ÈASOPISHRVATSKOG

PLANINARSKOGSAVEZA

GODIŠTE 97

ISS

N 0

35

4-0

65

0

RUJANRUJAN

20052005

99

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:29 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje (zasrpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

IZDAVAÈ

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

E-MAIL: hps@inet.hr

http://hps.inet.hr

TEL./FAX 01/48-24-142

TEL. 01/48-23-624

UREDNIŠTVO

hrvatski.planinar@vip.hr

http://hps.inet.hr/hp

UREDNIK

ALAN ÈAPLAR

PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB

E-MAIL: caplar@vip.hr

TEL: 091/51-41-740

TEL./FAX: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBOR

DAMIR BAJS

DARKO BERLJAK

VLADO BOŽIÆ

FARUK ISLAMOVIÆ

GORAN GABRIÆ

ŽELJKA KASAPOVIÆ

ZDENKO KRISTIJAN

BRANKO MEŠTRIÆ

PROF. KRUNOSLAV MILAS

PROF. DR. ŽELJKO POLJAK

ROBERT SMOLEC

TISAK

»EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O.

DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650

PRETPLATA za 2004. godinu iznosi 120 kuna (za inozemstvo 32

eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog

saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, u rubrici

»Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata

za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX

25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, koja jenalijepljena na omotnici za sla-nje èasopisa. Nakon uplate, uzadresu æete moæi vidjeti naznaku o obavljenoj uplati. Tako možeteprovjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena ievidentirana pri Hrvatskom planinarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebajuse pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani-narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu ibrojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec nasvoju adresu redovno primati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je 10. dan prethodnoga mjeseca (30dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i ured-nièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi se primljeni mate-rijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi sa zanimljivimtemama koji su popraæeni boljim izborom ilustracija. Slike se moguslati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi,ali ne unutar Wordovih dokumenata). Podrobnije upute možetepotražiti na web-stranici HPS ili izravno kod urednika.

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=120,00

2360000-1101495742

XXXXX

»HRVATSKI PLANINAR« - ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

HP 09-2005.qxp 21.4.2006 20:28 Page 4

NA VRHOVIMA PAMIRA 288ROMAN VUKOVIÆ

BILI SMO NA TRIGLAVU... 292KATICA ŠIMIÆ

NA KALŠKI GREBEN PREKO KRVAVCA 295DAMIR BAJS

KRN – LICE I NALIÈJE PLANINE 297DAMIR MARGAN

KANJON IZGUBLJENIH MLINICA 299JOSO GRACIN

EUROPSKI PUTOVI NA PUTU PREMA EUROPI 304DRAGO TROŠELJ

HRVATSKA PLANINARSKA FOTOGRAFIJAIZMEÐU DVA SVJETSKA RATA 306

TEATROLOG FOTEZ NA VELEBITU 1934. GODINE 308VLADIMIR JAGARIÆ

KRONIÈAR PLANINARSKOG DRUŠTVA 312ANTUN LOVRIÆ

SKROVITI KUTAK 314MIRA ŠINCEK

IMA LI PILOTA U AVIONU? 316JASNA ŽAGAR

SPELEOLOGIJA 318

PLANINARSKE KUÆE I PUTOVI 320

VIJESTI 324

KALENDAR AKCIJA 326

288 VRHOVI PAMIRA

292 SLOVENSKE ALPE

299 KANJON ÈIKOLE

306 STARE FOTOGRAFIJE

GodišteVolume

Rujan – September 2005

BrojNumber97 9

SLIKA NA NASLOVNICI:POGLED PREMA UÈKI S VELIKOG PLANIKA NA ÈIÆARIJI

S A D R Ž A J

9, 2005 287

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 287

U Pamir smo krenuli s namjerom da se popne-mo na sedam tisuæa i petsto metara visok vrh Pikkomunizma. Tri godine prije imali smo Josip,Sreæko i ja isti cilj.

U Beèu smo nabavili vize za Kirgistan i Tadži-kistan, a u Zagrebu dvostruku tranzitnu vizu zaRusiju. Kad smo krenuli po aviokarte za Dušanbe,saznali smo da je bazni logor Moskvina, koji jepolazište uspona na vrh, pun vojske, zbog nape-tosti na granici sa Afganistanom i da je civilimapristup zabranjen. U posljednji smo trenutakmorali promijeniti naš prvobitni plan, Kao novicilj odabrali smo vrh Pik Lenjina (7134 m). Nadalismo se boljoj sreæi i zamalo uspjeli.

Nakon kontakata s turistièkom agencijom izTadžikistana, koja nam je poslala pozive na os-novu kojih smo dobili (kupili) vize i avio-kartu za

Moskvu, poèele su ozbiljne pripreme. Ekipu smou poèetku saèinjavali samo Sreæko Boškoviæ i ja,no poslije su nam se pridružili Vjeran Mišurac iHrvoje Horvat.

Fizièke i visinske pripreme obavili smo nasnijegom pokrivenim vrhovima Grossglocknera iMont Blanca. Putem interneta i knjiga prikupljalismo informacije o zemlji, transportu, nabavcihrane i opreme te o smještaju u Tadžikistanu.Podatak iz vodièa »Lonely Planeta« da najveæi diozemlje živi od humanitarne pomoæi, da na kupovi-nu planinarske opreme i namirnica – osim u glav-nom gradu – možete zaboraviti, pokazao se toènim.

Republika Tadžikistan nalazi se u SredišnjojAziji, granièi s Kinom na istoku, Kirgistanom iUzbekistanom na sjeveru i zapadu i Afganistanomna jugu. Ima 6.375.000 stanovnika, naseljenost je

288 9, 2005

NA VRHOVIMA PAMIRA

ROMAN VUKOVIÆ, Samobor

A Z I J A

NAZIVI VRHOVA U PAMIRUPoznato je da je Pamir nekada bio »krov« So-

vjetskog saveza i omiljeno podruèje djelovanja alpi-nista iz èitavog svijeta, naposve ruskih. Veæ èeterde-setak godina, ako ne i više, mnogi vrhovi Pamiranose ideološki obojena imena, koja su im svojedobnonadjenuli nekadašnji sovjetski vlastodršci. Prepisi-vanjem tih slikovitih imena iz ruske æirilice u latinicui prenošenjem iz ruskog jezika u jezike drugih jakihalpinistièkih nacija, došlo je do iskrivljavanja tihnaziva i do brojnih varijanta u kojima se spominju.

Tako vrh nazvan po Jevgeniji Korženjenskojmožemo naæi napisan kao: Peak Korzhenevskaya(engl.; najèešæe), Korzhenevsky Peak, Peak of Ko-rzhenevskaya (toènije) ili Peak korjenevskoy itd...Najviši vrh Pamira, svojedobvno Pik Staljina godi-

nama poznat po kasnijem imenu Pik Komunizma od1998 nosi službeni tadžièki naziv Aquallai IsmolliSomoni. Rusi ga sada zovu po starom, Pik Komu-nizma ili po novom Pik Ismaila Samanija (dakle sa»a«, a ne sa »o«). Opet su se pojavile razne varijnte:Peak Somoni, Somoni Peak, Peak I. Somoni itd. PikLenjina nazvali su Èon-Too, Pik Korženjevske Kul-Santalah. A vrhovi su isti kakvi su i dosad bili –prekrasni – i »nije ih briga kako se zovu«, kaouostalom ni našeg Brundu ili neke Rožanske kukovekoji takoðer nose imena po planinarskim velikanima(Hircu, Novotniju, Krajaèu, Pasariæu, Premužiæu,Rossiju...).

U ovome èlanku, mi smo se odluèili za naj-uobièajenije nazive vrhova, premda to nije i jedinimoguæi izbor!

Ur.

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 288

44,5 stanovnika na km2, a prosjeèni prihod stanov-nika je 10 $ mjeseèno. To je zemlja u kojoj se krozpovijest izmijenilo mnogo vladara. Nakon raspadaSovjetskog Saveza 1991. u borbi za vlast došlo jedo graðanskog rata, koji je trajao 6 godina i u ko-jem je poginuo velik broj ljudi, a ono malo indus-trije uništeno je do kraja. Planine zauzimaju 93%teritorija Tadžikistana, a više od pola zemlje je nanadmorskoj visini veæoj od 3000 m. To su planin-ski lanci Tien Shan, Allay i Pamir.

Zemlja je bogata vodom, no èak ni taj darprirode nije iskorišten, kao na primjer u susjednomKirgistanu, koji je najveæi izvoznik struje u tomdijelu Azije. Stanovnici su veæinom muslimani:šiiti i suniti. Ljudi su, iako vrlo siromašni, poštenii srdaèni. U jednom sam vodièu naišao na savjetbudemo li pozvani u goste u kuæu da, to izbjega-vamo, jer æe domaæin dati sve što ima, ako trebazaklati i posljednju kokoš samo da nas poèasti.

Na put smo krenuli 19. srpnja Aeroflotovimzrakoplovom. Ljubazno osoblje progledalo nam jekroz prste za naše prenatrpane i preteške ruksakei transportne vreæe. Nažalost, ta nas sreæa nijepratila na daljnjem putu (samo za višak tereta otelisu nam oko 1100 $) i zato savjet: ne nosite ništašto vam stvarno nije neophodno.

Po dolasku u Moskvu èekalo nas je brzo pre-bacivanje s zraène luke Šeremetjevo do zraèneluke Domodovo, koji su udaljeni oko 80 km. Tajdio prijevoza dogovorili smo veæ u Zagrebu, kaoi aviokarte do Dušanbea, koje se mogu kupitisamo u Moskvi. Kombi-prijevoz izmeðu zraèneluke može se naæi i po manjoj cijeni nego smo gaplatili, no nismo imali vremena i bili smo novi uselu.

U Dušanbe stižemo 20. srpnja oko 7 ujutro.Smještamo se u hotel »Tadžikistan«, s dvije zvjez-dice, koje zaslužuje jedino cijenom smještaja, alinikako opremom ili izgledom. Razgledavamo graddok èekamo dogovor za prebacivanje helikopte-rom do baznog logora Moskvina.

Na Pamiru veæ nekoliko dana traje nevrijemei pada snijeg, tako da, sljedeæa tri dana, ništa odleta. Zbog visoke cijene smještaja, napuštamoDušanbe i selimo u 32 km udaljeno selo Varzob,gdje nalazimo smještaj u barakama nekadašnjegizletišta. Sljedeæa dva dana šeæemo po okolnimbrdima i jedan dan koristimo za obilazak Dušan-bea. U samom centru grada nalaze se sve adminis-trativne zgrade, impozantne velièine kao i pred-sjednièka palaèa, mnogo novih trgovina širokepotrošnje i tehnièke robe. Parkovi koji su nekadabili navodnjavani, sada su zapušteni jednako kao

9, 2005 289

Tipičan krajolik u Tadžikistanu foto: Roman Vuković

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 289

i dvorišne strane stambenih i poslovnih zgrada.Samo po velièini možemo naslutiti kako je to ne-davno izgledalo i bilo ureðeno. Što se više uda-ljavamo od centra, to je slika sve tužnija. Devasti-rane stambene zgrade, privredni objekti i ne pre-velika nada za bolje sutra. Sretni smo kad nakontri dana ukrcavamo naše stvari i provijant u heli-kopter MI-8 i nakon detaljnoga pregleda stvari idokumenata polijeæemo.

Logor Moskvina nalazi se na 4200 metara, uzmalo ledenjaèko jezero izmeðu ledenjaka Walterai Moskvina. Osim glavnoga zdanja, koje služi kaoblagovaonica, kuhinja i prostorija za društvenazbivanja (nažalost, bez grijanja), tu su još neko-liko limenih koliba u obliku šatora, zatim šatori zaèetiri osobe, koji su uistinu tipa »vila propuh«, ikontejner koji služi kao kupaonica samo kad imasunca da malo zagrije ledenu vodu iz potoka.Smještaj u »vili propuh« košta nas 6 $ na dan, štoje za nas najpovoljnije, a i nemamo viška šatorakoji bi ostao u baznom logoru dok smo na aklima-tizaciji ili pri pokušaju uspona na vrh.

Noæni mir i tišinu prekidaju gromoglasne lavi-ne koje uredno padaju s okolnih grebena i završa-

vaju negdje u ledenjacima.Za aklimatizaciju na baznilogor trebaju nam dobra tridana, premda to ni tada jošnije ono pravo. Vidjelo seto na odigranoj meðuna-rodnoj nogometnoj utak-mici, gdje smo nakon pre-trèanih nekoliko metaraostajali bez zraka.

Vrijeme je bilo prediv-no no još uvijek prehladnoda bi se snijeg poèeo topitii slijegati kako ne bismotoliko duboko propadali.

Skupina Tajvanaca iRusa veæ danima pokušavaprobiti put do Drugog lo-gora prema Piku komu-nizma, no zbog previšesvježeg snijega ne uspije-

Skica uspona na Pik Korženjevske

290 9, 2005

Spuštanje helikoptera u bazni logor

foto: Roman Vuković

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 290

vaju stiæi dalje od Prvog logora na 5300 m, a iopasnost od lavina je prevelika. Na suprotnoj,sjevernoj strani skupina Èeha i Rusa pokušavaprobiti prtinu do visine od 6800 m kako bi došlado tijela èeškoga penjaèa koji je prošle godinestradao na Piku Korženjevske, no ni oni nemajupreviše uspjeha. Nakon osam dana, uz stalnu iz-mjenu ekipa, nisu uspjeli prijeæi 6100 metara.

Osim što tamanimo zalihe hrane koju smodonijeli, svakodnevno radimo na aklimatizaciji iodnosimo hranu i šatore na 5800 m. Osim hladno-æe, nemamo druhig problema: ni probavnih nitiglavobolje.

Buduæi da nema uvjeta za uspon na Pik ko-munizma jer nijedna jaèa ekipa još nije probila putdo Pamirske zaravni na 6100 m, pripremamo se zauspon na Pik Korženevske. Vrijeme je hladno, alistabilno, pa ako potraje još koji dan, ne bismo sm-jeli imati teškoæa. Da bismo bili što lakši, uzi-mamo šator za dvoje, koji se inaèe koristi za kam-piranje na moru. Osim što smo se po noæi smrza-vali (temperatura u šatoru ispod –30 °C), moralismo još paziti da nam vjetar ne odnese šator, kojinam je cijele noæi lupao po glavi. Od kuhala smo

digli ruke veæ na drugom logoru, jer nam je tre-balo èitavih sat vremena da rastopimo snijeg zalitru vode.

Vrijeme se poèinje kvariti, vjetar je mjesti-mièno toliko jak da hodamo èetveronoške kakonas ne bi bacio s grebena, sve više nas zatvarajuoblaci i poèinje sniježiti. Oko 16 sati stižemo navrh, ali smo zatvoreni u oblaku. Slikanje, èesti-tanje i što prije dolje. Sljedeæi dan kod drugoglogora pomažemo iscrpljenom, dehidriranom Špa-njolcu, koji je obolio i od snježnoga sljepila.

Koji dan poslije s Pika komunizma stiže vi-jest da su osmorica Tatara, meðu kojima i jednažena uspjeli probiti put i popeti se na vrh. Prizna-jem, bio sam im malo zavidan no, tko zna, jošuvijek ima nade, jer kako se kaže, treæi put Bogpomaže.

Dana 13. kolovoza ukrcavamo se u helikopteri vraæamo u civilizaciju. Povlaèenje po aerodro-mima, spavanje na klupama i svaðe oko težineprtljage. Èuvajte se moskovskog aerodroma: doksvi naplaæuju 2 $/kg za višak tereta, oni æe vasoderati sa 7 $/kg i tu ne pomaže nikakvo kukanjeni zapomaganje.

Logor III na visini od 6400

metara i Pik Korženjevske

foto: Roman Vuković

9, 2005 291

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 291

Zamisao da poðemo na Triglav rodila se najednom izletu u Spodnje Bohinjske gore. Sjeæamse, vrijeme je bilo idealno, kakvo samo možetepoželjeti. Išli smo s vrha na vrh – Komna, PlaninaRazor, Vogel, Rodica, Èrna prst – i uživali u vidi-cima koji plijene svojom izuzetnošæu. Prepo-znavali smo vrhove na kojima smo prije bili i kojebismo još htjeli obiæi, a Triglav, èinilo nam se, kaoda nas je sve to vrijeme promatrao i pitao: »Zaštone biste došli k meni?« Darinka reèe: »Doæi æu Tiako mi dopustiš«, a mi svi u glas: »Povedi i nas!«

Dogovorili smo izlet i krenuli prema Ljublja-ni, pa dalje prema Bledu, Bohinju, Staroj Fužini iGornjoj vasi, a nakon toga još sedam kilometaramakadamskim putom do mjesta gdje ostavljamoaute. Do doma na Uskovnici (1138 m) treba namdvadesetak minuta. Tu se kratko odmaramo uzglazbu i ples, a onda nastav-ljamo usponom prema Vodni-kovoj kuæi. Tamo æemo pre-noæiti.

Vidici koji nam se otvarajutakvi su da ne znaš na koju bistranu pogledao. Sve su slikegotovo nestvarne, stijene sumagièno privlaène i tajanstve-ne, spojene u èvrste bedeme svrhovima svih oblika. Padineoèaravaju šumom tamnoze-lene boje, a livade raznoboj-nim cvijeæem. Pitam se kakosaèuvati uspomenu na sve štogledam.

Usput zastajemo da krat-ko predahnemo, a Tomislav

fotografira i prièa o vrhovima koji nas okružuju.Susreæemo ljude koji se vidljivo zadovoljni vra-æaju prema dolini, a ja maštam o tome što su sveprošli i pitam se hoæemo li i mi biti tako zado-voljni. Penjemo se polako, korak po korak, imamodovoljno vremena i ne žurimo. Nakon tri sata hodastižemo u Vodnikovu kuæu. Dom je dobro posje-æen, a susreæemo i jedno društvo iz Istre.

Domar nam kaže da imamo sreæe i da æe sutra biti pravi dan za uspon na vrh Triglava. Ras-premamo se, veèeramo, a jer nam je rano za spa-vanje sjedamo da kartajuæi prikratimo vrijeme, adio društva razgledava okolinu i razgovara. Plani-nari se polako povlaèe na spavanje, pa idemo i mi,ujutro valja rano ustati.

Pet je sati, budi se dan, a i ja sam budna.Èekam tko æe od naših prvi ustati. Ustaje Stipe, a

292 9, 2005

BILI SMO NA TRIGLAVU...

KATICA ŠIMIÆ, Zagreb

S L O V E N I J A – J U L I J S K E A L P E

Nadomak vrhu Triglava foto: Tomislav Muhić

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 292

zatim svi redom. Oèito želimo što prije obuæi go-jzerice i krenuti. I doista, veæ u 6 sati kreæemo usmjeru Planike.

Bjelièasta jutarnja magla ispunila je dolinu, asunce obasjalo vrhove Triglava, kojem hrlimo upohode. Velièanstvena slika! San ili java?

U ozraèju jutra koraèamo polako stazom,svatko zaokupljen svojim mislima. Naprijed suTomislav i Sandro i, gle, odjednom pred njimaiskoèi divokoza. Ne obazire sena nas, ona je u svojem svi-jetu, stoji bezbrižno na ka-menu i brsti.

Smjenjuju se slike, bjeli-èasta maglica kao da putuje,isprepliæe se izmeðu stijena,èas nestaje na pojedinim dije-lovima pa se opet vraæa. Ublizini doma »Planika« susre-æemo planinare koji se vraæajuu dolinu. Oni su juèer bili navrhu.

Idemo dalje, sklopili smoštapove, sada nam samo rukepomažu jer smo na kameni-tom terenu s klinovima i saj-lama. Ulazimo u usjeke i po-lako se penjemo. Na vrhu jed-

nog usjeka zastajemo. Dok Tomislav fo-tografira, pogledavam prema domu»Planika«. Èini mi se kao da je izgraðenna mjeseèevoj površini, zaravni prekri-venoj sivožutim sitnim kamenjem, punojkratera. Još malo, najavljuje Tomislav, ieto nas na Triglavu. Ostavljamo ruksakei po hrptu se, nogom pred nogu, držeæi seza sajle, mimoilazimo s planinarima kojisilaze s vrha.

Evo nas na vrhu! Kojeg li veselja, pami smo tu, na najvišem vrhu, na Trigla-vu, kao da smo dotaknuli nebo. Oko nasèuje se žamor na svim jezicima, vidimosretna lica, svi smo mi došli s istim ci-ljem i svi se isto radujemo. Nebo je bistroi vidimo udaljene vrhove u Italiji, Aus-triji i gdje sve ne, a sve što vidim neopi-sivo je lijepo. Slikamo se, sjedamo da se

odmorimo, kad evo iznenaðenja! Neæete vjerovati,Darinka je u džepu donijela kavu, vode imamo, paæemo na Triglavu još popiti i kavu.

Vrijeme brzo prolazi i brzo dolazi trenutakpovratka. Buduæi da smo bili brzi u usponu i da sesvi dobro osjeæamo, spustit æemo se na Kredaricu.Put je osiguran klinovima pa idemo polako. Nekise penju, pa se s njima treba mimoiæi na stijeni, aliljudi su strpljivi, èekaju oni nas ili pak mi njih.

9, 2005 293

Na usponu foto: Tomislav Muhić

Nad oblacima foto: Tomislav Muhić

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 293

Zar smo stvarno bili gore? Zar smose spustili po ovoj stijeni? Pogledaj kakoljudi mile poput mrava! Na Kredariciidemo u kapelicu zahvaliti Bogu za lijepovrijeme, sreæu i dobro zdravlje.

Što sada? Tomislav i Stipe bi odmahdalje do Vodnikove kuæe, no Darinkaprocjenjuje da bi ipak bilo bolje odmoritise u ujutro krenuti dalje. Tomislavu sežuri i on odlazi prema Vratima, pa u Jese-nice, gdje æe na vlak za Zagreb. Stipe iSandro odlaze do Stanièeve kuæe, aDarinka, Mirjana, Anica i ja uživamo upopodnevnom odmoru, na suncu, preddomom na Kredarici. Razgovaramo isvako malo pogledavamo prema hrptuTriglava kud još uvijek hrle ljudi u obasmjera. Zahladilo je i povlaèimo se udom, veèeramo i spremamo se na spa-vanje. Vani mjeseèina, vidljivost nevjerojatna, aDarinka i ja upijamo i ovu sliku.

Sutradan ujutro u šest opet smo svi na nogama.Prije bilo èega drugoga, izlazimo iz doma pogle-dati prema Triglavu. Veæ ima ljudi koji se vraæajui dakako, onih koji se penju.

Doruèak, pa ponovno na put. Silazimo polako,okreæuæi se stalno i gledajuæi toga gorostasa kojiostaje, dok nam nosnice ispunjava miris stijena,rosne trave i alpskoga cvijeæa obasjanog prvim ju-tarnjim zrakama sunca. Jutarnju tišinu razbija zvukhelikoptera, vidimo da nosi teret za domove. KodVodnikovog doma odmaramo se promatrajuæi he-likopter kako manevrira dok spušta i uzima teret.Opskrbljujemo se zalihom vode i kreæemo dalje.Sada æemo preko Studorskog prevala do doma naUskovnici. Odjednom poène padati kiša... pa neæe

valjda. Nismo ni pokušali izvaditi kabanice, a veæje prestala, hvala Bogu.

Kad smo prešli preko Studorskog prevala,uèini mi se kao da èujem žubor vode, stvarno,malo dalje od staze ugledam izvor i potoèiæ. Udolini zastajemo da se odmorimo i nešto poje-demo. Na Uskovnici namjeravamo prenoæiti, pa sesutradan malo okupati na Bohinjskom jezeru,potom razgledati Bled i onda popodne u Zagreb.Domarka nas, meðutim, upozorava da je najavlje-no loše vrijeme i da æe još noæas biti nevremena,pa su moguæi odroni na cesti. Nakon dobrog ruèkai kave, a s obzirom na prognozu, ipak prihvaæamodomarkin savjet i krenemo kuæi. Brzo smo kodautomobila. Još jedan prekrasni izlet je za nama,ali, kao i uvijek, veæ razmišljamo kamo bismomogli poæi iduæi put.

294 9, 2005

Na vrhu Triglava foto: Tomislav Muhić

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 294

Kako u jednom danu obiæi nekoliko visokihalpskih vrhova, pri tom ne žuriti, veæ uživati u raz-gledu na još više vrhove Kamniških Alpa i na go-tovo èitavu ljubljansku kotlinu? Eto, ovako kakoslijedi!

Naš plan bio je najprije dobiti na visini koris-teæi se žièarom za Krvavac, ali kako baš taj dannije radila, autom smo se uputili do planinarskogdoma na Gospincu. Nekako na pola puta trebasvakako zastati kod vidikovca uz samu cestu i uži-vati u vidiku na pitoma naselja, polja i Ljubljanuu daljini, pogotovo ako je vidljivost vrlo dobra kaošto je bila toga dana.

Kod Gospinca, u neposrednoj blizini gornjepostaje žièare vidik nas je mamio prema domu naKrvavcu, TV-tornju, ali ono još ljepše, bio je putpreko otvorenih livada, prepunih cvijeæa na kojimapau mnogobrojne krave. Na-meæe nam se u razgovoru od-mah praktièno pitanje bez od-govora: kako se to Sloven-cima isplati držati tolike kravei dobivati puno mlijeka, a na-ma je Lika prazna i sve kravemožeš izbrojati na prste.

Usputni kratki odmor ikavica u domu na Krvavcu,koji zapravo i nije planinarskidom, veæ visokogorski ski-jaški hotel. Slijedi uspon pre-ma grebenu i vrhu VelikiZvoh, ali prije vrha na križa-nju krenusmo lijevo stazomzvanom Èez Kucle, jer smohtjeli napraviti kružnu turu,

prvo preko Planine Dolga njiva, a u povratku pre-ko vrhova na istoènoj strani. Spust prema Dolgojnjivi na jednom mjestu iziskuje oprez zbog kruš-ljivosti i strmine, tako da sajla dobro doðe. Usputsmo imali sluèajni susret s krdom konja na pašibez kontrole, kojima je oèito nedostajalo soli, jersu nas polizali po rukama i dugo nas pratili nada-juæi se oèito i kojem slasnijem zalogaju.

Kao što i dolikuje, nakon spusta slijedi uspondo križanja za vrh Koren. Kako nas on zasad nijezanimao krenuli smo lijevo prema vrhu Kalškoggrebena. Staza do vrha ide blagim usponom okosat i pol, ili što bi Slovenci rekli poldrugo uro. Dovrha nailazimo na nekoliko veæih stada ovaca ikoza koja pasu škrtu alpsku travu na visinama od2000 pa skroro do vrha na 2224 metara. Vrh Kalš-kog grebena vrlo je razgledan pogotovo na sjever,

9, 2005 295

NA KALŠKI GREBEN PREKO KRVAVCA

DAMIR BAJS, Zagreb

S L O V E N I J A – K A M N I Š K E A L P E

Mokrica s Korena foto: Damir Bajs

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 295

na èitav lanac poznatih, najviših vrhova Kamniš-kih Alpa. Vidi se Koèna, Grintovec, Dolgi hrbaz,Skuta Rinka, Turška gora, Brana i Planjava.

Boravak na vrhu oku je vrlo ugodan, što sebaš ne bi moglo reæi za njuh, jer su stotine ovacabaš oko vrha imale svoje potrebe. Zato smo odgo-dili za kasnije obnovu energije hranom iz ruksaka.No, vršnom pivu nismo mogli odoljeti. Kratkosmo evocirali uspomene na neke prijašnje izlete uKamniške Alpe, jer su se tmasti, crni oblaci pomo-ljavali sa zapada djelujuæi pomalo zastrašujuæe.

Brzali smo dalje do križanja za Koren i tuskrenuli put vrha Kompotele, kojemu samo dvametra nedostaju do 2000. U nastavku se staza po-èinje strmo spuštati prema vrhu Mokrici (1853 m),koji smo željeli posjetiti. Mali paradoks, spuštatise na vrh – da, i toga ima! Staza je vrlo strma, trav-nata, a ispod skliska zemlja. Baš nezgodna kom-binacija. S vrha je pogled je ogranièen, ali se is-toèna strana s Velikom planinom pruža kao nadlanu. Posebnost Mokrice je u tome što se njezingreben pruža suprotno od grebena Korena i Kom-potele, smjerom zapad–istok i usporedan je sasmjerom pružanja glavnog grebena KamniškihAlpa. Vršni greben je razmjerno kratak, svega okopola kilometra, ali je prepun alpskog cvijeæa svihboja.

Povratak do Kompotelebio ja prava mala avantura, jersu oni oblaci s poèetka prièeistovarili svoj mokri teret naMokricu i okolicu, pa smo sesklizali, padali, hvatali za ko-rijenje, ali sretno stigli doDolge njive. Hodati po vrho-vima kad sijevaju munje i uda-raju gromovi nije baš ugodno.

Nakon pola sata »potopa«najednom dolazi sunce i topli-na. Naravno, poskidali smo sei osušili barem dio odjeæe. Upovratku popeli smo se još ina vrh Veliki Zvoh (1971 m),koji je zanimljiv po jezeru, za-pravo umjetnom bazenu u kojistane desetak tisuæa kubnih

metara vode. Zanimljivo je po tome što se nalazibaš na samom vrhu. Ta voda se u zimsko doba ko-risti za pravljenje umjetnog snijega za poznato ski-jalište na Krvavcu.

Za 40-ak minuta silazimo do auta. Buduæi dasmo imali burno vrijeme trebalo se presvuæi usuhu odjeæu. Na putu nizbrdo opet smo bili poèaš-æeni divnim vidicima pred sumrak i isto takvimzalazom sunca jer je kiša koja je padala proèistilazrak. Eto, planinar uvijek naðe nešto dobroga uplanini, ako tako želi. A kako ne bismo bili ras-položeni nakon tako dobrog izleta!

296 9, 2005

Na Krvavcu – nad oblacima

Neobičan planinski vrh – bazen na vrhu Velikog

Zvoha (1972 m) foto: Damir Bajs

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 296

Naši planinarski razgovori èesto zapoèinju pi-tanjem: koja tura ti je bila najljepša? Meni, kadase poène govoriti o tome, iz sjeæanja najprije is-pliva Krn. Možda je razlog tome raznolikost do-življaja kojima su usponi na njega bili ispunjeni,možda neoptereæenost ultimatumom »osvajanja«zahtjevnog vrha i svaki put odlièno društvo u ko-jem sam planinario, a možda i zanimljiva povijestkoja je za nj vezana. Svaki uspon na njega donosinešto novo, neki novi osjeæaj ispunjenosti.

Vrh Krn visok je 2244 metra, nalazi se najugozapadnom rubu Julijskih Alpa, iznad dolineSoèe, na podruèju izmeðu Kobarida i Tolmina.Osobito je dojmljiv pogled s jugozapadne stranejer njegova piramida strmih poboèja dominiraokolicom. Ova planina može se preporuèiti onimakoji žele prva alpska iskustva, jer staze nisuposebno zahtjevne, a vode nas iznad 2000 metaranadmorske visine. Šira okolica Krna prepuna jezanimljivih ciljeva za izlete, kao što su npr. Soèa,rijeka tirkiznoplavih i smaragdnozelenih nijansi,vodom bogat i snažan slap Boka, Tolminska ko-rita i korita Zadlašèice, te Zadlaška jama kodTolmina.

Kraj je poznat i po dogaðanjima iz Prvogsvjetskog rata. Tu je oko 615.000 vojnika krajem1917. godine sudjelovalo u najveæoj gorskoj bitcii prvoj uspješnoj »blitzkrieg«-akciji, kada su aus-trijsko-njemaèke jedinice potisnule talijanske dorijeke Piave. O njima sada saznajemo na groblji-ma, kao npr. kosturnici 7014 talijanskih vojnikaiznad Kobarida ili u muzeju u Kobaridu, koji je1993. godine bio proglašen najboljim europskimmuzejem. I danas se na svakom koraku po plani-nama uz rijeku Soèu mogu naæi ostaci iz tog vre-mena, pa je dobro prije planinarenja otiæi u muzeji saznati nešto više o tim dogaðajima.

Sve planine imaju svoje lice i nalièje. Pokazu-ju se i privlaèe svojim lijepim izdanjem, a ponekad»pokažu zube i ugrizu«, tj. donesu opasnost i opo-menu nas kakvim neugodnim iskustvom. Uz onajnužni planinarski oprez, ljeti i u pogodnim vre-menskim uvjetima Krn je dostupan i planinarimas rekreativno-izletnièkim motivima. Ali, èim sevremenske prilike pogoršaju i osobito u zimskimuvjetima, kretanje tim podruèjem zahtjeva oprem-ljenost, uvježbanost i planinarsko iskustvo.

LICE (KRUžNA STAZA)U lipnju 2000. godine uputio sam se na plani-

narenje kružnom stazom Krn – Batognica. Autimasmo preko sela Kamno, Vrsno i Krn, po uskoj istrmoj cestici došli do parkirališta ispred skloništana Planini Kuhinja (991 m). Krenuli smo pješicepreko alpskih pašnjaka, zatvarajuæi iza sebe ograd-na vrata da stoka ne bi odlutala. Osim trave nemavišeg raslinja i put je izložen suncu, no stalan po-vjetarac èinio je dan ugodnim za planinarenje.

Planinarsko sklonište, cilj prvog dana, odmahje pod vrhom i stalno vidljivo, ali ujedno izgledai nedostižno. Na visini od 1250 metara je gorskogazdinstvo Planina Slapnik. Ubrzo potom put pro-lazi uz još jedno gazdinstvo, Planinu Zaslap(1360 m). Na 1600 m nadmorske visine nailazi sena ostatke graðevine, vjerojatno iz prvog svjetskograta, a na zemljovidu to je mjesto oznaèeno nazi-vom Leger. Odatle staza dalje vodi bridom planineuspinjuæi se vijugavo prema vrhu. Nama s lijevastjenovite su litice kao da je planina otkrhnuta(tamo je zahtjevnija i opasnija staza kojom nijeuputno iæi bez znanja i iskustva).

Vrata Gomišèkovog skloništa (2182 m) otvo-

9, 2005 297

KRN – LICE I NALIÈJE PLANINE

DAMIR MARGAN, Crikvenica

S L O V E N I J A – J U L I J S K E A L P E

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 297

rili smo pet sati nakon polaska s parkirališta. Naputokazu u dolini piše da dotle trebaju tri i pol satahoda, što otprilike odgovara našem prolaznom vre-menu kada pribrojimo sporost i èeste odmore.Nakon osvježenja i presvlaèenja skoèili smo dovrha (2244 m) u »papuèama« jer do njega jedva je10 minuta. Dokle god seže pogled naèièkani sualpski vrhovi, a tamo iza Krnskog jezera (1391 m)istièu se Bavški Grintavec (2347 m), Mangrt(2679 m), Jalovec (2645 m) i Triglav (2864 m).Uživali smo u promjenama boja koje donosi smi-raj dana, sve do veèeri. Po povratku u skloništerazveselila nas je ljubaznost simpatiènog domarai mlade planinarke koja mu je bila na ispomoæi.

Sutradan kreæemo dalje spuštajuæi se hrptomdo Krnske škrbine (2058 m). To je prijevoj na ko-jem strši granata iz prvog svjetskog rata s upo-zorenjem da takvi predmeti ne valja dirati. Uspo-nom na susjedni vrh Batognicu (2164 m) ulazimou koloplet ratnih rovova i tunela. Tu pred oèi do-laze slike iz muzeja u Kobaridu, sve one teške inesretne sudbine pojedinaca koji su ovdje zaglavili.

Spuštamo se na prijevoj Prag (2068 m) i naraskrižju planinarskih putova odabiremo onaj kojivodi prema Srednjem vrhu (2032 m). Staza je bila

dobro utabana, ali loše oznaèena. Pomoæ u ori-jentaciji èini teren, jer se spuštamo uvalom kojunadvisuju stijene i nemamo kuda nego kroz nju.Sljedeæa toèka na putu nam je Jezero v Lužnici(1801 m), promjera 80 m i dubine 10 m. Od Krnado tog mjesta trebala su nam 3 i pol sata, ukljuèu-juæi odmore i zastajkivanja. Buduæi da je sunceveæ usijalo okolno stijenje, jezero je predstavljaloidealno mjesto za osvježenje i objedovanje.

Poslije odmora, preostaje jop sat i pol spustaoko vrha Maselnika (1906 m) i na kraju cipelareæimakadamom do parkirališta, polazne toèke ovogkružnog izleta.

NALIÈJE (SJEVERNI PRILAZ)Sjeverni prilaz Krnu je duži, ali ima dva lijepa

planinarska doma. Iza Bovca treba skrenuti zaTrentu, a zatim u dolinu Lepene. Na kraju dolinesu parkiralište i dom dr. Klementa Juga (700 m),od kojeg za sat i pol uspona stiže do Krnskog jeze-ra (1391 m) i planinarskog doma (1385 m). Krn-sko je jezero najveæe i najdublje gorsko jezero uSloveniji (300x150 m, duboko 17,6 m), a poredplaninarskog doma je manje - Dupeljsko jezero(100x60 m, duboko 3,5 m).

298 9, 2005

Krnsko jezero foto: Igor Schenner

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 298

9, 2005 299

Dragi prijatelju, poželiš li se ikada po paklenojljetnoj vruæini satima probijati uzavrelim kan-jonom presušene rijeke, s opremom na leðima pli-vati preko ujezerenih ostataka vode zarobljene udubokim usjecima, spuštati se po konopu niz za-obljene zidove presahlih slapova, a osvježenjetražiti kupajuæi se u ustajalim lokvama punimzmija, onda dobrodošao u kanjon Èikole! Za ovuæe ti turu trebati i gojzerice i kupaæe gaæice, alpi-nistièko uže, zamke, karabineri i neko malo plo-vilo na napuhavanje, možda kaciga, a sigurno do-sta pitke vode i fizièke izdržljivosti, jer kanjonÈikole nije za svakoga. Ako si pravi pustolov že-

ljan izazova i avanture, ako se ne bojiš zmija i znašbarem jednu tehniku spuštanja niz konop, iskoristipriliku i okušaj se u ovom malo poznatom kutkuprirode!

Rijeka Èikola je tijekom domovinskog ratabila linija razgranièenja, tako da sada jedini rela-tivno siguran put vodi presušenim dnom kanjona.Èikola izvire podno Svilaje na jugoistoènom rubuPetrova polja, u blizini sela Èavoglava, a ulijevase 37 km dalje u rijeku Krku iznad Skradinskogbuka. To potopljeno ušæe Èikole u koje se uvuklaKrka stvara neshvatljivu sliku spoja modre vode isurovog dalmatinskog krša. Èovjek se promatra-

Prema Krnu staza nastavlja travnatom zaravniNa polju (1530 m), uz pastirski stan i brojne rupesvizaca koji su ovdje »domaæe« životinje. Put za-tim kroz kamenjar i stijene izlazi na Krnsku škr-binu i potom na vrh, nakon otprilike 3 sata hodaod jezera. Ovaj uspon takoðer nije zahtjevan, alidugo zna biti pod debelim snijegom. U to sam sei sam uvjerio koncem svibnja 1998. kada smo ne-dovoljno opremljeni, po oblaènom vremenu ipakuspjeli doæi do vrha i vratiti se natrag. To je biloneposredno nakon jakog potresa, kada su se èitavivrhovi i stijene obrušavali u dolinu. Šutke smoprolazili uz nagomilane kamene gromade, koje sujednostavno »ošišale« šumu na svom putu u do-linu. I mi smo tada imali bliski susret s kamenomlavinom kod Krnskog jezera, a malo potom ispodMalog Šmohora (1939 m). Da smo bili brži i de-setak minuta ranije došli na ta mjesta, našli bismose usred kamenih projektila. Veæ tada bio je trenu-

tak za odustati, ali nam vrag nije dao mira. Ulazilismo u sve veæi snijeg, a veæ u sljedeæem usjekunaišli smo na podruèje kojim je, oèito nedavno,protutnjala snježna lavina. Nekako smo se probilido predjela V laštah i improvizirajuæi, jer sumarkacije bile pod snijegom, preko Glavice(1954 m) ipak došli do Krnske škrbine, a ondaposklizavajuæi se strminom i do vrha. Vrh Krnatakoðer nosi ožiljak potresa, jednu ružnu pukotinu.

No, pravi izazov predstavljao je povratak sKrnske škrbine – zaledio nas je pogled na strminukuda smo se morali spustiti! Nismo znali kakav jeteren ispod strmine, da nije možda potres otvoriokakvu provaliju koju je prekrio snijeg. Smjerdolaska nismo mogli ponoviti »u stopu« jer se traggubio na stijenama. Dolaskom na kraj strmine, paonda na naše tragove od uspona, doživjeli smotakvo olakšanje i radost kao da smo se vratili snekog od himalajskih vrhova!

KANJON IZGUBLJENIH MLINICAPustolovina u kanjonu Èikole

JOSO GRACIN, Šibenik

Š I B E N S K O Z A L E Ð E

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 299

300 9, 2005

juæi tu ljepotu jednostavno mora upitati: »Odakleovdje sva ta voda!?«

U velikoj kraškoj zaravni nastala su dva du-boka i impresivna kanjona koja se sastaju nepo-sredno iznad jednih od najljepših europskih sla-pova. Desni kanjon, kanjon Èikole kao da je sli-kovitiji i upeèatljiviji. Magnetski privlaèi pogledta golema brazda, što se pruža od prelijepog suto-ka pa sve tamo u nedogled, do Promine što sesamo ponekad nazire u izmaglici.

Sve do dolaska Turaka poèetkom 16. stoljeæaÈikola se zvala Poljšica. To je njezin pravi staro-hrvatski naziv, koji podsjeæa na to da se rijeka uprvom dijelu svoga toka lagano i mirno provlaèiprostranim Petrovim poljem. Turci su rijeku na-zvali Èikojla. Postoji i legenda o ponosnoj knegi-nji Èiki, udovici kneza Domagoja koja je u ka-njonu kod Kljuèa na desnoj obali rijeke, na hrptunepristupaène hridi dala sagraditi veliku i jakuutvrdu koja još i danas dominira tim dijelom ka-njona, a narod je nazva Kljuèicom. Po toj legendirijeka je dobila ime po kneginji Èiki.

Nakon svog mirnog, skoro ravnièarskog tokakroz polje, Èikola kod Drniša ulazi u duboko usje-

èeni kanjon dugaèak 14 km i tu se zimi i u ranoproljeæe pretvara u brzu, podivljalu bujicu. Ljetirijeka skoro potpuno presuši i ambijent postaje im-presivna kamena pustoš. Donji dio kanjona, što sepruža od novog mosta za Miljevce pa do ušæa uKrku, pripada Nacionalnom parku Krka i na tomdijelu dugom oko 3 km nalazi se slikovita Nelipi-æeva srednjovjekovna utvrda Kljuèica i nepre-sušno vrelo Torak. Torak je malo okruglo jezero,zapravo krška jama promjera 150 m i duboka 30 miz èijeg dna stalno izbija èista voda. Na njemu jeizgraðeno vodocrpilište. Torak je kruna Èikole,savršeno djelo prirode. Rijetki znatiželjnici kojiizbiju na vidikovac pokraj sela Goriša, kad ugleda-ju vrelo, od ljepote ostaju bez daha.

U uskom dubokom kanjonu podno drniškeGradine postoje i ruševine starih mlinica, a neštodalje korito premošæuju i dva stara kamena mosta,nažalost teško ošteæena tijekom domovinskog rata.Prvi je vodio do tzv. turske mlinice koja se još na-zivala Mujanova ili Migalova mlinica. Za drugimost se smatra da je izgraðen za vrijeme Napo-leona pa je poznat pod imenom Francuski most.Pored njega stoje razvaline još jednog mlina,Mrðenovog.

Srednjovjekovna utvrda Ključica u donjem dijelu kanjona Čikole foto: Joso Gracin

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 300

9, 2005 301

Mnogi ljudi koji žive uz Èikolu još i danas seprisjeæaju katastrofalne poplave iz 1975. godinekada je podivljala vodena bujica uništavala svepred sobom. Stradali su usjevi, vinogradi i veæinamlinica u kanjonu, a Petrovo polje se pretvorilo ugolemo jezero. U kanjonu je više ujezerenja, su-ženja, udubina i kaskada, a najpoznatije su Ovè-jak, Procip, Lasmaè, Saranèa, Šuplji vir, vir Dvo-strukovac, Dželalinovac itd. Malo iznad Kljuèanalaze se slabo vidljivi ostaci Zorèiæa mlina, adolje prema Torku rijeku premošæuje još jedanmost što je nekada skraæivao put izmeðu Goriša iMiljevaca. Smatra se da je tu nekada prolazio staririmski put.

Kanjon Èikole zaboravljen u svojoj surovojljepoti ostao je iskonski privlaèan, nepoznat i za-gonetan. Oni malobrojni koji su ga prošli uspo-reðuju ga s klancem male Paklenice, ali i kažu daje daleko ljepši, impresivniji i zahtjevniji. Veænekoliko godina zaredom planinari HPK »Sv. Mi-hovil« iz Šibenika ljeti kreæu niz tu kamenu pus-toš, radi uživanja u neobiènoj avanturi.

Kada sam prije petnaestak godina prvi putaušao u kanjon i otkrio tu ljepotu upitao sam se: »Jeli moguæe da se ovo nalazilo samo 25 km od mo-jega Šibenika, a nisam znao da postoji«. Kada samugledao Torak, Kljuèicu i sure, okomite stijene biosam oduševljen. Morao sam dolaziti ponovno iponovno. Ne znam ni sam koliko sam puta silaziou korito, dovodio prijatelje, penjao se, istraživao,fotografirao, a jednom i kampirao na livadi ispodkule. Bila je kasna zima, veljaèa, ožujak, poèetakproljeæa, a korito suho kao da voda tu godinamanije tekla. Pred zalazak sunca bismo se penjali naKljuèicu i uživali u velièanstvenom pogledu navrata kanjona i dolje na srebreno ušæe, a po noæibi ležeæi u šatoru osluškivali skoro neprirodni šumtišine. Vrijeme je bilo prožeto predivnom usam-ljenošæu.

Jednog dana nas nekolicina probila se do Sa-ranèe. Dalje nismo mogli, nismo imali potrebnuopremu, a i dan je bio još kratak, zimski. Saranèaje otprilike na polovici puta i èitavi gornji dio ka-njona, sve do Drniša, ostao nam je nepoznat.Moralo je proæi skoro desetljeæe i pol da se ponovovratim u tu duboku brazdu i pogledam što se daljekrije u njoj. Pokušali smo se najprije u kanjon

spustiti starim makadamskim putem iz Žitniæa, alina samom poèetku nas je za dobrodošlicu doèe-kalo upozorenje: »Ne prilazi! – Opasnost odmina!« Produžili smo dalje, kroz Drniš cestom zaRoški slap i na izlazu iz grada skrenuli lijevo uzpogon TOF-a. Ljubazna portirka nam je objasnilakako æemo najlakše doæi do zaseoka Knezovi, kojese nalazi 1 km niže, skoro na samom rubu kanjonaèije su strane u tom dijelu nešto blaže položene.

Polazak od drniškog mosta nije najbolji izborjer, sudeæi po mirisu, izgleda da se dobar dio drniš-ke kanalizacije baš tu ispušta u korito. Zauvijekmi je neshvatljivo zašto su ljudi tako aktivni i vri-jedni kad trebaju zagaðivati svoju majku prirodu.Zašto se sav taj smrad mora ispuštati baš tu u tajslikoviti kanjon podno drniške Gradine?

Dva kilometra niže, u zaselku Knezovimaljudi su nam pokazali najbrži put do korita. Pro-šavši pokraj nekoliko automobilskih olupina, brzosmo došli do presušenog dna i ondje ušli u svojsvijet. Sunèano nedjeljno jutro, uništeni kamenimost i tisuæe punoglavaca u lokvama ispod njega.Spustili smo se niz branu Mrðenove mlinice i uzmiris truleži i vlage krenuli u nepoznato.

Poèetno pješaèenje u jutarnjoj sjeni i dolazakdo prve vodene prepreke. S ruksacima kroz vodu,a onda odmah iza zavoja nova voda, Ovèjak. Pe-desetak metara dugo sjenovito jezerce, dosta dub-

Neke detalje treba prijeći alpinistički

foto: Joso Gracin

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 301

302 9, 2005

lje od prethodnog. Napuhavamo naše malo plovilopa savladavamo i tu prepreku. Nastavak puta jebeskonaèni treking i paklena vruæina u dnu dubokepresušene brazde. Velike udubine s ostacima vodesu spasonosne oaze, a bezbrojne zmije u lokvamau koje se pohlepno bacamo s ruksacima i u odjeæi,više i ne primjeæujemo.

Prekriveni sedrom dijelovi civilizacije u dnukanjona poprimaju nove oblike. Automobilskaguma je teški mlinski žrvanj, a stari odbaèeni loncisu glineno antièko posuðe. Za stotinu godina tipredmeti æe postati zanimljivi arheološki nalazi.

Stižemo do Procipa. Voda je tu stisnuta viso-kim okomitim liticama u uzak kanal. Ne vidimogdje završava. Ponovno napuhavamo naše plovilo,pa savladavamo i to vodeno korito. Uživamo usunèanju na neobiènom žalu u zagrljaju kamena ižege. Kanjonu kao da nema kraja, a stijene su sveviše i strmije. Snaga vode izdubila je na jednommjestu polušpilju u stijeni. Postavljamo konop,stavljamo pojaseve i spuštamo se s osmicom nizprevjes. Lasmaè, velika presušena kaskada. Kakavje tu slap kad Èikola teèe!

Iza sljedeæeg zavoja Saranèa, mraèan prolaz upropast. Tu je rijeka najuža. Toliko je usko da kadraširiš ruke pomisliš da æeš u istom trenutku us-pjeti dotaknuti i jednu i drugu stranu kanjona.Voda je napravila dubok usjek i u njemu dubokebunare. Puni su bistre, hladne vode u kojoj plivajujata sitnih uklija, a sunèeve zrake ne mogu obas-jati dno procijepa ni usred ljeta kada je sunce u ze-nitu. Sve to završava padom u udubinu ispunjenuvodom, iza kojeg slijedi okomica viša od 15 m.

Kanjon je u ovom dijelu impresivan. Osje-æamo se kao da smo tisuæu milja daleko od svega.Stijene se slojevito propinju i stotinu metara u vis.Stipe se vere uz litice i nestaje na oštrici neba, anas troje se zaobilazeæi kameni oltar penjemostrmo uz padinu. Spuštajuæi se kroz neprohodnušikaru ponovno ulazimo u korito.

Nova kaskada, Šuplji vir. Nailazimo na bunarpun zmija. Jezivo klupko odvratnih gmazovaostavljenih u šaci prirode. Na jednom dijelu, kojicentimetar iznad naših glava, èelièna sajla stojièvrsto zategnuta izmeðu dviju obala kao zamka zanoæne konjanike. Sajla je tu još od 1992. godine.

U korito Čikole, podno Crvenih pećina foto: Joso Gracin

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 302

9, 2005 303

Postavljena je za vrijeme akcije oslobaðanja milje-vaèkog platoa, a poslužila je našoj vojsci za preba-civanje municije i naoružanja preko nabujalerijeke.

Skoro pod pravim kutom, kanjon odjednomzakreæe desno. S jedne i druge strane nadvile suse nad nama goleme litice. Ostavljamo opremu ipenjemo se strmim siparom do velike grede. Krozmali okrugli otvor ulazimo u nekoliko stotina me-tara dugaèku špilja što se lagano spušta u utrobuogromne stijene. Spasonosna svježina. Palimosvjetiljke i pratimo žilu stabla debelu kao ljudskaruka. U potrazi za vlagom ušla je u kanal kao ve-lika zmija i pružila se pedesetak metara duboko usrce tame. Odjednom nešto živo, velika žaba, tre-nutak jeze. Špilja se raèva, ulazimo u desni kanal.Bacamo kamenèiæ ni vertikalu, dubina je veæa od15 metara. U glavnom kanalu sve je više finogblata i gliba što se hvata za cipele.

Vraæamo se i izlazimo na svijetlo kasnogpopodneva. Ispod nas novi most za Miljevce, astotinjak metara desno skriven u zelenilu otvoršpilje Okljuènice, kao otvor neke velike kljuèani-ce. Prolazimo ispod mosta, pa niz primitivnu bra-nu Zorèiæa mlina i ulazimo u dio kanjona koji jeteško opisati. Tu su dno i strane kanjona postalekompaktna okamenjena cjelina. Sve je spojeno,ravne ploèe, udubine, kamenice i oble kameneglondže. Provlaèimo se, puzimo, preskaèemo iupadamo u bunare pune vode. U jednom osjetihžestoki ubod u nogu. Ugrizao me je vodeni šti-pavac. Jaka bol brzo nestaje u hladnoj vodi.

Iznad nas su polušpilje, nešto niže stijena zva-na Noge Kraljeviæa Marka, a visoko iznad Crvenepeæine. Na sredini korita jedan kamen stoji poputnekog velikog roga. Snažna vodena bujica nabilaje na njega veliku traktorsku gumu i naèinila ap-straktan prizor. Neobièan spoj prirode i odbaèenogkomada civilizacije.

Izlazimo kroz vrata kanjona, umorni i žedni,bez kapi pitke vode. U predveèerje, podno Klju-èice pohlepno beremo soène plodove bijelih murvii uživamo u smiraju dana. Penjemo se uz brinu itoèno u sumrak ulazimo u selo Brnjicu. Na samomvrhu kanjona prešli smo preko poskoka i ne obazi-

ruæi se na njega. Žeð je jaèa od svega, i od umorai od straha. Ulazimo u veliko dvorište, tražimovodu, dobivamo sve. Doživljavamo iskreno gosto-primstvo ljudi iz Zagore. Pored nas su hladnavoda, crno vino i kruh s pršutom. Izuzetna žena,Neda Ljubiæ iz Brnjice, pružila je gostoprimstvonama, èetvorici neznanaca, što smo došli iz mrakai ušli sluèajno u njezino dvorište. Cijeli smo se danpo paklenoj žegi provlaèili kanjonom Èikole,tražeæi u njemu pustolovinu i ljepotu prirode, anašli smo nešto što je važnije od toga – našli smoiskrenu toplinu ljudske duše.

Napuštajuæi Zagoru sjetio sam rijeèi PetraKneza koji nas je ispratio na poèetku naše pusto-lovine po Èikoli. Rekao je: »U vrime moje mla-dosti u Èikoli je bilo i riba i rakova, sada ih višenema, ali vrati æe se ponovo. Vrati æe se kad seèovik vrati èoviku i prirodi.«

Niz stijenu u Saranči foto: Joso Gracin

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 303

U »Hrvatskom planinaru« br. 7-8/2005.objavljen je èlanak prof. dr. Željka Poljaka s pita-njem u naslovu: »Dokle æe Hrvatska biti bijelamrlja u mreži europskih pješaèkih putova?« Sobzirom na sadržaj, smisao i ciljeve toga priloga,nema potrebe komentirati ili osporavati uradakpoštovanog prof. Poljaka, veæ mu treba èestitati izahvaliti što se ta tema nakon dugo vremena našlana stranicama našeg èasopisa.

Ipak, radi povijesnih planinarskih èinjenica, tepotrebe da se barem u jednom dijelu otklone po-stavljeni upitnici, potrebno je precizno prikazatiodnos HPS-a i organizacije E-putova (Europais-che Fernwanderwege), te razmotriti što Hrvatskadanas može uèiniti. Smatram da bi odmah trebaloosnovati kompetetno tijeloradi dobre i brze pripreme,ali i realizacije zahtijevnogposla ukljuèivanja Hrvatskeu tu organizaciju. Svakakoda je za nas planinare os-novno pitanje želimo liuopæe E-putove na našempodruèju i jesmo li u do-voljnoj mjeri svjesni da suza E-putove nužni smješta-jni i drugi objekti dalekovišeg standarda od onih kojemi imamo i na koje smonavikli.

Što se tièe povijestiodnosa prema E-putovima unašoj zemlji, mogu posvje-

doèiti da su intenzivni razgovori o provoðenju E-putova kroz Hrvatsku zapoèeli 1989. i trajali ci-jelu 1990. godinu, kada su zamrli u ratnim okol-nostima. U prvoj polovici 1990., stjecajem okol-nosti, održao sam kao predsjednik Slavonskogplaninarskog saveza zajedno s tajnikom HPS-aNikolom Aleksiæem, pet-šest razgovora s dr.Robertom Wurstom iz Beèa. On je tada bio nesamo predsjednik meðudržavne komisije »Dunav– Drava«, veæ i vrlo ugledan predsjednik organi-zacije E-putova. Uz prisustvo prevoditeljice bo-ravili smo i imali sastanke za E-putove u Osijekui na više mjesta u Baranji. Negdje u rujnu te go-dine, stojeæi na uzvišenju iznad Banskog brda nadDunavom kod Batine, iskreno je iskazivao

304 9, 2005

EUROPSKI PUTOVI

NA PUTU PREMA EUROPI

DRAGO TROŠELJ, Našice

P R I L O G Z A R A S P R A V U O E - P U T O V I M A

Dio programa bio je obilazak Visegrada, Szentendrea i planine Pilis

foto: Drago Trošelj

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 304

oduševljenje za naše prijedloge, ali i pokazivaozabinutost nad politièkim neprilikama koje suHrvatskoj nametane poslije prvih demokratskihizbora u travnju 1990. Tako se sjeæam i neobiènescene kada je taj Austrijanac, zadivljen odsjajemsunca po površini Dunava, poluglasno okrenutprema ravnoj vojvoðanskoj ploèi, izgovorio:»Tamo je istoèno rimsko carstvo, a ovo iza nas jezapadno!«. O tim rijeèima, izgovorenim s mnogoopravdanog razloga, imao sam prilike puno putaposlije razmišljati.

Sredinom rujna tajnik HPS-a, sada pokojniNikola Aleksiæ, zamolio me da mi iz Slavonijeotputujemo kao delagacija HPS-a u Dobógı ko naplanini Piliš (Republika Maðarska), kamo smopozvani da sudjelujemo na radu plenuma organi-zacije E-putova, kojem je predsjedavao dr. Wurst.Otputovali smo ja, kao predsjednik SPS-a, ÐorðeBaliæ kao tajnik, te Varga Arpad, planinar iz Osi-jeka i ujedino naš prevoditelj za maðarski i nje-maèki jezik. Smjestili smo se u hotel »Napsugar«,te tamo boravili od 6. do 9. listopada 1990. Kakosu u to vrijeme pred Hrvatskom bile sve oštrijeratne prijetnje, tri dana zanimljivog i korisnog pro-grama proveli smo s dosta tjeskobe i zabrinutosti.Odgovarao sam na mnogobrojna pitanja pred-stavnika gotovo svih delegacija (bilo ih je oko 20

do 24), a osobito onih izSlovenije, Maðarske, Austrije,Njemaèke, Bugarske, Slo-vaèke, te posebno Španjolske– Katalonije. Na sjedniciplenuma prisutno je biloukupno 80 delegata i èlanovaOrganizacijskog odbora. Usp-jeli smo predstaviti Hrvatskui HPS, te službeno zatražiliprijem naše domovine u aso-cijaciju E-putova. Naši prijed-lozi i pokloni koje smo predaliprimljeni su uz veliko odobra-vanje prisutnih. Zakljuèeno jeda æe se na iduæoj sjedniciplenuma, koja je bila zaka-zana za 3. do 6. listopada1991. u Montserratu kraj Bar-celone, HPS biti primljen u

punopravno èlanstvo E-putova.

Tijekom plenuma obavljen je i turistièko-pla-ninarski program razgledanja Visegráda, Szenten-drea i obilaska slikovitih predjela planine Piliš.Održana je i veèera s gotovo 600 gostiju.

Moram istaknuti da je vjerojatno i sam prof.Poljak svjestan da »bijelih mrlja« u mreži europ-skih putova ne bi bilo da veæ poèetkom 1991. nijeHrvatskoj nametnut krvavi rat koji je zaustavio uz-napredovale dogovore. Dakle, Hrvatska i HPS, štose tièe E-putova, krenuli su na vrijeme, ali su ratnazbivanja pa i nerazumijevanja nekih èlanica E-putova ostavili Hrvatsku izvan te mreže.

Sada, uz primjetan društveni napredak i ubr-zani gospodarski razvoj, zemljopisni položaj Hr-vatske i posebnosti naših ljudi i krajeva mnoge æeturiste i druge namjernike iz cijele Europe privuæiu ove krajeve. To sve daje opravdanu osnovu zahitno ukljuèivanje Hrvatske u mrežu E-putova, prièemu ugled HPS-a, te ranije steèeno iskustvo usliènim europskim asocijacijama, treba biti zalogovoj akciji. Takoðer se te aktivnosti moraju, bezodlaganja, ozbiljno predstaviti nadležnim držav-nim i športskim tijelima radi opæe dobrobiti, novogi snažnog turistièko-planinarskog pokreta u okviri-ma naše domovine.

9, 2005 305

Drago Trošelj predaje hrvatske darove dr. Robertu Wurstu na plenumu E-putova

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 305

306 9, 2005

HRVATSKA PLANINARSKAFOTOGRAFIJA IZMEÐUDVA SVJETSKA RATA

U razdoblju izmeðu dva svjetska rataHrvatsko planinarsko društvo (HPD) bilo je nesamo središte planinarske djelatnosti, veæ ijedno od žarišta fotografske umjetnosti uHrvatskoj. Godine 1926. HPD je èak zapoèeoizdavati èasopis »Fotografski vjesnik«. Urednikmu je bio Josip Pasariæ, a do kraja 1927., kadase ugasio, izašlo je 18 brojeva. U Ivancu je po-družnica HPD-a 1933. izdavala èasopis »Ga-lerija« (podnaslov: mjeseènik internacionalneumjetnièke fotografije). Planinarske fotografijeprikazivale su se èak na foto-izložbama u zagre-baèkom Umjetnièkom paviljonu. U to doba iz-dane su i dvije vrijedne fotomonografije podnaslovom »Hrvatske planine«, prva 1935.povodom 60. obljetnice HPD-a, a druga, vrloopsežna, 1943. godine. Meðu fotografima moguse pronaæi mnoga poznata fotografska i plani-narska imena: npr. Tošo Dabac, Ljudevit Grise-bach, Otokar Hrazdira, Vladimir Horvat, dr. IvoHorvat, dr. Josip Poljak, Josip Pasariæ, UmbertoGirometta i drugi.

Nekoliko odabranih slika iz tih monografijaobjavljujemo kao podsjetnik na doseg plani-narske fotografije prije više od pola stoljeæa.Ujedno, veæini planinara bit æe zanimljivo nekepoznate prizore usporediti s istim prizorimasnimljenim prije više od 60 ili 70 godina.

Alan Èaplar

Klek kod Ogulina

foto: Dr. D. Marković

Vražji prolaz

foto: R. Plaček

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:25 Page 306

9, 2005 307

Veliki Zavižan

foto: Dr. H. Emili

Bijele stijene

foto: Lj. Griesbach

Pogled s Biokova

foto: U. Girometta

Lička Plješivica

foto: dr. I. Horvat

Obruč

foto: Lj. Griesbach

Risnjak sa

Šloserovim domom

foto: K. Šojat

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 307

Vladimiru Nazoru, Vjeceslavu Novaku, Zlat-ku Tomièiæu i drugim poznatim i manje poznatimknjiževnicima koji su u svojim djelima opisivaliVelebit pridružuje se i kazališni redatelj i knji-ževnik dr. Marko Fotez (1913-1976).

U dvadeset prièica Fotez u knjizi »Mozaik«(Suvremena biblioteka, Zagreb 1944) opisujesvoje doživljaje s putovanja po europskim gra-dovima. Šetao je beèkimi ulicama, bio je na svad-benoj sveèanosti albanskog kralja, družio se sdubrovaèkim gosparima, a posjetio je još Vene-ciju, Prag i Rim. U prièici »Ljudi i krajevi Jadra-na« piše i o Velebitu.

Èetvorica dvadesetgodišnjaka, studenti zagre-baèkog Sveuèilišta, želeæi upoznati skitalaèkiživot, netaknutu prirodu i »neizbrušene ljude«,upute se u ljetno doba 1934. prema Jadranu. Unaj-mivši malu barku, (jedan je od njih, s »mornar-skim iskustvom«, bio »kapetan broda«), zaploveiz rapske luke morem s »osjeæajem slobode ineovisnosti«. U Karlobagu se prijavljuju luèkojkapetaniji i žandarmerijskoj postaji. Karlobažaniim govore: »Èuvajte se karlobaškog kanala! Tu jebura najjaèa. Ovdje se ona rodi, u Senju se krsti,u Kraljevici se ženi, a u Trstu umire.« Jedan de-beljuškasti mještanin predloži im da odu s autobu-som na Velebit, do »kubusa«, te im još veli:»Proveselite se dok ste još mladi, u Karlobagu imažive vode i lijepih djevojaka.« I oni se provesele,ali ne s djevojkama, veæ u gostionici Jurice Bakar-èiæa u društvu sa èetvoricom mladih Gospiæanakoji takoðer »krstare« Primorjem, ali automo-bilom. S »osjeæajem bratstva i jednakosti« zapje-vali su tako glasno pjesmu »Nikaj na svetu lep-

šega ni« da je žandar morao pred vratima gostio-nice potjerati znatiželjno »opæinstvo koje je slu-šalo za njih jedinstvenu priredbu«. Veselo društvopreseli se na ulicu, gdje se nastavilo s pjesmom,druželjubljem i zdravicama. Na rastanku se s»braæo moja« društvo razišlo, Gospiæani premaSenju, Zagrepèani pod šator na livadu, a »punmjesec ljulja se lagano na zvjezdanom nebu«.

Vedro i svježe jutro »silazilo je s Velebita«kad se »èetvorka« ukrcala u tijesni autobus koji jekrenuo vijugavom i strmom cestom u Liku prekoVelebita. Do »kubusa« je vožnja slièila »poštan-skoj diližansi na Divljem Zapadu«, jer su se veæidio puta vozili na krovu. Nesnosno im je bilo u»masnom i zagušljivom« autobusu, pa im je vozaè

308 9, 2005

TEATROLOG FOTEZ NA VELEBITU

1934. GODINE

VLADIMIR JAGARIÆ, Zagreb

I Z P L A N I N A R S K E P R O Š L O S T I

Stari mlin u Paklenici

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 308

dozvolio vožnju na krovu meðu vreæama i kovèe-zima. Iskrcali su se u blizini »kubusa«. I kuda sad?

Krenu jednim puteljkem kroz uski procijepkoji ih dovede do malog sela na primorskoj straniVelebita.1 Uðu u prvu kuæicu. U »uskoj i zadim-ljenoj kamenoj prostoriji visi sa stropa lonac iljulja se nad primitivno složenim klipovima drva,koja žare i dime, a oko njega èuèi nekoliko žena imnoštvo malene djece«. Pitaju ukuæane: »Koji jenajljepši brieg da se uspnemo na njega?« Sitanstarèiæ s lièkom kapom na glavi opširno im objasniput do vrha jedne stijene »s koje æete vidjeti našeselo i sva naša brda i doline«. Prema starèevimuputama, nakon lutanja po šumi i »oštrim kame-nim prijelazima i liticama«, uspjeli su nekako»zmazani i znojni« stiæi na vrh. »Pogled bajosla-van i nezaboravan!«, netko vikne. Vrativši se uselo popili su »sedam litara mlijeka«. Mjesec jeveæ bio izašao kad su se klecavim nogama spustilido mora »svladavši 1300 m visinske razlike«.

Sutra nastave barkom do Novigrada. U gos-tionici su veèerali peèene jegulje i pili gusto crnovino po »šest dinara litra«. Nakon veèere pridružiim se prièljivi vremešni gostionièar koji ih, poredostalog, savjetuje i ovim rijeèima: »Zaboravite nasve trzavice i griehe u prošlosti i radite za tu zemlju.

Ona je tako liepa i tako bogata. Mi bi je mogliograditi kineskim zidom, i ništa nam ne bi trebalo.Imamo jela, imamo vina, imamo vune za odiela,imamo liepih žena, a drugo èovjeku i ne treba.«Ujutro im gostionièar donese za put grožða i veliim »neka se sjete juèerašnjih rieèi«. Doplovili sudo Starigrada Paklenice.

Prvi dojam kad èovjek uðe u Veliku Paklenicuje »nezaboravan... snažan je to osjeæaj velièineprirode i njene jake nezaustavljene veze sa èovje-kom«. Prolazeæi pokraj mlinova stignu do luga-reve kuæe »sa dva prozora« u kojoj su zatekli šu-mara i lugara koji su se upravo dogovarali za putu Liku preko Vaganjskog vrha. Uz dozvolu lugaraostali su nekoliko dana u lugarnici.2 »Kapetan odegore u selo« u potrazi za hranom. Vratio se vrlobrzo s jednim »velebitskim stanovnikom« koji jedonio u torbi »krumpira, jaja, kruha i lonac od šestlitara mlieka«. S njim se dogovore da im on bude

9, 2005 309

Stara razglednica Karlobaga

1 To je bilo selo Konjsko.2 Lugarnica je izgraðena 1904., a na njenim teme-

ljima podignut je 1963. sadašnji planinarski domu Paklenici. U gornjem dijelu Velike Paklenice upotoku je bilo dosta vode, tako da su mlinovi ne-smetano mogli mljeti žito.

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 309

vodiè na Sveto brdo. Poslije veèere odu u obližnjimlin do mlinara, »dva metra visokog, pleèatog iobuvenog u opanke«. »Malo pašnjaka u brdima...a nas je desetero u kuæi«, prièa mlinar i poziva dadoðu u njegovu kuæu. I oni ga sutra posjete, jer jepolazak na Sveto brdo neizvediv, »gore je magla,a bura nosi kamenje i može da vas sruši«, veli imneki èovjek s magarcem koji nosi suho granje.Mlinareva kuæa je smještena u polupeæini.3 Dvametra je visoka, tri metra široka i tri metra dugaèka.Tu je pokraj i kuhinjica s otvorenim ognjištem, aispod je staja za stoku. »Ovakvog stana nema u èi-tavoj Jevropi«, govori im mlinar, te ih ponudikuhanim krompirom koji su zalijevali vruæimmlijekom. Prizor iz »neandertalskih vremena« ko-mentira netko iz »èetvorke«, te nastavi »èitav jeovaj kraj odrezan od svijeta, sve tamo do Senja.To bi mogla biti Švicarska! Gdje ima ovakvihbrda? Brdo kamenja, vrela, a par sati od toga naj-èarobnijeg od svih mora!«

Rano u jutro došao je po njih vodiè, te krenuput Svetog brda. Zaustave se kod livade gdje jevrelo Ivine vodice. Pogled odavde je na »izrezba-reni vapnenac i more«. Dalje ih vodi mladi pastir

310 9, 2005

TKO SU PRVI PONAVLJAÈI »BRAHMOVOG SMJERA«?

Prvi penjaèici smjer u Aniæa kuka naVelebitu u Velikoj Paklenici ponovio jeZðenko Simunoviæ s Nedjeljkom Jakiæem 3.svibnja 1955. a ne s Dušanom Jakšiæem kaošto je pogrešno navedeno u èlanku »Dragu-tin Brahm – prvi smrtni sluèaj u hrvatskomalpinizmu« u HP 9/2004, str. 295.

Parići u

Paklenici

foto:

Vladimir

Jagarić

3 U polupeæini u podnožju Crljenog kuka živjela jeobitelj Ramiæa. U Velikoj Paklenici izmeðu dvasvjetska rata živjeli su još Pariæi i Marasoviæi. Svisu se oni postupno preselili k starogradskojjadranskoj magistrali.

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 310

9, 2005 311

s pastirskom frulom koji èuva ovce po brdskimpašnjacima posutim ovcama i kozama«. Tu su iljudi koji na »kristalnom gorskom zraku kosetravu na 1600 m visoko«, a pogled im je na ka-mene prodore Velike i Male Paklenice. Evo ihkonaèno na cilju: »kod male kamene piramide«,na vrhu Svetog brda, 1790 m nad morem. Pogledje na lièko polje, more, Zadar i na zapadni golemikameni hrbat Velebita. Na mukotrpnom povratkuu lugarnicu ispili su svaki po litru vruæeg mlijekai pojeli po pola kile jeèmenog kruha. Tu su i pre-spavali, a veèer su proveli u razgovoru s lugarom,»narodnom dušom«. Sutradan na izlazu iz Pakle-nice doèekalo ih je žarko sunce i barka kojom na-staviše ploviti do Jablanca. U hotelu »Planinar«naruèili su hranu, jer su »izgladnjele zvijeri«.

Pojeli su 8 porcija pršuta, 6 kg kruha i 8 komadaèokoladnih kolaèa, popili su i 8 crnih kava. Kad jekonobar »složio na lakat brdo tanjura«, netko od»èetvorke« ga upita: »Što ima još za jesti?« Smijeh! Èuvši to gazda hotela, pomalo ljutitoodgovori: »Gospodo, tu imate ognjište pa si izvo-lite sami kuhati. Molim platit! 192 dinara!«, bio jegazdin odgovor. Šetnja jablanièkim korzom.Susret sa èlanovima zagrebaèkog »jass sastava«,koji ovdje ima angažman. E, to se mora proslaviti!Natrag u hotel – vino, poznanstvo s jednom Nje-micom i pjesma »Meknite se vse gore...«. I nakraju – noæna i cjelodnevna vožnja barkom mir-nim morem do Senja. Tu su proslavili »oproštajod ovog divnog našeg jednomjeseènog života«.

Klanac Velike Paklenice početkom 20. stoljeća foto: Josip Poljak

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 311

HPD »Sokolovac 1898.« u Požegi ustanoviloje 1994., na inicijativu tadašnjeg predsjednika,jednu novu, možda neuobièajenu dužnost – kroni-èara društva. U Statut Društva ugraðen je èlanakkoji glasi: »Sve dogaðaje znaèajne za rad Plani-narskog društva, izlete, pohode, sletove, radneakcije, predavanja, izložbe i druge programske sa-držaje, kronièar Planinarskog društva upisuje uknjigu »Društvena kronika«. Kronièar Društva jeistodobno i glasnogovornik Upravnog odbora.Bira se na rok od èetiri godine i na taj položajmože biti ponovno izabran. Za svoj rad može bitinagraðen po odluci Upravnog odbora Planinar-skog društva.«

Što je zapravo kronika, a tko kronièar? PremaRjeèniku hrvatskog jezika, kronika je tekst u ko-jem se bilježe dogaðaji po slijedu u vremenu.Upravo na tom tragu i usmjereni ka tom cilju,požeški su planinari ustanovili dužnost kronièaradruštva. Èast je prvo pripala Katici Bartošek, kojaje društvenu kroniku vodila 11 godina. Kronika jeispisana u 9 svezaka, na više od 800 stranica.

Otvarajuæi prvu knjigu Kronike, na samompoèetku, izmeðu ostaloga, èitamo: »6. ožujka 1994.godine... Planinari, oni hrabri, oni koji se ne bojeni vjetra, ni nižih temperatura, krenuli su u našlijepi i uvijek dragi Papuk. I ove nedjelje je Triš-njica bilo mjesto okupljanja onih koji vole prirodui druženje (Z. Dukanoviæ, Spahiæevi, njih èetvero,Trobiæevi, I. Martinek, A. Jambroviæ, B. Stojšiæ ijoš neki). Bilo je veselo, ložila se vatra, pekla seslanina. Kušala se dobra kapljica vina...«

U drugoj knjizi, za 17. veljaèe 1996. podnaslovom »Planinarska pokladna veselica« èita-mo: »Novinari koji su u ovoj subotnjoj noæi obi-

lazili zabave u našem gradu i okolnim mjestima,rekli su nam da je ova veselica u planinarskomdomu »Lapjak« i najluða i najveselija… Domtopao i osvijetljen u snijegu i mnogo gostiju-maškara, a svirali su »Crni biseri« sve do 5 satiujutro.«

Sedma knjiga... »29. studenoga 1998. Požeškagora... Magleno nedjeljno jutro. Poæi ili ne? Kaoda pada neka rosulja… Hoæe li uopæe netko doæina Trg Sv. Trojstva u osam sati? Ipak kreæem...deset minuta prije osam, prve nedjelje adventa...Osam sati i deset minuta, a još nikoga nema.Putem susreæem A. Lovriæa. Idemo zajedno naTrg. Onda ugledamo Dragu Mikela. Maše. Odla-zimo u gradsku kavanu na kavu. Kroz prozor pra-timo hoæe li još netko doæi na Trg. Stiže TomicaVidakoviæ, a nedugo zatim i Stipa Galiæ. Èekamojoš doktora Gariloviæa, koji je rekao da æe sva-kako iæi... Dogovaramo se kamo krenuti. Blata si-gurno ima i to pravog slavonskog, koje se u jesenili zimu lijepi na cipele, pa ih poslije jedva ope-reš... Pavlovci su naš današnji cilj… U kuæi IceBeniæa nas èeka Franjo Jurkoviæ iz Batrine.Oèekujemo kuhanu rakiju, ali doèekale su nas itople krofne… Kreæemo put Pavlovaca. Tmurna jeto nedjelja. Osobito ova u Pavlovcima. Svetac jei ljudi se odmaraju prije ruèka... Iduæi seoskomcestom ugledasmo pure kojima zviždimo, dok seone glasno oglašavaju, šireæi svoje repove poputlepeze.«

U osmoj knjizi Kronike èitamo novinski tekstpod naslovom: »Kronike Kaje planinarke«, objav-ljen u Veèernjem listu 27. listopada 1999. »Naradiju je pripremila ili uredila više od 200 plani-narskih emisija, a sada uspješno obavlja dužnosttajnice Društva. Od 1994. vodi Kroniku HPD

312 9, 2005

KRONIÈAR PLANINARSKOG DRUŠTVA

dr. ANTUN LOVRIÆ, Požega

R A D P L A N I N A R S K I H D R U Š T A V A

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 312

9, 2005 313

»Sokolovac«. Kad smo jepitali što ju je potaklo dase prihvati toga posla,skromno je uzvratila da jeto bila zamisao predsjed-nika Društva.«

Listajuæi svaki od tihsvezaka, èovjek se pris-jeæa planinarskih izleta,pohoda, veselica, akcija...Dakako, i ljudi, od kojihnekih više nema.

Kronika. Ljetopis. Za-što zapisi u obliku literar-nog štiva? Zašto uopæekronièar u Društvu? Povi-jesni arhivi danas namèuvaju vrlo dragocjenespomenice ili kronike škola, u kojima èitamo povi-jest mjesta, obièaje, važne dogaðaje u životu mje-sta. Mnoga dobrovoljna vatrogasna društva tako-ðer su imala spomenice, koje su osim vatrogasnihdjelatnosti bilježile i društveni život u naselju.Župni uredi i danas vode spomenice, a u svojimarhivima drže pravo povijesno bogatstvo o nase-ljima župe, stanovnicima, obièajima, vjerskomživotu itd. Na tragu povijesnog iskustva u bilježe-nju društvenog života, požeški su planinari, oku-pljeni u jednom od najstarijih hrvatskih plani-narskih društava, samoinicijativno pokrenuli pisa-nje kronike »Sokolovca« i time saèuvali od zabo-rava sve djelatnosti Društva.

Kako to èine druga planinarska društva? Èineli to uopæe? Za veliku veæinu planinarskih druš-tava odgovor æe biti negativan. Je li suvremenoinformatièko društvo razlogom našem nemaru pre-ma vremenu iza nas ili je posrijedi nemar da seživot društva trajno zabilježi kao uspomena naplaninarske djelatnosti, na ljude, na radost boravkau planini. Planinarsko društvo kao da postaje uz-gredna graðanska asocijacija koja postoji tek ona-ko i onoliko koliko koji pojedinac ili pojedinci unjima nalaze osobni interes. Nekada su godišnjeskupštine bile veliki društveni dogaðaji, nekada suse sa zadovoljstvom slagali planovi rada, nekadasu se gradili planinarski domovi, kuæe, nekada.

Planinarstvo je dobrovoljno, ali zanimljivodruštveno okupljanje u kojem se pojedinac soci-jalizira i daje svoj društveni prilog. To je zajedniè-ki izlet, predavanje, radna akcija, ali i grlena pjes-ma u planini, zajednièki ruèak, pomoæ prijatelju,radost i ushiæenost u okolišu, fotografija, peèat udnevniku... Èini se da ne prepoznajemo vrijednostiplaninarstva sadržane u istinskoj skrbi za men-talno, tjelesno i socijalno zdravlje. Život u suvre-menom društvu, u sebiènim i zatvorenim mini-skupinama, zatrpanim informacijama, s obilatimlažnim potrebama, sve je više ili gotovo samouniš-tavajuæi. Planinarsko društvo i iskonsko planinar-stvo nisu spasonosan lijek, ali su osobito uèinko-viti kada je u pitanju socijalno zdravlje. Pa zaštoih onda obilatije ne koristimo?

Kad smo bili mala djeca, pisali smo spome-nare za trajno sjeæanje na školske dane i djeèja pri-jateljstva. Sada smo odrasli. Zapišimo u ime sebesamih i u ime svojih prijatelja svoj društveni, pla-ninarski život. Saèuvane, zabilježene uspomenevelika su društvena vrijednost. One su povijesnagraða za monografiju, povijesnu crticu ili proslavuobljetnice. Možda je HPD »Sokolovac« sa svojom»Kronikom« sada iznimka, ali radovat æe nas akopostanemo preteèama novoga društvenog zadatka:zabilježimo svoje društvene djelatnosti, u ime nasi onih koji dolaze! Nije zalud kazano: Neka je za-pisano!

Knjiga sa zapisima iz rada HPD »Dugi vrh« iz Varaždina

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 313

Ima jedna planina, nevisoka, ali meni draga.Spomen njezinih 420 metara visine ne pobuðuježelju da se pošto-poto, ili barem jednom doðe nanjezin vrh. Uz nju nisu vezane nevjerojatne plani-narske dogodovštine, nit’ joj je ime sadržaj èestihplaninarskih prièa. Mnogi je, i nakon ovog mogteksta neæe potražiti, niti posjetiti, ali ništa zato.Ili, još i bolje. Ona æe tako, gotovo usamljena, idalje ostati kutak tišine, spokoja i mira. Moj skro-viti kutak.

Postoje trenuci u životu, u godini, u tjednu, udanu kad nam treba mir i tišina koju ne mogupružiti prostori kuæe ili stana. Uzalud je zatvaratiprozore, spuštati rolete i navlaèiti zavjese, bukadana i vlastiti nemiri ostaju unutar prostora, ostajuu nama. Pouzdano znam najbolje je izaæi, u priro-du otiæi. Ja tada hitam u okrilje svoje malene pla-nine, u svoj skroviti kutak. U sjenoviti hlad i spo-koj Puste Bele.

Kod ribnjaka obitelji Zagorec ostavljam autoi za samo korak, dva preko asfalta ulazim u šuma-rak. Odmah tu, na samom poèetku potok niskihobala presijeca stazu kao prozirno-srebrna vodenagranica izmeðu onog svijeta vani i ovog što mi se,šuškav i zelen nudi i otvara. Uspinjem se odmahstrmo kroz raznoliko nisko bilje. S proljeæa na tompoèetnom dijelu sve je puno malih gljiva – crvenihèašica – koje, doista kao siæušni pehari, nude po-gledu svoju rujnu nutrinu. Tu blago krunama njišešumski ljiljan i blijedožutim zvonolikim glavi-cama podrhtava naprstak. Modre se i bijele šuma-rice, nijansama plavog i lilastog natjeèu cvjetovipluænjaka, žutim srcem suncu otvaraju ivanèice...U šumi ove, moje malene planine, više je svako-vrsnog bilja, cvijeæa i raslinja nego na nekim

drugim površinom i visinom veæim planinama.

Naskoro izlazim na nešto širi put koji se blagouvija sredinom planine i postupno uspinje nasla-njajuæi se jednom stranom u niski bršljan i papratobraslu strminu a drugom rubeæi dubinu koja zjapimeðu srebrnastim visokim bukvama. Na mjestimagore više staze izranjaju stijene prošarane meko-æom svilenkaste mahovine i sivilom vapnenca.Svaki iduæi metar staze otkriva oku nešto novo.Ovdje prave male vrtove mlade svjetlozelenkastepaprati jelenji jezik, tamo divlju ružu i božikovi-nu, dalje još veprinu umjesto kapljicama rose,crvenim bobicama urešenu. A vidjet je tu i ponekulomnu i nježnu orhideju.

Na mjestima korak uranja u mnogogodišnješuškavo lišæe, onda prelazi mekom zemljom i glat-kim isprepletnim korijenjem, pa opet preko kame-nja, lišæa, tvrda tla, svejednako penjuæi se polakoali uporno. Nebo se kroz krošnje èini bliže. Naravnijem dijelu staze obavezno zastajem. Ispred jegotovo pravilno poredan drvored ravnih i nevjero-jatno visokih bukvi, lijevo ogoljeli obronak s po-nekim gromadama nalik okamenjenim krtiènja-cima, desno dolje šuma se obrušava strminom svedo ceste što se pokatkad nasluti bukom vozila ilisivim bljeskom kroz zelene grane grabova, jaseno-va i poneke crnogorice.

Ne žurim. Udišem svježinu šume. Oslušku-jem. Nevidljive ptice i povjetarac u lišæu. Tu uvi-jek èujem svoje srce i svoje misli. Baš na ovommjestu ožive i uspomene. Tu zapravo prošlost trajestopljena sa sadašnjošæu prelivena u buduænost,èini da ne postoji vrijeme veæ samo osjet. I javidim, moj tata naslonjen na štap s divljenjem pro-matra šumu, a ja s ponosom njega – svog sedam-

314 9, 2005

SKROVITI KUTAK

MIRA ŠINCEK, Varaždin

H R V A T S K O Z A G O R J E – I V A N Š È I C A

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 314

desetdvogodišnjeg oca koji unatoè mnogim boles-tima prati me na barem nekim, lakšim planinare-njima. Èujem glas koji imenuje svako drvo, i uèimo šumi što znala nisam. I nastavljam dalje, ne višesama.

Staza stiže do mjesta izbora. Strmo lijevozove na vrh do ostataka zidina utvrde Pusta Belaili lagano spuštajuæi se šumom prošaranom bjeli-nom breza vodi dalje prema Grebengradu. Možese i lijevo ispod vrha novim putem sve do Èeva.

Strmo i brzo uspinjem se na vrh. Stare, trošnezidine opasuju malu zaravan usred koje stoji velikdrveni križ. Vrijedni su ga planinari »Dugog vrha«na ramenima donijeli i postavili na ovo mjesto, naovo posveæeno tlo. Nekada davno, još krajem XII.stoljeæa ovdje na Ivanuševu brdu bilo je sjedištevitezova Svetog Ivana – Ivanovaca – vitezova re-dovnika koji su u svojim kuæama zbrinjavali i pru-žali pomoæ putnicima, hodoèasnicima i križarimana njihovom putu u Svetu Zemlju. Utvrda Bela jeimala oblik nepravilnog èetverokuta. Unutar bede-ma i braništa stajala je kula posred grada, a ugradu su bile blagovaonice, kuhinje, kupaonice ipodrum. Poèetkom XVII. st. Bela je još bila nasta-vana i u njoj su bili smješteni stražari, no veæ1653. godine o utvrdi Beli govori se kao o razru-šenu gradu i od tada utvrda propada. Vrijeme kojenadlijeæe njezine zidine, otkida joj kamenje, vje-trima raznosi vezivni materijal i svakom su godi-

nom zidovi sve lomniji i klimaviji, a šuma uokolopuna novog i novog kamenja s utvrde. Odavnoovom drevnom zdanju odgovara ime što mu ganadjenu narod – Pusta Bela.

Ipak još uvijek se osjeti poseban mir unutarruševnih zidina ovog velebnog zdanja jer duhdavnih vremena i hrabrih vitezova redovnika bdijenad ovim mjestom, a sjena velikog novog križa,polegla po zelenoj travi, priziva u svijest istinukako sve prolazi, nestaje, zaboravljeno biva, samodobro uèinjeno drugom ostaje zapamæeno i nazemlji i na nebu.

Volim biti tu k'o u velikom dlanu zaštitnièkeruke okružena još uvijek ponosnim starim zido-vima koji s malo mašte poprimaju možda bašpravi prvotni izgled i gotovo èujem šuškanje bije-lih odijela s velikim crvenim križem i žustre ko-rake kako brzaju sjenovitim hodnicima, cink ma-log zvona što poziva na molitvu i poluglasnimrmor u kamenoj kapeli...

Volim biti tu, odmarati duh i tijelo. Naslonje-na na glatku koru bukve slijediti pticu u letu, plo-viti s oblacima visoko nad bedemima, pogledommrsiti zlatno sunèevo tkanje što se provlaèi krozsvileno lišæe, zajedno s vjetrom i travom bezglasnorazgovarati s Raspetim. Volim biti tu, u svomskrovitom kutku tišine, mira, spokoja. Na ovommjestu prošlosti, sadašnjosti i buduænosti nad ko-jom bdije Križ.

9, 2005 315

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 315

Moj prijatelj Jakov iskusan je planinar, kaouostalom i ja. (Netko bi rekao da nam je skrom-nost vrlina.) Zato ne treba èuditi da sam jedvadoèekala ponedjeljak da mu uz prvu jutarnju kavi-cu preprièam svoj nezaboravni planinarski vikend.Mi vam tako s vremena na vrijeme izmijenimoponeko iskustvo (ili samo prikratimo vrijeme).Buduæi da je Jakov proveo vikend marljivo radeæiu vinogradu negdje u Zagorju, red za prièu bio jemoj:

– Ja sam ti, prijatelju moj, bila na Kamenjaku– izjavih ponosno.

– Ma nemoj! – uskliknu Jakov iznenaðeno –Tam’ sam ti ja bil u vojsci.

– O ne! Opet te muške vojnièke prièe! Manemoj! Gde si bil!? – uskliknuh iznenaðeno i ja –Pa gore je samo nekakav repetitor.

– Maa daa – razvuèe Jakov – Ima tam’ nekaj.

Kad je došla šesta flota, onda smo ti mi imaliuzbunu i sjurili smo se tamo. (Bilo je to godine1982.) Uvijek su nas digli po noæi.

– A-haa! – otpuhnuh sumnjièavo – I što steradili? Gledali ima li pilota u avionu?!

– Skoro – nasmije se Jakov i èudno me gleda– Pa to ti je k’o ratno stanje. Mi smo ih onda gle-dali na radaru...

– Pa kak’ ste tam’ došli? Pješice? – èudom seèudim – Pa valjda su i oni došli trajektom. Neznam samo otkud?

– Neee!!! – razvlaèi Jakov – Pokupili su nasu kamione i dovezli.

– A-ha! Pa s druge strane, èini mi se imanekakva cesta do repetitora. A tak’ znaèi! – uzvik-nuh – Dok sam se ja tam’ verala po kamenjaru, tisi se lepo dovezel s kamionom! I to mi je nekoplaninarenje! (Jakov me sumnjièavo gleda.)

– Tam’ smo ti se mi ondašetali do mora.

– Ma di ste se šetali domora?! – uzbunih se – Tam’na drugu stranu? Valjda jetam’ bliže do mora. Staza ko-jom sam ja došla ne izgledami k’o lagana šetnica domora. Pa trebala mi je vura ipol do gore.

– Pa... da – malo je nesi-guran, ali ak’ je tak’, svakamu èast.

– A kakvo jugo je grmilo!Pa onda kiša! – prisjeæam sevremenskih dogodovština –

316 9, 2005

IMA LI PILOTA U AVIONU?

JASNA ŽAGAR, Sevete

P L A N I N A R S K I H U M O R

Kamenita pustoš na Kamenjaku na Rabu foto: Branko Balaško

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 316

Goroteksica je, bome, odra-dila svoje.

– Da, tam’ uvek nekajpuše – konaèno se složismo.

– Najzgodnije su mi ovce.Kako lijepo brste kamenjar.Morali smo za sobom zatvo-riti sva vrata, da ne zbrišu izograðenog prostora. (U pogle-du mu vidim nevjericu.)

– Ovce, Jakša, ovce! Pasupo kamenjaru!

– A di ste spavali? – pre-kida prièu o ovcama.

– Kako di? Pa u našemodmaralištu...

– U kakvom našem odmaralištu!? – vikne Jakov.

– Ti... znaš – rekoh oprezno – da mi imamoodmaralište... u Rabu...

– U kakvom Rabu? – vikne ponovo – Maèekaj! Pa di si ti to bila?!

– Na Kamenjaku, Jakša. Na najvišem vrhuotoka Raba – poduèih ga smireno.

– A-haaa! A ja cijelo vrijeme govorim o Ka-menjaku kod Pule!

Nasmijasmo se u glas.

– Pa onaj Kamenjak kod Pule opæe nijenikakav breg. To je rt – poduèih ga opet.

– Zato si ja mislim Ma di si se tam’ penjalapo Kamenjaku? I kakve ovce?

– A ja se èudim tvojoj šetnji do mora i mislimsi to kaj si mislim! Uostalom, osim kaj ste gledalite avione, jeste radili kaj korisnoga? – upitammudro.

– Kakve avione? Ja nikad nisam spomenulnikakve avione. Pa ja sam bil u mornarici! –uzbudi se Jakša.

– Pa kome ste onda mahali sa zastavicama sKamenjaka!

– Pa amerièkoj šestoj floti. To su ti brodovi –poduèi me Jakša.

– A-haaa! Ma di sam ja bila 1982.!

Pridružuje nam se Nik, najiskusniji meðu

nama:

– Jutro! – nazove nam – Kaj delate?

– Jasna mi prièa o izletu na Kamenjak.

– Ljudi moji, a znate li vi da imaju dva Kame-njaka?

– Znamo! – nasmijemo se u glas.

– Na jednom sam ja bil u vojsci.

– Ma to tvoje je rt, a ne breg – potvrdi i Nik– Da ti znaš kak se na onaj pravi Kamenjak teškopopeti!

– Aha! Vidiš sad! – slavodobitno pogledahJakova.

– Ma dobro. Nije baš tak’ teško – ublažavamNikovu tvrdnju.

– A je, je! Prvo se treba probiti kroz onajgustiš od šume pa onda i pronaæi stazu. Kaj jaznam kaj se dogodilo s oznakama. Valjda su sezgubile. Tko zna kad su ih zadnji put obnavljali?A tek one dvometarske gromade...

I Jakov i ja sada veæ sumnjamo u Nikove pe-njaèke sposobnosti i planinarsko iskustvo.

– Jeste li vi sigurni da prièate o Kamenjaku?– upitam oprezno.

– Pa naravno da jesam! – potvrdi Nik – To jeodmah tam’ kraj Rijeke. Kod one cestarske kuæicena poèetku Lujzijane...

Urnebesni smijeh prolomio se prostorijom.

– To je veæ treæi!

– A na koji Kamenjak ste vi mislili?

9, 2005 317

Livade i šuma pod riječkim Kamenjakom foto: Alan Čaplar

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:26 Page 317

NOVA KNJIGA:ÈEÈUK, RADIÆ: VELA SPILA

U ponedjeljak 20. lipnja 2005., u palaèi Maticehrvatske na Strossmayerovom trgu u Zagrebu, održanaje sveèana promocija knjige »Vela spila« dvojice is-taknutih hrvatskih arheologa, Božidara Èeèuka i DinkaRadiæa. Tijekom tridesetgodišnjeg iskapanja u Velojspili iznad Vele Luke na otoku Korèuli, arheolozi suskupili mnoštvo nalaza, obradili ih i predstavili namživot stanovnika ove špilje. Radi se o špilji dugoj pedese-tak metara, èija tlocrtna površina iznosi preko 1000 m2,a arheološki je istraženo tek oko 200 m2. Do sada se usondiranjima do 7,5 metara dubine, došlo do slojevastarih oko 20.000 godina, a dno špilje još nije doseg-nuto. Na temelju dosadašnjih nalaza autori su ustanovili

da su špilju ljudi nastavali veæ u starijem kamenomdobu (paleolitiku), kada je današnje podruèje otoka Kor-èule još bilo sastavni dio kopna, a špilja bila udaljenaod mora oko 15 km. U špilji su ljudi živjeli i dalje tije-kom srednjeg kamenog doba (mezolitika), kada senakon prestanka ledenog doba, prije 12.000 godina,razina mora podigla i stvorila otok Korèulu. Time su sepromijenili uvjeti života, ali su se stanovnici špilje njimaprilagodili i nastavili tu živjeti i tijekom mlaðeg kame-nog doba (neolitika) i bronèanog doba. Svako od ovihrazdoblja u knjizi je obraðeno posebno. Buduæi da se is-traživanja nastavljaju, mogu se oèekivati novi zanimljivirezultati. Iako su knjigu pisali struènjaci za struènjake,knjiga potièe radoznalost i kod laika. Knjiga je zato za-nimljiva ne samo arheolozima, veæ i speleolozima iplaninarima koji žele nešto više sazanti o životu našihnajstarijih otoènih stanovnika.

Knjiga je formata A4, tvrdih korica, u boji, tiskanana 300 stranica. U njoj je mnoštvo fotografija špilje iokolice Vela Luke, te fotografije i crteži keramike, ka-menih i koštanih izraðevina (arte fakata) s detaljnim opi-som i tumaèenjem.

Vlado Božiæ

318 9, 2005

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 318

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 319

Od 1924. godine kada je os-novana podružnica HPD-a »Vi-nica« u Duga Resi razvijala se za-misao o izgradnji planinarskekuæe u okolici. Pedesetih godinaprošlog stoljeæa društvo je za-poèelo zajedno s lovcima graditiplaninarsko-lovaèki dom naobližnjem brdu Rogancu, ali zbognedostatka novca za dovršenje,taj je objekt preuzelo poduzeæe»Mrežnica« i prenamijenilo ga umotel.

Zamisao dugoreških plani-nara o gradnji planinarskog domaprobudila se ponovno 1995. go-dine kada je društvo od ŠumarijeOzalj dobilo montažnu drvenukuæicu. Iste godine zapoèela je na Vinici izgradnjatemelja velièine 10 x 6 m , na koje je trebala biti mon-tirana ta kuæa. Zaravan Bilo na Vinici, udaljenu 5 mi-

nuta od vrha, u blizini ranije sagraðene drvene klupe sanadstrešnicom ustupile su za izgradnju planinarskogdoma »Hrvatske šume«. S tog je mjesta lijep vidik na

Karlovac, Žumberaèko i Samo-borsko gorje, Medvednicu, a pre-ma jugu na vijugavu rijeku Mrež-nicu, te na Gorski kotar s domi-nantnim Klekom. Iako mjestoima neznatnu visinu, 309 m, zbogosamljenog položaja i dalekihvidika djeluje mnogo više.

Kada je došlo vrijeme zamontiranje montažne kuæe, uvi-djelo se daje kuæa zbog starosti,zbog lošeg skladištenja i ošteæe-nja nepogodna za sastavljanje.Nakon toga odluèeno je da se naveæ gotovim temeljima nastavigraditi zidani objekt. Nitko u tomtrenutku nije vjerovao da æe grad-nja potrajati gotovo deset godina.

320 9, 2005

OTVORENA PLANINARSKA KUÆA»MLADEN POLOVIÆ« NA VINICI

Planinarska kuća »Mladen Polović« na Vinici foto: Moric Vahtarić

Otvorenje pl. kuće »Mladen Polović« foto: Moric Vahtarić

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 320

9, 2005 321

Zbog nedostatka sredstava i volje, gradnja je neko-liko puta zapadala u krizu, a u jednom trenutku razmiš-ljalo se i o potpunom odustajanju. Ipak, nešto nas je uvi-jek tjeralo dalje, a nakon što je u jesen 2002 g. postav-ljen krov, u društvu se javio novi polet koji je pomogaoda se objekt dovede u funkciju.

Treba naglasiti da smo cijelo vrijeme imali velikupomoæ, prije svega financijsku, grada Duge Rese, bezèije pomoæi izgradnja ne bi bila moguæa. Posebno trebazahvaliti bivšem gradonaèelniku Ivanu Banjavèiæu itajnici grada Mariji Poloviæ, te brojnim sponzorima igraðanima koji su nas podržali radom, novcem, materi-jalom ili savjetom.

Još na poèetku gradnje 1995 g. odluèeno je da sedom posveti dragom prijatelju i planinaru MladenuPoloviæu, koji je poginuo 4. kolovoza 1995. na Kesten-ku tijekom operacije Oluja.

Kuæa je sveèano otvorena 26. lipnja 2005. Od ra-nog jutra na Vinicu su poèeli pristizati brojni gosti i pla-ninari, ukupno njih oko 400. Nakon himne, koju su ot-pjevale èlanice pjevaèkog društva »Vila«, i minute šut-nje za Mladena Polovica, prvi se svima prisutnima obra-tio predsjednik HPD »Vinica« Dinko Frišèiæ. Osvrnuose na gradnju doma, zahvalio brojnim sponzorima iprisjetio Mladena Poloviæa. Zatim se prisutnima obra-tio dugareški gradonaèelnik Ivan Baršiæ, koji je obeæaonastavak dobre suradnje i najavio pomoæ grada okodovoðenja vode i izgradnje skijaške staze na Vinici.Èestitke su zatim uputili i dožupan Karlovaèke županijeMarinko Milèiæ i Dubravko Butala, èlan Izvršnog odb-ora HPS-a. Kuæu su potom presijecanjem crvene vrpceotvorili roditelji Mladena Poloviæa, a blagoslovio ju jeveleèasni Duje Kurtoviæ.

Poslije službenog djela uslijedio je ruèak, nezaobi-lazan planinarski grah s kobasicama, koji se dijelio bes-platno. Veselo i uz dobro raspoloženje nastavilo seslaviti do kasnih sati.

Moric Vahtariæ

OBNAVLJA SE PLANINARSKI DOM»LAPJAK« U VELIKOJ

Požeški planinari poèeli su obnavljati svoj plani-narski dom »Lapjak« ispod Toplièke glave na Papuku.Obnavlja se krovište novim crijepom, gradom i limari-jom, ureðuju se sobe i priprema ureðenje triju prizem-nih sala, kuhinje i sanitarnih èvorova te uvoðenje novogcentralnog grijanja. S obzirom na to da je za obnovupotrebno više od 600.000 kuna, HPD »Sokolovac« molisve planinare i planinarska društva da pomognu uokviru svojih moguænosti.

Dom »Lapjak« nakon desetogodišnjeg zakupa pot-puno je devastiran, a dodamo li tome i njegovih 50 go-dina postojanosti, preostalo nam je jedino da se domtemeljito obnovi. HPD »Sokolovac« utužio je prijašnjegzakupoprimca i presudom Opæinskog suda »Kamen-Ingrad« je dužan nadoknaditi štetu, no pitanje je moželi i kada propala tvrtka podmiriti iznos iz presude. Upu-æujuæi ovaj poziv planinarskim društvima i planinarskimprijateljima za novèanu pripomoæ, upuæujemo i pozivplaninarima za pomoæ u radovima na obnovi jednog odnajveæih i najljepših planinarskih domova u Hrvatskoj.

dr. Antun Lovriæ

KAKO DOÆI DO PLANINARSKE KUÆE

»MLADEN POLOVIÆ«Pristup na Vinicu moguæ je iz Duga Rese za

55 min laganog hoda. Markacija zapoèinje naželjeznièkoj stanici, odakle ide ravno do semaforai zatim lijevo prema ulazu u pamuènu industrijui dalje preko rijeke Mrežnice (postoje dva mosta).Tu skreæemo desno i idemo uzvodno uz samuobalu malim puteljkom mimo tvornièke brane icestom sve do stadiona NK »Duga Resa« (odavdeje najbolji prilaz za one koji dolaze autom iliautobusom). Od glavnog ulaza u stadion dalje seide uzbrdo Banjavèiæevom ulicom uzbrdo dokraja. Kroz šljivik markacija ide do šume i ispoddalekovoda do vodospreme, gdje izlazi na kolniput. Nakon 100 m markacija skreæe u šumu inakon 20 min laganog uspona ponovo izlazi nakolni put (može se cijelo vrijeme iæi kolnimputem). Dalje tim putem nastavimo i za 10-akmin izlazimo na zaravan Bilo, gdje se i nalazinova planinarska kuæa.

Drugi moguæi pristup je iz smjera Karlovca(Mala Švarèa), a traje 1:10 h. Markacija poèinjena mostu iz Karlovca za Malu Švarèu, poslijemosta skreæe desno i nastavlja cestom premaGornjem Mrzlom Polju sve do Èuriloviæ Sela.Kod trgovine skreæemo lijevo kolnim putem upolje. Nakon 10 min. staza ulazi u šumu i neštooštrijim usponom nakon 15 min dolazimo doraskrižja, odakle je još 2 min. desno do plani-narske kuæe.

Od kuæe do vrha Vinice (321 m) stiže se za 5minuta, a markacijom se može dalje prema Mar-tinšèaku (2 h) i planinarskim domom »ZvonimirPlevnik« na Kalvariji (4 h hoda).

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 321

322 9, 2005

PLANINARSKA OBILAZNICA »ZA DUŠU I TIJELE«

Petoga kolovoza, na Dan do-movinske zahvalnosti i SnježneGospe, okupilo se u Mariji Bistri-ci sedamdesetak planinara iz pet-naest planinarskih društava da bisveèano otvorili i prvi puta proše-tali obilaznicom nazvanom »Zadušu i tijele«. Crvenu, Plavu iŽutu šetnicu osmislio je, obilježioi duhovitim pošalicama ukrasioMirko Fulir iz PD »Grohot«. Putdug petnaestak kilometara možese obiæi laganom šetnjom za èe-tiri sata, a svaka šetnica može seobiæi i zasebno. Nižu se na njojzagorske hižice, šume, njive i kle-tice, pucaju vidici na Zagorje,Strahinjšèicu, Ivanšèicu i Kalnik. Povratak je tu u proš-lost kroz zdanje dvorca Hellenbach, pogled u buduænostu perivoju skulptura u kojem dominira prikaz Posljed-nje veèere. Dnevnik obilaznice može se pribaviti u PD»Grohot« ili u turistièkom uredu u Mariji Bistrici, a obi-laznici za uspomenu dobivaju prigodno priznanje.

Prigodom otvorenja obilaznice, ni oblaci ni kišanisu mogli pokvariti planinarsko veselje i smijeh. Nièegtu nije nedostajalo: ni vina, ni kolaèa, ni špeka z lukom,

ni sira z vrhnjem, ni orehnjaèe, ni makovnjaèe, a pogo-tovo ne èuvenog planinarskog graha. A što bi Bistricabila bez licitarskih srdaca i pjesme? Tiha planinarskamiješala se sa sjetnim zvucima Gospinih napjeva, što suih hodoèasnici prebirali po postajama križnoga putaovog velikog marijanskog svetišta. Bio je to na nekinaèin naš skroman doprinos širenju ideje prijateljstvameðu ljudima i mira i za sve nas draga uspomena.

Jasna Žagar

PD »Željeznièar« iz Gospiæa privodikraju uspostavljanje svoje prve plani-narske obilaznice »Lièki gorski biseri«.Ova, po mnogoèemu zanimljiva i spe-cifièna planinarska obilaznica, imat æe13 kontrolnih toèaka, meðu kojima ineke koje su dosad planinarima bilenepoznate, ali su zanimljive i povijesnoznaèajne. Obilaznica obuhvaæa sljedeæe vr-hove: Veliki Rajinac (1667 m), Lisac (1449 m), Crnivrh (1197 m), Oštri Kozjak (1168 m), Ostrovica (845m), Visoèica (1639 m), Zir (850 m), Crnopac (1404m), Kremen (1591 m), Oštri Medvjeðak (868 m),Konjevaèa (1381 m), Oklinak na Tremzini (1187 m),Mrsinjgrad (1097 m). Za osvajanje atraktivne znaèkebiti æe potrebno osvojiti 11 vrhova.

Otvorenje obilaznice »Lièki gorski bi-seri« bit æe u subotu 1. listopada u opæin-skom mjestu Lovinac podno Zira. Obi-laznica æe biti otvorena uz prigodan pro-gram, a potom æe se organizirano poæi naZir i Oklinak. Za planinare koji žele os-

tati i sljedeæi dan organizirat æe se smješ-taj u Lovincu, Gospiæu i planinarskim kuæa-

ma na Baškim Oštarijama.

Za sve informacije zainteresirani se mogu obra-titi predsjedniku PD »Željeznièar« Tomislavu Èa-niæu na tel./fax: 053/574-065 ili mob. 098/96-10-042ili tajniku Milanu Štajdoharu na tel. 053/575-433 ilimob. 098/439-725.

Tomislav Èaniæ

LIÈKI GORSKI BISERI – NOVA PLANINARSKA OBILAZNICA

Prvi obilaznici šetnice »Za dušu i tijele« foto: Leo Fulir

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 322

9, 2005 323

BRONÈANA ZNAÈKA257. Ružica Šabiæ Japetiæ, Samobor258. Drago Hartl Stanko Kempny, Zagreb259. Nevenka Baèiæ Glas Istre, Pula260. Steljko Baèiæ Glas Istre, Pula261. Ðuro Gustoviæ Bilogora, Bjelovar262. Ada Gustoviæ Bilogora, Bjelovar263. Stanislav Horvat POK Maksimir, Zagreb264. Zoran Vejiæ Svilaja, Sinj265. Ivica Halapir Zagreb-Matica, Zagreb266. Maja Sršan Zagreb-Matica, Zagreb267. Davor Smirnjak Vrapæe, Zagreb268. Marija Hartl Stanko Kempny, Zagreb269. Marlena Prskalo Lisina, Matulji270. Andrea Prskalo Lisina, Matulji271. Nikola Prskalo Lisina, Matulji272. Dragica Kneževiæ Japetiæ, Samobor273. Tomislav Popoviæ Zagreb-Matica, Zagreb274. Radoslav Korbar Japetiæ, Samobor275. Ljiljana Jagiæ Kamenjak, Rijeka276. Dalia Posariæ Bilo, Koprivnica277. Loredana Cukon Glas Istre, Pula278. Slavko Cukon Glas Istre, Pula279. Uroš Marèiæ Kamenjak, Rijeka280. Dražen Lovreèek Jastrebarsko, Jastrebarsko281. Željko Kovaè Picugi, Poreè282. Ozren Štanfel Kamenjak, Rijeka

SREBRNA ZNAÈKA151. Drago Hartl Stanko Kempny, Zagreb152. Loredana Rojniæ Glas Istre, Pula153. Ðuro Gustoviæ Bilogora, Bjelovar154. Ðorðe Tovrloža INA Bjelolasica, Zagreb155. Tomislav Popoviæ Zagreb-Matica, Zagreb

ZLATNA ZNAÈKA88. Ivana Kolar Bilo, Koprivnica89. Jadranko Popoviæ Obruè, Jelenje90. Josip Marincel Vršak, Brod Moravice91. Josip Štajduhar Vršak, Brod Moravice92. Vladimir Rojniæ Glas Istre, Pula93. Loredana Rojniæ Glas Istre, Pula

POSEBNO PRIZNANJE64. Ivan Rešetiæ Željeznièar, Zagreb65. Jadranko Popoviæ Obruè, Jelenje66. Andrija Pinjušiæ Japetiæ, Samobor67. Ivana Kolar Bilo, Koprivnica

VISOKO PRIZNANJE32. Damir Bajs Željeznièar, Zagreb33. Mladen Pavkoviæ Psunj, Pakrac34. Jadranka Èoklica MIV, Varaždin35. Pero Tišljar MIV, Varaždin

10. POPIS OBILAZNIKA HRVATSKE PLANINARSKE OBILAZNICE(sijeèanj – lipanj 2005., pripremio: Zdenko Kristijan, Samobor)

NOVOSTI U ŠKOLOVANJUMARKACISTA

Komisija za planinarske putove donijela je 7.lipnja odluku da svi buduæi markacisti trebaju proæiteèaj za markaciste, tj. da se naziv markacista neæemoæi steæi bez završenog teèaja.

Planinari koji imaju dugogodišnju praksu naureðivanju planinarskih puteva mogli su dosad po-stati markacisti i bez teèaja za markaciste premauvjetima iz Pravilnika Komisije za planinarskeputove HPS-a. Nova odluka primjenjivat æe se od 1.sijeènja 2006. godine. Planinari s dugogodišnjimiskustvom na markiranju lako æe savladati gradivoteèaja i pritom se upoznati s novostima u markiranju.

Zdenko Kristijan

PRIJAVITE SE NA JESENSKETEÈAJE ZA MARKACISTE

Komisija za planinarske putove HPS najavljujeodržavanje dvaju teèaja za markaciste i poziva zain-teresirane planinare, a napose one s dalmatinskih po-druèja da se prijave. Prvi æe se teèaj planira za 15. i16. listopada 2005. u pl. kuæi »Malaèka« na Kozjaku,a drugi 22. i 23. listopada 2005. u pl. kuæi »Pavliæ«u Kuni Konavoskoj na Sniježnici kod Dubrovnika.

Prijave treba poslati do 1. listopada na adresuKomisije za planinarske putove, HPS, Kozarèeva 22,10000 Zagreb. Sve obavijesti mogu se dobiti odproèelnice Komisije za planinarske putove JasneKosoviæ na tel. 01/46-49-584.

Jasna Kosoviæ

Obitelj Prskalo iz Kastva,

svi članovi PD »Lisina«

na jednom od vrhova

HPO

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 323

324 9, 2005

VISOKOGORSKE VJEŽBE VODIÈANA GROSSGLOCKNERU (3798 m)

Komisija za vodièe HPS u svom godišnjem planuza 2005. predvidjela je visokogorske vježbe u snijegu iledu s usponom na Grossglockner, najviši vrh Austrije.U akciju su se ukljuèile stanice vodièa iz Osijeka (3èlana), Varaždina (8), Zagreba (3), Karlovca (6), Rijeke(2), Pule (1), Zadra (7), Šibenika (2) i Splita (1), a pri-družilo se i šestoro planinara iz Zagorja i Zagreba.Vježbe su vodili vodièi HPS Darko Luš, Dražen Lovre-èek, Hrvoje Vukaloviæ, Dario Luš, Jana Mijailoviæ iPredrag Kurtin, te pomoæni vodiè Zvonimir Kujundžiæ.

Pri usponu do »Erzhrg Johann Hutte« na grebenuAdlersruhe (3454 m) vježbalo se u navezima savlada-vanje ledenjaka Pasterzen, te ledenjaka Hofmannskees.Na gornjem ledenjaku korištene su dereze i cepin uzedukaciju o pravilnom kretanju i korištenju opreme.

Iduæeg dana, po dobrom vremenu 28-oro planinarau sedam naveza popelo se preko Malog Glocknerra dosamog vrha Grossglocknera (3798 m). Pritom je bilo za-stoja pri mimoilaženju s navezima koje su vodili austrij-ski profesionalni vodièi buduæi da oni žure, jer na danod kuæe do vrha i natrag vode i po tri puta. Voðenjenaplaæuju 120 po osobi, a obièno vode po trojicu unavezu. Mi smo nakon odmora i okrijepe u planinarskojkuæi Adlersruhe pošli nizbrdo vježbajuæi korištenjeopreme na ledenjaku Hofmanns Kees. Naveèer uz za-jednièku veèeru u Volkert Hutte podjeljena su i prigod-na priznanja.

Dana 25. srpnja autobusom smo se uputili visoko-gorskom alpskom cestom graðenom 1935. na prijevoj ividikovac Edelweissspitze (2572 m), preko kojeg secesta u nizu serpentina spušta u Zell Am See i daljeprema Salzburgu. U lijepom alpskom gradiæu Heiligen-blutu (1300 m) posjetili smo srednjovjekovnu crkvu Sv.Vicenza s karakteristiènim grobljem s limenom knjigomsvih onih koji su poginuli na Grossglockneru.

Darko Luš

AKCIJA ÈIŠÆENJA KANJONARIJEKE ZRMANJE

Kanjon rijeke Zrmanje pravi jer biser prirode i dra-gocjenost za generacije koje dolaze. Kraška, èista,modra rijeka, trista metara dubok kanjon i priroda okonjega oèaravaju ljepotom. Danas takvi prostori u turiz-mu otvaraju nove moguænosti koje lokalnom stanov-ništvu, ali i cijeloj zajednici osiguravaju prosperitet, adugoroèno gledano, pitka voda i naša (još dosta oèuva-na) priroda su jedini nacionalni resurs koji našoj djeciuopæe može garantirati buduænost. U posljednje vrijemesve više stranih turista otkriva bistre kraške rijeke kaoidealna mjesta za aktivan odmor, ali nažalost, mnoge odnjih ujedno su i deponiji za odlaganje krupnog i sitnogotpada i smeæa. Nevjerojatno je što su sve naši ljudi ba-cali u prekrasne dubine i što sve uz jedinstvenu prirodumora gledati kanuist, rafter, planinar, sluèajni posjetiteljili naprosto ljubitelj ljepote. Ima tu svakakvoga smeæa,od odbaèenih odjevnih predmeta do hladnjaka, peæi,namještaja svih vrsta, olupina automobila, pa èak i že-ljeznièkih traènica svih dužina (gotovo dostatno zakraæu prugu).

Pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja su nainicijativu Parka prirode Velebit i èasopisa Auto Blic,sudjelovali ovoga ljeta u akciji èišæenja kanjona Zrma-nje. Radi izvlaèenja olupina, GSS-ovci su se spuštali niz300 metara visoke stijene da bi ih pripremili za po-dizanje helikopterom MI-8. Ova akcija ne bi bila mo-guæa bez dobre suradnje HGSS-a s vještim posadamahelikoptera Hrvatske vojske, jer je rijeè o vrlo delikat-nim operacijama s viseæim teretom na vrlo strmom

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 324

terenu, za koje je nužna ne samo vrhunskaosposobljenost, nego i usklaðenost ljudi uhelikopteru i ispod njega. To vojnim posa-dama i spašavateljima nije problem, jer suna takav naèin i u još dramatiènijim okol-nostima dosad spasili helikopterom na sto-tine ljudi. Može se zato reæi da je ovo bioujedno i vrlo dobar i koristan trening, ali islikovito upozorenje svima koji se neodgo-vorno odnose sa prirodom, misleæi da sugurnuvši svog isluženog limenog ljubimcanegdje u provaliju riješili svoj problem, a nemisleæi da su problem stvorili nekome dru-gome tko æe sakupljati njihovo smeæe.

Akcija je trajala dva dana (4 i 5. srpnja).Prvoga su dana pripadnici HGSS-a i posadeHRZ-a izvidile teren iz zraka, nakon èega suse GSS-ovci podijelili po grupama, spustiliu duboki kanjon, te sajlama uvezivali i pri-premali olupine za završnu operaciju koja jenastavljena sljedeæeg dana. Tada su se gor-ski spašavatelji rasporedili po strmim stije-nama kanjona kraj punktova s veæ priprem-ljenim »paketima« od nekoliko povezaniholupina, te kvaèili teret na helikoptere u letu.

Helikopteri su vertikalnim »izranja-njem« iz nekoliko stotina metara dubokogkanjona taj teret podizali i odlagali na mjestokraj ceste. Kad su što su sve olupine bile naravnom, utovarene su na kamione poduzeæa»Cios« te odvezene na recikliranje. A upra-vo to su mogli uèiniti i vlasnici tih olupina,pa èak pri tome nešto i zaraditi (oko stotinukuna).

U akciji su sudjelovali pripadnici sta-nica HGSS-a iz Splita, Gospiæa i Zadra,helikopter i posada zrakoplovne baze Divu-lje te djelatnici Parka prirode Velebit. Trebanapomenuti da se HGSS redovito odazivana akcije èišæenja na nepristupaènim tereni-ma i tamo gdje je njihova pomoæ neophodnate da od poèetka godine izvršeno veæ neko-liko takvih akcija èišæenja strmih kanjona,ali bez sudjelovanja helikoptera. Naravno,HGSS uz to redovito izvršava sve svoje pre-ventivne zadaæe, kao i zadaæe traganja i spa-šavanja kada doðe do opasnosti ili ugroža-vanja ljudskih života na nepristupaènimterenima.

Vinko Prizmiæ

9, 2005 325

HRVATSKA GORSKA SLUŽBASPAŠAVANJA ODLIKOVANA

POVELJOM RHPovodom Dana državnosti predsjednik Republike Hrvat-

ske Stjepan Mesiæ odlikovao je Hrvatsku gorsku službu spa-šavanja Poveljom RH za izuzetne rezultate i doprinos za Re-publiku Hrvatsku. Vlja istaknuti da je inicijativa i prijedlogza ovo odlikovanje potekla od Ministarstva mora, turizma,prometa i razvitka (MMTPR), najveæeg tzv. »mega« minis-tarstva koje se u šali èesto naziva ministarstvom mora, zemljei zraka. To je ministarstvo prepoznalo znaèaj i doprinosHGSS-a kao nezamjenjivog faktora sigurnosti na prostorimaizvan gradova i javnih prometnica. Naime, sigurnost i zaštitastrateški su preduvjet turizma, posebno nekih oblika pus-tolovnog turizma, koji produžuju sezonu i obogaæuju ponudu.HGSS se tijekom ovoga ljeta mnogo bavio spašavanjem nanepristupaènim terenima i u kopnenom, pomorskom, pa i uzraènom prometu, a spremnost i ososobljenost službe za naj-složenije akcije, nedavno se potvrdio pri potrazi za nestalimmaðarskim zrakoplovima koji su se srušili u podruèju Plit-vièkih jezera.

Na sveèanoj dodjeli odlikovanja u Predsjednièkim dvori-ma bili su proèelnik HGSS Vinko Prizmiæ koji je u ime Služ-be primio odlikovanje, i tajnik HGSS-a i HPS-a Darko Ber-ljak, koji su se s predsjednikom Mesiæem i njegovim surad-nicima, te drugim laureatima zadržali u srdaènom razgovoru,te se još jednom uvjerili da se rad Hrvatskog planinarskogsaveza i njegov stotridesetgodišnji doprinos u sportskom,znanstvenom, kulturološkom, domoljubnom, a sada i sigur-nosnom i humanitarnom smislu izuzetno prepoznaje i cijeni.

Vinko Prizmiæ

Pročelnik HGSS Vinko Prizmić prima Povelju RH

od predsjednika Stjepana Messića

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 325

326 9, 2005

HP 09-2005 g.qxp 25.8.2005 16:27 Page 326

HP 09-2005.qxp 21.4.2006 20:28 Page 5

HP 09-2005.qxp 21.4.2006 20:28 Page 8