�asopis Hrvatskog olimpijskog odbora

Broj 34 / ožujak 2010.

ISSN 1331-9523

ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE:Ivica Kosteli� & Jakov Fak

OLIMPIJSKE NADE:Manuel Štrlek

ŠPORTSKA FOTOGRAFIJA:Radiša Mladenovi�

OLIMaM

OLIMPIJSKE LEGENDE:Petar Skansi

S tri odli�jaiz Kanade!

VANCOUVER 2010:

�asopis Hrvatskog olimpijskog odbora

Broj 34 / ožujak 2010.

ISSN 1331-9523

Sadržaj

OOOlimmmpp 4

�asopis Hrvatskog olimpijskog odbora

Broj 34 / ožujak 2010.

ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE:Ivica Kosteli� & Jakov Fak

OLIMPIJSKE NADE:Manuel Štrlek

ŠPORTSKA FOTOGRAFIJA:Radiša Mladenovi�

OM

OLIMPIJSKE LEGENDE:Petar Skansi

S tri odli�jaiz Kanade!

VANCOUVER 2010:

Za nakladnika:

Josip ČopHrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Glavni urednik:

Ante Drpić

Urednica priloga Povijest hrvatskog športa:

Ana Popovčić

Uredništvo:

Saša Ceraj, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Željko Klarić, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro

Produkcija:

M 14 d.o.o (Jet-set magazin)Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Oblikovanje i prijelom:

Marin Stojić

Vancouver 2010.Dva srebra i bronca

Olimpijske legendePetar Skansi

Olimpijske nadeManuel Štrlek

Nastanak modernog športaVeslanje

MOOJacques Rogge

PrilogPovijest hrvatskog športa

Djeca i športHokej, plivanje, tenis ili...?

Šport i društvoGdje su granice?

Žene i športZrinka Grancari�

2222229999999

4444442222222

4444444444444

4444448888888

Nas

lovn

a st

rani

ca: A

FP /

CRO

PIX

Prijevod:

SPES, Garićgradska 11, 10 000 Zagreb

Tisak:

Tiskara Meić Rotooff set Velika cesta 17, 10 000 Zagreb

Naklada: 2000 primjeraka

Športska terminologijaOd skokova do prepreka

Znanost i športInženjeri športa

Športska fotogra� jaRadiša Mladenovi�

Od Olimpa do OlimpaVijesti iz HOO-a

Internetwww.hoo.hr

5555550000000

5555554444444

5555558888888

6666662222222

6666665555555

zadovoljstvo mi je predstaviti vam prvi ovogodišnji broj Olimpa, koji osim moderniziranog dizajna, donosi i nekoliko novih te-matskih rubrika, kao i sažetke svih tekstova na engleskom jeziku. Uvjeren sam da će ove novosti omogućiti da naš časopis dođe do još većeg broja čitatelja.

Ujedno, Olimp je dostupan i u elektronskom obliku (www.hoo.hr), što je važno zbog mlađe populacije sklonije internetskom mediju, a koji redovito, u svojim osnovnim ili srednjim školama, dobivaju Olimp u školske knjižnice.

U ovom su broju uvodne stranice posvećene najvećem ovogo-dišnjem športskom natjecanju - XXI. zimskim olimpijskim igrama u Vancouveru na kojima su nas naši sjajni športaši i te kako ra-zveselili - ne samo nastupima, nego i ponašanjem, kako na športskim borilištima tako i izvan njih.

Naravno da su nam najviše radosti pružili osvajači medalja: brončani biatlonac Jakov Fak i osvajač dviju srebrnih kolajni Ivica Kostelić.

Zahvaljujući njihovim odličji-ma Hrvatska je, kao mediteran-ska zemlja, u konkurenciji 2.500 športaša iz 82 zemlje izborila 21. mjesto na listi od samo 26 država čiji su športaši u Vanco-uveru osvojili odličja. Ako bi se medalje uspoređivale po broju stanovnika, tad smo u samom svjetskom vrhu (jedno odličje na svakih milijun i pol stanovnika).

Nastupima naših olimpijaca, ali i ozračju na olimpijskim bo-rilištima, posvetili smo uvodne stranice Olimpa, a o tome će vam svoje svjedočanstvo prenijeti istaknuti novinar Ivan Blažičko.

Želio bih vam, poštovani čitatelji, skrenuti pozornost i na novu rubriku “Djeca i šport” u kojoj će, iz broja u broj, vrsni poznava-telj te problematike Vitomir Spasović, sugerirati prednosti pravo-dobnog početka bavljenja djece športom, kao i ukazati na mnoge dvojbe koje se pojavljuju tijekom tih mladenačkih dana.

U također novoj rubrici, “MOO danas i sutra”, Jura Ozmec pi-sat će o aktualnim pitanjima međunarodnog olimpijskog pokreta, a meni je posebno drago što je središnje mjesto u našem časopisu i nadalje ostalo rezervirano za prilog “Povijest hrvatskog športa”. Urednica priloga od ovog je broja Ana Popovčić, autorica brojnih osvrta o nastanku modernog športa, i „sljednik“ uglednog povje-sničara Zdenka Jajčevića koji je punih deset godina uređivao taj prilog.

Koristim prigodu i zahvaljujem Zdenku Jajčeviću za doprinos koji je dao u istinskom razumijevanju činjenica o hrvatskom špor-tu i njegovom utjecaju na svjetski športski i olimpijski pokret kroz brojna desetljeća njegova razvoja.

Poželimo svim športašima i športskim djelatnicima uspješne športske rezultate na svim natjecanjima koja ih još očekuju tije-kom 2010. godine, a nama, Hrvatskom olimpijskom odboru, mo-gućnost da ih fi nancijski i logistički u tome pratimo.

www.hoo.hr

hoo@hoo.hr

Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora

Josip Čop, dipl. oec.

OOOlimmmpp 6

Olimpijske igre: Vancouver 2010.

OOOllimmmmppp7

Tekst: IVAN BLAŽI�KOFotogra� je: AFP / CROPIX

Sva sre�a da smo imali Faka i Kosteli�a. S dva srebra i jednom broncom, puni ponosa vratili smo se u domovinu. Dojam o Igrama brzo �e se zaboraviti, a naša tri odli�ja ostat �e zauvijek zapisana!

Olimpijske igre: Vancouver 2010.

OOOlimmmpp 8

amislio sam ovaj tekst kao svojevrsni dnevnik s Olimpij-skih igara. I po�eo precizno bilježiti doga�aje od prvog dana. A onda, kako to obi�-

no biva, tempo posla jednostavno je pojeo moju prvotnu namjeru. Kada su zapo�ela putovanja iz Whistlera (gdje sam bio smješten i gdje su se održa-vala skijaška natjecanja) u Vancouver i cjelodnevni boravci u dvorani za hokej - nije više bilo vremena za dnevni�ke bilješke. Zbog toga je tekst mijenjao formu i na kraju se, eto, pretvorio u osvrt na Igre, ali time, nadam se, ne�e izgubiti nimalo na zanimljivosti...

Dolazak u Whistler, no� je, izgleda dobro, ali nakon 24 sata puta �ovjek više nema snage nizašto, tek za “pad u nesvijest”.

Drugi dan, srijeda. Whistler danju. Prva kiša, no unato� tomu ugo�aj je obe�avaju�i. Slažemo ured, o� kabinu, montiramo tehniku, magnetoskope, monitore. Na treningu spusta pojavio se ris - sjajno.

I Fak je, kao i Kosteli�i, Blanka Vlaši� ili neki drugi sjajni hrvatski športaši, puno više plod osobnih angažmana, no nekog sustava. Podrška postoji, HOO pokušava napraviti apsolutno sve što može, ali pitanje je ho�e li to biti dovoljno. Odluka �e na kraju biti Fakova, ma što mi mislili o tome...

OOOllimmmmppp9

Tre�i dan, �etvrtak. Pripreme za prijenos otvaranja igara. Kiša pada svakih pola sata. Postaje mi jasno da je Whistler to�no malo ispod snježne granice. Na brdima iznad pada gusti snijeg, ali ovdje kiša. Ostajem u sobi i slažem materijale koje sam ponio na put. Tu su bilješke i podatci o skijanju, ali i hokeju (prvi put radim olimpijski turnir), te bobu - to još nikada nisam prenosio.

U ppetakkk smooo se DDraggo �oossi� i ja spustili prvi put u Vancouver. Prati nas kiša cijelim putem, a cesta (neka-da su je zvali „Horror Highway“) nije nimalo ugodna za vožnju.

IBC (me�unarodni TV centar ) i MPC (glavni press centar) su impresivni. Smješteni su u dvije goleme zgrade na pristaništu velikih brodova. Orga-nizacija funkcionira dobro. BC place, otvaranje. Pod krovom. Predugo traje, probili su termin 45 minuta. Pomalo je sve to dosadno. Reporteri imaju ozbiljnu dvojbu - ako puno pri�amo,

pokrijemo svu ljepotu glazbe. Ako šu-timo, ljudi doma teško mogu razumi-jeti što to zapravo zna�i i koje poruke šalju organizatori...

Tragi�na pogibija gruzijskog sanj-kaša glavna je vijest. Gruzijci izlaze u mimohod s crnim � orom na zastavi, pognutih glava. Dvorana je na no-gama, pljesak gromoglasan, ali život 21-godišnjeg klinca se ugasio... Poka-zat �e se kasnije da je ta sjena smrti na borilištu ostala lebdjeti iznad Igara, sve do kraja.

Vra�amo se u Whistler, kiša pljušti, a gužva na cesti je neopisiva. Stižemo iza 1 u no�i.

Peti je dan, dežurni sam za središnji dnevnik. U Vancouveru golemi sukobi prosvjednika i policije. Optužbe: MOO je zlo�ina�ka, ma� jaška organizacija koja reketari potencijalne organizato-re. Prosvjednici nasiljem brišu svaki smisao svojih prosvjeda i poruka.

Opet kiša. Otkazan je muški spust i ženska kombinacija. Spust je preba-�en na ponedjeljak, kombinacija na

slobodni dan, �etvrtak. Ljudi su ovdje vrlo

ljubazni, svi se smiješe i neprekidno zapitkuju odakle smo. Volonteri silno žele pomo�i, toliko silno da �ak i smetaju. Zastrašuje me �injenica da smo toliko navikli na našu nelju-baznost i osornost, da nas ovdašnja ljubaznost na svakom koraku pomalo umara. Je li uistinu prirodno cijeli dan biti nasmiješen?

Svaatko želi nneštoo re���i, neekkud vvas uputiti. Voze loše, preplašeno. Ovo je sjeverna Amerika, cijeli je kontinent postavljen tako da ga mogu razumijeti i najve�i bedaci...

Nedjelja, kre�em u ured. Nisam ni ušao, a vani pljusak. U Whistler Parku pada gusti snijeg, a Jakov Fak radi senzaciju i osvaja broncu. Gledamo u uredu i ne vjerujemo. Nismo mogli ni sanjati takav rezultat. Kamera je bila tamo, imamo sve.

Olimpijske igre: Vancouver 2010.

OOOlimmmpp 10

Taj de�ko tr�i svoje utrke uvijek potpuno sam. Sponzori i gosti su u Vancouveru, u sho-ppingu, biatlon ih ne zanima. Nakon ove, neo-�ekivane medalje, umjesto Jakova Faka i bia-tlona, u središte pozornosti do�i �e pitanje o njegovim nastupima za Hrvatsku ili Sloveniju, u budu�nosti. I Fak je, kao i Kosteli�i, Blanka Vlaši� ili neki drugi sjajni hrvatski športaši, puno više plod osobnih angažmana, no ne-kog sustava. Podrška postoji, HOO pokušava napraviti apsolutno sve što može, ali pitanje je ho�e li to biti dovoljno. Odluka �e na kraju biti Fakova, ma što mi mislili o tome...

Nakkon togg dannaa po��eeo jee klasii��ni mmliin na Olimpijskim Igrama. Doga�aj za doga�a-jem, stres koji melje... Muški spust. U cilju raz-govaram s najboljima. Defago, osvaja� zlata, zate�en je pitanjem kome posve�uje medalju. Nitko njegov nije u Whistleru, supruga �uva djecu, roditelji rade, brat je negdje na Cipru, a on bi najradije baš sad s bratom popio pi�e.

Iste ve�eri ponovo vozim u Vancouver, sutra prenosim hokej. Prvi susret s dvoranom, Canada Hockey Place i ledena ploha NHL dimenzija. Gledam fasciniran - dvorana je sjajna, moderna, a led!? �etiri metra uži od klasi�nih, europskih klizališta. I zato se igra toliko muški i brzi hokej, s puno nabijanja na bande, �vrsto na svakom djeli�u leda. I veli�anstveno. Kakav tempo, kakvo klizanje, kakva tehnika!

U Zagrebu proživljavamo lijepu renesansu hokeja i to je odli�no, ali ovo je neki drugi svi-jet, neka druga galaksija. Taj dan pobje�uju Rusi, Kana�ani i Amerikanci. Naziru se favo-riti turnira. Dan kasnije komentiram obra�un �eha i Slovaka. �esi pobje�uju, ali Slovaci nisu bili slabiji, sre�a im je okrenula le�a...

Na ženskom spustu stravi�an let i pad Anje Paerson. Godinama smo tu malenu, okruglu Šve�anku nekako gledali kao neprijateljicu, najve�u suparnicu naše Janice. Danas osje-�amo samo simpatije i zgroženi smo padom. Sre�om, osim šoka, nema ozljeda.

Slovenka Petra Majdi� postaje junakinja Igara. Zagrijavaju�i se za utrku skijaškog tr-

OOOllimmmmppp11

Olimpijske igre: Vancouver 2010.

OOOlimmmpp 12

Igrama sve više dominiraju športovi koji su se pojavili u posljednjih pet-naestak godina - freestyle, ski cross, snowboard, moguls. To je neminovno pra�enje trendova, to traže i time se bave mladi ljudi i zato MOO podržava širenje Igara i uvo�enje novih discipli-na. Osobno, ne svi�a mi se ta tenden-cija i mislim da bi se moglo ozbiljno raspravljati o olimpijskom duhu nekih od novih disciplina. No, tradicionalisti poput mene ostaju u manjini.

Ivica Kosteli� zatvara igre novim srebrnim slalomskim odli�jem i ulazi u legendu. Od devet zimskih odli�ja naše zemlje, osam je plod Kosteli�eve obiteljske radionice - Janice i Ivice.

Austrijska muška reprezentacija, najja�a i daleko najbogatija skijaška mom�ad na svijetu, ostala je bez ijed-ne medalje! Listam na webu austrijski tisak, za njih je to katastrofa ve�a od našeg nogometnog poraza protiv Turaka na EP-u.

Kanna�aani ruuše reeekordde poo broojju

osvojenih medalja doma�ina Igara. Malo sam zloban, ve�ina tih medalja je u tim novim, „sumnjivim“ discipli-nama. �ekaju doma�ini samo jedno pravo zlato. I do�ekali su ga...

Na silu su gurali Sydneya Crosbya, mladog, odli�nog, ali daleko od najbo-ljeg hokejaša svijeta, na pijedestal, na tron koji bez dvojbe pripada Aleksan-dru Ove�kinu. No, Rusi su ostali bez medalje, a upravo je Crosby u velikom � nalu protiv SAD-a Kana�anima donio hokejaško zlato. I tako je spušten zastor na Olimpijske Igre...

Odradili smo i zatvaranje, proveli još jedan dan kupuju�i suvenire i lutaju�i Vancouverom, a onda dugi povratak doma. Ne znam je li izrazito loše vrije-me uz dva tjedna kiše toliko utjecalo na završni dojam, no na kraju nisam bio impresioniran. Rusija i So�i ne�e imati pretežak posao nadmašiti ove Igre. Po svemu!

Sva sre�a da smo imali Faka i Koste-li�a. Puni ponosa slije�emo u domovi-nu. Dojam o Igrama brzo �e se zabora-viti, naša tri odli�ja ostat �e zauvijek zapisana! ��

�anja pala je u rupu pored staze i sve-jedno osvojila broncu.

Mitovi se ipak ruše nakon Igara. Pisalo se da je tr�ala sa slomljenim rebrima, sada se zna da ozljede nisu bile tako teške, no svejedno, rije� je o pothvatu...

Dan u VVVancooouverru izzggleddaa ovaako: bu�enje oko osam, priprema za hokej i ve� oko deset Mi�o Dušanovi� i ja kre�emo u dvoranu. Prva je utakmica u podne. Dvorana je tvornica novca. Silni štandovi s hranom i pi�em. Obi�ni sendvi� košta 10 dolara. Golemi shop s dresovima i ostalim hokejaškim memorabilijama. Dres je 120 dolara, T-shirt izme�u 30 i 50 dolara. Zani-mljivo je vidjeti kako nestaju dresovi pojedinih reprezentacija nakon njiho-vih utakmica. Nema izlaska iz dvorane do kraja tre�eg dvoboja, iza 23 sata. Uživo gledam kako Slovaci pobje�uju Ruse, kako velike probleme imaju Kana�ani i Šve�ani, dvoboj Ove�kina i Jagra od kojeg “pucaju kosti”. Nepro-cjenjivi užitak. Bio je to tjedan kada je u Whistleru bilo lijepo i sun�ano, a ja

sam ga proveo u dvorani u Vancouveru.

Vra�am se u planine i radim mušku kombinaciju. Ivica Kosteli� je srebrni. Da slalom nije smiješan, da se voze dvije vožnje slaloma kao u klasi�noj kombinaciji, Ivica bi bio i najbolji. Novo poglavlje pri�e o Kosteli�i-ma, pri�e koju �emo, mož-da, shvatiti tek ako Gips

jednog dana objavi svoje dnevnike. Po�eo je bob. Prvo je dvosjed na

redu. Favoriti se okre�u, nove ozljede - Whistler Sliding Centre je preopasno borilište. Tu se briše ideja olimpizma, športa op�enito. Pretvara se sve u gladijatorstvo.

Dani lete, kiša i dalje pada. A bori-lišta ra�aju nove junake. Amerikanac Evan Lysacek pobje�uje u umjetni�-kom klizanju Rusa Jevgenija Plušenka, jedinog koji ska�e �etverostruke sko-kove. Meni je Rus bolji, suci me�utim presu�uju druk�ije.

� Summary �Ivan Blažičko, a journalist and commentator for Croatian Television, spent three weeks in Vancouver, the scene of the 2010 Winter Olympic Games. He is not sure whether it was the extremely bad weather with two weeks of rain that infl uenced his fi nal impression, but he says he was not too impressed with the Games, adding that it will not be too diffi cult for Russia and Sochi to outperform these Games. Th e truth is, Blažičko says, the people in Vancouver were very kind. Th ey were always smiling and asking

people where they were from. Th e volunteers were so eager to help that they even got in your way. In general, the overall grade for the Games

is not very high. But surely the tragic death of the Georgian luger during training on the eve of the Games is part of the reason.However, if judging Vancouver based on the results of Croatian athletes, we have reason to be more than satisfi ed! Th e bronze medal of biathlete Jakov Fak and the two silver medals of Ivica Kostelić were great successes. And if the success of a particular country is measured by the number of medals won as a proportion of the population of that country, Croatia ranks at the very top, and among the most successful participants of these Olympic Games!

Austrijska muška reprezentacija, najja�a i daleko najbogatija skijaška mom�ad na svijetu, ostala je bez ijedne medalje! Listam na webu austrijski tisak, za njih je to katastrofa ve�a od našeg nogometnog poraza protiv Turaka na EP-u.

Legende

OOOlimmmpp 14

edan od najve�ih hrvatskih košarkaša i trenera, �ovjek koji je u prvoj postavi ušao u splitsku Ku�u slave, najljepšom i najatraktivnijom igrom po�eo se baviti - na silu. Visok, štrkljast i mršav, Petar Skansi je trenirao vaterpolo u “Jadranu”, ali to mu nije pomoglo kod profesora tjelesnog odgoja, strogog Rusa Mio�inskog.

- Onako krakat i nejak imao sam problema na gimnasti�kim spravama; Mio�inski mi je rekao da �u dobiti prolaznu ocjenu jedino ako odem trenirati košarku. U suprotnom, imat �u “asa”! Ja sam proveo ljeto na košarci, pa se vratio vaterpolu, a on meni opet negativnu ocjenu. Tako sam bio primoran uhvatiti se košarke za ozbiljno...

izrasti u igra�a koji �e obilježiti uzlet Jugoplastike od Druge lige do naslova prvaka Jugosla-vije (1971.), te plasmana u � nale Kupa prvaka (1972.) koje su za dlaku izgubili od talijanskog Ignisa sa 72-71.

- Iako bi se najviše trebao sje�ati pobjeda i medalja, meni najprije na pamet pada ta utakmica u Tel Avivu. Naš prvi izlazak na europsku scenu i odmah do � nala, poraz od jedan razlike uz o�i-gledni, ali na našu žalost nedosu�eni prekršaj na Šolmanu pri kraju utakmice.

Kad se jednom pokrene vremeplov, sje�anja naviru sama od sebe. Od olimpijskog srebra iz Mexico Cityja (1968.), do zlata na SP-u u Ljubljani (1970.).

- U Meksiku smo, na primjer, prvi put bili ispred Rusa i prvi put igrali sa strašnim Amerikancima. Ljubljana je bila spektakl, naslov svjetskog prvaka bila je korak za-

mašnjak u nevi�enoj popularnosti košarke. Sli�an primjer je danas s rukometom u Hrvatskoj, dok košarka �eka pravi rezultat koji bi joj vratio popularnost.

Skansi je obožavao igrati s Krešimirom osi�em u reprezentaciji i s Ratom Tvrdi�em u klubu:

- Krešina genijalnost je neponovljiva, za mene je on naš najbolji košar-kaš svih vremena. Mislim da smo bili dobar tandem. �ak bih rekao avan-

Tekst: DAVOR BURAZIN

Visok, štrkljast i mršav, Petar Skansi je trenirao vaterpolo u “Jadranu”, ali to mu nije pomogalo kod profesora tjelesnog odgoja, strogog Rusa Mio�inskog. Pa je silom prilika završio me�u obru�ima.

Na siluVOR BURAZIN

štrkljast i mršav, Petar Skansi je trenirao olo u “Jadranu”, ali to mu nije pomogalo

u košarku

Petar Skansi

J

OOOllimmmmppp15

Legende

garda. Ja sam znao pogoditi izvana, imao sam dobar prodor i dodavanje, uz to sam igrao i odli�nu obranu.

Skansi se nakon završetka igra�ke karijere, odmah uhvatio trenerskog posla u svom mati�nom klubu s Gripa. I s njim je ostvario prvi hat-trick kad su 1977. godine osvojeni naslov prvaka Jugoslavije, doma�i kup i Kup Radivoja Kora�a:

- Mislim da sam bio podjednako us-pješan, iako je teže biti trener. Kad sam po�eo, bio sam trener doju�erašnjim igra�ima i prijateljima. S jedne strane to je bila dobra stvar, ali moglo je biti i problemati�no... Kao najve�u vrijednost toga razdoblja smatram uspješno obav-ljenu smjenu generacija koja je u klub donijela puno trofeja.

Najve�i dio svog trenerskog opusa, Skansi je proveo u Italiji. Za najljepše i najuspješnije razdoblje smatra godine provedene u “Benettonu” iz Trevisa kojega je s Tonijem Kuko�em doveo do praga europskog naslova 1993. godine (u � nalu je bolji bio Limoges).

- U Trevisu je doista bilo lijepo. Am-bijent, prijatelji, vlasnik Luciano Be-netton koji mi je vjerovao i bio spreman investirati ogroman novac. Mislim da su se Benettonu isplatila ta ulaganja, imali smo odli�ne rezultate... Uglavnom sam radio s mom�adima koje su rasle, podizao sam ih i dovodio do vrha. Tako je bilo i u Pesaru i u Bologni.

Jedan od najemotivnijih trenutaka bile su Olimpijske igre u Barceloni pri-je 18 godina, kad je izbornik Skansi doveo Hrvatsku do � nala i utakmice s prvim i jedinim Dream Teamom:

- Sre�om, imao sam mom�ad izvan-serijskih igra�a koju je vodio strašan zanos. Ja sam morao voditi ra�una o organizaciji, razmišljati o suparnicima, a sve ostalo prepustiti njima. Klju�na je bila utakmica za � nale u kojoj smo nadoknadili veliku prednost tadašnjeg ZND-a. Nekoliko godina, kasnije moj ta-dašnji igra� Bazarevi� mi je priznao da nikad ne�e zaboraviti taj poraz u polu-� nalu, baš kao što ja ne mogu zabora-viti Tel Aviv. Mislim da su bili presigurni u sebe i da su smatrali da im je su�eno igrati � nale s Amerikancima.

Petar Skansi svoju je trenersku ka-rijeru završio tamo gdje je i po�eo - na Gripama. Nagovorio ga je Dino Ra�a za još jedan, posljednji ples, u kojem je 2003. godine prvi i jedini put Split postao prvak Hrvatske.

Sada uživa u mirovini, ali ne miruje - postao je prvi predsjednik splitskog Kluba olimpijaca. �

� Summary �Petar Skansi was born on November 23, 1943 in Sumartin, a small town on the island of Brač. He was the fi rst member of the national basketball team from the basketball club Jugoplastika. He won a silver medal at the Olympic Games in Mexico City in 1968 while playing for Yugoslavia and a gold medal in 1970 at the World Championships in Ljubljana, where he was ranked among the top fi ve world players. When the “yellows” were chasing their fi rst title as champions of Yugoslavia in 1971, Skansi was a key player. One year later this team played in the fi nals of the European Champions’ Cup (now the Euroleague) in Tel Aviv (losing 72-71 to Ignis).As a coach, Skansi was the fi rst person to get the “triple” in Yugoslav basketball, three titles in the same year (1977) – the National Cham-pionship of Yugoslavia, the National Cup of Yugoslavia and the Korać Cup. As an assistant to Aleksandar Nikolić, he also was part of the gold medal winning team at the World Championships in Manila in 1978. He also won a bronze medal at the European Championship in Torino in 1979 as the national coach. He achieved his greatest success as the coach of the Croatian national team that played against the USA in the fi nals of the Olympic Games in Barcelona in 1992.Skansi worked for six clubs in Italy (Scavolini, Fabriano, Venezia, Roma, Fortitudo Bologna, and Benetton). He also worked for PAOK in Greece. He won the Italian championship with Benetton and was a fi nalist in the European Champions League in 1993. He fi nished his coaching career by winning the Croatian championship with Split in 2003 – the fi rst time that Cibona did not win it.Today, Skansi is the president of the Olympians Club of Split.

ŽIVOTOPIS

Petar Skansi je ro�en 23. studenoga 1943. u Sumartinu na otoku Bra�u, prvi je košarkaški reprezentativac iz Jugoplastike, a igraju�i za Jugoslaviju osvojio je srebro na OI u Meksiku (1968) i zlato na SP-u u Ljubljani (1970) kad je iza-bran u najbolju petorku svijeta. U pohodu “žutih” na prvi naslov prvaka Jugoslavije (1971.), Skansi je bio klju�ni igra�, a ta je mom�ad samo godinu dana poslije igrala u � nalu KEP-a u Tel Avivu (71-72 protiv Ignisa).Kao trener, Skansi je potpisao prvi “triple” u jugoslavenskoj košarci, tri na-slova u istoj godini (1977.) -prvenstvo Jugoslavije, Kup Jugoslavije i Kup Ra-divoja Kora�a. Kao asistent Aleksandru Nikoli�u sudjelovao je u osvajanju zlatne medalje na SP-u u Manili (1978.), a kao izbornik reprezentacije uzeo je broncu na EP-u u Torinu (1979.). No, najve�i uspjeh kao izbornik ostvario je sa Hrvatskom na OI u Barceloni (1992.) igraju�i u � nalu protiv SAD-a.U Italiji je radio u šest klubova (Scavolini, Fabriano, Venezia, Roma, Fortitu-do Bologna, Benetton), imao je i izlet u Gr�ku (PAOK). S Bennettonom je bio prvak Italije i � nalist europske Lige prvaka (1993.). Trenersku karijeru za-klju�io je naslovom prvaka Hrvatske sa Splitom (2003) - bilo je to prvi put da Cibona nije bila najbolja.Skansi je danas predsjednik splitskog Kluba olimpijaca.

OOOlimmmpp 16

Olimpijske nade

OOOlimmmpp 18

u hipu

nogi športaši cijelu karijeru traže put do zvijezda i ne uspiju ga prona�i. Oni jedin-stveni do zvijezda dosko�e u hipu. Manuel Štrlek, mladi

rukometaš CO Zagreba svoj je carpe diem ostvario odmah, na prvome velikom na-tjecanju. Štrlek (21) je na Europskom pr-venstvu 2010. u Austriji zgrabio srebro te izborio mjesto u prvoj sedmorci natjecanja.

- Bilo je to veliko iznena�enje. Moj je jedini cilj bio igrati, skupljati iskustvo i što bolje iskoristiti minute koje mi je dodijelio izbornik Lino �ervar. Nisam ni sanjao da bih mogao ve� na prvome velikom na-tjecanju, u konkurenciji velikana, biti dio idealne mom�adi prvenstva - veli Manuel Štrlek.

oo Što vam jje donnnijelo više zadoovvoljsttvva - srebbro ili iizbor u najjbboljuu momm�ad EEu-rrope?

- Srebro je mnogo vrjednije. Kolektivni ciljevi uvijek su bitniji od pojedina�nih. Mom�ad je, uostalom, ta koja podiže poje-dinca. Da drugi nisu dobro radili za mene, što je osobito bitno u mome slu�aju, bu-du�i da igram na krilu koje živi od pravih lopti vanjskih igra�a, niti ja ne bih bio ništa posebno.

oo Što vas jeee poveelo prrrema rukommetu??- Kao dijete bavio sam se sva�ime. Igrao

sam tenis i nogomet, išao na taekwondo. No, kako je moj otac rukometni trener i kako je trenirao “Dubravu”, bilo je nekako logi�no da se okušam i u rukometu.

Rukomet mi se neobi�no svi�a. To je atraktivan, gotovo atomski šport, u kojemu nema mjesta za mekušce.

oo Pro��itali ssmo uuu jednnnomee interrvvjuu kkako jje vaššš velikkki uzoor Draažžen PPetrovvi�.

- To je to�no.

oo Kakko je mmmogu���e da jje vaašš uzoorr Dražžen PPetrovi� kooojega nikaddda nisste moogli vvi-ddjeti. Vi steee, naimme, immmali ttek peeet goddina kkad jee taj vvveliki ššporttaaš, jeeedan ood naaj-bboljihh hrvattskih športttaša ssvih vvremeenna, 11993. pogiinuo uuu fataalnoj ppromeetnojj nnesree�i?

OOOllimmmmppp19

Manuel Štrlek (21) kao dijete se bavio tenisom i nogometom, išao na taekwondo, no kako mu je otac rukometni trener, nekako logi�no je da je u rukometu i završio. Ve� sad nestrpljivo o�ekuje svoje prve Olimpijske igre u Londonu 2012. i nada se onom najsjajnijem odli�ju.

Tekst: ANTON SAMOVOJSKAFotogra� je: CROPIX

Olimpijske nade

OOOlimmmpp 20

- O Draženu Petrovi�u znam gotovo sve. Pri�ali su mi kako je on, koji je bio najbolji, ostajao u dvorani nakon treninga i vježbao, vježbao... Ako je najve�i radio više od ostalih, ako je morao ispaliti “još sto trica”, razmi-šljao sam, to ne može biti bez vraga. Petrovi� me je pou�io da je rad, krvavi rad, najvažniji korak do napretka. Jest, talent je nužda, ali bez rada nema kru-ha. Ni u �emu, pa ni u športu.

oo Koji su vvvaši rrukommmetnni idooli?- Patrik avar. Lako�a kojom je igrao

i zabijao s krila doista je neponovljiva. Drugi je Nijemac Stephan Kretschmar.

oo Kreetschmmar vvvam sse svvvi�a sstogaa jer je bioo ekssttravaaagantttni ruuukommetašš??

- Ah, ne. Da je to u pitanju, bio bih

sav istetoviran... Poput avara. Krets-chmar je bio �udesan rukometaš. On je bio jedinstveno krilo, on je bio rijet-ki krilni napada� koji je mogao zabi-ti iz svake pozicije i koji je dizao mom-�ad.

oo Vašš je taaalentt bio zzapaažen vvrlo raa-nno. Lino ��ervarr pozzvao vvas jjee na ppri-ppremme reppprezeentaccije zzaa Olimmpijsskke igre uu Pekkkinguu 200008. ggoodinee?

- Tad sam bio 18-godišnjak i još sam igrao u “Dubravi”. �ervarov poziv za mene je bio šokantno iznena�enje. Peking nisam vidio, što nisam ni o�e-kivao, ali �injenica da me je �ervar vidio dala mi je dodatni poticaj za rad.

oo Nisste viddjeli Pekiinng, nnno o��eekivaali sste dda bisstte mmoogli zzaigrrati nnaa Svjjeet-sskomm prveeenstvvvu 200009. uu Hrvvatskkooj?

- Jesam, ali tome se nastupu ispri-

je�ila nesre�a. U studenome 2008. ozlijedio sam križne ligamente. Bio je to užasan doga�aj. Najteža sportska ozljeda u najgorem trenutku. No, ako �ovjek nešto želi, ništa nije toliko te-ško da bi ga moglo slomiti. Ozljeda me je zaustavila, ali istodobno mi je i pomogla da postanem ja�i.

oo Kakko je danaaas vašše neeesrettnno ddee-ssno kkoljennno?

- Nije kao novo, no - dobro je. Osje-�am se super. Ne osje�am nikakav strah, idem kao da mi se nikada ništa nije dogodilo.

oo Kakkav jeee odnnnos sttarihh i mlaadih igra�a u hhrvatssskoj rrrukommetnnoj ree--pprezeentaccciji?

- Stari-mladi, to je uvijek zanimljivo pitanje. Obi�no se, sukladno godinama, formiraju skupine ko-je gdjekad prerastu u jaz. Hrvatska je reprezentacija, me�u-tim, jedinstven slu�aj. Niti u jednome �asu nisam osjetio da bih mogao imati proble-ma stoga što sam mlad. Naprotiv. Stariji igra�i pomagali su mi i hrabrili me. Što je neobi�no bitno.

o Jeeednaa od nnajvee��ih zagggonettaka zza laaiike jestt šutt rukooomettaa-ša. To, nnnaimee, nissu

ssamoo bommmbe, vvve� i suhii listoovi tee nnajrazli�itttije “fffrljokkke”. KKKolikooo je ppoo-ttrebnno daa bi ruuukommetašš ovlaadao ssvomm tomm serijjom rrrazli���itih uudarraaca?

- Cilj je svakoga rukometaša biti što raznovrsniji u napadu. Dakako, važno je vježbati, ali nije sve isklju�ivo u vježbanju. Neke su stvari �ovjeku uro-�ene. Netko može, a netko ne može. Moram priznati, iako sam štošta bez-broj puta pokušavao, ponekad ni sam ne znam odakle sam izvukao neki udarac.

oo Hrvvatskkaa rukkkomeettna rrepreezenttaa-ccija nnajusppješnnniji jee našš športski kko-lektivv. Dvaa olimmmpijsska zlata, oosvoojje-nna 19996. u Atllanti ii 200004. uu Atenni, ggovore svve o vveli�inni i vvrijeddnnostti rrukommetaa. Eurroopskkoo prvvvensttvo uu AAustrriji biila je,, premmma ��eervarrovimmm zzamisslimaaa, sammmo usssputnna pooostajaa

nnove hrvaaatskee mommm�addii na ppputu ppremma Olimmpijssskim igramma 220012. ŠŠto oo�ekuujjete ood OOllimppiijskihhh igara u LLondonu??

- Izme�u Europskog prvenstva 2010. i Olimpijskih igara 2012. postoji još jedna važna postaja - Svjetsko prvenstvo. I to natjecanje poslužit �e nam kao priprema za najvažniji tre-nutak - nastup na Olimpijskim igrama u Londonu. Ako se po jutru, dakle po Austriji, dan poznaje, London bi tre-bao biti još jedan veliki trenutak ruko-metne sre�e. Svi živimo za Olimpijske igre i o�ekujemo da �emo u Londonu biti spremni dati najviše. Dakako, uz nadu da �e to naše najviše biti do-voljno da uzmemo i najvrednije odli�je - kazao je Manuel Štrlek, velika hrvat-ska olimpijska nada. �

� Summary �Manuel Štrlek (Zagreb, December 1, 1988) is a Croatian national handball team player. As a child he played tennis, football, and taekwondo, but fi nally settled on handball. He began his career with “Dubrava”, and has continued with CO Zagreb. Štrlek plays left wing. He is great at counter attacks and has a very wide range of shots.He was invited to train with the Croatian national team for the Beijing 2008 Olympic Games and he was a candidate for the play in the 2009 World Championships in Croatia, but he was unable participate in the latter aft er suff ering a cruciate ligament injury.Štrlek returned from the injury in the autumn of 2009, and in his fi rst major competition, the 2010 European Handball Championships in Austria, he won the silver medal and was picked to the all-star team of the championship.His sports role models are basketball player Dražen Petrović and handball players Patrik Ćavar of Croatia and Stephan Kretschmar of Germany.

Nastanak modernog športa

ci dobivali su imena sli�na onima koja imaju konji, i utrkivali su se na susreti-ma koje su organizirali kladioni�ari za nov�ane nagrade.

Osnovna ideja Amaterskog atletskog kluba (Amateur Athletic Club) kojeg su 1866. godine osnovali studenti Oxfor-da i Cambridgea, bila je da se isklju�e ne samo profesionalni športaši (oni koji su se natjecali za novac), ve� i pripad-nici radni�ke klase, odnosno svi oni koji su rukama zara�ivali za svoju egzisten-ciju.

Kakko je šporrrt op��enittto poosstajaao sve popularniji, u britanskim klubo-vima ja�ala je inicijativa da se strogo zabrani u�lanjivanje mehani�arima i obrtnicima. Oko te ideje lomila su se koplja, pa je, na primjer, londonski od-vjetnik Walter Rye uspio probiti klasnu barijeru i postati �lan kluba. On je inzi-stirao da amater može biti džentlmen porijeklom, ali i obrazovanjem. Kada je 1872. godine u Londonski atletski

klub (London Athletic Club) dopušten upis trgovcima, šezdeset �lanova se u revoltu ispisalo iz kluba.

�asopis “The Times” podržavao je segregaciju, pa je u to vrijeme objav-ljeno da „ za zanatlije, radnike i ostale takve osobe nema mjesta u klubu. Apsolutno je poželjno da im se zabrani pristup, jer je time status (amaterski, op. a.) svih ostalih �lanova bolje osigu-ran i oslobo�en svake mogu�e sumnje koja bi se ina�e mogla pojaviti.“

Iako su društvene razlike ostale jako izražene i bitne unutar samih klubova, u kona�nici je demokratski princip odnio pobjedu na nacionalnoj razini. Za to su posebno zaslužni osniva�i Ama-terskog atletskog saveza (Amateur Athletic Association) koji su smatrali da bavljenje športom mora biti dostu-pno svima, pod samo jednim uvjetom - da se ne natje�u za novac.

Veslanje je po tom pitanju postalo iznimka. Od svih športskih saveza, jedi-no je Amaterski vesla�ki savez (Amate-

azvojem željeznice i kopne-nih puteva u 19. stolje�u, ri-jeke gube ekonomski zna�aj, a veslanje prestaje biti izvor

zarade i svakodnevica radni�ke klase, ve� prelazi u domenu imu�nijeg gra-�anstva i aristokracije kao športsko-rekreacijska aktivnost. Ipak, amaterski vesla�i nisu se mogli nositi s profesio-nalnim la�arima s Temze i Tyne i izbje-gavali su me�usobne susrete.

Amaterima se nije svi�alo gubiti od onih koji su im na društvenoj ljestvici podre�eni, a još im je manje privla�no bilo druženje s pripadnicima radni�ke klase (jer važan aspekt športa oduvijek je bila i socijalizacija nakon športskog susreta koja se svodi na ugodno druže-nje pripadnika iste društvene klase).

Vrlo mali broj vesla�a amatera mogao se uop�e usporediti s profesi-

onalcima kao što su bili „Gateshead Clipper“, „North Star“ ili „Crowcat-

cher“. Ti profe-sional-

Henley regata 1882.

- posljednja

OOOllimmmmppp23

ur Rowing Association, ARA), osnovan 1882. godine, tvrdoglavo ustrajao na formalnom isklju�enju � zi�kih rad-nika iz svojih redova. Nisu svi bili za takav isklju�ivi i elitisti�ki pristup ama-terizmu, pa je 1890. godine osnovan Nacionalni amaterski vesla�ki savez (National Amateur Rowing Associati-on, NARA) koji je bio otvoren za sve osim za profesionalne vesla�e. Razlika u percepciji amaterizma izme�u ova dva vesla�ka saveza, uzrokovala je raskol u britanskom veslanju koji �e potrajati 66 godina.

Ammaterrsski vvesla��ki ssavezz (ARRAA) od 1839. godine organizira ekskluziv-nu Henley regatu u mjestu Henley-on-Thames. Ta regata ima svoja posebna pravila, budu�i da prethodi bilo kojoj nacionalnoj ili me�unarodnoj vesla�koj organizaciji. Organizatori regate uglav-nom su i sami bivši vesla�i, a prema

njihovom ustroju i Pierre de Coubertin je formirao neke elemente organizacije Me�unarodnog olimpijskog odbora. Regata je od samog po�etka bila nami-jenjena isklju�ivo za vesla�e amatere.

Godine 1879. u Henleyu je sastav-ljena i prva formalna de� nicija amate-ra. Prema toj de� niciji status vesla�a ili kormilara amatera ne može imati:• onaj tko se ikada natjecao za ulog, novac ili prijavninu na bilo kojem otvorenom natjecanju, • onaj tko se ikada natjecao zajedno sa ili protiv profesionalca za bilo kakvu nagradu,• onaj tko je ikada zara�ivao za život na na�in da se bavio, podu�avao ili asistirao u bilo kojem obliku športa,

• onaj tko je ikada bio zaposlen na bro- du ili oko broda, za novac ili okladu,• onaj tko jest ili je bio zaposlen za pla�u kao mehani�ar, majstor ili � zi�ki radnik.

Godine 1884. ista pravila po�ela su se primjenjivati i na strane sudionike regate, a 1886. dodano je još jedno pravilo koje zabranjuje sudjelovanje svim osobama koje su zaposlene u uslužnim djelatnostima (posluga). S vremenom, kako se pove�ao broj sudi-onika regate iz stranih zemalja, stroga pravila postala su izvor sve ve�ih nesuglasica, budu�i da je u drugim zemljama de� nicija amatera bila puno slobodnija.

Najpoznatiji incident zbio se 1920.

utvrda elitnog amaterizma

Tekst: ANA POPOV�I�

Amaterski vesla�i nisu se mogli nositi s profesionalnim la�arima s Temze i Tyne i izbjegavali su me�usobne susrete. Amaterima se nije svi�alo gubiti od onih koji su im na društvenoj ljestvici podre�eni, a još im je manje privla�no bilo druženje s pripadnicima radni�ke klase...

John B. Kelly

Nastanak modernog športa

OOOlimmmpp 24

godine kada je budu�i olimpijski pobjed-nik, Amerikanac John B. Kelly, isklju�en s regate zato što je izu�avao zanat za krovopokriva�a i radio kao šegrt. Kellyju je zabranjeno sudjelovanje u regati na temelju pravila o � zi�kim radnicima, ali i zato što je bio �lan Vesper Boat kluba kojem je bilo zabranjeno sudjelovanje na regati još od 1906. godine radi doga-�aja koji se odigrao godinu dana ranije. Naime, 1905. godine, �lanovi Vesper Boat kluba koji su nastupili na Henley regati, novac za put skupili su putem donacija, �ime su u o�ima strogih organiza-tora postali - pro-fesionalci.

Kellyjevo isklju�enje bila je tad velika vijest koja je snažno odjeknula kako u Americi, tako i u Velikoj Brita-niji. Zanimljivo je da je 1947. Kellyjev sin, John B. Kelly mla�i, pobijedio na Henley regati, a njegova je k�i kasnije postala poznata � lmska zvijezda - Grace Kelly, što je cijeli taj incident još dugo zadržalo u središtu pozornosti.

Goddine 193666. doššlo jeee do nnovoogg spora: australskoj posadi osmerca koja se pripremala za olimpijske igre u Berli-nu, zabranjeno je sudjelovanje na Grand Challenge kupu. Do zabrane je došlo zato što su posadu sa�injavali policajci, koji su prema rigoroznim pravilima Hen-ley regate, etiketirani kao � zi�ki radnici. Taj potez je u kona�nici doveo do vrlo neugodne situacije koja je prisilila Ama-terski vesla�ki savez da uvedu neke promjene u svoja elitisti�ko shva�anje amaterizma. Tako su 9. lipnja 1937. iz pravila Amaterskog vesla�kog saveza izbrisane uvredljive reference koje se odnose na mehani�are, majstore, � zi�ke radnike i uslužne djelatnosti, a sljede-�eg dana izmijenjena su i pravila Henley regate.

U rujnu 1997. godine, Me�unarodni vesla�ki savez izbrisao je sve stavke vezane za amaterizam iz svojih pravila, a Henley je te izmjene prihvatio u pro-

sincu 1998. Tim �i-nom je regata koja je toliko inzistirala na �istom (ponekad i prerigidnom) ama-terizmu, otvorila svoja vrata svima, uklju�uju�i naravno i profesionalce.

Još jedan vesla�-ki doga�aj koji je prerastao u britan-

sku, pa i svjetsku instituciju je tradicio-nalna sveu�ilišna utrka osmeraca sveu-�ilišta Oxforda i Cambridgea. Sama ideja utrke potekla je od dvojice prijatelja iz srednje škole Harrow - Charlesa Meriva-lea koji je otišao na studij na Cambridge, i njegovog kolege Charlesa Wordswor-tha koji je studirao na Oxfordu. Dana 12. ožujka 1829. Cambridge je poslao službeno pismo Oxfordu s izazovom na vesla�ki dvoboj, i tako je ro�ena tradici-ja koja se održala do danas - da gubitnik iz prethodne godine izaziva suparnika

na uzvratni susret. Prva utrka održa-

na je u mjestu Hen-ley na Temzi - istom

onom Henleyu koji je kasnije postao mjestom održavanja druge slavne vesla�ke utrke. Legenda kaže da je prvi sveu�ilišni susret 1829. bio toliko

posje�en i uspješan, da su mještani Henleya odlu�ili organizirati svoju vla-stitu utrku koja je u kona�nici postala slavna Kraljevska regata Henley.

Od 1845. godine utrka se održava u Londonu, od Putneya do Mortlakea, na relaciji koja je duga 6,7 kilometara - više nego tri puta dulja od olimpijske staze. Zanimljivo je da se �lanovi oba osmerca nazivaju „plavi“ (blues), a oba �amca – „plavi �amac“ (Blue Boat), s time da je boja Cambridgea svijetloplava, a boja Oxforda tamnoplava.

Svoju veliku popularnost sveu�ilišna utrka (osim �injenice da je jedan od najstarijih športskih doga�aja koji je opstao do današnjih dana) jednim dije-lom sigurno zahvaljuje i tome što stoji u samim temeljima nastanka moder-nog športa i sadrži njegove najbitnije elemente - školski odnosno sveu�ilišni šport i amaterizam. ��

Literatura:

John Arlott i Arthur Daley, Pageantry of Sport: From the Age of Chivalry to the Age of Victoria, Hawthorn Books, Inc., New York, 1968.

Richard Holt, Sport and the British: A Modern History, Oxford University Press, 1992.

Mike Huggins, The Victorians and Sport, Hambledon and London, London i New York, 2004.

� Summary �Upon the Amateur Athletic Club’s founding in 1866, the organization sought to exclude both professionals (those who had previously competed for monetary gain), and manual laborers. Aft er much debate, and thanks in large part to the progressive ideals championed by their founders, the Amateur Athletic Club gave into the democratic principal that sport, like other extra-curricular pursuits, should be accessible to everyone under the condition that they do not compete for money. In fact, only the Amateur Rowing Association (ARA), who had organized an exclusive regatta on the Th ames since 1839 (though who did not offi cially register as a group until 1882), maintained a policy excluding manual laborers. In 1937, the ARA reversed this regulation aft er much controversy and debate and since 1997 even the prestigious Henley Regatta has opened its admission policy to allow everyone, including professionals. Despite the Henley’s global reach, the Oxford and Cambridge Boat Race has remained a uniquely British institution. One of the key reasons for its popularity and adoration, aside from the fact that it is among the oldest annual sporting events still held today, is that it adheres to the most important elements of modern sport - namely its link between university competition and amateur athletics.

MOO

listopadu 2009. Me�unarod-ni olimpijski odbor ponovno je izabrao Jacquesa Roggea za predsjednika u razdoblju

od �etiri godine. Rogge je osmi pred-sjednik jedne od najve�ih svjetskih organizacija, a prvi je put povjerenje glasa�a dobio u Moskvi 2001.

U osam je godina pokrenuo mnoga zbivanja unutar olimpijskog pokreta, uklju�uju�i i akcije poput �iš�enja vlastitih redova od korupcije ili zaoš-travanja na�ina dobivanja Olimpijskih igara. Rogge je prvenstveno težio k unaprje�enju sustava i zadržavanju

zna�aja MOO u svijetu športa, ali i stalnom naporu da Olimpijske igre budu najve�i športski doga�aj u svi-jetu.

Njemu �e se pripisati i vrlo agresi-van antidopinški program i potpuna potpora WADA-i (Svjetskoj antidopinš-koj agenciji).

Orgganizzzatorrii Olimmmpijssskih iigaraa

zahvalni su Roggeu i njegovoj olimpij-skoj politici što su ukupni troškovi te broj sudionika unaprijed ograni�eni i da nema nikakvog na�ina da se pove-�avaju ili bitnije mijenjaju u budu�no-sti, barem dok Rogge vlada situacijom (a najnovijim produžetkom mandata i te kako je dokazao da vlada!).

No, najviše zbog �ega gospodin Rogge, belgijski lije�nik, a nekadašnji olimpijac jedrili�ar, tako mo�no drži sve konce modernog olimpizma u svo-jim rukama je - novac. Kad je došao na mjesto predsjednika, olimpijske � nan-cijske rezerve iznosile su 105 milijuna ameri�kih dolara, a danas su one ve�e od 400 milijuna. Porastom te svote, porasla su i davanja MOO-a prema

me�unarodnim športskim savezima i nacionalnim olimpijskim odborima. A kad vas netko dobro hrani, tu ruku ne grizete....

Olimpizam je u Roggeovoj viziji na�in života. Me�unarodni olimpijski odbor, s Roggeom na �elu, svojom teorijom olimpizma ulazi na velika vrata u Ujedinjene narode i njihove Milenijske ciljeve razvoja (Millennium Development Goals), prilago�ava i op�e prihva�ene teze o zaštiti okoliša svojim planovima za bilo kakav šport-ski razvoj i arhitektonske ideje gra�e-nja športskih objekata.

Istoodobnno, raaadi i uu konntra-ssmjerru: na svim svjetskim politi�kim razinama uspijeva zadobiti prihva�anje ideje o olimpijskom primirju, koje želi zajedno sa svjetskim politi�arima graditi kroz šport, obrazovanje, humanitarnu po-mo� i zdravstvenu zaštitu. Olimpizam je po�eo izlaziti iz športskih okvira još za vrijeme Juana Antonia Samarancha, ali je de� nitivno odlu�io postati stil svjetskoga života u doba vladavine Jacquesa Roggea.

OOOllimmmmppp27

Postoji, istina, i jedna mala nota sumnje: može li ovim ritmom olimpij-ska ideja i olimpizam i dalje rasti ili je Rogge, okružen vrhunskim majstorima ekonomije, prava i marketinga, odno-sno vrhunskim tehnomenadžerima došao do vrhunca?

Prodajom televizijskih prava za pra�enje olimpijskih igara privatnim ulaga�ima, a ne više multinacionalnim udrugama poput Eurovizije, Rogge i ekipa oko njega dobili su zna�ajno ve�u � nancijsku potporu nego što je ona bila do sad. Isto tako, rast prihoda pove�an je 5 do 10 posto u svakoj olimpijadi (razdoblju od 4 godine iz-me�u ljetnih Igara).

S ddrugeee straaane - iakoo ne ttrebaa sumnjati da �e se na današnjem tele-vizijskom tržištu svake zemlje na�i tv-ku�a koja �e otkupiti prava za prijenos Igara i po novim, �etiri, pa i više puta višim cijenama - pitanje je ho�e li i kvaliteta takvoga pra�enja biti visoka ili �e se tražiti rezervna rješenja.

U svakom slu�aju, Rogge za sada mijenja i lice i nali�je olimpizma u ve-

likom stilu, a sponzori ni ne pomišljaju iza�i iz ove pri�e, što je dokaz posto-janosti i zalog za budu�nost.

Baš u Kopenhagenu, uo�i glasanja za novog/starog predsjednika MOO-a, održan je i 13. Kongres MOO-a, koji je iznjedrio neke vrlo zanimljive ideje i zapravo preporuke za djelovanje MOO-a.

U svjetlu �injenice da je u dvorani tijekom Kongresa bilo 1249 sudioni-ka, uklju�uju�i �lanove MOO-a (njih trenuta�no ima 112), predstavnike nacionalnih olimpijskih odbora (pa i Hrvatske), predstavnike me�unarod-nih športskih saveza, te organizacij-skih odbora Olimpijskih igara i novi-nare, dakako da je Rogge neposredno nakon ustoli�enja obe�ao da �e slije-diti te preporuke.

A o njima u sljede�em broju „Olim-pa”. ��

Literatura:

* Web stranica MOO-a (www.olympic.org)* Mark Adams, Communications director IOC: predavanje o MOO-u za predsjednike nacionalnih udruga športskih novinara, Lausanne, sije�anj 2010.* privatna arhiva

Tekst: JURA OZMEC

Olimpizam je po�eo izlaziti iz športskih okvira još za vrijeme Juana Antonia Samarancha, ali je de� nitivno odlu�io postati stil svjetskoga života u doba vladavine Jacquessa Roggea.

� Summary �Why did the International Olympic Committee (IOC) re-elect Jacques Rogge as its President in 2009 in Copenhagen? Th ey did it because in the past 8 years he has improved the work of IOC at all levels, introduced new systems for operations, and in-creased the level of IOC funds four times, thus increasing the amounts that the IOC pays to international sport federations and national Ol-ympic committees.Th e Olympic ideal to leave the sport framework even under Juan Antonio Samaranch, but it has defi nitely be-come a global lifestyle under Jacques Rogge.Th e new face of the Olympic ideal is also refl ected in intensive coop-eration with UN, and with global movements, such as environmental protection. Rogge has announced new steps to improve the work of the IOC, following the conclusions and recommendations of the Olympic Congress, demonstrating that he is an experienced, clever leader of the new techno management trend in the IOC.

Roggeova era

2

romicatelj modernih športova u nas, Franjo Bučar, upoznao je skijanje na studiju u Šved-skoj. On je u Zagreb donio i prve skije. Na njegov prijedlog u I. hrvatskom sklizačkom društvu je 12. XI. 1894. osnovana skijaška

sekcija, prva skijaška organizacija u Hrvatskoj. Bučar je obučavao skijanje na Tečaju za učitelje gimna-

stike u Zagrebu zimi 1894./95. U siječnju 1896. pozvan je u Prag gdje je članovima Češkog ski-kluba održao kraći tečaj skijanja, a sudjelovao je i na natjecanju u „strmoj vožnji na 500 m“ i osvojio drugo mjesto.

PPrvii mmeeđunnnaroddnni uuuspjeesi hhrvvattskihhh skiijaašaa Novo razdoblje u razvoju skijanja započelo je 1908. go-

dine. Te se godine na međunarodnom skijaškom natjeca-nju u Češkoj istaknuo zagrebački advokat Janko pl. Vod-varška koji je bio redoviti gost čeških skijaških natjecanja. On je 9. II. 1908. godine u mjestu Jilemnici nastupio na “prvenstvu zemalja češke krune” i pobijedio u utrci na 10 km.

Potkraj iste godine, jedan drugi skijaški entuzijast, Ru-dolf Zigmundovsky iz Zagreba, sudjelovao je na skijaš-kom tečaju u Marija Sallu u Austriji. Tečaj je vodio Mat-hias Zdarsky, poznati austrijski skijaški učitelj i inicijator alpskog skijanja. Na poticaj Zigmundovskyog i uz podrš-ku Franje Bučara, početkom 1909. godine, ponovno je aktiviran “posebni ski odjel” u Prvom hrvatskom skliza-lačkom društvu, a Rudolf Zigmundovsky imenovan je za pročelnika odjela. Iste godine osnovana je i skijaška sekci-ja u Hrvatskom akademskom športskom klubu u Zagre-bu. Zahvaljujući njihovoj inicijativi, skijanje se naglo po-čelo širiti. Međutim to novo, tehnički savršenije skijanje, sa mnogo većim brojem poklonika, u svojem daljnjem razvoju tražilo je nove, prostranije i strmije terene sa sigurnijim i dugotrajnijim snijegom. U Hrvatskoj, takva područja mogla su se pronaći jedino u Gorskom kotaru.

GGorrskki kkotaar noovi skkkijaššški ceenntaarJoš kao sanjkaši, hrvatski poklonici zimskih

športova su se povezali sa istomišljenicima iz Slovenije. Naši sanjkaši nekoliko su puta nastu-pali na međunarodnim natjecanjima, koja su organizirana na terenima Bohinjske Bistrice. Ovdje je “Deželina zveza za promet tujcev na

Kranjskem” još 1909. godine sagradila sanjkalište Belve-dere dugo 2100 metara i posebnu stazu za skijaše obilje-ženu crvenim trakama. Na ovim terenima nastupili su i brojni hrvatski sanjkaši. Neki od njih, kao prvak Hrvatske Fritz Lovrenčić, postigli su i dobre rezultate.

Sanjkaši su tamo imali prilike promatrati prva skijaška natjecanja u Sloveniji. Sve to je pobudilo želju da se nešto slično organizira i u Hrvatskoj. Prije svega javila se ide-ja da se u Hrvatskoj izgradi zimsko-športski centar nalik onom u Bohinju. Još iste 1911. godine, poduzete su velike akcije da se pronađe i izgradi sličan centar u Gorskom kotaru. Na preporuku riječkih planinara i skijaša, koji su

se u sve većem broju počeli pojavljivati i u ovome gradu, izabrane su Fužine.

GGorrski kkotaar -- “zzraačnooo lječčiliištte”

U nastojanju da se uredi i promovira zim-sko-športski centar pomogle su turističke organizacije koje su

Piše: MIRNA JAJČEVIĆ

U Hrvatskoj se 1911. godine nakanio izgraditi zimsko-športski centar nalik onom u Bohinju. Poduzete su stoga velike akcije da se prona�e i izgradi sli�an centar u Gorskom kotaru. Na preporuku rije�kih planinara i skijaša, koji su se u sve ve�em broju po�eli pojavljivati i u ovome gradu, izabrane su - Fužine.

sssssssssssppppppooooooooosssssss

G“

uuuuusssssppppppppppppppoooooooo

Ivan Lipovšćak, prvi zdesna (Delnice 1932.)

UZ USPJEH JAKOVA FAKA NA ZOI 2010.

se tih godina počele formirati i u Hrvatskoj. Bila su to Društva za promet stranaca, koja su po ugledu na slična društva u Austro-Ugarskoj, počela priređivati športska natjecanja za privlačenje što većeg broja turista u poje-dina područja. Tako je npr. Društvo za promet stranaca u Opatiji počelo organizirati tzv. “športske tjedne”, da bi zainteresirani stranci posjećivali Gorski kotar, već tada poznat kao “zračno lječilište”.

U Fužinama i Delnicama formirala su se takva društva kako bi se iskoristile dobre turističke pogodnosti tog kra-ja. U napisu zagrebačkog Obzora iz 1910. godine o turi-stičkom potencijalu Gorskog kotara možemo pročitati da su “Zimski sportovi stekli toliko prijatelja da su gorski krajevi koji su zimi bili posve pusti, danas obilnije posje-ćeni nego li ljeti, te su postali upravo prava izletišta”.

DDrušštvvo za ppprommett ssstrannnaca u FuužinnnamaaDruštvo za promet stranaca u Fužinama, na preporuku

riječkih planinara i ljubitelja zimskih športova, poveza-lo se sa zimsko-športskom sekcijom HAŠK-a iz Zagreba. Dogovoreno je, da se na terenima oko Fužina, od 1. do 10. II. 1912. godine organiziraju brojna zimska športska natjecanja. Društvo za promet stranaca bilo je “voljno investirati u sanjkališta, klizališta i skijališta”. Preko svih tadašnjih dnevnih i športskih listova pokrenuta je velika

propagandna akcija o tom događaju. Dataljne propozi-cije športske priredbe objavljene su u javnosti. Patronat nad međunarodnim sanjkaškim natjecanjem preuzelo je Društvo za promet stranaca u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, a tehničku pripremu preuzeo je HAŠK po pra-vilima Hrvatskog športskog saveza.

S novoformiranim poduzećem Ćirilometodski kinema-tograf - Hrvatski kinematografski dnevnik, dogovoreno je snimanje “zaključnog natjecanja i vježbi u tečaju”. Misli se na skijanje kao posebnu “športsku atrakciju”. Poslije natjecanja trebao se održati skijaški tečaj. Za to je angaži-ran i posebni učitelj skijanja.

UUputte zaa skijjjaše teečaaajce Napravljen je detaljan raspored priredbe. Sudionici te-

čaja trebali su stići 1. veljače. Od 2. do 10. 2. bila je pred-viđena obuka u “norveškoj ski vožnji”. Završna utrka za tečajce trebala se održati 10. 2, a dan kasnije utrka je bila otvorena za sve vozače.

Interesantne su upute za skijaše tečajce. Navodi se, da će se obučavati “Norveški način ski-vožnje, christijanija i telemark”. Što se tiče opreme preporučene su “Telemark - ski sa Bilgeri-vezom. Ski neka budu tako dugi da se pruženom rukom lahko dohvate šiljci. Uz to su potrebne dvije ski-batine sa tanjurićima za snijeg. Batine neka sižu

3

Državno skijaško prvenstvo u Delnicama 1932. godine

4

do lakata. Cipele moraju biti nepromočive. Izvrsne su tzv. lanpar cipele - okovane. Cipele mogu se rabiti samo na vezu tvrdog sistema. Odijelo treba da je primjereni turi-stički kostim. Osobito dobre treba da su čarape, svaka-ko od vune. Kao rukavice najbolji su tzv. fäustlingi. Pre-poruča se uzeti dva para. Dobro opremljeni naplećnjak upotpunjuje opremu, a treba da je u njemu bezuvjetno ski - vosak, a prema potrebi i sniježne očale”. Za tečaj je “prijavljen lijep broj učesnika i dvije dame te riječki alpi-nistički klub”.

Prikupljene su brojne nagrade za sve vrste natjecanja i bile su izložene u izlogu tvrtke Jesenski i Turk - Elsa-Flu-id dom u Zagrebu. Prijave su se primale u prostorijama HAŠK-a u Opatičkoj ulici. Moglo se je prijaviti i na licu mjesta u Fužinama.

““Pottpuunomaaa vješšt svvvim tttajnaammaa toggg špoortaa”U stručnom radu i propagandi skijanja naročito se isti-

ču Zagrepčani, Ico Lipovšćak i Ante Pandaković. Na pri-jedlog Tome Cuculića skijaša iz Mrkoplja, oni odlaze u potragu za novim skijaškim terenima na padine Maj vrha i Čelimbaše kraj Mrkoplja. Oni su tamo stigli 12. XII. 1912. i bili oduševljeni s onim što su vidjeli. Čvrsto su odlučili da ovaj kraj pretvore u skijaški centar Hrvatske.

“Već nakon nepunih mjesec i pol dana njihovom inicijativom organi-ziran je 3. II. 1913. skijaški tečaj sa modernijom opremom i suvreme-nijom skijaškom tehnikom.Vod-stvo tečaja bilo je povjereno bivšem aktivnom poručniku austrijske vojske Rikardu Vickertu, koji je prošao više vojničkih tečajeva i bio

potpunoma vješt svim tajnama tog športa”.

Prvvvi zzimmskki planninnarskii uspppon

Nakon trodnevnog tečaja u kojem je sudjelovalo 14. po-laznika, izvršen je prvi zimski planinarski uspon na skijama u Hrvatskoj. Pandaković, Lipov-šćak i poručnik Vickert uspeli su se uz pomoć skija na vrh Bje-lolasice (1533m) najvišeg vrha Gorskog Kotara. Nakon drugog skijaškog tečaja koji je održan u Mrkoplju od 31. I. do 2. II. 1914. godine, ski-sekcija HAŠK-a or-ganizirala je veliko natjecanje pod nazivom Prvenstvo na ski-jama za Hrvatsku i Slavoniju. Na tečaju je bilo 16. tečajaca, 14. iz Zagreba, a dvojica iz ski sekcije Planinarskog društva Liburnija iz Rijeke. Istovremeno je u Mr-

koplju održavan i tečaj austro–ugarske vojske u skijanju. Svi oni uzeli su učešća u prvenstvu.

PPrvoo pprvvenstttvo HHrrvaaatskeee i SllavvonijeeePrvo Prvenstvo Hrvatske i Slavonije održano je na stazi

dugoj 7 km. “Pruga je bila vrlo interesantna sa jednako uspona i spusta… start i cilj nalazili su se nedaleko jedan od drugoga. Cijela staza bila je markirana crvenim zasta-vicama i zaposjednuta vojničkim telefonskim odjelima, tako da je svako rezanje staze bilo isključeno, a kontrola vremena izvrsna”. Prvenstvo je osvojio Mirko Pandako-vić. Drugi je bio Tomašić, a treći Ivo Lipovšćak. Jedan sudionik na prvenstvu nastupio je na skijama izrađenim u Delnicama, što je značajno jer su se skije tada isključi-vo uvozile iz Austrije. Vojnici su se natjecali u patrolama, po trojica u jednom odjeljenju. Organizator prvenstva, HAŠK, nagradio je prvoplasirane plaketama. Prva pa-trola nagrađena je džepnim satovima, a druga srebrnim novcem.

Poslije I. svj. rata u Mrkoplju se održavaju Državna pr-venstva, prvenstva Zagrebačkog zimsko-sportskog pod-saveza i Prvenstva Banovine Hrvatske. U Mrkoplju je 28. I. 1934. otvorena i prva skijaška skakaonica u Hrvatskoj,

za skokove do 45 metara.

LITERATURA:

1. Radan, Ž. (1970). Počeci skijaškog sporta u Hrvatskoj. Povijest sporta, 1 (1), 28 – 40.2. Blašković, V. (1971). Delnički skijaški preporod. Povijest sporta, 2(8), 671 – 686.3. Škutelj, A. (1983). Kronika značajnih skijaških zbivanja u Hrvatskoj. Povijest sporta,14 (56), 186 – 190.4. Šport i umjetnost, god. I. 1912/13. br. 7 str 5-7. Zimski sportovi: A.P. Šijama oko Mrkoplja.5. HAŠK 1903. – 1923, Hrvatski akademski športski klub, Zagreb, 1923.

UZ USPJEH JAKOVA FAKA NA ZOI 2010.

Mirko Pandaković

očetak razvoja organiziranih športova na vodi u Splitu, nazire se u prvim godinama XX. stoljeća. Prva natjecanja u plivanju, vaterpolu, skokovima u vodu i ronjenju odr-žavala su se na javnim gradskim kupalištima.

Prvo splitsko kupalište Bagno polo uređeno je u gradskoj luci 1880., a kupalište Bačvice 1891.godine. Ljubitelji športova na vodi okupljali su se i u uvalama Firule, Ba-luni i Zenta. U ovim se uvalama osnivaju divlji klubovi, a prvi je (Šator) osnovan 1904. godine na sadašnjem prostoru kupališta Bačvice. Inicijativu za osnivanje dao je ondašnji praški student Fabjan Kaliterna.

Četiri godine nakon osnivanja, odigrana je prva vater-polska utakmica u Splitu i Hrvatskoj, na improviziranom

5

VATERPOLO U SPLITU

Piše: MIROSLAV ŠARIĆ

Prva splitska natjecanja u plivanju, vaterpolu, skokovima u vodu i ronjenju, održavala su se na javnim gradskim kupalištima, a prva vaterpolska utakmica u Splitu i Hrvatskoj, odigrana je na improviziranom plivalištu na Ba�vicama 1908. godine.

Članovi republika “Baluni” i “Mali puk” (1920.)

6

plivalištu na Bačvicama. Sudio je Špiro Perišić prema pravilima koja je Kaliterna donio iz Praga.

OOživvljaavaanjeee druugiih uvaallaS vremenom su oživjele i ostale uvale grada pod Mar-

janom, koje su zbog udaljenosti od centra do tada bile puste. Pred početak I. svjetskog rata oživljavaju uvale Baluni na zapadnoj i Firule na istočnoj strani grada. Srednjoškolci koji se spominju kao prvi posjetioci u uvali Baluni bili su Roko Celegin, Armano Nikolić, Toni Šejbal, Marin Smoje, Niko Siriščević, Hrvoje Ljubić i Joško Miler. Kao prvi kupači spominju se Ante Gabrić i braća Bettini. U tim uvalama omladina je osnovala tzv.

«republike», gdje su svi njeni «stanovnici» uživali potpu-nu slobodu. Razvijalo se prijateljstvo, zdravi oblici života u moru i kraj njega, borbenost i i razne vještine – više ronjenja i izdržavanja pod površinom negoli natjecatelj-sko plivanje.

Osim športova na vodi bavili su se trčanjem i hrva-njem, no I. svjetski rat prekinuo je njihovu aktivnost...

„„Reppuublike““ pokkreetaaači bbrojnnihh športttovaaPred kraj rata «republike» su ponovno procvale i nala-

zimo ih u svakoj splitskoj uvali, odnosno kupalištu. One su bile pokretači gotovo svih športova u Splitu. Djelat-

nost «republika» nigdje nije službeno verifi cirana, ali je njihovo postojanje temelj iz kojega su se razvili brojni splitski klubovi.

Iz «republike» Mali puk u uvali Firule kasnije su na-stali plivačko-vaterpolski klubovi Firule, Triton i POŠK. U uvalama Bačvice i Baluni djelovale su istoimene «republike», Bagno polo u gradskoj luci, a «republika» Sustipan u uvali Zvončac.

»Republike» su imale statut, barjak, admirala, proto-kol i amblem, a članovi su nosili jednake kupaće kapice.

Na Balunima su se tijekom cijele godine redovito okupljali najvjerniji mladići. Čak i zimi su se kupali i sunčali. Za ulazak u družinu bilo je potrebno položiti ispit. On je sadržavao niz dugotrajnih gnjuranja i borbu u dubokoj vodi s prokušanim protivnikom. Do 1921. godine pripadnici «republike» nisu se opredijelili za plivanje, jedrenje, veslanje ili izlete, nego su svi u svemu sudjelovali.

Tijekom 1919. i 1920. godine prestaje djelovanje «re-publika» i počinje organizirani razvoj plivačkog i drugih športova u Splitu.

PPommorrskko sppportskki kkklubb BallunniNa temeljima «Republike Baluni», na zapadnoj strani

splitske luke, počeo je nicati prvi plivački klub u Splitu i Dalmaciji. U Sokolskom domu u Splitu u prostorijama Olimpijskog pododbora, 23. IX. 1920. godine održana je konstituirajuća sjednica Pomorskog športskog društva Baluni. Osnivanje kluba inicirali su braća Paško, Frano, Ivo, Oskar i Milan Bettini, Joško Miler, Danilo Majić, Petar Šerić, Ante Gabrić, Ante Raić, Gjerman Gjadrov, Bogumil Doležal, Fabjan Kaliterna, Rudi Bičanić i dr. Prvi predsjednik bio je Frane Aljinović. Klub je 24.VII. 1921. godine otvorio dom u uvali Baluni, sagrađen do-brovoljnim prilozima članova. Plivalište je bilo dugo sto metara u smjeru sjever-jug, sa startnim zidom i okreti-štem. Na otvorenje je pristiglo mnogo okićenih čamaca, a dom je posvetio don Ivo Delale.

Prva javna utakmica u vaterpolu poslije I. svjetskog rata odigrana je 30. VII. 1922. godine u Splitu na prvom Podsaveznom prvenstvu u plivanju i vaterpolu. Susret između momčadi Baluna i Firula završio je rezultatom 5-1.

SSudjelovvanjeee na drržaaavniimm prrvvennstviiimaNa drugom državnom prvenstvu održanom 6.

VIII.1922. u Beogradu, postignut je zapažen uspjeh. PŠK Baluni su osvojili drugo mjesto u sastavu: Ante Pilić, Oskar Bettini, Hrvoje Macanović, Duško Žeželj, Milan Bettini, Nenad Ožanić i Danilo Majić. Po povratku sa državnog prvenstva, vaterpolisti Baluna su odigrali me-đunarodni susret s momčadi britanskog broda Brionny. Pobijedio je daleko bolji domaćin (9-0). U to vrijeme igrao je Hrvoje Macanović, koji je bio jedan od prvih trenera kluba koji je upoznao igrače s novim načinom plivanja (kraul stil) i igranja vaterpola. Sastav Baluna je 1923. godine sudjelovala na međunarodnom vater-

isiisisiiiiuuuuuuugggggggggggggpppppppssssssssss

pppppppppššššššššš

PP

sssssssssssssssDDDDDDDDDDOOOOOOOOOOOOOOkkkkkkkkBBBBBBBBBBBBIvIvIvIvIPPPPPPBBBBBPPPPPPPPP111

VATERPOLO U SPLITU

Sredinom lipnja 1924. godine, PŠK Baluni mjenja ime u Jugoslavenski športski klub Jadran. Novi predsjednik kluba bio je Pavao Britvi�. Na državnom prvenstvu 9. i 10.VIII.1924. vaterpolisti Jadrana su osvojili drugo mjesto.

Momčad “Jadrana” iz 1924. godine

7

polskom turniru u Zagrebu, koji je priredio HAŠK na Maksimirskom jezeru povodom dvadesete godišnjice djelovanja kluba. U fi nalu turnira Baluni su odigrali svoju prvu međunarodnu utakmicu s momčadi bečkog Hakoaha. Utakmica je završila neodlučeno (3-3), ali su u produžetku gosti bili bolji (5-3).

Na trećem državnom vaterpolskom prvenstvu odr-žanom 2-3. IX. 1923. godine u Sušaku, momčad Baluna je osvojila prvu titulu državnog prvaka. Taj su uspjeh ostvarili:Ante Pilić, Andro Kuljiš, Mirko i Duško Žeželj, Ante Roje, Zlatko Mirković i Nenad Ožanić.

PPrommjenna immmenaa uu JŠŠŠK JJaJadraannSredinom lipnja 1924. godine, PŠK Baluni mjenja ime

u Jugoslavenski športski klub Jadran. Novi predsjednik kluba bio je Pavao Britvić. Na državnom prvenstvu 9. i 10.VIII.1924. vaterpolisti Jadrana su osvojili drugo mje-sto. Nakon susreta s momčadi Victorije (2-2), Jadran se žalio, pa je zbog nekih nepravilnosti utakmica poništena.

Međutim, Jadran nije želio ponovno na-stupiti jer mu nije dopušteno da u mom-čad uvedu nekoliko novih igrača...

U noći 18. IV. 1925. izgorio je dom JŠK Jadrana. Budući da je baraka bila osigu-rana na 200.000 dinara, klub je odmah počeo izgradnju novog zdanja u uvali gdje je danas športska luka Jedriličarskog kluba Labud. Uređeno je i novo plivalište olimpijskih dimenzija u smjeru istok- zapad.

Broojnne neprrrilikke naa držžžavnnimm prvvennstttvimmma

Unatoč neprilikama, državno prven-stvo u plivanju i vaterpolu održano je

početkom rujna 1925. godine na plivalištu Jadrana. Tijekom susreta između Jadrana i Juga, pri vodstvu Du-brovčana (2-0), sudac susreta Malešević bačen je u more. Utakmica je prekinuta, a nova se trebala odigrati u Du-brovniku. Međutim, Splićani nisu otišli na taj susret. pa je naslov prvaka pripao Jugu.

Godine 1926. fi nancijsko stanje u klubu je bilo toliko loše da plivači i vaterpolisti nisu nastupili na državnom prvenstvu. Polovicom travnja 1928. došlo je do spajanja Jadrana i Tritona s Firula. Međutim, većina članova Tri-tona vratila se svom prvom klubu Firulama, tek je neko-licina prešla u Jadran. Ovo spajanje nije mnogo ojačalo Jadran - na državnom prvenstvu 1929. godine u Ljublja-ni vaterpolisti Jadrana su osvojili drugo mjesto.

LITERATURA:

1. Plivački klub Jadran 1921. – 1951. (1951). PK Jadran. Split: NIP Slobodna Dalmacija.2. PK Jadran 1920. – 1960. (1960). PK Jadran. Split: NIP Slobodna Dalmacija. 3. Franceschi, M. ( 1970). Plivački klub Jadran. Split: Vojna štamparija.4. Petrić, T., Copič, M., Marković, B. (1990). PK Jadran- Koteks. Split: Vojna štamparija.

popopopopoopoopp lsllslssskokokokokokkkkommmmmmmm tututututtutuuurnrnrnrrnrrniriririiiiiiiiiii uuu uuuuuuuuuuuu ZaZaZaZZaZaaaZaagrgrgrgrrggg ebebebebebebebbbbbbbe uuuu kkkkkkkkkkojojojojoo iii jjejejeejeeeee ppppppririririririrrrrriirererererrrer dididididididiiddiddddddd oooo HAHAHAHAHHH ŠKŠKŠKKŠKŠKŠKŠŠKŠK nnnnnnnaaaaa

MMMMMMMMssssssssčččččččč

JaJJaJaJaJJJJrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrpppppppppppggggggggkkkkkkkkkkoooooooozzzzzzzzzz

Bp

ssssssss

Kupalište Bačvice 1920. godine

Vaterpolisti “Baluna” - prvaci 1923. godine

8

ri pokušaju defi niranja Orlovstva neophod-no je imati na umu svestranost ovog pokreta te ga je potrebno promatrati s više strana. Pri tome, neophodno je, ne gubiti iz vida razne aspekte koji se isprepliću unutar Orlovstva,

što je jasan pokazatelj kako se nalazimo ispred kom-pleksnog, vrijednog i zahtjevnog pitanja. Zaista, na koji način defi nirati pristup koji odgaja čovjeka u samoj nje-govoj biti i postaje načinom života? Iako riječi ne mogu u potpunosti dočarati fi lozofi ju i poslanje Orlovstva parafrazirat ću dr. Protulipca koji Orlovstvo defi nira kao prosvjetnu i tjelovježbenu katoličku organizaciju koja najsvestranije obrazuje omladinu, na način da stvara kršćanski odgojen, duševno i tjelesno zdrav, učen i orga-niziran narod.

Uistinu, Orlovstvo po svojoj organizaciji, ciljevima i načinu rada, čini posebnu pojavu u nizu tjelovježbe-nih ali i katoličkih organizacija toga vremena, a njezin nastanak je reakcija na nadiranje liberalizma u Europu

i ostvarivanje protuteža Sokolstvu koje je zastupalo pro-svjetiteljsko-fi lantropske i liberalne ideje.

SSjemme raazvojjjaKao prva reakcija na pojavu liberalizma i njegov sna-

žan pritisak putem praktički svih položaja kojima se mo-glo utjecati na javni život, (tisak, mediji, sveučilišta…), osnivaju se razna omladinska društva poput studentskog društva Hrvatska u Beču 1903. godine, društva Domagoj (1904.) u Zagrebu, te izlaze časopisi poput đačkog časo-pisa “Luč”. Biskup Antun Mahnić želeći očuvati tradici-onalne vrijednosti koje na ovim prostorima egzistiraju više od tisućljeća, upozorava upravo na Orlovstvo kao onaj pokret i odgovor koji će sačuvati tradiciju i odgojiti mlade ljude u punini njihovog bića. Tako Mahnić ističe: „(...) osobito preporučam proučavanje i širenje ideje Or-lovstva (…) orlovska će ideja na samo jačati vaše tijelo, nego će također unijeti u vaše redove još samoprijekora i stege (…)“

Piše: SAŠA CERAJ

ORLOVSTVO U HRVATSKOJ

Predsjedništvo Hrvatskog orlovskog saveza u Zagrebu 1929. godine.Donji red s lijeva na desno: prof. Ivan Oršanić, dr. Ivan Protulipac, mons. Milan Beluhan, dr. Avelin Će-pulić, prof. Dušan Žanko. Gornji red s lijeva: dr. Dra-gutin Cerovac, dr. Marko Klarić, dr. Mijo Lehpamer.

Grb Orlovske organizacije. Orao nad štitom s bijelim križem s orlovskom lozinkom ŽEA - Žrtva /Euharistija /Apostolat.

Iako prepoznatljiv po gimnastici, tjelesnom vježbanju i sletovima, Orlovstvo je puno više od toga - sustav je to koji je odgajao kompletnog �ovjeka i sve njegove aspekte, one duhovne, intelektualne i tjelesne.

9

NNasttannakk OrrrlovsstvvaOrlovstvo nastaje u Češkoj i Sloveniji čije početke

pronalazimo 1896. godine kada nastaje prva misao o osnivanju katoličko-tjelovježbenog i prosvjetnog druš-tva. Prvo društvo osniva se u Pragu 1896. godine, a bi-lježi se i 1902. godina kada je u predgrađu Brna, točnije Lišnju, osnovan gimnastički odsjek katoličkog radničkog društva.

U Sloveniji se osnivaju tjelovježbene organizacije iz kojih se razvija Orlovstvo koje svoj početak ima 18. stu-denoga 1906. godine kada dr. Krek, predsjednik Sloven-ske kršćanske-socijalne sveze otvara prvu vježbaonicu u Unionu u Ljubljani. Nakon spomenutog događaja, Orlovstvo se u Sloveniji vrlo brzo razvija te se primjećuje značajno povećanje gimnastičkih tjelovježbenih odsjeka. Održavaju se javni nastupi na kojima nastupa veliki broj vježbača. Veliko oduševljenje za ideale Orlovstva i veliki broj tjelovježbenih društava ipak nisu bili dovoljni da nadvladaju nadolazeće teškoće. Prvi svjetski rat prekida daljnji razvoj orlovstva, odgađajući ga za poslijeratne godine.

U Češkoj i Sloveniji, odmah nakon završetka I. svjet-skog rata, Orlovstvo se ponovno brojčano izgrađuje te prerasta u najmoćniju prosvjetno-tjelovježbenu orga-nizaciju što pokazuje i Mariborski orlovski slet, održan 1920. godine na kojemu je nastupilo 50.000 sudionika, uključujući i 5.000 Hrvata.

OOrloovsstvvo u HrvvatskkkojOrlovstvo se u Hrvatskoj počinje razvijati nakon I.

svjetskog rata i to upravo zahvaljujući gore navedenom događaju koji je odredio prve formalne začetke hrvatskoj orlovskoj organizaciji koja je za vrijeme svojeg posto-janja bila najbrojnija i najjača organizacija za mladež u Hrvatskoj.

Pokretanjem Orlovstva u Hrvatskoj prvi se počeo baviti dr. Dragutin Kniewald u Senju (gdje je u rujnu 1919. godine osnovan prvi gimnastički odsjek), te vlč. P. Jesih. Daljnji korak u širenju Orlovstva bilo je osnivanje „Jugoslavenske orlovske sveze“ 1921. godine u Ljubljani, a za predsjednika je izabran dr. Megler. Jugoslavenska orlovska sveza predstavljala je organizaciju unutar koje su osnovani Orlovski podsavezi sa sjedištem u Ljubljani i Zagrebu, ali već nakon sleta 1922. godine javlja se želja za ujedinjenjem svih katoličkih udruga i organizacija u jedinstvenu organizaciju katoličke mladeži u Hrvatskoj – u orlovski pokret.

Temelj ovakvog razmišljanja pronalazi se u snažnoj razvijenost Katoličkog pokreta u Hrvatskoj, a čiji je član bio i Hrvatski katolički omladinski savez s dr. Ivanom Merzom na čelu. Tako je 16. prosinca 1923. godine u Zagrebu osnovan Hrvatski orlovski savez koji je ujedinio Hrvatski Orlovski podsavez i Hrvatski katolički omla-dinski savez.

Na konstituirajućoj sjednici izabrano je predsjedniš-tvo u sljedećem sastavu: predsjednik dr. Ivo Protulipac, potpredsjednik Juraj Dušak, tajnik Jerolim Malinar i

prosvjetni referent koji će poslije postati tajnik – dr. Ivan Merz.

Nakon osnutka, Hrvatski orlovski savez postaje naj-brojnija organizacija za mladež u Hrvatskoj te osim na polju tjelesnog vježbanja,svoje članove razvija u vjeri i u jačanju uma, srca i volje te na području obrazovanja. Na taj način, Orlovi se zalažu za razvoj čovjeka u cijelosti, a ne samo nekih njegovih osobina, što predstavlja veliki iskorak i doprinos za društvo u cijelosti.

Hrvatski orlovski savez intenzivno se bavio i izdavač-kom djelatnošću te tako izdaju “Organizacijski vjesnik” koji je 1926. godine preimenovan u “Orlovsku stražu”. Kako bi osigurao svoju prepoznatljivost, Hrvatski orlov-ski savez imao je svoju zastavu, himnu (Zastave gore), pozdrav (Bog živi!) i grb, a članovi posebne odore. Za vrijeme svog boravka u Parizu, na Ivana Merza dubo-ki dojam ostavili su Euharistijski križari te je za geslo Hrvatskog orlovskog saveza predložio njihovu lozinku: Žrtva – Euharistija – Apostolat (ŽEA).

Utjecaj Ivana Merza bio je odlučujući te Orlovstvo postaje pre-poznatljiva katolička odgojna organizacija s jasnim usmjerenjem prema vjernosti Crkvi i papi - kako će često on sam isticati – zalažući se dodatno za potpunu političku neovisnost.

KKraj djjellovannnja ii nnovii poččetakkk

Žrtva šetsosiječanjske ili karađorđevićevske diktature među tolikim hrvatskim društvenim organizacijama, bilo je i hrvatsko Orlovstvo koje je ukinuto 1929. godine Zakonom o So-kolu Kraljevine Jugoslavije. Velika žalost među njegovim članovima nije trajala predugo, jer već u siječnju 1930. godine - tamo gdje je Hrvatski orlovski savez stao – na-stavlja nova organizacija pod imenom Križari, koji izo-stavivši tjelovježbu i ime, ostaju vjerni istim orlovskim idealima.

Hrvatski orlovski savez je u trenutku svoga ukidanja brojio preko 200 društava i 11.000 članova; održano je više od 120 različitih tečajeva, brojna predavanja i ono najvažnije: putem svojeg djelovanja odgojio je cjelovite moralne osobe – stupove zdravog društva.

Iako prepoznatljiv po gimnastici, tjelesnom vježbanju i sletovima, Orlovstvo je puno više od toga – sustav je to koji je odgajao kompletnog čovjeka i sve njegove aspek-te, one duhovne, intelektualne i tjelesne.

LITERATURA:

Protulipac, Ivan., Hrvatsko orlovstvo, Hrvatski orlovski savez, Zagreb, 1926.Nagy, Božidar., Hrvatsko križarstvo, Križarska organizacija, Zagreb, 1995.

Blaženi dr. Ivan Merz.

10

Najstariji hrvatski olimpijac, vrhunski športaš, trener, vaterpolski sudac, svestrani športski djelatnik, znanstvenik i publicist Miro Mihovilović, umro je u Zagrebu 14. veljače 2010. godine, osam

dana prije 95. rođendana. Miro Mihovilović rodio se u Splitu gdje je završio

osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Diplomirao je 1952. godine na Državnom institutu za fi skulturu u Beogradu (DIF), a 1965. obranio je doktorsku disertaciju iz po-dručja psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na Springfi eld Collegeu u SAD je 1961. i 1962. specijalizirao znanstveno područje “Slobodno vrijeme i rekreacija”.

OOsniivaač Zavvooda zaa tjtjjelesssni oodggooj

U razdoblju od 1939. do 1945. godine, radio je kao nastavnik tjelesnog odgoja na Klasičnoj gimnaziji u Splitu. Nakon preseljenja u Zagreb 1945. godine, pa do 1952., radio je u Ministarstvu zdravstva, a zatim u Ministarstvu obrazovanja Republike Hrvatske. Osnivač je Zavoda za fi zički odgoj, čiji je direktor bio od 1952. do 1959. godine. Niz godina je izvanredni profesor na Visokoj školi za fi zičku kulturu, danas Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.

Nakon toga je znanstveni savjetnik, voditelj projekata i redovni profesor u Institutu za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu (1963. – 79.). Od 1980. radio je kao znanstveni savjetnik i redovni profesor te voditelj istraživanja na postdiplomskim studijima Arhitekton-

IN MEMORIAM

MIRO MIHOVILOVI� (Split, 22. II. 1915. - Zagreb, 14. II. 2010.)

Piše: MIRNA JAJČEVIĆ

VRHUNSKI ŠPORTAŠ I ZNANSTVENIK

Kako je u prijeratnom razdoblju vaterpolska mom�ad Pliva�kog kluba Jug iz Dubrovnika bila najbolja, naj�eš�e je kompletna nastupala kao državna reprezentacija, a na golu je bio - Miro Mihovilovi�.

Najbolji vratar na OI 1936. u Berlinu

11

skog i Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Vi-šoj medicinskoj školi u Zagrebu i Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku.

IIznimmaann vateeerpoolskii vraattar

Miro Mihovilović vaterpolo je počeo igrati u momča-di Klasične gimnazije u Splitu 1931. Iste godine postao je član omladinske momčadi JPK Jadran. Za seniorski sastav tog kluba kao vratar zaigrao je od 1933. godine, a 1939, 1946, 1947. i 1948. osvojio je naslov državnog pr-vaka. Za jugoslavensku vaterpolsku reprezentaciju prvi put je nastupio na četvrtom EP u vaterpolu 1934. godine.

U prijeratnom razdoblju za vaterpolsku reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 22 utakmice, a za momčad Bano-vine Hrvatske nastupio je jedanput. Za reprezentaciju socijalističke Jugoslavije branio je tri puta. Kako je u prijeratnom razdoblju vaterpolska momčad Plivačkog kluba Jug iz Dubrovnika bila najbolja, najčešće je kom-pletna nastupala kao državna reprezentacija, a na golu je bio Miro Mihovilović.

NNovaa ttehhnikaa braannjeeenjaU tehniku vaterpolskog vratara Mihovilović je unio

niz novih elemenata koji se ni do danas nisu bitnije pro-mijenili. Prvi je ustalio novu tehniku branjenja u kojem se vratar nožnim škarama izbacuje iznad vode i predru-čenjem nastoji zadržati udarac. Prema procjeni novina-ra, Miro Mihovilović je bio proglašen najboljim vrata-rom na Olimpijskim igrama 1936. godine u Berlinu.

Na tim je Igrama, Međunarodna plivačka federacija (FINA), organizirala susret između vaterpolske selekcije Europe i momčadi sastavljene od igrača sa svih ostalih kontinenata. Za selekciju Starog kontinenta igrala su trojica mađarskih, dva njemačka i jedan belgijski igrač, a na vratima je bio - Miro Mihovilović.

SSvesttraann i ussspješšann šššporttski djjelaatniiik

Nakon aktivne igračke karijere, Miro Mihovilović je kao trener djelovao i pomogao da se vaterpolo razvija u amaterskim vaterpolskim klubovima u Korčuli, Ma-karskoj i Kaštelima. Bio je izbornik i trener vaterpolske reprezentacije Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Lon-donu 1948., a iznimno je cijenjen i kao ugledni među-narodni vaterpolski sudac.

U JPK Jadran Miro Mihovilović je od 1937. do 1941. godine obnašao dužnost stručnog tajnika. Član je Ze-maljskog fi skulturnog odbora Hrvatske, utemeljenog u travnju 1944. godine u Šibeniku, a u Fiskulturnom savezu Hrvatske bio je stručni tajnik (1945.-1947.). Član je Savezne komisije za fi zičku kulturu Saveznog izvršnog vijeća, Jugoslavenskog saveza organizacija za fi zičku kulturu i Jugoslavenskog olimpijskog komiteta.

ČČlann bbroojnihhh meeđuunnnarodddnihh oorgganiizacijja Miro Mihovilović je bio član direktorija Svjetske or-

ganizacije za slobodno vrijeme i rekreaciju (WLRA) u New Yorku i iste takve europske organizacije (ELRA) sa sjedištem u Zürichu. Djelovao je i u znanstvenom odbo-ru direktorija Međunarodnog savjeta za zdravlje, tjelesni odgoj i rekreaciju (ICHPER), Međunarodnom sociološ-kom udruženju (ISA), te Međunarodnom udruženju za edukaciju roditelja (FIEP). Izabran je i za počasnog člana Američke akademije za tjelesni odgoj i kineziologiju (AAPEK).

PPublliccisttičkaaa djeelaatnnnost Od 1952. do 1974. Miro Mihovilović je bio urednik

Sportske stručne biblioteke Saveza sportova Hrvatske. Napisao je otprilike 400 radova iz područja tjelesnog odgoja, športa, slobodnog vremena, rekreacije, turizma, kulture, prostornog planiranja i istraživanja otoka. Po-sebno treba istaći monografska izdanja: Osnovi vater-pola (1952.), Badminton (1958.), Spašavanje utopljenika (1964.), O fi zičkom odgoju studenata Zagrebačkog Sve-učilišta (1969.), Vrhunski sportaši (1974.) i Otok Hvar (1995.).

Nagrađivan je brojnim priznanjima od kojih su naj-značajniji Trofej Saveza sportova Hrvatske (1955.) i Tro-fej Hrvatskog vaterpolskog saveza (1987.), a 2004. za svoj dugogodišnji plodni rad na brojnim područjima dobio je Državnu nagradu za šport Franjo Bučar.

LITERATURA:

1. Jajčević, Z. (1987). Sportska publicistika u Hrvatskoj. Zagreb: Gradska knjižnica.2. Mihovilović, M. (2000). Izabrani radovi. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo.3. Arhivski omot Miro Mihovilović, Hrvatski športski muzej.

Jugoslavenska vaterpolo reprezentacija, Budimpešta, kolovoz 1934. (Mihovilović - četvrti s desna)

Mihovilović predaje na Zavodu za fi zički odgoj (1956.)

12

Radovan Lipovšćak diplomirao je na Ke-mijskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu 1951. godine, a radni vijek pro-veo je u Institutu za naft u (1951.-1959.) i poduzeću “Marijan Badel” (1959.-1989.).

KKlizaačč i vveslaaačŠportom se počeo baviti 1932. u Sokolskom društvu

Zagreb II. Godine 1938. nastupio je na X. svesokol-skom sletu u Pragu. Od 1939. član je klizačke sekcije Zagrebačkog atletskog športskog kluba (ZAŠK). Prvi puta je nastupio na klizačkom prvenstvu Zagreba 1941. U umjet-ničkom klizanju natjecao se do 1951. na prvenstvima Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije. Veslanjem se počeo baviti 1940. u VK Gusaru, a od 1945. veslao je u AVK Mladost. Do 1950. godine nastupao je na prvenstvu Hrvatske i Jugoslavije u četvercu s kormilarom i osmercu. Od 1950. do 1957. bio je tajnik AVK Mladost, a bio je i predsjednik i trener u klubu.

SSvesttraanni športsskii dddjjelatttnikk U nekoliko je navrata obavljao dužnost tajnika i

predsjednika Sklizačkog saveza Zagreba i Hrvatske. Od 1960. bio je član izvršnog odbora i predsjednik komisi-je za klizanje Saveza klizačkih i koturaljkaških sportova Jugoslavije. Uz klizanje poticao je i razvoj umjetničkog koturaljkanja. Bio je i predsjednik Akademskog kli-začkog kluba Mladost.

Radovan Lipovšćak je bio i jedan od osnivača Me-đunarodnog klizačkog prvenstva Zagreba od 1967. godine. Ono se od 1973. naziva Zlatna pirueta Zagreba. Jedan je od glavnih organizatora velikih međunarodnih klizačkih natjecanja u Zagrebu, kao što su Svjetsko pr-venstvo za juniore i dva Europska seniorska prvenstva.

KKlizaaččkii sudddac nnajjviiiše kkkateggoorijjeSavezni klizački sudac je od 1960., međunarodni

sudac (1970.), međunarodni vrhovni sudac (1971.), ISU bodovni sudac za EP, SP i OI (1973.) i ISU vrhovni sudac je od 1976. godine.

Kao bodovni sudac sudio je 13 svjetskih, 16 europ-skih prvenstava te na olimpijskim igrama 1980. i 1984. godine. Nagrađivan je brojnim domaćim i međuna-rodnim priznanjima među kojima su najznačajniji: Trofej ASD Mladosti (1971.), Orden rada sa srebrnim vijencem (1974.), Trofej SFK Zagreba (1976.), Orden Republike sa bronča-nim vijencem (1979.), Trofej SFK Hr-vatske (1986.), Medalja George Ha-sler međunarodne klizačke federacije (1990.), Srebrna medalja povodom 100 godišnjice ISU (1992.). Dobitnik je i državne nagrade za šport „Franjo Bučar“ (1996.).

Radovan Lipovšćak svojim je du-gogodišnjim, neizmjerno vrijednim radom afi rmirao zagrebačko i hrvat-sko klizanje i uključio ga u suvreme-na svjetska zbivanja. Svima onima koji ga poznaju nedostajat će njegovo vječno nasmijano lice s klizališta na kojima je provodio sve svoje slobodno vrijeme...

IN MEMORIAM

RADOVAN LIPOVŠ�AK (Zagreb 16. VI. 1924. – Zagreb, 26. II. 2010.)

ŽIVOT POSVE�EN KLIZANJUPiše: ANA POPOVČIĆ

Radovan Lipovš�ak svojim je dugogodišnjim, neizmjerno vrijednim radom afirmirao zagreba�ko i hrvatsko klizanje i uklju�io ga u suvremena svjetska zbivanja.

Sa Sandom Dubravčić

Djeca i šport

OOOlimmmpp 42

plivanje, tenis ili...?

igurno ste, gledaju�i kako naši športaši diljem svijeta osvajaju odli�ja, poželjeli baviti se športom. Možda su vam i roditelji rekli kako je vrijeme da postanete športaš koji �e pronijeti slavu naše domovine. Posebno se pono-

se o�evi koji �esto znaju uzbu�eno govoriti: “Moje dijete je budu-�i prvak! Sigurno, cijeli je na mene.”

Vjerojatno su se i vaši roditelji, kada su bili vašeg uzrasta, bavi-li nekim športom, pa se i sada rado sje�aju tih dana. Neki od njih se i danas rekreativno bave nekim športom, dok drugi opet vole

samo gledati šport na televiziji uz grickalice i hladno pi�e.

Ipak, i jedni i drugi se slažu da je pravilan od-goj djece gotovo nezamisliv bez vježbanja i

bavljenja športom bilo u školi, športskim klubovima, na dje�jim i športskim igra-lištima, pa sve do igara na obi�nom travnjaku, jer i stara, dobro poznata

OOOllimmmmppp43

poslovica kaže: “U zdra-vom tijelu, zdrav duh!”

Šport je, dakle, zdrav, a uz to stvara radne na-vike, u�vrš�uje tijelo, pomaže djeci da budu lijepa i vesela i usmje-rava ih na pravi put, a dobar je i za zabavu.

Ali, koji šport izabrati i odgovara li svaki šport svakom djetetu?

Možda roditelji samo žele da im se djeca ne�im bave, da se “malo umore i ispušu”, pa �e i doma manje gnjaviti. A i razne vragolije i nestašluci ne�e im padati na pamet, a uz to �e bolje spa-vati i više jesti.

Ali, kome prepustiti izbor športa - roditeljima ili djeci?

Akoo biraaaju mmmamaaa ili ttata, iizboorr,

u pravilu, pada na šport kojim su se i oni bavili. Djeca �e me�utim izabrati šport kojim se bave njihovi prijatelji, onaj koji se može trenirati blizu doma ili �e pak odabir biti sasvim slu�ajan. A i športovi su dakako razli�iti - dvoran-ski, na otvorenom, na bazenima, mori-ma, jezerima...

U mom�adskim se športovima tuga zbog poraza može podijeliti sa suigra-�ima, a s njima je i veselje zbog po-stignute pobjede puno ve�e. S druge

strane, u pojedina�nim športovima ovisiš samo o sebi i kriv si za sve loše po-teze, ali naravno i zaslužan za sve do-bre.

Za što se onda odlu�iti i zašto je važan pravilan odabir športa kojim �e se dijete baviti?

Pojjedinnni se ššporttovi po�innju ttrre-

nirati vrlo rano, s pet ili šest godina, a u toj dobi djeca još ne poznaju sve športove, pa roditelji odlu�e za njih. Tek kad se djeca upoznaju s nekim športom i odu na nekoliko treninga, mogu zaklju�iti svi�a li im se ili ne. Zbog toga su �esta lutanja od športa do športa, a kako mnogi zahtijevaju i kupnju posebne opreme, taj izbor neri-jetko roditeljima postaje “skup šport”.

Gledaju�i televiziju i listaju�i novine, slušaju�i

svoje roditelje koji sve znaju, djeca nerijetko krenu treni-rati odre�eni šport, a kasnije

ga i zavole. Isprva se samo dobro zabavljaju, no kad stignu prva natjecanja, tu su i prva veselja, prvi uspjesi, ali i razo�arenja...

Mame i tate ili djedovi i bake, najma-nje tri puta tjedno, plus na natjecanja vikendom, svoju djecu dovoze i odvoze. Ulažu puno truda i vremena i tako bar nekoliko godina za redom. Prate svaki pokret svojih mališana, a i najmanji športski uspjeh obilježava se sve�anim obiteljskim ru�kom, gdje ponosni tata s �ašicom u ruci nazdravlja: “Jesam li vam rekao, sav je na mene!”.

No, kadd maliišani narraastuu,, do��uu u dob od petnaest ili šesnaest godina, od športa dobiju lijepe konture tijela, glas im malo po�inje “kriještati”, a misli lete na sve strane. Javljaju se prve nedou-mice, bude se interesi i zanimanja za razne stvari koje ih privla�e, sve do te mjere da bi ih mogle odvojiti i od volje-nog športa.

Ponekad se dogodi da ti mladi ljudi ne uspijevaju više biti tako uspješni u svom športu, jer možda odabir nije

bio najbolji, ili nisu dovoljno narasli pa nemaju potrebnu visinu za športove gdje je to važno ili im jednostavno taj šport nije više dovoljno zabavan.

U toj dobi sigurno se, u ve�ini špor-tova, ne osvajaju olimpijske medalje, ali ako im baš ne ide od ruke, gube zani-manje i velike su šanse za odustajanje, a tada su ve� i “prestari” za prelazak na novi šport...

Ipak, velika je šteta što djeca odu-staju od bavljenja športom u dobi od 15-16 godina, kada on ima veliku ulogu u njihovu tjelesnom razvoju i kada ih štiti od mnogih napasti mo-dernoga društva, a da i ne spominjemo dotadašnji veliki trud roditelja, djedova i baka,

njihove želje i o�ekivanja, velikih govo-ra i tatinih zdravica.

Zato je važno djeci pomo�i da bolje upoznaju olimpijske športove, da sa-znaju njihove osobine i razlike, kako bi i sama sudjelovala u izboru športa koji im najviše odgovara, te ih motivirati da se njime bave. To je naro�ito važno da-nas kada djeca uz video igrice, pokre-tom dva prsta jedne ruke žustro igraju tenis, nogomet, košarku, gotovo sve

borila�ke športove, a da se nisu ni oznojila, ni maknula iz svoje sobe.

Upravo zbog toga, škole, športski klubovi i savezi, olimpijski odbor i

svi zaljubljenici u šport imaju “doma-�u zada�u” privu�i i motivirati djecu te im pomo�i da uplove u športske vode. ���

� Summary �It is well-known that sport is healthy, that it also creates good work habits, fi rms up the body, helps children to be healthy and happy and puts them on the right path. Playing a sport is also good fun. But who should choose a sport, the parents or the children?If it is mom’s and dad’s choice, they will usually choose a sport that they once played. Children will choose a sport that their friends play, or the one where the training is close to home, or the choice will be completely accidental. It is important to help children to know Olympic sports better, to learn about their own traits and diff erences in order to be able to choose the best sport, and to motivate them to take part in it. Th is is especially important today, when children can play video games and, by moving only two fi ngers on one hand, they can play a brisk game of tennis, football, basketball, and almost all martial arts without sweating or leaving their rooms. For that reason schools, sport clubs and associations, Olympic committees and all sport fans have a “homework assignment” – to attract and motivate children and help them enter the world of sports.

Tekst: VITOMIR SPASOVI�

Kome prepustiti izbor športa - roditeljima ili djeci?Ako biraju mama ili tata, izbor, u pravilu, pada na šport kojim su se i oni bavili. Djeca �e me�utim izabrati šport kojim se bave njihovi prijatelji, onaj koji se može trenirati blizu doma ili �e pak odabir biti sasvim slu�ajan...

Društvo i šport

Treba jasno re�i gdje je granica športa, jer tamo gdje imamo

jednog poginulog, nekoliko ozlije�enih,

Formalna istraga koju su proveli istražni sudac Britanske Kolumbije, kanadska policija i Me�unarodna sanj-kaška federacija (FIL) pokazala je da je do nesre�e došlo zbog pogreške samog Kumaritašvilija. Je li to zaista tako? Tri nesre�e, od toga jedna sa smrtnom posljedicom - ve� je to navodilo na zaklju�ak kako u pitanju nije samo stjecaj nesretnih okolnosti. Sumnju je izrazio me�u prvima gruzij-ski ministar kulture i sporta Nikolaos Rurua: “Nodar je iz grada u Gruziji koji ima veliku tradiciju zimskih sportova. On je bio 11. na zadnjem treningu, a u Svjetskom kupu bio je ukupno 44. Bio je vrhunski kvali� ciran i veliki i isku-sni športaš. Insinuacije o tome kako je sam najodgovorniji za tragediju obi�na su besmislica. Staza je opasna, preopasna.“

Rije�i gruzijskog ministra potvrdio je nastavak natjecanja: njema�ki ženski bob-dvosjed, sastavljen od kormilarke Cathleen Martini i ko�ni-�arke Remy Logsch jednostavno se

OOOlimmmpp 44

ratka agencijska vijest po-mutila je oduševljenje pred po�etak ovogodišnjih Zim-skih olimpijskih igara u Van-

couveru. Dana 12. velja�e internetski portali i online izdanja dnevnih novina prenijela su: „Gruzijski sanjkaš Nodar Kumaritašvili poginuo je na treningu kada je pri brzini od oko 130 km/h udario u zaštitnu ogradu u Whistleru pred sam po�etak Zimskih olimpijskih igara. Brza lije�ni�ka pomo� u vidu umjetnog disanja i masaže srca pruže-na mu je na licu mjesta, nakon �ega je helikopterom preba�en u bolnicu, ali pomo�i 21-godišnjaku nije bilo. Tre-ning je prekinut.“ (Jutarnji list)

Tužnu vijest popratile su šokantne fotogra� je - u najboljoj maniri reality showa, ozlje�ivanje koje je dovelo do smrti mladog sanjkaša, precizno je dokumentirano, suvremeni digitalni foto-aparati i najmodernija optika uredno su zabilježili svaki djeli� se-kunde: ispadanje sanjkaša sa staze i o�igledno koban udarac glavom u stup. Potom i brzu reakciju spasitelja, pri �emu je fotogra� ja u kojoj se vidi

lice mladog sanjkaša obliveno krvlju nakon nekoliko sati skinuta s inter-netskih portala.

Nesre�eee su ssvuggdje mmoguuu�e, udarac u glavu može biti koban i na bitno manje opasnim mjestima od ledene staze; sjetimo se samo na-šeg pjeva�a Vice Vukova koji se nije probudio iz kome nakon što je pao i udario glavom na stepenicama svog radnog mjesta - Hrvatskoga sabora.

Nodar je nosio kacigu, no jasno je da kaciga pri velikim brzinama ne može biti potpuna zaštita, kao što to ne mogu biti ni zra�ni jastuci u au-tomobilu - udarac je jednostavno bio prejak.

Ve� prva vijest o nesre�i donosila je i tra�ak sumnje kako u pitanju nije bila samo nesre�a. Jutarnji.hr je kratku vijest zaklju�io: „Staza ponire 152 metra, a ovo je tre�a nesre�a u po-sljednja dva dana. U petak je branitelj zlata Talijan Armin Zoeggler izgubio kontrolu, no nije pretrpio nikakvu ozljedu.“

OOOllimmmmppp45

Gdje je granica?

u opasne situacije, ta granica je prije�ena. U �ije ime?

i ve�i broj onih dovedenih Tekst: GORAN VOJKOVI�

prevrnuo. Na treningu se prevrnuo i hrvatski bob-�etverac, sre�om uz samo iskrivljenu osovinu. Ivan Šola, Slaven Kraja�i�, Mate Mezuli� i Igor Mari� izgubili su kontrolu nad bobom pri brzini od 147 km na sat. Ivan Šola, predsjednik Hrvatskog bob i skele-ton saveza te pilot reprezentativne mom�adi je izjavio: „Staza je preduga, zavoji su preblizu i postižu se enor-mne brzine. Nikada se u karijeri nisam susretao s ovakvim terenom. Organi-zatori ne žele djelovati, konstantno prebacuju odgovornost na nekoga drugoga. Netko �e tako stradati!“, stoji na portalu Sportnet.

Staaza WWWhisttller SSlidinng Ceennterr je bila opasna i za jedinu hrvatsku sanjkašicu Dariju Obratov. Izlijetanje je platila popucanim ligamentima. Ono na što svakako treba obratiti pažnju je njena izjava za Ve�ernji.hr: „Ta je staza jedino mjesto gdje smo morali potpisati da se spuštamo na vlastitu odgovornost. Kada su je projektirali

nisu ni sanjali da �e biti tako brza, da �e se voziti i do 160 km/h. Najve�i je problem što oko pri takvoj brzini ne može percipirati neke zavoje, jedno-stavno ih ne vidite. Vozi se napamet, a kad se dogodi pogreška, u pravilu je prekasno za reakciju. Malo je onih koji su tamo imali ‘�istu’ vožnju.“

Potpisivanje da se vozite na vlasti-tu odgovornost? Ovaj detalj kojega su mediji uglavnom previdjeli daje sa-svim drugo svjetlo na bob stazu Whis-tler Sliding Center i tragi�na doga�a-nja oko nje. Jasno je da je bob opasan šport, kao i uostalom svaka aktivnost u kojoj se postižu brzine preko 100

km/h. Jasno je da �e sanjkanje biti još opasnije, jer sam bob daje kakvu-ta-kvu zaštitu. No, potpisivanje posebne izjave o spuštanju „na vlastitu odgo-vornost“? Samo za tu stazu? To zna�i nešto sasvim drugo.

Ovakavv poseebann pravvni rreežimm staze Whistler Sliding Center zna�i da je netko odgovoran bio svjestan da je staza jednostavno - opasna. Uostalom, precizno napisan �lanak o toj stazi na internetskoj enciklopediji Wikipediji uredno navodi niz nezgoda od samog otvaranja staze.

Pokušajmo pretpostaviti kako je, nakon otkrivenih problema sa stazom, dalje išla pri�a. �injenicu da je staza opasna, neki je savjestan službenik uredno prijavio nadležnima. I što se onda dogodilo? Veliki novci su ve� potrošeni, Olimpijske igre se bliže, promjena staze je možda i mogu�a ali traži novce koji nisu planirani. Nakon nekoliko radnih sastanaka netko je

OOOlimmmpp 46

Društvo i šport

� Summary �On the eve of the Olympic Games in Vancouver, during a training run on the Olympic luge track in Whistler Sliding Centre, Nodar Kumaritashvili, an Olympic luger from Georgia, died aft er hitting the protective wall at a speed of approximately 130 km/hr. Numerous other top athletes also had problems on this track, but they had to sign a legal liability waiver saying that they will use the track “at their own risk”, which means that problems with the track were known before.Th e line in sports should be clearly drawn, because when there is a dead person, a couple of injured athletes and a larger number of people who were placed in dangerous situations, the line has been crossed. For what? For the sake of higher speeds with the aim of making TV broadcasts more attractive? To show in encyclopaedias that a large number of speed records were achieved on the track in Whistler Sliding Centre? To save money on repairs? So that nobody would have to admit that there is a mistake in the track construction?Th e International Olympic Committee and other professional organisations should set boundaries in the application of technologies that allow enormous speeds at which even the smallest mistake can cause an accident. Sports competitions must not fall victim to a desire to achieve great rating fi gures or of mistakes in construction of sport facilities which no one wants to admit.

upitao: „Ho�emo li morati pla�ati od-štetu ako se netko ozlijedi i dokaže da je staza problemati�na?“ Potom, u najboljoj maniri korporativne kulture, problem dolazi do pravne službe koja nudi spasonosno rješenje - izjavu koju moraju potpisati svi športaši i po kojoj se spuštaju „na vlastitu odgovornost“.

Prooblemmmi suu za gggradiitteljee i orggga-nizatore time trebali biti riješeni: ako netko i nastrada, oni ne�e biti odgo-vorni. Bob i sanjkanje su ionako brz šport, pa eto, doga�a se… „Problem“ za organizatora je nastao zato što je �ovjek poginuo prije sve�anog otva-ranja, pa su novinari napunili stranice i stazu Whistler Sliding Center jako dobro pratili tijekom cijelih Igara. Sam organizator je dijelom priznao proble-me napravivši manje izmjene na stazi u ponedjeljak 22. velja�e.

No, gdje je stru�na javnost? Gdje su savezi? Gdje su ljudi koji rukovode Me�unarodnim olimpijskim odborom?

Dobra staza jednostavno nije ona koja je najbrža. Davno su to shvatili u formuli 1 ograni�ivši gotovo sve: mo-tore, kota�e, tehni�ka pomagala, pa i same staze… Ljudi koji odre�uju pra-vila, prili�no nemilosrdno su ograni�a-vali tehnologiju koja je omogu�avala sve ve�e i ve�e brzine. S razlogom. Nije sve u brzini. Ina�e bi za bob mogli napraviti stazu koja bi išla niz liticu, smjestiti je u tunel, isisati zrak, dati natjecateljima boce za kisik i evo 300 km/h bez problema.

Štoviše, kada stvari do�u do situa-cije u kojoj se poga�aju zavoji i vozi se napamet, o �emu govori Darija Obratov, onda tu od športa ostaje vrlo malo. Onda možemo u olimpizam

uklju�iti igranje ra�unalnih igara: ta-ko�er se na višim razinama igre �esto poga�a, sve djeluje atraktivno, a jedi-na �esta ozljeda je uglavnom izlje�iv sindrom karpalnog tunela.

Vaš autor �esto mora pojašnjavati poznatima da to što nedjelje provodi u gorju oko Zagreba nije šport, ve� aktivnost, jer je netko pametan davno zaklju�io da od klasi�nog planinarenja ne treba raditi šport. Šport možemo raditi od nekih kontroliranih planinar-skih aktivnosti, ili npr. od penjanja na umjetne stijene, ali uklju�iti element brzine i natjecanja na brdu s ograni-�enom mogu�noš�u pomo�i u slu�aju problema, jednostavno nije bilo ni racionalno ni razumno.

Sli��no ttomee,, trebbba jaasno rre�i gdje je granica športa, jer tamo gdje imamo jednog poginulog, nekoliko ozlije�enih i ve�i broj onih dovede-nih u opasne situacije, ta granica je prije�ena. U �ije ime? Zar zbog ve�ih brzina kako bi televizijski prijenosi bili atraktivniji? Da bi se u leksikonima vidjelo kako je velik broj brzinskih rekorda ostvaren na stazi Whistler Sliding Center? Da bi se uštedjelo na popravcima? Da nitko ne bi morao pri-znati pogrešku u konstrukciji staze?

Danas tehnologija može gotovo sve. Može vas poslati na Mars, a i može napraviti sanjke koje se kre�u 200 km/h. Ali, �ovjek na tim sanjkama ima jednako osjetljivu glavu kao i nekada, i njegove stanice su jednako osjetljive na deakceleraciju kao nekada. Negdje se mora postaviti granica. Potpisiva-nje izjave „na vlastitu odgovornost“ govori da se krenulo u sasvim pogreš-nom smjeru. �

Žene i šport

48

ogodilo se sasvim slu�ajno, još u djetinjstvu. Obiteljski poznanici pozvali su me na jedrenje na krstašu i bila

je to ljubav na prvi pogled. Nažalost, roditelji nisu imali puno sluha za moje ambicije, zanimalo ih je jedino da se držim škole, tako da mi nisu dozvolili upis u školu jedrenja, pa su moja isku-stva prvih godina vezana isklju�ivo uz ljetni �ir na tom krstašu - prisje�a se Zrinka Grancari�, jedrili�arka koja danas djeluje u športu koji predstavlja atraktivan spoj drevne tradicije i high-techa, ali za koji bi se lako pomislilo da su mu rodne uloge odre�ene još davno, davno. Još prije nego je zna-meniti Henrique Navegador osnovao prvu jedrili�arsku školu novog doba iz koje su, prema legendi, potekle sve ostale...

No, izglleda dda seee i sttav pprremaaa ženi na brodu ponešto izmijenio od Henriqueovih vremena jer, kako naša sugovornica - predstavnica nacional-noga saveza u Mreži koordinatorica Komisije za skrb o ženama u športu - �esto naglašava, hrvatsko jedrenje na tom se podru�ju pokazuje izrazito liberalnom i osviještenom sredinom.

- U Mrežu sam ušla na prijedlog Hrvatskog jedrili�arskoga saveza koji me zadužio da u sklopu Mreže zastu-pam interese jedrili�arki, odnosno da dadem naš doprinos poboljšanju po-zicije športašica danas. U hrvatskom jedrenju zasad nema mnogo seniorki - ni na športskom, ni na dužnosni�kom polju - ali ne zato što bi bile zakinute ili ne�im ograni�ene, ve� zato što su se ovim športom, koji se dugo smatrao tradicionalno muškim, po�ele ozbilj-nije baviti tek nakon Domovinskog rata. Sa zadovoljstvom danas mogu re�i da kadetkinja ima prili�an broj, a za ve�i broj seniorki treba poraditi na onom teškom prijelaznom razdoblju

Živots jedrima

OOOOlimmmp 48

onom teškom prijelaznom razdoblju

ŽIVOTOPISZbog op�e ratne stanke na regatnim polji-

ma, Zrinka Grancari� s aktivnim angažma-

nom u jedrenju po�inje tek u devetnaestoj

godini, što je za olimpijsko jedrenje bilo

prekasno. Amaterski staž bilježi u olim-

pijskoj klasi 470 kao � okistica. Premda

to nije bio natjecateljski rang, fazu pamti

kao razdoblje intenzivnog naukovanja.

Istodobno skuplja iskustva na raznim

krstašima i regatama lokalnog tipa.

U JK Uskok Zadar �lanica je posade

krstaša Gringo od osnutka, 1999. godine.

Zrinka Grancari� jedrenje je zavoljela kao djevoj�ica.

Iako zbog rata u Hrvatskoj nije bila u mogu�nosti

ostvariti olimpijske ambicije, danas u Hrvatskom

jedrili�arskom savezu djeluje kao natjecateljica, dužnosnica i novinarka.Tekst: RATKO CVETNI�

49

koje se zove juniorski staž. Ženama su u jedrenju putevi otvoreni, pitanje je samo koliko se same žele angažirati.

U sskladdu s ttiim oppažaanjemmm - koojje nakon niza u najmanju ruku suzdr-žanih ocjena što su ih iznijele naše prethodne sugovornice doista djeluje ohrabruju�e - Zrinka Grancari� ocje-njuje i odnos kolega prema vlastitoj poziciji u športu, uspore�uju�i prva iskustva s onima današnjim:

- Jedina bitna razlika je u tome da me sad ljudi shva�aju ozbiljnije, jer sam ja dužnosni�ke funkcije po�ela obavljati vrlo rano, ve� s dvadesetak godina, pa je više skepse bilo prema mojim godinama nego prema spolu. Svjesna sam da bi u nekoj drugoj sre-dini bilo možda druk�ije, no imala sam sre�e da sam naišla na ljude koji su mi pružili prigodu i slobodu da u�im i napredujem. I koji cijene dobro obav-ljen posao bez obzira je li ga napravio on ili ona.

Jedrenje je šport u kojem su natje-catelji od po�etka ravnopravni, jer se dje�aci i djevoj�ice u kadetskom uzra-stu natje�u u istoj konkurenciji, pa je jednaka i skrb i o jednima i o drugima. �ak bih se usudila re�i da se djevoj-�icama - jer ih ima manje od dje�aka - ponekad posve�uje više pažnje nego dje�acima.

Jeddna ood temmma ookko kkooje ssee u zadnjih nešto više od pola godine nadme�u ne samo bolji �asopisi, nego i svi kavanski stratezi na potezu od Macelja do Prevlake (a po svemu, �ini se - i šire), jest i funkcionalnost susta-va na �ijem hijerarhijskom vrhu stoji žena. Ne treba naravno namigivati o �emu se radi; dobra prolazna vremena koja za sada bilježi jedna doma�a po-liti�arka, vjerojatno je mnoge, i žene i muškarce, potaknula da “rekonsideri-

OOOOllimmmmppp49

Posada na Gringu i Gringu 2 ostvaruje niz

odli�nih rezultata na nacionalnoj razini, te

šesto mjesto na ORC Europskom prvenstvu.

Uz pobjede na svim najvažnijim hrvat-

skim regatama, najve�im uspjehom posa-

de smatra to što se u istom sastavu drži

ve� 11 godina, uz isti užitak u jedrenju i

regatnom nadmetanju. Kao jedina žena u posadi, na poziciji

trimera prednjih jedara nazo�na je na

svih dvadesetak regata koliko ih Gringo

2 odradi na godinu. Sljede�e godine

velik je izazov pred Gringom 2: Svjetsko

prvenstvo koje �e se održati u Cresu.

S dužnosni�kim radom krenula je prak-

ti�ki od prvog dana dolaska u Uskok. U

mati�nome klubu aktivno sudjeluje u

organizaciji svih regata, izme�u ostalog i

kao �lan organizacijskog odbora za �etiri

europska i jedno svjetsko prvenstvo koja

su od 2004. do 2009. održana za olim-

pijske klase ili njihove juniorske ina�ice.

Taj klupski posao obavlja bez naknade, iz

ljubavi prema svome športu i klubu.

Dogodine, Uskok �e ugostiti veliku

regatu ISAF Youth, svojevrsnu juniorsku

verziju Olimpijskih igara, na kojoj �e Zrin-

ka Grancari� obavljati dužnost direktorice.

U športski životopis ide i podatak da je

pripravnik za suca. Od jeseni 2006. godine angažirana je

u Hrvatskom jedrili�arskom savezu na

funkciji glasnogovornice, odnosno - kako

se ta dužnost sada naziva - suradnice za

odnose s medijima i promociju. Na tom

zaduženju zasad najve�i izazov bile su

Olimpijske igre u Kini, koje su joj, kako

kaže, i s novinarske i s jedrili�arske strane,

bile zaista ogromno iskustvo.

� Summary �Zrinka Grancarić became fond of sailing when she was a young girl. Although she was not able to realize her Olympic ambitions because of the war in Croatia, she is today active in the Croatian Sailing Federation as a competitor, offi cial and journalist, po-sitions that confi rm that one’s attitude and self-confi dence are crucial in the interrelationship between a woman and the sports system. She entered the “Network Coordina-tor Commission for Women in Sport” of the Croatian Olympic Committee as a representative of the Croatian Sailing Federation. She sees her sport as a good example of gender equality both in the competitive and the offi cial environments. However, she is aware that such ex-amples are still rare in our society and that changes are taking place very slowly. Her personal experience tells her that respect is in fi rst earned through the results of one’s eff orts, and that possible cases of mobbing cases should be addressed directly and immediately. In her opinion, the fact that women leave sport their competitive careers is a great loss for the sports community. She wants to contribute to an im-provement in this situation by work-ing in the Network.2011 will be a very important year for her: she will compete as the only female crew member of the sailboat Gringo 2 in the World Championship in Cres, a Croatian town on an island of the same name. Her club in Zadar, Uskok, will also be host a large regatta for ISAF Youth – a sort of junior version of the Olympic Games – for which Zrinka will serve as Director.

raju” svoje stavove o ideji žene-šefa. Kako se Zrinka snalazi u situaciji

kad treba “trimati” kolege?- Govore�i iz osobnog iskustva mo-

gu re�i da s tim nisam imala problema. No, sve ovisi od osobe do osobe. I od toga koliko se uspjete nametnuti, odnosno zavrijediti poštovanje. Budu-�i da su danas žene na visokim pozici-jama - govorim o svim sferama javnog života - još uvijek vrlo rijetke, logi�no je vjerovati da iza onih koje su uspje-le, doista stoje dokazane kvalitete i težak rad, i da su stoga zavrijedile poštovanje podre�enih. Svakako da je starijim generacijama bilo teže prihva-titi tako nešto, ali mla�e generacije muškaraca lakše nas prihva�aju kao partnere. Valjda su se ve� pomirili sa sudbinom (smijeh).

No, naggglašavva opppasnnosti ggeneee-ralizacije. Op�a mjesta – kako bi rekao philosophus – uglavnom su to�na, ali uglavnom se ni na koga ne odnose. Stoga na kraju dome�e:

- Poru�ila bih svim športašicama, bez obzira je li im sredina liberalnija ili konzervativnija, da se ne boje prepre-ka. Samosvjesna žena može ispuniti svaki cilj koji zacrta. Kad govorimo o radu u športu nakon završene športske karijere, što je velika boljka športa u Hrvatskoj, smatram da nema tog zaduženja koje uspješna žena ne može svladati. A o mobbingu, ako su se s tim susrele, žene trebaju progo-voriti otvoreno i krivca prozvati ime-nom. Bila bi velika šteta da se veliko iskustvo i znanje koje naše športašice imaju, ne preto�i u daljnji rad u športu i ne prenese novim generacijama.

Športska terminologija

ogatstvo disciplina, vrhun-

ski športski rezultati koji

nadmašuju sva o�ekivanja i

ljepota izvedbe �ine atletiku

kraljicom športova od drevnih vreme-

na pa sve do danas. Posljedi�no je

bogat i njezin vokabular koji privla�i

pažnju stru�njaka u podru�ju športa,

ali i jezikoslovaca.

Atletske se discipline dijele na tri

velike skupine – skokove, bacanja i

tr�anja. Dva su skoka u daljinu (skok u dalj

i troskok) i dva u visinu (skok u vis

i skok s motkom). Ovdje se ne�e ra-

spravljati o tome bi li bilo bolje umje-

sto skok s motkom re�i skok motkom,

ve� �e se usporediti struktura naziva

u nekoliko jezika.

Dakle, u hrvatskome se jeziku u

svakome od �etiri naziva za atletske

skokove nalazi - skok. Indoeuropski

je korijen te rije�i skek, u zna�enju

skakati ili �initi hitre pokrete (Gluhak,

1993., 554). Skok doista podrazumije-

va brze, hitre pokrete, te stoga naziv

slikovito odražava sadržaj pojma.

Ista je situacija i u njema�kome

jeziku u kojemu se skok u dalj naziva

Weitsprung, troskok Dreisprung, skok

u vis Hochsprung, a skok s motkom

Stabhochsprung. Drugim rije�ima, je-

dan od �lanova naziva je u svim slu�a-

jevima rije� Sprung koja zna�i skok.

Za razliikuk odd hrvvvatskkkog ii njemmma�-

kog jezika u engleskome se jeziku pri-

jevodni ekvivalent za rije� skok – a taj

ekvivalent glasi jump – nalazi u tri od

�etiri naziva za skokove, i to u nazivi-

ma long jump, triple jump i high jump.

Me�utim, u nazivu za skok s motkom

se kao �lan uz rije� pole (koja zna�i

motka) nalazi rije� vault, a ne jump. To

je stoga što skok s motkom nije klasi-

�an skok, ve� se letvica preska�e uz

pomo� sprave koja se zove motka.

K tomu, rije� vault koja se rabi u

spomenutoj kolokaciji dolazi od la-

tinskoga glagola volvere koji zna�i

okrenuti. Naime, prigodom prelaska

preko letvice skaka� okre�e svoje

tijelo kako ju nekim njegovim dijelom

ne bi srušio...Sva �etiri naziva za atletska baca-

nja u hrvatskome jeziku imaju �lan

bacanje - bacanje koplja, bacanje kla-

diva, bacanje diska te bacanje kugle.

Me�utim, ovoga se puta strukturalne

sheme hrvatskih i njema�kih naziva

ne poklapaju. U njema�kome se jeziku u tri na-

ziva rabi rije� Wurf koja je prijevodni

ekvivalent hrvatske rije�i bacanje,

dok se u nazivu za bacanje kugle

umjesto rije�i Wurf rabi rije� Stoßen –

i troskok)

Tekst: DARIJA OMR�EN

Snimio: CROPIX & DAMIR SEN�AR (HINA)

U hrvatskome se jeziku u

svakome od �etiri naziva za

atletske skokove (skok u vis,

skok u dalj, skok s motkom,

troskok) nalazi - skok. Ista je

situacija i u njema�kom, no u

engleskom skok s motkom je

iznimka...

OOOllimmmmppp51

Kugelstoßen. Logika toga naziva leži

u �injenici kako bacanje kugle nije

klasi�no bacanje, ve� je više guranje,

odnosno suvanje, što je stru�an naziv

koji se rabi u hrvatskom književnom

standardu. Na isti na�in njema�ki gla-

gol stoßen, osim što zna�i udariti,

zna�i i gurnuti odnosno gurati (Han-

sen-Kokoruš i sur., 2005., 1639).

Enggleskkki jezzzik immma sllii�no nna�eello

oblikovanja naziva. Bacanje se koplja

naziva javelin throw, bacanje kladiva

hammer throw, bacanje diska discus

throw, a bacanje kugle - shot put. Pri

tome je rije� throw prijevodni ekvi-

valent hrvatske rije�i bacanje, a rije�

shot zna�i kugla, dok se u nazivu shot

put (bacanje kugle), kao prijevodni

ekvivalent hrvatske rije�i bacanje,

odnosno njema�ke glagolske imeni-

ce Stoßen, nalazi rije� put. Ta rije�

u engleskome jeziku ima nekoliko

zna�enja – staviti, položiti, metnuti

u, a u navedenoj kolokaciji ima zna-

�enje baciti/bacati, odnosno bacanje.

Ponovno se u oblikovanju naziva

primjenjuje isto na�elo koje kaže kako

bacanje kugle nije klasi�no bacanje,

te je to razlog zbog kojega se u nazi-

vu ne nalazi isti �lan kao u preostala

tri naziva.Dok u hrvatskom i njema�kom jezi-

ku kao istozna�nice supostoje nazivi

sprint (njem. Sprint ili Sprintrennen)

i utrka na kratke pruge (njem. Kurz-

streckenlauf), u engleskome jeziku

naziv sprint nema istozna�nicu koja

bi bila doslovan prijevod za sintagmu

utrka na kratke pruge. Kao glagol,

rije� sprint zna�i utrkivati se ili se kre-

tati punom brzinom na kratku udalje-

nost, a kao imenica zna�i kratku utrku

u kojoj se natjecatelj kre�e punom

brzinom (Random House Webster’s

Unabridged Dictionary, 1999.).

Zanimljivo je napomenuti da rije�

sprint uop�e ne podrazumijeva tr�a-

nje, ve� bilo koju utrku koja se u poje-

dinoj disciplini naziva utrkom na krat-

ke pruge. Tako je, npr., natjecateljska

disciplina 50m slobodnim na�inom

(engl. 50m Freestyle; njem. 50m Frei-

stil) u plivanju tako�er sprint odnosno

utrka na kratke pruge, kao što je to i

utrka 10km za muškarce i 7,5km za

žene u biatlonu.

Potonji primjer pokazuje kako je

pojam kratka pruga odnosno kratka

udaljenost relativan i kako varira od

jedne do druge športske discipline.

Sljede�a se jezi�na zanimljivost

vezana za atletska tr�anja odnosi

na preponske utrke (engl. hurdles;

njem. Hürdenlauf, Hürdenrennen,

Hürdensprint) i na utrku 3000m sa

zaprekama (engl. steeplechase; njem.

Hindernislauf). U oba slu�aja natje-

catelji preska�u prepreke za koje u

dvije razli�ite discipline u hrvatskome

jeziku postoje dva razli�ita naziva –

prepona i zapreka.

Muškarci se natje�u u preponskim

utrkama koje se tr�e na 110m i

400m, a žene u utrkama koje se tr�e

na 100m i 400m. Kod preponskih

utrka za muškarce prepona je visoka

do prepreka

Jurica Grabuši�

Športska terminologija

52

1,067m, odnosno 0,914m, ovisno o

tome radi li se o utrci na 110m ili na

400m, a postavlja se na udaljenosti

od 9,14m, odnosno 35m od prethod-

ne. Kod utrka za žene prepona je vi-

soka 0,838m, odnosno 0,762m, a

razmak izme�u prepona iznosi 8,5m u

utrci na 100m i 35m u utrci na 400m.

Prepona je napravljena od metala,

dok je 1,20m duga�ka vodoravna

greda, �iji je popre�ni presjek kvadrat

s duljinom stranice 7cm, od drveta.

Takva se prepona u njema�kome jezi-

ku naziva Hürde, a u engleskome je-

ziku hurdle. Etimologija je njema�ko-

ga naziva u starovisokonjema�kom u

rije�i hurd koja je zna�ila pleter (PC-

Bibliothek Express, 1993.-2001.), a

engleskoga u latinskoj rije�i cratis s

istim zna�enjem kao i navedena sta-

rovisokonjema�ka rije�.

Zapreka je u utrci 3000m sa za-

prekama za muškarce visoka najviše

0,914m, a u utrci za žene 0,762m.

Napravljena je od drveta, a popre�ni

je presjek 3,96m duga�ke vodoravne

grede kvadrat �ija je stranica duga�-

ka 12,7cm. Dakle, i u hrvatskome i u

njema�kome jeziku postoje dvije rije�i

- prepona odnosno Hürde te zapreka

odnosno Hindernis - za opisane dvije

vrste prepreka.

Za razliku od hrvatskog i njema�kog

jezika, u engleskome postoji samo je-

dan naziv - hurdle - i za preponu i za

zapreku.Opisani nazivi pokazuju dva aspek-

ta prijevodne ekvivalencije. Jedan se

aspekt odnosi na ad litteram odnosno

doslovan prijevod naziva, a drugi na

odstupanje od doslovnoga prijevoda.

Kod potonjeg se semanti�ko polje

upotrijebljene rije�i širi na kontekst

športa, pri �emu se prati odre�ena zna-

�enjska logika oblikovanja naziva. ���

Literatura:

Gluhak, A. (1993.), Hrvatski etimološki rje�nik. (str.

554). Zagreb: August Cesarec.

Hansen-Kokoruš, R., Mateši�, J., Pe�ur-Medinger, Z,

& Znika, M. (2005.), Deutsch-kroatisches Univer-

salwörterbuch. (str. 1639). Zagreb: Nakladni zavod

Globus, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

PC-Bibliothek Express 2.1 (1993.-2001.), Revision

17. Bibliographisches Institut & F.A. Brockhaus AG,

Langenscheidt KG.

Random House Webster‘s Unabridged Dictionary.

(1999.), V2.2 for 16bit Windows systems, V3.0

for 32bit Windows systems, Random House, Inc.

Collexion Reference Software (1998) Lemout &

Housepie.

� Summary �Th e aim of this text was to show

how the usage of terms specifi c

for jumping, throwing and track

events in athletics varies in diff erent

languages. Translation equivalence

between Croatian, German and

English as regards the names of

athletic events was in the focus. Th e

analysed terms have shown two

aspects of such equivalence. Th e

fi rst aspect relates to ad litteram

translation of terms, whereas the

second points to the departure

from such a translation. In the

latter the semantic fi eld of a word

used expands and follows a specifi c

semantic logic of designing a term.

Key words: translation equivalence,

jumping events, throwing events,

track events

1 067 odnosno 0 914m ovisno o - prepona odnosno Hürde te zapreka � Summary �

OOOOlimmmpp 52

0,914m, a u utrci za žene 0,762m.

Napravljena je od drveta, a popre�ni

je presjek 3,96m duga�ke vodoravne

grede kvadrat �ija je stranica duga�-

ka 12,7cm. Dakle, i u hrvatskome i u

njema�kome jeziku postoje dvije rije�i

PC17. Bibliographisches Institut & F.A. Brockhaus AG,

Langenscheidt KG.

Random House Webster‘s Unabridged Dictionary.

(1999.), V2.2 for 16bit Windows systems, V3.0

for 32bit Windows systems, Random House, Inc.

Collexion Reference Software (1998) Lemout &

Housepie.

U njema�kome se

jeziku u tri naziva

rabi rije� Wurf

koja je prijevodni

ekvivalent hrvatske

rije�i bacanje,

dok se u nazivu

za bacanje kugle

umjesto rije�i Wurf

rabi rije� Stoßen –

Kugelstoßen.

Znanost i šport

OOOlimmmpp 54

intagma „društvo znanja“ po-stala je sastavni dio politi�ke retorike, želja za diplomom uvukla se u gotovo svaki dom,

a percepcija javnosti prema nekim zvanjima - naro�ito onima vezanim uz bijele kute - postala je i te kako važ-na u brojnim aspektima �ovjekovog života. Primjerice, u traženju bra�nog partnera...

Nekako paralelno s razvojem te svi-jesti, razvijale su se i privatne obra-zovne institucije, postrožili se kriteriji i smanjile upisne kvote za besplatno studiranje na javnim sveu�ilištima, a obrazovanje je postalo nešto što �e, u ne tako dalekoj budu�nosti, biti povla-stica dobrostoje�ih.

Baš kao i u obrazovanju, nova reto-rika zavladala je i u športu: hvalospje-vi se ne štede kad su u pitanju špor-tovi s velikim prometom na žiro ra�u-nima, �iji vlasnici plijene pažnju su-protnog spola, pa i samo bavljenje športom sve više postaje zabava ili posao privilegiranih.

Ne ulaze�i u to ho�e li „društvo znanja“ u budu�nosti biti više interes privatnih visokih škola - u kojima je cijena jedne godine u rangu prosje�-ne godišnje pla�e - odnosno ho�e li „zdravo društvo“ biti interes raznih � tness-centara, privatnih poliklinika, profesionalnih klubova ili dilera šport-

ske obu�e, ipak moramo razmisliti o tome što budu�nost nosi stru�nim kadrovima u športu i kojim �e se iza-zovima u budu�nosti morati suo�iti.

U teorijssskim ii struuu�nimmm raspppravaamma, kadrovi u športu obi�no se dijele na trenere i na ostale kadrove. Športska znanost se razvijala, a treneri su se specijalizirali na kondicijske trenere, trenere za rad s mla�im kategorijama, trenere za tehniku, taktiku, za muške ili ženske športaše i tome sli�no.

Razvijali su se i ostali kadrovi u športu. Sve ve�a konkurencija unutar doma�eg i me�unarodnog športa iznjedrila je i športske nutricioniste, športske psihologe, razne športske koreografe... Razvoj medija i specija-liziranih športskih kanala postavio je nove, ve�e zahtjeve pred profesiju športskih novinara. Ipak, me�u stru�-nim kadrovima u športu neizostavna su kasta bili i ostali dužnosnici u špor-tu: osobito tajnici i direktori športskih organizacija, športski menadžeri i ostali „inženjeri športa“.

Govore�i o obrazovnim institucija-ma za školovanje kadrova u športu, uglavnom mislimo na Kineziološki fakultet. Me�utim, stvari ovdje nisu tako jednostavne. Športovi tehni�ke prirode, primjerice automobilizam, mo-tociklizam ili zrakoplovstvo, sukladno

Zakonu o športu moraju imati trenere s višom ili visokom naobrazbom, ali, s obzirom na speci� �nosti tih športova, uz kineziološku naobrazbu jednako je potrebna i tehni�ka.

Mali ili ve�i problemi vidljivi su i kod drugih kadrova u športu. Športskim novinarima neophodno je obrazovanje iz podru�ja novinarstva i medija, ali, kvaliteta njihovog rada i te kako ovisi o poznavanju osnovnih na�ela kine-ziološke struke, povijesti i � lozo� je športa itd.

Stru�njaaaci zaa upraaavljannnje šppportsskkim sustavima moraju imati najve�u širinu znanja o športu, raznim društvenim i ekonomskim aspektima športa. Ali, s obzirom na izraženu kompetitivnost brojnih subjekata u tom pozivu, ne bi im smjela biti strana i vještina ratova-nja, koja se, usput re�eno, podu�ava na vojnim školama.

športa

Me�u stru�nim kadrovima u športu neizostavna su kasta bili i ostali dužnosnici u športu: osobito tajnici i direktori športskih organizacija, športski menadžeri i ostali “inženjeri športa”.Tekst: MIROSLAV HRŽENJAK

OOOllimmmmppp55

Za razumijevanje geneze sukoba u raznim športskim sustavima, potreb-no je dobro poznavati šport, vrijeme u kojem živimo i prirodu samog �ovjeka kao temeljnog subjekta u raznim športskim dramama i sapunicama. Državna birokracija, razne administra-tivne forme, odnosi unutar centara mo�i..., oduvijek su bili inspiracija piscima, � lmskim režiserima i drugim umjetnicima.

Od Gogoljevog “Revizora” ili “Mrtvih duša” do Kerstnerovih “Gruntov�ana”, intrigantni ljudski karakteri ispreplitali su se kroz razli�ite forme, stvaraju�i književnu i � lmsku klasiku. Koliko god da su znanosti i tehnologija evoluirali kroz povijest, �ovjek je i dalje ostao �ovjek. Njegove skrivene želje, osobni interesi i želja za kontrolom svijeta oko sebe, nisu se promijenili.

Soccijalnnni psiiholoozzi naaavodee broojjne uzroke �ovjekove agresivnosti: bolno iskustvo u djetinjstvu, neugodan do-življaj frustracije, izloženost nasilju putem medija, genetske predispozi-cije, itd. Ipak, kao jedan od osnovnih uzroka agresivnosti jest neispunjenje ljudskih potreba i želja.

Suvremeni trendovi u društvu, �iji uzroci leže u ekonomiji pro� ta, stvorili su kult potreba i želja. Veliki prodajni rezultat kod nekog modela automo-

bila nije mogu�e ostvariti bez dobrog marketinga, odnosno stvaranja želje kod velikog broja potencijalnih ku-paca za posjedovanjem tog modela. Problem koji iz tog proizlazi je taj što �ovjek tipi�nog "potroša�kog menta-liteta“ u tom automobilu uživa samo do izlaska novijeg modela na tržište. Tada se ra�a nova želja, obi�no još skuplja i teže ostvariva, a s njom i opasnost od nove frustracije.

Špoortskkke žeellje i ssnovvvi sassvim ssu prirodna pojava u športu i predstav-ljaju temelj cjelokupne športske ak-tivnosti. Želja za uspjehom prisutna je kod svih športaša, a ne tako davno ostvarenje tih želja bilo je dostupno samo športašima naglašenog talenta. Me�utim, znanost, uklju�uju�i i onu športsku, evoluirala je tako da su snovi za uspjehom postali mogu�i i kod športaša slabijeg talenta, a ve�ih imovinskih mogu�nosti.

Dodatni kondicijski treneri, razni do-datci prehrani, skupe inozemne pri-preme, angažman športskih psihologa itd. stvorio je sasvim nove odnose u športu, otvorio potrebu za razvojem i unaprje�enjem brojnih drugih po-dru�ja i struka vezanih uz šport, te šport u�inio dostupnim velikom broju ljudi. O�ajni�ka želja za pobjedom i uspjehom kumovala je proizvodnji i

prodaji raznih preparata koji se, naj-blaže re�eno, mogu nazvati štetnima za zdravlje.

Me�utim, športska karijera je za-vršila, a želje su ostale i sve glasnije vrište u glavama bivših športaša. Poligon za ispunjenje tih želja više nije na športskom borilištu. Želja za pobjedom sada se seli u športsku administraciju, a protivnici postaju svi koji misle druk�ije. �ak i kad bi svi dužnosnici u športu mislili isto, snažna kompetitivna karakterna crta, koju športaši s vremenom razviju, neminovno bi dovela do sukoba. Ma-temati�ki gledano, koli�ina stresa pro-porcionalna je koli�ini interesa (broju športskih klubova, športova i drugih subjekata u športu), a obrnuto propor-

Iako ve�ina športskih volontera, roditelja športaša i raznih športskih zaljubljenika djeluje u športu isklju�ivo iz humanih razloga, postoje i oni kojima je motiv za ulazak u športsku upravu samo aktualizacija razli�itih dramskih scenarija.

Znanost i šport

OOOlimmmpp 56

cionalna koli�ini � nancijskih sredstava koja stoji na raspolaganju.

Iako ve�ina športskih volontera, roditelja športaša i raznih športskih zaljubljenika djeluje u športu isklju-�ivo iz humanih razloga, postoje i oni kojima je motiv za ulazak u športsku upravu samo aktualizacija razli�itih dramskih scenarija. Potisnute frustra-cije na poslu, nerazumijevanje bra�-nog partnera ili djeteta, potiskivanje bijesa prema šefu i sl. vide se na raz-nim športskim sastancima gdje se svakom „u brk“ može re�i tko što misli i gdje su svi u pravu. Ako protivnik ili sukob ne postoje, valja ih pod hitno izmisliti jer - šport je ipak borba. Tako barem mnogi tvrde.

Na krajuu, doolazimmmo ddoo kljjuu�noogg pitanja, a to je pitanje obrazovanja kadrova za potrebe upravljanja šport-skim sustavima. Iz svega prethodno navedenog, uz kineziološku, ekonom-sku, pravnu, pa �ak i � lozofsku podlo-gu, budu�i kandidati moraju raspola-gati �itavim nizom vještina za preživ-ljavanje u izrazito natjecateljskom i �esto puta nepredvidljivom okruženju.

Moraju biti dobri psiholozi kako bi shvatili skriveni jezik bivših športskih zvijezda, optere�enih obi�nim životom i svakodnevnim problemima. Njihov "ja sam bio“ u prijevodu zna�i „ti nisi bio“, njihovi napadi �esto su vapaj za pažnjom, a žestoke kritike svega oko sebe tek podsje�anje na vlastite kvalitete, o kojima je javnost nekad davno toliko brujala.

Svakako da �e razvoj novih tehno-logija, predpristupni fondovi EU, in-formatizacija športa, novi modeli � -nanciranja i tomu sli�no, u mnogo �e-mu izmijeniti sliku športa. Me�utim,

osnovni problemi ostat �e i dalje ve-zani uz prirodu samog �ovjeka, njego-vih želja za zna�ajem i svakodnevnih frustracija uslijed neispunjavanja tih želja.

Interdissscipliinarnnost ššporrtta postavit �e pred budu�e stru�njake koji �e se školovati za upravljanje športskim sustavima doista visoke zahtjeve. Ho�e li se školovanje za športske menadžere održavati na Kineziološkom fakultetu, privatnim visokim školama ili negdje drugdje, pokazat �e budu�nost.

Budu�i stru�njaci, razni direktori, športski menadžeri, tajnici športskih udruga ne�e imati samo obvezu una-prje�enja sustava športa, razvoj novih programa i strategija, te osiguranje � nancijskih sredstava za funkcionira-nje športskog sustava - važnija obve-za bit �e im razumijevanje bivših špor-taša, roditelja športaša, raznih drugih osoba koji u športu pronalaze izvor vlastitog zadovoljstva ili im šport predstavlja ispušni � lter.

Budu�im upravlja�ima športskih su-stava zanimanje možda ne�e biti toli-ko atraktivno i ne�e im biti neka oso-bita referenca (primjerice kod traženja bra�nog partnera), ali po mnogo �emu podsje�at �e na zanimanja vezana uz bijele kute. �

Literatura:

1. Aronson, E., Wilson, T. D., Akert, R.M. (2005). Socijalna psihologija. Zagreb, Mate d.o.o.2. Bartoluci, M. (2003.). Ekonomika i menedžment sporta. Zagreb: Informator Zagreb, Kineziološki fakultet Sveu�ilišta u Zagrebu.3. Milanovi�, D., Juki�, I., �ustonja, Z., Šimek, S. (2006). Kvaliteta rada u sportu. Zbornik radova 15. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske. Hrvatski kineziološki savez, Zagreb.4. Spencer, A. R. (2001). Temelji psihologije. Naklada Slap, Zagreb.

� Summary �Th e phrases “knowledge-based so-ciety” and “health-based society” long ago became an integral part of the rhetoric of politicians and of people in education and science who recognized an opportunity for good earning. Science, including sports science, has evolved, technologies have advanced, but man and his interests, and man’s need to control the world around himself, have remained unchanged.Sports managers and various types of sporting directors and offi cials are professions that require extensive knowledge in sports science, eco-nomics, law, philosophy, and psy-chology. Th ey are exposed to great amounts of stress as a result of the very dynamic nature of sport itself, but also of the personality traits of former athletes, confl icting interests, the increasing prices of sporting competitions and the various media strategies in which playing fi elds are depicted as a battlefi eld in the eter-nal struggle between good and evil. Former athletes frequently continue their careers as sporting offi cials – because sport is their life. Th eir understanding, knowledge and love of sport can contribute to the devel-opment of sports systems in many ways. But various frustrations, generated as by-products of sport activities, unfulfi lled goals in their careers, and a routine daily life that is deprived of the media coverage to which they have become accus-tomed, can turn that system into an extremely stressful environment.Th is fact should be taken into con-sideration by all future managers of sports systems - sport engineers.

Interdisciplinarnost športa postavit �e pred budu�e stru�njake koji �e se školovati za upravljanje športskim sustavima doista visoke zahtjeve. Ho�e li se školovanje za športske menadžere održavati na Kineziološkom fakultetu, privatnim visokim školama ili negdje drugdje, pokazat �e budu�nost.

Športska fotografija

OOOOOlliimmmmmmmppp 58

Radiša Mladenovi� (78) svoju je prvu fotogra� ju objavio u “Borbi” sa samo 16 godina. Od prvog dana bavljenja fotogra-� jom uo�ava jedinstvenu dinamiku športa, koja je u pozitiv-

nom, lijepom smislu fotogeni�na kao ni jedno drugo podru�je života. Ubrzo je i pronašao svoj stil koji je postao i trajno karakteristi�an i prepoznatljiv kroz njegove radove.

Od 1948. godine radi u dnevniku “Borba”, 1954. godine nastavlja svoju djelatnost u “Sportskim novostima”, a od 1976. u “SN reviji”.

Na izložbi športske fotogra� je u Rimu, povodom OI 1960. nagra-�en je srebrnom medaljom. Prve nagrade osvojio je na izložbama Jugoslavenske športske fotogra� je u Zagrebu 1960. i 1972. U više navrata nagra�ivan je na YU PRESS-FOTO izložbama. S Mladenom Tudorom priredio je za vrijeme košarkaškog SP u Ljubljani 1970. godine izložbu “YU košarka”, koja je nakon Ljubljane organizirana u svim ve�im gradovima.

Dobitnik je nagrade za životno djelo “Milan Milanovi�” (1987.). Dvije godine potom odlazi u u mirovinu koja nije baš nimalo smirila njegov fotografski, športski duh - Radiša i danas obilazi športska borilišta s foto-aparatom u rukama, snima za “Dinamo”, Hrvatski olimpijski odbor, Zagreba�ki športski savez.

U više od 60 (!) godina rada, Radiša Mladenovi� majstorski bilježi razvoj i povijest cijelog našeg športa i svakako je najve�a legenda hrvatske športske fotogra� je.

--

a.

a

i

adiša Mladenovi� (78) svoju je prvu fotogra�ju objavio u

RadišaMladenovic

59 OOOOOOOOlliilimmmmmmppppp59

Športska fotografija

60

p

OOOOlliOlliOOOlliOOO mmmmpppmmmmppmm 60

OOOOOOOllliiimmmmmmpppp61

Radiša Mladenović (78) published his fi rst photographs in Borba when he was only 16 years old. From the fi rst day since he started taking photos he was able to perceive the unique dynamics

of sports which is more photogenic than any other area of life, in the positive, beautiful sense. He soon found his own style which became a permanent characteristic of his work.

In 1948, Radiša started to work for the daily newspaper Borba and continued his career by moving in 1954 to Sportske novosti. Since 1976, he has worked for SN revija.

He was awarded a silver medal at the sports photography exhibition in Rome during the 1960 Olympic Games and won awards at exhibitions of Yugoslav sports photography in Zagreb in 1960 and 1972. He also received several awards at YU PRESS-FOTO exhibitions. During the FIBA World Championships in Ljubljana in 1970 he staged an exhibition, YU košarka (Yugoslav Basketball), with Mladen Tudor. At the conclusion of the championship the exhibition was organized in the larger towns.

Radiša was awarded “Milan Milanović” Lifetime Achievement Award in 1987. He retired two years later, but his spirit for photography and sports could not rest – even today Radiša visits athletic fi elds with a camera in his hands, snapping photographs for the Dinamo football club, the Croatian Olympic Committee, and the Zagreb Sports Association.

For more than 60 years Radiša Mladenović has masterfully recorded the development and history of sports at the national level and has surely become the greatest legend in the Croatian sports photography.

addiša a MlMladadene ovovićć ( (7878) ) pupubllisishehed hih s fi fi rsst t phphoto ogograaphphs s inn B Bororbh h l ld h fi d h d

s

RadišaMladenovic

OOOlimmmpp 62

MMatešša kooordinnaator sstudijje izvedivosttii EI

Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora i �lan Izvršnog od-bora Europskih olimpijskih odbora Zlatko Mateša, koordinirat �e naru�enu studiju izvodivosti i isplativosti održavanja potenci-jalnih Europskih igara, koje bi bile pripravljene kao i Olimpijske igre svake �etvrte godine.

Ovu je odluku donio novi saziv Izvrš-nog odbora pod predsjedavanjem ponov-no izabranog predsjednika Patricka Hic-keya, na prvoj sjednici održanoj u Rimu 26. i 27. sije�nja 2010., a �iji je �lan od izborne skupštine održane u studenome 2009. i predsjednik HOO-a Zlatko Mateša.

Izbor za koordinaciju studije veliko je priznanje osobno Mateši (koji je doktorirao na podru�ju organizacije Olimpijskih igara), kao i Hrvatskom olimpijskom odboru koji je u ovom pothvatu uklju�en na najvišoj razini europskog olimpijskog pokreta.

Studija o izvedivosti Europskih igara odgovor je na brojne sugestije da se i stari kontinent organizira po uzoru na Pana-meri�ke ili Azijske igre prvi put održane 1951, ili Panafri�ke utemeljene 1965., i koje su u organizaciji udruženja nacio-nalnih olimpijskih odbora tih kontinenata našle svoje mjesto u stvaranju svjetske športske baštine.

""Suncce osiigurannje": hhrvattskimm ššporttašimaaa najbbbolji uuuvjettii!

Svaki evidentni, ali i potencijalni hrvatski olimpijac, kao i korisnik bilo kojeg od šest razvojnih programa Hrvatskog olim-pijskog odbora, imat �e tijekom 2010. višestruku zdravstvenu skrb, bilo da se radi o preventivi, lije�enju ili savjetovanju. Ove pogodnosti hrvatskom športašu donosi sporazum Hrvatskog olimpijskog odbora i tvrtke “Sunce osiguranje”, prepoznatljive marke u podru�ju zdravstva.

Ugovor su potpisali 11. velja�e 2010. glavni tajnik HOO-a Josip �op i predsjednica Uprave “Sunce osiguranja” Ivana Bra-tani�, u nazo�nosti predsjednika HOO-a Zlatka Mateše, prvih suradnika glavnog tajnika u podru�ju marketinga i zdravstvene skrbi, Ranka �etkovi�a i Mimi Vurdelje, te vrhunskih športskih i olimpijskih imena - �etverostrukog olimpijca pliva�a Gordana Kožulja, bron�ane olimpijke u taekwondou Martine Zub�i�, srebrnog olimpijca gimnasti�ara Filipa Udea, svjetskog i europ-skog prvaka u karateu Danila Domdjonija te bron�ane europ-ske karatistice Ane Marije �elan.

TTomisslav PPPoljakk kandddidatt HOOO--a zza Sinngapuuur

Tomislav Poljak, apsolvent novinarstva na Fakultetu poli-ti�kih znanosti i novinar-suradnik “Jutarnjeg lista", kandidat je Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) za izbor 26 športskih novinara koji �e u organizaciji Me�unarodnog olimpijskog od-bora (MOO) volontirati na prvim Igrama mladih u Singapuru ove godine.

Na natje�aj koji je trajao do 10. sije�nja 2010., javili su se, uz Poljaka, Mario Špoljari�, Antonela Vukorepa i Katja Nemaš-kalo, a HOO u suradnji s Hrvatskim zborom sportskih novinara (HZSN) procijenio je da 22-godišnji mladi športski novinar Tomislav Poljak ima dobrih izgleda u�i u uži izbor zahtjevne MOO-ove škole olimpijskog novinarstva za vrijeme prvih Olim-pijskih igara mladih (OIM). Mentorstvo MOO-a mladim novi-

narima uklju�uje u�enje novinarskih vještina za potrebe svih medija - od pisanih, televizijskih i radijskih, pa do novih kao što su internet, blog i tweeter.

Jakovv Fak - �etvvvrti ssttjegooonošaa nna ZOOI

Jakov Fak, osvaja� bron�anog olimpij-skog odli�ja u Vancouveru i bron�anog odli�ja sa Svjetskog prvenstva 2009., bio je �etvrti hrvatski stjegonoša na sve�a-nosti otvaranja Zimskih olimpijskih igara od prvog samostalnog nastupa hrvatskih športaša na Igrama 1992.

Tri puta za redom (1998., 2002., i 2006.) bila je to trostruka olimpijka Janica Kosteli�, jedna od najuspješnijih svjetskih alpskih skijašica u povijesti, no-siteljica šest olimpijskih medalja (�etiri zlatne i dvije srebrne).

Prvi hrvatski športaš koji je tu �ast imao pri prvom nastupu hrvatske olimpijske delegacije na ZOI 1992. u Albertvileu bio je kliza� Tomislav �ižmešija, a potom 1994. u Lillehammeru skijaš i olimpijac Vedran Pavlek, jedno od klju�nih imena da-našnjeg vodstva hrvatske alpske reprezentacije.

�asnu dužnost nošenja nacionalnog stijega na sve�anosti zatvaranja Igara (i to �ak tri puta - od Salt Lake 2002. do Van-couvera 2010.) imao je Ivan Šola, utemeljitelj hrvatskog boba.

HHOO za meedijee:: predddstavvvljeni svi oolimppijci zzaa Vannncouvvver

Hrvatski olimpijski odbor, zahvaljuju�i suradnji s dugogodiš-njim poslovnim partnerom ujedno i svojim generalnim spon-zorom T-HT-om, organizirao je u Zagrebu, 1. velja�e medijsko predstavljanje svih evidentnih olimpijskih kandidata za Zimske olimpijske igre u Vancouveru. Pozivu HOO-a odazvali su se jednako dobro i športaši i mediji koji su time dobili jedinstvenu priliku „ imati“ sve športaše na okupu - na jednom mjestu i u

isto vrijeme. Veliki medijski doga�aj

održan je u edukacijskom cen-tru T- HT u Zagrebu, a osim športaša i novinara, okupio je brojne uglednike hrvatskog po-liti�kog i športskog života. Uz �elnike HOO-a Zlatka Matešu i Josipa �opa, na zborno mjesto

vrhunskih športaša zimskih športova odazvali su se predsjed-nica Vlade RH Jadranka Kosor, ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs, �lan MOO-a Antun Vrdoljak te predsjed-nik Uprave T-HT-a Ivica Mudrini�

Predsjednica Vlade Jadranka Kosor u društvu hrvatskih olimpijaca

Jadranka Kosor, Zlatko Mateša i Antun Vrdoljak

OOOllimmmmppp63

� Summary �Mateša is coordinator of the feasibility study for the European Games Th e president of the Croatian Olympic Committee, and a member of the Executive Committee of the European Olympic Committees (EOC), Mr. Zlatko Mateša, will coordinate the feasibility study for the possible organization of the European Games, which would take place every four years, like the Olympic Games.Th is decision was made by a new assembly of the Executive Committee of EOC chaired by the re-elected President Patrick Hickey at their fi rst meeting in Rome on January 26 and 27, 2010. Mr. Mateša has been a member of the Executive Committee since November 2009. His selection as coordinator of the study is a great tribute to Mr. Mateša (who has a PhD in the organization of Olympic Games) and to the Croatian Olympic Committee, which has now been included in activities at the highest level of the European Olympic movement. Th e feasibility study for the European Games will respond to numerous suggestions that the old continent should organize games on the model of Pan-American or Asian Games, which were fi rst held in 1951, or the Pan-African Games, which were established in 1965. All of these events games have found a place in the creation of a global sports legacy under the organization of the Associations of National Olympic Committees on each of these continents.

Rogge: Cherish the legacy brought to us by the Olympic Games! “Vancouver is the fi rst host city to set up a not-for-profi t organization specifi cally designed to develop community legacies — in sport, the arts, literacy, environment, accessibility and volunteerism — before, during and aft er the 2010 Games. Th e planning includes a broad range of strategies aimed at improving everything from social issues to the awareness of aboriginal people and Canada’s cultural diversity,” said Jacques Rogge, the President of the International Olympic Committee, while addressing the world public, including the Croatian public. In agreement with the IOC, the Croatian Olympic Committee published the message of the President of the IOC about the creation and preservation of world cultural, economic and other legacies highlighted by each of the Olympic Games, not just Vancouver and Canada. Th e message was published on February 5 in the Olympic Corner section of the newspaper Sportske novosti.

�METhaOcofyThCP2E HMGnE

Istaknite primjere fair playa u športu!

Hrvatski olimpijski odbor (HOO) i Hrvatski fair play odbor

(HFPO) pozivaju sve �lanove hrvatske olimpijske i športske

obitelji da istaknu športaše i športašice ili ekipe �iji stav i

ponašanje u športu odaju istinski primjer fair playa u športu.

Hrvatski fair play odbor primat �e prijedloge za fair play na-

gradu tijekom �itave godine na e-mail adresu: fairplay@hoo.hr

Ovaj je poziv dio nacionalne kampanje Hrvatskog olimpij-

skog odbora i Hrvatskog fair play odbora usmjeren k

stalnoj izgradnji svijesti o fair playu, a kako bi „igra“,

ostala „igra“.

Tekst: RADICA JURKIN

U ime športaša, medijima i uglednim športskim te državnim dužnosnicima obratio se olimpijac Ivica Kosteli�, svjetsko ime alpskog skijanja, nakon Vancouvera nositelj triju srebrnih olim-pijskih medalja. Svojim kolegama športašima zaželio je u pr-vom redu zdravlje jer je, kako je kazao, na vlastitom primjeru iskusio brojne ozljede. Potom je izrazio svoje uvjerenje da �e hrvatske vlasti imati trajno razumijevanje za razvoj športa.

RRoggge: �uuvajmmo nasslje��ee kojjee namm ddonose Iggrre!

“Vancouver je prvi grad doma�in koji je osnovao nepro� tnu organizaciju s posebnom svrhom razvoja naslje�a Igara za zajednicu - u podru�ju športa, umjetnosti, obrazovanja, zaštite okoliša, dostupnosti i volonterstva – prije, tijekom i nakon Igara 2010.

Planiranje uklju�uje širok raspon strategija, �iji je cilj pobolj-šanje svega: od socijalnih pitanja do svijesti o starosjedila�kom stanovništvu i kulturnoj raznolikosti Kanade" - stoji u poseb-nom obra�anju svjetskoj javnosti, pa tako i hrvatskoj, prvog �ovjeka olimpijskog pokreta Jacquesa Roggea, predsjednika Me�unarodnog olimpijskog odbora.

Poruku predsjednika MOO-a Jacquesa Roggea o stvaranju i o�uvanju svjetskog kulturološkog, gospodarskog i svakog drugog naslje�a koje nose Igre, dakako ne samo Vancouvera i Kanade, Hrvatski olimpijski odbor objavio je, prema dogovoru s MOO-om, 5. velja�e, u Olimpijskom kutku “Sportskih novosti”.

HHOA za 5000. simmmpozijj mlaaddih uu Olimmpiji

Dora Me�imorec i Nenad Borkovi�, odli�ni studenti Kinezio-loškog fakulteta Sveu�ilišta u Zagrebu, hrvatski su predstav-nici na 50. me�unarodnom simpoziju mladih u Olimpiji (Gr�ka) koji �e se održati od 16. do 30. lipnja u organizaciji Me�una-rodne olimpijske akademije, a na temu olimpizam i olimpijski pokret kao platforma za mir. Ovu je odluku Hrvatske olimpijske akademije, a koja je u velja�i 2010. raspisala natje�aj, potvrdila Me�unarodna olimpijska akademija.

- Osim obrazovanja u podru�ju olimpizma koji nam je osobito važan za razumijevanje olimpijskog pokreta, od dvoje mladih kineziologa o�ekujemo aktivno sudjelovanje u projektima Hrvatske olimpijske akademije kao i Hrvatskog olimpijskog

OOOlimmmpp 64

odbora na temu olimpizam - naglasila je voditeljica projekata promocije olimpizma u HOA-i, bivša vrhunska športašica i hrvat-ska olimpijka Danira Bili� Naki�.

MMal�i�� i Mooom�innoovi� uuu voddstvu VVŠA ddo 20114.

Po isteku petogodišnjeg mandata, �lanovima Vije�a športske arbitraže, osnovanoga kao i Arbitražno sudište pri Hrvatskom olimpijskom odboru, Skupština HOO-a potvrdila je u prosin-cu 2009. mandat dosadašnjem predsjedniku Jurici Mal�i�u i dopredsjedniku Hrvoju Mom�inovi�u na još jedan mandat, do 2014.

Isto tako, za sastav Vije�a potvr�eni su dosadašnji �lanovi Igor Gliha, Stanko Hautz, Andrej Matijevi�, Alica Pelicari�, Zlatan Tur�i� i Mladen Žuvela, a novi su Arno Vi�i�, Siniša Petrovi�, Damir Kramari�, Branimir Pocrni� i Miljenko Guinio.

Na sjednici 18. sije�nja 2010., Vije�e športske arbitraže iza-bralo je svoja tri stalna vije�a kako bi u športskom posredovanju u sporovima mogli biti što operativniji. Za predsjednika I. stal-nog vije�a imenovan je Hrvoje Mom�inovi�, II. Mladen Žuvela a III. Stanko Hautz. Za tajnika Vije�a športske arbitraže, potvr�en je mandat dosadašnjem tajniku Ivanu Magli�i�u. .

PPrva hrvatttska gggenerrracijaaa AASMCC diplooomannnata U suradnji s Olimpijskom solidarnoš�u Me�unarodnog olimpij-skog odbora, Hrvatski olimpijski odbor školovao je prvu genera-ciju športskih djelatnika u upravljanju športskom organizacijom (Advanced Sport Management Courses - ASMC). Stru�no usavr-šavanje u upravljanju, prvo takve vrste prema programu Olimpij-ske solidarnosti u Europi, prihvatio je Hrvatski olimpijski odbor kao investiciju u upravljanju u športskom i olimpijskom pokretu.

Obuka je provedena u šest temeljnih u�enja (modula): o na�elima organizacije, strateškom i � nancijskom upravljanju, kadrovskim potencijalima, marketingu i organizaciji športskih priredbi, a trajala je od velja�e do studenoga 2009. godine.

Program ASMC u Hrvatskoj kojeg je vodila Alma Papi� u svojstvu direktorice sa diplomom MEMOS projekta MOO-a i specijalnom obukom za vo�enje ASCM programa, uspješno su završili predstavnici 14 nacionalnih športskih saveza: Alen Gere (Hrvatski športski savez gluhih), Ve�eslav Holjevac (Hrvatski ragbijaški savez), Goran Juki� (Hrvatski stolnoteniski savez), Ivica Urbanc (Hrvatski orijentacijski savez), Lidija Petrinovi� Ze-kan (Hrvatski badmintonski savez), Alen Na�sombat (Hrvatski biljarski savez), Miro Jurmanovi� (Hrvatski judo savez), Snježana Šimunovi� Suknai� (Hrvatski bo�arski savez), Slaven Zlatar i Žarko Babi� (Hrvatski hokejski savez), Alojz Mauser i Goran Ahel (Hrvatski streli�arski savez), Luka Marki� (Koturaljkaški savez Hrvatske) i Ante Šalinovi� (Hrvatski nogometni savez).

U obuci su sudjelovali ugledni me�unarodni stru�njaci upravljanja športskom organizacijom, me�u kojima Theirry Zintz, profesor katoli�kog sveu�ilišta Louvain u Belgiji, Leigh Robinson, profesorica sveu�ili-šta Loughborough u Velikoj Britaniji, te Alan Ferrand sa sveu�ilišta Lyon u Francuskoj. Iskustvo Hrvatskog olimpijskog odbora u provedbi projekta ima višestru-ko zna�enje, kao i �injenica da je HOO me�u prvima u Europi proveo ovu važnu olimpijsku zada�u.

� Summary �Th e fi rst Croatian generation of ASMC graduates In cooperation with the International Olympic Committee, HOO provided education for the fi rst generation of Advanced Sport Management Courses – (ASMC). Professional development in management, the fi rst of its kind in accordance with the Olympic solidarity programme in Europe, was greeted by the HOO as an investment in management in sports and the Olympic movement. Th e training, which took place from February to November 2009, was comprised of six basic modules that focused on organization, strategic and fi nancial management, human resources management and marketing, and event management. Th e ASMC Program in Croatia was managed by Ms. Alma Papić, who has a diploma from the MEMOS project of IOC and who conducted a special training session for managing the ASCM program. Th e program was completed by representatives from 14 national sport associations; Alen Gere (Croatian Deaf Sports Association), Većeslav Holjevac (Croatian Rugby Union), Goran Jukić (Croatian Table Tennis Association), Ivica Urbanc (Croatian Orienteering Federation), Lidija Petrinović Zekan (Croatian Badminton Association), Alen Nađsombat (Croatian Billiards Association), Miro Jurmanović (Croatian Judo Federation), Snježana Šimunović Suknaić (Federation Croate De Boules), Slaven Zlatar and Žarko Babić (Croatian Hockey Federation), Alojz Mauser and Goran Ahel (Croatian Archery Association), Luka Markić (Croatian Ice Skating Association) and Ante Šalinović (Croatian Football Federation). Prominent international professionals in the management of sport organizations participated in the training, including Th ierry Zintz, professor at the Catholic University of Leuven, Belgium; Leigh Robinson, professor at Loughborough University in Great Britain; and Alan Ferrand of Lyon University in France. Th e experience of the HOO in project implementation is of great signifi cance since HOO was among the fi rst Olympic Committees in Europe to conduct this important Olympic task.

OOOllimmmmppp65

HOO na internetu

rošli su, dakako, dani kada se je za internet tvrdilo da je medij budu�-nosti, a elektroni�ka pošta, pozna-

tija kao e-mail, bila gotovo nepoznanica. No, upravo u to, sad ve� poodmaklo doba, “tesale” su se prve stranice Hrvatskog olimpijskog odbora koje danas �itamo na istoj adresi - www.hoo.hr - kao i te 1996. godine.

I nije to bilo tako davno, ali opet do-voljno “davno” onima koji se ne sje�aju da je to bilo uo�i hrvatskom športu osobito zna�ajnih olimpijskih igra u Atlanti 1996. Naime, te su Igre donijele Hrvatskoj prvo zlato (rukomet, op.a.), a HOO je bio me�u tek desetak nacionalnih olimpijskih odbora u Europi koji su imali svije web stranice.

- Biilo je to vrriijemeee prvviih u��eenja e-mail komunikacije i internetskog “slovkanja”, a za ve�inu nas s malim ili nikakvim iskustvom, potpuno nova teh-nologija - prisje�a se voditeljica Odjela za odnose s javnoš�u, web i izdavaštvo Ra-dica Jurkin, kojoj je i danas kao športskoj novinarki i glavnoj urednici portala www.hoo.hr otvorenost HOO-a i dostupnost svakoj informaciji iz HOO-a primarni cilj.

I nadodaje:- Od te 1996. do danas, web portal

HOO-a promijenio je nekoliko koncepcij-skih i dizajnerskih rješenja, no cijelo to vrijeme ostao je dosljedan temeljnoj ideji da bude pouzdan i informativan za svako podru�je u kojem HOO kao najviše šport-sko tijelo Hrvatske djeluje - kaže Radica Jurkin.

Danas, kako svjedo�imo, www.hoo. hr na spoju aktualnog novinarskog izvje-štavanja, pa sve do službenih objava i dokumenata, uspjeva povezati ne samo internetske tehnološke mogu�nosti ve� i razli�ite korisni�ke skupine - od medija do športskih znatiželjnika.

Ujedinjeni u “internetsku knjigu”, na stranicama se mogu na�i podrobne informacije o uspjesima hrvatskih olim-pijaca, podaci kako se HOO priprema za budu�e Olimpijske igre (one u Londonu 2012.), kao i za prve Olimpijske igre mladih koje �e se ovoga ljeta održati u Singapuru.

Medijimmaa osooobito vvažnno - tuuu je aktualni kalendar me�unarodnih šport-skih natjecanja, biogra� je športaša, kao i on-line izvještavanje sa velikih športskih priredbi, poput nedavnih Igara u Vanco-uveru.

Onima kojima možda i nije poznata interdisciplinarnost HOO-a, na nju �e

ih uputiti rubrike o fair playu, skrbi o ženama u športu, djelovanju Hrvatske olimpijske akademije, Hrvatskog kluba olimpijaca, Zaklade hrvatskih športaša, kao i brojne �injenice iz povijesti hrvat-skog olimpijskog pokreta: od osnutka HOO-a 1991. i priznanja u me�unarodnoj olimpijskoj obitelji, pa do utjecaja HOO-a u Me�unarodnom olimpijskom odboru.

Svojedooobna pprepoorukkaa Kommmisijee za informiranje i izdavaštvo HOO-a i njezinog �elnog �ovjeka Jure Ozmeca, da stranice HOO-a postanu informativni ser-vis nacionalnim i županijskim športskim savezima, dobile su potvrdu u vlastitom PR internetskom prostoru nazvanom - Vi-jesti �lanstva HOO-a. Time je HOO otvorio veliku mogu�nost svim �lanicama da o svom djelovanju “govore” javno, neovisno o tome imaju li svoje stranice ili ne.

Znaju�i za �injenicu da je www.hoo.hr prili�no posje�ivan, �lanstvo HOO-a ima sasvim dovoljno razloga za prihva�anje ovog poziva na zajedništvo u internet-skom prostoru...

Ovo je, naravno, samo ekspresni po-gled na pravo bogatstvo informacija koje donosi web stranica HOO-a. Zbog svega

toga, kao i njene sjajne preglednosti i jednostavnosti, nije slu�ajno da je u više navrata nagra�ivana, pa i 2003. kada je uvrštena u deset naboljih u Hrvatskoj, u kategoriji Šport i zdravlje. ���

Tekst: MILENA DRAGIŠI�

Na internetu HOO se sa svojom stranicom pojavio još 1996. (uo�i OI u Atlanti) i tada je bio me�u desetak europskih olimpijskih odbora koji su imali svoj portal.

� Summary �Th e head of the Department for Public Relations and Publishing, Ms. Radica Jurkin, was one of the initiators of the web site. She remembers the start very well – they decided to start with the project for the Atlanta Olympic Games. At that time the Croatian Olympic Committee (HOO) was among only seven European Olympic Committees that had its own web portal! Since then, the HOO web portal has seen several changes in its concept and appearance, always striving for new and improved ways to present the work of HOO itself and of the other sports associations that are members of the HHO.of sports systems - sport engineers.