto. Ne možemo svi biti vrsni pjesnici, športaši, slikari i sl., ali moraš znati – sposoban si! Samo moramo saznati za što? Kad sam bila u srednjoj školi, uporno sam poku-šavala pronaći nešto za što sam talentirana. I nepresta-no sam nailazila na razočarenja. Zašto? Svoje talente sam tražila na pogrešnim mjestima. Mislila sam da su talentirani samo oni koji znaju lijepo pjevati i pisati, koji znaju dobro crtati i svirati. Ja nisam bila dobra u ničemu od toga. I danas me jedan prijatelj zna zezati: „Jesi li pronašla svoj talent?“ Sada znam da ne postoji baš mnogo osoba koje se mogu pohvaliti sposobno-šću aktivnoga slušanja. Obično svi vole pričati, a ne-maju strpljenja saslušati druge. Meni to nije nikakav problem. To je samo jedna od sposobnosti koju sam otkrila u dugotraj-nom procesu upo-znavanja sebe. Zašto svi poku-šavamo i želimo imati neke cijenje-ne sposobnosti? Čovjek koji je pun sa mopou zda nja , ne teži biti najbolji u nečemu. On se može zadovoljiti s malo. Samo sa-mopouzdani ljudi mogu biti ponizni.

Pouzdati se u sebe ili u Boga?Samopouzdanje možemo definirati kao osjećaj da smo vrijedni ljubavi i osjećaj da smo sposobni. U svima nama je prisutna čežnja da ljubi-mo i da budemo ljubljeni. Ta čežnja je od Boga. Gospodin nam kaže: „Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim“ (Iz 43,4).

Poniznost ne znači da ne cijenim sebe ili da sebe smatram manje vri-jednim. Ponizan čovjek poznaje sebe, svoje mane i vrline, svoje gra-nice i mogućnosti. Ponizan čovjek je onaj koji zna da je sve što ima u životu Božji dar i da se nema čime pohvaliti. Ako se nekada osjetim i nesposobnom za nešto, to mi ne predstavlja nikakav problem. Uvijek kažem: „Bože, ti si me ova-kvu stvorio. Ako se sada moram osramotiti zbog svoje nesposobnosti i nespretnosti, neka to bude na Tvo-ju slavu.“ Svi naši darovi, svi naši talenti, sve naše sposobnosti – sve je to od Boga. To nam je Bog dao da se proslavi u nama. A kakve veze ima samopouzda-nje sa pouzdanjem u Boga? Pater Ivan Mandurić to je jako lijepo po-vezao rekavši: „Samopouzdanje je vjera u to kako ti je Bog dao sve po-trebno da odgovoriš na izazove koji pred tobom stoje.“ Ako čvrsto vje-rujemo da nam je Bog dao i da nam daje sve ono što nam je potrebno, čega se bojimo? Zašto sumnjamo u sebe i u svoje vlastite sposobno-sti? Nedostaje nam pouzdanja u Boga i Božju providnost! Veoma je važno u životu oslanjati se više na

Boga, nego na svoje vlastite sposobnosti i mogućno-sti. Nama se može činiti da smo nesposobni i da nešto ne možemo, ali Bogu ništa nije nemoguće. Moramo vjerovati, pouzdati se u Boga. A što je vjera? To je si-gurno očekivanje dobra. U Poslanici Hebrejima piše: „Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjere-nost u zbiljnosti kojih ne vidimo“ (Heb 11,1). Papa Be-nedikt XVI. definirao je vjeru kao čin kojim slobodno stavljam svoje pouzdanje u Boga koji je Otac i koji me ljubi. Opet se vraćamo na taj osjećaj da smo ljubljeni i da vrijedimo! Kad razmišljam o svetome Franji, uvijek se zapitam odakle mu hrabrost da se odluči na taj radikalni zao-kret, da se odreče svega i jednostavno u siromaštvu živi Evanđelje. Za to je bilo potrebno imati visoko sa-

mopouzdanje i pouzdanje u Boga. Ako se nađem u situaciji da sum-njam u sebe, sjetim se svetoga Fra-nje, pokušavam zamisliti što bi on učinio na mom mjestu. To mi uvi-jek daje hrabrosti i odvažnosti da reagiram na neki neobičan način, onako kako se inače ne bih usudila reagirati. Nemojte se bojati biti ono što je-ste! Nemojte dopustiti da bilo tko ili bilo što naruši vaše samopouz-danje. Zapamtite da to što vas net-ko kritizira ili omalovažava nema prvenstveno veze s vama. To više

govori o toj osobi, koja na taj način samo pokazuje koliko je nesigurna u sebe. „Čudesno je otkriti da sve što kažete, uvijek je to o vama, iako se može činiti da se radi o drugoj osobi“ (T. Humphreys). Nemojte se bojati svjedočiti svoju vjeru. Nemojte do-pustiti da vas paralizira strah koji je kao virus zarazio cijelo društvo. Prepustite Gospodinu putove svo-je i On će se za sve pobrinuti. Neka vam kao moto posluži ovaj citat iz Biblije: „U Gospodina se uzdaj, oju-nači se, čvrsto nek bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj!“ (Ps 27,14).

8 9

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

Piše: Marija Šaravanja, OFS

Poniznost ne znači da ne cijenim sebe ili da sebe smatram manje vrijednim. Ponizan čovjek poznaje sebe, svoje mane i vrline, svoje granice i mogućnosti.

BUDI SVOJ

10 11

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

Amerikanizacija ponašanja, je-dnak stil odijevanja i gotovo

identična brza hrana prodire u sva mjesta u koja je stiglo ono što na-zivamo civilizacija, a s njom ide i globalizacija. Isti su pjevači popu-larni u Južnoj Africi i u Skandina-viji. Nije neobično da mnogi odu u Španjolsku, Francusku ili Italiju, a da pri tom ne probaju niti jedno autohtono jelo, nego jedu u resto-ranima koji su identični i oblikom i jelovnikom na svim kontinenti-ma. Kao kršćani, vjerujemo da je Bog na početku stvarao čovjeka – osobu, a naš gospodarski poredak toga čovjeka pretvara isključivo u potrošača. Takav pristup utječe na sva područja života. Suvremena procjena koliko pojedini čovjek vrijedi ne temelji se na tome da nas je Bog htio i volio, ne temelji se čak niti na plemenitosti i vrlinama neke osobe, već jednostavno na tome koliko možemo zaraditi ili doprinijeti. U tom kontekstu život jednoga turista iz bogate zapadne zemlje vrijedi mnogo više nego ži-vot nekoga civila u Pakistanu. Na-ravno da u takvom načinu razmi-

šljanja nerođena djeca i ljudi koji su na izmaku snaga ne mogu imati nikakva prava jer materijalno ne doprinose društvu, a ostali imaju pravo odlučiti imaju li oni pravo na život ili ne. Pogrešno bi bilo misliti da su to stvari koje nas nadilaze, na koje nemamo nikakvoga utjecaja. Ima-mo, itekako. Kada bi mi prihvaćali samo one stvari za koje se slažemo da su dobre i vrijedne, a odbacivali sve što se ne uklapa u to, moralo bi se mnogo toga promijeniti. Druš-tvo čine pojedini ljudi, posebno mladi ljudi koji najviše kupuju i medijske sadržaje i ono što oni reklamiraju. A gotovo je na gra-nici bolesnoga potreba tolikog broja mladih da budu „u trendu“, da moraju imati mobitel kao i svi ostali, da mora imati odjeću kao ostali, da mora igrati igrice koje svi igraju. Uopće im nije bitno je li to zaista potrebno. Nerijetko će veli-ki novac za iPhone dati onaj tko ga ne zna ni uključiti, a kad to nauči nikad neće znati s njim nešto više nego obaviti poziv i poslati poru-ku. A za to bi trebao biti dovoljan bilo kakav mobitel. Ili nije? Toliko se trudimo razmišljati na način koji je navodno suvremen i koji se propagira preko portala i novina da prihvaćamo zdravo za gotovo sve što se tamo nalazi, ne pitajući se o istinitosti i namjerama autora. Netko je napisao: “Većina mladih zapravo ne zastupa slobodnu misao, nego pokazuje podložnost snobov-skom kulturnom ambijentu koji ih

okružuje. Revolucionarni stav nije u ushićenom pljeskanju opsesijama intelektualnih elita, već u kritičkom branjenju onoga što zdrav razum nalaže. Pa makar njegovi zaključci bili suprotni onima koji se prodaju pod maskom modernih i naprednih stajališta. Tek tada čovjek može reći da je istinski slobodan.” Biti dio mnoštva po sebi je privlačna stvar. Masa na neki na-čin ljude štiti, ali ih i oslobađa od osjećaja odgovornosti. Kada je dio mase, čovjek lakše utiša glas savjesti, ali i glas razuma. Onda je spreman učiniti nešto što u nor-malnim okolnostima sam nikada ne bi učinio. U masi je čovjek spre-

man vikati „raspni ga“ i za čovjeka kojega dobro ne poznaje, pa i tražiti smrt za onoga koga je slavio prije nekoliko dana. I vjerojatno neće razmisliti o svome činu. Misliti će da je sve opravdano samim time što tako rade i drugi. Masa nije uvijek angažirana samo za negativne stvari. Mnogo je povijesnih događaja u kojima mase traže i izbore nešto pozitivno. Ali ipak, čini mi se da je u svakoj masi čovjek nešto manje čovjek. Izgleda mi da grupa ljudi koja nema jasnoga cilja, nego samo slijedi struju, potiskuje baš ono što nas najviše čini čovjekom: ljubav, suosjećanje, razumnost i kritičnost. Ali masa je i privlačna. Tko iza sebe ima mase, ima i moć. Možda se i Crkva prečesto trudila da iza sebe okupi mase. Zato smo imali mnoštva kršćana koja su imala malo ili nimalo veze s Isusom Kristom po koje-mu se i zovu kršćani. Danas se događa da kršćanstvo gubi cijele narode. U toj se žalosnoj činjenici možda

krije i tračak nade. Možda će kad potpuno izgubi mase, Crkvi biti lakše pojedinom čovjeku poka-zati put i povesti ga Isusu Kristu. Naravno, tada kršćani neće biti individualisti. Biti će narod Božji, jer i u povijesti spasenja je vrlo va-žan pojam naroda. Ali za razliku od mase, u narodu čovjek neće iz-gubiti ništa od svojih dragocjenih ljudskih osobina. Mladi framaši bi još dublje nego ostali kršćani trebali biti svjesni da su dio naroda Božjega, da su pozvani i svojim načinom razmi-šljanja i svojim ponašanjem biti uzor istinske Franjine ljubavi za Božje djelo. A što su svijet i čovjek nego upravo djela Božja? Čovjek je stvoren na sliku Božju. Koliko god bježao od te istine, koliko god uprljao ono vječno u sebi, neće moći pobjeći od glasa savjesti koji poziva da se vratimo onome što trebamo biti. Da bi sačuvali svoje dostojanstvo, da bi ostali svoji lju-di, ljudi koji misle svojom glavom i odlučuju svojim srcem, trebamo često pogledati sebe u najboljem ogledalu – ogledalu svoje savjesti. Vjerojatno bi se zato često trebalo sjetiti riječi D. Wimbrowa: „Kada postigneš ono što si želio u borbi za sebe i svijet te učini kraljem dana, samo priđi ogledalu, pogledaj se i vidi što taj čovjek ima reći. Jer to nije tvoj otac, majka ili žena, čije sudo-ve moraš proći. Osoba čije mišljenje najviše znači u Tvom životu, to je osoba koja te gleda iz ogledala. Neki ljudi mogu misliti da si iskren prija-telj i smatrati te divnim, ali čovjek u ogledalu veli da si samo protuha ako mu ne možeš pogledati u oči. Njemu treba ugoditi, ostali nisu važni jer samo je on s tobom otvoren do kra-ja. I prošao si svoj najteži ispit, ako je čovjek u ogledalu tvoj prijatelj. Jer na putu života možeš prevariti cijeli svijet i u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu, ali će ti konačna plaća biti suze i bol srca ako si prevario čovje-ka u ogledalu.“

Čovjek u ogledalu

Piše: fra Mate Logara, OFM

Današnji svijet voli uniformiranost – kretanje po ustaljenom obrascu. Dok su nekada udaljeni krajevi planete i slabo poznate zemlje privlačile neobičnim običajima, stilom odijevanja ili nači-nom prehrane, toga je sve manje.

Nerijetko će veliki novac za iPhone dati onaj tko ga ne zna

ni uključiti, a kad to nauči nikad neće znati s njim nešto više nego

obaviti poziv i poslati poruku.

Kada je dio mase, čovjek lakše utiša glas savjesti, ali i glas razuma. Onda je spreman učiniti nešto što u normalnim okolnostima sam nikada ne bi učinio.

PODRUČNA KRONIKA

Godišnja skupština Frame Hercegovina

Prema Statutu Frame, skupština predstavlja najviše predstav-

ničko tijelo Frame koje ima vlast donositi smjernice koje će vrijediti za cijelo bratstvo, u svrhu promi-canja i ostvarivanja ciljeva Franje-vačke mladeži. Posebna važnost godišnjih skupština zapravo je su-sret područnoga vijeća i područ-noga duhovnog asistenta sa svim predstavnicima mjesnih bratstava. Prilika je to da se osjeti kako cijelo bratstvo ‘diše’. Uz iznošenje ak-tivnosti kojima su se bavili u pret-hodnoj godini, članovi mjesnih bratstava imaju priliku raspravljati i o prisutnim problemima u njiho-vim bratstvima. Redovita izborna skupština područnoga bratstva Frame Hercegovine održala se u Međugorju u Kući mira od 18. do 20. ožujka 2011. godine. Na skup-štini su sudjelovali predsjednici i dopredsjednici mjesnih bratstava hercegovačkoga područnog brat-stva, članovi područnoga vijeća, područni duhovni asistent fra Jo-

sip Vlašić, te nacionalna predsjednica Frame BiH Ili-jana Budimir. Ova područna skupština je ujedno bila i izborna skupština, na kojoj je prošlo vijeće završilo svoju službu, a na njihovo mjesto su izabrani novi čla-novi: Mateo Zadro – predsjednik Anđelka Oreč – dopredsjednica Marijana Mikulić – tajnica Toni Iličić – blagajnik Andrea Odak – voditeljica formacije Tomislav Gašpar – predstavnik Frame u OFS-u.

Redovita godišnja skupština područnoga bratstva Frame Hercegovine u 2012. godini održala se 10. ožujka na Širokom Brijegu. Budući da nije izborna, ovaj susret sa predstavnicima i duhovnim asistentima mjesnih bratstava je iskorišten kako bi raspravljali o tekućim aktivnostima cijeloga područnog bratstva. Posebna radost je bila predstavljanje najvažnijega do-gađaja za cijelo Nacionalno bratstvo Frame BiH, pro-slava 20 godina Frame BiH na Humcu, koju smo svi željno iščekivali. Također, područni, ujedno i nacio-nalni duhovni asistent Frame u BiH fra Josip Vlašić je predstavio i Statut Frame BiH na kojem se radilo pet godina, počevši od prošloga područnog duhovnog asistenta fra Sretana Ćurčića.

Život našeg područnoga bratstvaMnogo je događaja koji obilježavaju život Frame u Hercegovini! Na ovim stranicama želimo ukratko podsjetiti na važnije događaje koji povezuju 22 mjesna bratstva Frame u bratstvo na područnoj razini. Tekstovi i foto-grafije obuhvaćaju razdoblje od posljednje izborne skupštine, tj. od proljeća 2011. godine do danas.

Piše: Marijana Mikulić, OFS i Frama

Framaška olimpijada znanjaJoš jedan dokaz da se učenje i trud uvijek isplate je Olimpijada znanja koju područno vijeće Frame Her-cegovine redovito organizira. Na-kon natjecanja na mjesnoj razini u kojoj su izabrana po tri predstav-nika svakoga mjesnog bratstva, održano je završno natjecanje, 8. ožujka 2011. godine u prostori-jama franjevačkoga samostana u Mostaru. Tema natjecanja bio je lik fra Didaka Buntića, poznatoga hercegovačkog franjevca, a mate-rijal iz kojega su se framaši pripre-mali bila je knjiga Uzor fra Didak Buntić. Od četrnaest mjesnih brat-stava koji su sudjelovali u Olim-pijadi, najbolje znanje pokazali su framaši iz Posušja koji su kao nagradu osvojili tjedni boravak u Taizéu. Svi framaši koji su sudjelo-vali na završnom natjecanju u Mo-staru nagrađeni su hodočašćem u grad našega serafskog oca Franje – Asiz. Njihovo putovanje u Asiz započelo je na Uskrsni ponedje-ljak, pod vodstvom područnoga duhovnog asistenta fra Josipa Vla-šića i fra Ante Marića. Framaši su imali priliku posjetiti i pomoliti se na najsvetijim mjestima u kojima je boravio i svoj otisak ostavio naš serafski otac. Posjet Porcijunkuli i crkvi Svetoga Damjana napominju da je Božji poziv Franji da popravi Crkvu koja se ruši, danas poziv i nama samima. Zatim grob svetoga Franje, La Verna, Greccio… Povo-dom Godine vjere, sudionici Fra-maške olimpijade znanja, održane

28. veljače 2013. godine, natjecali su se u poznavanju sadržaja Youcata, katolič-koga katekizma za mlade. Od sedamna-est mjesnih bratstava koji su sudjelovali u Olimpijadi, najbolje znanje pokazali su framaši iz Tomislavgrada koji su kao nagradu osvojili tjedni boravak u Taizéu. Drugo mjesto osvojili su framaši iz Fra-me Kongora koji su kao nagradu dobili primjerke Šematizma Hercegovačke fra-njevačke provincije. Treće mjesto osvojila je Frama Bukovica, a kao uspomenu na postignuti uspjeh dobili su zbornik rado-va o spisima svetoga Franje Verba Domini mei. Kao i prethodnih godina, svi framaši koji su sudjelovali u završnom natjecanju nagrađeni su hodočašćem u Asiz.

Posebna radost je bila predstavljanje najvažnijega događaja za cijelo Naci-

onalno bratstvo Frame BiH, proslava 20 godina Frame BiH na Humcu,

koju smo svi željno iščekivali.

Nacionalna skupština Frame BiHU Rami, u franjevačkom samostanu na Šćitu, redovito se održava Nacionalna skupština Frame BiH, zajedno s godiš-njim kapitulom OFS-a. Izborna nacio-nalna skupština održala se od 13. do 15. svibnja 2011. godine. Sudionici skupšti-ne su bili članovi Nacionalnoga vijeća Frame BiH, nacionalni duhovni asistent Frame BiH, fra Josip Vlašić te delegati Hercegovačkoga i Bosanskoga područ-nog bratstva. Izuzetna čast bila je, na ovoj skupštini, ugostiti generalnoga duhov-nog asistenta Frame, fra Ivana Matića te delegata generalne ministre b. Benedetta Lina. Nacionalna predsjednica Frame, Ilijana Budimir iznijela je izvješće o radu Nacionalnoga vijeća od prošle skupštine, a područni predsjednici, Mateo Zadro i Dragan Glavaš, iznijeli su izvješća o radu područnih vijeća. Također, važno je naglasiti da je spomenuta Nacionalna skupština izglasala Statut Nacionalnoga bratstva Franjevačke mladeži u Bosni i Hercegovini koji je odobren od strane Nacionalnog vijeća OFS-a 23. listopada 2011. godine. U izbornom dijelu skup-štine izabrano je novo Nacionalno vijeće

Frame BiH, a za nacionalnu predsjed-nicu je izabrana Josipa Vukoja, članica našega područnog bratstva. Također u Rami, 12. i 13. svibnja 2012. godine, paralelno je održana redovita Nacional-na skupština Frame i redoviti godišnji kapitul Franjevačkoga svjetovnog reda. Na skupštini su sudjelovala Nacionalno i područna vijeća Frame Bosne i Herce-govine te delegati područnih bratstava, a predsjedala je nacionalna predsjedni-ca Josipa Vukoja. Tijekom ova dva dana podnesena su izvješća nacionalne pred-sjednice te područnih predsjednika, te je skupština usvojila nacrt Pravilnika o Framafestu i zadužila Nacionalno vije-će da taj Pravilnik doradi. Također su određeni delegati Nacionalnoga brat-stva koji će sudjelovati na 1. Europskom kongresu Frame i OFS-a te delegati koji će sudjelovati na proslavi 20. godina Frame u Hrvatskoj.

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

1312

Tema natjecanja bio je lik fra Didaka Bunti-ća, poznatoga hercegovačkog franjevca, a materijal iz kojega su se framaši pripremali bila je knjiga Uzor fra Didak Buntić.

PODRUČNA KRONIKA

Svjetski susret mladih u Madridu – Međunarodni susret FrameU Madridu se od 16. do 21. kolovoza 2011. godine održao 26. Svjetski susret mladih, a tome susretu je prethodio 3. Međunarodni susret Frame koji je trajao od 12. do 15. kolovoza 2011. godine. Ma-drid je u to vrijeme zasigurno bio grad s najviše mladih ljudi na svijetu koji su ga uljepšali pjesmom, molitvom i zajed-ničkim slavljenjem Gospodina. Bosnu i Hercegovinu na Međunarodnom susre-tu Frame predstavljalo je 25 framaša iz Hercegovačkoga i Bosanskoga područ-nog bratstva. Međunarodni susret Fra-me otvoren je svečanom svetom misom

koju je predvodio generalni duhovni asistent fra Ivan Matić, nakon čega je sli-jedilo Slavlje naroda – predstavljanje 42 nacionalna bratstva koji su bili prisutni na ovom susretu. Također, naše bratstvo je imalo čast sudjelovati na Okruglom stolu, u sklopu kojeg je izabrano pet na-cionalnih bratstava s pet kontinenata koji su trebali ostalim sudionicima pred-staviti kako se u njihovom bratstvu živi franjevački poziv. Kroz rad u skupinama, rasprave, cjelodnevna druženja, a naro-čito pjesmu i radost koja je neprestano odjekivala školom u kojoj smo bili smje-šteni, raslo je međusobno zajedništvo među sudionicima susreta kojim je bio zasigurno ponosan i naš sveti Franjo. Granice različitih kontinenata, država i jezične barijere su jednostavno nestale, a živjelo se bratstvo. Nakon završetka ovog susreta, uključili smo se u program Svjetskoga susreta mladih pod geslom Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, učvr-šćeni u vjeri. (Kol 2, 7). Na ovom susretu bilo je prisutno više od milijun mladih

iz cijeloga svijeta. Tijekom susreta po cijelom Madridu su se održavale kate-heze i različiti sadržaji za mlade. Drugi dan susreta mladima se pridružio i papa Benedikt XVI., a središnji događaj ono-ga velikog slavlja Boga u Madridu bilo je bdijenje i sveta misa sa Svetim Ocem na aerodromu Cuatro Vientos. Kišu i vjetar tu noć mladi su otjerali pjesmom i molitvom. Nakon završetka mise Papa je službeno objavio da će se sljedeći su-sret mladih održati u Brazilu, u Rio de Janeiru 2013. godine te je time službeno i zatvorio ovaj susret u Madridu.

Seminar za animatoreVećina framaša možda najljepše trenut-ke života u svojim bratstvima veže upra-vo uz seminare koji se održavaju u, svima već poznatoj, Kući mira u Međugorju. Za one koji možda ne znaju, seminari razli-čite tematike za framaše našega područ-nog bratstva održavaju se nekoliko puta godišnje, a na njima sudjeluju framaši iz svih mjesnih bratstava Frame Hercego-

vine. Sama činjenica da na njima sudje-luju framaši iz cijele Hercegovine koji imaju priliku jedan cijeli vikend provesti u druženju, molitvi, pjesmi, učenju i pro-dubljivanju svog poziva, nekako obećava da na ovim susretima framaša ne nedo-staje radosti. Od posebne važnosti mogli bismo istaknuti seminare za animatore. Naime, za framaše koji kao animato-ri imaju važnu ulogu u radu i formaciji svoga bratstva, jako je bitno da sudjelo-vanjem na ovakvim seminarima nauče neke nove vještine i načine animiranja koje mogu primijeniti u svojim bratstvi-ma. Jedan takav seminar pod nazivom Putevima srca održao se od 23. do 25. ruj-na 2011. godine pod vodstvom članova našega područnog vijeća i područnoga duhovnog asistenta fra Josipa Vlašića, a sudjelovali su framaši mjesnih bratstava. Cilj ovog seminara bio je buduće anima-tore podučiti vještinama animiranja, ali i produbiti njihovo promišljanje o Evan-đelju kao putu kojim nam je hoditi. Ta-kođer, nastojali smo animiranje povezati s tri najvažnije stvari u našem franjevač-kom životu: Evanđeljem, životom sveto-ga Franje i Generalnim konstitucijama OFS-a. Od 21. do 23. rujna 2012. godine održan je još jedan seminar za animato-

re mjesnih bratstava pod nazivom Malo stado te prati. Seminar su vodili članovi područnoga vijeća te područni duhovni asistent fra Josip Vlašić. Na ovom se-minaru je sudjelovalo 48 framaša iz 20 mjesnih bratstava. Budući da su susreti Frame najčešće organizirani kao rad u manjim skupinama, poseban naglasak na ovom seminaru bio je na bitnim značaj-kama rada u skupinama kako bi on bio što kvalitetniji. Održane su zanimljive radionice u kojima su framaši kroz osmi-šljanje susreta imali priliku pokazati svo-ju kreativnost, želju za napredovanjem i suradnjom, neke od važnih karakteristi-ka uspješnoga animatora. Budući da smo mi prvenstveno bratstvo, kroz predava-nja područnih vjećnika, također je ista-knuta i važnost zajedništva i interakcije među framašima, na što nas poziva i naš serafski otac sveti Franjo.

FramafestFestival duhovne glazbe, na kojem fra-maši iz Bosne i Hercegovine imaju prili-ku pokazati svoj glazbeni talent, održava se još od 1998. godine, a za njegovu orga-nizaciju odgovorno je Nacionalno vijeće Frame, odnosno Organizacijski odbor Framafesta. Možemo reći da je ovaj fe-stival jedinstvene prirode jer u njemu nastupaju samo članovi Franjevačke mladeži. Uz sami glazbeni festival, bit ovog događaja je i bratsko zajedništvo i druženje framaša iz cijele BiH, posebno u svetoj misi koja je sastavni dio ovog događaja. XIV. Framafest održao se 22. listopada 2011. godine u Mostaru u domu Herceg-Stjepan Kosače, a doma-

1514

Tijekom susreta po cijelom Madridu su se održavale kateheze i različiti sadržaji za mlade. Drugi dan susreta mladima se pridružio i papa Benedikt XVI., a sre-dišnji događaj onoga velikog slavlja Boga u Madridu bilo je bdijenje i sveta misa sa Svetim Ocem na aerodromu Cuatro Vientos.

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

ćin je bilo Hercegovačko područno brat-stvo. Za sudjelovanje u njemu prijavio se rekordan broj mjesnih bratstava, njih dvadeset i četiri, a kriterije sudjelovanja zadovoljila su dvadeset i dva bratstva. Očito je da ovaj festival radosti i zajed-ništva za sve framaše u Bosni i Hercego-vini i danas privlačan i zanimljiv. Budući da je festival natjecateljskoga karaktera, angažirani su stručni ljudi iz svijeta cr-kvene glazbe koji su kao najbolju pjesmu ovoga Framafesta izabrali pjesmu Ti ni-kad ne ostavljaš Frame Široki Brijeg. Za-jedno sa svim framašima koji su pružali potporu izvođačima na sceni, broj pri-sutnih framaša u Mostaru taj dan bio je oko 1000. XV. Framafest održao se 20. listopada 2012. godine u Sarajevu u dvo-rani Bosanskoga kulturnog centra. Na ovom Framafestu sudjelovala su također 22 bratstva. Prema novom predloženom Pravilniku o Framafestu, dodijeljene su tri nagrade: ukupni pobjednik, najbolji tekst i najbolja koreografija. Nagradu za najbolji tekst dobila je Frama Posuški Gradac s pjesmom S Tobom Kriste zau-vijek ostajem, najboljom koreografijom proglašena je koreografija Frame Rama-Šćit s pjesmom Pokrenimo naša srca, dok je nagradu za pobjednika jubilarnoga XV. Framafesta dobila Frama Jajce s pje-smom Ti si moj smisao.

Seminar za članove glazbenih sekcijaOd 9. do 11. prosinca 2011. godine u Međugorju u Kući mira održao se semi-nar za članove glazbenih sekcija mjesnih bratstava. Kod većine mjesnih bratstava,

PODRUČNA KRONIKA

Središnji događaj cijeloga susreta bila je zajednička, večernja molitva s papom Bene-diktom XVI. na trgu Svetoga Petra u Vatikanu. Doista prekrasan osjećaj koji nam je svima ostao urezan u pamćenje!

16 17

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

članovi glazbenih sekcija, animi-rajući pjevanjem nedjeljne mise i ostale svečane događaje u svojim župama, čine ovu sekciju jednom od najaktivnijih. S ciljem usavrša-vanja glazbenih talenata framaša iz Hercegovine uz framaško druže-nje i radost, ovaj seminar su vodili fra Marin Karačić i fra Zvonimir Pavičić, bogoslovi Hercegovačke franjevačke provincije i nekadaš-nji framaši. Također, od 26. do 28. listopada 2012. godine seminar za članove glazbenih sekcija vodili su Luka Rupčić i fra Branimir No-vokmet. Uz usavršavanje svojih pjevačkih i sviračkih talenata, fra-maši su na ovom seminaru imali priliku kroz rasprave i predavanja čuti korisne savjete i odgovore na pitanja i poteškoće koje imaju u radu glazbenih sekcija u njihovom bratstvu. Također, imali su priliku i učiti o dijelovima euharistijskog slavlja te o njegovom glazbenom oblikovanju.

Prvi nacionalni seminar za voditelje formacijeSlužba voditelja formacije u brat-stvu uključuje, zajedno sa anima-torima, brigu za odgojne djelat-

nosti cijeloga bratstva te promicanje odgoja mladih kroz različita odgojna raz-doblja. U skladu s time, jasno nam je da osobe koje vrše ovu službu moraju i same prijeći put vlastite for-macije. Da bi što više kon-kretno povezali Bosansko i Hercegovačko područno bratstvo već duže vrijeme se provlačila ideja o organizira-

nju zajedničkoga seminara, na kojem će framaši iz oba područna bratstva započeti put zajedničko-ga djelovanja i bratskoga druženja. Nacionalno vijeće je donijelo od-luku da prvi seminar na nacional-noj razini bude upravo za voditelje formacije u mjesnim bratstvima. Misao vodilja kroz ovaj seminar, organiziran od strane Nacional-noga povjerenstva za formaciju, bila je Duhom svetim pozvani, sve-tim Franjom vođeni. Predviđeno je održavanja seminara u Među-gorju u Kući mira od 3. do 5. ve-ljače 2012. godine, međutim zbog vremenskih (ne)prilika i snijega, framaši su se u Međugorju prisil-no zadržali do 9. veljače. Također, snijeg je spriječio mnoge framaše da dođu na ovaj seminar tako da je od predviđenih 60 framaša na se-minaru sudjelovalo njih 37. Una-toč iznenadnom gostu koji je malo promijenio plan seminara, prisut-ni framaši su, kroz predavanja i rad u skupinama, imali priliku naučiti što je to Frama, što oblikuje našu ljudsku, kršćansku i franjevačku formaciju, što uključuje služba vo-ditelja formacije u mjesnim brat-stvima. Vrijeme koje su bili primo-rani provesti skupa tih snježnih

dana, framaši su ispunjavali molitvom, druženjem, filmskim večerima, društvenim igrama, potragom za hranom, euharistijskim klanjanjima, brizi za bolesne, posjetom zajednici Cenacolo itd. Možemo reći da su framaši iz Hercegovačkoga i Bosanskoga područnog bratstva ovaj snijeg ipak dobili na dar kako bi imali još više vremena za međusobno upoznavanje i zbližava-nje.

Škola za animatorePrva škola za animatore hercegovačkih mjesnih brat-stava održana je od 16. do 18. ožujka 2012. godine u Međugorju u Kući mira. Ovaj novi projekt je dokaz da animatori doista imaju važnu službu u svojim brat-stvima te da je važno konstantno raditi na njihovom napretku i usavršavanju. Na poziv područnoga vijeća, voditelji ove škole bili su članovi područnoga bratstva Frame Bosne Srebrne, ujedno i školovani instruktori animatori: Ivana Vidović, Tanja Meljančić, Kristina Grubešić, Marija Radoš, Ivana Jezildžić, Dario Ma-tanović i Damir Varivoda. Kako je i samo geslo ove škole glasilo Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode (Mt 28, 19), škola je započela naglaskom na najvažniju zadaću nas framaša, naviještanje Bož-je riječi svim ljudima bez obzira na rasnu, vjersku ili ekonomsku pripadnost. Primjer kreativnosti, framaši su imali upravo u animatorima instruktorima koji su pripremili jako poučan, ali i zabavan program škole za animatore kroz različita predavanja, igre, kratke predstave, rad u skupinama... Sve kako bi framaši uz predstavljenu teoriju, i na primjeru mogli vidjeti kako animirati i potaknuti ostale na aktivnost, što je zapra-vo i zadatak animatora. Naučene vještine framaši su mogli i sami pokazati osmišljavanjem vlastitih susreta prema danim smjernicama, a njihova prava aktivnost i doprinos kao animatora se ipak očekuje u njihovim bratstvima gdje su zaduženi za animiranje ostalih braće i sestara.

Europski kongres Frame i OFS-aOd 9. do 15. srpnja 2012. u Lisieuxu, u Francuskoj, održan je prvi Europski kongres Frame i OFS-a pod geslom Isplovi na pučinu (Lk 5,4). Zajedno sa 34 na-cionalna bratstva OFS-a i 15 nacionalnih bratstava Frame, na kongresu su sudjelovala po četiri pred-stavnika OFS-a i Frame iz BiH, zajedno sa duhovnim asistentom fra Josipom Vlašićem. Kongres je otvorio fra Ivan Matić, generalni duhovni asistent OFS-a i Frame, a bili su prisutni i generalna ministra OFS-a Encarnacion del Pozo te doministar Doug Clorey. Ta-kođer, sudionici kongresa su se videovezom imali pri-liku susresti i s bečkim nadbiskupom Christophom Schönbornom. Sva nacionalna bratstva su kratkim prezentacijama predstavili aktivnosti kojima se bave te poteškoće s kojima se suočavaju. Cilj ovog kongre-sa bio je prvenstveno razmjena iskustava i bolje među-sobno poznavanje među europskim bratstvima. Kroz raspravu o aktualnim današnjim temama koje se tiču i svjetovnih franjevaca, sudionici kongresa su tražili zajedničke ciljeve i izazove koji čekaju i OFS i Framu

u budućnosti, kao i načine kako se s njima što uspješ-nije nositi. Važno je spomenuti da je na posljednjoj sjednici glasovanjem odlučeno da će domaćin idu-ćem Europskom kongresu OFS-a i Frame, vjerojatno 2015. godine, biti naše Nacionalno bratstvo.

Hodočašće povjerenja na zemljiFramaši iz Hercegovine sudjelovali su od 28. prosinca 2012. do 2. siječnja 2013. na Hodočašću povjerenja na Zemlji koje se ove godine održalo u Rimu. Ove europske susrete mladih, koji se već tradicionalno 35. godinu zaredom održavaju u ovom božićnom vremenu, organiziraju braća iz Ekumenske zajednice iz Taizéa u Francuskoj. Na ovom susretu sudjelovalo je oko 40 000 tisuća mladih iz cijele Europe koji su kroz molitvu, pjesmu i tišinu zajedno molili za zajed-

ništvo svih kršćana. Ovaj susret je poseban samim time što se održao u prijestolnici naše vjere - Rimu. Mladi su kroz molitve u velikim bazilikama, posjet katakombama, Vatikanskim muzejima i ostalim spomenicima mogli doista osjetiti snagu i ljepotu naše vjere. Osjećaj da je malo vremena za toliko toga što bi željeli vidjeti tijekom borav-ka u Rimu, provlačio se kroz cijelo ovo hodočašće. Također, mladi su kroz različite radionice ima-li priliku bolje upoznati povijest Rima, ali i sudjelovati u različitim raspravama i predavanjima o da-našnjim aktualnim temama. Sre-dišnji događaj cijeloga susreta bila je zajednička, večernja molitva s papom Benediktom XVI. na trgu Svetoga Petra u Vatikanu. Doista prekrasan osjećaj koji nam je svi-ma ostao urezan u pamćenje! Papa nas je ovom prilikom pozvao da u Godini vjere sami odgovorimo na Isusovo pitanje koje je postavio i svojim učenicima, a postavlja ga i nama danas: “Tko sam ja za vas?” i tako damo svom životu novi smi-sao. Novu godinu dočekali smo u

Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode (Mt 28, 19)

molitvi za mir s ostalim mladima u župama u kojima smo bili smje-šteni, a nakon toga nastavili zajed-ničko druženje Festivalom naro-da. Pri povratku u Hercegovinu, svratili smo i do Asiza, pomoliti se i zahvaliti našem svetom Franji.

Seminar za članove dramskih sekcijaOsmišljavanje dramskih komada svjetovnoga i duhovnoga karakte-ra još je jedan način kako framaši mogu iskorištavati svoje talente i biti na korist svom bratstvu i cijeloj župi. Seminar za članove dramskih sekcija mjesnih bratsta-va održan je u Međugorju u Kući mira od 8. do 10. veljače 2013. go-dine. Već tradicionalno, voditelj ovakvih seminara bio je Dinko Periša, a pomagali su mu i frama-ši iz Livna. Učenje kako nastaje kazališna predstava, njezini naj-važniji dijelovi, gledanje filmova i već izvedenih predstava te osmiš-ljavanje vlastitih dramskih prikaza na zadane teme, samo su neki od zanimljivih sadržaja pomoću ko-jih su se framaši još više usavršili i uvježbali za buduće predstave koje će tek biti osmišljene i prikazane na radost sviju nas koji ih sa veli-kom znatiželjom očekujemo.

FRAMA BUKOVICA

Godina osnivanja bratstva: 2006.Susreti: petkom u 20,00 satiPredsjednica: Mirjana ZrinušićDuhovni asistent: fra Petar LjubičićČlanova ukupno: 45Članova s obećanjima: 16Pripravnika za obećanja: 13Simpatizera: 16Aktivne sekcije: glazbena, liturgijska, dramska, kreativno-karitativna, Mali zeleni (tj. radna sekcija)

Molitva daje smisao životu. Tko ne moli, vjera mu može iščeznuti. Molitva nam daje snagu, pomoć i utjehu i ona je slušanje onoga što Bog poručuje.

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

18 19

Iako je sveti Franjo davno živio, on je i danas suvremen. Njegova pojava i

velika ljubav prema Isusu Kristu i njegovo življenje Evanđelja – Radosne vijesti i nama je poziv i poticaj da i mi mladi danas živimo kao osvjedočeni vjernici. Naučili smo da slaveći pobožno i ponizno Euharistiju, moleći srcem, čitajući Sveto pismo, čineći djela ljubavi, najsigurnije rastemo u vjeri i postajemo osvjedočeni svjedoci svoje vjere. Kao što nam i sveti otac Papa govori: „Danas su nam potrebni svjedoci vjere.“ - tako i mi nastojimo biti primjer i uzor svima koji se još uvijek nisu otvorili djelovanju Božje milosti. Framaški susreti su jedinstvena prilika za rast u vjeri i njezinom prakticiranju u životu.   Nakon fra Stankova odlaska iz naše župe, bilo nam je teško, ali nam je oslo-nac bio naš fra Jozo – Đoka! On nas je na-učio vjerovati sebi i onoj poznatoj: “Kad se male ruke slože, sve se može.”. Nakon nekoga vremena, Bog nam je poslao fra Petra koji je imenovan za duhovnoga asi-

stenta 2010. godine, iako je i prije svojom nazočnošću bio potpora našem bratstvu.Trenutno naše bratstvo broji 45 članova, od kojih je 16 s obećanjima, pripravni-ka za obećanja je 13, a simpatizera 16. Predsjednica Frame je Mirjana Zrinu-šić, a duhovni asistent fra Petar Ljubičić. Redoviti susreti se održavaju petkom u 20,00 sati. Iako smo malo bratstvo, tru-dimo se aktivirati u što više sekcija i da se rad svake od njih prepozna u župi. Naj-prepoznatljivija i najaktivnija je glazbena sekcija koja broji 15 raspjevanih članova. Iako smo u početku pjevali, kako kaže naš šaljivi framaš “k’o freze na rezervi“, uz pomoć našega učitelja Mirka Perića, kojem usput i zahvaljujemo, „freze više nisu na rezervi“. Uz puno truda, rada, discipline i, naravno, Božje pomoći, uzveličavamo svojom pjesmom nedjelj-na misna slavlja. Cijela crkva doslovce za-pleše na našu uobičajenu izlaznu pjesmu On dolazi da spasi vas. To je pjesma koja je na neki način postala našom himnom i potpuno nas obilježila jer smo i sami na početku bili preplašenih srca. No, Bog nas je, kako i sam tekst kaže, poveo svo-jom moćnom rukom i pomogao nam na tom putu. Jesi li krenuo putem molitve? Svi se zamislimo na to pitanje, zar ne? Znamo li koji je put molitve i kako moliti? Naš brat, sveti Franjo nam kaže: „Zazovimo Mariju u opasnostima, žalostima i sumnja-ma. Njezino ime neka bude na tvojim usna-ma, u mislima i u srcu! U svemu smo dužni ravnati se po primjeru koji nam je dao Isus Krist u svome životu. Sve po rimokatoličkoj Crkvi, sve za nju, ništa bez nje. Bog moj i sve moje!”  Molitva daje smisao životu. Tko

Živjeti prema primjeru sv. Franje

ne moli, vjera mu može iščeznuti. Moli-tva nam daje snagu, pomoć i utjehu i ona je slušanje onoga što Bog poručuje. Zato se članovi naše liturgijske sekcije, njih 13, a i svi framaši, trude osluškivati Bož-ju riječ čitanjem i razmatranjem Svetoga pisma. Posebno u vrijeme korizme kada se u našoj župi neprekidno tri dana i tri noći čita Sveto pismo. Također, svakoga zadnjeg četvrtka u mjesecu predvodimo

klanjanje Presvetom Oltarskom Sakra-mentu, te uz pomoć našega duhovnog asistenta pišemo tekstove za klanjanja. Ono što najviše obilježava i ispunjava naše bratstvo je humanitarni rad kojim se trudimo na bilo koji način pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Za taj dio najviše je zadužena kreativno-karita-tivna sekcija koja broji 18 članova. Svo-ju kreativnost izražavamo kroz različite

Frama Bukovica je osnovana 15. rujna 2006. godine, kad je tadašnji kapelan fra Stanko Mabić došao na ideju da se osnuje bratstvo. Uz pomoć fra Stanka naučili smo živjeti prema primjeru svetoga Franje.

ručne radove: pravljenje čestitki i ukrasa za Božić i Uskrs, bojanje pisanica, uređi-vanje oglasnih ploča i slično. Za sve to je potrebna samo dobra volja i malo mašte, a mašta je moćna stvar i može čovjeka učiniti bliskim Bogu. Ono što nas na poseban način zbližava i međusobno povezuje jest dramska sek-cija koja broji 22 člana. Susreti dramske sekcije su susreti smijeha, veselja, zabave, emocija. Cilj nam je kroz glumu poslati ljudima poruku te obogatiti kulturni ži-vot našega mjesta. Već dugi niz godina organiziramo žive jaslice, želeći na takav način upriličiti rođenje maloga Isusa. Mali zeleni je naziv radne sekcije koja je ujedno i najbrojnija jer su svi framaši članovi ove sekcije. Mali zeleni se brinu o čistoći i izgledu crkvenoga dvorišta u Brišniku i Bukovici, kao i čistoći fram-skih prostora koji se čiste svaka dva tjed-na. Na kraju napornoga radnog dana svi se skupimo na zajednički objed, a iza toga obično slijedi nogometna utakmica ili pjesma uz gitaru. Rad svakoga pojedinca u Frami je vrlo bitan, i s radom i dobrim djelima nije dobro čekati, valja ih činiti dok imamo vremena. Zato malim koracima, zajed-ničkim snagama i vjerom u Božju pomoć želimo učiniti ove naše susrete bolji-ma, sadržajnijima i kvalitetnijima te na taj način rasti u vjeri i usuditi se živjeti Evanđelje. Trebamo se osloboditi robo-vanja nama samima i živjeti po primjeru svetoga Franje u poniznosti. Živjeti po primjeru svetoga Franje nije lako, no svjesni smo da ako Frami dadneš jedan dio sebe, ona ti vraća trostruko. Ne vje-ruješ? Pokušaj, usudi se dati dio sebe!

FRAMA ČERIN

Iz dana u dan, cilj nam je otkri-vati i usvajati vrednote životno-ga puta svetoga Franje. Radost življenja u bratstvu Franjevačke mladeži poseban je blagoslov i dar Svevišnjega.

Godina osnivanja bratstva: 1997.Susreti: petkom u 20 satiPredsjednica: Marija PetrinaDuhovni asistent: fra Dario DodigČlanova ukupno: 85Članova s obećanjima: 42Pripravnika za obećanja: 28Simpatizera: 15Aktivne sekcije: karitativno-kreativ-na, dramska, ekološka, glazbena

21

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

20

Svi smo tu s istom željom, a to je što bolje upoznati Krista, koračajući ra-

dosno stopama svetoga Franje. Kroz su-srete različitih tematika nastojimo svoju povezanost i zajedništvo izgraditi kako bi bili što čvršći i kako bi kao bratstvo bili svjetlo naše župne zajednice. Posebnu važnost u našem bratstvu imaju sekcije čiji rad je temelj za daljni napredak i širenje ove zajednice mladih ljudi. U našem bratstvu djeluju glazbena, dramska, karitativno-kreativna i ekološ-

ka sekcija. Njihovi voditelji su članovi vijeća. O svakoj sekciji želimo reći neko-liko rečenica kako bi, barem jednim dije-lom, predstavili čitatelju aktivnosti svake od navedenih. Glazbena sekcija svojim lijepim pje-smama uvijek spremno uzveličava misna slavlja. Pamtimo mnoge nastupe naših glazbenika, među kojima su nastupi na koncertima u našoj župi, ali i u drugim mjestima. Posebno treba istaknuti kako je naša glazbena sekcija dva puta nastu-

pila na Framafestu, sa skladbom pod nazivom Mene sjeti Nazaret u Sarajevu 2010. godine i Nisam dostojan u Mostaru 2011. godine. Svake prve nedjelje u mje-secu uzveličavaju misno slavlje u župnoj crkvi. Četvrtkom sudjeluju na klanja-nju Presvetom Oltarskom Sakramentu. Svoje sastanke održavaju po dogovoru s voditeljem sekcije. Glazbena sekcija broji 20 članova. Dramska sekcija nas obraduje zani-mljivim i poučnim temama pripremlje-nih predstava, od kojih svakako moramo spomenuti prizor živih jaslica koje se već tri godine uzastopce održavaju na Bad-nju večer. Ova sekcija često priprema i humanitarne priredbe, te sudjeluje u blagdanskim predstavama, pod organi-

Divno li je framaš biti!Već dugih 16 godina djelujemo u našoj župnoj zajednici, služeći na taj način Bogu i Crkvi. Godine 1997. u našoj je župnoj zajednici svoje prve sastanke održalo novoosnovano bratstvo Franjevačke mladeži, pod vod-stvom fra Stjepana Martinovića.

zacijom župne zajednice. Primjer je i predstava za Majčin dan koji je prošle godine, na poseban način, obilježen u našoj župi pjesmom i lijepim recitacijama koje su napi-sali članovi našega bratstva. Ova sekcija je mjesto dobrih ideja, smi-jeha i vedrine. Upravo su to osobi-ne ovih divnih ljudi koji se trude kroz rad i zalaganje u Frami živjeti Evanđelje. Dramska sekcija broji 15 članova. Pred blagdane, a i tijekom go-dine, neizostavan je rad i trud karitativno-kreativne sekcije koja svojom maštom, kreativnošću, domišljatošću i humanošću izma-mi osmijeh na lica onima kojima je pomoć najpotrebnija, siromaš-nima te štićenicima obiteljskog centra Ivan Pavao II. u Čitluku i Majčinog sela u Međugorju, koje već dugi niz godina u korizmi i došašću obradujemo našim skro-mnim poklonima. Ova sekcija je uvijek spremna za rad pred obre-de primanja i obećanja u bratstvu. Njihova zadaća je lijepo ukrasiti oltar i osmisliti kako na najbolji način prigodnim darovima obra-dovati bratstva koja nam dolaze u posjet, taj najvažniji dan za naše bratstvo. Karitativno-kreativna sekcija broji 25 članova.

Svakako trebamo spomenuti i ekološku sekciju koja nam je kao sljedbenicima svetoga Franje poseb-no važna jer je sveti Franjo zaštitnik ekologije. Trudi-mo se naš okoliš održavati čistim, a prilikom akcija či-šćenja uvijek se lijepo nasmijemo. U ekološku sekciju uključeni su svi članovi bratstva. Među vrlinama članova našega bratstva posebno treba istaknuti poniznost, ljubav, spremnost pomoći potrebitima, spremnost za rad te bezuvjetan trud koji su neizostavan dio života u bratstvu. Iz dana u dan, cilj nam je otkrivati i usvajati vrednote životnoga puta svetoga Franje. Radost življenja u bratstvu Franje-vačke mladeži poseban je blagoslov i dar Svevišnjega. Naši sastanci su raznoliki, od rada po skupinama, do

molitvenih sastanaka i poučnih predavanja o vjeri našega sadaš-njeg duhovnog asistenta fra Darija Dodiga. Rado se sjećamo i lijepih razgovora s bivšim asistentima, a to su bili fra Stjepan Martinović kojega smo naveli na samom po-četku, zatim fra Mate Dragićević, fra Tomislav Puljić, fra Mladen Rozić i fra Ivan Landeka, ml. Od srca im hvala za sve. Svakako mo-ramo spomenuti i vodstvo našega bratstva, vijeće od pet članova za-jedno s fra Darijom kojima od srca zahvaljujemo za sav uloženi trud. Uz pjesmu, smijeh i lijepe riječi s članovima našega bratstva uvijek je zanimljivo. Stoga, ako poželite, možda, posjetiti naše bratstvo, upoznati mlade ljude koje pove-zuje radost življenja u Franjinoj zajednici, dočekat ćemo vas rašire-nih ruku, otvorena i radosna srca. Sastajemo se svakog petka u večer-njim satima, a sekcije svoje obave-ze obavljaju kroz tjedan. Divno li je framaš biti, Krista po Franjinom primjeru slijediti! - ovu rečenicu če-sto možete čuti od članova našega bratstva, a to i svjedočimo rado-šću i pozitivnošću koje unosimo u našu župnu zajednicu.

FRAMA ČITLUK

Organizirano djelovanje same Frame počinje 1998. godine. Vremenom se broj framaša pove-

ćavao. Od 2000. do 2010. godine službu duhovnoga asistenta Frame obnašao je fra Miljenko Mika Stojić. Poslije njega, službu duhovnoga asistenta preuzima fra Miro Šego koji je na toj službi sve do danas. Kratki pregled našega djelovanja i rada započet ću riječima Majke Terezije: „Mi smo mala olovka u ruci Krista koja piše najljepše ljubavno pismo svijetu.“ Mi smo ta “olovka“ koja svojim djelima, molitvom i ra-dom nastoji „pisati“, živjeti i slijediti put svetoga Fra-nje. Mi smo Frama Čitluk. Trenutno naša Frama broji 115 članova, od kojih su njih 8 s obećanjima, 52 su primljena, a simpatizera je 55. Naše redovite sastan-ke održavamo petkom na večer s početkom u 19,30 sati. Imamo četiri aktivne sekcije: glazbenu, kreativ-nu, humanitarnu i čitačku sekciju. Vijeće čini pet čla-nova: predsjednica Marijana Doko, potpredsjednica Klara Volarić, voditeljica formacije Danijela Doko, tajnica Marija Prskalo i blagajnik Jure Marić.

Od školske 2011./2012. godi-ne po prvi put je osnovana Mala Frama odnosno Glasnici svetoga Franje, u koju su uključeni učeni-ci osmih razreda. Te godine Mala Frama je imala 41 člana, a vodila ju je voditeljica formacije Danije-la Doko koja ovu dužnost obavlja i danas. Ove školske godine Mala Frama je imala 36 članova. Nasto-jimo kroz učenje, dijeljenje isku-stava i molitvu upoznati svetoga Franju, njegov život, rad i djela. Svoje redovite sastanke Mala Fra-ma održava utorkom u 16,30 sati. Nadamo se uspjehu u svome radu, te kako će i u budućnosti ova mala zajednica i dalje živjeti nastojeći slijediti stope svetoga Franje. Glazbena sekcija, tj. Frama zbor

s radom je počela 2007. godine, na inicijativu fra Mike Stojića. Najprije pod vodstvom pokoj-noga prof. Martina Pere Borasa do njegove smrti 2010. godine, a potom vodstvo preuzima Ivan Musa s kojim se i danas družimo na probama svakoga ponedjeljka u 19,30 sati. Na samom početku, zbor je imao vrlo malo članova. Nastojali smo iz generacije u ge-neraciju privući što veći broj za-interesiranih framaša, pa danas naš zbor ima 30 članova. Brigu o ovoj sekciji vodi naša tajnica Marija Prskalo. Najprije smo počeli s redovitim pjevanjem na klanjanju, a sada to nastojimo i na nedjeljnim misama. Od važnijih nastupa trebamo spomenuti prvi

uskrsni koncert održan 27. travnja 2011. godine. Pod dirigentskom palicom Ivana Muse u prepunoj kino dvorani u Čitluku, nastupile su tri Frame: Međugorje, Hu-mac i Čerin, klapa Žitomislići, grupa Pri-jatelji i naravno naša malenkost Frama Čitluk. Svoj drugi nastup imali smo 28. prosinca. 2011. godine na božićnom kon-certu koji je održan u župnoj crkvi Krista Kralja uz sudjelovanje Frame Međugor-je, ženske klape Smilje i grupe Prijatelji. Godine 2012. također su održani uskrsni i božićni koncerti, pa je to, možemo reći, postala i tradicija ove naše male zajedni-ce. Nadamo se da će i u budućnosti ova sekcija uspjeti privlačiti što više članova, te da će njihov rad prepoznati i drugi. Za kreativnu i humanitarnu sekciju možemo reći kako jedna drugu nadopu-njuju. Kreativna sekcija počela je s radom prije nekih osam godina. U početku smo najčešće izrađivali čestitke pred božićno vrijeme, a zadnjih pet godina redovito uz božićno priključili smo i uskrsno vri-jeme, te smo svoj rad proširili na izradu adventskih vjenaca, ukrasnih kutijica, oslikavanje čaša, izrade košarica… Veći-na prikupljenoga novca od-lazila je u humanitarne svr-he. Svoje radove prodavali smo pred župnom crkvom za vrijeme došašća i za vrije-me korizme. Kreativna sek-cija broji desetak aktivnih članova i redovito se sasta-jemo dva puta tjedno. Brigu o njima vodi voditeljica for-macije Danijela Doko. Kako je gore i rečeno, kreativcima pomaže i humanitarna sek-cija koja također djeluje već duže vrijeme. Možemo iz-dvojiti aktivno sudjelovanje u pakiranju vina prigodom akcije Čaša zajedništva, te sudjelovanje u akciji Paket solidarnosti za najsiromaš-nije župe. Novcem od pro-daje svojih radova pomagali

Mi smo mala olovka u Kristovoj ruciNa samome početku želimo spomenuti davnu 1995. godinu, točnije 4. ožujka, dan kada tadašnji duhovni asistent OFS-a, pokojni fra Kamilo Milas, nakon pet godina sustavne pouke življenja Evanđelja u duhu svetoga Franje, po prvi put prima osamnaest srednjoškolki.

smo Majčinom selu, staračkom domu u Mostaru, Fondu fra Didak Buntić itd. Za vrijeme blagdana, odnosno dva puta go-dišnje, posjećujemo djecu s posebnim potrebama. Prošle godine na Uskrs, or-ganizirali smo Uskrsni domjenak poslije pučke svete mise. Humanitarna sekcija broji tridesetak članova. Brigu o njima vodi naša predsjednica Marijana Doko. Kroz sve ove akcije nastojali smo pobu-diti svijest naših župljana, ali i svih osta-lih. Ovom prilikom zahvaljujemo svima koji su prepoznali naš rad i u tome nam pomogli, jer bez njih ne bismo uspjeli. Na samim počecima, čitačku sekciju činili su svi tadašnji framaši, izmjenjuju-ći se svake nedjelje na jednoj svetoj misi. Zadnjih četiri godine, ta je sekcija bila malo zanemarena, jer su tu ulogu preu-zeli isključivo ministranti i članovi OFS-a. Od prošle godine ta je sekcija ponovno zaživjela. Brigu o njoj trenutno vodi pot-predsjednica Klara Volarić. Grupu čini jedanaest članova koji redovito čitaju na nedjeljnoj svetoj misi. Na kraju ćemo spomenuti i našega, iako posljednjega spomenutog, ne i ma-nje vrijednoga, jedinoga muškog člana vijeća – blagajnika Juru Marića, koji vodi brigu o financijama, pomažući nam na-

ravno i u drugim sekcijama. I što napisati za kraj? Mnogo je riječi, a malo prostora. Mnogo je djela, a malo vremena. Ispisane rečenice samo su dje-lić male povijesti koju ova Frama iz dana u dan ispisuje. Mnogo je toga ostalo ne-izrečeno, ali kad malo razmislimo – što bi bilo da smo imali na raspolaganju mnogo više. Možda bismo vam otkrili neke naše male slatke tajne? Možda bi se još više pohvalili, ili pak istaknuli neke vrline i mane? Zar ne, ipak je bolje ova-ko?! Neka sve to ostane zapisano na samo jednom mjestu kojega nam nitko nikada ne može uništiti – u našem sjećanju. U jednoj knjizi stoji zapisano: „Bez obzira koji put u životu izabrali, ako shvatimo da nas svaka prepreka koju preskočimo jača i priprema za sljedeću, već smo na putu da uspijemo!“ Nastojmo biti Franjini sljed-benici bez obzira na bilo kakve prepreke jer zajedno smo jači!

Godina osnivanja bratstva: 1998.

Susreti: petkom u 19,30 sati

Predsjednica: Marijana Doko

Duhovni asistent: fra Miro Šego

Članova ukupno: 115

Članova s obećanjima: 8

Pripravnika za obećanja: 52

Simpatizera: 55Aktivne sekcije: glazbena,

kreativna, humanitarna i čitačka

Od važnijih nastupa trebamo spome-nuti prvi uskrsni koncert održan 27. travnja 2011. godine. Pod dirigent-skom palicom Ivana Muse u prepunoj kino dvorani u Čitluku, nastupile su tri Frame: Međugorje, Humac i Čerin.

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

22 23

FRAMA DRINOVCI

Okupljanje simpatizera Frame u Drinovcima počelo je školske 1998./1999. godine. Nitko od njih nije dao obećanja, niti je bratstvo bilo kanonski utemeljeno. Bez obzira na to, tadašnji su simpatizeri bili aktivni u našoj župi, odlazili na primanja i obećanja ostalih Frama, te su imali svoje sastanke i sekcije. Naše bratstvo službeno je ustanovljeno 1. lipnja 2008. godi-ne, kada je 9 framaša dalo svoja prva obećanja.

Danas naše bratstvo broji 65 člano-va. Okupljamo se svake subote u

našim prostorijama u 19,00 sati. Za or-ganizaciju tih susreta, kao i za mnoge druge stvari, brine se vijeće od 7 člano-va. Vijeće se sastaje svaki tjedan, nekad i više puta, ovisno o potrebi. Na tim sa-stancima s našim duhovnim asistentom fra Matom Logarom planiramo susrete, razgovaramo o problemima u bratstvu i smišljamo načine kako riješiti te proble-me, kako poboljšati rad pojedinih sekcija i poboljšati stanje u bratstvu. Zajedno s njim pokušavamo popraviti eventualnu nedisciplinu i aktivirati neke framaše. Vijeće rado pomaže i drugim bratstvima oko organizacije susreta. Naša voditeljica formacije zajedno s animatoricama vodi Glasnike svetoga Fra-nje (Malu Framu), koji uče o svetom Fra-nji i Frami kako bi se pripremili za dolazak u Framu. Na početku svakoga sastanka molimo Franjinu krunicu i jedan desetak krunice za duhovna zvanja, a u korizmi Gospin plač. Svaki susret je poseban na svoj način. Na nekim susretima radimo po grupama, nekad imamo molitveni su-sret, klanjanje, igramo se, imamo parlao-nicu na kojoj raspravljamo o raznim tema-ma ili gledamo film koji je primjerenoga sadržaja za Framu. Djelujemo u 8 sekcija. Molitvena sek-cija se sastaje svakoga tjedna. Na susre-tima zajedno razmatramo nadolazeća nedjeljna čitanja ili radimo prema Bibliji. Glazbena sekcija je najaktivnija u brat-stvu, probe su svakoga tjedna. Pjevamo na našoj nedjeljnoj misi, vjenčanjima, kla-njanju, primanjima i obećanjima, a pjevali smo na večernjoj misi u Međugorju i na božićnim koncertima. Od prošle godine imamo novoga voditelja, Zdenka Višticu. Animatorica glazbene sekcije redovito sklada psalam koji je vezan za nedjeljno čitanje. Dosada su u ovoj sekciji bili isklju-čivo ženski članovi, a sada smo uključili i muške „slavuje“. Dramska sekcija je prošle godine na Cvjetnicu izvela predstavu pod nazivom Ja sam uskrsnuo. To je prošlo prilično uspješno i prikupljeno je dosta

Mi smo skitnice, a drži nas Logara...

sredstava za naše siromašne, pa ove go-dine spremamo i drugu, koju ćemo izve-sti oko Uskrsa. Karitativna sekcija oku-plja cijelo bratstvo i već dugi niz godina obilazi i pomaže starim i siromašnim obiteljima iz naše župe u vrijeme Božića i Uskrsa. Prodajom raznih ukrasa i naki-ta, odricanjem i štednjom prikupljamo novac kojim pomažemo onima kojima je to potrebno. Osim što im materijalno pomažemo, razveselimo ih molitvom i pjesmom, u njihove domove unosimo duh Božića i Uskrsa. Likovno oblikovna sekcija brine se o uređivanju oglasnih ploča ispred crkve i u našoj framskoj dvorani, te pomaže karitativnoj sekci-ji izradom raznih ukrasa za prodaju. Za Božić radimo adventske vjence, čestitke te anđelčiće koje izrađuju glasnici. Sve se to prodaje u župi iza nedjeljne svete mise, a prihodi su u korist naših siromašnih. Čitačka sekcija je zadužena za čitanje na misama, klanjanjima, Križnome putu i ostalom. Čistačko-ekološka sekcija ure-đuje crkveni okoliš, priprema prostore za susrete na otvorenom, čisti framske prostorije… U ovu sekciju su uključeni svi naši framaši jer je vrlo važna čistoća crkvenoga okoliša i ostaloga prostora koji koristimo. Tu je još i športska sekci-ja koja će biti aktivnija kada dođu ljepši dani. Također imamo športske susrete sa framašima iz drugih župa. Nakon tih natjecanja zajedno se družimo i častimo. Povremeno nastojimo organizirati su-srete na otvorenom ili izlete. Pretprošlo

ljeto je dvadesetak framaša bilo tjedan dana na Dugom otoku. To je bilo zani-mljivo iskustvo zajedništva na kojem smo svi morali obavljati razne kućanske poslove. Prošlo ljeto je tridesetak frama-ša provelo tjedan dana na otoku Šipanu. Jako nas je oduševio smještaj na kojeg smo se naviknuli i zavoljeli ga. Pošto smo svi živjeli zajedno, to je doprinijelo i našem bratstvu da se još više zbližimo. Svaki dan smo slavili svetu misu koju je predvodio naš fra Mate. Nastojimo barem simbolično sudje-lovati u važnijim događajima za opću Crkvu. Šesnaestero naših članova je su-djelovalo na Svjetskom susretu mladih u Madridu, a dosta je framaša bilo i na su-sretu s Papom u Zagrebu. Na hodočašće u Rim i Asiz prošle godine, išlo je četr-detak naših framaša. Posjetili smo Va-tikan, vidjeli papu Benedikta XVI. koji nas je oduševio svojim govorom upuće-nim nama mladima, posebno dijelom u kojem je na hrvatskom jeziku pozdravio mlade iz Drinovaca. Vidjeli smo i mnoge crkve i građevine grada Rima i Asiza. Ta-kođer smo bili na jako važnom mjestu za svetoga Franju, na La Verni. Svaki zadnji susret prije ljeta održimo u prirodi, gdje najprije slavimo misu, a kasnije bude zajednički objed i igre. Unatoč tom za-dnjem susretu, mi smo cijelo ljeto zajed-no jer nas fra Mate vodi na razna ljetova-lišta. Ove godine nas ponovo namjerava odvesti na otok Šipan. Jer – mi smo skit-nice, a drži nas Logara… LO-GA-RA!

Godina osnivanja bratstva: 2008.Susreti: subotom u 19,00 satiPredsjednica: Iva ŠimićDuhovni asistent: fra Mate LogaraČlanova ukupno: 96Članova s obećanjima: 39Pripravnika za obećanja: 24Simpatizera: 33Aktivne sekcije: molitvena, glazbe-na, dramska, karitativna, likovno-oblikovna, čitačka, čistačko-eko-loška, športska

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

24 25

FRAMA GORICA - SOVIĆI

Osnovni problem nemogućnosti osnivanja pravoga bratstva bio je

stoljetni problem koji se može izreći jednim pojmom: župa Gorica-Sovići! Jedna župa, dva sela, dvije crkve, kao i dvije škole koje framaši pohađaju (jer jedni gravitiraju Imotskom, a drugi Gru-dama). Sve je to urodilo nemogućnošću dogovora gdje održavati susrete Frame. S jedne strane, Gorica sa župnom crkvom i svim popratnim prostorima koji bi omo-gućili lijep rad bratstva, a s druge strane, Sovići s mnogo framaša, ali ne i adekvat-nim prostorom za framske susrete koji su obvezni za framaše i na koje treba ići u 5-6 kilometara udaljenu Goricu.

Rješenje je bilo na pomolu 2005. go-dine kada u župu dolaze novi župnik fra Željko Grubišić i kapelan fra Ignacije Alerić koji pokušavaju oživjeti naše brat-stvo. Pronašli smo kompromis, a taj je da se susreti održavaju i u Gorici i u Sovići-ma. Fra Željko je radio s framašima u So-vićima, a fra Ignacije Alerić s framašima u Gorici. Bratstvo je na taj način done-kle funkcioniralo, ali je nedostajalo ono najbitnije – jedinstvo – što bi nam često znali zamjeriti iz Središnjice Frame. Tek 8. ožujka 2008. godine, u posjet nam dolazi područni duhovni asistent, fra Sretan Ćurčić. Susret je bio u crkvi u Sovićima. Fra Sretan nam je govorio o

jedinstvenom i zajedničkom djelovanju Frame u župi, i o tome što je to Frama. Tek tada je dogovoreno da se redoviti sa-stanci, bez ikakve podjele među frama-šima, održavaju u Gorici. Frama dobiva i svoje prostorije u starom župnom dvoru. Postavljaju se novi temelji našem brat-stvu, vraća se u život ono što je skoro za-mrlo, počinju se buditi mladi naše župe i

od tada počinje ljepše doba za ovo bratstvo! Sljedeći susret Frame održan je u Gorici. Duhovni asi-stent je fra Ignacije Alerić. Bratstvo od tada održava svoje sastanke svake subote poslijepodne, osim u vrijeme ljetnih i božićnih praznika. Prvi obred primanja u Framu bio je 14. prosinca 2008. godine. Bio je to radostan i velik dan za našu župnu zajednicu. U Framu je primljeno 26 članova. Svetu misu i obred primanja predvodio je fra Sretan Ćurčić. U posjet nam je doš-lo nekoliko Frama i duhovnih asi-stenata. Misno slavlje uzveličali su svojom pjesmom framaši iz Dri-novaca, pod ravnanjem njihova zborovođe i duhovnoga asistenta fra Stanka Mabića. Nakon mise, slavlje se nastavilo u prostorijama naše Frame. Bio je to važan i neza-boravan susret. Na našim sastancima se, uz mo-litvu, obrađuju i različite teme iz Biblije, iz života svetoga Franje, pa sve do različitih mladenačkih i aktualnih tema. Poslije glavnoga sastanka veći dio framaša koji su u glazbenoj sekciji ostaje na probama zbora, kako bi se pripremili za pje-vanje na nedjeljnom misnom slav-lju. Inače, naši sastanci se održava-ju u dvije grupe: jednu grupu čine framaši osmih razreda - tzv. Gla-snici svetoga Franje, a drugu grupu čine stariji framaši – srednjoškol-ci. Svako drugu subotu pojedini članovi Frame pomažu u župnom uredu oko izdavanja župnoga listi-ća. Svake godine u adventu framaši izrađuju vjenčiće koje prodaju na prvu nedjelju adventa. Od priku-pljenoga novca kupuju se namirni-ce koje, zajedno sa starijim člano-vima drugih župnih organizacija (Bratovštine i OFS-a), podijele si-romašnim i potrebitima u župi. Članovi našega bratstva nastupaju na božićnim koncertima s drugim zborovima u staroj župnoj crkvi u Gorici. Kroz korizmu framaši imaju zadatak sastaviti molitve za Križni put koji se moli na Veliki petak, idući pješke od Bobanove Drage do župne crkve u Gorici (kroz cijelu župu). Neki od framaša taj dan imaju ulogu da naizmjence nose križ od postaje do postaje, a neki od njih čitaju prigodnu moli-

tvu. Kroz korizmeno vrijeme svaki od članova moli za nekoga iz bratstva. Fra Ignacije 2010. godine odlazi u župu Čerin. Odlaskom fra Ignacija, kojem smo iskreno zahvalni na svemu i koji nam je bio potpora u svim prilikama i neprilikama, situacija se potpuno promijenila. Veliki broj starijih framaša koji su činili osnovu naše Frame napušta bratstvo – neki zbog odlaska na studij, a neki iz nepoznatih razloga. Umjesto njih došao je veliki broj mladih članova koji do tada nisu znali što znači biti framaš. Do tada je fra Ignacije sve dužnosti obav-ljao sam i mi smo morali slijediti njegove upute. U župu dolazi fra Nikola Spužević koji je od 9. listopada 2010. godine imenovan našim duhovnim asistentom, te nastavlja rad s framašima. Sve obveze i dužnosti za-pale su predsjednika i vijeće koji su odjednom dobili veliku odgovornost i zalaganje je postalo veće, što je bilo i dobro, no malo smo se spetljali. U „spašavanje situacije“ dolaze 18. prosinca 2010. godine novi po-dručni duhovni asistent fra Josip Vlašić i Područno vijeće. Sastali su se najprije s predsjednikom i vijećem, a tek onda s ostatkom Frame. Na susretu je bio prisu-tan i fra Nikola. Fra Josip je održao poučno predava-

Obnovili smo bratstvo živeći EvanđeljeSvaki početak je težak, pa je tako i početak osnivanja našega bratstva bio doista težak! Od 2000. pa sve do 2008. godine bilo je nekoliko neuspješnih pokušaja osnivanja bratstva. Svaki bi se sveo na neuspješne sastanke koji se na kraju, zbog nezainteresiranosti i neozbiljnosti shvaćanja pravoga pojma Frame, svedu na obično druženje.

nje o životu u Frami. Uvidjeli smo kako imamo dosta poteškoća u or-ganizaciji i disciplini u bratstvu, te su nam oni dali nekoliko korisnih savjeta. Postali smo svjesni svega te se primili posla. Fra Nikola nam pomaže koliko može i mi smo mu zahvalni na tome. Frama Gorica-Sovići se, koli-ko-toliko, pokušava odazvati na pozive drugih Frama i odlaziti na sve seminare. Održavamo odnose sa susjednim Framama, posebice s Framama Drinovci i Ružići, s koji-ma smo do sada išli na susrete mla-dih u Zadar i Sisak. To je za nas bilo jedno divno iskustvo. Broj framaša varira, u početku nas je bilo 30, pa 52, a u zadnje vrijeme nas je 35. Sve u svemu, situacija je stabilna i trudimo se na sve načine da naše bratstvo bude bolje i da se framaši vesele odlasku na Framu.Mi smo malo bratstvo, bratstvo koje je slijedilo onaj glas: ,,Idi i popravi moju Crkvu.“ Uistinu je tako, popra-vili smo svoje bratstvo, obnovili ga i sada ga održavamo, živeći Evanđe-lje kao što je to činio i naš serafski otac Franjo.

Kroz korizmu framaši imaju zadatak sa-staviti molitve za Križni put koji se moli na Veliki petak, idući pješke od Boba-nove Drage do župne crkve u Gorici (kroz cijelu župu)

Na našim sastancima se, uz molitvu, obra-

đuju i različite teme iz Biblije, iz života sve-

toga Franje, pa sve do različitih mladenačkih i

aktualnih tema.

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

26 27

Godina osnivanja bratstva: 2000.Susreti: subotom u 17,00 satiPredsjednica: Ines BušićDuhovni asistent: fra Nikola SpuževićUkupno članova: 35Članova s obećanjima: 19Pripravnika za obećanja: 5Simpatizera: 11Aktivne sekcije: glazbena,liturgijska, karitativna, likovna

FRAMA GRADNIĆI

29

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

28

Prvi naš susret, pod vodstvom fra Ma-rinka, bio je u jesen 2003. godine i taj

je nadnevak zapisan u našoj kronici kao nadnevak osnivanja naše Frame. Kako smo krenuli u nešto novo, nepoznato, fra Marinko nas je upoznao s djelovanjem Franjevačke mladeži u ostalim župnim zajednicama, te s Framom općenito. Na tjednim susretima razmatrala se Božja riječ, obrađivao se život svetoga Franje i razgovaralo o raznolikim temama. Godinu dana poslije naših okupljanja, pod nazivom Franjevačka mladež, prvi put smo slavili obrede primanja i obeća-nja u našoj Frami. Nas 50-ak je, nakon godine dana pripremnoga rada, duhov-nih vježbi i sabrane molitve, pred nazoč-nima u crkvi svetoga Blaža, obećalo da svoju mladost povjeravamo Kristu, te da ćemo kroz godinu dana svjesnije živjeti

Evanđelje i ići stopama svetoga Franje. Svečanu svetu misu je predvodio fra Sre-tan Ćurčić, uz koncelebraciju ostalih du-hovnih asistenata iz susjednih župa. Na-kon pročitanoga Evanđelja, zajedno smo pročitali tekst obećanja, pristupili oltaru i potpisali zajednički dokument o obeća-njima. Taj dan smo dobili Novi zavjet i znak TAU kao prigodna obilježja da nas podsjećaju na taj čin i potiču da ono što smo obećali uistinu i živimo. Zahvalnost, ponos, sreća i zadovoljstvo riječi su koje samo donekle mogu opisati ono što se u nama tu večer događalo, zahvalni Bogu što je i u našoj župi oživjelo bratstvo koje će odlučno slijediti stope svetoga Franje.U rujnu 2010. godine naša župa dobiva novoga župnika, fra Matu Dragićevi-ća, koji ujedno postaje i novi duhovni asistent Frame. Naše bratstvo pod vod-stvom fra Mate dolazi do jedne veće razi-ne duhovnosti. Njegova osobnost i život kao franjevca nas potiče na poniznost, skromnost i ljubav prema svom bližnjem. Životu našega bratstva fra Mate je dopri-nio svojim savjetima, potporom, strplje-njem te usmjeravajući nas na pravi put u činjenju dobra. Od samoga početka naše Frame dati-ra i glazbena sekcija. Ona okuplja većinu

članova koji pjevaju i sviraju glazbeni dio liturgije: na nedjeljnim misama, na klanjanju, na većini vjenčanja kao i na mnogim svetkovinama i blagdanima. Za uspješan rad i djelovanje glazbene sekcije zahvalni smo fra Marinku koji nam je ku-pio instrumente. Članovi liturgijske sek-cije redovitoga sastanka nemaju, ali se brinu i zalažu da svake nedjelje i blagda-nima bude dovoljno čitača koji će svojim sposobnostima uljepšati euharistijsko slavlje. Dramska sekcija djeluje također dugo, od početka Frame. Prvi igrokazi koje je pripremala bili su isključivo za naše župljane i framaše. Neki od njih su:

Kako su naši stari dočekivali Božić?, Žive jaslice, Pasi-ja. Jedna od sekcija koja djeluje u našoj Frami je ka-ritativno-kreativna. Zadaća ove sekcije jest da svojim radom i trudom, kao bratstvo, pomognemo i razvese-limo sve one kojima je dosta toga u životu uskraćeno. Kreativan duh, jaka volja i zanos mladosti se osjećaju u svemu onome što zajedno stvaramo. Poštovanje i zahvalnost za ljepotu okoliša koje nam je Bog podario i čuvanje prirode, jedna je od glavnih zadaća ekološke sekcije kojoj pripadaju svi članovi našega bratstva. Framaši tijekom cijele godine nastoje doprinijeti

Kreativan duh i jaka voljaDolaskom fra Marinka Šakote, kao župnika u našu župu, nismo ni slutili da će među nama niknuti jedna zajednica koja će okupljati mlade. Do tada su mladi djelovali i bili uključeni jedino u pjevačke zborove župne i filijalne crkve. Fra Marinko je spoznao da se mi mladi želimo okupljati oko Krista i biti još aktivniji u svojoj župi. Time potaknut, pozvao je mlade da se okupe u jedno bratstvo pod nazivom Franjevačka mladež - Frama. Iako nam je to bila velika nepoznanica, ipak smo se okupili, tada još ne znajući da smo potaknuti Duhom Svetim i da je to pravi put za nas.

Godina osnivanja bratstva: 2003.Susreti: petkom u 20 sati

Predsjednica: Ivana VučićDuhovni asistent: fra Mate DragićevićČlanova ukupno: 25Članova s obećanjima: 6

Pripravnika za obećanja: 15Simpatizera: 4Aktivne sekcije: glazbena,

liturgijska, karitativno-kreativna, dramska, ekološka

radu i djelovanju naše župne zajednice, nastoje biti primjer mladima kako živjeti radost i ljubav Onog koji nas je stvorio, zaštitio i vodio našim putem, kako ljepota Franjina postojanja živi i danas u svima nama koji slijede Njegove stope. Potaknuti time, jednu ve-čer u mjesecu organiziramo druženje s najmlađima iz naše župe, kako bismo i njih zaintrigirali i oslo-bodili im bujnu maštu, a njihovim roditeljima dali malo oduška. Te susrete nazvali smo Tintilinić večeri, tako da smo već prozvani Frama Tintilinići. Ove godine naše bratstvo obilježava 10 godina od osnivanja. Tim povodom, u dogovoru s fra Matom, pripremamo prigodan program. Duhovna obnova i zajednička ispovijed bit će temelj naše proslave. Kao bratstvu velika nam je radost što već 10 godina imamo

mlade članove koji su otvorenog srca željni čuti i nositi riječ Božju, te hoditi stopama svetoga Franje. Mi, sadašnji članovi našega bratstva, zahvalni smo svim biv-

Kreativan duh, jaka volja i zanos mladosti se osjećaju u svemu onome što zajedno stvaramo.

šim članovima naše Frame koji su napravili temelje, te nas svojim ra-dom i uloženim trudom ohrabrili i pokazali nam kako živjeti i spo-znati pravi put do Krista. Zahvalni smo i našem sadašnjem duhov-nom asistentu i župniku fra Mati Dragićeviću koji svojim radom i savjetima upotpunjuje naše djelo-vanje, usmjerava nas i upoznaje s ljubavi i ljepotom Franjina života.

FRAMA HUMAC

31

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

30

Na našim susretima smijeh i dobro raspoloženje teku u

potocima, a ne nedostaje moli-tve, pjesme i priče, ponekad ih je i previše. Susreti su raznoliki: od molitvenih, „ležernih,“ do susreta na kojima imamo predavanja, go-ste, radionice. Susrete vode naši vrijedni animatori, duhovni asi-stent i članovi vijeća, i nastoje nas potaknuti na aktivno sudjelovanje i bolju razradu teme. Ali to nije sve! Osim tjednih susreta, frama-ši su aktivni i na drugim poljima, te djeluju kroz glazbenu, čitačku, molitvenu, volontersku, ekološku (kako je naša predsjednica zove: smećarsku) i kreativnu sekciju. Već neko vrijeme redovito subo-tom posjećujemo i obližnji dom za starije i nemoćne, pomažući djelatnicama u radu s bakama i šti-ćenicama doma. Sve sekcije imaju redovite ili prigodne susrete i uvi-

jek se nastojimo i dobro zabaviti, ali i biti korisni i vrijedni. Sveti Augustin je rekao: „Tko pjeva, dvaput moli.“ Ova je misao moti-vacija našoj glazbenoj sekciji koja redovito pjeva na nedjeljnim misa-ma, a također smo nastupali i na Framafestu. Kreativna sekcija vrlo maštovito izrađuje raznovrsne ukrase i poklone za Božić, Uskrs i slavlje obećanja i primanja. A da nismo framaši samo jer nam se svi-đa to ime, pokazujemo kroz razne humanitarne projekte, pomažući onima kojima je pomoć potrebna. Barem dvaput godišnje prikuplja-mo i distribuiramo prehrambene namirnice potrebitima naše župe. Našu je Framu osobito obilježio i naš dvadeseti rođendan, ujedno i prvi Nacionalni susret framaša u BiH. Framaši cijele BiH su pristi-gli na Humac, i od 29. lipnja do 1. srpnja 2012. slavili naš zajednički rođendan. Sve je bilo neponovlji-vo i nezaboravno. Udruženi zbor Rodbina (da, oni u crvenim maji-cama!) je pjevao: „Usudi se, Isus zove te!“ Mi smo se usudili, zapje-vali i zaplesali s njima, molili, glu-mili, smijali se. Za ovu se prigodu okupila i glumačka sekcija i pripre-mila kratki, ali vrlo originalan pri-kaz evanđeoskoga teksta o izgonu zloduha. Iako je bilo „30 u hladu,“ vrućine nisu omele naša mlada srca i slobodne umove da uživaju pjevajući, plešući, moleći, glume-ći, volontirajući, ili ipak ležeći na

travi. Pozdrav svim framašima koje smo upoznali i primili u svoje domove, nadamo se da se uskoro vidi-mo na Humcu, opet! A što je sa Siskom? I tamo je naša Frama dospjela zajedno s 30.000 mladih iz čitave Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Svoje su nam domove i srca otvorili dragi domaćini iz Posavskih Brega. Ako ovo dospije do vas, dragi naši domaćini, zahvaljujemo vam na go-stoprimstvu!

Bratstvo je dar i zadatak

Frama Humac, najstarija Frama u BiH, već dvadeset godina odgaja generacije mladih, učeći ih izabrati pravi put, okrenuti se pravim životnim vrijednostima, te svoje „kormilo“ prepustiti Bogu. Brojimo devedesetak nasmiješenih lica od 14 do 30 godina, oku-pljenih oko Božje riječi po uzoru na svetoga Franju Asiškog.

Također smo, 16. prosinca 2012. godine, na adventsku nedjelju ra-dosti, dali obećanja kao odgovor na poziv Duha Svetoga, i započeli ili nastavili svoj put u Frami. Osim na našim obećanjima, nazočili smo i pjevali na obećanjima drugih bratstava. Primjeti se ako su Hum-čani bili, jer, osim što smo brbljavi i veseli, volimo puno jesti. Pa Bože moj, trebamo od nekud crpiti ener-giju za sve te aktivnosti! Često nas bratstva iz Hercegovine pozivaju da im svojim pjevanjem na Euha-ristiji uzveličamo obrede obećanja i primanja. Rekli bi neki: „Frama prijatelje stvara.“ Mi kažemo: „Frama braću stvara!“ Frama je najbolji dokaz da se molitva, zabava, radost, pjesma, ples i nova poznanstva mogu uklo-piti u natrpani raspored adolesce-nata, da je moliti i činiti dobra djela zabavno, da u svijetu zaboravljenih međuljudskih odnosa ima načina kako nešto promijeniti, postati bli-ži bratu i Bogu, te shvatiti u što vje-rujemo. Frama nam pomaže otkriti i prihvatit naša životna načela. Uči mene, tebe, učila je i našu stariju

braću i sestre, učit će i mlađe, ako mi to dozvolimo, ako se trudimo, i održimo našu Framu živom. Iako su se framaši izmjenjivali, jedni su odlazili, drugi dolazili, struk-tura Frame se zadržala. A kako se stariji framaši prisjećaju svojih tinejdžerskih dana provedenih u prostorijama Frame, možemo vi-djeti u filmu Frame Humac, koji je premjerno prikazan 15. prosinca 2012. godine. Slaveći, interno, naš dvadeseti rođendan, snimili smo kratki filmski uradak, presjecajući minulo vrijeme, govoreći o ljudi-ma koji su Framu Humac postavili na noge i njegovali, te smo naveli sve duhovne asistente koji su proš-li našom Framom i zahvalili im, zatim smo i neke ‘stare’ framaše izveli pred filmske reflektore. Što još reći o našoj Frami, a da nije već rečeno? Bratstvo je dar i zadatak. Kao dar ga sa zahvalno-šću prihvaćamo, a kao zadatak, moramo se ozbiljno založiti za nje-govu izgradnju i rast. Trudimo se, puštamo korjenje i širimo grane za nove framaše, za nove pjesme koje ćemo skladati, nove „kreativ-

Bratstvo je dar i zadatak. Kao dar ga sa zahval-nošću prihvaćamo, a kao zadatak, moramo se

ozbiljno založiti za njegovu izgradnju i rast.

Godina osnivanja bratstva: 1992.Susreti: petkom u 19,30 satiPredsjednica: Gabriela JelavićDuhovni asistent: fra Branimir NovokmetČlanova ukupno: 90Članova s obećanjima: 45Pripravnika za obećanja: 25Simpatizera: 20Aktivne sekcije: glazbena, kreativna,

molitvena, volonterska, ekološka, glumačka, čitačka

nosti“ koje ćemo napraviti, nove humanitarne akcije koje ćemo izvršiti, molitve izmoliti... Frama, to smo mi. Mladi ljudi, spremni srušiti predrasude, širiti Evanđelje, činiti dobra djela, moliti se Bogu, slijediti svetoga Franju i štovati svetu Klaru. A Humac je ko-lijevka Frame i time smo ponosni. Nastojimo se toga često sjetiti, osobito u molitvi, zahvaljujući Bogu na neizmjernome daru bratstva. Mi smo čuli poziv i odazvali mu se. Gospodin i dalje neumorno zove i nije zaboravio naš Humac. Nismo ni mi. I dalje ćemo neumorno sijati franjevačku jednostavnost i kršćan-sku radost, na sebi svojstven mladenački način.

FRAMA KLOBUK

33

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

32

Naravno, neozbiljnosti ima ali uz dobru ekipu sve je lakše,

jer šale nikad na odmet. Aktivni smo u raznim župnim akcijama. U božićnoj akciji smo dali veliki doprinos kako bi siromašni naše župe proslavili Božić na lijep način. Također imamo čitačku sekciju, koja zajedno s novoosno-vanim Frama-zborom uljepšava nedjeljno misno slavlje. Naravno, ne pjevamo svi lijepo, ali je važno da sudjelujemo. Naša framaška ekipa je zani-mljiva, od šaljivaca, do onih oz-biljnih koji su uvijek za red, rad i disciplinu, ali kad se složimo kao jedno smo. Iako smo malo brat-stvo, imamo veliki duh, a to je najvažnije. Organiziramo razna druženja s ostalim Framama kako bi bolje upoznali druge framaše, te kroz pjesmu i priču uživali sa svetim Franjom. Naše bratstvo je vremenom osnažilo svoju vjeru, jer sve se može kad se hoće, i to je naš moto. Uz našega vođu, sveto-ga Franju, spremni smo na brojne izazove i kušnje što nam ih nosi život. Znamo da nismo sami, da možemo uvijek računati na braću framaše i radovati se u Gospodinu. Nastojimo biti primjer mladima u našoj župi kako bi i oni postali dio naše male obitelji. Jer, najljepši dio života je onaj proveden u Frami, a mi smo svjedoci da je ona ono što nas ispunjava i čini sretnima. Naše malo bratstvo će uvijek biti važan dio naše župne zajednice, kao i na-

Bratstvo koje se nikad ne predajePozdrav! Da, to smo mi - framaši iz Klobuka. Red je da se malo pred-stavimo. Naša Frama broji 32 člana. Svi se razlikujemo, ali kao cjelina jako dobro funkcioniramo. Sastanke održavamo subotom u 16 sati. Kroz razne sekcije, kao što su literarna, dramska i likovna obrađujemo teme iz Franjinoga, ali i iz svakodnevnoga života.

šega života. Frama je nezaboravno putovanje na koje se treba otisnu-ti uz čvrstu vjeru i nadu. Da, ovo smo mi, malo hercegovačko brat-stvo koje se nikad ne predaje, čak ni u kušnjama. Nismo savršeni, ali smo jedin-stveni, svatko na svoj način. Evo maloga osvrta na klobučke frama-še. Monika je predsjednica naša, nju nikome ne damo, ona je tu za svakoga framaša. Katarina, pot-predsjednica u red dovodi sve, a blagajnica Matea kupi članarine. Draga i Iris vole se smijati i šale provaljivati. Imamo i Velimira, vo-zača prve klase, zbog toga je došao na dobre glase. Mia i Ivana pričati vole, zbog toga mnoge glave bole.

Ivan, vjećnik, je omiljen u Frami, on nikad ne sudje-luje u muškoj galami. Ana P. voli mišljenje svoje reći i povjerenje drugih steći. Marija, vijećnica je anđeo naše Frame, ne voli ona nepotrebne drame. Iva savr-šen glas ima, kad zapjeva suze krenu svima. Josipa je tajnica i službu svoju voli, papirologiju rješava čak i u školi. Antonija D. uvijek je za šalu, svi vole tu vriskicu malu. Toni je oduševljen što je dio Frame, obožava s nama provoditi dane. Božana je uvijek tu kad pomoć trebaš, i zbog toga brige nemaš. Antonija G. je uvijek za ekipu, a za smijeh imamo našega Stipu. Antonela i Marija su rodice dvije, s njima nikad dosadno nije. Maja i Ana Č. vole drugima pomagati i s ostalim fra-mašima se slagati. Nevenka je zadužena za pravljenje plakata, to je dio njenoga framaškog zanata. Ante je onaj što nasmijavati voli i njegovim provalama nit-ko ne odoli. Ines i Anđela su cure tihe, a Matea vole framaške spike. Krešo sastavlja kao pisac pravi, to će jednom da ga proslavi. Josipa naša uvijek je za Framu spremna i jako je vrijedna. Ivan A. predsjednicu zezati voli i u tome je najbolji. Veliki pozdrav šalju vam klobučki framaši!

Godina osnivanja bratstva: 2000.Susreti: subotom u 16 satiPredsjednica: Monika MadunovićDuhovni asistent: fra Stipan ŠarićČlanova ukupno: 33Članova s obećanjima: 17Pripravnika za obećanja: 16Aktivne sekcije: dramska, čitačka, glazbena, likovna, literarna

Znamo da nismo sami, da možemo uvijek raču-nati na braću framaše i radovati se u Gospodinu.

Nastojimo biti primjer mladima u našoj župi kako bi i oni postali dio naše male obitelji.

FRAMA KOČERIN

OFS-a i Frame u Hercegovini, kao što su razni seminari, kampiranja, putovanja, hodočašća, posjete ostalim bratstvima i tako potvrđuje svoju pripadnost velikoj Franjevačkoj obitelji. Kroz ovu obitelj prošlo je mnogo mla-dih u čije se karaktere urezala Franjina poniznost i jednostavnost, Franjina ra-dost i ljubav. Neke od njih je sveti Franjo toliko privukao da su napravili korak dalje i ušli  u Franjevački svjetovni red. Možda su upravo u Frami neki pronašli svoj poziv jer se ovdje puno toga novoga otkrije i sveti Franjo stalno privlači ne-čim novim. Tako su nekadašnji framaši danas učitelji, medicinske sestre, frizeri, profesori, ugostitelji, državni službenici, novinari, pravnici, pedagozi, psiholozi,

ekonomisti, mnogi su osnovali svoje obi-telji. U Frami se rodio i jedan redovnič-ki i svećenički poziv, a aktualni framaši nastoje biti vrijedni učenici i studenti. U ovih nepunih trinaest godina kroz Fra-mu Kočerin prošlo je 300-tinjak mladih. Sve njih je vodio isti ideal. Sve njih je od-gajao isti Otac i svi oni su imali priliku doživjeti istu radost. Svakom od njih je prezentiran isti franjevački oblik života. Neki su ga prihvatili, a neki su se usput pogubili. I zamislite tih 300 svjetiljki  na našem malom Kočerinu. Pojedine  su se možda ugasile. Neke možda još samo lagano trepere i potrebno im je nadoliti ulja. Ako Frama više nije u mogućnosti da im pomogne jer su dobrovoljno otišli, vjerujemo da će se naći netko tko će im pomoći nadoliti to ulje i tako nastaviti svijetliti. Ali ostaje onaj ostatak svjetiljki koje još uvijek snažno izgaraju i obasja-vaju sve kamo god krenu. Jer oni su našli nepresušni izvor. Iz svega navedenoga možemo izvući neku našu definiciju Frame! To je jedna zajednica, jedna obitelj koja se sastoji od mnogo braće i sestara po cijelom svije-tu, odgaja nas sveti Franjo i čuva nas naš Nebeski Otac.

U ovih nepunih trinaest godina kroz Framu Kočerin prošlo je 300-tinjak mladih. Sve njih je vodio isti ideal. Sve njih je odgajao isti

Otac i svi oni su imali priliku doživjeti istu radost.

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

34 35

U prvoj godini formiranja brat-stva framaši su postavljali

čvrste temelje za buduće generaci-je. Malo po malo, susret po susret, upoznavali su brata Franju i divili se njegovoj jednostavnosti. I oni su puno toga pokušavali slijedeći Franjin primjer, ali im to često nije uspijevalo. Svaki početak, pa tako i ovaj, bio je težak, ali neka viša sila im je davala snagu za dalje i nisu odustajali. Počeli su iskaziva-ti svoje talente osnivanjem raznih sekcija, kao što su kreativna, glaz-bena, dramska, čistačka, ekološka i čitačka. Svojim trudom željeli su dokazati da mladi nisu samo lijene osobe koje su robovi tehnologije i beznadni slučajevi. I uspjeli su u tome. Postali su prihvaćeni i ne samo to – postali su ponos župlja-na. Njihov se život lagano mije-njao. Više nisu, kada bi se sreli na ulici, bili stranci. Počeli su druga-čije gledati na stvari oko sebe i ne-što ih je činilo sretnima. Lakše su se smijali i veselili tuđem uspjehu, lakše su podnosili teškoće živo-ta i praštali nepravdu.    Evanđelje nije bila neka knjiga priča, nego su sve te priče bile putokaz i smi-sao života. Željeli su nekako sve što rade pokazati i župljanima, koji nisu mogli ni naslutiti kolika se promjena dogodila u životima ovih mladih ljudi. Spremili su im nekoliko zanimljivih predstava koje su sami napisali i izveli. Bili su ponosni kada su vidjeli da u sat vremena osmjeh s lica župljana

nije silazio  To ih je guralo dalje. Počeli su ići i na neka mjesta gdje je bilo još mladih koji su se isto nazivali framašima. Tu su shvatili da su oni jedan mali član ve-like obitelji koja se nalazi svuda po svijetu. Otišli su, dakle, korak dalje. Počeli su svoju radost širiti i izvan župe. Bili su na otoku Jakljanu, odlazili su na susrete Hrvatske katoličke mladeži, ali i na Svjetske susrete mladih. Posjećivali mnoga svetišta: od Međugorja, Rame, pa do Brestovskoga. Framaši su organizirali i svoja primanja u bratstvo, a nakon godinu dana i svoja prva obećanja koja su poslije svake godine obnavljali. Na svojim su obećanjima i primanjima redovito pozi-vali i ostala bratstva iz Hercegovine, kako bi zajedno s njima podijelili radost življenja Evanđelja u bratstvu Franjevačke mladeži. I u tim misnim slavljima osjeti-la bi se njihova mladenačka kreativnost. S vremenom im se promijenio i duhovni asistent. Sada je tu ulogu preuzeo fra Ivan Landeka. Kako su odrastali, tako su

sazrijevali. I već se iskristalizirao onaj pojam Frame. Temelji su bili postavljeni, sada je trebalo graditi. Primali su nove članove i njima prenosili svoje znanje i svoje isku-stvo. Svaka je generacija sa sobom donosila nešto novo i još uvijek donosi. Frama Kočerin je 10. li-stopada 2010. godine, uz redovite godišnje obrede primanja i obeća-nja, proslavila svojih deset godina postojanja. Za tu prigodu Frama je izdala i Zbornik. Ta je knjiga svje-dočenje i iskustvo framaša, u njoj su opisani važniji događaji i susreti na kojima su sudjelovali ili ih orga-nizirali, radovi framaša nadahnuti životom u Frami te fotografije koje to sve potvrđuju.  Taj duh svetoga Franje kojega su oživjeli prvi framaši u našoj župi i danas zove i okuplja mlade u ovo bratstvo. Taj duh i danas želi mla-de približiti Kristu, pa tako ovo bratstvo danas broji 64 framaša (ne računajući simpatizere). Tome broju treba nadodati i „umirovlje-ne“ framaše – studente koji nam se još uvijek pridružuju na susretima i od kojih još uvijek puno možemo naučiti. Možda brojka i nije velika,

ali kao što Isus reče: „Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“ (Mt 18,20). S vjerom u te Isusove riječi mi se okupljamo svakoga petka na susretima kroz koje obrađuje-mo razne teme iz Franjinoga života, ali i iz svakodnevnoga života mladih. Sekcije koje su pokrenuli prvi framaši na Koče-rinu su i danas aktivne, a kako živimo u suvremenom svijetu mobitela, računala, interneta u tome stilu smo osnovali i me-dijsku sekciju koja bilježi i objavljuje sve naše aktivnosti i događanja u Frami. Do-laskom u župu našega novog duhovnog asistenta fra Mladena Vukšića, Frama počinje svake godine u svibnju organi-zirati Festival religiozne drame. Tako se svake nedjelje u mjesecu svibnju održava jedna predstava. Pored predstave naših framaša tu se može vidjeti trud i rad u predstavama drugih Frama. Prije dvije godine naša Frama počela je nastupati na Framafestu kao i na Papafestu. Proš-lu framsku godinu posebno je obilježila proslava 20 godina Frame u BiH koja se održala na Humcu. Naši framaši redovi-to sudjeluju na Mladifestu koji se svake godine održava u Međugorju, a posebno nas za Međugorje veže Domus Pacis u ko-jem svake godine imamo duhovnu obno-vu našega bratstva. Framaši s Kočerina redovito sudjeluju i na svim projektima koje organizira Područna središnjica

Pronašli smo nepresušni izvorU jesen 2000. godine na Kočerinu se javlja ideja o osnivanju Fra-njevačke mladeži – Frame. Na početku tj. na prvom susretu okupio se veliki broj znatiželjnika koji su željeli vidjeti o čemu se tu radi. Tadašnji župnik, fra Miro Šego, podržao je te mlade, ohrabrujući ih i uvodeći ih u jedan novi način života, život u bratstvu.

Godina osnivanja bratstva: 2000.Susreti: petkom u 19,30 satiPredsjednica: Marija ĆukDuhovni asistent: fra Mladen VukšićČlanova ukupno: 84Članova s obećanjima: 47Pripravnika za obećanja: 17Simpatizera: 20Aktivne sekcije: dramska, čistačka, čitačka, ekološka, medijska, kreativna, glazbena

Kočerin je 10. listopada 2010. godine, uz redovite godišnje obrede primanja i obećanja, proslavila svo-jih deset godina postoja-nja. Za tu prigodu Frama je izdala i Zbornik.

FRAMA KONGORA

37

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

36

Proteklih nekoliko godina, župnik fra Mirko Bagarić je

okupljao mlade i upoznavao ih sa životom svetoga Franje, ali se nije osnovalo ništa konkretno gdje bi mladi mogli djelovati, zbližavati se i rasti u vjeri. No, Bog je poslao no-voga župnika da oživi našu sredi-nu i ispuni Njegovu volju, pa je fra Stjepan odmah po dolasku pozvao mlade na sastanak. Odazvalo se 50-ak mladih, ali kroz sljedeću go-dinu dana taj je broj opadao i zau-stavio se na 24 buduća framaša. Uz redovite molitvene sastanke i sa-stanke rada po grupama, osnovala se i glazbena sekcija koju je vodio prof. Ante Radoš – Šoba. Naši su glazbenici vrlo brzo bili spremni uzveličati misna slavlja, a sljedeće

godine, uz nove članove, rad su nastavili sa prof. Mateom Koštro. Većina mladih sudjelovala je u hu-manitarnim akcijama, radovima u crkvi i crkvenom dvorištu i na taj smo se način zbližili, pobrisali razlike jedni među drugima i bili spremni osnovati svoje bratstvo, odazivajući se na Kristov poziv, slijedeći korake svetoga Franje. Od 25. do 27. studenoga 2011. godine, u Domus Pacis u Međugor-ju, održan je prvi seminar za našu Framu. Seminar je vodio nacional-ni duhovni asistent fra Josip Vla-šić, a uz njega i Mateo Zadro, Ma-rijana Mikulić, Tomislav Gašpar i Andrea Odak – članovi područno-ga vijeća Frame. Oni su nas privu-kli da s odgovornošću postavimo

temelje novoga framskog bratstva. Sjaj koji je, napro-sto, isijavao iz očiju tih mladih ljudi koji su svoju mla-dost i život odlučili posvetiti Kristu, dokazivao je da su oni zaista sretni što su članovi Frame i tako su nas još više potaknuli da bez straha slijedimo Franjine korake. Sa seminara smo se vratili obnovljeni u duhu i puni framaškog zanosa, te počeli sa pripremama za primanje i službeni osnutak naše Frame Kongora. U nedjelju, 4. prosinca 2011. godine, 24 framaša su primljena u bratstvo Franjevačke mladeži i osnovana je Frama Kongora. Bili smo zaista uzbuđeni, pomalo zbunjeni, ali su neka neopisiva radost i toplina oba-vijale naša srca. Vjerojatno smo se svi prepoznali u slabašnom plamenu svijeća koje smo nosili u rukama

dok smo ulazili u crkvu – trebao im je zaklon ruke da ih ne ugasi vjetar, a ta ruka, ruka koja će nas zaklanjati od svega što želi ugasiti svjetlo vjere u nama i voditi nas si-gurno pravim putem, bio je Krist i njegova neizmjerna ljubav. Bilo je lijepo pročitati geslo koje je bilo napisano ispred oltara: Primi me,

Isuse, u zagrljaj ljubavi i znati da te On čeka sa smi-ješkom, raširenih ruku. Crkva je odjekivala od udru-ženih glasova radosnih framaša nekoliko hercego-vačkih Frama i gotovo se moglo osjetiti da je Krist tu sa svima nama i u srcu svakoga od nas. Od toga smo dana preuzeli odgovornost vođenja Frame i bili spremni pozivati i druge mlade da nam se pridruže, bili smo ispunjeni Duhom i pristup vjeri postao je drugačiji. Shvatili smo na neki način zanos prvih kr-šćana i širenje vjere usprkos progonima i ubijanjima. Nastavili smo s redovitim sastancima, počeli s ra-dom drugih sekcija, tako da su se pojedini aktivirali još i kroz molitvenu, literarnu i glumačku sekciju. Nekoliko hladnih zimskih subota proveli smo za-jedno na skijanju i sanjkanju u predivnim planinama naše župe. Također smo, 6. svibnja, sudjelovali na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Sisku gdje smo upoznali puno mladih Hrvata koji su veselo svjedo-čili vjeru u Krista. U subotu, 16. lipnja 2012. godine, bila su naša prva

obećanja i primanje novih fra-maša. Nakon što smo, dan pri-je, proslavili blagdan Presveto-ga Srca Isusova, zaštitnika naše župe, spremno smo dočekali Krista u to lijepo predvečerje na početku ljeta i obećali mu svoju vjernost kroz sljedećih godinu dana. Kroz geslo Slijedim Tvoje korake, odlučili smo ići pravim putem, vođeni snagom ljubavi i skromnosti. Nekoliko hercego-vačkih Frama je nazočilo ovom činu, te je tako naša radost bila potpuna. Prvim obećanjima je Frama Kongora postala puno-

Nahranjeni darovima Svetoga DuhaU župi Srca Isusova, u malom selu Kongori na Duvanjskom po-lju, u jesen 2010. godine, osjetio se zanos mladih srca koja su se spremno odazvala na poziv novoga župnika fra Stjepana Marti-novića, s ciljem osnivanja Franjevačke mladeži u našoj župi.

Godina osnivanja bratstva: 2011.

Predsjednik: Vladimir – Dado Majić

Duhovni asistent:

fra Stjepan Martinović

Susreti: petkom u 19:30 sati

Ukupno članova: 47

Članova s obećanjima: 23

Pripravnika za obećanja: 7

Simpatizera: 17Aktivne sekcije: glazbena, literarna,

glumačka, humanitarna, molitvena

Usudimo se živjeti Evanđelje! - geslo koje je iznijelo problem današnjega vremena i koje nas poziva da u potpunosti vjerujemo Kristovoj riječi, te da se odupremo svim uživanjima ovoga svijeta kroz koja djeluje Sotona, s ciljem da nas udalji od Boga.

pravni član Frame Hercegovina, i bili su potrebni izbori za prvo vodstvo našega bratstva. Većina framaša iz našega bratstva sudje-lovala je u proslavi 20. obljetni-ce Frame BiH koja se održala na Humcu. Usudimo se živjeti Evanđe-lje! - geslo koje je iznijelo problem današnjega vremena i koje nas poziva da u potpunosti vjerujemo Kristovoj riječi, te da se odupre-mo svim uživanjima ovoga svijeta kroz koja djeluje Sotona, s ciljem da nas udalji od Boga. Predivno iskustvo! Toliko mladih framaša ujedinjenih kroz primjer svetoga Franje, koji su odlučili bez ikakvog straha i dvojbe živjeti Evanđelje i propovijedati te Kristove riječi. Nahranjeni darovima Svetoga Duha, vrativši se u župu, nastavi-li smo u izvršavanju svoga poziva. Očistili smo staro groblje Lugava u Vran-planini, te tako omogućili da se tu, nakon dugih 30 godina, ponovno slavi sveta misa za duše pokopanih u srcu Hercegovačkih Alpa i da se to groblje gdje počiva i nekoliko mučenika otrgne iz zabo-rava. Došao je dobar broj ljudi sa područja Hercegovine čiji su preci preko ljeta živjeli u Vran-planini, neki su vjerojatno tu i pokopani. Konačno, 19. srpnja 2012. godi-ne, provedeni su prvi izbori u našoj Frami. Izborima su, uz framaše, nazočili fra Josip Vlašić i Mari-jana Mikulić. Za predsjednika je izabran Vladimir - Dado Majić, za potpredsjednicu Klementina Gašpar, Jela Matić je postala taj-nica, Vladimir - Miško Radoš bla-gajnik, a ulogu voditelja formacije preuzeo je Ante Sliško. Frama je počela ravnopravno sudjelovati u svim aktivnostima, glazbena sekcija je u listopadu uzveličala misno slavlje u Međugorju, a naši framaši su osobno porasli u vjeri. Četvero naših framaša je sudje-lovalo na Hodočašću povjerenja u Rimu koncem 2012. i početkom 2013. godine. Uz Boga je sve lako. Bog nas kuša svaki dan, preispituje našu vjeru i želi nas osnažiti da s lju-bavlju održavamo sve što nam je darovao. Frama je promijeni-la naše živote i uvijek će nam biti oslonac u životu.

FRAMA MEĐUGORJE

39

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

38

Frama je najljepši način proživljavanja mladostiIz molitvene skupine mladih koju je vodio fra Slavko Barbarić izrasla je Frama - Franjevačka mladež. Organizirani rad s mladima u Frami započeo je fra Miljenko Mića Stojić.

Prvi sastanak je održan 27. listopada 1995. godine. Prvi susreti Frame odr-

žavali su se petkom nakon večernje svete mise, a tako je ostalo do danas. Frama je u to vrijeme brojila 35 članova. Taj broj je vremenom rastao. Sadašnji duhovni asistent Frame Međugorje je fra Slaven Brekalo, a Frama broji 105 članova. Godine prolaze, i sa svakom novom Frama raste, razvija se, napreduje. Od početne dvije sekcije (pjevačka i čitalač-ka) danas ih imamo 10. Vijeće s duhov-nim asistentom nastoji učiniti svaki novi susret zanimljivijim. Susreti su raznoliki: od tema koje obrađujemo po grupama pod vodstvom animatora, preko parlao-nica, rekreativnih susreta, pa do klanja-nja koje se održava jednom mjesečno. Naše bratstvo je jako zainteresirano za različite teme svakidašnjega života koje obuhvaćamo u redovitim susretima. Tako smo jedne prigode spomenuli ži-vot naših sestara klarisa. Na sami njihov spomen, bratstvo Frame Međugorje odlučilo je jedan dan provesti s njima u njihovom samostanu u Splitu. Tako je i bilo! Susret nas se jako dojmio, ali smo

i priznali da bismo teško mogli živjeti njihovim načinom života. Bratstvo je na-zočilo i dolasku pape Benedikta XVI. u Zagreb, 2011. godine i Susretu mladih u Sisku, 2012. godine. Frama Međugorje je bratstvo koje živi u slozi, zajedništvu, ali i pod Božjim i Gospinim „povećalom“. Živimo mladost

aktivnim sudjelovanjem u župi kroz naše sekcije. Možemo se pohvaliti brojnošću članova u pjevačkoj sekciji kojih ima pre-ko 60. Naša pjevačka sekcija toliko dobro pjeva da pjevamo četveroglasno. Svojim pjevanjem uzveličavamo nedjeljna misna slavlja, ali sve to ne bi bilo to bez naših svirača koji sviraju na 8 različitih instru-

menata: na klaviru, akustičnoj gitari, bas gitari, klarinetu, flauti, violini, saksofonu i bongosima. Ove godine smo osnovali i medijsku sekciju kojoj je zadaća prenosi-ti informacije iz župe i bratstva u svijet. Rad medijske sekcije urodio je novim plodom, a ovdje ćete ga uskoro moći i vi-djeti: www.framamedjugorje.com. Spremni smo se odazvati na svaki po-ziv ljudi u nevolji, tome u prilog možemo reći da smo za Božić 2012. godine orga-nizirali humanitarnu akciju za pomoć siromašnima u našoj župi kojih ima više

nego što smo znali. Stvaralačka sekcija je izradila 1000 adventskih vijenaca koje je karitativna kasnije prodavala, a zara-đenim novcem smo im uljepšali blagda-ne. Možemo biti zahvalni dragom Bogu na velikom odazivu dobrih ljudi koji su nam u tome pomogli. Frama ima u planu mnogo toga. U pripremi je mjuzikl koji će izvesti dram-ska sekcija; nastup pjevačke sekcije na radiopostaji Mir Međugorje; medijska namjerava pokrenuti emisiju na već spomenutoj postaji… Naravno, sve to uz pomoć naših fratara. Ali za sve je po-trebna molitva. Zato mi framaši često posjećujemo brda molitve, zavjetujemo devetnice našoj Nebeskoj Majci kako bi nam pomogla ostvariti zadane planove i ciljeve. Svakoga prvog petka u mjesecu primamo sakrament pomirenja i imamo zajedničko klanjanje u kapelici.

Čovjek koji je za najviše toga zaslužan je naš duhovni asi-stent fra Slaven Brekalo. Naše druženje se ne odvija samo ti-jekom susreta, nego se nastavlja i nakon njih. S njim putujemo, družimo se, kad nam je teško imamo se komu obratiti, on nam je velika potpora u svim našim odlukama i ne bi htjeli da ikad ode odavde. Postao je pravi Me-đugorčanin, a nama je postao pra-vi prijatelj. Uza sve sretne trenutke koje proživljavamo u bratstvu, bilo je i onih tužnih. Tako smo prije go-tovo godinu dana izgubili našu zvijezdu, prijateljicu, ali prije svega

jako divnu osobu: Danicu Čilić. Ona je bila osoba koju je čovjek mogao samo poželjeti kraj sebe jer je zračila toplinom, ljubavlju, blagošću i svim onim što je čo-vjeku davalo određenu dozu mira. Još za vrijeme njezinoga kratkog života, dram-ska sekcija naše Frame je bila u završnoj fazi predstave Sve nečim počinje, u kojoj je pokojna Danica i sama glumila. Predsta-va je govorila o svakidašnjim problemi-ma mladeži. Ali, kad se sve to iznenada dogodilo s našom prijateljicom, sve je nekako utihnulo, pa čak i ta predstava. Nakon nekoga vremena, glumci su se po-novo okupili i odlučili da će usprkos toj strašnoj tragediji odglumiti predstavu u njezinu čast. I jesu. Predstava je doživje-la uspjeh. Prošle godine, nakon duge bolesti, napustio nas je i naš dragi župnik, fra Petar Vlašić. Dragi župniče, hvala Vam za svu ljubav i trud uložen u naše brat-stvo. Bez Vaše pomoći danas puno toga ne bi bilo isto. Frama Međugorje je bratstvo koje uistinu nastoji živjeti Evanđelje! Dragi čitatelju, nikad ne odustaj od Frame! Frama je najljepši način proživljavanja mladosti. Dajte svoju mladost Kristu i svetom Franji!

www.framamedjugorje.comFrama Međugorje je brat-

stvo koje živi u slozi, za-jedništvu, ali i pod Božjim i Gospinim „povećalom“. Živimo mladost aktivnim

sudjelovanjem u župi kroz naše sekcije.

Godina osnivanja bratstva: 1995.Susreti: petkom u 19, 30 satiPredsjednik: Marijan TustonjaDuhovni asistent: fra Slaven BrekaloČlanova ukupno: 105Članova s obećanjima: 65Pripravnika za obećanja: 40Aktivne sekcije: glazbena, čitalačka, dramska, medijska, stvaralačka, karitativna, Šimun Cirenac, eko-sekcija, molitvena, športska

OBLJETNICA

4140

Bili su to dani kad su se svi fra-maši, i mladi i oni stariji, na

različite načine prisjetili samih početaka Frame. To je bio ujedno i 1. Nacionalni susret Frame u BiH. Cijelu ovu proslavu, na poseban način je uljepšao zbor koji se sasto-jao od glazbenih sekcija mjesnih bratstava, pod ravnanjem Luke Rupčića i fra Branimira Novo-kmeta. Susret je započeo okuplja-njem framaša u petak, 29. lipnja u popodnevnim satima. Nakon toga je slijedio program otvara-nja proslave te razmještaj mladih po obiteljima, koje su ih u ova tri

liku razgovarati o ulozi mladih u Crkvi, o franjevačkoj duhovnosti, izazovima suvremenoga svijeta i novoj evangeliza-ciji. Prije zajedničkoga ručka i pauze, da bi obilježili ovaj događaj, organizirano je milenijsko fotografiranje u organizaciji Šime Strikomana. Nakon pauze, slijedilo je predavanje dugogodišnjega nacional-nog duhovnog asistenta Frame fra Sreta-na Ćurčića, s temom Gospodine, što hoćeš da učinim? Svoj franjevački put, koji je započeo upravo u Franjevačkoj mladeži,

Proslava 20. godina Frame u BiH

Priredio: Toni Iličić, OFS i Frama

Od 29. lipnja do 1. srpnja 2012. godine na Humcu (Ljubuški), organi-zirana je proslava 20 godina od osnivanja Frame u BiH, pod geslom Usudimo se živjeti Evanđelje. Na proslavi je sudjelovalo oko tisuću framaša iz cijele Bosne i Hercegovine.

s mladima su podijelili i sestre franjevke i braća franjevci. U 18,00 sati održano je središnje misno slavlje koje je pred-vodio kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski, u zajedništvu sa provinci-jalima fra Ivanom Sesarom i fra Lovrom Gavranom, te duhovnim asistentima Frame. Večernji program se sastojao od kratkih igrokaza koje su pripremili čla-novi mjesnih bratstava na zadane teme te koncerta zbora mladih Prijatelji. Dan je priveden kraju zajedničkom molitvom

pred križem svetoga Damjana. Nedjeljni jutarnji program animirao je generalni duhovni asistent Frame fra Ivan Matić i međunarodna predsjednica Frame Ana Fruk. Svetu misu je predvodio provinci-jal Bosne Srebrene, fra Lovro Gavran, a propovijedao je provincijal Hercegovač-ke franjevačke provincije, fra Ivan Sesar. Nakon svete mise, proslava 20 godina Frame u BiH je službeno zatvorena, a fra-maši su s velikom zahvalnošću i puni doj-mova krenuli u stvaranje nove povijesti.

dana velikodušno primile u svoje domove. Tijekom programa u subotu, 30. lipnja, najprije se početaka Frame prisjetio fra Mladen Vukšić, koji je upravo na Humcu 1992. godine osnovao prvo bratstvo Frame u BiH, zatim Marija Pezer te s. Ana Oršolić koja je 1996. potaknula osnivanje prvoga bratstva Frame u Bosni, u Tolisi. Mladima se također obratio i ravnatelj Franjevačkoga instituta za kulturu mira iz Splita, fra Mijo Džolan, a svoje iskustvo života u Frami i OFS-u podijelili su i mladi framaši i svjetovni franjevci. Kroz dijalog s pomoćnim biskupom banjalučkim mons. dr. Markom Semrenom, sudionici proslave imali su pri-

FRAMA MOSTAR

43

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

42

Prva primanja u bratstvo Fra-njevačke mladeži bila su 21.

studenog 1999. godine. Tada je primljeno 49 framaša. Franjevač-ka mladež u Mostaru od samih početaka djeluje kroz razne sekci-je, te organizira razne akcije. Naši framaši često idu na seminare u Međugorje, duhovne obnove i re-doviti smo na svim susretima ka-toličke mladeži. Kako se najbolje predstaviti? Pokušat ćemo biti što jasniji i kon-cizniji. Naše bratstvo dobrim dije-lom obilježava naš grad. Mostar je jedini grad u Hercegovini, te kao takav privlači veći broj ljudi. Mo-star, za razliku od ostalih mjesta i općina u Hercegovini, mladom

Naše bratstvo obilježava naš grad

čovjeku nudi puno veći izbor mo-gućnosti, hobija i raznih interesa. Veliki je izazov biti framaš/-ica u Mostaru. Nije zgorega ni spome-nuti da je Mostar studentski grad, te da dobar broj studenata koji su za vrijeme srednje škole sudjelova-li i bili dio Franjevačke mladeži u svojim župama, dolazi kod nas na susrete i sekcije. Što se tiče našega života u Franjevačkoj mladeži u Mosta-ru, neprestano se pokušavamo usredotočiti na rad naših sekcija, kojih je dovoljno da se svatko od nas može pronaći barem u jed-noj. Svaki je framaš/-ica obvezan sudjelovati u radu barem jedne framaške sekcije, koje zapravo i

čine temelj našega bratskog zajedništva. Većina se komunikacije između nas odvija preko facebooka: svaka sekcija, naime, ima svoju grupu na facebooku. Predstavit ćemo naš život po sekcijama. U glazbenoj sekciji sudjeluje 30-ak framašica i neko-liko framaša. Riječ je o framaškom zboru koji svake ne-djelje u 18,00 sati animira misno slavlje. Probe zbora su četvrtkom u 19,30 sati. Vrijedno je također spomenuti da glazbeno obrazovaniji framaši poučavaju one frama-še koji imaju volje učiti svirati gitaru ili klavir.

U karitativnoj sekciji sudjeluje također 30-ak framaša, ali nisu baš svi toliko aktivni. Sastajemo se svake subote u 11,00 sati te pripremamo planove za bližu bu-dućnost. Od projekata karitativne sekcije vrijedi izdvojiti: volontira-nje u Svetoj obitelji - rehabilitacij-skom centru za osobe s posebnim potrebama, zatim tradicionalna suradnja sa studentskim udruga-ma i udrugama mladih u raznim humanitarnim akcijama, Filmska

Franjevačka mladež u Mostaru je osnovana u listopadu 1999. godine. Prvi duhovni asistent bio je fra Dario Dodig. Uz fra Darija je, prvih nekoliko godina, Framu vodila i sestra Petra Bagarić. Kasnije je na mjesto duhovnoga asistenta došao fra Stipe Marković. Od 2010. godine, pa sve do danas, duhovni asistent je fra Stipan Klarić. Također, od prošle godine u našoj Frami djeluje i fra Dalibor Milas.

www.frama-mostar.ba

subota u Franjevačkoj – svake po-sljednje subote u mjesecu organi-ziramo gledanje filma uz obveznu ulaznicu od jednoga trajnog pre-hrambenog proizvoda. Kreativna sekcija je jedna od popularnijih sekcija u Frami. Re-doviti susreti ove sekcije su subo-tom u 12,00 sati, a prema potrebi i ponedjeljkom u 20,00 sati. Ova sekcija je neprestano u nekakvom poslu, neovisno o tome je li riječ o kreiranju adventskih vjenčića, pri-godnih čestitki, framaških simbo-la ili naših originalnih narukvica. Sljedeća je molitveno-liturgij-

Svake godine sve više napredujemo u organizaciji, a fotografije s ovogodišnje manifestacije Živih ja-slice su, zahvaljujući Reutersu, obišle cijeli svijet i objavljene su na drugoj stranici Washington Posta.

Godina osnivanja bratstva: 1999. Susreti: utorkom u 20,00 satiPredsjednik: Petar JelečDuhovni asistent: fra Stipan KlarićČlanova ukupno: 130Članova s obećanjima: 50Pripravnika za obećanja: 30Simpatizera: 50Aktivne sekcije: molitveno-liturgijska, karitativna, kreativna, glazbena, dramska, medijska, športska i ekološka

ska sekcija o kojoj se ne vodi sta-tistika i njezini su susreti, koji se održavaju svakoga petka u 19,00 sati, otvoreni svima, a ne samo fra-mašima. Na molitvenim susretima redovito imamo Lectio divina, bo-žansko čitanje Svetoga pisma. Vo-ditelj ove sekcije je Duh Sveti. Medijska sekcija broji 10-ak osoba. Glavna okupacija medij-ske sekcije su facebook stranice Franjevačke mladeži i naša web stranica: www.frama-mostar.ba

Dramska sekcija broji 30-ak čla-nova. Brine se za prigodno pri-premanje predstava, šala i osta-lih prigodnih glazbeno-scenskih prikaza. Jedan od prepoznatljivih projekata ove sekcije su bile Žive jaslice na mostarskom Rondou. Svake godine sve više napreduje-mo u organizaciji, a fotografije s ovogodišnje manifestacije Živih jaslice su, zahvaljujući Reutersu, obišle cijeli svijet i objavljene su na drugoj stranici Washington Posta. Voditeljica ove sekcije je Katarina Raič. Ekološka sekcija je zadužena za čišćenje Framine učionice i velike dvorane ispod zvonika u kojoj se održavaju naši tjedni susreti. Ovo smo ljeto očistili jedan dio rijeke Radobolje. Zatim imamo i športsku sekci-ju čiji su termini subotom (odboj-ka, u 17,00 sati) i nedjeljom (no-gomet u 20,00 sati). Također smo u sklopu ove sekcije organizirali Franjevačku ligu u nogometu na Playstationu 2. Život u našem bratstvu je ra-znovrstan i bogat. Izgrađujući sami sebe u franjevačkoj duhov-nosti, nastojimo također izgra-đivati i naše bratstvo. Ono što je važno spomenuti jest da svaki naš projekt i svaka naša sekcija nisu cilj, nego samo sredstvo i povod za ojačavanje i djelatnije življenje naše franjevačke prisutnosti u na-viještanju i svjedočenju Radosne vijesti. Neizmjerno je važno ra-zlikovati bitno od manje značaj-nog ili, pojednostavljeno rečeno, ispravno postaviti prioritete. U svemu ovome potrebno se prisje-titi Franjinih riječi: „Braćo (opro-stite, i sestre!), do sada nismo ništa napravili, krećemo iz početka.“

FRAMA POSUŠJE Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

44 45

Neki će kroz šalu reći da nas je toliko da ne stanemo u objektiv fotoaparata!

Na čelu Frame je predsjednik i 13 vjećnika. Znamo da nije lako biti u vodstvu i anima-ciji tako brojnoga bratstva, pa vijeće redo-vito ima duhovne obnove – naš Kapitul na Rogožinama, česte sjednice, te susrete s onim iskusnijima – članovima OFS-a. U Frami imamo osam sekcija, i svaka na svoj način doprinosi, ne samo Frami nego i cijeloj zajednici. Pokrivamo sva područja, od medija, glazbe i umjetno-sti, do ekologije i humanitarnoga rada! Glazbena sekcija broji 50-ak članova. Nju, kao i sve druge sekcije, vode framaši – amateri. Redovito pjevamo na misama, raznim društvenim svečanostima i festi-valima. Probe imamo dva puta tjedno. Kao nagradu za trud ponekad odemo i na cjelodnevni izlet. Dramska sekcija broji

20-ak članova, a od predstave do predsta-ve ostvaruje iznimne uspjehe! Također, sve naše predstave pišu članovi sekcije, a sama trenutna voditeljica je napisala tri veća dramska komada. Svojim izvedbama svake godine gostujemo i u drugim župa-ma. Humanitarna sekcija je najbrojnija sekcija (čak preko 150 članova!), ali je zato i plodonosna! Pored naših redovitih godiš-njih akcija, kao što je Zalogaj ljubavi, zimi posjećujemo stare i nemoćne, redovito su-rađujemo s Majčinim selom, te s lokalnim gospodarstvenicima, a svaki petak posje-ćujemo Udrugu osoba s posebnim potreba-ma. Ove korizme, humanitarci su odradili akciju Moj sendvič za gladne, koja izravno prikuplja financije za gladne u Africi. Športska sekcija - osim što dva puta tjedno ima susrete i ‘pokriva’ sve špor-tove, organizira svake godine i Frama

kup - malonogometni turnir, te odlazi na športske susrete u ostala bratstva. Me-dijska sekcija emitira redovite mjesečne emisije preko lokalnih radio postaja i naše internet stranice. Također, na in-ternet TV kanalu radimo video reporta-že. Inače, naša internet stranica je jako posjećena i ponosni smo time. Svojim medijskim prilozima nastojimo zainte-resirati javnost i podići svijest o važnim problemima današnjice. Liturgijska sekcija ima 70 članova i djeluje kroz 17 skupina; čitači su raspoređeni za sva-ku nedjeljnu misu, a ponekad čitaju i na dnevnim misama. Također, ova sekcija organizira večernje biblijske meditacije u došašću i korizmi. Naša kreativna sekcija nosi kreativno ime Drača. ‘Dračari’, ko-jih je nešto više od 100, bave se izradom malih umjetničkih radova – lijepe, režu, crtaju i spajaju. Svake godine izrađuju adventske vjence za župljane, darove za primanja, i sve ostalo što im padne na pamet! Radna sekcija, popularno zvana Šuma Security, brine se o održavanju cr-kvenih i framinih prostorija, pripravlja-nju drva starima i nemoćnima.

Framaši se na zajednički susret oku-pljaju četvrtkom u velikoj dvorani. Pre-davanja na susretima su različita – šalji-va, zabavna, ozbiljna, ali uvijek poučna! Također, redovito nam dolaze predavači i gosti s raznih strana, kao što su Davor Pavuna, Michael O’Brien, Ivica Ursić, Srećko Karić, Danijela Morsan, fratri iz drugih frama, časne sestre i ostali koji nas obogate. U božićno vrijeme neizo-stavna je velika zabava za framaše. Mala Frama uključuje osmaše - osobe na putu formacije. Ove godine je u for-maciji čak 130 članova! Podijeljeni su u tri grupe – Siromaštvo, Čistoća i Posluš-nost, a svaku grupu vode po četiri anima-tora - učitelja. Redoviti susreti su utor-kom navečer. Mala Frama se sastoji od edukacije o svetom Franji i svetoj Klari, učenja o framaškom životu, razgovora i predavanja o aktualnim temama i njiho-vim problemima, zabavnih susreta…

Jaka spona franjevačkoga zajedništvaPosušje. Grad kamena, srca i mladih - po dobi stanovništva najmlađa općina u BiH. Stoga i nije toliko iznenađujuće da je naša Frama najbrojnija u BiH, a čini se, i u svijetu.

Godina osnutka bratstva: 1995.Susreti: četvrtkom u 19,30 sati Predsjednik: Ante Begić Duhovni asistent: fra Mario Knezović Članova ukupno: 504Članova s obećanjima: 217Pripravnika za obećanja: 112Glasnika sv. Franje: 130Frama Senior: 45Aktivne sekcije: glazbena, dramska, medijska, kreativna, humanitarna, liturgijska, radna, športska

www.frama-posusje.com

Frama Senior počela je s radom 2012. godine. Susreti su, za sada, jedne subote u mjesecu. Broji oko 50 članova – stu-denata i druge mladeži koji i dalje žele ostati povezani s Framom. Možda zvuči čudno s obzirom na našu brojnost, ali međusobno se svi poznajemo, družimo i poštujemo, i među nama vlada jaka spo-na franjevačkoga zajedništva i ljubavi koju osjećamo prema Frami, Franji i na-šem dragom Posušju! Neka neizostavna godišnja događa-

nja u našem bratstvu su: seminar u Li-štanima za maturante, seminar u Me-đugorju za trećaše, hodočašća pješice u Međugorje, izleti u Split i Dubrovnik, Franjevački hod i športske igre, izleti s Malom Framom, Obred preminuća svetoga Franje, Mladifest u Međugorju, odlasci na more u Makarsku i još puno toga. Toliko o nama uz pozdrav od 510 mladića i djevojaka koji pokušavaju sli-jediti svetoga Franju.

Redovito nam dolaze preda-vači i gosti s raznih strana, kao što su Davor Pavuna, Michael O’Brien, Ivica Ursić, Srećko Karić, Dani-jela Morsan, fratri iz drugih Frama, časne sestre i ostali koji nas obogate.

Pored naših redovitih godišnjih akcija, kao što je Zalogaj ljubavi,

zimi posjećujemo stare i ne-moćne, redovito surađujemo s Majčinim selom, te s lokalnim

gospodarstvenicima, a svaki petak posjećujemo Udrugu osoba

s posebnim potrebama.

FRAMA POSUŠKI GRADAC

47

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

46

Na svetoga Valentina, tj. 14. veljače 2004. godine, na Dan zaljubljenih

ili kako god, prvi put se u Posuškom Gracu sastala jedna skupina mladih ljudi željnih, za početak, nečega novog. Mož-da su bili željni samo druženja, dijelje-nja slobodnoga vremena, gradnje novih iskustava ili zajedništva, s možda nekim malim ciljem da naprave nešto dobro u korist cijele župe. Istina je da na samom početku nitko od nazočnih nije znao u što se upušta, što ih sve čeka, koliko će to trajati, ali se sve to dogodilo upravo ovako i još uvijek traje. Da se vratimo na prethodnu rečenicu: “Nitko nije znao u što se upušta... ”Nije istina! Znao je fra Mladen, jer je na sličan način sve to po-čeo puno ranije na Humcu. To je i naša povijest čiju sadašnjost iz dana u dan upotpunjuje i naša Frama. Taj dan (na Valentinovo) je tadašnji župnik fra Mla-den Vukšić organizirao prvi sastanak te skupine mladih. Uistinu je zanimljivo poslušati svjedočanstva osoba koje su bile među tih dvadesetak mladih, oku-pljenih na prvom sastanku Frame. Te sa-stanke bi oni između sebe nazivali susre-ti mladih. Kako sami ističu, na samom početku im je bilo pomalo smiješno učiti o životu svetoga Franje i svete Klare, koje su dotada malo poznavali. Čudili bi se kada bi se od njih tražilo nešto više od proba za crkveno pjevanje i sastanaka za čitače na nedjeljnim misama. Većina njih nam je potvrdila da su na te susrete do-lazili zbog velike znatiželje, postavljajući si pitanja što će večeras biti, što se novo može raditi? Bio je to jako zanimljiv po-četak i uvijek ga se rado prisjete. Tada, dakle, dvadesetak mladih željelo je čuti nešto novo, biti dijelom nečega gdje će

Gorljiva želja za radom, druženjem i zajedništvom

Istina je da ne živimo u osami nekoga samostana, istina je da ne ljubimo gubavce, istina je i da ne popravljamo okolne crkvice, ali imamo nešto – trudimo se živjeti svoje malo bratstvo! Ono je od Valentinova 2004. godine u Posuškom Gracu zaživjelo, i do danas, nakon svoga prvog desetljeća, piše stranice svoga postojanja!

njihov potencijal i stvaralaštvo doći do izražaja uz druženje, molitvu i vjeru. Upravo su ovi motivi bili pokretačka snaga mladih da postanu dijelom Frame, a njihova su srca klicala: “To je ono što tražim, to je ono što svim srcem želim!” I tako smo pošli putem svetoga Franje i na tom putu smo već jedno desetljeće. Potrebno je spomenuti da sve ovo gore navedeno ima svoju pozadinu, ili možda svoje temelje koje je postavio biv-

ši župnik, pokojni fra Marko Ju-kić. Volio je rad s mladima i posve-ćivao mu uistinu mnogo vremena, a zainteresiranost mladih o novim saznanjima bila je velika. Fra Mar-ko je ta okupljanja učinio zanimlji-vima. Bila su ispunjena molitvom, pjesmom, a sve bi začinili velikom dozom humora koji je u mladima stvarao radostan duh, koji ispolja-va njihovu gorljivu želju za radom, druženjem i zajedništvom. Dolaskom fra Mladena Vukšića nastupa novo razdoblje. Nastavlja raditi s mladima u organiziranim skupinama, rad postaje ozbiljni-ji, a broj mladih se konstantno

povećava i službeno se osniva Frama Posuški Gradac. Dana 25. veljače 2007. godine, za vrijeme svete mise u 11,00 sati svečano je proslavljen obred primanja u Franjevačku mladež, a primljeno je 32 mladih. Sve ono na početku spomenuto dobiva svoj smisao. Oblikuje se grupa zaljubljenika u život i poslanje našega serafskog Oca. Od toga početnog entuzijaz-

Prvi smo put na Framafestu sudjelovali u Mostaru 2009. godine, a na posljednjem Framafestu održanom u Sarajevu 20. listopada 2012. godine osvojili smo nagradu za

najbolji tekst, pjesmom S Tobom, Kriste, zauvijek ostajem.

Godina osnivanja bratstva: 2004.Susreti: četvrtkom u 20,00 sati i

petkom u 19,15 satiPredsjednica: Matija BegićDuhovni asistent: fra Ivan Landeka, st.

Članova ukupno: 52Članova s obećanjima: 31Pripravnika za obećanja: 17Simpatizera: 4Aktivne sekcije: glazbena, dramska, huma-

nitarna, kreativna, liturgijska, športska

ma, preko iskrene zainteresiranosti i do zaljubljenosti u taj način života, rađaju se nove ideje, konstruktivne akcije i projekti, preko kojih se framaši trude “opslu-živati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista slijede-ći primjer svetoga Franje Asiškoga, koji je Krista učinio nadahniteljem i središtem svoga života s Bogom i s lju-dima”. Između ostaloga, ponosni smo činjenicom da smo prvi počeli s organizacijom Festivala religiozne drame, čiji je cilj da se kroz dramske predstave ukaže na sve poroke kojima je opterećeno današnje društvo, te kako se uz vjeru, molitvu, ljubav i potporu obitelji oni mogu prevladati. Također, kroz ta druženja tije-kom Festivala širimo Franjinu radost i na taj način gradimo prijateljske odnose, razmjenjujući iskustva s braćom i sestrama iz drugih bratstava. Festival se odr-žava nedjeljama, tijekom mjeseca lipnja, već četiri go-dine, a gostuju različite Frame iz Hercegovine, čime ovaj događaj prelazi granice župe. Festival je naišao na pozitivne reakcije od strane publike, jer je posjeće-nost ovih predstava viša od očekivanoga. Tijekom go-dine, osim za potrebe Festivala, naša dramska sekcija organizira i nekoliko drugih predstava. Od ostalih aktivnosti izdvajamo sudjelovanje na Framafestu. Prvi smo put na Framafestu sudjelovali u Mostaru 2009. godine, a na posljednjem Framafe-stu održanom u Sarajevu 20. listopada 2012. godine osvojili smo nagradu za najbolji tekst, pjesmom S To-bom, Kriste, zauvijek ostajem. Tekst potpisuju Ivana i Hrvoje Grubišić, a glazbu Frano Knezović koji je ujedno i izvođač. Kako je važno da aktivno djelujemo u svojoj župi, često organiziramo humanitarne akcije, kako bi u duhu svetoga Franje pomogli onima kojima

je najpotrebnije. Prilozima od ak-cije nazvane Priđi, kupi, nismo sku-pi, obradujemo siromašne. Prošle godine smo održali svoj prvi du-hovni kapitul, zajedno s našim trenutnim duhovnim asistentom fra Ivanom Landekom, st. Bio je to dan ispunjen radošću, smijehom, molitvom, dan opuštanja, zabave, igre. Jedan nezaboravan dan za našu Framu kojega smo završili zajedničkim druženjem uz ple-num i molitvu. Članovi Frame svi-raju, pjevaju i čitaju na nedjeljnim misama kroz cijelu godinu, a su-dionici su raznih duhovnih semi-nara. Iako je naša Frama relativno mlada, pokušavamo biti uključeni u sve pore društva i svojim djelo-vanjem biti primjer drugima kako živjeti Evanđelje poput svetoga Franje Asiškog. I na kraju, pretpostavimo da slučajnost ne postoji, pa recimo da nije slučajno da se skupina mladih ljudi prije desetak godina odvažila na ovaj korak, a nije slu-čajno ni da se to održalo do danas. Nije slučajno da se sve to dogodi-lo upravo na dan zaljubljenih, kao ni to da već danas svi možemo uživati plodove svega toga.

FRAMA ROŠKO POLJE

Godina osnivanja bratstva: 2000.Susreti: petkom u 20,15 satiPredsjednica: Josipa GačićDuhovni asistent: fra Jozo Radoš – ĐokaČlanova ukupno: 30Članova s obećanjima: 24Pripravnika za obećanja: 6

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

48 49

Naša župa i danas živi te daje blagoslov, sigurni smo, ne

samo u našem mjestu nego i šire. Frama Roško Polje je danas jedna od manjih mjesnih Frama u okolici Tomislavgrada. Između ostaloga, mislimo da nije bitan broj frama-ša, niti je bitan geografski smještaj Frame, već je bitna veličina hra-brosti i dobre volje koji obogaću-ju jednu Framu. Mi možda jesmo mali i daleko od svih, ali smo ipak dovoljno blizu i dovoljno veliki da

pokažemo što možemo. Zapravo, želimo pokazati ko-liko je zaista jaka i čvrsta naša ruka mira i koliko smo spremni učiniti za nekoga kome je pomoć potrebna, a u tome se naša Frama, itekako, dokazala. Rad s mladima nakon fra Mladena i fra Vinka na-stavio je fra Marko Jukić. Nažalost, danas nemamo tu čast raditi s tim čovjekom dobra srca čiji nas je izne-nadni i tragični odlazak veoma rastužio. Ostali smo kao ovce bez najboljega i najbrižnijega pastira. To je bio jedan veliki gubitak za sve nas, ali smo unatoč tome nastavili svoj rad podignute glave, ponosni onim što nas je on naučio i onim što je sve za nas dobro na-pravio, a toga je bilo napretek. Sadašnji naš duhovni

asistent je fra Jozo Radoš – Đoka, a na čelu vijeća Frame je Josipa Gačić. Ostali članovi vijeća su: Bože Krajina – potpredsjednik, Filip Zelenika – blagajnik, Ivana Krajina – tajnica i Marija Kelava – učiteljica formacije. Danas naša Frama broji 30 članova, od kojih je 16-ero produžilo svoja obeća-nja, njih 9 je dalo prva obećanja, a 5 ih je primljeno u bratstvo i pri-premaju se za obrede svojih prvih obećanja. Simpatizera, nažalost, ove godine nemamo. Svoje framaške susrete redo-vito održavamo svakoga petka u 20,15 sati. Na susretima molimo zajedničku molitvu, obrađujemo duhovne teme... Trudimo se da nijedan susret ne prođe monoto-no i da nakon svakoga naučimo nešto novo i korisno kako bi to mogli primijeniti kroz vlastiti ži-vot. Budući da naša Frama broji relativno malo članova u odnosu na ostale mnogobrojnije Frame, nismo podijeljeni u sekcije. Sve obavljamo zajedničkim snagama, u skladu s rasporedom, bilo da se radi o dramskom, kulturno-za-bavnom, karitativnom ili nekom drugom programu. Brojne aktiv-nosti u kojima naša Frama sudje-luje su: izrađivanje adventskih vjenaca, postavljanje božićnih jaslica, kićenje crkve, organizacija božićnoga koncerta, pripremanje božićne i uskrsne tombole koje osobito razveseli najmlađe, čita-nje Biblije kroz korizmu, organi-zacija humanitarnoga koncerta za obnovu zvonika župne crkve. Također, u suradnji s duhovnim asistentom omogućujemo po-trebne namirnice i lijekove onima kojima je pomoć najpotrebnija, a pjesmom pokušavamo barem

malo ublažili njihovu usamljenost i bol. Ono što je još važno naglasiti, jest da naša Frama redovito sudjeluje na se-minarima koje organizira vijeće Frame Hercegovina. Također smo sudjelovali na susretima Hrvatske katoličke mladeži u Livnu i Sisku, na hodočašćima u Asiz te na Olimpijadi (kviz znanja). Posljednje hodočašće koje su naši framaši pohodili je Hodočašće povjerenja na Zemlji koje je, kako nam kažu, ostavilo neizbrisiv pečat u njihovim sjećanjima i srcima. Osobito su bili pod dojmom zbog susreta s papom Benediktom XVI.

Nastavit ćemo slijediti put našega zaštitnikaFrama Roško Polje je osnovana 2000. godine, pod vodstvom fra Vinka Kurevije i fra Mladena Sesara. Zahvaljujući njima, koji su prvi pokrenuli rad s tadašnjim mladim framašima, naša župa, koja je i povijesno bogata, i 2008. godine proslavila 250. obljetnicu svoje obnove, tada je postala još bogatija zajednicom mladih.

Ono što je jako pohvalno za našu Fra-mu jest to da pjevamo i sviramo svake druge nedjelje na svetoj misi i drugim svečanostima; vjenčanjima, Prvoj pri-česti i sl. Kad kažem ‘pohvalno’, sigurno se premišljate što je u tome tako hvale vrijedno. Pohvalno je jer naša Frama nema (nikakvoga!) učitelja pjevanja, nema glazbeno obrazovanih pjevača i svirača. Ali ipak dobiva brojne pohva-le i od mnogih iskusnih glazbenika, a sve smo to postigli svojim vlastitim trudom, upornošću i dobrom voljom. Ovdje moram napomenuti kako nam je bila izuzetna čast i zadovoljstvo ugostiti jednoga od najpoznatijih pjevača du-hovne glazbe - Luku Balvana koji je na

još ljepši način uzveličao proslavu 10. godišnjice osnutka naše Frame (2010. godine). Danas smo svi jako ponosni onim što imamo, onim što su naši prethodnici postigli i onim što mi sada postižemo. Sigurna sam da ne postoji strah od toga da ćemo nestati i prestati. Nastavit ćemo slijediti put našega zaštitnika i oca svetoga Franje, onako kako bi i sam Franjo to želio. I dalje ćemo izgrađivati Crkvu kako je dano u Evanđelju, kako se ona ne bi urušila jer smo na papiru i u stvarnosti zapisani tintom koja govori - ZAUVIJEK!

Ovdje moram napomenuti kako nam je bila izuzetna čast i zadovoljstvo ugostiti jed-noga od najpoznatijih pjevača duhovne glazbe - Luku Balvana koji je na još ljepši način uzveličao proslavu 10. godišnjice osnutka naše Frame (2010. godine).

FRAMA RUŽIĆI

51

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

50

Tijekom prvih susreta izlagao se živo-topis svetoga Franje, kako bi framaši

spoznali što više o osobi koju su odluči-li slijediti. O liku svetoga Franje satima su slušali i oduševljavali se, baš onako kao što to čine i današnji simpatizeri. Na samom početku djelovanja Frame izabrano je vodstvo, tj. predsjednik, pot-predsjednik te vijeće koje je odlučivalo o radu. Odmah po osnutku Frame zasadili su drvo, koje su framaši nazvali Framino drvo, a o kojem se i danas brinemo. Kroz neko vrijeme framaši su se usavršavali na svom putu, te su počeli s osnivanjem sekcija kroz koje bi pomagali u životu i radu Crkve. Tako su osnovane: glazbena sekcija koja svojim pjevanjem uzveličava svetu misu, zatim čitačka kojoj je zadaća čitanje na misi, športska, ekološka, li-kovna... Za svaku od tih sekcija izabran je predsjednik koji animira rad te sekcije. Nakon toga su počele pripreme za prva primanja. Svi su s nestrpljenjem očekiva-li taj dan i dali sve od sebe da primanja prođu u što boljem redu. Kako je vrijeme prolazilo, tako se sve mijenjalo: ljudi, način rada Frame, naši duhovni asistenti, bratstvo je postajalo sve brojnije. Framino stablo je raslo, a grane se sve više širile i doticale s gra-nama drugih stabala. Kroz bratstvo su prošli mnogi mladi, neki od njih su da-nas obiteljski ljudi. Bogata povijest na-

šega bratstva daje nam pravo nadati se da ćemo i dalje rasti i vršiti dužnosti na koje smo se obvezali bratstvu, Crkvi i svetom Franji. Kako god bilo, put bi nam bio nemoguć bez naših duhovnih asiste-nata. Fra Ivan Marić, sadašnji duhovni asistent, već nekoliko godina nas uči vrijednostima pravde i pravednosti. On je učitelj i „trener“ zajednice, cijeni svaki naš dobar potez, plan, akciju, ali se i kritič-ki osvrne na naše propuste ili promašaje, vraćajući nas na pravi put kad iskočimo iz tračnica. Uvijek nagradi trud i zalaganje, prati rad svakoga od nas i iznimna nam je potpora. Dobro komunicira s mladima

kao i sa župljanima, a uz to što nam je asi-stent i vrlo dobar nam je prijatelj. Spome-nut ćemo i bivše duhovne asistente kojih je od osnivanja našega bratstva, prije 13 godina, bilo nekoliko: fra Valentin Vuko-ja, fra Mladen Sesar i fra Nikola Spužević. Oni imaju iznimne zasluge za rast i napre-dak naše Frame. Svaki od njih je na svoj univerzalan način pridonio tome što smo danas tu gdje jesmo. U proteklom razdoblju organizirali smo nekoliko druženja s drugim brat-stvima. Obično smo ta druženja organi-zirali nedjeljom, tako što bi svi zajedno bili na svetoj misi. Također smo druže-

nja s drugim framašima provodili u športskom duhu. Naša Frama je jednom organizirala i natjecanje u nogometu na već tradicionalnom Ivandanskom turniru. Bio je to nogometni turnir za djevojke, što je za većinu gledatelja bilo jako zanimljivo. Bilo je smijeha, ali i ozbiljne igre. Naše pohvalnice i zahvalnice na zidovima dvorane u kojoj održavamo tjedna okup-ljanja, dokaz su brojnih nastupa i na drugim turnirima diljem Her-

cegovine. Cilj svih tih druženja bio je upoznavanje drugih dobrih, mladih ljudi s kojima smo mogli razgovarati o njihovu životu na-kon ulaska u Framu. To je ono što nas uistinu veseli. Biti s ljudima, razmjenjivati iskustva, savjetovati se i ljubiti u Kristu. Sve naše aktivnosti, druženja, događaji i doživljaji teško se mogu sažeti na ove dvije stranice koje imamo. Vjerojatno kao i ostalim Framama, trebao bi nam cijeli go-dišnjak ili kakav dokumentarac. Izleti, druženja, humanitarne ak-

Franjevačka mladež - energija župePovijest Frame u Ružićima počela je dolaskom fra Valentina Vukoje u župu 2000. godine. Na tome ćemo mu uvijek biti zahvalni. To što je on učinio, promijenilo je živote mnogih mladih ljudi koji su u Frami vidjeli novo svjetlo, svjetlo koje će ih kroz život voditi i poma-gati u svakoj teškoj situaciji.

cije, koncerti, organizacije različi-tih događaja, putovanja, hodoča-šća – samo su neke od aktivnosti koje ćemo spomenuti, a svaka ima svoju priču. Imali smo, također, i svoje pred-stavnike na svim važnijim kato-ličkim događajima: od susreta s papom Benediktom na Hodoča-šću povjerenja na Zemlji u Rimu, Svjetskog dana mladih u Madridu, hodočašća u Asiz, Lourdes pa do svih važnijih katoličkih susreta u

Hrvatskoj i BiH. Svako naše puto-vanje, vođeno Duhom Svetim, bilo je nezaboravno. Neki naši projekti već su postali tradicija, tako eko-loška sekcija godišnje nekoliko puta organizira akcije čišćenja okoliša. Također su tu darivanja i obilazak siromašnima i potrebni-ma u vrijeme blagdana, a još mno-gi planovi čekaju svoju realizaciju. Glazbena sekcija našega brat-stva uzveličala je mnoga misna slavlja, od vjenčanja na kojima je iznimno popularna, do božićnih i ostalih koncerata u našoj općini, a prošle godine smo nastupili, po prvi put, na Framafestu s pjesmom Ljubav, vjera i nada. Ovo bi bio opći i sažeti prikaz našega bratstva koje čvrstim i si-gurnim koracima, uz Božju po-moć, ide dalje. Ustrajemo u radu i uvodimo nove generacije u brat-stvo. Svojim primjerom nastojimo opravdati naziv Franjevačka mla-dež. Ukratko, djelovanje našega bratstva daje polet i energiju našoj župi i ljudima u našoj okolini, a nas uči kako trebamo živjeti i odnosi-ti se prema sebi i drugima, prema radu i životu uopće.

Godina osnivanja bratstva: 2000.Susreti: petkom u 17,00 sati

Predsjednica: Ivana IličićDuhovni asistent: fra Ivan MarićUkupno članova: 35Članova s obećanjima: 18

Pripravnika za obećanja: 17Aktivne sekcije: ekološka, čitačka,

molitvena, glazbena, dramska, likovna, športska.

SEONICA

52 53

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

Kada smo osnovani, pred nama su stajali mnogi izazovi i osje-

ćaj odgovornosti, kako u bratstvu tako i u našoj župi. Ta što vam o tome govoriti, i sami se sjećate va-ših početaka... No, najvažnije je da smo mi mladi, zajedno sa župnikom, ima-li veliku volju da se Frama osnuje, da zaživi te se ujedinimo s ostalim Framama ovoga područja. Uz po-moć našega duhovnog asistenta

fra Vinka Kurevije i uz pomoć čla-nova drugih Frama, započeli smo s ozbiljnim radom. Shvatili smo to kao veliku zadaću za nas mla-de. Uz mukotrpan rad i zalaganje, željeli smo našu župu predstaviti u što boljem svjetlu. Iako brojča-no mali, htjeli smo dokazati da možemo postići veliki uspjeh. Na susretima koje vodi naš duhovni asistent, a u posljednje vrijeme sve češće i animatori, javljaju se,

Bogu hvala, i ostvaruju različite aktivnosti. Tako smo organizirali uskrsnu tombolu za siromašne u župi, izrađivali smo božićne ukra-se čije smo prihode od prodaje dali u humanitarne svrhe. Pred sami Božić posjećujemo dvadesetak obitelji i siromašne pojedince. To smo uspjeli ostvariti uz pomoć na-ših sekcija, pogotovo karitativne i likovne. Aktivno sudjelujemo u svim događanjima u župi. U Godi-

Molitva je najvažnijaVelika nam je čast u prvom broju Tragova predstaviti najmlađu Framu - Framu Seoni-ca. Mladi naše župe su se, na župnikov poziv, počeli okupljati krajem 2011. godine. Na susretima smo, kao i svi vi, proučavali život svetoga Franje, franjevački pokret i tako se pripremali za prve obrede primanja u našoj župi. To je bio vrhunac naših početaka: obred primanja, 12. kolovoza 2012. godine.

ni vjere glazbena sekcija, zajedno s ostalim mladima, okupljena u zbor mladih predvodi pjevanje na klanjanju svakoga četvrtka i ne-djeljom na misi u 8 sati. Kad fratar treba pomoć, a često treba, sekcija koju rado nazivamo radna sekcija uvijek je pri ruci. A vjerujte uvijek se ima nešto raditi, npr. čišćenje okoliša, a zimi snijega kojega zna biti u izobilju... Ostale sekcije su u fazi nastajanja. Frama na našu župu djeluje pozitivno jer okuplja mlade oko Kristova oltara. Framaši ima-ju zadaću opsluživati Evanđelje našega Gospodina Isusa Krista, slijedeći primjer svetoga Franje. Bili smo aktivni na seminarima i susretima mladih. Kad god može-mo idemo na primanja i obećanja drugih Frama. Ima i problema i poteškoća - a gdje ih nema? Asistent nam često kaže da gdje se god nešto pokušava dobro učiniti i čini, mora biti i po-teškoća, a kad se ništa ne radi onda tu i ne može biti problema. Stalno nam je “tupio i tupi” da je molitva najvažnija. Nismo to odmah uzi-mali za ozbiljno, ali sada vidimo da je tako. Živjeti Evanđelje i či-niti dobro može se ako su temelji dobri, ako se zajedno moli. I zato

rado odemo na jednodnevne duhovne obnove, kao što smo prošle godine išli u Međugorje. A gdje mi to nastojimo sve ostvariti? Za one koji ne znaju - u jednoj župi u duvanjskom kraju, u prelijepom položaju u netaknutoj prirodi, na rubu duvanjskoga polja, u župi okruženoj poljem i brdima, izletištima kao što je Studena na kojoj ste mnogi bili... U župi Seonica, koja je nastala prije 207 godina te se tako ubraja među najstarije župe. Poznata je po svetkovini Velike Gospe, zaštitnice župe. U dane prije blagdana i na sam blagdan okupi se mnoštvo svijeta, te u to vri-jeme župa duhovno oživi. Pošto u to vrijeme mnogo ljudi dolazi u svetište, župnik se mora dobro pripre-miti. No, on tu nije sam jer su vrijedni framaši uvijek spremni pomoći, bilo da se radi o uređenju crkve i prostora oko crkve ili samom sudjelovanju na misama (pjevanju, čitanju...). Naša Frama se približava svom prvom rođendanu, a mnogi od vas ste stariji i preko 10-15- 20 godina. To bi bilo toliko od naše mlade Frame koja se priprema za svoja prva obećanja i očekuje vas u Seonici na našem slavlju, ako Bog da, krajem godine.

Godina osnivanja

bratstva: 2012.Susreti: petkom u 20 sati

Duhovni asistent:

fra Vinko Kurevija

Članova ukupno: 60

Pripravnika za obećanja: 36

Simpatizera: 24Aktivne sekcije: liturgijska,

glazbena, karitativna, radna

Frama na našu župu djeluje pozitivno jer okuplja mlade oko Kristova oltara. Framaši imaju zadaću opsluživati Evanđelje našega Gospodina Isusa Krista, slijedeći primjer svetoga Franje.

FRAMA ŠIROKI BRIJEG

54 55

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

Naše bratstvo je nastalo davne 1994. godine. Broj framaša se svake godi-

ne sve više povećavao, tako da ove godi-ne broji čak 240 članova. Prva primanja u Framu su održana 1996. godine na dan preminuća svetoga Franje, 3. listopada. Od tada je u našoj Frami ostao običaj da se obećanja održavaju prvu nedje-lju nakon blagdana svetoga Franje. Ove godine, od ukupnoga broja, 139 je dalo svoja obećanja, 67 ih je primljeno, a njih 34 su simpatizeri koji još nisu postali pu-nopravni članovi bratstva. Ovom broju simpatizera treba pridodati i 60 velikih glasnika sv. Franje, koji će na narednim primanjima biti primljeni u Framu. Svi framaši aktivno djeluju kroz sekci-je, a to su: dramska, molitvena, medijska,

Svakoga petka od 10 do 12 sati okupljaju se u centru, družeći se i radeći s djecom kroz četiri skupi-ne: likovnu, glazbenu, motoričku i dramsku. Frama je ponosna dje-lovanjem ove sekcije, jer već i sami osmijeh toj djeci donosi mnogo, a framaši velikoga srca pružaju im još i više. Naša kreativna, tj. likovna sek-cija svake subote nešto novo radi. Tijekom godine organizira huma-nitarne akcije kako bi pomogla onima kojima je pomoć neophod-na. Njihov rad je uvijek popraćen osmijehom jer znaju da će se sav trud koji ulože itekako isplatiti. Športska sekcija, aktivna subo-tom, je sekcija koja je osnovana

za odmor, druženje, igru i zdrav duh. Unatoč niskim temperaturama i hladnoći, članovi su uvijek raspolo-ženi za neku novu utakmicu, pa i športsko natjecanje. Najbrojnija sekcija je čistačka. Razlog tome je da svi članovi Frame djeluju u njoj, čisteći naizmjence pro-storije Frame i samostana. Dalje, čitačka koja aktivno sudjeluje u misnim slavljima, pridonoseći tako širenju Božje riječi te djelovanju bratstva. I za kraj, možda svima najpoznatija, glazbena sek-cija! Aktivna od 1994. godine, a djeluje i danas. Prve voditeljice bile su s. Marija Pehar i Maruša Pavičić. Glazbena sekcija animira večernju misu za mlade, su-djeluje na duhovnim glazbenim festivalima, ukratko - putuje i radosno pjeva. Također, dio našega bratstva je i tzv. Mala Frama koja se dijeli u dvije grupe, a to su Mali glasnici (učenici 5., 6., i 7. razreda) i Veliki glasnici (učenici 8. razreda). Njihove sastanke spre-ma i vodi učitelj formacije, uz pomoć animatora i vjećnika bratstva. Sastaju se subotom i nedjeljom,

Put radosti, molitve i lakoga korakaFrama Široki Brijeg je, kao i svaka Frama, bratstvo mladih katolika koji se osjećaju pozvanima od Duha Svetoga da žive Evanđelje u bratstvu, u svjetlu poruke svetoga Franje Asiškog.

Žedan sam, likovna, športska, čistačka, glazbena i čitačka. Da bi ih pobliže upo-znali, evo nekoliko rečenica o njima. Dramska sekcija djeluje od samih poče-taka Frame. Za osnivanje ove sekcije mo-žemo zahvaliti glumcima amaterskoga kazališta Didak, Andriji Zeljki, Ljubi Mi-kuliću i Zorici Jurilj, te tadašnjoj članici Mariji Pehar. Na njihovim temeljima, dramska sekcija i dan danas gradi svoj rad i aktivno djelovanje. Jedna od važnijih sekcija je liturgijsko-molitvena. Ta sekcija je također aktivna od početka djelovanja bratstva, a pokre-nuta je na inicijativu s. Marije Pehar i fra Branka Radoša. Članovi se sastaju svake srijede u 19,00 sati razmatrajući biblijske tekstove, tj. obavljaju molitveno čitanje Svetoga pisma. Sekcija medijaša, od-nosno medijska još je jedna davno utemeljena sekcija. Djeluje neumor-no kroz cijelu godinu, spremajući subotnje emisije na valovima ra-dio-postaje Široki Bri-jeg. Posebno bismo ista-knuli božićno izdanje emisije, koje se tradici-onalno emitira svakoga Badnjaka u trajanju od 3 sata. Prvi voditelj ove sekcije bio je fra Mladen Rozić, a posljednje če-tiri godine ovoj sekciji pomaže i pridonosi fra Nikola Rosančić. Sekcija pod nazivom Žedan sam je osnovana prije 6 godina. Njezini osnivači su bili tadašnji članovi Frame. Člano-vi su zapravo volonteri koji djeluju u domu za djecu s posebnim potre-bama Marija naša nada.

Godina osnivanja bratstva: 1994.

Susreti: petkom u 19 sati

Predsjednica: Petra Kraljević

Duhovni asistent: fra Vine Ledušić

Članova ukupno: 300

Članova s obećanjima: 139

Pripravnika za obećanja: 67

Simpatizera: 34

(+ 60 glasnika sv. Franje)

Aktivne sekcije: molitvena,

glazbena, medijska, Žedan sam,

likovna, sportska, čistačka,

čitačka, dramska

po grupama, te se kroz te sastanke duhovno oblikuju, a i spremaju za Veliku Framu. Budući da je broj fra-maša iz godine u godinu sve više rastao, a oni koji su prerasli razdoblje sred-nje škole htjeli su ostati u bratstvu, fra Sretan Ćurčić je organizirao sastanke za studente koji se održavaju ponedjeljkom u 19,00 sati. Danas ih vodi župnik fra Sti-pe Biško. To može na neki način biti poticaj starijima da se uključe i djeluju u OFS-u, nastavljajući tako živjeti svoj franjevački poziv. Frama Široki Brijeg je u pro-tekle tri godine pod vodstvom duhovnoga asistenta fra Vine Le-dušića. U upravljanju i vođenju bratstva pomaže mu vijeće koje se sastoji od 10 članova, te ovogo-dišnja predsjednica Frame, Petra Kraljević. U aktivnom radu su-djeluju i animatori koji spremaju sastanke koji se održavaju svako-ga petka. Sastanci su različitoga karaktera. Pored molitvenoga,

Sekcija pod nazivom Žedan sam je osnovana prije 6 godina. Njezini osnivači su bili tadašnji članovi Frame. Članovi su zapravo volonteri koji

djeluju u domu za djecu s posebnim potrebama Marija naša nada.

koji se održava jednom mjesečno, tu su sastanci po grupama, te za-jednički sastanci na kojima nam često gostuje neki novi predavač. Frama također organizira i zajed-nička putovanja. Sigurno nije lako u tolikom broju putovati i sve to nadzirati, no uz riječ „jedinstvo“ koja stoji iza naziva Frame, nije problem. Za riječ „jedinstvo“ ve-žemo sva događanja u Frami. Evo nekih važnijih: čišćenje briješke Grabovine koje se tradicionalno održava svake godine u korizmi. Framaši kupe smeće koje se naža-lost sve više i više nagomilava. No, uz društvo nikad nije teško. Na-kon čišćenja, organizira se turnir, športsko natjecanje među sekcija-ma, koje biva okrijepljeno sendvi-čima i sokovima koje nam spreme vrijedne članice OFS-a. Također, Frama kroz korizmu hodočasti u Međugorje. To biva put pun rado-sti, molitve i, vjerujte, lakoga ko-raka. U to vrijeme organizira se i humanitarna uskrsna tombola čiji prihodi idu onima koji jedva uspi-jevaju osigurati kruh svakidašnji. Još je tu mnogo događaja koje naša Frama prati, no mjesta je malo, a riječi puno. Na samom kraju, pozivamo Vas da posjetite našu stranicu www.frama.ba na kojoj možete još puno toga saznati o nama, poduprijeti nas na našem putu ili nam se jedno-stavno javiti. Veliki pozdrav svojoj braći šalje Frama Široki Brijeg uz franjevački pozdrav: mir i dobro!

www.frama.ba

FRAMA ŠUJICA Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

5756

U početku je bilo preko 70 simpatizera, no taj se broj vremenom smanjio na 50, koliko nas i danas

ima primljenih u Framu. U jednom malom mjestu kao što je Šujica ima 50 mladih ljudi koji su odlučili kročiti stazama svetoga Franje, što i nije tako mali broj. Prva primanja u našu Frami bila su 9. lipnja. 2011. godine, nekoliko dana prije blagdana svetoga Ante, zaštitnika naše župe. Tim primanjima postali smo svjesni koga želimo slijediti i za koga vrijedi živjeti. Shvatili smo da ne postoji ljepši put za slijediti Isusa, od puta sveto-ga Franje. Po njegovom primjeru i mi smo se odazvali na Isusov poziv, odvažni i spremni živjeti Evanđelje.

Biti dio velike obitelji kao što je Frama, poseban je osjećaj. Svaki susret mladih ili se-minar na koji smo otišli bio je dokaz da i u današnjem vremenu postoje ljudi koji su spremni dati sve za Kri-sta, kao što je to činio i sveti Franjo. Na svakom takvom susretu, osjeća-li smo da su nam mladi iz drugih Frama braća i sestre, kao što smo mi jedni drugima u svom bratstvu. Predivan je osjećaj biti dio Fra-njevačke mladeži! Uz pomoć anima-

tora i duhovnoga asistenta, svaki tjedni susret nam bude radostan i zanimljiv. Naša Frama je kao i svaka druga podi-jeljena u sekcije. Svaka obavlja svoj dio posla kako bi nam život u bratstvu bio što lakši i ugodniji. Uz dvoranu gdje se framaši sastaju, Frama Šujica ima i svo-ju vlastitu športsku dvoranu, koju nam je opremio fra Šimun. U njoj se redovito sastaje športska sekcija, ali i svi framaši kad god požele mogu doći vježbati u nju. Također, budući da živimo u planinskom području koje je većinu zime prekriveno snijegom, organiziramo skijanje na Ku-presu. Oni koji ne znaju skijati (a takvih je malo!), prave snjegoviće, sanjkaju se ili jednostavno planinare. Teme koje obra-đujemo na tjednim susretima uvijek su aktualne i zanimljive, tako da svaki fra-maš, od onoga najpovučenijeg pa do naj-glasnijeg, sudjeluje u raspravama i iznese svoje mišljenje. Tako Frama svakom od nas pomaže da se izgradi kao čovjek i da uvijek kaže ono što misli. Svjesni smo u kakvom se položaju kršćanstvo danas nalazi, kako ga napadaju sa svih strana i baš zbog toga ne smijemo šutjeti. Bar jednom mjesečno na susretu imamo klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, praćeno pjevanjem i svira-njem glazbene sekcije, a klanjanje vodi naš duhovni asistent. Iako smo mladi i puni života, ne zaboravljamo ni one siro-mašne, bolesne, stare i nemoćne kojima se uvijek trudimo pomoći koliko god mo-žemo. Također mislimo i na našu braću i sestre u Africi, pa smo znali organizirati gledanje filma o misionarima iz Afrike.

Frama na gotovo sve načine sudjeluje u životu župe. Čistimo snijeg u crkvenom dvorištu, u proljeće sadimo cvijeće, čita-mo i pjevamo u crkvi, te na puno drugih načina sudjelujemo u životu Crkve. Fra-ma često putuje, kao i većina drugih Fra-ma. Uvijek se veselimo kada svojoj braći iz drugih Frama idemo na obrede prima-nja i obećanja. To je za nas dobra prilika da steknemo nova prijateljstva i obnovi-mo stara. Putovanja na susrete hrvatske katoličke mladeži uvijek u nama ostave samo najljepše uspomene zbog kojih na svaki susret odlazimo sretni, a vraćamo se još sretniji i zadovoljniji i puni snage za nove životne izazove. Od svih putova-nja jedno je bilo posebno i na njega su se odazvali gotovo svi članovi naše Frame. To je bilo putovanje u Zagreb 4. i 5. lipnja 2011. godine kada je papa Benedikt XVI. posjetio Hrvatsku. To je bio dan kada su tisuće ljudi zajedno s nama molili, pjevali i slavili Boga. To je bio tako radostan dan

Puni snage za nove životne izazoveFrama Šujica je osnovana u rujnu 2010. go-dine na ideju župnika fra Šimuna Romića (ili kako ga mi zovemo fra Šime), koji je ujedno i duhovni asistent naše Frame. Godina osnivanja bratstva: 2010.

Susreti: subotom u 19,00 satiPredsjednik: Marko ZrnoDuhovni asistent: fra Šimun Romić

Članova ukupno: 75Članova s obećanjima: 30Pripravnika za obećanja: 15Simpatizera: 30Aktivne sekcije: glazbena, likovna, dramska, športska, radna

za našu zemlju, ali i za svakoga od nas. Uz ta putovanja možemo izdvojiti i izlet u NP Krku, te u Šibenik. Na taj izlet su išli svi Framaši i naš duhovni asistent, fra Šimun. Tu smo se još više zbližili i spri-jateljili, te smo shvatili da nam je jedan takav dan uistinu bio potreban. Gdje god krenemo trudimo se svoju Šujici, župu i Framu predstaviti u što boljem svjetlu. Uistinu se nadamo da nam dobro ide. Frama Šujica ima i 30-ak simpatizera koji se pripremaju postati pravim fra-mašima, tako što uče o svetom Franji i o njegovom životu, pa će ove godine biti primljeni u Framu. Kao i ostale Frame imamo vijeće od 5 članova koji izvrša-vaju svoju dužnost odgovorno i uredno. Vijeće se sastaje jednom u dva tjedna ili češće, ovisno o potrebi. Naša Frama je vesela i raspjevana, uvijek spremna za šalu, putovanja, ali i za sve poteškoće koje život pred nas stavlja, jer ako je On za nas, tko će protiv nas? Uvijek se molimo svom zaštitniku, svetom Franji. Na početku i kraju svakoga susreta moli se molitva Fra-njevačke mladeži, bez koje bi naš susret bio nezamisliv. I za kraj, jedino što možemo reći o svom bratstvu i životu u njemu je to da bismo uistinu bili osiromašeni da nismo upoznali svetoga Franju i njegov život. Život u bratstvu je jedno od najljepših iskustava u životu mnogih od nas i zna-mo da će nam nedostajati kada jednom odemo iz njega, kada ne budemo više mladi. Svima preporučujemo da se učla-ne u Framu, jer tek u Bogu naš život ima smisao, svrhu i cilj!

Putovanja na susrete hrvatske katolič-ke mladeži uvijek u nama ostave samo najljepše uspomene zbog kojih na svaki susret odlazimo sretni, a vraćamo se još sretniji i zadovoljniji i puni snage za nove životne izazove.

FRAMA TIHALJINA

Godina osnivanja bratstva: 2010.

Susreti: petkom u 20,30 sati

Predsjednica: Marija Perić

Duhovni asistent:

fra Branimir Musa

Članova ukupno: 39

Pripravnika za obećanja: 29

Simpatizera: 10

Sekcije: literarna, dramska,

glazbena, čitačka

Na sastancima najveći dio posvetimo čitanju Evanđelja i meditativnoj molitvi. Na svakom sastanku po jedan framaš pripremi temu o kojoj raspravljamo. Teme su nam uvijek povezane s odrastanjem, životom, Evanđeljem, vjerom.

59

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

58

Sastanci naše Frame ispočetka su odr-žavani ponedjeljkom u 20,30 sati, a

sada su petkom u isto vrijeme. U početku naših susreta broj framaša bio je 40, no kako su dani prolazili broj je opdao do 29 sadašnjih framaša. U proteklom razdo-blju, predavanja su nam održali fra Mate Logara i fra Slaven Brekalo, kao i naš žu-pnik fra Branimir Musa. U sklopu Frame osnovali smo i Gla-snike svetoga Franje, točnije Malu Framu. To su učenici 7. i 8. razreda, ukupno ih je 22. Oni rade u grupama i međusobno izmjenjuju svoja mišljenja o određenoj temi. Malu Framu smo osnovali kako bi se djeca naše župe mogla pripremiti za Framu i vidjeti što je zapravo Frama, jer mi nismo znali do prije tri godine što je Frama uistinu. Njihovi sastanci su svakoga petka u 19,30 sati i imaju svoju predsjednicu koju „nadgleda“ netko iz vijeća tzv. Velike Frame. Na sastancima najveći dio posvetimo čitanju Evanđelja i meditativnoj molitvi. Na svakom sastanku po jedan framaš pri-premi temu o kojoj raspravljamo. Teme su nam uvijek povezane s odrastanjem, životom, Evanđeljem, vjerom itd. Na-ravno, obrađujemo i teme koje se danas posebno tiču mladih: lijepo ponašanje, nasilje među vršnjacima, poroci današ-njega svijeta, školovanje. Osnovali smo i literarnu, dramsku, glazbenu i čitačku sekciju, kao i zbor Frame. Predstavnici naše Frame bili su u emisiji Učitelju, gdje stanuješ na radio-postaji Mir Međugorje. Za vrijeme adventa pripremamo vjenčiće, jaslice, čestitke, pšenicu, te od prodaje svega toga kroz četiri nedjelje advenata, skupimo određena novčana sredstva i kupimo osnovne potrepštine koje podijelimo našim župljanima u po-trebi. Ove godine smo obišli 27 bolesni-

ka te im pomogli da blagdane ne provedu u samoći, nego u radosti i veselju. Od početka djelovanja naše Frame stav-ljamo radove naših framaša na oglasnu ploču koja se nalazi u crkvenom dvorištu. Tu se nala-ze zanimljivosti iz župe i svijeta općenito, nagradna pitanja, za-tim predstavljamo živote svetaca kojih se spominjemo u idućem tjednu, a mogu se pronaći i crte-ži naših framaša, kao i podrijetla prezimena u našoj župi. Framaši su organizirali akci-ju skupljanja smeća u našoj župi. Svake subote smo čistili dio po dio naše predivne Tihaljine. Također smo aktivni i u čišćenju crkve i cr-kvenoga dvorišta. Izdali smo i prvi broj župnih novina. Sami smo pisali članke u njima, skupili statistike kroz godinu,

sami ih uredili i lektorirali. To su bile prve novine koje su izišle iz naše župe i tim radom smo izni-mno ponosni. Svake nedjelje ras-poređujemo novine koje primaju pretplatnici naše župe, čitamo na svetoj misi, pjevamo, služimo na svetoj misi i zajedno sa našim žu-pljanima slavimo Boga. Na početku svakoga sastan-ka molimo molitvu Franjevačke mladeži, a sastanak obično zavr-šimo Franjinom krunicom u kojoj svaki framaš moli jedan Očenaš, Zdravomariju ili Slava Ocu. Ta-

Čitanje Evanđelja i meditativna molitvaNaša Frama je osnovana 20. rujna 2010. godine. Na prvom sastanku su nas posjetili fra Josip Vlašić – po-dručni duhovni asistent, Danijela Ostojić – područna predsjednica Frame, te drugi članovi područnoga vijeća: Ivana Ivanković, Ivana Anić i Mateo Zadro. Pričali su nam o Frami, svetom Franji i ljepoti ovoga bratstva!

kođer pokušavamo što više čitati Evanđelje i razmišljati o njemu, osluškujući što nam Bog želi poru-čiti određenim evanđeoskim tek-stom. Mnogi stariji framaši na na-šim susretima dijele svoja osobna životna iskustva s drugima. Kroz rasprave vidimo pozitivne i nega-tivne strane današnjega svijeta u kojem živimo. Naša prva primanja u Framu bila su 22. travnja 2012 godine. Primljeno je 29 framaša. Na pri-manjima je pjevala Frama Ružići. Svetu misu predvodio je fra Josip Vlašić, u zajedništvu s našim žu-pnikom fra Branimirom. U Fra-mu nas je primio Mateo Zadro, područni predsjednik Frame Hercegovina. Naša prva obeća-nja, ako Bog dragi da, bit će ove godine u travnju. Iako smo, možemo reći, mlada i nova Frama, puno toga radimo za našu župu. U zadnje vrijeme nismo bili puno aktivni oko semi-

nara koje organizira Područna središnjica Frame, kao što smo nekada bili, ali potrudit ćemo se i to ispravi-ti, pa punim snagama krenuti prema naprijed. Bez obzira što smo u tom području bili pasivni, u našoj smo župi u drugim aktivnostima, koje su gore nave-dene, bili aktivni. Kao bratstvo smatramo da, kao i svaka zajednica, trebamo održavati svoje obveze, ali se ne isticati previše, jer ljudi koji najmanje govore najviše rade. Ovo izvješće želimo završiti jednim Isusovim citatom, koji je ujedno i geslo naše Frame: „Tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.” (Iv 8,11).

FRAMA TOMISLAVGRAD

Svake godine grupa framaša odlazi u Međugorje, zatim

svetome Anti u Šujicu ili na Veliku Gospu u Seonicu.

Svake godine u ožujku imamo duhovni seminar u Međugorju.

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

60 61

Frama je osnovana 1995. godine na poticaj fra Vinka Bebeka i fra Rober-

ta Jolića, i već od početaka okuplja brojne mlade. Prvi predsjednik bio je fra Bože Milić. Stariji framaši kažu da prvih godi-na, zbog velikoga broja framaša, nisu mo-gli svi stati u dvoranu. Frama danas ima preko 200 mladih. Oko 70 pripravnika, 30-ak studenata i 150 framaša srednjoš-kolaca. Rekla bi naša himna: „Broja nam se ne zna!“ Mnoštvo mladih ljudi s lju-bavlju i vjerom u srcu odlučilo je biti član Frame i slijediti stope svetoga Franje.

Aktivno radimo već 18 godina. U tom smo periodu napravili i ostvarili mnogo toga, ne samo za nas, nego i za cijeli grad. Rad Frame podijeljen je u 9 sekcija: Ani-matorska koja ima zadatak osmišljavati redovite susrete Frame i susrete Velikih glasnika svetoga Franje. Dramska sekcija priprema kazališne predstave različitih tematika, te prigodne programe za Božić i Uskrs. Glazbenoj sekciji zadatak je animi-rati i uljepšavati nedjeljnju misu za mlade i klanjanje, a također nas svojom pjesmom razveseljuju i na redovitim susretima.

Karitativna sekcija je zadužena za or-ganiziranje humanitarnih akcija kojih je ovih godina bilo mnogo. Likovna sekcija je kreativna koja organizira akcije pro-davanja pisanica za Uskrs, vjenaca za Božić, a svojim radovima sudjeluju na mnogim humanitarnim akcijama. Me-dijska sekcija uređuje našu web stranicu, vodi emisije na lokalnom radiju, izdaju naš framaški list La Verna…. Športska sekcija predstavlja našu Framu na turni-rima - igraju nogomet i u tome su izvrsni. Radna se sekcija sastaje po potrebi, a za-dužena je za uređenje dvorišta i pomaga-nje fratrima. Imamo još i čistačku koja se brine da Framine prostorije uvijek budu uredne. Sva zanimanja i aktivnosti koje zanimaju današnju mladež satkane su u jednu mrežu koja spaja ove sekcije. Frama ne bi mogla funkcionirati bez svih ovih sekcija zajedno. Pravo je za-dovoljstvo vidjeti kada se udruže njhove snage, uvijek izađe na nešto dobro! Za naše framaše je uvijek vrijedilo: „Svi za jednog, jedan za sve!“ A ono najvažnije, naš duhovni život često obogaćujemo ra-znim hodočašćima. Svake godine grupa framaša odlazi u Međugorje, zatim sve-tome Anti u Šujicu ili na Veliku Gospu u Seonicu. Svake godine u ožujku imamo duhovni seminar u Međugorju. Ta tri dana su jedna od najljepših u framaškoj godini, kada imamo priliku provesti vri-jeme u molitvi i zajedništvu. Također, i naše tradicionalno kampiranje - 2 dana u prirodi, da ju osjetimo onako kako ju je osjećao sveti Franjo. Neizbježno je spomenuti i naša primanja i obećanja koja su vrhunac svake framaške godine.Frama organizira brojne, sada već tradi-cionalne, humanitarne akcije, npr: Svoj

zalogaj darujem gladom bratu, za djecu Afrike; prodaja uskrsnih jaja i božićnih vjenaca; čišćenje snijega i nošenje namir-nica; kuhanje čaja; prikaz živih jaslica; te razne predstave čije prihode od prodaje dajemo najpotrebnijima. Zbog ovakvih akcija i organizacija, Frama se često nađe na meti dobrih kritika. To nas uvelike raduje, jer činiti drugima dobro i time zadovoljiti mnoge u današnjem svijetu je teško, ali uz Božju pomoć sve prepreke se lako prijeđu. No, nije uvijek sve tako ružičasto, bude tu i problema, padne i pokoja suza. Ima dana kada mislimo da ne možemo dalje, i hvala Bogu da ih ima, jer da nije njih ne bi prepoznavali lijepe dane. Oni nas uvjere da ne možemo sami, da nam je Božja pomoć prijeko potrebna za sve što radimo. Oni nas potiču da budemo

Framaši - uvijek sretni i nasmijaniU našem gradu već 18 godina živi jedna obitelj, koja iz dana u dan začuđuje sve građane. Iz nje sija radost i velika ljubav. Obitelj je u tih 18 godina odgojila i pomogla mnogim mladima, te ih usmjerila na pravi put. Ta obitelj se zove Frama Tomislavgrad.

bolji iz dana u dan, da dajemo još više sebe Frami, jer nam je Frama toliko puta vratila i više nego što smo uložili. Što reći o framašima? Njih je uvijek lako prepoznati; uvijek radosni, nasmija-ni, sretni, zrače nekom pozitivnom ener-gijom i prenose tu pozitivnost na druge. Imaju veliku želju i volju za radom, a sve ih veže isto - ljubav prema Bogu. S tom se ljubavlju bude svako jutro, ona ih diže kada padaju i gura kada misle da ne mogu. Uvijek su spremni pomoći i na njih se uvijek može računati. U očima im se vidi Franjin sjaj i radost. Oni su ponos i čudo našega grada. Framu čuvamo već 18 godina, mnogi su je izgrađivali, dizali na noge, dodavali nešto svoje. Kada razgovaramo sa starim framašima, uvijek kažu da im je framaško doba bilo najljepše u životu. Potrudili su

Godina osnivanja bratstva: 1995.Susreti: petkom u 19,00 satiPredsjednica: Ana ZelenikaDuhovni asistent: fra Josip MiočČlanova ukupno: 226Članova s obećanjima: 120Pripravnika za obećanja: 43Simpatizera: 63Aktivne sekcije: animatorska, dramska, glazbena, karitativna, likovna, medijska, čistačka,športska, radna

se novim generacijama ostaviti nešto vri-jedno, nešto gdje se svoje slobodno vrije-me može pametno provesti. Tako će biti i dalje! Idućih 18 godina, svi će donijeti nešto svoje, svi će se oduševiti i ostaviti u nasljeđe novim generacijama, kako bi u našem gradu uvijek bilo franjevačke ljuba-vi i radosti!

FRAMA VITINA

62 63

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

U našoj župi nikada nije bilo sušno ni mladima, jer su već

odavno postajale različite skupine mladih koji su aktivno djelovali u župi, pa i šire. Od toga posebno va-lja istaknuti instrumentalni sastav, većinom trzalačkih instrumenata (mandolina, gitara), koji je pod ravnanjem pokojnoga prof. Mar-tina Pere Borasa uzveličavao svaki veći događaj, a na blagdane je bilo posebno svečano. No, Frama kao takva u našoj župi relativno je mla-da. Osnovana je 2009. godine na

poticaj naše sestre Finke Zrinušić i tadašnjega župnika fra Velimira Mandića. Za nas i našu župu to je bio jako važan događaj, iako smo znali da nas čeka težak i dug put. Već smo u samim počecima osnovali glazbenu sekciju koja ak-tivno djeluje i danas, te uzveličava misna slavlja. Kao debitanti, nastu-pili smo 2010. godine na Framafe-stu u Sarajevu s pjesmom Gospodi-ne. Iako nismo pobijedili, bili smo presretni što smo uspjeli takvo što nakon samo godinu dana, a usput

Bosih nogu kroztrnovite putoveNaša župa svetoga Paškala u Vitini, smjestila se u podnožju brda koje lokalni stanovnici nazivaju Zelengora. To je mjesto u kojem se isprepleću goli hercegovački kamen, plodno tlo Vi-tinskoga polja, te izvor Vrioštica koji pitkom vodom opskrbljuje gotovo cijeli Ljubuški kraj.

smo dobili i izvrsne komentare za nastup. Nastupili smo i sljedeće, 2011. godine u Mostaru, ovoga puta s pjesmom Zaštiti Kriste. Naša Frama, iako nikada nije bila velika, svake godine organizi-ra i po nekoliko dobrotvornih ak-

Godina osnivanja bratstva: 2009.

Susreti: subotom u 17,30 sati

Predsjednica: Ane - Ana Pavlović

Duhovni asistent: fra Mladen Sesar

Članova ukupno: 31

Članova s obećanjima: 19

Pripravnika za obećanja: 7

Simpatizera: 5

Aktivne sekcije: glazbena i

dramska, a pokrenuli smo i

udrugu volontera

Zbog sve veće krize, kako u du-hovnom, tako i u materijalnom svijetu, u našoj župi osnivamo volontere koji bi svojim fizičkim i duhovnim radom tj. molitvom jačali duhovnu snagu naše župe i na poseban načina pomagali starima i nemoćnima.

cija za pomoć siromašnima i potrebnima u župi. Po-sebno kreativno bude za Božić kada framaši izrađuju božićne ukrase i čestitke, te ih prodaju župljanima po simboličnim cijenama. Sudjelovali smo i u organiza-ciji prvog malonogometnog turnira svetoga Paškala 2011. godine. Od zarađenoga novca smo pravili pa-kete za potrebne u župi. Rado pohađamo i nacionalne

susrete katoličke mladeži (Livno, Zadar, Sisak), a posebno se rado prisjećamo prošlogodišnjega su-sreta, kada je naša Frama zajedno s nekoliko drugih boravila u Pe-trinji. S radošću se odazivamo i na druženja s ostalim Framama. Kat-kad imamo seminare na Dančama u Dubrovniku, stolnom mjestu na-ših časnih sestara, odakle se uvijek vraćamo okrijepljeni novom du-hovnom snagom. Uskoro se spre-mamo oformiti dramsku sekciju. Zbog sve veće krize, kako u duhovnom, tako i u materijalnom svijetu, u našoj župi osnivamo volontere koji bi svojim fizičkim i duhovnim radom tj. molitvom ja-čali duhovnu snagu naše župe i na poseban načina pomagali starima i nemoćnima. Kao dio Frame u župi djeluju i Glasnici svetoga Fra-nje, koji također gorljivo slijede njegov nauk i raduju se skorom ulasku u bratstvo. Prije četiri godine, nismo ni slutili što nas sve čeka, no nismo se umorili. Još uvijek u sebi čuva-mo onaj početnički zanos i čvr-stu vjeru, spremni svako mlado stvorenje izvući iz ovodobne, sive kolotečine koja ga odvuče i ne pi-tajući. S krunicom u ruci, bosih nogu radosno kročimo trnovitim putovima k našem Spasitelju. U stopu nas prati naš brat, prijatelj i putokaz sveti Franjo koji nas sva-ko malo opominje i doziva kako nas blještavilo i sjaj okolnih puto-va ne bi zaslijepilo.

PISMO IZ FRANJEVAČKOG SVJETOVNOG REDA

Molitva poslije pričesti

sv. Toma Akvinski

65

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

64

Piše: Marija Brekalo, OFS

Ja nisam zaslužila dar franjevaš-tva, ali znam da mi je Bog da-

rovao franjevaštvo kako bih se po primjeru svetoga Franje približila Kristu. I upravo potaknuta milo-šću Božjom, izgovorila sam svoje: „Evo me“, u Frami. Potaknuta tom istom milosti, obećah da ću kroz sve vrijeme svoga života živjeti Evanđelje Isusa Krista u Franje-vačkom svjetovnom redu, opslu-žujući njegovo Pravilo. Radost, ponos i zahvalnost su osjećaji koji izviru iz moga srca kada razmišljam o Frami, životu u Frami i s Framom. I dok vam poku-šavam napisati koji redak, kroz gla-vu mi samo prolaze slike: moj prvi dolazak na Framu, obred primanja, prve duhovne vježbe, prva obeća-nja, prve zornice, liturgijska sekci-ja, volontiranje, obnova obećanja, službe u vijeću Frame, susreti brat-stva, sabori, hodočašća, nacional-ni i područni susreti, Večeri Brata Ognja, đuturum Frama, roštiljade, Asiz... I svi ti susreti i događaji su protkani tolikom milošću, da osta-jem fascinirana Božjom ljubavlju. Kada pomislim samo na osobe

koje je Bog kroz Framu poslao na moj životni put, na osobe koje su upotpunile moj život, ostaje mi samo zahvaljivati Bogu na tom daru, na toj milosti. Ničim zasluženo, a On mi je to darovao! Danas više nisam framaš (Statut mi ne dopušta!), ali Frama nikada neće iščeznuti iz moga srca. Kako hodim kroz život, svaki dan sve više i više otkrivam ljepotu framaštva. Postajem svjesna dara što sam svoju mladost mogla posvetiti Kristu. I osjećam da ubirem plodove toga dara. A najveći plod je što sam iz framaša izrasla u svjetovnu franjevku! Kada čovjek primi dar, potrebno je i uzvratiti na taj dar, jer dar predstavlja poziv. Poziv da zahvali na daru, da taj dar primi u punini i dijeli s drugima. Meni je Bog darovao dar franjevaštva. Vjerujem i znam da je to moj poziv. Isus me preko Franje zove da iziđem iz moje ljudske ograničenosti i prihvatim život u punini. Poziva me na rast, sazrijevanje u vjeri i na radikalni

Ostanimo u milosti BožjojDragi framaši! Razmišljajući o svom putu franjevaštva, pokušavajući ga shvatiti i dokučiti, dolazim samo do jedne riječi, a ta riječ je milost! Katekizam Katoličke Crkve o milosti kaže: „Milost je naklonost, ničim zaslužena pomoć koju nam Bog daje da bismo odgovorili njegovu pozivu: da postanemo sinovi i kćeri Božje.“

Gospodine sveti Oče, svemogući vječni Bože, zahvaljujem Ti što si mene, svoga grešnog i nedostojnog slugu

nahranio dragocjenim Tijelom i Krvlju svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista,

ne po mojim zaslugama, nego po svom smilovanju. Molim Te i zaklinjem, da mi ova pričest ne bude razlog

za osudu nego spasonosna preporuka za oproštenje. Daj da mi bude učvršćenje vjere i štit dobre volje.

Nek istrijebi moje pogreške, iskorijeni požude i putenost, nek mi uveća ljubav, strpljivost,

poniznost, poslušnost i sve kreposti. Nek mi bude obrana protiv zasjeda svih neprijatelja, vidljivih i

nevidljivih, nek smiri moja duševna i tjelesna uzbuđenja. Daj da po njoj čvrsto prionem uza Te i sretno postignem svoj konačni cilj. Privedi mene grešnika na onu neizrecivu gozbu,

gdje si Ti sa svojim Sinom i Duhom Svetim svojima svecima istinito svjetlo, vječna radost,

najveća naslada i savršena sreća. Po Kristu Gospodinu našem.

Amen.

Kada čovjek primi dar, potrebno je i uzvratiti na taj dar, jer dar predstav-lja poziv. Poziv da zahvali na daru, da taj dar primi u punini i dijeli s drugima. Meni je Bog darovao dar franjevaštva.

život. Poziva me da uvijek djelujem kao kvasac u sredini, svjedočeći bratsku ljubav i jasnu kršćansku motivaciju (usp. GK OFS-a 19,1). Nekada me muče pitanja: Kako uvijek spremno i odvažno odgova-rati na poziv? Kako hoditi putem franjevaštva i radosno kročiti sto-pama svetog Franje, a ne posustati? Kako u životnim trenucima kada doživim pad, ustati i krenuti dalje? Kako biti svjetovni franjevac u pu-nini? Kada postavljam sebi ta pita-nja, volim se prisjetiti riječi Svete Terezije iz Lisieuxa: „Čim bacim po-gled na sveto Evanđelje, odmah udi-šem miomiris Isusova života i znam u kojem smjeru potrčati.“ Dragi brate! Draga sestro! Trči-mo zajedno. Neka nas uvijek vodi miomiris Isusova života. Neka Evanđelje, riječ Božja, bude živa Riječ koja nas poziva, usmjerava i oblikuje naš život, a bratstvo pro-stor u kojem ćemo to ostvarivati. Trčimo, ne zastajkujmo na našem putu franjevaštva. Trčimo, kako bismo postali i ostali sinovi i kćeri Božje. I ostavljajmo tragove! Neka naši tragovi budu zahvala onima koji su osigurali da franjevaštvo živi u našoj Hercegovini i putokaz oni-ma koji će nakon nas hoditi ovim svetim tlom. Uzvraćajmo Gospodinu na daru franjevaštva, ostajući u mi-losti Božjoj te zajedno kao Fra-njevačka obitelj ustrajmo u izgra-đivanju bratskijeg i evanđeoskijeg svijeta. Crkva i Franjevački svje-tovni red nas trebaju i čekaju.

"BIT ĆETE MI SVJEDOCI" Dj 1,8

Na ovim stranicama donosimo vam priču o Kristini i Josipu Brekalo, dvoje mladih ljudi koji su od Frame preko OFS-a došli do sakramenta braka.

67

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

66

Razgovarala: Andrea Odak, OFS i Frama

Radosni jer pripadaju jedno drugom

Kristina (25) je diplomirala na Fakultetu za saobraćaj i ko-

munikacije u Sarajevu, a Josip (26) završava fakultet Telekomunika-cijskih znanosti u Mostaru. Oni su sretan i vedar bračni par, radosni jer pripadaju jedno drugom, rado-sni zbog svoga kršćanskog identi-teta i franjevačkoga poziva. Za vas smo razgovarali s njima!

Kada ste prvi put došli na Fra-mu i što vas je na to potaknulo?Kristina: Na Framu sam došla u prvom razredu srednje škole. Što me je potaknulo? Voljela sam ići na večernju misu u franjevačku cr-kvu Svetih Petra i Pavla u Mostaru gdje su framaši pjevali. Meni je to bilo pravo moćno i uvijek sam pri-željkivala biti dio toga. I, napokon sam se sa sestrom i prijateljicom u prvom razredu srednje upisala na Framu.Josip: Ja sam također na Framu došao u prvom srednje, na poziv tadašnjega duhovnog asistenta Frame Mostar, fra Darija Dodiga. Ali, nakon 2-3 mjeseca sam odu-

stao. Kasnije, kada sam upoznao Kiku, ponovno sam se vratio na Framu. To je bilo u četvrtom razredu sred-nje škole.

Kada i kako je započela vaša veza?Josip: Pred samo ljeto sam upoznao Kiku i počeli smo se češće viđati. Bolje sam je upoznao i zaljubio se i, eto, započeli smo vezu 20. srpnja. 2004. godine.

Dva dana nakon početka veze dogodio se Ja-kljan. Što se, ustvari, dogodilo?Josip: Kika je s Framom to ljeto otišla na Jakljan (ma-leni otok gdje su framaši pomagali u radu sa djecom poginulih branitelja, op.a.), a ja sam ostao u Mostaru. Pošto sam dobro poznavao fra Darija, nazvao sam ga i usput mu rekao kako je u Mostaru vruće i dosadno, a spomenuo sam i Kiku. Fra Dario je odmah rekao da dođem na Jakljan, što sam i učinio. Kad me je Kika vidjela bila je šokirana! Reakcija joj je bila: „Okle’ tebe?!“ Bio sam zaljubljen i mislio sam da će i Kiki biti drago što me vidi, ali je bila hladna. I, iako mi je bilo predivno, stalno sam razmišljao što sam uradio da me Kika izbjegava. Malo me i pukla depresija.Kristina: Malo? Na Jakljanu sam odlučila – samo neka prođu još dva tjedna i prekinut ću s Josipom, sigurno.

A zatim…Kristina: Nakon toga, odmah smo s Framom otišli na Mladifest u Međugorje. Naravno, i Josip je pošao s nama. Prva dva dana me je užasno živcirao i stalno sam ga izbjegavala, ali sam treći dan gledala gdje je, sta radi... Četvrti dan, meni neki leptirići u trbuhu. Odjednom meni dobro, Josip me više ne živcira. I tako smo se vratili u Mostar i nastavili vezu. Kasnije sam shvatila da je Bog u tome imao svoje prste jer je Josip cijelo vrijeme festivala molio za nas.

Tijekom studiranja prestali ste ići na Framu. Što vas je kasnije potaknulo da krenete na OFS?Kristina: Iako sam prestala ići na Framu, sveti Franjo mi je i dalje ostao uzor. Kada sam čula da se u Mostaru okuplja skupina mlađih ljudi koji žele biti dio Franje-

vačkoga svjetovnog reda, željela sam se odmah uključiti, ali kako sam studirala u Sarajevu nisam uspjela dolaziti na susrete pone-djeljkom. Vikendima sam odlazila s njima na izlete, hodočašća i na seminare, tako da sam stalno bila povezana s bratstvom. Nakon što sam završila fakultet i vratila se u Mostar, počela sam redovito ići na susrete.Josip: Nakon Frame sam odlazio svake srijede na studentske susre-te koje je vodio fra Sretan Ćurčić. Ti su me susreti nastavili mijenjati i produbili su moj franjevački po-ziv. Nakon dvije godine odlazaka na susrete, odlučio sam se za OFS.

Koliko ste već dugo u OFS-u?Kristina: U mjesnom bratstvu Mostar dala sam prve privremene zavjete.Josip: Ja sam dao druge privremene zavjete.

Prije braka bili ste 8 godina u vezi. Je li vam je bilo teško živjeti predbračnu čistoću? Što vam je u tom pomoglo?Kristina i Josip: Naravno da je bilo! Napasti su uvi-jek bile prisutne. Ali uz Božju smo pomoć uspjeli. Kroz susrete i seminare Frame i OFS-a slušali smo o predbračnoj čistoći, čitali smo knjige i kroz sve to upoznali i spoznali ljepotu i važnost predbračne či-stoće. Naravno, tu je i obećanje življenja čistoće koje smo davali na obredima obećanja u Frami, a kasnije u obredu zavjetovanja u OFS-u. Konkretno, u tim trenucima uvijek bi nam pomogla zajednička moli-tva, ispovijed i pričest.

Mnogi mladi ne žele stupiti u brak dok ne riješe financijsko pitanje, stan, auto… Kako je bilo u vašem slučaju?Kristina: Nismo imali ni posao, ni stan, ni auto, ali smo se odluči-li vjenčati. Rekli smo: „Bože, mi se želimo vjenčati, a ti upravi sa svime.“ Vjerovali smo u Njegovu providnost.

Prije četiri mjeseca sklopili ste sakrament ženidbe. Možete li s nama podijeliti vaše kratko iskustvo braka?Kristina: Za mene je brak uvijek bio nešto sveto i moćno. Znam da koliko ljubavi uložim i dam, toliko će mi se i vratiti. Živimo kao pod-stanari. Josip je tek nedavno našao posao, a ja ga još tražim – ali sve-jedno nam je dobro. Ne brinemo se. Vjerujemo Bogu.Josip: Moje iskustvo braka jest zajednička molitva. Želio bih da ona ostane središte našega života i kada djeca dođu. Da djecu od-gajamo u tom duhu. Zanimljivo je da još nismo kupili televiziju. Kada mi prijatelji dođu, prvo pita-ju kako možemo bez televizije, zar nam nije dosadno? Ali kroz ova tri mjeseca, provedena s Kikom, ni u jednom mi trenutku nije bilo do-sadno i nisam osjetio potrebu za televizorom.

I za kraj, što biste poručili mla-dima?Kristina: Možda će zvučati otr-cano, ali želim vam da živite život, uistinu. Ne bojte se! Svu svoju bri-gu povjerite Njemu, jer se On brine za vas (1 Pt 5,7). I, radujte se, uvi-jek se radujte!Josip: Budite marljivi, s ljubavlju radite svaki posao. Na to ste po-zvani kao framaši.

Ovu priču o ljubavi i braku, a i ostale koje su protkane Bogom, najbolje opisuje Tertulijan. On kaže ovako: „Tko će opisati sreću one ženidbe koja je sjedinjena u Crkvi? Kakav dvopreg: dvoje vjer-nika u jednoj nadi, u istoj čežnji, s istim načinom života, u jednoj službi… Nepodijeljeni ni duhom ni tijelom. Gdje je jedno tijelo, tamo je i duh jedno.“

BILO KUDA, FRAMA SVUDA!

U 2012. godini, uvidjevši potrebu usaditi temeljne vrijednosti u mlade, organizirali smo XXI. Nacio-nalni susret Frame u gradu Puebli, u srpnju 2012. godine, pod motom S vrijednostima ponovno izgradi bolje društvo. Trenutno Frama u Meksiku radi na

predstavljanju poslanja evangelizacije prema središnjoj temi Godine vjere.

69

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

68

Naši počeci i organizacijaOsnovne smjernice za nova bratstva Fra-me u Meksiko stižu 1985. godine. Bilo je to deset pravila pod nazivom Među-narodne osnovne smjernice. Prvi koji su se organizirali bili su mladi iz Provincije svetoga Evanđelja (grad Mexico), a od-mah potom mladi iz Provincije svetoga Franje i Jakova (grad Jalisco), te mladi iz Provincije svetih Petra i Pavla (grad

Michoacan). Dakle, kada je ideja Frame ‘stigla’ u Meksiko, svjetovni franjevci i posvećene osobe živjeli su u tri provinci-je. Zbog potreba bratstava i s ciljem sma-njenja udaljenosti, bolje komunikacije i očvršćivanja, bratstva su se dijelila dok nisu dosegla broj od jedanaest područja koja trenutno čine Nacionalno bratstvo.

Organizacija i statistikaKako smo spomenuli ranije, Frama u Meksiku sastoji se od 11 područja koje animira i vodi Nacionalni izvršni od-bor, koji se sastoji od devet članova. Na

mjesnoj razini odbor ima isti sastav, a na područnoj postoje još dodatna dva čla-na. Prema Nacionalnom statutu Frame Meksiko, svako područje ima najmanje pet mjesnih bratstava koja su animirana i vođena od Područnoga izvršnog odbora. Prema najnovijem nacionalnom izvješću (rujan 2012. godine), Frama Meksiko ima ukupno 109 utemeljenih bratstava i 29 bratstava u osnivanju te oko 402 fra-

maša s obećanjima i 845 braće i sestara u fazi inicijacije i formacije za obećanja.

Neke aktivnosti u Nacional-nom bratstvuNacionalni izvršni odbor Frame, zajedno s Nacionalnim izvršnim odborom OFS-a, radi na širenju dokumenta o dvostrukoj pripad-nosti ili istovremenom članstvu. Tako da je na nacionalnoj razini porastao broj dvostrukih člansta-va braće na oko 156 framaša koji su istovremeno članovi i OFS-a, te 68 framaša u formaciji OFS-a, što je u odnosu na prethodnu godinu gotovo dvostruko veći broj braće s dvostrukom pripadnošću. Kao Nacionalni izvršni odbor, uvidjeli smo potrebu raditi s pu-nim uvjerenjem mladoga čovjeka franjevačke karizme. Stoga smo odlučili da se prvi Nacionalni susret usredotoči na promicanje identiteta mladoga framaša s na-kanom pokrenuti mlade i postići da ova zaljubljenost i zanos prema franjevačkoj karizmi preraste u svjedočenje na svim područjima života: u društvu, obitelji, radu, itd. Tako smo za mjesto XX. Na-cionalnoga susreta Frame odabrali grad Tlaquepaque Jalisco, u mje-secu srpnju 2011. godne, s motom Oživi svoj duh i svjedoči svojim ži-votom. Cilj je bio oživjeti u sva-kom bratu i sestri ponos i osjećaj pripadnosti Frami, da bismo, po-taknuti ljubavlju, bili pokretani činiti opipljivom našu predanost (obećanja) u Crkvi i društvu, či-neći naš život jednim istinskim poslanjem. Tako su se iskristali-zirala pitanja kao što su: identitet mladoga framaša, odnos framaša prema svijetu, naša obećanja te naš odgovor društvu. Na sličan način se iskristalizirala i značajna tema poslanja kao dijela našega franjevačkog hoda i nečega što bi trebalo biti temelj naše karizme. U sklopu ovoga susreta sudjelo-vali smo u velikoj ekološkoj ak-ciji u Metropolitanskom parku u Guadalajari, gdje smo ponovno pošumili neke dijelove, pokupili otpatke, uklonili korov, presadili stabla i promijenili posude za bilj-ke. U ovom je susretu sudjelova-

Upoznajmo Framu Meksiko

Piše: Nacionalno vijeće Frame Meksiko(Sa španjolskoga preveo i prilagodio: fra Stipe Marković, OFM)

lo oko 550 framaša iz svih krajeva Meksika. Među aktivnostima na osobit način ističemo: Euharistiju, euharistijsko klanjanje, rad po skupinama i zajed-ničko druženje koji su kulminirali u činu zatvaranja susreta s posebnim programom (mariachi). U 2012. godini, uvidjevši potrebu usaditi temeljne vrijednosti u mlade, organizirali smo XXI. Nacional-ni susret Frame u gradu Puebli, u srpnju 2012. godine, pod motom S vrijednostima ponovno izgradi bolje druš-tvo. Tu su se uskladile teme koje se odnose na temelj-ne vrijednosti: kršćanske, ljudske i franjevačke. Na ovom sastanku organizirali smo konferencije, rad po skupinama, euharistijsko klanjanje, rally i predstav-ljanje kulturnih raznolikosti po našim regijama. Sva-ka regija predstavila se, između ostaloga, plesovima, kuhinjom, narodnim nošnjama i njihovim tumače-njem, multimedijalnim prezentacijama, tradicional-nim pjesmama, tradicionalnim pričama i legendama iz različitih krajeva Meksika.

Nacionalne skupštine za formacijuBaš kao i nacionalni susreti, svake godine na nacio-nalnoj razini sastaju se skupštine formativnoga ka-raktera koje razmatraju različita izvješća iz područ-nih izvršnih odbora i daju smjernice istima kako određene zaključke prenijeti na mjesna bratstva. Na prvoj trogodišnjoj skupštini (listopad 2011. godine) uvidjela se potreba da se izrade osnove djelovanja i strategije, kako bi se ostvarila jedna dobra formacija i također su dane smjernice za izradu plana forma-cije. Slično se i iduće godine javila potreba za stva-ranjem ureda zaduženoga isključivo za promicanje poslanja na različitim razinama, stvarajući temelj za osnivanje Ureda promotora zvanja, te promicanje dvostruke pripadnosti. Trenutno Frama u Meksiku

radi na predstavljanju poslanja evangelizacije prema središnjoj temi Godine vjere.

Područne aktivnostiNa područnim razinama upriliču-ju se susreti, skupštine i aktivnosti u skladu sa vlastitostima svakoga područja, npr.: božićni područni sastanci, područne skupštine for-macije, športske aktivnosti, gospo-darske aktivnosti, među ostalima, gdje se ojačavaju bratske veze među braćom različitih mjesta, jača se područna ekonomija i prenose se smjernice za formaciju s nacional-noga na područna bratstva.

I, na kraju…Frama Meksiko utjelovljuje u sebi različite kulture, pa onda i različite stvarnosti, ali nas ujedinjuje ista karizma koja nas jača i čini nas jednim jedinstvenim bratstvom. Nadamo se da iz ovoga kratkog pregleda svi mogu shvatiti ljepotu življenja u bratstvu. I, kako Franjo reče: “Ako Bog može djelovati kroz mene, može djelovati kroz svakoga.“ Primite bratski pozdrav od Nacio-nalnoga bratstva Frame Meksiko. Mir i dobro!

NEKI DRUGI SVIJET

71

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

70

Riječ nemoguće ovdje ne postoji, nema odustajanja kad krenemo na

misu u neko udaljeno mjesto naše župe, ma kako blatnjavi i neprohodni pute-vi bili. Ljudi su ovdje strpljivi i nemaju problema s čekanjem, znaju da ćemo doći. Pjevaju i plešu u crkvi i doista s najvećom radošću slave Boga. Ove troš-ne drvene crkvice doslovce, za vrijeme mise, poskakuju od afričkih plesova i udaranja bubnjevima. Priznajem, kad dođem na odmor u domovinu, to vese-lo i bučno slavljenje Boga je prvo što mi počne nedostajati. Krajolik kojim smo okruženi sličan je onome iz filma Bogovi su pali na tjeme, vozite se između grmlja i tražite put do crkve. Pa i auto koji sam donedavno vo-zio vjerojatno je ista godina proizvodnje kao i džip znanstvenika iz filma. A jed-nako su i očuvani. Kada sam ga konačno uspio zamijeniti polovnim terencem, već nakon nekoliko dana imao sam nezgodu na blatnom putu, otklizao se u kanal i prevrnuo na krov. U autu nas je bilo pe-tero – nas dvojica fratara i troje volontera iz Njemačke. Na sreću nitko od nas nije bio ozlijeđen, no auto sam morao čeka-ti čak pet mjeseci da ga majstori vrate u vozno stanje. Ljudi u zapadnom svijetu

žele brze aute, brzi internet i brza rješe-nja. Umjesto brzine, u Africi je strpljenje na cijeni, kako Kenijci kažu – u ostatku svijeta imate sat, a mi vrijeme. Ipak, u sedam godina koliko sam ov-dje, puno se toga promijenilo. Uspio sam dovesti vodovod u selo, tekuća voda do-nijela je novu šansu za preživljavanje lju-di među kojima živim. Jedan obrok dnev-no njihova je svakodnevica, a na meniju su uglavnom grah, kukuruz, riža, kupus i raštika. Ovdje se ne jede kruh jer ljudi žive u zemljanim kućicama s otvorenim ognjištem, nema štednjaka niti pećnica. Umjesto kruha jede se ugali – nešto kao gusta palenta, samo od bijeloga kukuru-znog brašna te chapati – slični palačinka-ma, ali bez jaja i mlijeka. A meso, možda

jedanput godišnje. Uskoro nam čak stiže i električna energija, signal za mobitel više ne moram loviti u susjednom selu niti na drvetu, a s facebookom i mai-lom sada doslovce mogu trčati po svi-jetu. I domovina mi je bliže nego ikad. Velik je blagoslov imati mogućnost za komunikaciju i pristup informacijama putem interneta. Naravno, učitavanje web stranice još je jedna izvrsna afrička vježba strpljenja. Uz naš pastoralni rad i naviještanje Bože riječi, mi se fratri ovdje u selu po-

sebno brinemo da svako dijete dobije priliku ići u školu. Obrazo-vanje nam je najsigurnija garancija da im pomažemo kako bi jednoga dana mogli imati priliku za bolji život. Tako su prvi franjevci misi-onari u Subukiji još prije dvadeset godina osnovali privatnu srednju školu Sveti Franjo, koju danas po-hađa dvije stotine siromašne djece ovoga kraja, koji nemaju moguć-nosti plaćati školarine u javnim školama. Iskreno, škola nam je u dugovima sa svih strana, raspada se i fizički i financijski, a kako sam ja prije dvije godine preuzeo mje-sto ravnatelja škole, trčim i krpam gdje uspijem. Učionice su od troš-ne blatne građe i nisu renovirane još od njihove izgradnje prije dva desetljeća, pa se doslovce raspada-ju. Krov nam prokišnjava i uništa-va ono malo školskoga pribora koji smo uspjeli nabaviti, sreća da smo ušli u sušnu sezonu pa sada imamo još nešto vremena da je pokušamo renovirati i osigurati, prije nego se kompletno uruši kada opet poč-nu tropske kiše. Uzeo sam lopatu u ruke i korak po korak napredu-jem, koliko uspijem skupiti novca za građevni materijal. Htio bih im jednu učionicu opremiti kao labo-ratorij, nabaviti dvadesetak raču-nala za informatiku. Nažalost, bez te opreme danas više ne možemo ići u utrku s obrazovanjem. Svaki mjesec nova je pustolovina i pri-kupiti financije da bih platio na-stavnike. Ali kako u rukavu imam džokera koji nikada ne iznevjeri, a to je Božja providnost, siguran sam da ne mogu pasti u namjeri da ovoj djeci pružim obrazovanje do-stojno današnjega vremena. Na drugom kraju naše župe, u Malom domu, šest ljuljački, jedan tobogan, vrtuljak i klackalica koje smo uspjeli nabaviti pomoću do-nacije, ovaj su mjesec donijeli naj-veću radost među male stanovnike ovoga prihvatilišta za siročad i na-puštenu djecu. Mali dom su osno-vali franjevci prije više od dvade-set godina. U njemu prvenstveno dajemo krov djeci koju su roditelji napustili jer su rođena s fizičkim ili mentalnim invaliditetom, što je golem problem u Africi. Zbog kul-turološke i socijalne zaostalosti,

takvu djecu smatraju sramotom obitelji pa ih doslov-ce odbacuju i ostavljaju u grmlju, na putu, prepušte-nu samima sebi. Onima koji su mentalno sposobni da pohađaju školu, omogućili smo hranu svaki dan, a bolesnoj djeci, koliko-toliko, adekvatnu zdravstve-nu njegu. Imali smo dvoje hermafrodita i uspjeli im platiti operaciju za uklanjanje jednoga spola, a jednoj djevojčici uklonjena je treća ruka. Petogodišnjoj Jane koja ima zakržljalu nogu uspjeli smo putem donacije nabaviti protezu i ona danas nesmetano hoda i sprema se za školu. Sva djeca u Malom domu žive zajedno kao

Piše: fra Miro Babić, OFM – misionar

Franjevački tragovi ljubavi u AfriciKad dođeš u Subukiju, ne želiš se više vratiti natrag u svijet iz kojeg si došao - tako najčešće kažu volonteri koji u našu misiju dolaze sa svih strana svijeta i pomažu u sirotištu Mali dom koji vodimo mi fratri ovdje u za-bačenom dijelu Kenije. Istina, iako sam misionar i spreman već sutra otići na neko novo mjesto, afrički život me je zauvijek obilježio.

jedna velika obitelj, o njima se bri-nu ”mame” – žene iz sela koje im kuhaju i odgajaju ih, a tu su i volon-teri, najčešće mladi ljudi koji ovdje borave po nekoliko mjeseci, igraju se s djecom, zajedno uče i poma-žu im u svim problemima koji ih muče, od dječjih do tinejdžerskih. A i djeca se međusobno brinu jedni za druge. U Malom domu se točno zna tko je za što zadužen: starija djeca koja idu u školu ujutro ustaju prva, dečki lože vatru da bi ugri-jali vodu za tuširanje, zatim jedni drugima međusobno pomažu da se operu i odjenu, popiju čaj i idu u školu. Školarci imaju dva obroka dnevno, ručak i večeru, a mala i bolesna djeca još dodatno ujutro dobivaju zobenu kašu. Za njih preko dana imamo organiziranu malu školu. Neki od naše djece iz-vrsni su đaci - Nicolas je najstariji, ide u sedmi razred, postiže najbo-lje rezultate i želi postati doktor. Naravno, zbog mene i volontera Hrvata koji su u posljednje vrije-me najbrojniji, većina djece mašta o Hrvatskoj kao o obećanoj zem-lji te bi voljeli jednog dana doći kod nas na studij. Mogu svjedo-čiti da je svako dijete koje živi u Malom domu doista sretno dijete, a meni najveći blagoslov za poziv koji sam odabrao. Siguran sam da i među vama framašima ima onih koji bi nam se željeli pridružiti i pomoći dje-lovanju ove naše afričke zajedni-ce. Što se tiče volontera u Malom domu, mogu reći da nam se u po-sljednje vrijeme prijavljuje veći broj dečki, a za njih imam i dodat-ni zadatak – mali nogomet. Ja sam strastveni igrač, pa moja afrička braća u šali kažu – mali nogomet u Subukiji je igra u kojoj pobjeđu-je fra Mirin tim.

Uz naš pastoralni rad i naviještanje Bože riječi, mi se fratri ovdje u selu posebno brinemo da svako dijete dobije priliku ići u školu.

Mogu svjedočiti da je svako dijete koje živi u Malom domu doista sretno dijete, a meni najveći blagoslov za poziv koji sam odabrao.

TIHA PRISUTNOST

„Ja sam s. Lucija iz Samostana sv. Klare u Splitu. Prije dolaska u samostan, bila sam pet godina u Frami Kaptol-Zagreb. U sklopu Frame Kaptol imali smo susrete sa karmelićankama, ali najviše sa klarisama, posebno sa sestra-ma iz Splita, tako da sam tek tada imala priliku upoznati klauzur-ne redove. Na jednom susretu Frame pozvali su vanjsku sestru Hedvigu iz Zagreba, da posvje-doči o svome zvanju, o sv. Klari i klarisama, te o njihovom načinu života. Za vrijeme cijeloga su-sreta, u meni je srce tako snažno

„Nije moguće opisati kr-šćanski put duše u tri rečenice, ali ni u mnogo. To je put ideala, zanosa, traženja, borbi, padova i podizanja. Moj put od Fra-me do klarisa, započeo je prije ulaska u tu zajednicu mladih i nije završio prelaskom sa-mostanskog praga, jer svaki je dan novi poziv da živim svoje poslanje i budem klarisa. Na Framu sam došla 1993., već obdarena duhovnim darom, ali ne i jasnoćom na koji bih ga način trebala živjeti. Klarise sam prvi put susrela u Zagrebu, kada je jedna djevojka iz FSR-a ulazila u samostan. Do tada mi je takav način života izgledao

zakucalo. Tu sam prepoznala da me Gospodin poziva da budem Njegova zaručnica (do tada nisam o tomu razmišljala). Na-kon toga se dogodilo još mnogo toga, što je bila još veća potvrda i rasvjetljenje da me Gospodin zove u klarise, a prilikom po-sjete sestrama u Splitu, prepo-znala sam od Gospodina „tu je moje mjesto“! Cijelo vrijeme sam mislila da mi je u životu ići redovitim putem. Naime, sa 18 godina, još prije Frame, došla mi je na pamet misao da budem časna sestra. No, kako sam mislila da je duhovno zva-nje za svece, buntovnički sam rekla Gospodinu: „Što je Tebi?“ i prešla preko toga, zaboravivši na to sve do spomenutog susre-ta na Frami. Gospodin me jako ugodno iznenadio!“

Gospodin me jako ugodno iznenadio

besmislen, društveno neko-ristan i pomalo fanatičan, no isti čas kad sam ih vidjela odu-ševilo me je njihovo potpuno sebedarje Bogu i jednostav-nost života bazirana na onom bitnom. Gospodin je poslao jedne da se brinu o njegovoj djeci, o njegovim bolesnicima, o njegovim starcima, a nas je odabrao da jednostavno bu-demo TU ZA NJEGA, i da s ljubavlju držimo cijelo čovje-čanstvo u svom naručju – kad je sretno i kada plače, kada se nada i kada očajava, kada trpi od hladnoće i ne upravlja do-bro svojim dobrima. Sigurno je da kroz vrijeme radikalnost nailazi na zapreke, no ljubav i temeljni odabir sve nadilazi. Zahvalna sam zajednici Fra-njevačke mladeži, koja me je kao djevojku na tom putu vje-re podržavala i jačala.“

S. M. Lucija od Srca Isusova

S. M. Celina od Uzašašća Gospodnjeg

Odabrao me da budem tu za Njega

73

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

72

Oduševljena Franjinim primjerom, koji je bio zahvaćen Kristom i sna-

gom Njegove ljubavi, ostavlja svijet i svu njegovu ispraznost i taštinu. Pobjegla je iz roditeljske kuće kroz tajna „vrata smrti“ i ušla u novi život, slijedeći stope siromašnoga i raspetoga Krista. Franjo ju, okružen braćom, prima u svetištu Marije Anđeoske, gdje joj – nakon što joj je odrezao dugu plavu kosu – oblači franjevački habit, te mu ona obećaje po-slušnost, smatrajući ga svojim duhovnim ocem i Utemeljiteljem Reda. On je naj-prije odvodi u samostan benediktinki, zatim joj nalazi novo boravište u zatišju samostana svetoga Damjana. Tu je sam

Gospodin i Franju pozvao: „Franjo, idi, i popravi moju kuću...“ U Svetome Da-mjanu Klara je zajedno sa sestrama, koje joj je Gospodin dao, proživjela dugi niz godina u žarkoj molitvi, postu i pokori, slijedeći put svete jednostavnosti, poni-znosti i siromaštva. Trajno je izgarala od ljubavi prema siromašnom i raspetom Kristu i spasenju duša! Koliko silno je Majka Klara bila pro-žeta dubinom misterija svoga poziva i poslanja, koje joj je sam Bog povjerio, vidimo u riječima iz pisma svetoj Agne-zi Praškoj, koja je slijedila njezine stope, ostavivši kraljevski dvor, utemeljila prvi samostan klarisa u Pragu: „Smatram te

Sveta Klara Asiška – svjetlo koje je obasjalo Crkvu i svijet

pomoćnicom samoga Boga u spasenju duša, potporom i pomoći klonulim udovima Nje-gova Mističnog tijela!“ Duboki život moli-tve uvodio ju je u kontemplaciju. Istinski je bila uronjena u Božje tajne, posebno u boli Raspetoga. Motreći ga očima svoje duše, plakala je kao i Franjo nad Ljubavi koja nije ljubljena. Svom svojom dušom ljubila je Krista, zadivljena Njegovom poniznošću, zapanjujućim siromaštvom i neizrecivom ljubavi! Njezino siromaš-tvo potresa! Nije htjela ništa posjedovati ni za sebe ni za svoje sestre, osim Krista Raspetoga. Sama je proživljavala Muku Kristovu u svom tijelu. Svoju patnju pretvarala je u ljubav i molitvu za Crkvu i svijet. I Crkva i svijet su osjećali ovo svjetlo koje je snažno zasjalo i neizrecivu ljubav kojom je Klara preobražavala lice Zemlje! U buli kanonizacije pape Alek-sandra IV. najbolje je to izrečeno: „Klara je, naime, bila sakrivena, ali je njezin život bio otvoren; Klara je šutjela, a njezin je do-bar glas vikao; živjela je povučena u ćeliji, a bijaše poznata gradovima.“ Franjo je za Klaru i njezine sestre, kao temeljno pravilo njihova Reda napisao spis i nazvao ga forma vivendi – način života, koji nije u potpunosti imao vri-jednost redovničkoga pravila. Kardinal Hugolin (kasnije papa Grgur IX.) – Fra-njin i Klarin prijatelj, piše novo Pravilo, koje je više nalik benediktinskom. Tada Klara sama piše svoje Pravilo, koje ko-načno potvrđuje sam papa Inocent IV., koje ona prima dva dana prije smrti (11. kolovoza 1253. godine). Danas klarise sačinjavaju najbrojniji kontemplativni ženski Red: oko 20.000 sestara razdijeljenih u gotovo 1.000 sa-mostana po cijelome svijetu. Naš splitski samostan klarisa, najstariji je u Hrvat-

skoj, osnovan 1308. godine. Kako je zgrada unutar Dioklecijanove palače bila pretijesna i štetila zdravlju sestara, redovnice su uz pomoć splitskoga biskupa Marka Kalođere, sagradile novu zgradu na Lučcu, tada izvan gradskih zidina, u koju su sestre uselile 1883. godine. Danas je to središte grada. U samosta-nu živi 19 sestara, od toga 1 kandidatica, 2 novakinje i 2 sestre s privremenim zavjetima. Godine 1975. samostan je pod vodstvom s. Marije od Presvetoga Srca, pokrenuo biblioteku asketsko-mističnih djela SYMPOSION, koja objavljuje djela klasika kršćanske duhovnosti: poznata otačka djela i priznata mistična djela iz crkvene povijesti. Naša govornica mjesto je duhovnih susreta s brojim dušama koje ovdje traže pomoć molitve, duhovnih razgovora i putokaz u vla-stitom duhovnom životu. Mnoge grupe: djece, mla-dih i zrelih ljudi žele se susresti sa sestrama i upoznati naš poziv klarise, poslanje i trajni molitveni život. Godine 2008. proslavile smo svoj veliki jubilej: 700 godina postojanja u gradu Splitu! Iz ovoga splitskog samostana klarisa niknule su nove mladice: 1944. godine četiri sestre osnovale su novi samostan u Za-grebu, iz kojega su osnovana dva nova samostana: u Nazarju u Sloveniji 1978. godine (iz Nazarja su osno-vana dva nova mlada samostana) i u Požegi 2000. Godine 1989. četiri sestre iz splitskoga samostana osnivaju dugo očekivani samostan klarisa u našoj Bo-sni, točnije u Brestovskom kod Kiseljaka. Preživjele su sva ratna stradanja u Bosni i hrabro ostale svjedo-čeći vjeru u moćnu Božju zaštitu i ljubav prema svim ljudima: različitih vjeroispovijesti i narodnosti. U našem visokom jubileju, 800. obljetnici uteme-ljenja Reda siromašnih sestara svete Klare, žarko želi-mo oživjeti lik svete Majke Klare u našem vremenu u novim mladicama Reda. Želimo biti žive slike Zaruč-nika naših duša, Isusa Krista, kao što je to bila Klara, po uzoru na Bl. Djevicu Mariju, Majku svakog našeg poziva, i izgarati poput nje u ljubavi prema Bogu i svim ljudima! Biti znak Božji ljudima našega vremena, znak da Bog toliko ljubi svijet, da nas je pozvao da živimo ovaj način života Njegovom snagom, jer nas je iz lju-bavi prema ljudima pozvao u ovaj slavni poziv. Želimo završiti riječima Majke Klare: „Idi sigurna, jer On te je uvijek nježno čuvao kao majka svoje malo dijete! Ti, Gos-podine, budi blagoslovljen, koji si me stvorio!“

Pišu: Sestre klarise, Split

Klara je kćerka asiškoga plemića Favarone di Offreduccio i Hortulane, također viteškoga porijekla, rođena 1194. godine. Još je u roditeljskoj kući slijedila put kreposti, te kako njezin veliki životopisac ističe: „Dok je cvala izvana, iznutra je oblačila Krista.“

RES, NON VERBA!

Kao što je mnogima poznato, papa Ivan Pavao II. proglasio je 1979. godine svetoga Franju zaštitnikom ekologije i čuvara prirodnoga blaga.

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

7574

U mnoštvu prirodnih bogat-stava koje nalazimo u Bosni

i Hercegovini, značajno mjesto zauzima park prirode Hutovo bla-to. Uz park prirode, Hutovo blato je i ptičji rezervat koji se nalazi na jugu Bosne i Hercegovine (5 ki-lometara od Čapljine), a bogat je močvarnim biljkama. Međuna-rodno vijeće za zaštitu ptica stavi-lo je ovaj rezervat na popis važnih ptičjih staništa, jer je ovaj rezervat najveći ovakve vrste u ovom dije-lu Europe, a u njemu je zabilježe-no oko 250 vrsta ptica koje su tu uglavnom na svom migracijskom putu. Uz toliki broj ptica tako-đer su zabilježene i 44 vrste riba, od toga 9 endemskih, te veći broj divljih patki, guski, liski, fazana, veprova. Hutovo blato nije samo izni-mno važan prirodni rezervat, nego ima i vrlo važnu ulogu u sprječavanju poplava nizvodnih područja, primanjem i zadržava-njem velikih poplavnih voda. Zna-čajan je utjecaj i u sprječavanju prodiranja slane morske vode u vrijedne poljoprivredne površine

delte Neretve. Prirodni vodni re-žim Hutovoga blata, a time i opsta-nak biljnih i životinjskih vrsta na ovome području, značajno je na-rušen izgradnjom hidro-tehničke infrastrukture u slivu Trebišnjice, prije nekoliko desetljeća. Sada mu prijeti i dodatno oduzimanje vode kroz projekt Gornjih horizonata. Uza sve to, tu je i sve intenzivniji krivolov, te nepostojanje stvarne zaštite područja zbog nedostat-noga financiranja čuvarske službe. Broj riba se smanjuje, ptice traže druga utočišta, močvarna staništa zarastaju, a jezera presušuju.

S obzirom na sve navedeno, nije čudo da je svjetska nevladina organizacija za zaštitu prirode WWF, u su-radnji s mnogim nevladinim organizacijama, pokre-nula potpisivanje peticije za očuvanje Parka prirode Hutovo blato. Već početkom veljače je prikupljeno više od 15 tisuća potpisa. Uz veliku potporu medija, kao i kampanju koja se širi po društvenim mrežama, očekuje se veliki broj osviještenih građana, koji će potpisati peticiju. Kampanja će trajati sve do Dana planeta Zemlje 22. travnja. 2013. godine, kada će pe-ticija zajedno s popisom urgentnih mjera, biti uručena Vladi Hercegovačko-neretvanske županije. WWF je još prije nekoliko godina osnovao stručni tim s ciljem da pronađe rješenja za očuvanje ključnih staništa i ekosistema. Uz istraživanja biološke razno-likosti, urađene su studije hidrologije i hidrogeolo-

gije, s ciljem razumijevanja zamršenoga vodnog sustava Hutovog blata, koje je smješteno u krškom okruženju s bez-brojnim podzemnim kanalima koji do-vode i odvode vodu. Izvršena istraživa-nja biološke raznolikosti prepoznala su da bi restauracija poplavnih livada na pet glavnih točaka Hutovoga blata spriječi-la gubitak biološke raznolikosti. WWF kao najpovoljnije rješenje vidi dovođenje voda do ključnih površina, koristeći pri-rodne podzemne veze između Popovoga i Dabarskoga polja tj. doslovce imitirati prirodne tokove. Drugo rješenje predvi-đa infrastrukturne intervencije, kojima bi se osigurao dovoljan dotok vode u Hutovo blato iz susjednih umjetnih aku-mulacija, ali bi zbog kvalitete vode mogla imati nepovoljne učinke koji bi mogli biti dodatna prijetnja biološkoj raznolikosti Hutovoga blata. Kao što je mnogima poznato, papa Ivan Pavao II. proglasio je 1979. godine svetoga Franju zaštitnikom ekologije i čuvara prirodnoga blaga. Naš dobri i ve-liki Papa bio je svjestan ekološke krize. Jednom je rekao: „Ozbiljnost ekološke si-tuacije otkriva u kako je dubokoj krizi ljud-ski moral!”. Zato je htio cijelo čovječan-

Sestre ptice te trebajuZaštitimo i očuvajmo Hutovo blato, jedno od najvećih europskih utoči-šta migratornih ptica

Piše: Vedran Biokšić, Frama

stvo podsjetiti na čovjeka iz 13. stoljeća, na svetoga Franju, koji je u svakom stvo-renju vidio pečat Stvoritelja. Za njega su voda i zvijezde bile sestre, zemlja majka, sunce, mjesec, vjetar i oganj braća. Cijela priroda za Franju je pjesma o Bogu! Zato je volio prirodu i često u njoj boravio. Budući je Hutovo blato jedno od naj-većih utočišta migratornih ptica, spon-tano se prisjećamo triju događaja Franji-noga odnosa sa pticama. Svjedočanstva nam pripovijedaju da je jednoga dana, dok je hodao s nekoliko svoje braće, Fra-njo čuo ptičji cvrkut. „Čekajte me ovdje” – rekao je svojoj braći. “Želim ići razgova-rati sa sestrama pticama.” Ušao je u šumu i započeo razgovor s njima. Braća su bila zapanjena čudnovatim prizorom – ptice svih vrsta dolazile su iz svih pravaca, kao da su prepoznale glas koji ih je dozivao. Sve su posjedale na grane drveća, na ze-mlju, na Franjina ramena i glavu, i slušale ga dajući svojim pjevom znak da su ra-zumjele što im govori. Franjo je s njima dugo razgovarao i blagoslovio ih. Tada su odletjele. Jedan drugi detalj iz živo-ta svetoga Franje je oslobađanje dviju grlica iz kaveza jednoga mladića da žive u slobodi kao što ih je Bog stvorio. Ko-načno, na svršetku njegovoga života, u trenutku prije nego će umrijeti, ptice su bile uz njega, pa legenda kaže: „Franjo je ušao u vječnost pjevajući. Kada je njegov glas utihnuo, oko njega su svi plakali, a Franjine dobre prijateljice ševe, pjevale su mu posljednje zbogom.”

Ptice, koje su svoje utočište imale u Hutovu blatu, sve češće traže drugo uto-čište. Sve ih je manje. Odlaze drugdje. Ugrožene su, jer je ugroženo Hutovo blato. Franjo ih je nazivao svojim sestra-ma, a mi ih možda niti ne primjećujemo. Buka različitih zvukova učinila nas je gluhima na ptičji pjev. Buljimo u mobi-tele, u ekrane svojih računala! Kada si zadnji put promatrao pticu u letu? Kada si zadnji put čuo prirodu, čuo pticu kako pjeva? Vidiš li u tom divnom Božjem svijetu njegov trag? Brat Franjo nas po-ziva da se vratimo prirodi i da za njezinu zaštitu nešto učinimo! Da učinimo ne-što konkretno! Nešto za zaštitu sestara ptica! A što možemo učiniti? Ptice Hu-tovoga blata nas pozivaju! Najmanje što za njih možemo učiniti jest da svatko od nas potpiše peticiju za očuvanje i zaštitu Hutovoga blata na: www.hutovo-blato.ba. Također, možemo na svom facebook profilu objaviti poveznicu na spomenu-tu web stranicu i pozvati svoje prijatelje da i oni potpišu peticiju! Priroda je tvoj i moj životni prostor! Hutovo blato tiče se i tebe i mene!

Hutovo blato nije samo iznimno važan prirodni rezervat, nego ima i vrlo važnu ulogu u sprječa-vanju poplava nizvodnih područja, primanjem i zadržavanjem velikih poplavnih voda.

ONI NAS NADAHNJUJU

„Braćo i sestre, dobra večer! Pozna-to vam je da je dužnost konklave bila Rimu dati biskupa. Izgleda da su ga moja braća kardinali išla potražiti go-tovo na kraj svijeta. Sada započinjemo taj put: biskup i narod. Put je to brat-stva, ljubavi i povjerenja među nama. Molimo uvijek za nas: jedan za dru-goga. Molimo za čitav svijet da vlada veliko bratstvo… Sada ću podijeliti blagoslov, ali prije toga vas molim za jednu uslugu: prije no što biskup bla-goslovi narod, molim vas da vi zamolite Gospodina da blagoslovi mene. Bit će to molitva naroda koji moli blagoslov za svog biskupa.“ (Iz prvog govora pape Franje)

Imamo novoga Papu. On je dar Neba. Takva darovanost Neba tim nam je draža jer je Papa uzeo ime nadahnitelja našeg života, sv. Franje Asiškog. Papa Franjo! Papa s kraja svijeta, kako reče za sebe. Papa jedno-stavan, skroman. Kardinal siromaha – tako su ga zvali. Ostavlja biskupsku palaču, a živi u skromnom stanu. Sam kuha. Koristi javni prijevoz. Pere i lju-

Franjo iz Asiza i Franjo iz Buenos

Airesabi noge oboljelima od AIDS-a. Kako se ne vratiti u Asiz? Kako se ne sjeti-ti poljupca Franje i gubavca? Kako duhom ne hodočastiti onom nekoć u Asizu življenom bratstvu? Kako u Papinu spomenu riječi bratstvo ne prepoznati čežnju Franje iz Asiza da svima bude brat, da bude manji brat? Kako u prvim riječima pape Franje: „Dobra večer!“, ne čuti jeku Franjinih pozdravnih riječi: „Dobro jutro, dobri ljudi!“ Franjo iz Italije i Franjo iz Argentine. Franjo iz Asiza i Franjo iz Buenos Airesa. Poziv na put bratstva, ljubavi i povjerenja. K tome i čudesna gesta, do sada neviđena: prije nego je udijelio blagoslov, papa Franjo prigiba svoju glavu pred Crkvom, pred vjernicima, i od njih traži blagoslov! Brat traži blagoslov od svoje braće! Toliko bliskosti i spontanosti, toliko vjere! Osvojio je mnoštvo! Otvorio je svoje srce! Što slutimo? Čemu se nadamo? Što bismo željeli? „Franjo, idi i popravi moju Crkvu koja je sva u ruševinama“ – bio je poziv Raspetoga bratu Franji iz Asiza. Čuje li taj poziv i papa Franjo? Vjerujem da snažno u njemu odjekuje! Čujemo li mi taj poziv u svojoj nutrini? Bilo bi dobro da ga čujemo! Zajedno s papom Franjom iz Buenos Airesa, slijedeći tragove brata Franje iz Asiza, otkrivat ćemo nove putove i tražiti snagu da sebe snažnije ugradimo u Crkvu, pa da i po nama Crkva postane ljepša. Framaši, trebamo papi Franji! Trebamo Franji iz Asiza. Gospodin još nije dovršio što je s njim započeo! Zar nas papa Franjo na to ne podsjeća?

Piše: fra Josip Vlašić

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

7776

Piše: Tomislav Gašpar, OFS i Frama

Hercegovački fratri nisu povijest pi-sali tintom na papiru, pa danas o

njoj čitamo iz svjedočenja tada prisutnih svjedoka, koji su s njima proživljavali i na kraju preživjeli muku koju 66 frata-ra, pravih svjedoka vjere, nije preživjelo. Oni su povijest napisali svojom krvlju na Širokom Brijegu, Mostaru, Kočerinu, Izbičnu, Ljubuškom, Međugorju, Či-tluku... Kao jedan od najmlađe braće između njih, na Kočerinu je 21. svibnja 1945. godine život izgubio mladomisnik fra Andrija Topić, ubijen od partizanske ruke pred očima svoje majke Šime. Tko je bio fra Andrija? Rođen je kao Bože Topić, 8. prosinca 1919. godine u Širokom Brijegu. Stopama svoga ujaka fra Valentina Zovke, krenuo je franjevač-kim putem te je upisao klasičnu gimna-ziju na Širokom Brijegu gdje je, svojim uzornim vladanjem, bio dobar učenik. Akademsku godinu 1937./38. Bože ne provodi na Širokom, nego u novicijatu na Humcu odakle se vraća kao fra Andrija. Habit je obukao 11. srpnja 1937. Godine 1940. maturirao je u gore spomenutoj gimnaziji, a iste godine započinje svoj bogoslovni studij na Franjevačkoj bogo-sloviji u Mostaru, ali ga zbog bolesti ni-kada nije završio. Vječne zavjete fra An-

drija polaže 1941. godine, a za đakona je zaređen na Veliku Gospu 1943. godine. Za svećenika ga je 22. kolovoza 1943. go-dine zaredio mostarski biskup dr. Petar Čule, a mladu misu proslavio je tjedan dana kasnije na Širokom Brijegu. Fra Andrija kao mladomisnik nije bio raspoređen na službu, nego je zbog bole-sti boravio kod ujaka fra Valentina Zov-ke, župnika na Kočerinu. U župnoj kući s njima je kao kuharica živjela Šima - fra Adrijina majka i fra Valentinova sestra, te fra Valentinov i Šimin bratić, Stanko Zovko, dječak koji je pohađao školu na Kočerinu. O svemu tome svjedoči još jedan stanar kuće, fra Vinko Dragiće-vić, župni vikar na Kočerinu za vrijeme II. svjetskog rata. Fra Vinko govori o vedrom raspoloženju u župnoj kući te o skladu među ukućanima. On je najbo-ljim riječima opisao fra Andriju, govore-ći o njemu ovako: „Nazočnost fra Andrije Topića, fra Valentinova sestrića, koji je bio obolio na plućima i vidno se oporavljao kod

svog ujaka, posebno je u kući širila veselje i raspoloženost. Veseljak po naravi, ugodan u društvu, iako bolestan, pružao je izgled vesela zabavljača.“ Nisam se mogao oteti dojmu koji je na mene ostavila ova rečenica. Budi se u meni misao o sličnosti ovoga mladog her-cegovačkog franjevca sa serafskim ocem svetim Franjom, čiji je put do Krista vjer-no slijedio. Slijedio ga je do kraja. Ni u noći s 20. na 21. svibnja 1945. godine nije bježao pred partizanima kao ni njegov ujak fra Vale. Njihova savjest bila je mirna. No, ovim krvnicima nije igrala ulogu nji-hova nevinost, na smrt ih je osudila odje-ća. Ostavši do kraja u svom franjevačkom habitu potpisali su svoju smrtnu kaznu. U gore spomenutoj noći u župnoj kući na Kočerinu nalazili su se fra Andrija, fra Valentin, Šima te mali Stanko. Fra Vin-ko je već ranije bio otišao s Kočerina jer su fratri dobili povjerljivu informaciju nakon dolaska partizana da ga partiza-ni žele ubiti. Nakon buke i pljačke koju su partizani u prvom navratu te večeri učinili, ukućani su shvatili da bi im to mogla biti zadnja noć u životu, a Stanko je svjedočio ovim riječima: „Kasnije sam čuo da se fra Valentin, fra Andrija i tetka is-povijedaju.“ Teško je opisati što se kasnije

te noći dogodilo, a u strahu od mijenja-nja činjenica opi-som, prenosim ono što je Stanko rekao o tome čega se sje-ćao iz te noći: „Vje-rojatno je već bila prošla ponoć kad sam čuo jednoga od njih kako govori: „Marš napolje!“ Iza toga su se čuli pucnji. Za ne-koliko minuta vratili su se u moju sobu. Ja sam se bio sakrio iza vrata. Kako su mislili

da sam pobjegao kroz prozor, jedan od njih je rekao: „Vidi, kurvino kopile je pobjeglo. Sve će nas izdat!“. Budući da sam kasnije nečim gore klapnuo, povikali su tko je gore i rekli da će ga ubiti ako odmah ne siđe. Što ću, morao sam! Kad sam sišao u prizemlje, počeli su na mene vikati: „Banditu jedan, što si ih pobio! Banditu, zašto nas nisi zvao?“. Dok sam silazio u prizemlje, u mra-ku sam nogom zapeo za strica koji je ležao mrtav. Tada su mi rekli da ga podignemo na krevet i to smo skupa učinili. Tetka mi je kasnije pričala da je fra Andrija bolestan ležao u krevetu i ona ga je htjela zaštiti. Držala mu je ruku pod glavom i gurala nji-hov pištolj moleći da ga ne ubiju. Nekoliko metaka ispalili su u nj u krevetu, a fra Va-lentina su na hodniku pokosili rafalom iz automata.“ Sutradan su ih ti isti partizani poko-pali u groblje na Kočerinu prišivajući svoja nedjela drugima, ali narod je znao. Stanko je znao. Znala je i Šima. I zaista vrijedi usporedba majke Šime sa Blaže-nom Djevicom Marijom. Gledati muku i smrt svoga sina čini i nju mučenicom, svjedočila je u isto vrijeme o smrti svoga brata i svoga sina. Fra Valentin je za svoga i fra Andrijinoga života u jednom pismu provincijalu napisao kako je fra Andrija i dalje teško bolestan i kako sumnja u nje-gov oporavak i ozdravljanje njegova tijela od bolesti. No, partizanska mržnja je bila veća od prirode, nisu htjeli poštedjeti ni teško bolesnoga fra Andriju i prepustiti ga prirodnoj smrti koja bi ga vjerojatno snašla. Bio je nevin kao i ostalih 65 ubi-jene mu subraće. Zašto su ubijeni? Vjero-jatno je jedini točan odgovor na to taj što su bili fratri. Taj što su ostali Kristovi i u Kristu do kraja.

Fra Andrija Topić

Netko je negdje napisao da ljudi koji stvaraju povijest nemaju vremena o njoj pisati. No, ono što se događalo u Hercegovini četrdesetih godina prošloga stoljeća, dokazalo je potpuno suprotno.

Fra Andrija kao mladomisnik nije bio raspoređen na službu, nego je zbog bolesti boravio kod ujaka fra Valentina Zovke, župnika na Kočerinu...

ČITATI ZNAKOVE VREMENA

Za Benedikta XVI., a to nam svima stavlja na srce, poniznost nije odricanje već hrabrost. Zar

ne možemo doslovno življenje ovih riječi vidjeti u njegovom

posljednjem činu?!

79

Godišnjak Frame u Hercegov ini / br. 1 , 2013.

78

Svi smo razumno očekivali pre-lazak Ivana Pavla II. k Ocu,

zbog poodmakle dobi i bolesti s kojom se borio. Međutim, rijetko tko je očekivao ostavku pape Be-nedikta XVI. Ta vijest prohujala je svijetom brzinom svjetlosti. Sumnjam da se tko nije pitao: „Zar može Papa dati ostavku?!“ Pogledi u prazno i vrisak mnogih kršćana bili su razlog za kratkotrajnu pa-niku i strah, a posebno u ovo vri-jeme kada Crkvu mnogi proklinju i probadaju sa svih strana. Uisti-nu, i kad čovjek doživi pozitivno iznenađenje, u njemu se probudi najprije strah, strah od nepoznato-ga, a kamoli tek onda kad je nešto samo po sebi strah. Ipak, kada bo-lje razmislimo, bio je to još jedan dokaz poniznosti, još jedan ‘poen’ za papinstvo, potez kojem nas je naučio sam Krist, a kojega je papa Benedikt XVI. izveo najbolje što je znao. Zapravo je posvjedočio da je on samo Joseph Ratzinger u Kristovoj službi. Nitko nedodirljiv i svemoguć. Velik je samo Krist i naša djela, a sami po sebi svi smo sastavljeni od krvi i mesa, svi smo

slabi i suočeni sa sličnim teškoća-ma i križevima, u kojima se zapra-vo očituje naša snaga. Oni koji to ne vide, ili ne žele vidjeti, odnosno oni iz svijeta, ustraju u pokušajima da veličinu Benedikta XVI. svedu na najma-nju moguću razinu, no ne dajmo se prevariti. Nemojmo tražiti sna-gu Crkve u njegovom izboranom licu, već u crvenim cipelicama i neprestanom osmijehu. Mladost i spremnost njegova srca koja nije utihnula u njemu ni u osamdeset i šestoj godini života, daje nam za pravo vjerovati kako nas Krist uistinu čuva. Preuzeti pontifi-kat od jednoga blaženika, štoviše sveca naših dana, kako ga mnogi nazivaju, nije nimalo lako, a ka-moli odgovoriti izazovima koji te čekaju. Međutim, ovaj Papa je u svom osmogodišnjem mandatu to uspio. Nalik Kristu, odgovorio je svim olujama koje su pokušale prevrnuti njegov brod. Njego-va smirenost i otvorenost prema svima ulijevala je sigurnost i mir svim vjernicima. Iako nije sto puta obišao svijet, svojom brigom i mo-litvom dotaknuo je mnoge i ostva-rio kontakt s njima. U svemu tome, kao da je pozornost koju je davao mladima najviše odjekivala. Do kraja svjestan da ono što se danas mladima nudi predstavlja najve-ću opasnost za Crkvu nastojao je svojim riječima poticati na oprez i uzdanje u Boga. Trudio se sprije-čiti otimanje mladih duša iz Crkve kojima danas svijet prijeti sa svih

strana. Trudio se promicati mir i jedinstvo, naglaša-vajući vrijednosti prijateljstva i obitelji. Tako su ga mnogobrojne poruke ohrabrenja i poziv na ustrajnost učinile miljenikom mlade publike, a njegovi pohodi na svjetskim susretima mladih privlačili su milijune hodočasnika. Naučio nas je mnogo ovaj starac. Zapravo, dao nam je mnogo kvalitetnoga materijala koji sami trebamo dobro proučiti i preslikati na svoj život. Veliko je kada

u onom trenutku kada si prepu-šten sam sebi, u trenutku kada se tek počinješ suočavati sa život-nim teškoćama, začuješ od svoga duhovnog pastira poruku koja se konkretno odnosi na tebe i tvoje vršnjake, jer zna on sam kroz što je sve prošao. Veliko je kada ti pred-stavnik samoga Krista na Zemlji kaže: „Plivaj protiv struje, budan sanjaj!“ I ako se katkad pitamo koji je ispravan put, dovoljno je pogle-dati samo u povijest, bližu ili dalju, svejedno. Tko god da je pokušao ostvariti svoj cilj slijedeći izmišlje-na i neutemeljena uvjerenja kad-tad se pokolebao, a njegovi su ci-ljevi ostali samo imaginarni. Samo slijedeći Krista možemo uspjeti u životu i na samrtnoj postelji biti zadovoljni i sigurni. Ideologije koje nam se nude, ako ih slijedimo, zapravo su samo metak u prazno. Stoga, ne smijemo se prepustiti snaž-noj moći uvjeravanja - kao što sam kaže, niti uspjehu pod svaku cijenu, već poniznosti i ljubavi koju nam Krist svjedoči. Za Benedikta XVI.,

Čemu nas je učio Benedikt XVI.?Ponekad nas život, uistinu, zna iznenaditi, začuditi i prisiliti da se zamislimo nad onime što jesmo. Svaki novi dan nosi obilje iznenađenja, svaka nova minuta zna biti toliko neizvjesna i nepredvidiva, a kad dođe, samo razmišljaš o onoj sljedećoj i ne misleći na prethodnu. Život je toliko isprepleten - lijepo isprepleten. Život je toliko čudesan i smi-slen. Samo oni kojima se razbistri pogled, koji svoje oči širom otvore, mogu uvidjeti koliko se ljepote u njemu krije.

Piše: Mateo Zadro, Frama

a to nam svima stavlja na srce, poniznost nije odrica-nje već hrabrost. Zar ne možemo doslovno življenje ovih riječi vidjeti u njegovom posljednjem činu?!Nadalje, kao najvažnije što se može vezati za Bene-dikta XVI. je poziv na novu evangelizaciju. To nije samo teološki nastrojeno tumačenje života, niti poziv koji on po svojoj dužnosti mora uputiti, već njegova unutarnja potreba koju je morao navijestiti svijetu, što nam dodatno pokazuje njegovu brigu i predanost Kristovoj Crkvi. Ne smijemo gubiti nadu, koliko god prilike u kojima živjeli bile nepravedne, već naprotiv trebamo biti sijači nade utemeljenoj na živom Kristu. Također, ne trebamo suditi one koji su se odali raznim porocima, već im pomoći u njihovom obraćenju. Na mladima svijet ostaje, a na mladim kršćanima Crkva! Zato se prije svega treba pobrinuti za uvjete u kojima mladi odrastaju, kako bi uvijek imali one koji su spre-mni podmetnuti svoja leđa, baš kao i mali siromah Franjo u snu pape Inocenta III. Osobno sam ga vidio tri puta. Dva puta samo crvenu kapicu i gornji dio čela jer se nisam mogao više propeti, a drugi put kao sitnu bijelu točkicu udaljenu kilometar od mene. Međutim, svaki put kao da mi je srce gorjelo. Vjerujem da je isti slučaj bio i s tisućama mladih oko mene. Duh Sveti koji putuje i živi s njim, daje nam za pravo vjerovati da je ovaj čovjek uistinu sve dao za do-bro Crkve i nas mladih. Ostaje nam poslušati ga, prevla-dati strah i otvoriti se Kristovoj milosti, koji nam ništa

neće oduzeti ako mu se prepustimo, On nam može samo još toga dati! I upravo zbog toga, kada jedan osamdesetogodišnjak od kojeg nitko ništa veliko nije očekivao na početku njegovoga pontifikata, ostvari tako divan odnos s vjerni-cima, život postaje ono s početka ove priče. Čudesan! Dane koje je proveo kao ‘dežurni’ na Svetoj Sto-lici, osluškujući kako Crkva diše i pomažući da njom cirkulira čisti zrak, ostat će upamćeni među mno-gim vjernicima. Njegovim izborom za papu Krist nam je dokazao da nas još uvijek grli i da je s nama u sve dane do svršetka svijeta. Ostaje nam samo moliti se da novoizabra-ni papa bude slika i prilika svoje dvojice prethodnika.

SAMO SITNICA

Jednostavno je to: mi smo odno-sna bića. Sav svijet je u odnosu.

Svijet nas dotiče, i mi dotičemo svijet. Svijet u nama ostavlja svoje tragove, i mi u svijetu također. Sve što postoji stoji u odnosu, u vezi, u neprestanom dodirivanju. Sav svi-jet me se tiče i ima veze s mojim ži-votom. I ja se tičem cijeloga svijeta. Sjećanje čuva mnoge osobe koje su doticale moj život. Ostao je trag tih doticaja. Ono što jesam, jesam zbog tih životnih dodira. Tragovi su me oblikovali, izgradili moju osobnost, pomogli mi da odra-stem. Ti tragovi su svjedočanstvo moga životnog puta. Oni su dar. Oni su milost. No, nisu svi tragovi tako ugodni. Zbog nekih tragova mi je muka, jer nisu učinili da ra-stem, da se radujem životu, da moj život bude životniji. Čini mi se da je bilo nemoguće izbjeći te tragove, te životne dodire. Da, postoje život-ni dodiri koji su bili protuživotni. Ima jedna baba Luca. Dok čita-te ovaj moj napis, možda je Luca već prešla granicu zemaljskoga ži-vota. Rođena je davne 1926. Nije se udavala. Trećarica je. Visoka je

k’o sveti Leopold Mandić. Za vri-jeme posljednjega rata baba Luca je oslijepila. Od tada do danas ne vidi onako kako vidimo mi. Ali ipak vidi. Uvijek me je vidjela kad god sam slavio misu u staračkom domu, u kojem baba Luca živi za-dnjih 7-8 godina. I uvijek je nakon mise činila istu gestu koja je osta-vila trag u mome životu. Nakon završne pjesme, uvijek bi slijedio Lucin poziv: „Anđe, dođi der vamo!“ Anđa je socijalna radnica. Luca je voli. I Anđa voli Lucu. I, kad bi Anđa došla do nje, Luca bi iz svoga džepa izvadila 3-4 bom-bona i rekla: „Dadni ovo ujaku!“ Baba Luca je iz Bosne, a u Bosni se za fratra kaže ujak. Ja bih joj izda-leka, svlačeći sa sebe misno ruho, zahvalio, a ona bi se tako slatko i glasno nasmijala i rekla: „Bogu dragom hvala, ujaće!“ To su tra-govi. Baba Luca je u mome životu ostavila trag. Ja sam u životu babe Luce ostavio trag. To su dragocje-ni tragovi. Bili bi dragocjeni i bez bombona. Bombon je tek prigoda za ostaviti trag. Ovih dana dobili smo poziv iz staračkog doma. Baba Luca je sla-bo i treba joj sakrament ozdravlje-nja. Rado sam otišao. Baba Luca se ispovjedila, pomazao sam je svetim uljem i pričestio je. Nije više životna. Leži u svom kreve-tu. To je njezin križ. Veli: „E, moj ujače, gotova ti je baba Luca! U ruke Božje!“ Razgovarali smo. Li-jepo se ispovjedila. Nije se smijala kao ranije, ali je sačuvala vedrinu.

Sačuvala je predanje Gospodinu. Mirna je. Pouzda-na. Upamtit ću skrušenost i mirnoću kojom je molila Djelo skrušenja. Naravno, nakon svega, dogodili su se bomboni. Prije moga odlaska, uvukla je svoju ruku u džep svoje pidžame. I opet ono isto: „Ujače, evo ti di-koji bombon.“ Tragovi. Tragovi koji su ostali na mome životu. Tragovi koje sam ja ostavio i ostavljam na životima drugih. Tragovi su blagoslov. Tragovi su i proklet-stvo. Život me je naučio da mogu izabrati kakve tragove želim ostavljati u životima drugih. Naučio me je i da mogu ublažiti grubost ostavljenoga traga u njihovim životima. Život me je naučio biti životu zahvalan za dobre tragove koji su mi drugi darovali. Naučio me je i da nije život gotov ako su na njemu ostali tragovi odsutnosti dobra i ljubavi. Ipak, čini mi se presudnim što na moj život svoj trag ostavlja Gospodin, nadahnitelj svih dobrih tragova. U tom tragu, svi su tragovi protumačeni.

Bomboni babe LuceU svojih 35 godina života naučio sam da je nemoguće biti blizu osobama, događajima, stvarima, a očekivati da one ne ostave traga u mome životu. Također sam naučio da je nemoguće živje-ti uz nekoga i ne ostaviti svoj trag u životu toga drugoga.

80

Piše: fra Josip Vlašić, OFM