RUSKO-CRNOGORSKI TEROR U PRIMORJU

U smiraj Republike 1806. godine Francuzi su se na dubrovačkom području sukobili s Rusima i Crnogorcima. U to nesretno vrijeme osim što su izgubili slobodu ovdašnji stanovnici su ne prvi put osjetili i teror svojih susjeda Crnogoraca. Francuzi su u Dubrovnik ušli 27. svibnja, a sukobi s Rusima i Crnogorcima vodili su se na prostorima oko Grada i južno prema Župi i Konavlima sve do 6. srpnja. U tom razdoblju prostor Primorja ostao je bez zaštite što je Crnogorcima ostavilo prostora za nemilosrdnu pljačku i teroriziranje lokalnog stanovništva.

O njihovoj agresivnosti u to vrijeme najbolje govori činjenica kako su svoje sudjelovanje u ratu na ruskoj strani uvjetovali dopuštenjem da pljačkaju bez ograničenja što su im Rusi dopustili te prema nekim izvorima čak i sami sudjelovali u pljački. U nepuna dva mjeseca više puta su prošli kroz sva primorska sela do Dola i Podgore. Tamo im se na brdu Miholj krst iz zahvalnosti što mu je Republika jednom spasila život suprotstavio i zaustavio ih Hadži-beg iz Hutova sa svojim ljudima i 200 Primoraca. Prema predaji poslužili su se i ratnom varkom, skupili su mnoštvo crvenih primorskih kapa te ih postavili na kamenje, smrijekove i somine tako da su Crnogorci povjerovali da je pred njima puno veća vojska nego što je stvarno bila. Ipak, prodrli su i dalje i to morskim putem barkama koje su ukrali u gruškoj luci. Tako je šteta počinjena i u Kobašu, Dolima, Stonu te čak i u Orebiću.

Francuzi su poslije protjerivanja Rusa izrazili žaljenje zbog pljačkanja koje su Crnogorci napravili te su naručili popis i procjenu nastale štete što je odmah i učinjeno. Taj popis pokazuje nam pravi razmjer crnogorske okrutnosti, ali i daje uvid u demografsku strukturu pojedinih sela budući da su navedena imena sviju ljudi koji su pretrpjeli štetu.

Posebno je zastrašujuć opis same pljačke prema navodima svjedoka: „(...) iz kuće su najprije iznosili posteljinu, posuđe, bolje pokućstvo, vrata, prozore i sve komade željeza dok je sve ostalo porazbijano i razbacano po kući. Slama iz slamarice i drvena građa skupljeni su na određenim mjestima u kući kako bi se podmetnuti požar uspješnije širio. Opljačkane kuće pružale su veći užas nego popaljene jer su dignuta vrata, prozori, okviri, željezo. Pregledane su sve gustijerne, pomaknut je svaki kamen, vrtovi su prekopani u potrazi za blagom. Oltari u crkvama porušeni, grede nosači izbačene iz ležišta, u crkvama otvarani grobovi, pretresani lijesovi, uzimano željezo pa otkrivahu i Krista za izvaditi tri čavla(...)“.

Većina sela u potpunosti je spaljena i opljačkana, što kuće, što blago (stoka). Oskrnavljena je i većina crkava, a bilo je i ljudskih žrtava; u Majkovima je ubijeno četvero, a u Slanome petero ljudi. Novčano najveća šteta počinjena je u Orašcu (213 tisuća dukata), Brsečinama (109), Zatonu (103) i Slanome (92), a najmanja u Trnovi i Banićima (4).

Izvor: Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka IV; tekstovi Ante Golušića i Mata Kapovića