RUAH HADA[A

1

RUAH HADA[A

2

INTERNIST – GASTROENTEROLOG

[alamon dr. Vladimir• kompletan internisti~ki pregled i EKG• suvremen tretman oboljenja jednjaka, `eluca, crijeva, jetre, `u~i i gu{tera~e• ultrazvuk abdomena• gastroskopija, kolonoskopija, polipektomija• zaustavljanje krvarenja iz probavnog trakta RADNO VRIJEME

Radnim danom od 8.00 – 17.00 sati

10000 ZAGREB, Trg M. Maruli}a 17, Tel.: 01/ 482 96 52

RUAH HADA[A

MAZAL TOV!

Mazal tov roditeljima Nevi Breider i Milanu @ivkovi}u, na maloj Livii ro|enoj 23. 4. 2010. Mazal tov Urieli i Saulu Rosenzweig! Hupa u Bnei Braku, Rav Kareli}.

RUAH HADA[A

3

SADR@AJ

UVODNIK

4. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A... Sonja Samokovlija

AKTUALNO IZ RABINATA

5. Elul 5770. – Ti{re 5771. Rabin dr. Kotel Da-Don

Nekoliko rije~i za Simhat Tora o Tori kao pjesmi Rabin dr. Kotel Da-Don

TEMA BROJA

7. SOUL TO SOUL Pure Intentions Rabin Dovid Goldwasser

IZ BIBLIOTEKE “NER MICVA”

8. Poglavlje V. Mu{ko i `ensko Odabrao Isak Asiel

OSVRTI

10. 4. festival `idovskog filma Zagreb Nata{a Popovi}

NA[I MIOMIRISI

14. Besamim Jasminka Doma{

KOLUMNA

15. NA OBALAMA RIJEKA BABILONSKIH Dolores Bettini

16. PISMO VOLJENOJ I STARIJOJ BRA]I Oduprijeti se naslje|u srama Drago Pilsel

STAJALI[TA

18. Balakovo brdo Boris Havel

21. Stadioni – Zagreba~ki indikatori vremena Vatroslav @upan~i}

SLIKE IZ IZRAELA

22. Edukacijska konferencija o Holokaustu u Jeruzalemu Jonah Mandel

IZ DRUGIH IZVORA

23. Judaizam i politika u savremenom svetu Jonathan Sacks

28. Bez boga, bez gospodara Slobodan [najder

30. Ivankovi}: Veleposlanstvo Irana je protiv mene pokrenulo hajku “u ime Allaha” Andrijana Copf

31. Poseta Ivan Ivanji

AKTUALNOSTI

36. Pastor Mike Fryer of Wales Jerusalem Post

37. “Flotilla” Msc. Jozef Baruhovi}

38. Antisemitske izjave u Turskoj Jerusalem Post

DA SE NE ZABORAVE

40. Jim Clint iz Sjeverne Irske napisao je rije~i i glazbu za pjesmu za Gilada Shalita Arutz Sheva

41. Za{to spasiti Haiti ali ne Shalita? Tovah Lazaroff

Hamas se slu`i psiholo{kim ratovanjem jpost.com staff

42. Hamas je odbio zahtjev Crvenog kri`a da posjeti Gilada Shalita Tovah Lazaroff i Jonny Paul

Shalitov djed sastao se s PM u Jeruzalemu jpost.com staff

43. Rim je ugasio svjetla na Coloseumu za Shalita Ariela Piattelli

Hamas nema novih informacija o Giladu Associated Press

44. ^ekamo odgovor Hamasa o Shalitu Greer Fay Cashman

Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah Hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u okvirima standardnih normi jezika kojima se autori slu`e. Autor fotografije na naslovnici Yoraan Refy Ruben (Izrael).

IMPRESUMRUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL • Godina V., broj 14, rujan 2010./ti{ri 5771.GLAVNI UREDNIK: Sonja SamokovlijaUREDNI^KI SAVJET: go{}a urednica Morana Palikovi}-Gruden, Dolores Bettini i Jasminka Doma{IZDAVA^: @idovska vjerska zajednica Bet Israel 10000 Zagreb, Ma`urani}ev trg 6/II., p.p. 880.TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376www.bet-israel.comUREDNI[TVO: samokovlijaºhotmail.com

SURADNICI: Josef Baruhovi}, Maya Cime{a Samokovlija, Raul Cime{a, Tatjana Cvejin, Jasminka Doma{, Ivo Goldstein, Slavko Goldstein, Boris Havel, Ivan Ivanji, Jelena Kalderon, Vlasta Kova~, Klara Levi, Hanika Montiljo Ga{i}, Ljerka Naran~ik Gurovi}, Eliezer Papo, Dubravka Ple{e, Vatroslav @upan~i}

Izla`enje Ruah Hada{a financijski poma`e Savjet za nacionalne manjine RH.

ZA IZDAVA^A: prof. dr. Ivo GoldsteinLEKTURA I KOREKTURA: Ljiljana CikotaGRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko JovanovskiTISAK: Skaner studio d.o.o. Zagreb

U OVOM BROJU SURA\IVALI SU RABINI: Isak Asiel, Kotel Da-Don i Dovid Goldwasser KOLUMNISTI: Dolores Bettini i Drago Pilsel

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

45. Tradicija danas: Putevi heseda Reuven Hammer

46. @idovska plemena: Benjamin Sarah Kronenberg

47. @idovska plemena: Naftali Sarah Kronenberg

48. @idovska plemena: A{er Sarah Kronenberg

49. Google srednjovjekovnih @idova Abraham Rabinovich

50. Dragulji na ho{emu Kohena Gadola Maya Cime{a Samokovlija

51. Blagoslovene uspomene Hajima Nahmana Bjalika Tatjana Cvejin

KULTURA I UMJETNOST

55. U IZLOZIMA KNJI@ARA

^ITATELJI PI[U

57. Interes nikad ne vara Msc. Jozef Baruhovi}

58. Kako Bog nikad ne odbija dobro srce Eliezer Papo

59. Grga i dru{tvo na skijanju Dr. Ljerka Gurovi}-Naran~ik

60. Malo ^udo – “Nesko” desilo se ovde Hanika Ga{i} Montiljo uz pomo} Jelene Kalderon

STRANICE ZA DJECU

61. Godi{nje doba detinjstva – III. Tatjana Cvejin

63. – 66. ZANIMLJIVOSTI

BILI SMO

68. Porodi~ni seminar Kladovo Sonja Samokovlija

69. Dan stradanja i juna{tva Jasminka Doma{

IN MEMORIAM

70. Alfred Pal (1920. – 2010.)

RUAH HADA[A

4

Ljetna {abatnja ve~er, 23. srpnja 2010., jo{ uvijek je stra{no vru}e, iako je ve} osam sati nave~er. Lijeno, s noge na nogu, biraju}i stra-nu ulice u hladu, prolazim ranjenom Var{avskom u kojoj umjesto drve}a sada stoji dizalica. Malo mi se vrti u glavi. Ne znam da li od ove vru}ine ili od nemo}i koju osje}am gledaju}i sramotnu baha-tost na djelu. Nastavljam hodati, prolazim pokraj {kolskog dvori{ta i vidim da se polako uru{ava krov stare birtije “Kod Zagorca”, crne misli mi se roje glavom, {to li }e na tom mjestu izni}i, sigurno neki “nebo`der” ili kako se to danas ka`e “poslovno-stambeni objekt”. Frankopansku sunce na zalazu obasjava cijelu i osje}am se kao da sam te{ka tonu. Jo{ nekoliko koraka da zamaknem za }o{ak kod Pravnog, a tada, trenutak prije skretanja ugledam bijelo pla-ve zastave kako se na visokim stupovima vijore. Iako se meni ~ini da nema niti spomena o vjetru, zastave ~udesno znaju iskoristiti i najslabiji da{ak. Izraelske i hrvatske zastave na Trgu Mar{ala Tita! S jedne strane HNK, s druge MUO! Ljep{e mjesto za zastave ne postoji!

Vi|ala sam ovdje razne zastave, no danas nekoliko minuta prije [abata, na trgu tako blizu na{e prelijepe sinagoge u Bet Israelu, za mene ljep{e slike nije moglo biti. Okrenula sam se oko sebe ne bih li s nekim mogla podijeliti ~arobni trenutak, no nigdje nikoga, samo je jedna sedamnaestica tiho klizila svojim tra~nicama.

Preostalih nekoliko desetaka metara pre{la sam s nekom novom snagom, ni traga umoru ili vru}ini. U na{im prostorijama ugodno, rashladni ure|aji uklju~eni, stol za kidu{ postavljen, ljudi pomalo pristi`u. Na slu`bi nam se pridru`ila studentska nogometna repre-zentacija Izraela. Do~ekujemo kraljicu [abat puni radosti.

U Zagrebu je kratko boravio predsjednik Izraela gospodin Shimon Peres, sastao se s predstavnicima `idovskih op}ina u Hrvatskoj, a u nedjelju, 25. 7. je zajedno s predsjednikom RH Ivom Josipovi-}em posjetio Jasenovac i poklonio se sjenama mu~enih i ubijenih.

Bijelo plave zastave su skinute, no za mene }e se, u mom sje}anju, jo{ dugo vijoriti na stjegovima u Zagrebu.

Ve} ste se nau~ili primiti Ruah u odre|enim intervalima pred blag-dane, tako }e i ovaj broj sti}i k Vama na vrijeme da mo`ete prou~iti satnice za blagdane koji su pred nama. Mjesec rujan – elul/ti{ri pun je poput nara.

Jo{ imamo dovoljno vremena pripremiti se za nadolaze}e blag-dane. Na neke smo se situacije i nau~ili i uzimamo ih zdravo za gotovo, no nije s gorega makar u ovim danima razmi{ljati o tome da ima mnogo, mnogo onih koji pate i kojima je te{ko. Mo`emo li nekome od njih pomo}i? Jesmo li nekome ne{to na`ao u~inili? Imamo li vremena to popraviti ili je ve} kasno? Jesmo li zahvalni za svaki sun~ani dan i ki{u kad padne na vrijeme? Sjetimo li se ponekad koliko je tanka nit koja razdvaja `ivot od smrti, zdravlje od bolesti, sre}u od nesre}e, blagostanje od siroma{tva? Jesmo li svjesni na{e krhkosti? Jamim noraim su pred nama, razmislimo dobro o svemu, jo{ je na vrijeme. U~inimo onaj mali korak koji se tra`i od nas. �

[ana tova tikatevu, svakome od vas, dragi ~itatelji,

Sonja Samokovlija

UVODNIK

“Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen” Knjiga Salomonova 6.23

Sonja Samokovlija

Fragment je malen (2 x 2,8 cm). Neke rije~i ili simboli mogu se jasno vidjeti, uklju~uju}i i one koje zna~e “ti si”, “u~initi njih”, i “poslije”. Kvaliteta pisanja pokazuje da je pismo rad stru~nog pisa-ra, {to je jo{ jedan znak da je Jeruzalem bio va`an grad u to vrijeme, ka`e profesor Wayne Horowitz s Hebrejskog sveu~ili{ta, koji je tekst preveo zajedno s biv{im studentom, dr. Takayoshijem Oshimom.

Horowitz, stru~njak za asirologiju, vjeruje da je fragment dio pi-sma jeruzalemskog kralja tada{njem egipatskom faraonu.

Arheolog dr. Eilat Mazar ka`e da je fragment “jedan od najva`nijih nalaza” otkrivenih u jeruzalemskim iskapanjima, u smislu da svjedo~i o va`nosti grada i njegovom klju~nom polo`aju ~ak i u to doba. �

Vijesti – Arheologija

Arheolozi koji rade na iskapanjima u Jeruzalemu, otkrili su naj-stariji pisani dokument ikad prona|en u gradu – ulomak pisma koje, najvjerojatnije, potje~e iz 14. st. pr. n. e. Pismo je ureza-no u glinu, tekst je akadski, kori{ten u to vrijeme kao “most” izme|u kraljevstava i drugih.

Istra`iva~i ka`u da fragment pokazuje da je Jeruzalem bio va`an grad u kasno bron~ano doba, ~ak i prije nego je postao glavni grad `idovske dr`ave i grad u kojem je izgra|en Sveti Hram.

Fragment je prona|en u iskopinama izme|u ju`nog zida Starog grada i Davidovog grada. Prethodni najstariji zapis prona|en u Jeruzalemu otkriven je u blizini, a datira iz 8. st. pr. n. e.

RUAH HADA[A

5

AKTUALNO IZ RABINATA

Dragi prijatelji,

Nadam se da ste i Vi, kao i moja obitelj i ja, u`ivali u praznicima i koristili ih za odmor i pripremu za sljede}u godinu.

Ruah broj 14

^estitam glavnoj urednici Sonji Samokovliji te svim suradnicima. Broj 14 je va`an broj u na{oj tradiciji. Broj 14=די Jad, ima dva slova Jod (=10) i Dalet (=4). Rije~ Jad na hebrejskom znaci ruka, a na svakoj ruci imamo po 5 prstiju. Na svakom od ~etiri prsta imamo po tri zgloba (=12) dok na palcu imamo po dva. Sve zajed-no to iznosi 14, {to je i numeri~ka vrijednost rije~i Jad – ruka na hebrejskom jeziku. @elim Sonji i svim suradnicima da i dalje rade odli~no kao i do sada te da naprave jo{ Jad (14) izvrsnih Ruaha. @elim im puno Koah (28=) חכ snage!!!

Po~etak rada {kole

Prije Ro{ Ha{ane otvorit }emo vrata na{e `idovske osnovne {kole “La-uder – Hugo Kon”. Ove godine otvaramo i Kita Het (8. razred), te }emo tako dovr{iti {kolu s osam razreda. Krenuli smo prije 8 godina s jednim razredom, Kita Alef – Prvim razredom i sedmero djece… Ove godine sve skupa vi{e od 50 u~enika poha|at }e osam kitot (razreda), od Kita Alef do Kita Het. [kola je jedan od izvora na{eg ponosa. Ona }e osigurati identitet i kontinuitet na{e zajednice. [aljem sve blagoslo-ve ravnateljici, u~iteljicama, u~iteljima i u~enicima za uspje{nu godi-nu. Isto tako {aljem ~estitke i u~iteljici Silviji Heim-Hercog koja ide na porodiljski. @elimo joj lagani porod i “Be{aa Tova”.

Program

Radi ve}e dostupnosti podataka ~lanovima Op}ine, osobito sta-rijima, priklju~ujem ovome pismu program molitava, predavanja

i aktivnosti za Velike blagdane. Veselim se vidjeti vas sve u veli-kom broju na svim blagdanima u sinagogi da bismo mogli moliti s po{tovanjem s Minjanom.

Mazkir

One koji to ve} ranije nisu u~inili, `elio bih zamoliti da {to `urnije po{alju u na{ ured sva imena svojih dragih koji su umrli u doba Holokausta i drugih dragih umrlih iz svojih obitelji, kojih se elimo sjetiti na mazkiru za Jom Kipur. Njihova }e imena biti pro~itana u sinagogi.

Na kraju, `elim u svoje ime i u ime svoje supruge svima vama [ana Tova, SRETNU GODINU, BLAGOSLOVLJENU GODINU,

GODINU LJUBAVI I ZDRAVLJA, MIRA I SIGURNOSTI NA PODRU^JU IZRAELA I U CIJELOME SVIJETU.

@ELIM GODINU JEDINSTVA @IDOVSKOGA NARODA.

NEKA BI NA[A ZAJEDNICA DOSTIGLA SVOJE CILJEVE I BILA BLISKA I ^VRSTO VEZANA UZ SVOJE IZVORE.

[ana tova i Hag Sameah, Gmar hatima tova!i tizku le{anim rabot neimot vetovot!

� .תובוטו תומיענ תובר םינשל וכזת ,ומתחתו ובתכית הבוט הנשל

Va{ rabin,

Rabin Kotel Da-Don

Elul 5770. – Ti{re 5771. Rabin dr. Kotel Da-Don

Na{ kalendar zavr{ava upravo mjesecom najbogatijim blagdani-ma. To je mjesec Ti{re u kojem slavimo Ro{ Ha{anu, Jom Kipur, Su-kot i [mini Aceret, odnosno Simhat Toru. Najvi{e pi{emo i pri~amo o prva dva blagdana, no ovaj put bih elio re}i ne{to o posljednjem blagdanu, Simhat Tori.

Pred kraj teksta Tore, ~itamo:

“Pi{ite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nau~e Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom Izraelaca” (Pnz 31, 19).

Nekoliko rije~i za Simhat Tora o Tori kao pjesmi Rabin dr. Kotel Da-Don

RUAH HADA[A

6

uobi~ajene razine i pribli`iti se Ha{emu, stvoritelju. Tako je i za vrijeme svakoga [abata, ~ovjek slobodno odabire uzdignu}e iznad svakodnevne rutine i upravo zato na [abat pjevamo.

Ba{ je zato Tora nazvana Pjesmom, upravo zahvaljuju}i ovoj jedin-stvenoj osobini i sposobnosti da uzdigne ~ovjeka iz materijalnog svijeta, ograni~enog i sivog svijeta u duhovni svijet, u vje~ni svijet, svijet slobode od lanaca nagona, lanaca rutine.

Kao {to je rekao Rabin Jeho{ua Ben Levi u Mi{ni: Nema slobodni-jega ~ovjeka od onoga, koji se bavi izu~avanjem Tore, sve se vi{e uzdi`e... (Re~enice otaca 6,2).

Druga razlika je u tome {to je govor skup rije~i i slogova koje ne-maju nikakve veze dok u pjesmi rije~i teku i postaju cjelina. Osim toga, govor mo`e do}i samo iz jednih usta, kako je navedeno i u Halahi: “Ne mogu se ~uti dva glasa” (Babilonski Talmud, Ro{ Ha[ana 27a). To zna~i da ako netko treba ispuniti neku micvu slu{aju}i kantora, onda to mora biti jedna osoba a ne dvije, ~ak i ako imaju sli~an glas. Ipak, postoji i izuzetak vezan uz ovaj propis a to je ~itanje Halela (Halel – {est psalama, 113.-118., koji se ~itaju na Ro{ hode{ i blagdane) i ~itanje Esterinog svitka. Navedeni ra-zlog je da ~ak ako desetero ~itaju zajedno, Bog to voli i slu{a ih. [to vi{e ljudi pjeva u harmoniji, to je pjesma ljep{a.

No, u skladu sa smislom koji smo `eljeli objasniti, sve je jasno – Talmud naziva Halel pjesmom (Babilonski Talmud, Megila 14a), isto kao {to se i Esterin svitak jo{ zove i Purimska pjesma te, ba{ kao i pjesme, najljep{e zvu~e kad ih mno{tvo pjeva zajedno.

Sama rije~ pjesma ({ira) ~esto govori o zahvalnosti i hvali Boga, kao {to se vidi u Pjesmi pokraj mora, Deborinoj pjesmi, Davido-voj pjesmi. Iznad svega su, naravno, Davidovi psalmi i Salomono-va Pjesma nad pjesmama.

^ini mi se da postoji ~vrsta veza izme|u pjesme kao harmonije i pjesme kao izraza zahvalnosti i hvaljenja Boga. Tek kad shva-timo da su svi doga|aji i svi detalji na svijetu vezani u jednoj harmoni~noj pjesmi, ~ak i kad nam Bo`ji putovi nisu sasvim jasni, tek onda mo`e nastati prava i iskrena Pjesma Bogu, stvoritelju svi-jeta i njegovih vo|a. Tako je bilo i u vrijeme izlaska iz Egipta; ljudi su vidjeli mno{tvo razli~itih ~udesa ali dok nisu potpuno iza{li iz egipatskog ropstva, nisu se mogli izraziti pjesmom. A kad je `idov-ski narod pre{ao more, tek tada je osjetio da je egipatsko ropstvo zavr{eno i tek je tada shvatio da je sve {to se desilo u Egiptu bilo dio spasenja: “Toga dana spasi Ha{em Izrael iz ruku Egip}ana i vidje Izrael pomorene Egip}ane na morskome `alu. A kada su Izra-elci vidjeli silnu mo} koju Ha{em pokaza nad Egip}anima, narod se poboja Gospoda i povjerova Ha{emu i njegovom sluzi Mojsiju” (Iz 14, 30-31).

Jedinstvenost Tore le`i upravo u ~injenici da je sve micvot, sva pra-vila vezana uz njih i sve njihove detalje dao Ha{em. Istovremeno je sva zbivanja u prirodi i povijesti harmoni~no vodio i njima uprav-ljao taj isti Bog, stvoritelj. �

Talmud ka`e: Ovako je rekao Raba: ~ak ako su ti roditelji i ostavi-li svitak Tore, micva je napisati vlastitu Toru jer je re~eno: “Pi{ite sada sebi ovu pjesmu” (Babilonski Talmud, Sanhedrin 21b.).

Prema jednostavnom razumijevanju teksta Tore, “pjesma” koja se spominje u knjizi Ponovljenog zakona je pjesma koju je pjevao Mojsije prije svoje smrti, tako zvana “Pjesma Haazinu” (32,1-43). Ipak, Raba vjerojatno misli da se cijela Tora zove “pjesma” i da je upravo to izvor micve da svaki @idov mora napisati svoju Toru. To je i jedna od 613 zapovjedi ([ulhan Aruh, Jore Dea 270,1).

[to je posebno u pjesmi i za{to je Tora nazvana “pjesma”?

Pjesni{tvo i proza

Rabin Naftali Zvi Yehuda Berlin (ro|en 1816. u Miru, Rusija – umro 10. kolovoza 1893. u Var{avi, u Poljskoj), poznatiji pod imenom Netziv, bio je ortodoksni rabin, dekan ~uvene Volo`inske je{ive i autor mnogih djela rabinske knji`evnosti u Litvi. U uvodu svog komentara Tore Ha’emek Davar (“Dubina Rije~i”) raspravlja upravo o ovom pitanju. Po njegovom mi{ljenju, postoje dvije stvari po kojima Tora nalikuje pjesni{tvu i razlikuje se od proze:

1. Jezik poezije nije jasan kao jezik proze te ga je zato potrebno dodatno pojasniti obja{njenjima i komentarom.

2. Priroda poezije je da je uljep{avaju mnogi motivi i aluzije koje nisu nu`no povezane sa sadr`ajem rije~i. Kako bi posti-gao osobite efekte kao {to je odre|eni tip rime ili akrostih, pjesnik ponekad mora prilagoditi, “iskrenuti” jezik. Ovakve je pojave mogu}e prona}i diljem Tore {to ukazuje na ~inje-nicu da se osim doslovnog razumijevanja teksta, u tekstu Tore skrivaju mnoge tajne i zanimljivosti koje se o~ituju u neobi~nom jeziku i izri~aju teksta Tore.

Pjesni{tvo i govor

^ini nam se da mo`emo i razumjeti vezu izme|u pjesme i Tore putem razumijevanja razlika izme|u pjesme i govora. Vjerujem da me|u njima mo`emo izdvojiti dvije glavne razlike.

Kao prvo, govor je monoton dok je pjesma raznovrsna i temelji se na neprekidnoj promjeni melodija. Ljepota poezije le`i u ljestvica-ma koje se uzdi`u i spu{taju. Njezina se ljepota krije u bijegu od rutine koja nas okru`uje.

Uistinu, u naravi je svijeta da ~ovjek ne obi~ava pjevati dok obavlja svoje svakodnevne zada}e. Poezija nastaje i razvija se u osobitim vremenima, u uzbudljivim i sretnim prilikama, kada ~ovjek istupi iz svoje rutine, kao {to je vidljivo u primjeru “Pjesme pokraj mora”, nastale nakon {to je Bog razdvojio more. Re~eno je: “Tada Mojsi-je s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Gospodu...” (Iz 15,1). Tada, kad je vidio Bo`ja ~uda, onda je osje}ao potrebu pjevati... (Ra{i, Iz 15,1).

Tako je i u molitvi, molitva je pjesma na{e du{e, koja ~ezne i stre-mi svojem Bogu. Tijekom molitve ljudi se mogu uzdignuti iznad

AKTUALNO IZ RABINATA

RUAH HADA[A

7

TEMA BROJA

Postoji zanimljiva razlika izme|u na~ina na koji vr{imo micvot iz Tore i na~ina na koji vr{imo micvu tekiat {ofar. Kod svake druge micve, unaprijed otkrivamo koju }emo micvu izvr{iti. Ali, kad se radi o micvi {ofara, micvu ne spominjemo a {ofar ne otkrivamo prije nego li smo uistinu spremni izvr{iti micvu. Za{to je tome tako?

U~imo da kada je Avraham Avinu krenuo na put kako bi Jichaka ponudio kao korban, bojao se da bi ga mo`da Soton mogao poku{ati sprije~iti da izvr{i micvu. Mo`da }e baciti kamen kako bi ranio Jichaka pa }e ga na taj na~in u~initi neprikladnom `rtvom? Kao mjeru predostro`nosti, Avraham Avinu pokrio je Jichaka i sakrio ga od pogleda. Kao prisje}anje na veliku zehut Avrahama Avinu i njegove mesirat nefe{ da rtvuje svog jedinog sina, pokriva-mo {ofar koji ve} sam po sebi podsje}a na Akeidat Jichak.

Talmud Jeru{almi navodi da kada se pu{e prvi niz tekiot prije musafa, Soton je donekle uzrujan. Kada ponovo pu{emo tekiot koje su na{i mudraci ustanovili tijekom tefilat musaf, Soton je pot-puno isprepadan. Rani komentatori su pitali: Kako je mogu}e da su mudraci utemeljili dodatno puhanje {ofara za vrijeme tefilat musaf i time naizgled nadodali na izvornu micvu? Svima nam je poznato da Tora zabranjuje nadodavanje na micvot.

Ra{ba odgovara da je problem bal tosif koji nadodaje na micvu aktualan samo kada netko ne{to dodaje vlastitom voljom. Ali, ako su taj dodatak ustanovili mudraci zbog neke odre|ene potre-be, nema zabrane bal tosif. Kao {to je re~eno u Tori (Devarim 17:11): “Uradi prema uputi koju ti dadnu”, {to zna~i da nam je zapovije|eno da slu{amo rije~i na{ih mudraca.

Chasam Sofer prekrasno obja{njava da je jedan od razloga {to ima-mo {ofar inspirirati Am Israel da prihvati ol malhut [amajim – ja-ram nebeskog kraljevstva. [to je to jaram nebeskog kraljevstva? To su obveze Tore i micvot.

I stoga, kada Soton ~uje prvi niz tekijot koje pu{emo u skladu s micvom iz Tore, on je nervozan ali jo{ ne osje}a krajnji strah. Jer,

jo{ se uvijek tje{i i vjeruje da }e Klal Israel prihvatiti i na sebe preuzeti samo micvot iz Tore ali ne i one koje su dali rabini. No, u vrijeme tefilat musaf, kada ponovo pu{emo u {ofar i time slijedimo u~enja mudraca, jasno pokazujemo Sotonu da rabinska u~enja slijedimo s istim po{tovanjem kao i rije~i same Tore, ~ak do te mjere da se zabrana bal tosif ne odnosi na njihove rije~i. Kada Soton shvati da smo prihvatili jaram Tore kao i micvot d’ rabanan, u potpunom je strahu.

Tijekom mjeseca Elula, Rav Levi Jichak je tra`io baal tokei’a (~ovjeka koji }e puhati u {ofar) za Ro{ Ha{anu. @idovi odasvud su u velikom broju hrlili Ravu Leviju Jichaku i preklinjali ga da njima iska`e zechut (~ast i privilegiju) da upravo oni umjesto njega pu{u u {ofar.

R’ Levi Jichak svakog je molitelja poveo u stranu i pitao: “Kakve su tvoje kavanot (namjere) tijekom teki’a ha{ofar?” Svaki je po-jedinac nabrojao uzvi{ene i svete misli o kojima }e razmi{ljati dok bude puhao u {ofar.

Rav Levi Jichak zatim je pristupio jednostavnom @idovu, nagnu-tom nad knjigom u uglu Bet ha midra{a koji nije imao hrabrosti ~ak niti pristupiti grupi u~enjaka koji su se okupili oko Rava. Rav Levi Jichak ga je pitao: “A ti?”

^ovjek je zadrhtao u nazo~nosti velikog mudraca i rekao: “Rebi, ja sam obi~an @idov sa ~etiri k}eri koje treba udati a nemam ni nov~i}a za njihove miraze. Kada do|e vrijeme za tekiat {ofar, ja }u misliti: ’Ribono {el Olam, molim te, usli{i mi `elju i po{alji mojim k}erima bra~ne partnere’.”

“Ti ima{ ispravne kavanot, ti }e{ biti prikladan ba’al teki’a za Ro{ Ha{anu”, uzviknuo je Rav Levi Jichak.

Iako smo uistinu daleko, moje je srce blisko va{oj zajednici. Svima vam {aljem najljep{e `elje za godinu dobroga zdravlja, sre}e, mira i prosperiteta. �

Rabin Dovid Goldwasser

Soul to Soul

Pure IntentionsRabin Dovid Goldwasser

Ovako govori svemogu}i Gospodin: A kad vas o~istim od svih bezakonja va{ih, napu~it }u opet va{e gradove i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, neko} pustinja, nao~igled svakom prolazniku bit }e opet obra|ena. Tada }e se re}i: “Evo zemlje {to bija{e pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova {to bijahu pusti, same razvaline i ru{evine, a sada su utvr|eni i napu~eni!”

RUAH HADA[A

8

Ljudi se ~esto pitaju o razlikama izme|u mu{karca i `ene koje su na{le svoj odraz u jevrejskom zakonu, halahi. Neki su poku{ali da ih objasne pojmovima psiholo{ke i dru{tvene razli~itosti po-lova. Ipak, ono {to se zna o tim razli~itostima vrlo je oskudno i ne prelazi okvire spekulacije. Kako se Tora na prvom mestu bavi duhovno{}u, kada govorimo o razli~itosti izme|u mu{karca i ene, u prvom redu imamo na umu duhovne razlike me|u njima.

Da bismo razumeli duhovne razlike izme|u polova, moramo shvatiti svrhu njihovog stvaranja. U Tori (Postanje, 1:27) zapisano je: “I stvori Bog ~oveka u liku Svom, u liku Bo`jem stvori ga; mu{ko i `ensko stvori ih”, odakle sledi da su oba pola stvorena po Bo`jem “liku”.1

Klju~ za razumevanje ovog stiha le`i u u~enju na{ih mudraca koje ka`e da, kada mu{karac i `ena `ive zajedno u svetosti, Bo`anska Sveprisutnost po~iva me|u njima. Hebrejska re~ za ~oveka, i{, sadr`i slovo jud, dok i{a ili `ena, sadr`i he. Kako su ovo prva dva slova Bo`jeg Imena,2 ~ovek u Bo`jem Imenu korespondira sa jud, dok `ena korespondira sa he.

Mudraci nas u~e da jud aludira na mudrost, dok he aludira na razumevanje, odakle sledi da je mudrost mu{ki element, a razu-mevanje `enski.3

Baal [em Tov nas dalje u~i da je jud u Bo`jem Imenu Njegov dar stvaranja, dok je he Ruka koja ga daje. Gematrija ili numeri~ka vrednost za he je pet, tako da he korespondira s pet prstiju.4

Mudrost je konkretno povezana s po~ecima i s pro{lo{}u, kao {to pi{e: “Po~etak je mudrost” (Pri~e Solomonove, 4:7). [tavi{e, zapi-sano je i “Ja sam prvi i Ja sam poslednji” (Isaija, 44:6). Mudraci nas u~e da se “prvi” odnosi na mudrost, a “poslednji” na razumevanje.5

Mudrost koja simbolizuje mu{ki element jeste pro{lost, a razu-mevanje kao simbol `enskog elementa predstavlja budu}nost. Mudrost se sastoji od sveg iskustva koje je ~ovek akumulirao to-kom `ivota, dok razumevanje predstavlja na~in na koji ~ovek ko-risti svoju mudrost. Pro{lost je primarno mu{ki element, dok je budu}nost primarno `enski.

Znanje je veza izme|u mudrosti i razumevanja, pro{losti i budu}-nosti, izme|u mu{karca i `ene, i stoga je zapisano (Postanje, 4:1): “I Adam pozna Evu, `enu svoju”.6

Pro{lost uti~e na budu}nost, dok budu}nost ne mo`e promeniti pro{lost. Znanje je ono {to pro{lost ula`e u budu}nost. S obzirom na to da znanje dolazi su{tinski iz mu{kog elementa, u~imo da su “`ene lakoumne”.7 Kako je razumevanje `enski element, tako|e u~imo da je “dublje razumevanje dato `enama”.8

[est dana u sedmici su u ovom smislu mu{ki, dok je [abat `en-ski princip.9 Dok se tokom {est dana u sedmici svet obnavlja kroz

po~etni trenutak stvaranja, pa se ovi dani odnose na pro{lost, na [abat uzimamo u~e{}e u Svetu koji dolazi, tj. u kona~noj budu}nosti u kojoj }e sve biti [abat.

Kako smo razmotrili odnos izme|u mudrosti i znanja, tj. izme|u pro{losti i budu}nosti, mo`emo razumeti osnovnu razliku izme|u mu{karca i `ene u Tori. Dakle, mu{ke obaveze su usmerene ka pro{losti, dok su `enske usmerene ka budu}nosti. Mu{karac ~uva pro{lost, dok `ena stvara budu}nost.

Prou~avanje Tore je vezano za izu~avanje pro{losti, te je iz tog razlo-ga primarno mu{ka obaveza. O~uvanje pro{losti kroz prou~avanje Tore u domenu je aktivnosti mu{karaca. Za razliku od mu{karaca, `ene nemaju obavezu da u~e, osim u meri koja je potrebna za is-punjavanje zapovesti.10

Kada je Tora data, primile su je `ene, jer je zapisano: “Ovako ka`i domu Jakovljevom” – `enama – “i reci sinovima Izraelovim” (Izla-zak, 19:3).11 Prilikom davanja Tore na Sinaju, ona je predstavljala sveukupnu budu}nost jevrejskog naroda, pa se vi{e odnosila na `ene nego na mu{karce.

Osim toga, postoji Tora koja je specifi~no `enska. Zapisano je (Pri~e Solomonove, 1:8): “Slu{aj, sine moj, nastavu oca svog, i ne ostavljaj Nauk (Toru) majke svoje.” Na{i mudraci nas u~e da se “nastava oca svog” odnosi na Toru koja je data na Sinaju, dok se “Tora majke svoje” odnosi na obi~aje koji }e biti uvedeni u budu}nosti. Upravo nas ovaj stih obavezuje da se povinujemo budu}im obi~ajima.12

Najva`nija razlika izme|u mu{karca i `ene jeste ona koja je najo~iglednija. Ogleda se u ~injenici da ene ra|aju decu, a mu{karci ne. @ene su u ovoj ulozi primarno odgovorne za stvaranje budu}-nosti ljudske rase. Hana je govorila u ime svih `ena kada je rekla: “Gospodaru vasione, nijedan deo moga tela nisi napravio uzalud... Stvorio si ove grudi iznad moga srca, da hrane moje mlado.”13

Postoje dve osnovne kategorije zapovesti u Tori. Pozitivne zapove-sti, koje nam ka`u “~ini”, i zabrane, koje nam ka`u “ne ~ini”. Tora u~i da se negativne zapovesti, tj. zabrane, podjednako odnose i na mu{karce i na `ene. Isto va`i za pozitivne zapovesti koje nisu vezane za odgovaraju}e vreme.14

U oblasti pozitivnih zapovesti, koje su vezane za odgovaraju}e vre-me, le`e najva`nije razlike u halahi~kim obavezama mu{karaca i `ena. Prakti~na posledica ovog pravila je izuze}e `ena od ispunjavanja se-dam zapovesti: molitve [ema Jisrael, vezivanja tefilina na ~elo, veziva-nja tefilina na ruku (dve odvojene zapovesti), cicita, suka i {ofara.15

Ove razlike su vezane za osnovne mu{ke i `enske elemente, konkretno za pro{lost i budu}nost. Pozitivne zapovesti nas vode

Poglavlje V.Mu{ko i `ensko Odabrao Rabin Isak Asiel S engleskog prevela Jelena Kalderon

IZ BIBLIOTEKE “NER MICVA”

RUAH HADA[A

9

u akciju, predstavljaju}i pro{lost koja prerasta u budu}nost. Za-brane nas, s druge strane, zadr`avaju predstavljaju}i budu}nost koja zadr`ava pro{lost. Pozitivne zapovesti, zbog toga, odgovaraju mu{kom elementu, dok zabrane odgovaraju `enskom.16

Kako pro{lost uti~e na budu}nost, mu{karci se moraju pridr`avati zabrana, tj. negativnih zapovesti, kao {to to ~ine `ene. Uti~u}i na taj na~in na budu}nost, mu{karci zalaze u `enski domen. Budu}-nost ne mo`e promeniti pro{lost, tako da je posledica uklju~ivanja vremena izuze}e `ena od ispunjavanja pozitivnih zapovesti. Kada ispunjavanje zapovesti ne zavisi od vremena, budu}nost se me{a s pro{lo{}u, tako da ispunjavanje zapovesti obavezuje i `ene.17

Zahvaljuju}i sposobnosti da ra|aju nov `ivot, `ene ispunjavaju svih 248 pozitivnih zapovesti. Zbog toga, rehem, hebrejska re~ za matericu, ima gematriju ili brojnu vrednost 248, koliko ukupno ima pozitivnih zapovesti.18

Jo{ uvek je mogu}e, posle svih ovih obja{njenja, postaviti pitanje nejednakosti polova, jer Tora na mnogo na~ina daje mu{karcu superioran status ili dominantan polo`aj u odnosu na `enu.19

Ovaj stav mo`e biti povezan s prethodnim zapa`anjem da mu{ka pro{lost odre|uje budu}nost i njome dominira, dok `enska budu}nost ne mo`e promeniti pro{lost. Bez obzira na ovo, potreb-no je potra`iti dublje razloge za razumevanje ove nejednakosti.

Raspravljaju}i o osnovnoj nejednakosti `ena u odnosu na mu{kar-ce, moramo napraviti razliku izme|u situacija u kojima je mu{karac bio pre i posle Adamovog pada. Pre nego {to je po~inio greh, napi-sano je (Postanje, 1:28): “Napunite zemlju, i vladajte ¢njom£.” Na{i mudraci nas u~e da je zna~enje ovog stiha mu{kar~eva dominacija nad `enom.20 Dominiraju}i zemljom, u savremeno doba kroz tr-govinu i industriju, mu{karac dominira nad `enom koja od njega zavisi.

Posle greha, Bog je rekao `eni: “@udnja }e te mu`u terati, a on }e gospodariti nad tobom” (Postanje, 3:16).21 Ono {to je u po~etku bila neznatna prednost, jer `ivot u raju nije zahtevao rad, sada po-staje apsolutna dominacija. ^ovek je, zbog u~injenog greha, po-stao proklet: “Sa znojem lica svog je{}e{ hleb” (Postanje, 3:19). I mu{karac i `ena su postali daleko vi{e zavisni od mu{kar~evog rada, pa je njegova uloga u `ivotu postala mnogo va`nija.

Ovo se donekle tako desilo zato {to je `ena bila ta koja je prekr{ila Bo`ju re~. Kao onaj deo ljudskog para koji je bio “lakouman”, ena je posegla za plodom Drveta znanja.22

Ipak, ostaje pitanje: odakle osnovna nejednakost izme|u mu{karca i `ene? Za{to je mu{karac bio dominantan i pre greha? Za{to je `ena posegla za plodom Drveta znanja i za{to je zapovest o zabrani jedenja sa Drveta znanja data samo mu{karcu?

U stihu (Postanje, 1:16): “I stvori Bog dva velika videla: videlo ve}e da upravlja danom, i videlo manje da upravlja no}u”, pronalazimo aluziju za re{enje ovog problema. Na{i mudraci nas u~e da su Sun-ce i Mesec prvobitno bili stvoreni jednaki. Mesec se potom po`alio govore}i: “Nemogu}e je da dva jednaka kralja vladaju pod jednom krunom”, zbog ~ega je Bog rekao Mesecu: “Idi i smanji se.”23

Zohar, najautoritativniji hermeti~ki tekst, pou~ava da smanjenje Meseca simbolizuje podre|eni polo`aj `enskog elementa u sveu-kupnom stvaranju.24

Mesec je izgubio sposobnost da isijava sopstvenu svetlost i sada samo reflektuje svetlost Sunca.

Kretanje Zemlje oko Sunca, kao prost ciklus ponavljanja, odgo-vorno je za merenje godina. Hebrejska re~ za godinu, {ana, zna~i “ponavljanje”. Sunce je mu{ki element, jer kao uzrok ovog kreta-nja predstavlja ponavljanje pro{losti.

Kretanje Meseca je, s druge strane, mera za kalendarske mesece. Hebrejska re~ za mesec, hode{, bukvalno zna~i “ne{to novo”. Ka-lendarski mesec je zasnovan na mese~evim menama, kroz koje mesec prolazi u potpunom ciklusu ra|anja, rasta i smrti, stalno predvi|aju}i budu}nost.25

Mesec se po`alio da su mu{ka pro{lost i `enska budu}nost stvore-ni tako da imaju jednak uticaj. Bog je zato smanjio uticaj budu}-nosti, na taj na~in umanjuju}i `enski element.

Sposobnost mu{karca da u~i iz pro{log iskustva, razlog je zbog kojeg je zemlja mu{kar~ev domen. Ova veza s pro{lo{}u je i razlog zbog kojeg on dominira nad `enom.

Budu}i svet }e, me|utim, biti vreme u kome }e sve biti [abat, kako je prorok rekao: “I svetlost }e mese~eva biti kao svetlost sun~eva” (Isaija, 30:26). U to vreme, razlike izme|u mu{karca i `ene }e tako|e biti iskorenjene.26

Ubrzano se pribli`avamo Mesijanskom dobu, kada }e prokletstvo Adamovog greha biti odstranjeno.27 Kada se ovo bude dogodilo, `enski status }e biti su{tinski izmenjen. Na{i mudraci nas u~e: “Svi }e se izle~iti osim zmije.”28 Aluziju na ovakvu promenu statusa `ene mo`emo na}i u stihu: “Jer je Gospod u~inio ne{to novo na zemlji: `ena }e opkoliti ~oveka” (Jeremija, 31:22).29

Nova svest me|u `enama, samo je tra~ak svetlosti budu}eg Mesi-janskog doba.30 Ve} vidimo ovo osvetljenje u ponovnom ra|anju Izraela i povratku u Jerusalim, kao i u obnovljenim zahtevima za mir, pravdu, po{tenu vladavinu, jednakost i smisao `ivota. Tako|e ga vidimo i u tehnolo{kom napretku koji je u velikoj meri umanjio Adamovo prokletstvo.

Brze tehnolo{ke i dru{tvene promene donose nagle zaokrete. Kataklizmi~ne promene koje se de{avaju kako se kraj pribli`ava za posledicu }e imati velike seobe i patnje stanovni{tva, {to se ~esto navodi kao hevle ma{ijah, ili “poro|ajne muke Mesije”.31 Mno-gi ljudi }e, u predmesijansko doba napustiti judaizam i nasta}e vreme velikog bezbo`ni{tva.32

Odbleske svetlosti koja iz budu}eg Mesijanskog doba isijava u na{e vreme mo`emo iskoristiti da bismo osna`ili svoju odanost i posve-}enost svetlosti Tore. Ako, s druge strane, ove odbleske poku{amo da iskoristimo u borbi protiv svetlosti Tore, onda ne}emo imati ni sada{nji, ali ni `ivot budu}eg doba. Ako dozvolimo da Tora osvetljava na{ put, zaslu`i}emo mesto u Svetu koji dolazi, svetu u kome }e sve biti [abat, kada }e “svetlost mese~eva biti kao svetlost sun~eva”. �

1 Videti Rekanati, Bahja, Tiferet Jonatan, Hir{ na navedeni stih; Zohar, 3:117a.

2 Ra{i na Sota, 17a, s. v. [ehina.

3 Videti Zohar, 3:290a.

4 Videti Mevaser Cedek, Ree, navedeno u Sefer Baal [em Tov, Ree 8.

IZ BIBLIOTEKE “NER MICVA”

RUAH HADA[A

10

IZ BIBLIOTEKE “NER MICVA”

[earim, [aarha-Micvot, uvod (Tel Aviv: A{lag, 5722), str. 4–5; Nahar [alom (Tel Aviv: A{lag, 5720), str. 64, 67.

18 Tikune Zohar, 30 (74), Pardes Rimonim, 23:13.

19 Videti Horajot, 3:7 (13a), Jore Dea, 252:8 u vagah.

20 Ra{i ad loc., Bere{it Raba, 8:12, Jevamot, 6:6 (65b), Bertinoro ad loc. Videti Kidu{in, 2b, Nazir, 59b.

21 Ra{i i Gur Arije (Maharal) ad loc. Up. Jad, I{ut, 15:20.

22 Pirke Rabi Eliezer, 13 (32a), Ra{i na Postanje, 3:15. Videti gore napomenu 7.

23 Ra{i ad loc., Hulin, 60b, Pirke Rabi Eliezer, 6.

24 Zohar, 2:147b, Tikune Zohar, 36 (71b), Pardes Rimonim, 18:1. Videti Postanje, 37:9–10, Midra{ Teilim, 148:1.

25 Videti Raavad na Sefer Jecira, 1:5, Pardes Rimonim, 18:3.

26 Videti Radal na Pirke Rabi Eliezer, 45 (107a), napomena 22.

27 Milhamot ha-[em (Ramban) 45. O savr{enosti budu}eg sveta videti Bere{it Raba, 12:6, 95:1, Je{uot Me{iho (Abravanel) 3:6 (55b), Avodat ha-Kode{, 2:38.

28 Bere{it Raba, 20:5, iz Isaije, 65:25.

29 Ili: “@ena }e se pretvoriti u mu{karca.” Videti Ra{i ad loc., Midra{ Teilim, 73:4,Zohar, 1:257a.

30 Kuzari, 4:23.

31 Sanhedrin, 98b, Necah Jisrael, (Maharal) 36.

32 Sihot ha-Ran, 35,126, 220; Kohave Or, str. 97 (napomena 19.).

5 Raavad i Ramban na Sefer Jecira, 1:5. Videti Avot, 3:17. R. Jona, Dereh Hajim (Maharal) ad loc.

6 Videti Ec Hajim, [aar ha-Kelipot 2; Likute Amarim (Tanja), 1:3 (7b).

7 [abat, 33b, Kidu{in, 80b, Tanhuma, Vaera 22; Zohar, 2:218a. Videti napomenu 22.

8 Nida, 45b, Bere{it Raba, 18:1. Up. Bere{it Raba, 3:49, Tosafot na Ketubot, 50a, s. v. u-bat.

9 Na ovo se aludira u Bere{it Raba, 11:8, Zohar, 2:63b.

10 Kidu{in, 29b, Jore Dea, 246:6, up. Sota, 3:4 (20a).

11 [emot Raba, 28:2, Pirke Rabi Eliezer, 41.

12 Pesahim, 50b. O `enskoj ulozi u podu~avanju svoje dece Tori, videti Radal na [emot Raba, 28:2, br. 5.

13 Berahot, 31b.

14 Kidu{in, 1:7(29a). Up. Abudraham, Seder Tefilot {el Hol, str. 25, 41; Kol Bo, 73.

15 Videti Sefer ha-Micvot, kraj pozitivne zapovesti 248. Tako|e videti pozitivne zapovesti 10, 12, 13, 14, 168, 169, 170. Ostale zapovesti od ~ijeg ispunjavanja su `ene oslobo|ene uklju~uju izu~avanje Tore (11), pisanje Tore (18), da imaju decu, (212), brak (213), ostajanje kod ku}e u vreme rata tokom prve godine braka (214), obrezivanje (215) i sve{teni~ki blagoslov (26).

16 Zohar, 1:48b, Ec hajim, [aar Kelipot Noga 5, izdanje A{lag, str. 397. Videti slede}u napomenu.

17 Vremenski zavisne pozitivne zapovesti imaju koren u “sakrivenoj ljubavi”, gde je element budu}nosti (imah) potpuno skriven. Vremenski nezavisne zapo-vesti, s druge strane, imaju koren u “realizovanoj ljubavi”, gde je budu}-nost do izvesne mere otkrivena. Ec Hajim, [aar Kicur ABJA 4, [emona

OSVRTI

Festival `idovskog filma Zagreb/Jewish Film Festival prvi je put u Hrvatskoj organiziran 2007. godine. Trajao je tri dana, a sljede-}e dvije godine – pet dana. Interes javnosti za festival iz godine u godinu raste; tako je od prve godine kad je broj posjetitelja bio 2.000, u tre}oj godini taj broj narastao na gotovo 5.000, {to posje-titelja, {to sudionika u programu. U Zagrebu se u jednom od naj-starijih zagreba~kih kina, kinu “Europa”, u strogom centru grada, od 23. do 29. svibnja 2010. godine odr`ao ^etvrti po redu festival `idovskog filma.

Program je pratilo oko 7.500 posjetitelja. U sedam dana vjerna pu-blika imala je priliku besplatno pogledati 43 filma, sudjelovati u 3 obrazovna jutra, a studenti filmske umjetnosti iz Zagreba te stra-ni studenti sa svjetskih renomiranih akademija, sudjelovali su na me|unarodnoj filmskoj radionici – Talent Workshop. U ve~ernjim satima svi su mogli u`ivati u bogatim glazbenim sadr`ajima.

Svake godine program festivala posve}en je odabranoj temi. Ove je godine tema bila Pravednici me|u narodima. Dakle, Festival je bio posve}en svakom pojedincu koji je svojim djelima uzvisio vri-jednost `ivota i spasio `ivot nekom od ugro`enih tijekom Drugog svjetskog rata. U duhu festivalske teme, visoki uzvanici i gosti Fe-

stivala bili su neki od hrvatskih Pravednika i ~lanova kraljevskih obitelji, kao i veleposlanika, koji su na sve~anom otvorenju bili odlikovani festivalskom medaljom i plaketom u znak zahvalnosti za njihovu hrabrost i plemenitost koju su pokazali za vrijeme Ho-lokausta.

^ast otvorenja ovogodi{njeg Festivala dobio je izuzetno nagra-|ivani film “John Rabe”, nadarenog njema~kog redatelja Floraiana Gallenbergera. Film govori o spa{avanju kineskih radnika tijekom japanske okupacije Kine za vrijeme Drugog svjetskog rata. Godina je 1937., gotovo ve} 30 godina biznismen John Rabe `ivi sa `enom Dorom u Nankingu, tada glavnom gradu Kine, gdje vodi ogranak Siemensa. Te{ko mu je predati vo|enje ureda svom nasljedniku Werneru Fliessu i vratiti se u Berlin. Zavolio je zemlju i zna da je tu utjecajna osoba, dok }e u sjedi{tu Siemensa u Berlinu biti samo jedan od zaposlenika. Tijekom opro{tajnog bala koji je prire|en u njegovu ~ast, Nanking bombardiraju japanski zrakoplovi i ja-panska vojska zauzima [angaj… John Rabe svojom humano{}u i hrabro{}u poma`e Kinezima koji su napadnuti i nemo}ni, te pod cijenu vlastitog `ivota i `ivota svojih bli`njih postaje poput – `idov-skoj publici dobro znanog – Oscar Schindler.

4. festival `idovskog fi lma Zagreb Napisala Nata{a Popovi}

RUAH HADA[A

11

OSVRTI

Filmski program; 23. – 29. svibnja 2010., kino “Europa”

Projekcije 43 filma doma}e i strane produkcije:

• 16 igranih filmova• 22 dokumentarna filma• 5 kratkih filmova

Od ukupno 140 filmova u predselekciji prezentirana su zagreba~koj publici 43 filma, koja su najve}im dijelom obra|ivala temu Ho-lokausta, i tako sadr`ajno pratili temu Festivala. Filmski program nai{ao je na izvrstan odaziv publike i veoma povoljne i ozbiljne reakcije medija. Program je izuzetan po filmovima premijerno pri-kazanima u Hrvatskoj, zatim po gostovanju renomiranih svjetskih predstavnika sedme umjetnosti te hollywoodskih zvijezda koje su bile na raspolaganju za sva pitanja publike i novinara.

Prvi je dan bio posve}en bugarskoj kinematografiji i toga su dana, uz ostale, u suradnji sa Veleposlanstvom Republike Bugarske i UNHCR-om, prikazani filmovi “Putovanje u Jeruzalem” te “Brodovi su puni”. Redatelj drugospomenutoga filma, gospodin Kostadin Bonev, osobno je pozdravio sve uva`ene goste te rekao nekoliko rije~i o na~inu snima-nja filma i istra`ivanja ~injenica prikazanih u filmu. Pri~a koju je `elio ispri~ati dogodila se tisu}ama djece tijekom Drugog svjetskog rata. Ov-dje su to bila `idovska djeca, ali pod druk~ijim okolnostima mogla su to biti i neka druga djeca. Pri~a govori o opasnom putovanju na kojem su tisu}e djece spa{ene od sigurne smrti. Unato~ zaka{njenju od 50 godina, svijet je saznao sve o spa{avanju bugarskih @idova…

Dan {vedske kinematografije u suradnji s Veleposlanstvom [vedske, obilje`en je nagra|ivanim filmom iz 90-ih, “Dobra ve~er gospodine Wallenberg”. Film govori o 32-godi{njem Raoul Wallenbergu koji sti`e u Budimpe{tu u srpnju 1944., s opasnim zadatkom. Njegov je pristup neuobi~ajen, a metode nekonvencionalne. U kratkih {est mje-seci omogu}io je najve}e i najuspje{nije spa{avanje @idova za vrijeme Drugog svjetskog rata. Film govori isklju~ivo o tri posljednja tjedna Wallenbergova ivota u Budimpe{ti (Bo`i} 1944. – sije~anj 1945.). Dva su sredi{nja doga|aja: Raoulov poku{aj da oslobodi 20 ili vi{e zaroblje-nih ljudi kamionom te njegova nastojanja da spasi 65.000 drugih ljudi

zarobljenih u getu… Raoula Wallenberga zarobili su Rusi 17. sije~nja 1945. godine. Nikada nije oslobo|en. Nakon filma, Raoul Wallenber-ger, odnosno {armantni glumac hollywoodske A produkcije, gospodin Stellan Skarsgard, koji tuma~i glavnu ulogu u tom filmu, odgovarao je na pitanja publike pred punim auditorijem kina “Europa”.

Dan marokanskog filma, u srijedu, 26. svibnja predstavljen je pro-jekcijama “Kamo ide{ Moshe” i “Zbogom majke” koji je izazvao veliki interes kod publike samim tim {to je redatelj drugog filma, gospodin Mohamed Ismail, preuzeo plaketu i medalju Pravednika u ime marokanske kraljevske obitelji. Marokanski redatelj Muha-med Ismail prezentirao je svoj film i ispri~ao kako je do{ao na ideju snimiti ga. Godine 1960., u Maroku musliman Brahim i @idov Hen-ry suvlasnici su pilane. Prijatelji su od djetinjstva. Fatima i Ruth, njihove supruge tako|er su bliske i zajedno rade u osiguravaju}oj tvrtci. Fatima ne mo`e imati djece i posebno je vezana za Ruthinu djecu Avija i Aidu koju do`ivljava poput vlastite. Maroko je pogo|en gospodarskom krizom i, kao {to je to ~esto slu~aj, negativnosti se odra`avaju na `idovsku zajednicu. Jednog dana na putu za sinago-gu, Ruthinu majku Mamu Hannu napadaju lokalni huligani…

Veliku posje}enost bilje`e filmovi izraelske produkcije: “Ajami” – dojmljiva kriminalisti~ka drama o razli~itim kulturama i suprotnim pogledima me|u @idovima, zatim “Tunel” – o dvojici neprijatelja spletom okolnosti zarobljenih duboko u tunelu ispod granica Izra-ela i Gaze te “Izgubljeni otoci” – film o sretnoj, bu~noj i osebujnoj osmero~lanoj izraelskoj obitelji koja gaji temeljne obiteljske vrijedno-sti, progovaraju}i o idovskom mentalitetu, obi~ajima i kulturi. Doku-mentarni film “Ja elim pamtiti, on zaboraviti”, govori o idovskoj obi-telji iz Makedonije koja je u vrijeme ratnih strahota prona{la put spasa i uspjela pobje}i u Albaniju gdje je prona{la uto~i{te. Protagonist filma gospodin Ichak Adizes, danas doktor, osniva~ i profesionalni direktor Adizes Institute, gostovao je na 4. festivalu `idovskog filma Zagreb te otvoreno govorio o svojim iskustvima iz djetinjstva i svom `ivotnom putu. Film govori o vremenu prije pedeset godina u Skopju u Make-doniji kada su Talijani i Bugari poslali Solomona Adizesa i njegovog sina Isaaca u koncentracijski logor. Preru{eni u muslimane, uspijevaju

JFF edukacija

RUAH HADA[A

12

OSVRTI

pobje}i u Albaniju, gdje pronalaze uto~i{te kod muslimanskih seljana. Solomon se pretvara da je lije~nik i tako sti~e ugled u ~itavoj regiji. Nakon rata, vratili su se u Jugoslaviju iz koje su dalje oti{li za Izrael. Pedeset godina kasnije, profesor Isaac Adizes i njegov otac Solomon vra}aju se vidjeti koncentracijski logor u samom sredi{tu Skopja, a potom odlaze u Albaniju upoznati obitelj koja ih je spasila od nacista.

Filmska projekcija “Ubiti Kasztnera” ameri~ki je dokumentarni film koji govori o izraelskom najkontroverznijem politi~kom su|enju i ubojstvu u 50-im godinama, ubojstvu Rezsa Kasztnera, uklju~uju-}i i prvi jezivi intervju s ubojicom. Koliko treba pregovarati s ubo-jicom? U Izraelu je rasprava oko tog pitanja izazvala toliko bije-sa da je do{lo do ubojstva. Takav je bio Kasztnerov slu~aj, slu~aj ma|arskog @idova koji je `elio spasiti posljednji milijun europ-skih @idova tako {to je poku{ao pregovarati izravno s nacisti~kim vo|om Adolfom Eichmannom… Redateljica filma Gaylen Ross osobno je najavila filmsku projekciju i predo~ila uvjete u kojima je film snimljen te odgovarala na pitanja publike.

Tijekom sedam dana u Zagrebu je boravio jo{ velik broj re`isera i glumaca ~ije su filmovi bili uvr{teni u program Festivala.

Obrazovna jutra o Holokaustu u sklopu JFF-a, iz godine u godinu zauzimaju sve va`nije mjesto u edukaciji mladih nara{taja kako u Zagrebu tako i u cijeloj Hrvatskoj

Vo|eni temom Festivala, organizirana su tri edukacijska obrazovna jutra namijenjena u~enicima osnovnih i srednjih {kola te studen-tima zagreba~kih fakulteta i visokih u~ili{ta. Pripremljeni program, prije samoga pozivanja mladih na sudjelovanje, poslan je na ocje-nu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i {porta RH. Od Ministarstva je dobivena preporuka kojom se program smatra prikladnim za pou~avanje mladih o Holokaustu. Program namijenjen u~enicima osnovnih {kola obuhva}ao je prikazivanje filma “Dje~ak u prugastoj pid`ami” a u~enicima srednjih {kola i studentima zagreba~kih fakul-teta, film “Zvijezde koje nikada ne umiru”. Sudionici su mogli ak-tivno sudjelovati tijekom cijele prezentacije gospode Andreasa Ma-islingera (direktora i osniva~a) i Jorga Reitmaiera (civilnog ro~nika) iz austrijske slu`be za sje}anje na `rtve Holokausta (Innsbruck) uz ~iju potporu je program i organiziran. U programu za osnovne {kole nositelj edukacije je pre`ivjeli Holokausta gospodin Branko Lustig, koji je na osebujan na~in djeci, sudionicima edukacije, ispri~ao svo-ju `ivotnu pri~u: od rodnog Osijeka, preko stravi~nog iskustva u logorima smrti Auschwitz i Bergen-Belsen gdje je bio zato~en kao 11-godi{nji dje~ak, pa sve do reflektora hollywoodske slave. Vidjelo se da ovakvim na~inom edukacije sudionici nastoje razgovarati o vi|enom filmu i sudbini Branka Lusitga u {koli s profesorima, nakon {to im se dojmovi slegnu. Ovo je na~in kojim se `eljelo educirati djecu u Zagrebu i Hrvatskoj o Holokaustu i na taj na~in razviti to-leranciju i prihva}anje razli~itosti kod na{ih najmla|ih sugra|ana. Metoda se pokazala prepoznatom u sustavu obrazovanja tako da svakodnevno pristi`u pozivi iz razli~itih dijelova domovine da se ovakav tip edukacije dr`i tijekom cijele godine.

U programu je sudjelovalo oko 1.000 u~enika osnovnih i srednjih {kola te studenata zagreba~kih fakulteta, a odmah nakon zavr{etka Festivala, po~etkom lipnja, odr`ano je u Velikoj Gorici edukacijsko jutro pred vi{e od 300 velikogori~kih {kolaraca. Rije~i gospodina

B. Lustiga i ovaj su put doprle do mladih ljudi i ponovno je prene-sena poruka oprosta, ljubavi i su`ivota.

Talent workshop – me|unarodna filmska radionica po tre}i put odr`ana je u sklopu Zagreb JFF

Projekt International Talen Workshop – Me|unarodna filmska ra-dionica je filmski obrazovni program za mlade studente akademi-ja dramske i filmske umjetnosti iz razli~itih dijelova svijeta. Pro-cesom selekcije odabrano je 10 talentiranih mladih filma{a koji su predvo|eni najve}im imenima iz svijeta filma, u teorijskom i prakti~nom dijelu, prolazili realizaciju filma kroz sve njegove faze. Polaznici radionice bili su podijeljeni u dvije radne grupe koje su vodili re`iseri i akademski profesori. Intenzivno i s entuzijazmom radili su zajedno na analizi scenarija, predprodukciji, castingu i produkciji. U sklopu radionice organiziran je i casting za glumce na koji se prijavilo 30-ak amatera i profesionalaca.

Rezultat osmodnevnog timskog rada, zalaganja, upornosti i ino-vativnosti, dva su kratkometra`na filma “Jedan va`an dan” (An importan day) i “Staklo” (Glass) te progla{enje pobjednika. Stru~ni `iri nije imao nimalo lak zadatak kad je trebalo donijeti kona~nu odluku o pobjedni~kom timu. O kona~noj odluci i oda-biru pobjedni~kog kratkog filma odlu~ili su predsjednik komisije, nagra|ivani redatelj Zvonimir Juri}, glavna producentica Jadran fil-ma Sandra Basso i glazbenik Damir Urban. Plakete Festivala osvo-jio je kratkometra`ni film Glass, a pobjedni~ka je grupa nagra|ena prigodnim materijalima kompanije ARRI, specijalizirane za profe-sionalnu snimateljsku opremu.

Glazbeni nastupi tijekom Festivala

Posebnu komponentu sve~anom otvorenju Festivala 23. svibnja 2010. godine dale su Lidija Ljubi~i} i Ema Stein, odnosno duo Em-maLee, ~iji se repertoar prote`e od renesanse glazbe do moder-nih stilova, obuhva}aju}i svijet glazbe pisane za gitaru i flautu te pru`aju}i nebrojene mogu}nosti za stvaranje novih skladbi. Nakon

Vlasta Kova~, Sanja Goldstein i Branko Poli}

RUAH HADA[A

13

OSVRTI

zavr{etka ceremonije sve~anog otvaranja, uzvanici i gosti Festivala su nastavili dru`enje u dobrom ritmu kluba Sax i izraelskog sasta-va The Shuk, ~ija glazba spaja ljude s Izraelom i `idovskom kul-turom. Svojim nastupom, kroz interaktivnu i iskustvenu izvedbu, premo{}uju jaz izme|u izvo|a~a i publike.

The Klezmer Connection, jedan od najinovativnijih austrijskih an-sambala, predstavio se zagreba~koj publici u BP clubu u ponedje-ljak 24. svibnja 1010. godine. Gotovo da nijedna druga grupa ne umije tako dobro i na tako inovativan na~in tradicionalne `idovske spjevove prevesti u sada{nju glazbenu formu. Klezmer u prijevodu zna~i posuda ljubavi. Ve~er klezmer glazbe organizirana je uz pot-poru Austrijskog kulturnog foruma.

Spektakularno zatvaranje Festivala obilje`eno je gostovanjem po-znatog be~kog sastava KU BO aka Stereotyp u suradnji s Udrugom za promociju audiovizualnih umjetnosti Confusion. Zavr{ni party se odr`ao u subotu 29. svibnja 2010. godine u staroj tvornici Jedin-stvo, gdje su gosti Festivala mogli u`ivati u dobrom ritmu techno glazbe te odli~nom vizualnom ugo|aju i light scenskom obli~ju.

Pokretanje me|ugeneracijske solidarnosti unutar projekta

Ove godine uveden je pilot-projekt razvijanje me|ugeneracijske soli-darnosti otvaraju}i mogu}nost svim generacijama da sudjeluju kao vo-lonteri u organizaciji i realizaciji cjelokupnog projekta. Brojne prijave te iskazani interes za volontiranje na ^etvrtom festivalu `idovskog fil-ma Zagreb najbolji su pokazatelj da je Festival na pravome putu ostva-renja zadanih ciljeva. Pokrenuv{i ovakav projekt, prvi smo put potak-nuli i osobe tre}e `ivotne dobi u Republici Hrvatskoj na volontiranje i dru`enje na filmskom festivalu. U projekt su bili uklju~eni volonteri od 17 do 87 godina starosti, {to pokazuje da u Zagrebu i Hrvatskoj postoji interes za aktivno uklju~ivanje svih generacija u dru{tveno ko-ristan rad. Treba naglasiti da su volonteri aktivnim sudjelovanjem u or-ganizaciji Festivala svojim sugestijama i idejama obogatili ovogodi{nji Festival. Natje~aj za volontere bio je zatvoren dva tjedna prije isteka

roka zbog velikog broja pristiglih prijava. U projekt je bilo uklju~eno 50-ak volontera, a sude}i prema broju prijava i iskazanom entuzijaz-mu, mo`e se sa zadovoljstvom i pouzdanjem zaklju~iti da }e biti prigo-de i za sve one koji ove godine nisu sudjelovali. Na njih ra~unamo u godinama koje slijede jer se samo s njima mo`e i dalje razvijati projekt koji je ove godine pokrenut kao pilot-projekt. Vjerujemo da }e dogo-dine projekt prepoznati i druge institucije s kojima bismo ga mogli partnerski unaprijediti te time pozvati i druge da slijede ovu zamisao festivala `idovskog filma u Zagrebu.

4. JFF kroz medijePrema analizi evaluacijskih listi}a kojom ocjenjujemo kvalitetu i dojmljivost filmskih projekcija, ponosni smo na zavr{ni rezultat prema kojem je prosje~na ocjena svih filmskih projekcija bila 4,29 {to je ujedno i potvrda kvalitete programa organizacijskom timu i selektorima (Branku Lustigu i Nata{i Popovi}). Posjetitelji 4. festivala `idovskog filma Zagreb od ukupno 43 filmske projekcije ocijenili su najvi{om ocjenom dokumentarni filmu “Ku}a na ulici August” te igrani film “Putovanje u Jeruzalem”. Medijske analize pokazuju da je ovogodi{nji Festival ostao zapam}en ne samo po ceremoni-ji sve~anog otvaranja koja je u`ivo pra}ena i u glavnom Dnevniku HRT-a, nego i po presti`nim imenima hollywoodske filmske scene – gostima 4. festivala `idovskog filma, renomiranim redateljima i glumcima koji su punili novinske stupce. S obzirom da su festivalske aktivnosti pra}ene u ve}ini doma}ih medija te u nekolicini inozem-nih, medijsku popra}enost Festivala ocjenjujemo izvrsnom. U to ime govori 349 objava, procijenjene vrijednosti od 3.442.234,69 kn.

Na kraju svim ~itateljima Ruaha koji su pratili program 4. festi-vala zahvaljujemo i iskreno se nadamo da smo odabirom filmova opravdali Va{e povjerenje, a svima onima koji proteklih festivala nisu stigli ili mogli pogledati neki od filmova, poslu{ati koncerte ili na bilo koji na~in sudjelovati u programu, pozivamo da nam se pridru`e sljede}e godine od 22. do 28. svibnja u kinu “Europa” gdje }e sigurno mo}i u`ivati u pripremljenom programu. Napomi-njemo da su sve filmske projekcije besplatne. �

Ljubi{a Samard`i} sa suprugomPjeva~ grupe Shuk.

RUAH HADA[A

14

NA[I MIOMIRISI

Na `elje uvijek imamo pravo. Na Ro{ Ha{anu posebno, jer nala-zimo se na po~etku jedne nove godine i novog razdoblja. A `elja ima onaj koji se nada.

Sigurna sam da je mnogo ljudi koji ne}e `aliti za proteklih dvanaest mjeseci. Jer, gledaju}i istovremeno lokalno i globalno, bilo je previ{e lo{ih vijesti, padova zrakoplova, poplava, potresa, ekonomskih proble-ma, poskupljenja, politi~kih kriza pa i smrti znanih i neznanih osoba. A `idovsko u~enje nagla{ava kako ne smijemo biti ravnodu{ni samo zato “jer se to dogodilo nekome ili nekima negdje daleko u svijetu”.

Na po~etku ili na kraju, ovaj svijet je na{ zajedni~ki Dom. Nadajmo se svjetlosti a ne tami.

Noa je bio graditelj, kao {to je to bio i Becalel. Od njih smo mo-gli nau~iti koliko je va`no biti graditelj arke, hrama, svatko u sebi mora napraviti mjesto i za korablju i za Sveti{te. Jer Zemlja se sve vi{e i sve ~e{}e gr~i i opire ljudima koji ju sustavno uni{tavaju i bezo~no iskori{tavaju na sve mogu}e na~ine.

@idovstvo i ekologija vrlo su bliski, Eden je trebao ~ovjeka, ne da uni{ti taj jedinstveni vrt nego da ga ~uva i njeguje. Ne moramo biti astronauti na putu do Mjeseca da bismo shvatili koliko nam je mje-ra ljepote Svemogu}i darovao: ~udesna mora, planine, tajanstvene pustinje, snjegove, smaragdna jezera i safirne dubine.

Imamo li mi svoj komadi} edenskog vrta? Imamo li mjesto za sje-nicu u razdoblju Sukota?

Onaj tko jest graditelj otkriva tajnu jesoda, temelja onog Gore i ovog Dolje, a oni su ~vrsti u osobe koja promi{lja, zapa`a, misli svojom glavom, misli unaprijed i zamje}uje ne samo tu|e propu-ste nego i svoje osobne, u `elji da se ne ponove.

U svijetu u kakvom `ivimo gotovo je sve neizvjesno pa i godina koja je pred nama. [to onda preostaje, ona arka koju sam spo-menula i koja svijetli u burama i olujama ostaju}i na povr{ini i otkrivaju}i skriveni red Svevi{njeg u kaosu vremena u kojem su pogubljene mnoge vrijednosti.

[to treba ~uvati i njegovati u sebi i u ovoj Ro{ Ha{ani? Jak i posto-jan duh, prakticiranje da se spoznaju potrebe ljudi oko nas i da ne strahujemo ako smo nekome u~inili mjesta da }emo zbog toga biti zakinuti.

Treba i mora postojati stalno vrijeme za molitvu i u~enje, za oso-ban razvoj koji treba nama, ali i cijeloj zajednici.

Usredoto~iti svoje sposobnosti na ovdje i sada, slu{ati i razumjeti govor druge osobe, razvijati socijalnu osjetljivost i dru{tvenu su-osje}ajnost.

Unositi optimizam i smijeh u zajednicu, gledati kako mo`emo na-predovati i prakticirati da se ne bude sitni~av. Biti sretan ako je net-ko putovao i ne{to nau~io, saznao i zamoliti takvu osobu da nam prenese svoje iskustvo, nove spoznaje. Ne treba tro{iti vrijeme na zamjerke i kuknjavu, jer od toga nikome nikada ne}e biti bolje.

U Ro{ Ha{ani i uo~i Jom Kipura mogli bismo po~eti prakticirati i to da se u~imo umjesto kazati ne, ~e{}e izgovoriti da. Da, mogu to u~initi. Prevladati u sebi ono “nemam vremena, ne da mi se”.

Na taj na~in kad stignemo opet do jedne nove Ro{ Ha{ane bit }e u nizu dana, u tom |erdanu `ivota, sigurno onih na koje }emo biti ponosni.

Svi na{i zavjeti, kol nidrej, ne}e biti ispunjeni. Ali, nije smisao u tome da nemamo zavjeta na stazi koja je pred nama nego da po-stavljamo i ostavljamo sebi i drugima mogu}nosti koje }e voditi do Izvora.

U Bet Israelu, mi smo obitelj. Bra}a i sestre. [to god da se desi, ostaje na{a me|usobna povezanost. Osje}aj da moramo brinuti jedni za druge i {titi jedni druge.

Me|u nama ima vrlo posebnih, prekrasnih ljudi velikih mogu}-nosti. Pomognimo da ostvare svoje potencijale. To je moja `elja i neka bude slatka poput meda, kako bi nam se o~i smijale, a srce radovalo. �

Jasminka Doma{

Besamim Jasminka Doma{

Glasnogovornica Muzeja, Annemarie Bekker, rekla je da je strip namijenjen tinejd`erima koji ina~e Dnevnik ne bi pro~itali i bit }e uklju~en u nastavne materijale u~enja o Holokaustu.

Kori{tenje stripa za prikazivanje i obja{njavanje ozbiljnih povi-jesnih tema, ~ak i genocida, nije ne{to novo. Maus Arta Spiegel-mana je strip-biografija njegovog oca koji je pre`ivio Auschwitz. Strip je osvojio posebnu Pulitzerovu nagradu 1992. godine. �

Vijesti – Muzej Anne Frank objavio je strip verziju Dnevnika Anne Frank

Dnevnik Ane Frank u stripu.

RUAH HADA[A

15

KOLUMNA

Srpanj se primi~e kraju. Paklene vru}ine su se, bar privremeno, povukle u Moskvu, pa sad tamo pr`i zagreba~kih 36 °C (sve se izokrenulo naglava~ke; kako u Moskvi mo`e biti toliko vru}e? Ho}emo li jednog dana u vremenskoj prognozi ~uti kako nas je zahvatila polarna vru}ina ili tropska hladno}a?!).

Moja k}i Maja zuji po Izraelu. Svaki dan mi {alje smsove, pa tako i ja zujim s njom. Zavrtjelo mi se u glavi od te jurnjave, ali nema veze. Ka`e da je vru}e, ali nekako puno podno{ljivije vru}e nego u Zagrebu. Ja joj odgovaram “to ti je tako kad si u Svetoj zemlji; valjda je i vru}ina nekako sveta, pa te ne pr`i, nego samo blago pecka”.

Javlja mi da ide u ulicu Shenkin, a ja brzo na net, pa “googlam” po Shenkinu: jedna od najpopularnijih ulica u Tel Aivu, s mno{tvom kafi}a, dizajnerskih du}an~i}a. Tako pi{e. A onda krenem u virtu-alnu {etnju tom ulicom, pa se “zaustavim” u jednom zgodnom kafi}u da popijem kavu.

“[etam po Jafi i pijem ledenu limunadu s mentom”, javlja mi Maja. Poru~uje mi da si i ja to mogu napraviti. Za{to ne? Odem na bal-kon, otrgnem malo mente, iscijedim limun, malo {e}era, led, voda i evo, ...pijem .... ba{ je dobro! Led pucketa, ~a{a se orosila, prisla-njam je tako ledenu uz ~elo.

“Vozimo se prema Elatu”, a ja opet na net da vidim koliko je tamo stupnjeva. Samo 37 – tek 1 stupanj vi{e nego kod nas!

“Kupam se u Crvenom moru i gledam kako oko mene plivaju {are-ne ribice.”

“Sutra idem u Jeruzalem. Ostajem dva dana.”

I tako to ide iz dana u dan: putujem (a zapravo ne mrdam dalje od Britanca, najdalje do Trga), pa nikako da po~nem pisati “rijeke babi-lonske”. Zamantralo me ljeto, vru}ina, Crveno more, Masada, Jeruza-lem, Tel Aviv... Namjeravala sam pisati o meni najdra`oj temi, Bere{it. I dok sjedim nad praznim papirom (ekranom!) oblivena znojem, a ven-tilator pu{e u mene pomalo pustinjski vjetri}, a ja prizivam sjeverac, jedino {to mi pada na pamet jest, {to bi bilo da je Evi bilo vru}e i da je rekla Adamu: Adame, vru}e mi je! Bi li se on obratio Bogu i zamolio ga da po{alje sjeverac da malo pro{u{ti kroz kro{nje?

Ma, o ~emu ja to? U idili Edena sve je bilo po mjeri ~ovjeka (i `ene, naravno) – pa i klima, umjerena, idealna. Sve muke i po{asti su po~ele kad su istjerani (a zna se i za{to im je Bog zalupio vrata! Eh, prvi bra~ne pâre, uskratili ste mi moj komadi} raja. [to vam je to trebalo?). Onda je po~elo ono “u licu znoja svog...” i sve ostalo {to i do danas traje. Otud valjda i afri~ke vru}ine u Moskvi! I polarne hladno}e u Peruu! I poplave, vulkani i vulkanski oblaci... i koje-kakve strahote i u`asi.

“Pusa iz Jeruzalema. [etam po starom gradu, stavila sam papiri} u zid! Ba{ mi je lijep Jeruzalem, puno ljep{i od Tel Aviva.”

“Bila sam na Mrtvom moru. Bilo mi je super, mazala sam se bla-tom, a voda je bila kipu}a. Idem sad jesti halvu.”

“U busu sam, idem na kupanje, a nave~er tulumariti po Tel Avivu...”

Samo nek’ je mome djetetu lijepo... Gdje mi je ona menta... i limun...

Eh..., vijugav je i trnovit put iz Babilona natrag u Eden. �

Dolores Bettini

Na obalama rijeka babilonskih Dolores Bettini

Netanyahu: “Jeste li sigurni da `elite zapo~eti intervju u tom smjeru?”

Novinar (upadaju}i u zamku): “Za{to ne?”

Netanyahu: “Zato {to je u Drugom svjetskom ratu bilo ubije-no vi{e Nijemaca nego Britanaca i Amerikanaca zajedno, no nema nikakve dileme, ni u primisli, da je rat izazvan njema~kom agresijom. Kao odgovor na njema~ki blitz na London, Britanci su zbrisali sa zemlje cijeli grad Dresden, spaliv{i na smrt vi{e njema~kih civila od onih ubijenih u Hiro{imi… Da Vas podsje-tim, da 1944., kada je RAF poku{avao bombardirati Gestapov glavni sto`er u Copenhagenu, s nekoliko bombi proma{io cilj, te su te bombe pogodile dansku dje~ju bolnicu, ubiv{i 83 male djece. Imate li mo`da neko drugo pitanje?” �

^ak i oni koji ba{ ne gaje posebne simpatije prema Bibliji, izraelskom PM, mo-gu biti zadovoljni s inter-vjuom koji je Netanyahu dao na britanskoj televiziji u vrijeme odmazde na Ha-masovo neprekidno rake-tiranje Izraela.

Osoba koja je vodila inter-vju pitala je: “Kako to da je u ovom konfliktu pogi-nulo vi{e Palestinaca od Izraelaca?”

Netanyahuove sjajne izjave

Benjamin Netanyahu

RUAH HADA[A

16

KOLUMNA

Predajem ovaj tekst urednici na dan kada su predsjednik Ivo Jo-sipovi} i njegov izraelski kolega Shimon Peres posjetili Spomen--podru~je Jasenovac te razgledali Memorijalni muzej. Polo`ili su i vijence na spomenik Jasenova~ki cvijet i odr`ali kratke govore. Nakon posjeta Jasenovcu, Peres se sastao i s premijerkom Jadran-kom Kosor.

“Hrvatska i Izrael dvije su male prijateljske zemlje okrenute budu}-nosti”, potvrdili su Josipovi} i Peres koji su na Pantov~aku razgovarali u petak 23. srpnja. “Na{e zemlje ve`e veliko prijateljstvo, nema otvo-renih pitanja, a ima i prostora da se dobra suradnja unaprijedi”, rekao je Josipovi} novinarima nakon {to su dvije zemlje potpisale sporazum o kulturnoj i obrazovnoj suradnji od 2010. do 2012. godine.

“Male zemlje mogu stvarati velike nove vrijednosti, a dvije male zemlje mogu postati izvrsna kombinacija”, rekao je pak Peres.

“Kao @idov ne mogu do}i na ovo mjesto a da ne budem dirnut”, rekao je Peres u Jasenovcu, “Ovaj je logor druga~iji od drugih jer `rtve nisu bili samo @idovi”, kazao je dodaju}i da se od ostalih razlikuje i po na~inu ubijanja, “maljevima, no`evima i `icom”, {to svjedo~i o mr`nji i brutalnosti.

Hrvatski predsjednik Ivo Josipovi} rekao je da je Jasenovac mje-sto suo~avanja s pro{lo{}u. “Pro{lost je bila te{ka, pro{lost je bila bolna, ali moramo izvu}i pouke da bi na{e sutra bilo bolje i da se strahote koje su se dogodile ovdje i na mnogim drugim mjestima vi{e nikada ne ponove”, istaknuo je. “Jasenovac je mjesto stra{nog zlo~ina”, nastavio je Josipovi}, “mjesto na kojemu su zlo~ina~ke usta{ke vlasti ubile brojne Srbe, @idove, Rome i Hrvate samo zato {to su bili druk~iji”. Peres je kazao da su fa{isti, nacisti i usta{e ostavili naslje|e srama.

Dvojica predsjednika slo`ila su se da je va`no obrazovati budu-}a pokoljenja kako se ovakve tragedije vi{e nikada ne bi ponovi-le. “Nije dovoljno ne zaboraviti nego treba i pou~avati o tragediji koja truje dostojanstvo i onih ubijenih i onih koji su pre`ivjeli”, istaknuo je Peres. U svom kratkom obra}anju Peres se dotaknuo i iranskog predsjednika koji negira Holokaust da bi, kako je rekao, “omogu}io legitimitet nastavka ubijanja”.

“Ne mogu {utjeti niti zaboraviti, ali sam ponosan {to mi poku{avamo stvoriti civilizaciju humanosti, po{tivanja svih ljudskih `ivota”, re-kao je Peres dodaju}i da za njega postoji samo jedan autoritet koji ima pravo oduzeti `ivot, a to je Bog.

Predsjednik Peres je na kraju sudjelovao u Kadi{u, molitvu za mr-tve koju su predvodili hrvatski rabini Kotel Da-Don i Lucijan Pre-

levi}, a nakon toga su dvojica predsjednika, kako smo ve} kazali, polo`ili vijence na spomenik Jasenova~ki cvijet te razgledali Me-morijalni muzej u pratnji ravnateljice Memorijalnog centra Jaseno-vac Nata{e Jovi~i}.

Shimon Peres drugi je izraelski {ef dr`ave koji je posjetio Jaseno-vac, mjesto stradanja `rtava pronacisti~kog usta{kog re`ima tije-kom Drugog svjetskog rata, uglavnom Srba, @idova, Roma i hrvat-skih antifa{ista. Prije njega, to je prilikom posjeta Hrvatskoj 2003. godine, u~inio biv{i izraelski predsjednik Moshe Katsav.

Nakon susreta sa svojim doma}inom, hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovi}em, Peres je rekao kako su Hrvatska i Izrael “sli~ne zemlje, malene i bogatije u povijesti nego u zemljopisu” posebice istaknuv{i da unato~ kompleksnoj povijesti “moralna osnova osta-je ~vrsta” te pohvalio hrvatski narod {to je odlu~io ne ponavljati gre{ke iz pro{losti.

Hrvatska premijerka Jadranka Kosor i izraelski predsjednik Shi-mon Peres suglasni su da je dobre politi~ke odnose dviju zemalja potrebno obogatiti ja~anjem gospodarske suradnje. Kako se navo-di u priop}enju vlade, objavljenom po zavr{etku sastanka Kosor i Peresa u Banskim dvorima u nedjelju 25. srpnja, hrvatska je pre-mijerka naglasila da Republika Hrvatska smatra Izrael vrijednim prijateljem i ostat }e predana daljnjem razvoju hrvatsko-izraelskog partnerstva i dijaloga.

Podru~je u kojem je potrebno pobolj{ati suradnju jesu gospodar-ski odnosi, rekla je Kosor, i u tom kontekstu najavila svoj predsto-je}i posjet Dr`avi Izrael na poziv premijera Benjamina Netanya-hua. Premijerka je istaknula da je Hrvatska otvorena izraelskim ulaga~ima i izrazila uvjerenost da }e se pove}ati izraelske investi-cije u Hrvatsku kao i u drugim podru~jima suradnje: u znanosti, kulturi i industriji visoke tehnologije ali i turizmu.

Peres je naglasio veliku zainteresiranosti za izraelske investicije u Hrvatskoj. Istaknuo je da budu}nost ovisi o ulaganju u znanost, te je izvijestio premijerku Kosor o investicijama koje se u tom smislu razvijaju u Izraelu. Tako|er je pozvao hrvatsku stranu da se uklju~i u te projekte. Naglasio je kako je impresioniran onim {to je vidio u Hrvatskoj i potencijalom za razvoj bilateralnih odnosa.

Tijekom sastanka, Jadranka Kosor izrazila je potpunu privr`enost Republike Hrvatske politici koja najdublje osu|uje Holokaust i isto-vremeno radi na edukaciji novih nara{taja da se takva tragedija vi{e nikada ne dogodi. Shimon Peres zahvalio je na svemu {to Vlada Re-publike Hrvatske ~ini na tom podru~ju, zaklju~uje se u priop}enju.

Drago Pilsel

Pismo voljenoj i starijoj bra}i

Oduprijeti se naslje|u srama Drago Pilsel

“Ne mogu {utjeti niti zaboraviti, ali sam ponosan {to mi poku{avamo stvoriti civilizaciju humanosti, po{tivanja svih ljudskih `ivota”, rekao je izraelski predsjednik Shimon Peres u Jasenovcu dodaju}i da za njega postoji samo jedan autoritet koji ima pravo oduzeti `ivot, a to je Bog.

RUAH HADA[A

17

KOLUMNA

Ponovio bih, sada, {to je predsjednik Peres rekao u Jasenovcu: “Ovaj je logor razli~it po nekoliko stvari. Me|u ostalim i po tome {to su `rtve ubijane maljevima, no`evima i `icom”. Jedan je filozof rekao – za onoga tko ima malj u ruci svako je ljudsko bi}e po-tencijalni ~avao. Mo`e ga lako udariti i ubiti. Radi se o banalnim ubojstvima, ali u isto vrijeme izuzetno sadisti~kima, rekao je Peres. Dodao je kako treba osigurati dana{njoj djeci da nikada ne moraju iskusiti ponavljanje onoga {to se dogodilo, te naglasio da su naci-sti, fa{isti i usta{e svojim dr`avama ostavili te{ko breme povijesti i naslje|e srama.

To naslje|e srama, ne{to je, {to me je progonilo godinama a zbog ~ega sam se, uostalom, primio pisanje ovih kolumni. Ba{tinimo to naslje|e. Ba{tine ga, na neki druga~iji na~in, i svi oni koji se me|usobno ubijaju, poput @idova i Palestinaca, i koji su pozvani izgraditi dru{tvo tolerancije i mira.

Mi u Hrvatskoj, i {ire, imamo zadatak pamtiti `rtvu Holokausta, koja sa sobom nosi opomenu da Holokaust nije pitanje pro{losti nego se ogleda u svakom zlo~inu protiv ~ovje~nosti jer je njegova tragedija univerzalna. Takva povijest mora ostati trajni podsjetnik na potrebu ulaganja maksimalnih napora u stvaranju i o~uvanju mira, su`ivota i demokracije kao najva`nijih civilizacijskih vrijed-nosti. To mora biti naslje|e koje }emo ostaviti budu}im generaci-jama s porukom da kultura me|uvjerskog, me|unacionalnog dija-loga i dostojanstvo ~ovjeka, temeljeno na pravima koje osigurava demokratsko dru{tvo, nema alternativu. Eto, to bi bila ta obaveza o kojoj su govorili Peres i Josipovi}, a na nama je da osmislimo kako se oduprijeti naslje|u srama. �

Renoviranje Parur si-nagoge simbolizira `e-lju stanovnika Kera-le da slave i sa~uvaju svoje multieti~no na-slje|e.

Realizacija projekta }e, prema predvi|a-njima, trajati oko 6 mjeseci i ko{tat }e oko 85 miliona indij-skih rupija (1.8 $).

Sredstva je osigura-la uprava Kerale uz posebnu pomo} in-dijske vlade iz New Delhija.

Dr. Shalva Weil , svjetski poznati

Zapo~et je obimni restauratorski projekt na ure|enju i obnovi jedne od najstarijih i najljep{ih sinagoga u ju`noj Indiji. Projekt obnove bilo je mogu}e zapo~eti zahvaljuju}i pomo}i i fondovi-ma lokalnih i federalnih vlasti Indije.

Radovi na ure|enju i obnovi parurske sinagoge, smje{tene u selu Sjeverni Paravur oko 18 km ju`no od Cochina u dr`avi Ke-rala, zapo~eli su u travnju.

400 godina stara struktura, vjeruje se da je podignuta na ru{evinama prija{nje sinagoge koja datira iz 12. stolje}a. Nakon {to se ve}ina indijskih @idova iselila u Izrael (1970.), sinagoga je po~ela propadati.

Lokalni su zvani~nici pro{le godine odlu~ili je obnoviti kao dio velikog projekta konzervacije i za{tite naslje|a i razvoja turizma.

Renovira se sinagoga u blizini CochinaJerusalem Post, prevela i prilagodila Maya Cime{a Samokovlija

Indija je zapo~ela renoviranje zgrade i rad na obnovi sinagoge.

Cochin, Indija

stru~njak za indijske @idove na Hebrew Univerzitetu u Jeruzale-mu rekao je da je to “ostvarenje sna” te da se ~esto dolazio diviti njenoj ljepoti. On se nada da }e renoviranje te sinagoge privu}i jo{ ve}i broj izraelskih turista, kao i @idova sa svih strana svijeta.

Profesor arhitekture Jay Waronker, koji je prou~avao indijske si-nagoge, rekao je da je Parur sinagoga posebna i jedinstvena, te da najkompletnije predstavlja `idovsku bogomolju u kojoj su jasno vidljivi razni utjecaji gradnje i na~ina oblikovanja tog kraja. Postoje}i dizajn sa malim kolonadama uz put koji vodi prema svetinji, budi nam sje}anje na Drugi Hram, kojega se model na-lazi u izraelskom muzeju.

Do odlaska @idova u Izrael, zajednica iz Cochina brojala je oko 3.000 ljudi. Pretpostavlja se da ih sada u cijeloj regiji ima 35. �

RUAH HADA[A

18

STAJALI[TA

Boris Havel je hrvatski predstavnik Me|unarodne kr{}anske ambasade u Jeruzalemu. Diplomirao je politologiju i povijest, a na Hebrejskom sveu~ili{tu u Jeruzalemu magistrirao komparativnu religiju.

Ina~e nisam cinik. Tko me god poznaje mo`e to potvrditi. Dapa~e, ~esto mi vele da svakome vjerujem i da odve} zaozbiljno uzimam stvari koje ~ujem. Istina je, vjerujem ljudima. ^ak i prema novinar-skim napisima, za koja sam se puno puta uvjerio da znaju biti jo{ kako varava, gajim inicijalni stav da sadr`e zna~ajan dio istine. Isto vrijedi i za politi~are. Ne mislim da se prepoznaje kad politi~ari i novinari la`u po tome {to mi~u usnama. Uz nekoliko izuzetaka, ali sada ne}u o tome.

No, nedavno sam do`ivio akutni napad cinizma od kojeg se jo{ nisam sasvim oporavio. Bilo je to po~etkom ljeta, kad su mediji objavili kako je pred Gazu stigao konvoj s humanitarnom pomo}i, a po{iljatelj je turska islamska humanitarna organizacija IHH i Po-kret za slobodnu Gazu. Na~in na koji su mediji prenijeli tu vijest bio je o~ekivan. Novinski su ~lanci odisali ushi}enjem zbog mlijeka u prahu i ~arapa koji }e uskoro biti isporu~eni osiroma{enoj pa-lestinskoj djeci u blokiranoj Gazi. ^ak i neki iz moje neposredne blizine, koje sam tijekom godina donekle uveo u bliskoisto~nu problematiku, na moje ~u|enje nisu isprva zamijetili ni{ta osobito ~udno u toj humanitarnoj interakciji islamisti~ko-ljevi~arske mor-narske svite i Hamasa. Tà za{to se ne bi iskazala solidarnost prema napa}enim Ga`anima? – pitaju me. Za{to ne bi islamske organiza-cije i zemlje slale pomo} svojim istovjercima? Ne bismo li mi u~inili isto? Ja sam ostao osupnut. Zar su na{i ljudi toliko dobronamjerni i lakovjerni da je prvo {to im pada na pamet u toj bizarnoj simbiozi iskrena humanitarnost? Ja pak nisam imao volje ulaziti u polemiku i obja{njavanje ({to je tako|er neobi~no). Svladala me cini~nost. “Ako je konvoj koji su turski IHH i Pokret za slobodnu Gazu upu-tili Hamasu bio humanitarni, onda je pokret Crvenih kmera bio umjetni~ki a zemlja je ravna plo~a.”

Palestinske izbjeglice: oru`je radikalizma

Naravno da konvoj nije imao nikakve veze s humanitarno{}u. Otkako postoje palestinski izbjeglice, njihovi su im istovjerci iz okolnih bliskoisto~nih zemalja pru`ali sve osim humanosti. Nakon {to nisu mogli vojno poraziti Izrael, Arapi muslimani pribjegli su drugim vidovima borbe protiv `idovske dr`ave. U njoj su va`no mjesto dobili izbjeglice. Najprije je njihov broj postao predmetom spletkarenja i preuveli~avanja. Zatim je njihova tu`na sudbina tre-bala pred o~ima cijeloga svijeta pokazati opakost cionizma. U tu svrhu upravo Arapima nije odgovaralo da se ti ljudi negdje skrase, zapo~nu novi `ivot i da im izbjegli{tvo prestane biti zvanje i na-sljedna titula. U Libanonu, primjerice, gdje `ivi 400.000 Arapa-Pa-lestinaca, zabranjeno im je bez dozvole izlaziti iz njihovih naselja, nemaju pravo na zdravstvenu za{titu, mnogi ne smiju ste}i nekret-

ninu, a nekim zvanjima kao {to su medicina, pravo i strojarstvo, potpuno im je zabranjeno baviti se. Situacija Palestinaca i u drugim arapskim zemljama je toliko lo{a da je tim ljudima humanitarna pomo} ~esto potrebnija nego njihovim sunarodnjacima u Gazi, u kojoj glavni problem nije neima{tina, ve} teroristi~ka organizacija koja im upravlja `ivotom. Da je nekome doista stalo do Palestina-ca, prvo bi posjetio njihova naselja u Libanonu, Siriji ili Egiptu. [to se pak ti~e stanovnika Gaze, njima bi micanje Hamasa s vlasti pomoglo vi{e nego ikakav konvoj.

Umjesto toga, humanitarna je povorka i zemlje koje su ih poslale, Hamasu izrazili podr{ku. Takvo bi {to iz slu`bene Turske bilo ne-zamislivo prije nekoliko godina. No Turska koju vodi Erdoganova Stranka pravde i napretka (ovo je ime upravo izazvalo jo{ jedan oslabljeni napad cinizma ali ne}u zapisati opaske koje je nadahnuo) polako se ali sigurno profilira kao pomaga~ radikalnih islamskih skupina. Turska se distancirala od dugogodi{njega saveznika Izraela i postala zagovarateljica politi~kog uva`avanja ve}ine bliskoisto~nih teroristi~kih skupina, osim kurdskih. Samo u tom kontekstu stje~e se prava slika o turskoj zabrinutost za humanitarne prilike u Gazi.

Humanitarna propaganda

[to je, dakle, bio cilj toga konvoja? Najprije da ka`em da vjerujem kako je me|u organizatorima i moreplovcima bilo i iskrenih huma-nitarnih aktivista, kojima je najve}i motiv bio pomo}i stanovnicima Gaze. No temeljni i najva`niji razlog samih organizatora i financi-jera toga projekta ipak je ne{to sasvim drugo: izvrgavanje ruglu Dr`ave Izrael i propagiranje nelegitimnosti njezina postojanja.

Ciljnih skupina prema kojima je usmjerena ta djelatnost ima mno-go: novinari, diplomatski predstavnici, politi~ari, NGO-i, akadem-ske institucije i drugi koji na neki na~in donose odluke i formi-raju politike i stavove u svojim doti~nim zemljama. Vjerojatno, najva`nija ciljna skupina ipak je javnost. I to ne bilo koja javnost. Javnosti u Siriji, Egiptu i Jemenu nije potrebna blokirana flota bro-dova pred obalom Gaze da bi se svrstali uz protivnike postojanja Izraela. Javnost za ~iju se du{u vodi ova bitka je negdje drugdje, ondje gdje ni proarapski ni proizraelski sentiment nije ne{to {to se podrazumijeva samo po sebi. A to je kr{}anski svijet.

Kr{}anski je svijet vi{e nego ijedan drugi osim izravnih sudionika bliskoisto~nih sukoba, muslimana i @idova, izravno ili neizravno sudi-onik tamo{njih zbivanja. Podr{ka kr{}anskoga svijeta jednoj ili drugoj strani nerijetko je bila presudan ~imbenik u prevazi snaga. Kr{}anski svijet, naravno, nije koherentan pojam i ako bi se i{lo u podrobne politi~ke analize njegovih stavova, on bi se morao podijeliti u mno-

Boris Havel

Balakovo brdo Boris Havel

RUAH HADA[A

19

STAJALI[TA

ge segmente. Politi~ki stavovi koje imaju zapadni protestanti i kato-lici, primjerice, ~esto su druk~iji od onih koje imaju isto~noeuropski pravoslavni kr{}ani. Kr{}ani koji su sami bili `rtve d`ihada druk~ije gledaju na Bliski istok od kr{}ana koji `ive daleko na sjeveru Euro-pe pa misle kako se sve mo`e dogovoriti kompromisom i kako nema ni~ega u `ivotu s ~ime se kompromis ne mo`e napraviti. Usprkos ra-znolikosti kr{}anskog svijeta, mnogi su ideolo{ki i politi~ki akteri imali ambiciju svoj program prikazati kao ne{to {to se temelji ili je barem kompatibilno s kr{}anskim svjetonazorom op}enito. Zagovornici de-mokracije, liberalizma, socijalizma, komunizma, ekologizma, veganiz-ma itd., spremno }e se pozvati na univerzalne kr{}anske vrijednosti za{tite slobode, jednakosti, `ivota, zdravlja, prirode, `ivotinja i ~ega sve ne. I upravo tu treba smjestiti IHH i Pokret za slobodnu Gazu. Oni svoju borbu predstavljaju kao humanitarnu djelatnost, s kojom bi se svaki kr{}anin trebao solidarizirati, iz iskrenih kr{}anskih pobuda. I prezrjeti Izrael koji ih u tom plemenitom naumu sprje~ava.

A koncept postizanja te simpatije zapravo uop}e nije bedast. Ide brod pun hrane, u koji upadaju izraelski komandosi, ubijaju neko-liko humanitaraca i otimaju teret. Za veliki dio svijeta to je dovolj-no da zaklju~i tko je u toj pri~i negativac.

Ne `elim sada analizirati {to se sve zbivalo pred Gazom, {to je IHH, {to je pomorsko pravo i pravo svake dr`ave da joj na teritorij (uklju~uju}i more, jer More je kopno {to Izraelci razumiju bolje od Hrvata sude}i po tome kako nam je neslavno propao istoimeni re-ferendum) ne ulazi kako se kome prohtije samo ako na prijevozno sredstvo oka~i plahtu na kojoj pi{e da vozi humanitarnu pomo}. Ne `elim analizirati ni objektivno {lampavu izraelsku reakciju na tu provokaciju. Nego, na tragu zaklju~ka iz posljednjeg ~lanka koji sam napisao za Ruah `elim svratiti pozornost na ne{to drugo: kr{-}anima koji su objekt islamisti~ko-ljevi~arske protuizraelske pro-pagande Biblija daje izvrsne smjernice koje bi svakako trebalo

uzeti u obzir prije dono{enja kona~nog zaklju~ka. Pri~a relevantna za ovu situaciju je ona o Bileamu i Balaku.

Bileam izme|u Balaka i Bo`je volje

Bileam nije bio @idov, ali je bio ~ovjek koji je poznavao Stvoritelja, Boga Izraelova. ^uo je njegov glas, a Bog je Bileamove molitve usli{avao. Koga bi Bileam blagoslovio bio bi blagoslovljen, koga bi prokleo bio bi proklet (Brojevi 22:6). Bileamova bliskost s Bogom bila je tolika da je primio neka proro{tva za koja kr{}ani vjeruju da se odnose na Isusa (Brojevi 24:7;17). Sve u svemu, ~ovjek je bio blagoslovljen, pobo`an i ugledan.

Tako je on mirno i spokojno `ivio negdje u Arabiji, isto~no od Mrtvog mora, dok ga jedne prigode ne iznenadi preporu~eno pi-smo poslano diplomatskom po{tom: moapski kralj Balak zove ga da mu pomogne u ratu protiv Izraelaca, jer ih bez njega ne mo`e poraziti.

Bileam je po obi~aju najprije upitao Boga za mi{ljenje. Bog mu je izri~ito rekao da ne ide i ne udru`uje se s Balakom protiv njego-va naroda Izraela. Zato je Bileam javio kralju da ne}e do}i i da ga ostavi na miru. No Balak se nije predavao; previ{e je toga ovisilo o savezni{tvu s Bileamom. U maniri pronicljivoga i {armantnoga bliskoisto~nog {eika, poslao mu je bogate darove, i po slatkorje~ivoj dvorskoj sviti umiljato ga zamolio da razmisli jo{ jednom.

[to je to Bileam imao jo{ razmi{ljati nakon {to mu je Bog jasno rekao “Nemoj i}i s njima! Nemoj proklinjati onaj narod jer je bla-goslovljen” (Brojevi 22:12)? ^ime ga je Balak privolio na neposluh Bogu i preispitivanje odluke. Je li ga nazvao netolerantnim isla-mofobom? Je li mu poslao tanker nafte? Ponudio mu koncesiju na nalazi{te? Je li mu zaprijetio teroristi~kim napadom? [to god da je bilo, upalilo je. Bileam se spremio i krenuo na put.

RUAH HADA[A

20

Tursko-palestinski protesti u Turskoj

STAJALI[TA

Kad je stigao kod moapskog vo|e, ovaj ga je odmah odveo na brdo s kojeg se vidi Izrael i od njega zatra`io da Izrael prokune. Nije tra`io da mu Bileam proda oru`je, da s njime sklopi vojni savez, da Izraelu nametne embargo; sve {to je od njega tra`io bilo je: prokuni mi Izraela (Brojevi 22:17). No kad je Bileam otvorio usta, sve {to je mogao re}i o Izraelu bio je blagoslov.

Balaka su izre~eni blagoslovi zgrozili. “’[to mi to uradi!’ – re~e Balak Bileamu. ’Dovedoh te da prokune{ moje neprijatelje, a kad tamo, ti ih blagoslovom obasu!’” (Brojevi 23:11). Balak je zatim pretpostavio da Bileam zapravo ne shva}a {to se ondje zbiva. Nije mu jasno da ti opaki Izraelci ostvaruju svoj cionisti~ki program nau{trb drevnih starosjedilaca toga kraja. Nema Bileam cjelovit uvid u bliskoisto~ne prilike. Zato ga je Balak pozvao: “Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga mo`e{ svega vidjeti... Odavde mu vidi{ samo jedan kraj, a ne vidi{ ga svega. Odande mi ga prokuni!” Tamo, na drugom kraju, Balak je Bileamu pokazao Izrael iz druge perspektive. Pokazao mu je kako Izrael gradi zid na zemlji oduzetoj od Palestinaca. Sad }e ga sigurno prokleti, pomislio je Balak. No Bileam je opet Izrael oba-suo blagoslovima. Balak se srdio, ali Bileam opazi “da je Gospodinu drago {to on blagoslivlja Izraela” (Brojevi 24:1) pa je nastavio. Balak ga je `urno u{utkao i poveo na sljede}e brdo. Odande je Bileamu pokazao kontrolne punktove. Zatim ga je poveo na sljede}e brdo na kojem mu je pustio emisiju koju je za Moab-d`aziru snimio Oliver Stone. Vidio je buldo`ere kako ru{e ku}u palestinskog {ehida dok okolo nari~u `ene, ~etiri udovice i {est profesionalki. Onda ga je poveo na sljede}e brdo i uklju~io mu CNN. Bileam je vidio kako izraelski komandosi upadaju na humanitarni konvoj pred Gazom.

I tu negdje, na nekom od brdâ po kojima ga je Balak provodao, Bi-leam je napokon pokleknuo. Mo`da je pomislio kao Bog na nebe-sima zapravo ne zna {to se dolje zbiva jer nema tako dobrog vodi~a kao {to je Balak. Mo`da mediji u nebu samo pu{taju an|eoske zborove a preska~u vijesti. Ta Bog ljubi pravednost, a Izrael koji mu Balak s brdâ pokazuje uop}e nije oli~enje pravednosti. Ili su naprosto prevagnuli Balakovi bogati darovi, mito i bak{i{ i Bileam

se iz koristoljublja odrekao Boga, njegovih rije~i i njegova naroda, te pristao uz njihova neprijatelja.

No Bileam nije mogao jednostavno promijeniti stranu. Ne{to sa-vjesti u njemu se i dalje protivilo. Zato je smislio kako da formalno ostane dosljedan Bo`joj zapovijedi i ne proklinje Izraela, a da u isto vrijeme ugodi arabijskom {eiku. Balaka je nasavjetovao kako da pobijedi Izraelce: nau~io ga je da ih navede da prekr{e Bo`ji zakon, jer u tom slu~aju Bo`ja za{tita ne}e biti nad njima (Otkrive-nje 2:14). Lukavi Balak je poslu{ao, a Izraelci su nasjeli na klopku i do`ivjeli te`ak poraz. Balak je tu bitku dobio.

Bileam, pak, nije dugo u`ivao u blagu koje je zaradio iznevjeriv{i se Bogu. Presudili su mu Jo{uini ratnici (Jo{ua 13:22), koji su na kon-cu, svi|alo se to njemu s kojeg brda ili ne, zaposjeli zemlju koju im je Bog dao u ba{tinu. Umjesto da u povijesti ostane zabilje`en kao jedan od svega nekoliko ljudi toga doba koji su, premda ne`idovi, ~uli Bo`ji glas i slu`ili mu, ostao je zabilje`en kao “vra~” (Jo{ua 13:22), protiv ~ijeg opona{anja su proroci upozorili Izrael-ce (Mihej 6:5), a apostoli i Isus Crkvu (2. Petrova 2:15; Otkrivenje 2:14). Tragi~an kraj obe}avaju}e karijere.

Konvoj za Gazu: Balakovo brdo

Humanitarni konvoj za Gazu nije ni{ta drugo doli novo Balakovo brdo – na koje je Izraelov neprijatelj poveo sve one koji ni nakon rata u Gazi ni nakon televizijskih dokumentaraca o palestinskim izbjeglicama jo{ nisu prokleli Izrael. S toga se brda svakome pona-osob pokazuju ru`ni aspekti Izraela – neki su dora|eni u Photo-shopu a neki su skroz autenti~ni. Ve}ina ih je ipak na ovaj ili onaj na~in proizvod Balakove kuhinje. Pa kad se Balak po`ali na nevolje koje su ga zbog Izraela sna{le i zatra`i da se udru`imo s njime, humanitarcem, i prokunemo Izraela, mizantropa, te{ko je silaze}i s brda ne biti cini~an.

Cinizam, dodu{e, nije neka vrlina. No bolje je biti malo cinik, nego malo vra~. �

RUAH HADA[A

21

STAJALI[TA

Bilanca nogometne utakmice odr`ane svibnja ove godine u Za-grebu bila je sljede}a: jedan policajac te{ko ozlije|en, a u napadu huligana 18 policajaca je zadobilo lak{e ozljede. Po~injena je znat-na materijalna {teta na stadionu, na automobilima, autobusima i tramvajima.

Dr`avni vrh brzo je osudio ovakvo pona{anje uz napomenu kako }e u~initi sve kako bi se sankcionirao ovakav huliganizam i divljanje.

Daljnja divljanja na stadionima se mogu sprije~iti policijskim ak-cijama i zakonom, ali ona su samo minimalna za{tita od nasilja kojima je korijen mnogo dublji te upu}uje na moralne i sociolo{ke uzroke ovakvog pona{anja mlade`i.

A znakovito je da su neka doga|anja na zagreba~kim stadionima tijekom povijesti ~esto bili pokazatelji stanja mlade`i i dru{tva ~ak i svojevrsni indikator vremena.

Na istom mjestu i u istom mjesecu, to~no prije dvadeset godina sukobili su se navija~i zagreba~kog i beogradskog kluba. Bio je to predznak raspada dr`ave, koja je desetlje}ima represijom potiski-vala nacionalne osje}aje i demokraciju. Komunisti~ka elita nasto-jala je promicati hibrid nadnacionalnog jedinstva kako bi na vr-huncima tog “bratstva” odr`avala svoju vlast. Iskra koja je tada bila zapaljena na Maksimiru ubrzo je buknula u plamen koji }e odnijeti desetke tisu}a ivota. Mladi}i koji su se sukobili na Maksimiru, ubr-zo su odjenuli uniforme i sukobili se u pravom ratu. S jedne stra-ne vo|a beogradskih navija~a “Delija” postao je ratni zlo~inac po-znatiji kao Arkan, ~ije su jedinice surovim masovnim pokoljima te plja~kama provodili plan o tzv. “Velikoj Srbiji”. S druge strane bila je generacija hrvatske mlade`i ro|ene mahom u vrijeme Hrvatskog prolje}a, nacionalnog, kulturnog i intelektualnog bu|enja, koje je u javnosti bilo ugu{eno represijom, ali je u privatnosti domova u kojima su ta djeca bila odgajana i dalje u njih bilo sijano sjeme ideje o samostalnoj dr`avi koja }e jednom do}i. Tog svibanjskog dana 1990., na maksimirskom stadionu, sukobile su se upravo te dvije ideje.

Dana 26. svibnja 1941. na starom maksimirskom stadionu vlast novouspostavljene NDH `eljela je u poltronskom dodvoravanju Tre}em Reichu po~eti s provo|enjem rasnih zakona. Na stadi-on su dovedeni mladi gimnazijalci kojima je u jednom trenut-ku izdana zapovijed da se iz mase na drugu stranu izdvoje svi @idovi, Srbi i Cigani. Nakon nekoliko sekundi iz mase je upla{eno krenulo nekoliko {kolaraca, da bi na zaprepa{tenje nazo~nih nacisti~kih oficira i slu`benika, za njima solidarno krenula cijela masa okupljene mlade`i. Ovaj revolucionarni doga|aj je navi-jestio povijesni obrat. Ako mo`da isprva NDH i nije bila samo kvislin{ka tvorevina ve} i izraz te`nji hrvatskog naroda*, s tim ~inom na stadionu ona je to definitivno prestala biti. Taj trenu-tak je ozna~io skori kraj tek uspostavljenom re`imu koji, kako tvrdi ameri~ki povjesni~ar Philip Cohen, nije mogao opstati je-

dan dan bez podr{ke nacisti~ke Njema~ke. Vrlo je znakovito da se ovo dogodilo dok su Moskva i Berlin bili u savezni~kom od-nosu, tako da se mo`e re}i da doga|aj nije izre`iran u nekom centru mo}i ve} je bio izraz stava i razmi{ljanja ve}ine domova iz kojeg je ta mlade` dolazila. Unato~ tome, usta{e su nastavi-li s provedbom rasnih zakona te u ~etiri godine gotovo uni{tile @idove u Hrvatskoj {to je ostavilo najve}u mrlju na tisu}ugodi{njoj hrvatskoj povijesti. Ipak ovaj doga|aj na stadionu, kao i veliki odaziv mladih Hrvata u antifa{isti~ku borbu, dokazuju da je Ho-lokaust u Hrvatskoj bio djelo jedne ideologije i re`ima, a ne i (ve}ine) naroda.

Mladost koja je spremna rtvovati se za drugoga, za ideale slobode, tolerancije, odraz je velike moralne snage, a doga|aj na maksimir-skom stadionu u svibnju 1941. je divan primjer takve hrabrosti. Danas, me|utim, umjesto ideala, mladost vi{e privla~i konzumeri-zam i povr{an sjaj zabave. Iako posjeduje mnogo vi{e znanja, ipak se zapa`a nedostatak ideala za koje su mladi Zagrep~ani svojevre-meno bili spremni izlo`iti `ivot na stadionu. Nasilje je jedan od izraza nedostatka pravih vrijednosti.

Stoga nam je nu`no nastaviti s djelovanjem ka razumijevanju pravi~nosti i povijesnih, ali svevremenskih istina. ^inimo to ne samo komemoriranjem, ve} i aktivnim promicanjem dobra. Upra-vo `idovska zajednica posjeduje potencijale koji svojim utjecajem zasigurno mogu dati veliki doprinos edukaciji i promicanju dobra me|u mladima u vremenu u kojem `ivimo. �

* Izjava iz govora prvog hrvatskog predsjednika na prvom saboru HDZ-a, koju je uzetu iz konteksta (ispu{taju}i rije~ samo), velikosrpska propaganda poku{ala koristiti da bi novu demokratsku vlast u Hrvatskoj 1990. prikazala kao tobo`nje bu|enje fa{izma. Istina je, na`alost, da postoje kontroverzne izjave koje su populisti~ki i nesmotreno izjavljivali pojedinci iz vlasti, poput, npr., govora kasnijeg drugog predsjednika Mesi}a u Australiji (/www.youtube.com/watch?v=AV-uijB52A8).

Stadioni –Zagreba~ki indikatori vremenaVatroslav @upan~i}

Stadion Maksimir u Zagrebu

RUAH HADA[A

22

SLIKE IZ IZRAELA

Oko 200 onih koji odlu~uju o obrazovanju iz oko 40 zemalja, oku-pilo se na Sedmoj konferenciji o edukaciji i sje}anju na Holokaust, 13. i 14. lipnja u Jad Va{emu u Jeruzalemu. U fokus konferencije bili su novi izazovi s kojima se edukatori o Holokaustu susre}u.

Jedan od izazova je rastu}a tendencija da se sje}anje na Holoka-ust povezuje s kritikama na ra~un Dr`ave Izrael – jasno izra`enom otkazivanjem turske delegacije da sudjeluje na Konferenciji zbog nedavne intervencije IDF-a na flotilu u Gazi.

Odr`ana u organizaciji Internacionalne {kole za studije Holokausta u Jad Va{emu, konferencija je okupila filozofe, povjesni~are, aktiviste za ljudska

prava, edukatore, politi~are, ambasadore i direktore dr`avnih ministar-stava. Prisustvovali su predavanjima i sudjelovali u diskusijskim grupama, poku{avaju}i na}i odgovor hvatanja u ko{tac s onima koji negiraju Holo-kaust, tra`e}i mogu}nosti odgovora na pitanja kako izbje}i mogu}e “na-tjecanje” u te ini patnji pod raznim totalitarnim re imima te na koji na~in izbje}i {ablonu pona{anja prema idovskom narodu kao rtvi.

Me|u govornicima bio je i ministar obrazovanja Gideon Sa’ar te prof. Alain Finkielkraut, biv{i vrhovni rabin Yisrael Meir Lau, prija{nji poljski predsjednik Aleksander Kwasniewski i biv{i hrvat-ski predsjednik Stjepan Mesi}. �

Edukacijska konferencija o Holokaustu u JeruzalemuJonah Mandel, prevela i prilagodila Maya Cime{a Samokovlija

“Konferencija je rezultat dugogodi{njeg rada i suradnje me|u dr`avama i va`no je ostvarenje, {to potvr|uje i dolazak u~esnika iz oko 40 raznih zemalja, usprkos pritisaka. Ovaj je susret razmjena mi{ljenja, poku{aj pronala`enja rje{enja i odgovora u ime o~uvanja istine i uspomena, u vrijeme u kome se susre}emo sa sve ve}im brojem iskrivljavanja ~injenica”, rekao je predsjedavaju}i Jad Va{ema, Avner Shalev za Jerusalem Post.

Na sjednicama AWG ve} se redovito izvje{tava o pregovorima koje ITF, ali i druge organizacije vode sa Sv. Stolicom po pitanju otvaranja vatikanskih arhiva, {to je za ITF od velike va`nosti. Naime, zna~ajna je i dijelom nerazja{njena uloga Vatikana u tragi~nim doga|ajima tijekom Drugog svjetskoga rata. U svibnju je delegacija ITF-a boravila u Rimu te odr`ala sastanak s predstavnicima Sv. Stolice. Vatikan tra`i da bude promatra~ u ITF-u, tra`i se na~in da se postavi liason officer izme|u Sv. Stolice i ITF-a. Naposljetku, govorilo se i o otvaranju vatikanskih ar-hiva iz vremena Drugog svjetskoga rata. U tom smislu postignut je na-predak: naime, pregovara~ima je i sam papa Benedikt poslao poruku podr{ke s ciljem da se taj problem rije{i pozitivno. Me|utim, posao je ote`an ~injenicom da Vatikan u na~elu ne otvara dijelove arhiva, nego cijeli, a za razdoblje Drugog svjetskoga rata (1939. – 1945.) postoji izme|u 16 i 18 milijuna dokumenata. Prije otvaranja netko bi sve njih trebao pogledati, kako ne bi na javu iza{lo ne{to od problemati~nih informacija, ponajprije u smislu toga da ni{ta od onoga {to je re~eno u ispovijedima mora ostati tajna. Papa Benedikt XVI izrazio je mi{ljenje da bi do 2015. arhivi mogli biti otvoreni.

Na radnoj skupini vodila se duga diskusija o Deklaraciji o zlo~inima ko-munizma koju je donio Europski parlament i odredio 23. kolovoza kao datum obilje`avanja. Isticani su razli~iti argumenti, bilo je i vrlo razno-rodnih mi{ljenja: kao prvo, jasno je da razne europske zemlje i narodi imaju razli~ito povijesno iskustvo. Nadalje, ~injenica jest da 23. kolovoza (datum potpisivanja sporazuma Hitler – Staljin 1939. godine) ima povi-jesnu va`nost za Poljsku i za neke zemlje biv{eg SSSR-a, ali ne i za druge europske zemlje, pogotovo ne za one koje nisu pro ivjele iskustvo soci-jalizma/komunizma. U kona~nici, zajedni~ki zaklju~ak bio je kako mogu}a tuma~enja povijesnih doga|aja mogu voditi trivijalizaciji Holokausta.

Profesor Ivo Goldstein, predsjednik Bet Israela o Konferenciji

^lanovi radne skupine izvijestili su o antisemitizmu u pojedinim europskim zemljama, konkretno u Ma|arskoj, Rumunjskoj i Litvi. Posebno je lo{a situacija u Ma|arskoj, gdje je ekstremisti~ka i anti-semitska stranka JOBIG dobila zna~ajan postotak glasova na nedav-nim parlamentarnim izborima.

Saslu{ani su i izvje{taji o radu potkomiteta za antisemitizam i negira-nje Holokausta, kao i potkomiteta za povijest Roma. Posebice je za djelovanje ITF-a va`an ovaj prvi.

Kako je prof. dr. Dina Porat odlu~ila da vi{e ne mo`e obna{ati pozici-ju akademskog savjetnika (academic advisor), otvorio se neformal-ni kandidacijski postupak za imenovanje nove osobe na tu poziciju. U ovom trenutku niti AWG, kao ni druga tijela ITF-a u toj proceduri formalno ne sudjeluju, ve} }e se o kriterijima i proceduri za izbor novog savjetnika raspravljati u skoroj budu}nosti.

AWG je informiran i o djelovanju i problemima u djelovanju Simon Wiesenthal centra u Be~u, za koji, ~ini se, predstoje bolja vremena.

Dr. Lukas Pribyl, direktor novoosnovanog European Shoah Legacy Institute u Pragu, informirao je o zadacima i djelovanju ove organi-zacije, koja je ve} dobila zna~ajan publicitet i organizirala vi{e sasta-naka na kojima su bili i predstavnici RH.

AWG je obavije{ten i o tijeku priprema za tisak tekstova prezentira-nih na konferenciji o Holokaustu koja je u lipnju 2009. organizirana u Oslu, kao uvod u pro{logodi{nju godi{nju konferenciju ITF-a.

AWG je posjetio arhiv Jad Va{em, a informiran je i o idejama predstav-nika Nizozemske {to postaviti kao prioritete i probleme za 2011. godi-nu, kada }e Nizozemska biti doma}in dvjema konferencijama ITF-a. �

RUAH HADA[A

23

IZ DRUGIH IZVORA

Svet je dom za oko 1,4 milijarde hri{}ana, 800 miliona muslima-na i samo za 12 miliona Jevreja. [irom dijaspore Jevreji su sitna manjina okru`ena ogromnim kulturama koje nisu jevrejske. Izra-el je mala zemlja okru`ena ogromnom konstelacijom arapskih dr`ava. Jevreji ~ine manje od ~etvrtine procenta ukupnog svetskog stanovni{tva. Na{ uticaj bi trebalo da bude minimalan.

No, Jevreji i judaizam su va`ni i uticajni na takav na~in u kome brojevi ne igraju nikakvu ulogu. Ameri~ki pisac Milton Himelfarb (Milton Himmelfarb) to je dobro sro~io: “Svaki Jevrejin zna koliko je obi~an, pa ipak, kad se sve uzme u obzir, mi smo suo~eni sa stvarima koje su velike i neobja{njive. Broj Jevreja u svetu je manji nego {to je mala statisti~ka gre{ka u kineskom broju stanovnika. Ipak, mi smo ostali ve}i nego {to je na{a brojnost. Nama i oko nas, izgleda, de{avaju se velike stvari.”1

Po~eo bih od po~etka, to jest od savremenog jevrejskog doba, naime od 1789. godine, Francuske bur`oaske revolucije i ro|enja moder-ne sekularne nacionalne dr`ave. Dvadeset {estog avgusta te godine francuska nacionalna skup{tina je izdala Deklaraciju o pravima ~oveka i gra|anina, sa gromoglasnim uvodnim re~ima: “Svi ljudi su ro|eni i ostaju slobodni, i jednaki po svojim pravima.” Da li se to odnosilo i na Jevreje? Da li su Jevreji bili slobodni? Da li su bili rav-nopravni? Da li su se ubrajali u gra|ane? Da li su se ubrajali u ljude?

Pitanja su bila realna. U vreme Deklaracije izbili su antijevrejski neredi u Alzasu.

Ovo su bili zlokobni nagove{taji pokazatelja da sekularna nacio-nalna dr`ava mo`da ne}e okon~ati antijevrejsko raspolo`enje, ve} }e ga samo sekularizovati u novi oblik, da bi kona~no dobio naziv “antisemitizam”. Kasnije te godine, govore}i u debati o svrstavanju Jevreja me|u gra|ane, grof Klermon-Toner (Clermont-Tonnerre) je izrekao sudbonosnu re~enicu o uslovima pod kojima bi Jevreji mogli biti uklju~eni u novu politi~ku podelu. “Jevrejima”, rekao je, “treba osporiti sve kao naciji, ali im treba dati sve kao poje-dincima.” Nastavio je: “Nedopustivo je da Jevreji postanu posebna politi~ka formacija ili klasa unutar zemlje. Svaki Jevrej ponaosob mora postati gra|anin; ako ne pristaju na ovo, moraju nas obave-stiti, i tada }emo biti prinu|eni da ih proteramo.”2

Tako je ro|eno ono {to }e kona~no postati poznato kao die Juden-frage – “jevrejsko pitanje”, ~ija je relativno nevina formulacija dovela do Endloesunga – “kona~nog re{enja”. Teorija i terminologija pote-kle su iz Nema~ke. Ne{to od mitologije, posebno Protokoli sionskih mudraca, poteklo je iz Rusije. No, u Francuskoj, jedan vek nakon revolucije, be~ki novinar Teodor Hercl (Theodor Herzl), koji je pra-tio su|enje Drajfusu (Dreyfus), zaklju~io je da za Jevreje u Evropi nema budu}nosti i da sekularna nacionalna dr`ava ne samo da nije okon~ala antisemitizam, ve} mu je omogu}ila novo potencijalno u`asavaju}e ro|enje. Nema budu}nosti za jevrejski narod, bio je kona~an Herclov stav, osim da stvore sopstvenu dr`avu.

Vra}am se u 1789. zato {to savremene diskusije o `ivotu Jevreja – o pitanjima kao {to su brak van jevrejske zajednice, jevrejski kontinu-itet, odnos Izrael – dijaspora, ~esto, po meni, nemaju dubinu jer im nedostaje istorijska zale|ina. Za ovo postoji istorijski razlog: dva svetska najve}a geta, Izrael i ameri~ka jevrejska zajednica, su relativ-no novije pojave, bar u svojoj trenutnoj veli~ini. Do 1840. skoro 90 procenata jevrejskog sveta se nalazilo u Evropi. [to je jo{ zna~ajnije, Jevreji koji su se otisnuli u Ameriku ili Izrael, uradili su to upravo zato da bi zaboravili Evropu, da bi se odvojili od njenih predrasuda i nesposobnosti i da bi otpo~eli novi `ivot u novom svetu. Veoma ~udno savremeno slepilo za istoriju Jevreja nastalo je u specifi~noj pobuni protiv jevrejske istorije – istorije koja bi se mogla ispisati u vidu lutanja, progona, inkvizicije i pogroma, mu~eni{tva, neprizna-vanja, bespomo}nosti i besku}ni{tva “lutaju}eg Jevreja”.

Rekao bih da mi ne mo`emo znati gde smo sve dok ne shvatimo kako smo uop{te stigli tu gde smo. Izrael se ne mo`e posmatra-ti kao sekularna demokratska dr`ava u pore|enju sa evropskim modelom, niti se ameri~ka jevrejska zajednica mo`e posmatrati u okvirima standardnih parametara ameri~kog pluralizma i vere. Sve to je samo deo, ali samo deo jevrejske pri~e. Izraelske i ameri~ke jevrejske zajednice jo{ uvek nose bol i tenziju od evropskog jevrej-skog iskustva, a ~ak i danas oni su obele`eni onim {to je stvoreno da bi se sve zaboravilo.

Dve krize savremenog jevrejstva

Savremeno jevrejsko iskustvo je sna`no obele`eno sa dva intelek-tualna fenomena. Prvi je taj da su Jevreji, da iskoristim frazu D`ona Marija Kadija (John Murray Cuddihy), “prido{lice u modernost”. Nije bilo duge predistorije, kao {to je to slu~aj u hri{}anskoj Evro-pi, renesanse, reformacije, verskih ratova, ro|enja prosvetiteljstva. Jevreji su kasno uba~eni u ~itav slo`en niz izazova – intelektualni izazov prosve}enosti, politi~ki izazov emancipacije, dru{tveni iza-zov integrisanja. Ono u {ta su Jevreji verovali, na~in na koji su `ive-li, kako su se organizovali, izazvalo je iznenadni i udru`eni napad, ponekad u ime napretka, ponekad u formi predrasuda, a nakon vekova isklju~enosti iz mati~ne evropske kulture oni su bili pot-puno nepripremljeni da brane svoja verovanja i svoj na~in `ivota. Upravo ovo }e izazvati krizu ogromnih razmera u vezi sa pitanjem nastavljanja jevrejske vere.

Me|utim, ovo je bila manja od dve krize. Druga kriza, ~iji zna~aj je nemogu}e prenaglasiti, je uzro~no-posledi~na veza same mo-dernosti i na~ina na koji je ona pogodila evropske Jevreje, i feno-mena koji je pokrenula, koji je kona~no formulisan kao jevrejska samomr`nja. Sander Gilman je to ovako opisala:

“S jedne strane je liberalna fantazija da je svako dobrodo{ao da u~estvuje u mo}i referentne grupe, ukoliko se pridr`ava pravila koje propisuje ta grupa. No ova pravila su upravo

Judaizam i politikau savremenom svetuJonathan Sacks, prevela Minja Jankovi}

RUAH HADA[A

24

savremenom `ivotu Jevreja: cionisti~kog pokreta, koji je bio manje ideologija a vi{e zbir suprotstavljenih ideologija, nekih sekularnih, nekih religijskih, nekih politi~kih, nekih kulturolo{kih, nekih koje su nastojale da povrate drevnu tradiciju, drugih odlu~nih da ih potpuno uni{te i stvore potpuno novu vrstu Jevreja.

Prvi cionisti~ki kongres je odr`an 1897. godine. Nakon jednog veka naselili smo jevrejski svet, gde se u jednom smislu sve promenilo, a u drugom smislu se ni{ta nije promenilo. Tokom dvadesetog veka odigrali su se neki od najve}ih doga|aja u jevrejskoj istoriji – pre svega Holokaust, osnivanje izraelske dr`ave i prebacivanje Jevreja iz Evrope u Izrael i Ameriku. No, podele u jevrejskom `ivotu danas su skoro iste kakve su bile i pre sto godina – izme|u religijskog i se-kularnog, izme|u ortodoksnog i reformisti~kog i izme|u onih koji vide budu}nost Jevreja samo u Izraelu i onih koji vide i dalju ulogu dijaspore. Izme|u prvog i osamnaestog veka, uz veoma mali broj izuzetaka, prevagnuo je jedan jedini judaizam: judaizam Mi{ne i Tal-muda, {to danas nazivamo ortodoksno{}u. U dvadesetom veku ne postoji novi judaizam. Naizgled izuzetak, rekonstrukcija Mordehaja Kaplana (Mordecai Kaplan) je samo prevo|enje ranijih ideja Ahada Ha’ama u ameri~ki kontekst, tako da velika raznovrsnost odgovora na pitanje “Ko je i {ta predstavlja Jevrej?” sva vode poreklo iz jedne jedine zemlje i kontinenta: Evrope devetnaestog veka.

Koja su sve bila predvi|anja o budu}nosti Jevreja 1897. godine? Ortodoksni Jevreji su verovali da }e reforma nestati: ona je pred-stavljala samo usputnu stanicu na putu potpune asimilacije. Jevreji reformisti su verovali da }e ortodoksnost nestati: bila je potpuno neprilagodljiva savremenom svetu. Cionisti su bili ube|eni da }e dijaspora nestati: pretilo joj je zavo|enje i silovanje, asimilacija i antisemitizam. Oni koji nisu bili cionisti verovali su da }e nada u jevrejsku naciju nestati: zadatak obnove impulsa koji je pokopan osamnaest vekova je ipak suvi{e te`ak. Sad znamo da su sva ova predvi|anja bila pogre{na. Reformatorski judaizam i dalje postoji. Isto tako i ortodoksni. Izraelska dr`ava postoji. Dijaspora je op-stala. Sve opcije u `ivotu Jevreja koje su postojale 1897. postoje i danas, a istorija nije ni za jednu od njih iznela svoju presudu. Konflikti za koje se verovalo da }e biti re{eni tokom vremena su i dalje prisutni i mo`da su jo{ sna`niji.

Pitanje jevrejskog jedinstva

Te{ko je predvideti koji }e od ovih konflikata biti naj{tetniji – izme|u Izraela i dijaspore, izme|u sekularnih i religioznih Izra-elaca ili izme|u ortodoksnih i reformisti~kih Jevreja. Nijedna od ovih grupa ne prihvata definiciju stvarnosti drugih grupa i mogu-}nost za dijalog je veoma ograni~ena. I najmanja naprslina bi mo-gla dovesti do nepopravljive podele jevrejstva na dva dela. Pre pet godina, kada sam objavio knjigu o jevrejskom jedinstvu pod nazi-vom Jedan narod?, nekoliko prijatelja iz Sjedinjenih Dr`ava mi je pisalo da mi ka`u da je to hrabra analiza, sa kojom sam prili~no zakasnio. U Americi, po njihovom mi{ljenju, Jevreji vi{e ne postoje kao jedan narod. To je jedno vreme bio stav mnogih Izraelaca o njihovom sopstvenom dru{tvu.

Ja sam veoma zabrinut zbog ovih podela, posebno zbog onih koje se de{avaju u Izraelu, iz razumljivih razloga. Jevrejskom narodu su ~esto pretile neprijateljske civilizacije, od drevnog Egipta, Asirije, Vavilona, Persije, Gr~ke i Rima, do Tre}eg Rajha i Sovjetskog Save-

definicija tog Drugog. Taj Drugi obuhvata upravo one ko-jima nije dopu{teno da dele mo} u okviru dru{tva. Tako prido{lice ~uju odgovor svoje fantazije. Postanite isti kao mi, napustite svoju razli~itost – i mo`ete postati jedan od nas. S druge strane je skrivena karakteristika usvojene referentne grupe, konzervativno prokletstvo: {to vi{e postaje{ sli~an meni, sve vi{e spoznajem vrednost svoje mo}i, koju ti `eli{ da deli{ sa mnom, i sve vi{e mi postaje jasno da si ti lo{ su-narodnik, prido{lica.”3

Ova drama se odvijala stalno iznova {irom Evrope tokom devetna-estog veka, a ishod je sumirao Maks Nordau (Max Nordau) u svom govoru na Prvom cionisti~kom kongresu (1897.). “Emancipovani Jevrej u zapadnoj Evropi”, rekao je, “napustio je svoj specifi~no je-vrejski karakter, a nacije ga ne prihvataju kao deo svojih nacionalnih zajednica. On be`i od svojih drugova Jevreja, jer ga je antisemitizam tako|e nau~io da prema njima gaji prezir, no njegovi ljubazni suna-rodnici ga odbacuju kad poku{a da im se pridru`i. Izgubio je svoj dom u getu, a zemlja u kojoj se rodio priznaje se za njegov dom.” Mnogo toga se promenilo od momenta kad su ove re~i izgovorene pre jednog veka, no mi i dalje `ivimo sa njihovim posledicama.

Prosve}enost je pru`ila evropskim Jevrejima mesijansko obe}anje i demonsku stvarnost. Obe}anje je bilo sekularni i racionalni po-redak u kome bi antijevrejske predrasude bile prevazi|ene, a je-vrejska gra|anska obespravljenost ukinuta. Realnost je bila takva da su, {to su Jevreji vi{e postajali kao i svi ostali, sve iracionalnije i apsolutne postajale predrasude prema njima: oni su bili kapitali-sti, oni su bili komunisti, bili su suvi{e provincijalci ili parohijani, bili su suvi{e bez korena i kosmopolite, dr`ali su do sebe, svugde su stizali, bili su neverni, bili su suvi{e odani da su bili sumnjivi. [to su se vi{e asimilirali, antisemitizam je sve vi{e ja~ao.

Narod ili religija

Istorija o jevrejstvu devetnaestog veka je pri~a od dvanaestak razli~itih poku{aja da se prona|e izlaz iz “kvake 22”, iz koje nije bilo izlaza. Krajnja reakcija bio je beg od jevrejskog identiteta kroz zasnivanje brakova van jevrejske zajednice, preobra}enje u hri{-}anstvo, ili, gde god je bilo mogu}e, izja{njavanje kao Konfession-loss – bez religije. Grof Klermon-Toner je tra`io od Jevreja da se izjasne da li su jedinke ili nacija – drugim re~ima, da li je judaizam li~no versko opredelenje ili jevrejstvo u su{tini predstavlja kolek-tivni entitet, narod. Istorijski, naravno, da je svaki Jevrej i jedno i drugo, no nova evropska nacionalna dr`ava vi{e nije dopu{tala takav odgovor.

Me|u onima koji se naje`e od pomisli da bi Jevreji mogli da op-stanu samo ukoliko prestanu da budu Jevreji postojala je zna~ajna razlika izme|u Zapadne i Isto~ne Evrope. Suo~eni sa situacijom ili-ili, Jevreji Zapadne Evrope su se generalno odlu~ili za judaizam kao religiju bez narodnosti, a Jevreji Isto~ne Evrope odlu~ili su se u korist jevrejstva, kao narodnosti bez religije. Usled toga su u devetnaestom veku nastale potpuno nove konstrukcije jevrejskog identiteta: na Zapadu – reformisti~ki i konzervativni judaizam; na Istoku – pokreti za jevrejsku kulturu, a ~ak i politi~ku autonomiju u podru~jima u carskoj Rusiji izvan kojih se Jevreji nisu smeli nase-ljavati. Po{to nisu uspeli da ostvare svoj cilj koji je bio normalizova-nje jevrejskog postojanja, do{lo je do mo`da najve}e revolucije u

IZ DRUGIH IZVORA

RUAH HADA[A

25

M. Koena (Steven M. Cohen), brak izvan jevrejske zajednice nije ujedna~eno rasprostranjen {irom jevrejske zajednice. Ponovna analiza podataka nacionalnog jevrejskog popisa stanovni{tva iz 1990. i kategorizacija Jevreja kao aktivno, umereno, labavo ve-renih i onih koji nisu vereni, otkrili su slede}i broj brakova van zajednice: me|u aktivno verenim ~etiri procenta, me|u umereno verenim 10 procenata, me|u labavo verenim 19 procenata, i me|u onima koji nisu vereni, 49 procenata. Brak van zajednice predstav-lja simptom jednog ve}eg problema razjedinjavanja.

Jo{ kontroverzniji, rekao bih da je problem kontinuiteta globalan i da poga|a Izrael ni{ta manje nego dijasporu. Nekoliko istra`ivanja u poslednjih nekoliko godina su pokazala alarmantno kidanje ko-rena me|u mladim Izraelcima – pomanjkanje znanja i zanimanja za jevrejsko nasle|e. Ovo se pretvorilo u zna~ajno telo izraelske misli poznato kao postcionizam, koje vidi Izrael ne kao dr`avu Je-vreja ve} kao medinat kol ezrahea, “dr`avu svih gra|ana”. Ovo }e proizvesti napu{tanje Zakona o povratku, ponovno pisanje na-cionalne himne, Hatikve, zao{travanje veza, ne samo sa Jevrejima {irom sveta, ve} i sa izraelskom biblijskom pro{lo{}u i judejskom kulturom. Danas se Izrael suo~ava sa malim problemom brakova van zajednice, no te{ko je zamisliti kako bi ovo moglo da opstane u slu~aju istinskog mira i povezanosti sa susedima. Postoji kolektiv-na kao i pojedina~na asimilacija, i ono {to se u dijaspori javlja kao brak van zajednice u Izraelu se javlja u formi sekularizacije.

Ukoliko je, shodno tome, problem globalan, ne treba ga shvatati u smislu dinamike nacionalne dr`ave. Jevreji u dijaspori ne}e nemi-novno nestati. ^ak i nizak stepen religijske prakse ili spajanja za-jednica predstavlja za{titu od brakova van zajednice. ^ak i dr`ava u kojoj su ve}ina stanovnika Jevreji ne obezbe|uje sama po sebi kontinuitet judaizma.

Vra}am se stoga na moje ranije analize. Problem jevrejskog kon-tinuiteta je nastao, ne skoro, ve} na samom po~etku jevrejskog susreta sa moderno{}u. Najpronicljiviji zaklju~ak je davno ponu-dio Mordehaj Kaplan u uvodnoj re~enici svoje knjige Judaizam kao civilizacija: “Pre po~etka devetnaestog veka svi Jevreji su sma-trali judaizam za privilegiju; od tada ve}ina Jevreja ga do`ivljava kao teret.” Rekao bih to ipak o{trije. Do po~etka devetnaestog veka Jevreji su sebe definisali kao narod kojeg Bog voli. Od tada, ve}ina Jevreja, svesno ili nesvesno, defini{e sebe kao narod koji je omra`en od nejevreja. Ne teret, posebno ne teret da budete omra`eni, je ne{to {to pravedni ljudi ne ele da predaju svojoj deci u nasle|e. To je mo`da razlog {to imamo tako malo dece.

Definisanje jevrejskog identiteta

Osvrnimo se na najzna~ajnije definicije jevrejskog identiteta danas. U Izraelu, kao {to su to izrazili pisci poput Amosa Oza, ono se sastoji od ivota u sekularnim demokratskim dr`avama u kojima vlada prin-cip prosve}enosti. U Sjedinjenim Dr`avama je poznato istra`ivanje sprovedeno u Los An|elesu 1988. pokazalo da je na pitanje “Koje kvalitete smatrate najva`nijim za va{ jevrejski identitet?” 59 posto is-pitanika dalo ovaj odgovor: “Odanost dru{tvenoj jednakosti”. Samo 17 posto ispitanika izabralo je “religijsku praksu”. Ni{ta ne mo`e tako da dojmi kao ~injenica da ljudi ~iji je raison d’etre u pro{losti bio da budu druga~iji, izabrani, posebni, danas sebe defini{u u ~isto univerzalnom smislu, zaboravljaju}i – naravno ne slu~ajno – da

za. No, najsudbonosnije ozlede su bile one koje je jevrejski narod sam sebi nanosio: podela kraljevstva u vreme Prvog Hrama, {to je dovelo do kona~nog sloma oba dela i do gubitka deset od dvanaest plemena, a bratoubila~ko rivalstvo poslednjih dana Drugog Hrama dovelo je do uni{tenja Jerusalima i najdu`eg izgnanstva u jevrej-skoj – ipak ljudskoj – istoriji.

Postoje samo tri perioda kad su Jevreji bili nezavisni u periodu od ~etri hiljade godina. Dva perioda su se okon~ala zbog unutra{njeg razdora. Tre}i period nezavisnosti je zapo~eo 1948., a tad je izrael-sko dru{tvo ve} bilo opasno podeljeno. Sami Izraelci su bili skloni da omalova`e opasnost. Jo{ od ubistva premijera Jichaka Rabina jako malo truda se ulagalo na najvi{em nivou da se sekularne i re-ligijske grupe pove`u kroz neku formu me|usobnog razumevanja. Li~no verujem da je to ozbiljna gre{ka, {to sam i rekao izraelskim premijerima i predsednicima po dolasku na vlast. Da bi opstao, Izrael mora biti, ne samo medina ve} i hevra, ne samo dr`ava ve} i dru{tvo. Sam demokratski proces ne garantuje postojanje politi~kog tela. Potrebno je da postoji bar minimum zajedni~ke kul-ture i identiteta. Izrael je u ratu definisan svojim neprijateljima. U traganju za mirom Izrael je te`e definisati, a mnogo te`e upravljati njime. To svakako mora biti jedan od bitnih zadataka u budu}nosti.

Pitanje jevrejskog kontinuiteta

Pored pitanja jevrejskog jedinstva, postoji jo{ jedan problem – na-ime, problem jevrejskog kontinuiteta. I ovde se vra}am na ono {to sam ve} pomenuo, da je trenutno jevrejsko samorazumevanje naru{eno voljnim nedostatkom istorijske svesnosti. Godine 1990. o jevrejskom kontinuitetu se pisalo i govorilo vi{e nego o bilo ko-joj drugoj jevrejskoj temi, no bez dovoljno dubine.

Jevrejski kontinuitet je sagledan kao problem u slede}im termi-nima. Prvo, on je demografski: jevrejske zajednice u dijaspori se smanjuju, u pore|enju sa Izraelom, u pore|enju sa zajednicama ~iji su deo, i ~ak i po apsolutnom broju. Drugo, postoji problem brakova van jevrejske zajednice, koji je najizra`eniji u Sjedinjenim Dr`avama, gde je “Nacionalno istra`ivanje jevrejskog stanovni{tva” iz 1990. pokazalo da je broj brakova mladih Jevreja od 1985. do 1990., u kojima se supru`nik nejevrej nije preobratio iznosio 52 posto. Tre}i problem je specifi~an za dijasporu, ne za Izrael, iz dva jasna razloga: Izrael je porastao, a brakovi van jevrejske zajedni-ce nisu zna~ajan problem u zemlji gde Jevreji formiraju ve}insko stanovni{tvo. ^etvrto, priroda problema je definisana u smislu klasi~ne teorije o nacionalnoj dr`avi, bilo u ameri~koj ili izraelskoj verziji. Ameri~ka verzija se zove “melting pot”. Sjedinjene Dr`ave predstavljaju mesto gde pluribus postaje unum, gde se emigrant-ske zajednice neminovno asimiliraju. Izraelska verzija nosi naziv shilat hagola, negacija dijaspore, koja tvrdi da Jevreji mogu da opstanu samo u prete`no jevrejskom dru{tvu i kulturi.

Smatram ove ~etiri karakterizacije neodgovaraju}im. Problem je-vrejskog kontinuiteta nije prvenstveno demografski. Bilo je vreme, najizrazitije nakon {panskog progona, kada je jevrejska populacija pala na {estinu od broja koji je danas, a ipak se nije izrazila briga za budu}i opstanak Jevreja i judaizma. Niti je to samo problem broja brakova izvan jevrejske zajednice. To je, tako|e, problem i nesklapanja brakova, kasnih brakova, niskog nataliteta. Kao {to je pokazalo istra`ivanje ^arlsa Libmana (Charles Liebman) i Stivena

IZ DRUGIH IZVORA

RUAH HADA[A

26

vrejskim identitetom. Oni prepoznaju jevrejsku duhovnu snagu i moralnu veli~inu. Oni tragaju za li~nim zna~enjem, moralnim vo|stvom i stabilno{}u i strukturom u svom `ivotu. Dodirnuli su ih spoljni pokreti, a sad po~inju da se ponovo povezuju sa jevrej-skim obredima i talmudskom Torom, sa prou~avanjem jevrejskih tekstova. Gotovo svaki program koji vodimo na anglo-jevrejskom je popunjen, i postoji velika potreba za novim dnevnim {kolama.

Ovu novu generaciju, koja je li~no posve}ena ortodoksnosti, mno-go manje zanima vo|enje rata sa reformom – ona je mnogo sigur-nija, te`e ju je zastra{iti, zainteresovanija je da svakome pribli`i izvore jevrejstva nego da gradi odbrambene zidine. Kona~no se izdigla iznad indirektnih izvora jevrejskog identiteta – antisemitiz-ma, Holokausta i podr{ke Izraelu – ka istinskom li~nom susretu sa elementima judaizma koje ga je ~inilo izvorom inspiracije za sto-tine generacija. Najva`niji me|u njima su ljubav prema porodici, zajedni{tvo, obrazovanje i filantropija, i njihov na~in pretvaranja apstraktnih ideja u jednostavne dnevne aktivnosti: ko{er, pravi-la ishrane, odr`avanje [abata, [abat, svetost porodi~nog `ivota, kedu{a, posebnog jevrejskog modela pona{anja i verske prakse koji vodi do `ivota u svetosti.

Demografski, broj zajednica u dijaspori }e nastaviti da se smanjuje jo{ neko izvesno vreme, a zatim }e po~eti ponovo da raste. Pozna-to nam je iz svih novijih istra`ivanja da je jedan od najve}ih uticaja na ~injenicu da li }emo imati jevrejske unu~i}e verska praksa kod ku}e: podaci iz Britanije pokazuju da to nadvladava svaki drugi uti-caj u odnosu bar pet prema jedan. ^ak i tako jednostavan ~in kao {to je paljenje sve}a petkom uve~e ~ini razliku. Postoji jezgro po-sve}enih Jevreja u svim glavnim jevrejskim zajednicama u dijaspori i tu ne}e do}i do smanjenja njihovog broja. Dijaspora ne}e nestati.

No, jevrejska zajednica, posebno u Sjedinjenim Dr`avama, bi mo`da trebalo da preispita svoj pristup politici. Ameri~ka jevrejska zajednica je neobi~na po tome {to je zasnovala svoj uticaj, bilo na Va{ington ili Izrael, na demografskoj i finansijskoj mo}i. Politi~ki ona deluje kao interesna grupa. Evropski jevrejski model je sasvim druga~iji. On koristi pomo} {tadlanuta, li~ne veze i neformalni uticaj, od kojih ni jedan ne zavisi od brojnosti zajednice. Ameri~ki Jevreji bi mo`da trebalo da se nau~e ovakvom stilu.

Ameri~ka jevrejska zajednica }e i dalje vr{iti uticaj na Izra-el na isti na~in na koji je to ~inila u pro{losti, {to nije uvek na~in koji ona smatra da jeste. Njen istinski doprinos nije bio novac ili uticaj koji je vr{ila na inostranu politiku Sje-dinjenih Dr`ava, ve} su to bili ljudi koji su oti{li tamo da `ive. Dva najzna~ajnija napretka u judaizmu ovog veka – Hesder je{ivot i Baal Te{uva je{ivot – religijske seminare za one koji slu`e u izraelskim oru`anim snagama i za one koji se vra}aju tradiciji, u ve}ini slu~ajeva vode ameri~ki rabini koji `ive i rade u Izraelu.

Ono {to svi mi moramo ponovo da nau~imo jeste fundamentalna istina sa kojom sam i zapo~eo. Jevrejski uticaj se nikad nije zasni-vao na brojevima. U poslednjoj godini `ivota Mojsije je rekao Izra-elcima: “Ne zato {to bi vas bilo vi{e nego drugih naroda prihvati vas Bog i izabra vas nego jer vas be{e manje nego bilo kog drugog naroda” (Ponovljeni zakon, 7:7). Jevreji su uticajni, nevezano sa bilo kakvim broj~anim odnosima, zbog svoje odanosti Bogu, svojoj

upravo kroz svoju posebnost mi nalazimo i izra`avamo na{e uni-verzalno ljudsko stanje. Setio sam se primedbe koju je dao [lomo Karlebah (Shlomo Carlebach) nakon {to je ~itavog svog `ivota pose}ivao ameri~ke visoke {kole: “Pitam studente {ta su. Ukoliko neko ustane i ka`e: ’Ja sam katolik’, znam da je katolik. Ukoliko neko ka`e: ’Ja sam protestant’, znam da je protestant. Ako neko ustane i ka`e: ’Ja sam samo ljudsko bi}e’, znam da je Jevrej.”

Jevrejsko iskustvo u poslednja dva veka je bilo ono {to ja nazivam “beg od posebnosti”. Nastalo je u dvostrukoj vezi jevrejskog identi-teta u Evropi u devetnaestom veku, a danas su izraelska i ameri~ka zajednica ba{tinici ove veze. Neki Jevreji postavljaju sebi samosvesni cilj da prestanu da budu Jevreji, nastoje}i da njihova deca ne budu Jevreji, bilo kroz obra}enje ili kroz brak van zajednice ili kroz druge oblike ra{~lanjenja. Ve}ina Jevreja ne odlu~uje se na to da prestane da bude Jevrej. Otud divna definicija jevrejskog identiteta kao inco-gnito ergo sum, koju je dao Sidni Morganbeser (Sidney Morganbes-ser). U dijaspori to uklju~uje smanjenje ritualnog sadr`aja u `ivotu Jevreja. U Izraelu to uklju~uje traganje za novim identitetom – kehol hagojim, “kao i sve nacije”. Drugi cilj je da rade za svet gde religijske razlike nisu vi{e bitne. Otud su{tinski antiliberalizam koji se provla~i poput niti kroz intelektualni ivot Jevreja, od Spinoze do Amosa Oza i Alana Der{ovica (Alan Dershowitz).

Ono {to je neobi~no vezano i za izraelsku i za ameri~ku jevrejsku zajednicu jeste to da su u obe zemlje Jevreji zna~ajno sekularniji nego njihovi susedi, bilo hri{}ani ili muslimani. Tokom ~etiri hilja-de godina Jevreji su bili narod koji je tragao za Bogom. Danas Je-vreji, vi{e od bilo koje druge grupe u zapadnom svetu, poku{avaju da pobegnu od Boga. Zbog bola i patnje jevrejskog `ivota u po-slednja dva veka, svakako i u dva poslednja milenijuma, to i nije ni{ta neobi~no. No, to govori da za krizu jevrejskog kontinuiteta nije zaslu`an neuspeh ve} upravo uspeh jevrejskih strategija. Kao {to je zapisano u Talmudu o mnogo ranijim krizama u jevrejskom `ivotu, tokom Hadrijanovih progona, “s pravom bismo trebali iz-dati dekret da se ne `enimo i nemamo decu, i da pustimo da se za-tre seme Avramovo”. Ono sa ~ime se Jevreji danas suo~avaju jeste nedostatak volje koja je odr`avala na{e pretke generacijama: volja da se bude ~ovek upravo kroz razli~itost i time svedo~i o dostojan-stvu razli~itog.

Neki razlozi za nadu

Kakav }e biti ishod? Ne znam. Postoji razlika izme|u predvi|anja i proricanja, kao {to postoji razlika izme|u optimizma i nade. Dijas-pora }e svakako u skorijoj budu}nosti biti malobrojnija. U Izraelu i Americi ortodoksnost }e biti u porastu. Druge grupe }e se ose}ati ugro`enim zbog ovog rasta i mogu}i su `estoki sukobi. Zavisnost Izraela od dijaspore }e nestati, no ova zavisnost je ve} minimal-na, i to je dobro jer nijedna suverena dr`ava ne bi trebalo da ima doma}u politiku koju uslovljavaju oni koji u njoj ne `ive. Vrlo je mogu}e da }e se Izrael i dijaspora razdvojiti u politi~kom smislu. To }e zabrinuti one koji vide taj odnos prvenstveno kao politi~ki. Manje }e brinuti oni koji ga tako ne vide.

Li~no govore}i, mada ja nisam optimista, ipak sam ispunjen na-dom. Prvi put, nakon mnogih generacija, vidim novu generaciju Jevreja koja se pomalja, sa neokrnjenim, nekomplikovanim je-

IZ DRUGIH IZVORA

RUAH HADA[A

27

Da to sve sa`mem: kao {to su Jevreji zadocneli u modernizam, tako smo i mi zakasnili u postmodernizam. Usamljeni u svetskim ver-skim zajednicama, Jevreji su pozdravili sekularizaciju. ^inilo se da ona obe}ava kraj religije, a time i verska proganjanja. U izvesnom smislu ona je ispunila prvi deo obe}anja; no progoni su se nasta-vili, samo bez verskih ograni~enja. Jevreji su `iveli jedno vreme u uslovima ambivalencije u smislu sebe samih i traume vezane za njihov odnos sa svetom. Ali, vreme le~i sve. Jevreji su uvek uspevali da se oporave od katastrofa. Mi smo drevni narod, dva puta stariji od hri{}anstva, tri puta stariji od islama. Ako nas je istorija i~emu nau~ila, to je da judaizam opstaje ne kroz brojnost ve} kroz kvalitet i snagu jevrejske vere. Mi smo oduvek bili tvrdoglav narod, suvi{e tvrdoglav da bismo napustili Boga, i suvi{e tvrdoglav da bismo do-pustili da nas pobedi istorija.

Iz knjige: Piter L. Berger, D`ord` Vajgel, Dejvid Martin, D`onatan Saks, Grejs Dejvi, Tu Vejming, Abdulah A. An Naim, Desekularizacija sveta, O`ivljavanje religije i svet-ska politika, MediTerran Publishing, Novi Sad, 2008. �

1 Milton Himmelfarb, The Jews of Modernity (New York: Basic Books, 1973.), 359.

2 Navedeno u: Paul Mendes-Flohr and Jehuda Reinharz, eds., The Jew in the Mo-dern World (New York: Oxford University Press, 1980.), 104.

3 Sander Gilman, Jewish Self-Hatred (Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1986.), 2.

posve}enosti moralno ustrojenom dru{tvu izgra|enom na pravdi i saose}anju, i zbog svoje hrabrosti da budu odani svom nasle|u i spremni da ~ine dobro za `ivot drugih.

Pretpostavka koja nas je skoro uni{tila kao religiju u devetnaestom veku bila je ta da Jevreji mogu da re{e problem antisemitizma. Je-dina istina je da samo antisemiti mogu da re{e problem antisemi-tizma. Mi mo`emo biti oprezno protiv toga, no nikad ne smemo to usvojiti i dopustiti da uti~e na na{ identitet. Vreme je da presta-nemo da se defini{emo kao narod koji je omra`en od nejevreja. Mo`da je ~ak do{lo i vreme da preispitamo na{ dijalog sa Bogom.

Holokaust i ro|enje Izraela, dva najva`nija doga|aja u dvadesetom veku, oba vode poreklo od jednog koncepta – nacionalne dr`ave. Upravo je nacionalna dr`ava potakla “jevrejsko pitanje” – {ta ~initi sa manjinom koja je druga~ija. Nacionalna dr`ava je bila ta koja je potakla najmo}niji jevrejski odgovor, naime, da Jevreji moraju imati sopstvenu dr`avu. Sve ukazuje na to da }e dvadeset prvi vek – sa svo-jim {irom rasprostranjenim komunikacijama, multinacionalnim kor-poracijama i internacionalnim lobijima, biti vek u kojem se identiteti ne}e definisati nacionalnom dr`avom. Bi}e ujedno i vi{e lokalni i vi{e globalni – izgra|eni oko zajednice, s jedne strane, i na me|unarodnoj komunikaciji, s druge strane. Istorijski, to je ono {to je jevrejski narod oduvek bio: ljudi sveta sa upori{tem u sna`nim lokalnim zajednica-ma. Odnos Izrael – dijaspora }e se transformisati usled ove prome-ne. Ukoliko je centar interesovanja u dvadesetom veku bila jevrejska dr`ava, u dvadeset prvom veku to }e biti jevrejski narod.

IZ DRUGIH IZVORA

bar, bat micve s veseljem, te da taj obi~aj nema niti granica niti ograni~enja.

Kao i na svim ostalim bar, bat micvama, dje~aci su stavili tefiline, zaogrnuli se talitima i zvani su na aliju kako bi ozna~ili svoje punoljetstvo. Djevoj~ice su rekle blagoslov nad {abatnjim svije-}ama i pozvane su na kolektivno izgovaranje molitve [ma Israel.

Svaki izgovoreni govor ili blagoslov bio je popra}en znakovnim jezikom.

Rabin Haim Wasserman, predsjednik Councila of Young Israel Rabbis u Izraelu, istaknuo je tom prilikom veliko zadovoljstvo i ponos da ovakav veliki dan mogu podijeliti s djecom i njihovim roditeljima.

Djeca najprije pro|u edukaciju iz `idovske religije, etike i `idov-skog naslje|a, a zatim, kao vrhunac programa, sve ih se dovede u Jeruzalem.

Ovaj je program po~eo prije petnaest godina u organizaciji Council of Young Israel Rabbis u Izraelu kao program @idovskog naslje|a, kako bi pru`io gluhoj, slabo~ujnoj, i gluho-slijepoj djeci Izraela mogu}nost religijskog obrazovanja i pomogao im da aktivno sudje-luju kao aktivni @idovi u oba svijeta, religioznom i sekularnom.

Program je potpomognut od strane Jewish Agency for Israel i ima vrlo ~vrstu suradnju s udru`enjem gluhih Izraela. �

Na posebnoj ceremoniji 24. 5. 2010. u Bet Yaakov sinagogi u jeruzalemskom kvartu Ramat E{kol, 52 gluhe i djece sa slabijim sluhom, proslavili su svoje bar i bat micve.

Ponosni roditelji i prijatelji promatrali su kako djeca prolaze kroz ritual njihovog `idovskog naslje|a uz pomo} JHPIDHI (Ju-daic Heritage Program for Israel’s deaf and Hearing Impaireda) sponzoriranog od strane Council of Young Israel Rabbis.

Ovaj program radi na osnovici povezivanja gluhe i djece sa sla-bijim sluhom s njihovom lokalnom zajednicom, ali i {irom za-jednicom u Izraelu. Koordinator programa, rabin HonochYeres, naglasio je da je obaveza sve `idovske djece da pro|u kroz svoje

Gluha djeca su organizirano i ove godine proslavile svoje bar i bat micveJerusalem Post, prevela i prilagodila Maya Cime{a Samokovlija

Photo by: Jacob Batist

RUAH HADA[A

28

iza{la u hrvatskom prijevodu. “Mali nakladnik”, s ruba “duhovne proizvodnje”, spa{ava stvar. Nije prvi put. “Ateolo{ki traktat” mo`e se sada ~itati i na hrvatskom, u izdanju koje je naprosto uzorno opremljeno. Odva`ujem se re}i, bolje nego francuski izvornik.

Onfrayeva knjiga tako je bogata idejama i uvidima da mi nije ni-kakav problem NE ponoviti detalje svoje recenzije francuskog izvornika. Gdje god pogledam, stavio bih neki uskli~nik, rijetko i poneki upitnik. Mo`da na jednom mjestu. U polemi~kom `aru i Onfray zna pretjerati. Iz nekog razloga njemu je stalo dokazati da evangelisti nisu mogli imati osobno iskustvo Isusa. Naravno, nje-mu je stalo dokazati da takvo iskustvo i nije bilo mogu}e, jer Isus Krist vjerojatno nije uop}e postojao kao zbiljska historijska osoba. No, u tuma~enjima nekih mjesta Ivanova evan|elja, autoritativ-nim, ali ne i dogmatskim, neka se mjesta danas ~itaju kao nespor-na potvrda da je evan|elist Ivan imao osobno iskustvo Spasitelja. Naravno, nekome kome je stalo cijelu povijest religijskog iskustva iznova istuma~iti “materijalisti~ki”, stalo je osporiti samu mogu}-nost takvog iskustva.

Kasnija iskustva na koje se oslanja kr{}anska predaja, na primjer egzaltacije od Svetoga Pavla do vi{e hemoglobinski zanimljivih fe-nomena Zlatka Sudca, Onfray tuma~i kao psihijatrijske fenomene, koji svakoga mogu spopasti, ali }e tek rijetki na njima osoviti reli-gijsku sljedbu, i tako, tvrdi Onfray, unerediti povijest ~ovje~anstva. Freud se pita o “budu}nosti jedne iluzije”, dr`e}i religiju neu-rozom. Neuroza tamo, neuroza ovamo – gotovo nikuda se vi{e ~ovjek ne mo`e maknuti a da mu ne nalijepe neku neurozu.

Problem je, me|utim, kad se ona uzima kao fundament (funda-mentum inconcussum, nenaru{ivi temelj, Petar-stijena) na kojemu se uop}e smije zasnovati neku zajednicu. Onfray, kao neko zapitano dijete koje vi~e da car nema ni{ta na sebi (i da mu je mo`da zima, ali ne smije to priznati), ukazuje na to da je taj fundament `ivotu du-boko neprijateljski nastrojen; da je, dakle, nezdravo i nemogu}e za-snovati `ivot zajednice na tako oglodanom i golom kamenu na koje-mu vi{e ne bi mogao opstati ni obi~an priljepak. No, to se ipak ~ini, uz ogromnu cijenu. Da se sva golotinja tih religijskih istina ne bi vidjela, sve tri monoteisti~ke religije razvile su do danas svoje verzije fundamentalizma. Onfrayev pristup vrlo je intelektualno po{ten: on nesmiljeno kritizira SVE fundamentalizme jer je to jedini na~in da se ospori fundamentalizam kao takav. U tome se Michel Onfray razli-kuje od mnogih u Evropi jo{ misle}ih ljudi lijeve inspiracije. Mnogi od potonjih dr`e da se beskrajnom tolerancijom koja, budu}i bes-krajna, obuhva}a i o~ito totalitarne tendencije, na primjer u islamu, imaju obe{tetiti `rtve zapadnog imperijalizma. Gotovo bi se moglo

IZ DRUGIH IZVORA

“K ol iko }emo morati ~ekati da Onfrayeva knjiga obu~e ruho hrvat-skoga jezika? Pa to ne mora biti te{ko, nama se Bog obja-vio iz druge ruke, pa nam onda i ovaj prijeko potrebni a-teolo{ki traktat smije do}i iz dru-ge ruke. Ili nam je prestati misliti?”, ovo je citat iz moje recenzije francu-skog izvornika (Grasset, Pariz 2005.), objavljene u travnju pro{le godine. Imao sam

tada u vidu da je knjiga promptno prevedena na engleski. Tako|er, imao sam u rukama i `urni srpski prijevod. Moja recenzija bila je ispisana gotovo u formi apela. Smijemo li mi uop}e a-teolo{ki mi-sliti, smijemo li pitati o “fizici metafizike” ({to }e re}i: pitati o njezi-nim posve materijalisti~kim, to jest materijalnim pretpostavkama), kad eto `ivimo usred op}e navale vjerskih fundamentalizama koji raspola`u mo}nim sredstvima da u{utkaju one koji propituju “fun-damente”. Ne}e ih dodu{e danas vi{e spaljivati, Bruno je izgorio prije vi{e od ~etiri stotine godina, ve} }e ih naprosto preplaviti i otplaviti svojom doktrinarno nare|enom ljubavlju za bli`njega. Napokon, i Giordano Bruno, kao i deseci tisu}a ena i ne{to manje mu{karaca ~ija imena povijest uglavnom propu{ta zabilje`iti, spa-ljeni su isklju~ivo u ime te ljubavi, to jest radi njihova vlastita spasa. Smijemo li se dakle pitati o ne ba{ tako tajnoj vezi zemaljskih i nebeskih gospodara? Ili, ako ne smijemo, da prestanemo uop}e misliti? To je citat Onfraya: “Si oui, alors cessons de penser...”

Naravno da sam u ovom svom apelu pretjerao. Ogromna ve}ina onih koji se danas opredjeljuju kao kr{}ani primila je objavu kri`a iz druge ruke, s obzirom da su iskonski jezici te objave (ili tih objava) hebrejski, armenski, gr~ki. Htio sam ukazati na to da tako ne{to kao a-teolo{ki traktat, u dana{njim uvjetima na{e “duhovne proizvod-nje”, i nije mogao biti ispisan na hrvatskom. Htio sam, dakle, pota}i prijevod na hrvatski. Kao u jo{ nekoliko slu~ajeva (na primjer To-dorov, Zimbardo), imao sam u tome uspjeha. Knjiga je upravo

Bez boga, bez gospodaraNapisao Slobodan [najder

Naslovnica francuskog originala

„Ateolo{ki traktat“ Michela Onfraya ili malipraktikum o „ortopediji uspravnog hoda“Poduzetni{tvo Jaki}, Cres, u suradnji s Liberom, Rijeka 2009.

RUAH HADA[A

29

re}i, radi se o svojevrsnim fanaticima “multikulturalnosti” koji stra-huju jedino od toga da se potre, ili ocrni, ova ili ona razlika. Oni, na primjer, ~itaju Kuran tako da u njemu nalaze oslobodila~ke {ifre, po-zive na toleranciju, skrb za siroma{ne, pozive na vjersku sno{ljivost, itd. Takvih mjesta ima, ali apsolutno postoje i takve sure koje ih po-svema potiru, kao {to u starozavjetnom opisu “svetoga rata”, “svetog uni{tenja” (to se zove herem) svak mo`e prona}i prili~no precizne upute za ono {to se tek odnedavno smije zvati genocidom. Onfray je tu po{teniji: on ne daje nikakav popust onom vjerskom fanatizmu koji je doveo do ru{enja tornjeva u New Yorku. Otud je i njegova kritika ratova pod znamenom kri`a utoliko uvjerljivija. “Moj se atei-zam budi kad privatno vjerovanje postaje javnom stvarju, i kad se u ime jedne osobne duhovne patologije prema njoj organizira i svijet za drugoga.” Ovo je u sr`i program i razlog Onfrayeve knjige, u Jaki-}evu prijevodu on se nalazi na str. 25., i ja tom stavu ne bih imao {to prigovoriti. Jedino bih okrenuo argument u smislu da javno propo-vijedana stvar nalazi obi~no slabu potporu u privatnom pona{anju, to jest, ona nekako, premda nestaju}i u procijepu izme|u javnog i privatnog, ipak sveudilj vlada kao okamina iz muzeja. Kako je to mogu}e? Pa mogu}e je zato {to mi, protivno strahovanjima mnogih kr{}ana, uop}e ne `ivimo u “ateisti~kim vremenima”, ona su tek stvar budu}nosti. Na{a je “epistema” potpuno judeo-kr{}anski or-ganizirana, mi `ivimo, htjeli-nehtjeli, u judeo-kr{}anskim kli{ejima, ~ak i kad ih odbacujemo. Strahovi klera u pogledu dekristijanizira-nog svijeta (na`alost) su pretjerani, jer mi `ivimo u kr{}anskoj ima-nenciji, onako kao {to pravovjerni @idovi `ive u svojoj, muslimani pak u svojoj, i svi mi ivimo kao posebno izabrani od jednog jedinog Boga na visini (koji je posebno birao ~ak tri puta, prema vjerovanju “triput Bog poma`e!”). Kada nekakav propovjednik u svojoj zatu-renoj `upi (cijela je Hrvatska takva je zaturena, zagubljena `upa) svojoj pastvi preporu~i oprez spram bezbo`noga ateizma (dakako, i marksizma-komunizma) onda je on, u istome tro{ku, i uranio i zakasnio. On jako kasni uzmemo li u obzir prakomunizam kakav je u svojem najpotpunijem dosada{njem vidu ostvaren u rimskim, prakr{}anskim katakombama; uranio je, s obzirom da je ateizam program intelektualnog osloba|anja, i novog du{evnog zdravlja, za budu}nost. On je jo{ uvijek mogu} jedino kao a-teologija, kao a-te-izam, {to upu}uje da se radi o negativnom odre|enju. Jedna posve nova, poslije-kr{}anska svjetovnost tek je u naznakama. Paradoksal-no je mo`da to {to ona i ne mora “odbaciti Boga”, to jest ne mora se odrediti kao negacija nekog postoje}eg vjerovanja. Odredit }e sebe kao `ivot, pa ako to jo{ ho}e, u tom `ivotu mo`e `ivjeti i sam Bog.

Neumoran je Onfray (i vrlo zabavan) u raskrinkavanju svih mogu-}ih mistifikacija, zatamnjenja uma, nelogi~nosti u najsvetijim, ka-nonskim spisima triju religija naroda Knjige, to jest Biblije. Ov-dje se on koristi ste~evinama prosvjetiteljstva, a novost je njego-va prosvjetiteljstva u tome {to se vi{e ne radi o borbi u kojoj bi “{ampioni duha” nokautirali apsolutnu monarhiju svojim otrov-nim dosjetkama, ve} se radi o tome da se sama demokracija, koju Onfray dr`i jedinim protulijekom teokraciji, opremi za borbu sa svojim vjekovnim neprijateljem. Naravno, on u `aru polemike ne vidi da su novije borbe za demokraciju imale svoje “{ampione” i

IZ DRUGIH IZVORA

me|u katoli~kim intelektualcima Poljske, i da se isto~nonjema~ki otpor totalitarnoj diktaturi tako|er sklanjao u crkve (na primjer, u Leipzigu). On, tako|er, ne pi{e o Teologiji oslobo|enja, pa je tu na istoj liniji s karizmatskim Svetim Ocem, Ivanom Pavlom II, kojemu, kao ni njegovu nasljedniku, ta tema nije bila jako na srcu; karizmatskom papi-putniku, me|utim, odva`no pred-bacuje lo{e dr`anje u kontekstu afri~kih plemenskih ratova, {to su jedini na planeti, vo|eni u bli`oj pro{losti, koji se, po brutal-nostima i broju `rtava, mogu usporediti s posljednjim ratovima na Balkanu. Ovo je mo`da vrijedno dubljeg ispitivanja, to jest valjalo bi u nekom ekstenzivnijem komentaru knjige pogledati i vrednovati Onfrayeve izvore za taj vrlo nepovoljni sud. Mo`da je va`nije shvatiti da je Onfrayu jako stalo da ga razumiju i oni koji nisu ~itali “veliku filozofiju”, i koji ne znaju kako je na primjer Immanuel Kant “izuzeo” problem religijskog iskustva iz obla-sti uma i razuma, zapravo u `elji da sa~uva njegovu intaktnost. U osnovi, Onfray, s velikim {armom, i dosta kreativne pakosti, poku{ava razbistriti religijska pitanja ~ak i onima koji jedva da se snalaze i u pitanju najjednostavnijih dogmi i propisa u katekiz-mu. On u osnovi dr`i da je ateizam pitanje inteligencije, to jest, uklju~i li ~ovjek najrazumskiji razum, bez ikakve velike filozofije, dakle, i bez nekakve suptilne a-teologije, on neminovno dolazi na ateisti~ku poziciju. U post-kr{}anskoj civilizaciji sutra{njice (jed-nako tako, post-islamskoj, post-judeo-kr{}anskoj itd.) pojedinci i grupe ne}e vi{e nijekati Boga jer on, tako re}i, ve} “u startu” ne}e biti “uzet u obzir”. Ta }e se civilizacija odrediti kao pozitivum, kao prijateljska `ivotu, tijelu i `eni, dakle, kao ona koja uzima stranu tih triju “kategorija” {to ih kr{}anstvo nije~e, potiskuje, mortificira. I uvijek to ~ini za gospodare koji su malokad pravi i dobri kr{}ani.

Uz “dogmatska”, “teolo{ka pitanja”, Onfray se vrlo prilje`no bavi i povijesnim vezama, napose katoli~anstva i mo}i. U tom je aspektu ovaj Francuz neumoran i nesmiljen kriti~ar Vichyjevog kolaborant-skog re`ima i Francuske katoli~ke crkve koja je, kao i ve}ina dru-gih katoli~kih crkava, inspirirana iz svog duhovnog centra u Rimu, procijenila da je sovjetski bolj{evizam ve}a opasnost od fa{izma i nacizma, pak je ili `mirila na strahote, ili ih je ~ak aktivno poma-gala; po~initelje, nakon Hitlerova poraza, svakako je sklanjala du-boko u svoja “njedra”. U tom dijelu knjige Onfray ne daje nikakvih popusta “Hitlerovom papi”, Piju XII, kao {to ne propu{ta lakonsku konstataciju da je “katoli~ka crkva podr`avala, branila, podupirala usta{ki pronacisti~ki re`im Ante Paveli}a u Hrvatskoj” (str. 194.). Stepinca francuski autor ne spominje; valjda on nije bio prelat u toj crkvi. Tu bi nam mogao pomo}i Immanuel Kant: ostali smo u statusu “samoskrivljene nezrelosti”, pa se u njoj ~ak i dobro osje-}amo, uljuljkuju}i se u svoje la`i. Me|utim, svakome tko ho}e ra-diti na svojemu samoosloba|anju, svakome tko `eli mali prakti-kum u “ortopediji uspravnog hoda” (Bloch), preporu~ujem ovu knjigu. Oni koji vjeruju mo`da }e ipak do}i na ideju da nije sasvim zaprije~eno ispitivati, ako ne fundamente vjere, a onda ono {to se u ime tih fundamenata ~inilo, {to se ~ini, i {to }e se ~initi. Oni koji ne vjeruju, mo`da }e shvatiti za{to. �

RUAH HADA[A

30

IZ DRUGIH IZVORA

Knjigu je objavila nakladni~ka ku}a Rabic iz Sarajeva, a predstav-ljena je ve~eras u 18 sati u galeriji Collegium artisticum u Sarajevu. Iako je Ivankovi}eva knjiga Tetoviranje identiteta objavljena 2007., dijelovi te knjige objavljeni u dnevnim novinama izazvali su reakciju spomenutog veleposlanstva, a onda su reagirale udruge intelektu-alaca, pojedinci, intelektualci, ne samo iz na{e zemlje, nego i iz Hr-vatske i Srbije. No, dr`avne institucije BiH ostale su nijeme.

Ova knjiga-dossier, o kojoj su ve~eras, uz autora, govoriti i prof. dr. Mirko Pejanovi}, Sr|an Dizdarevi}, Muharem Bazdulj, prof. dr. Ivo Kom{i} i prof. dr. Dubravko Lovrenovi}, slika je jednog nezabilje`enog fenomena na na{im prostorima i u na{em jeziku. Skoro godinu dana od reagiranja Veleposlanstva Irana u BiH, Ivanko-vi} u razgovoru za mostarski Dnevni list govorio je o kulturi dijaloga u BiH i (ne)slobodnom djelovanju intelektualca – pojedinca u BiH.

Skoro }e biti godina od reakcije Veleposlanstva Irana na Va{u knji-gu Tetoviranje identiteta, odnosno na dijelove te knjige. Vi ste u me|uvremenu objavili knjigu o tom “slu~aju”. Koliko se od tada do danas promijenila ’klima’ u kulturi dijaloga u BiH?

– Moglo bi se re}i da se klima ni{ta nije promijenila. Ne nabo-lje, naravno. Na gore svakako jest. Dovoljno je pogledati neke klero-nacionalisti~ke ~asopise i novine. No, `elim vjerovati da se takav “diplomatski ispad” kakav su lani napravili Iranci u Sa-rajevu ne mo`e vi{e i ne}e vi{e nikome dogoditi. Naime, ho}u vjerovati da su i sami u cijelom “slu~aju” bili do stanovite mje-re izmanipulirani. Jer, ako to nije slu~aj, onda ne samo da su krajnje politi~ki nepismeni, diplomatski netakti~ni, nego su i beskrajno glupi. No, znamo da su ideologije i, osobito njiho-vi slijepi (rigidni) poslu{nici glupi, pa moramo i ovdje ostaviti veliku rezervu. Jednostavno, dru{tvo koje nije u stanju braniti elementarne slobode svojih gra|ana, ovdje pisaca i intelektuala-ca, dru{tvo je u demokratskim pelenama, a znamo da su pelene ponaj~e{}e – usrane i upi{ane.

Knjiga kronolo{ki prati – dokumentira cijeli taj slu~aj. Kada s ovim vremenskim odmakom gledate na sve to, kakav je zaklju~ak: ka-kav je polo`aj bh. knji`evnika koji se usudi drznuti raskrinkavati mitove i koliko smo anga`irano dru{tvo? Koliko u BiH ima i inte-lektualaca – pojedinaca i institucija koji su spremni (javno) braniti slobodu pojedinca?

– Na`alost ili nasre}u, pokazuje se ono {to se oduvijek znalo. ^ovjek intelektualac uvijek je osu|en biti sam, {to i nije lo{e, ali biti sam i kad se brane elementarna prava i slobode, ne samo svoja nego i svakoga pojedinca, osim {to nije ugodno, pouzdan

je znak da `ivimo u sjeni ideolo{kog mraka, u dru{tvu u koje-mu je jedva koji desetak relevantnih intelektualaca koji mogu i ho}e, dakle – znaju i smiju biti “nezavisni”, tj. ne podati se konformizmu, a kamoli jeftinom nacionalnom ili vjerskom slu-ganstvu, {to je u nas danas naj~e{}i oblik “intelektualne” svr-stanosti. Ili je, ipak, gora od toga posvema{nja glupost, {to se pod krinkom intelektualnoga sije, njeguje i narasta na posvuda umno`enim kojekakvim sveu~ili{tima, fakultetima, te vjerski i nacionalno strukturiranim “{kolama”... Rekao bi ~ovjek da smo intelektualno najelitnije dru{tvo u Europi, a broj nam je formal-no visoko{kolski obrazovanih (a i to kako?) daleko ispod svih europskih standarda. I nije ni to najgore, nego {to takvi misle da su intelektualci, a samo su klonirani pripadnici svojih stada, nau~eni vjerovati i “znati”, bez prava mi{ljenja, sumnje, propit-kivanja... To je na{e alosno stanje danas i pla{im se da }e takvim zadugo jo{ ostati...

Ivan Lovrenovi} je tada napisao da, ako institucije pravodobno ne reagiraju, “sutra mo`emo o~ekivati otvorenu sezonu ideolo{kog lova i hajke na na{e sugra|ane bilo koje strane ispostave kojoj to padne na pamet”. Va{ ’slu~aj’ na neki na~in je te ideolo{ke hajke na pisce osvijetlio u javnosti, no mislite li da ih je Va{ slu~aj i zaustavio ili je to tek po~etak ne~eg dugotrajnijeg i te`eg?

– Mo`da ne}e vi{e “strane ispostave” pogroma{ki, hajka{ki napa-dati doma}e intelektualce, ali ima dovoljno i doma}ih “isposta-va” koje se vole pozivati na vjeru i naciju. Osobito vjeru i njezine stvarne ili tobo`nje svetinje, koje im ~ak (!?) dopu{taju ubijati “u ime Alaha”. Pa i Veleposlanstvo Irana je protiv mene pokrenulo hajku “u ime Alaha”! Zamislite takve “intelektualce”, tj. ubojice “u ime Alaha”. Ili u ime nacije ili ideologije, svejedno je! Ili pisca koji bi ubio pisca, jer ne pristaje uz njegove svetinje, jer su mu smije{ne... Zamislite pisca koji bi ubio Rablea, Mandelj{tama, Rushdieja... A takvi danas hodaju Sarajevom i Bosnom i Herce-govinom. I nisu druk~iji od onih koji su ju~er ubili Jakova Juri-{i}a, prekju~er Ivana Gorana Kova~i}a, Ziju Dizdarevi}a ili Iliju Jakovljevi}a. I re}i }e vam da oni to ne bi, ali bi itekako platili ili “samo” likovali nad tim. I oni onda nisu ubojice? Ma hajte!

Gledao sam im radovanje nad ru{enjem njujor{kih nebo-dera, ili “visokomoralnu vjersku {utnju” nad poslijeratnom mud`ahedinskom “u ime Alaha” masakru obitelji An|eli} kod Konjica. I {to bi sve ti i takvi radili kad bi sami imali muda za lin~ koliko za javno pozivanje na lin~... A ja sam ga i neki moje kolege od njih do`ivio na desetke puta... �

Ivankovi}: Veleposlanstvo Irana je protiv mene pokrenulo hajku “u ime Allaha”Mostarski Dnevni list, razgovarala Andrijana Copf

Sarajevski knji`evnik @eljko Ivankovi} je nakon svojevrsnog kulturnog i knji`evno-intelektualnog skandala u srpnju pro{le godine, kada je na feljtone njegove knjige Tetoviranje identiteta `estoko reagiralo Veleposlanstvo Irana u BiH, o tom slu~aju napisao knjigu ^itati Ivankovi}a u Sarajevu.

RUAH HADA[A

31

IZ DRUGIH IZVORA

Do`ivljaj koji ovde `elim ponovo, zapravo ve} tre}i put da obja-vim, duboko me je potresao, iako volim da se pravim da sam imun na emocije. Prvi put sam ga napisao kao reporta`u za jedan ~aso-pis, drugi put sam svoja ose}anje pripisao jednom od junaka mog romana Aveti iz jednog malog grada, a ovde mislim da je mesto definitivnoj verziji.

Iz godine u godinu dolazio sam u zavi~ajnu biblioteku “@arko Zre-njanin” u istoimenom gradu. U svoj zavi~aj.

Kao {kolska deca u~ili smo da pevamo i pesmu “Zavi~aju, mili kraju, u kom sam se rodio...” Kad ~ujem re~ zavi~aj, u sebi uvek pevu{im tu pesmu, iako danas smatram da su i sadr`aj i melodija ki~, ne poklapaju se s tim {to ose}am.

Ovo }e biti gorak tekst. Ko to ne voli neka ne ~ita dalje ili neka spremi dovoljno saharina da ga zasladi.

Poku{a}u da ispitam {ta je na ovom svetu normalno, a to mo`e da se poka`e kao ne{to prili~no neprijatno.

Poseta rodnom gradu me uzbudila vi{e nego {to sam hteo da poka`em na licu mesta. “Na licu mesta” obi~no se ka`e kad je u stvari re~ o “mestu zlo~ina”. Prihvatam takvo tuma~enje i u ovom slu~aju. Do{ao sam na mesto zlo~ina, mada svakako nikako u ulozi zlo~inca. Moj jedini zlo~in u toj stvari je {to sam, za razliku od mnogih drugih, ostao `iv.

Pred dana{njom zgradom biblioteke u vreme mog detinjstva nala-zila se kafana “[oljom”, {to na ma|arskom zna~i soko. Tada nisam razmi{ljao {ta ta re~ zna~i. Tu bi uve~e sedeo moj deda i pio pivo. Ponekad bi mi naru~ivao vir{le sa renom, pa je ma|arska re~ za sokola za mene do danas zadr`ala ukus krckavih vir{li, kakvih da-nas vi{e nema... Preko puta, u kafani hotela koji se zvani~no zvao “Vojvodina”, a svi su i dalje o njemu govorili da je to “Ro`a”, {to mu je bilo ime pre Prvog svetskog rata i na ma|arskom zna~i ru`a, pre podne je sedela moja baba sa svojim prijateljicama, a sve su na glavama imale neprirodno velike {e{ire. Vi{e sam voleo da se uve~e priklju~im dedi i pojedem vir{le sa renom, nego da posle {kole u|em kod babe po kola~e sa {lagom, “indijaner-krofne”, jer bi me ona i njene prijateljice izljubile, pa sam dugo mirisao – tada bih re-kao smrdeo – po njihovom puderu. Ne znam ni za{to se taj slatki{, spolja crn, iznutra beo, zvao po Indijancima, a ne po Crncima, za mene su i jedni i drugi bili podjednako egzoti~ni.

Iza katoli~ke crkve, koja se i sada {epuri pored biblioteke, nalazila se zgrada u kojoj je stanovao kantor Imre Lang, kod koga sam mo-rao da u~im da sviram na violini. Sa jedanaest godina sam izjavio da to vi{e ne}u, i roditelji su popustili. Ali za mamin trideset deveti ro|endan, 11. avgusta 1940. godine, jo{ sam uve`bao i poslednji put svirao na violini pesmu koja je tada bila u modi zbog isto-imenog ma|arskog filma Samrtno prole}e – (Halálos tavasz) – a koju je volela. Nisam znao da re~ “samrtno” mo`e i u `ivotu, a ne samo na filmu, da ima ubita~ni zna~aj. Nisam razmi{ljao o njenom

pravom zna~enju, ba{ kao ni o tome {ta je to “{oljom” ili {ta Indi-jance povezuje sa krofnama To je bio poslednji mamin ro|endan, koji }e provesti na slobodi, na slede}i ~etrdeseti jo{ }e biti `iva u koncentracionom logoru Sajmi{te u Beogradu, pre nego {to }e je, ne znam kojeg datuma, ugu{iti u plinu u specijalnom kamionu za ubijanje Jevreja, voze}i je kroz glavni grad Srbije.

Drugim re~ima, mogu da ka`em da se vra}am u zavi~aj kada iz Beograda putujem u Be~kerek, pardon, Petrovgrad, izvinite, Zre-njanin. Moj rodni grad voleo je da menja svoje ime. Nekada sam mislio da je to dokaz da je nastanjen poltronima. Danas mislim da je u pravu {to “uvek ide sa vremenom”. Sva sre}a {to se nije potru-dio da se na brzinu preimenuje u Slobodanovo. Mislim na njega uvek kao na Be~kerek.

Ka`em, dolazio sam iz godine u godinu da bih predstavljao svoje nove knjige u biblioteci i svi zaposleni u toj ustanovi toliko su lju-bazni prema meni da se zaista ose}am kao zavi~ajni pisac, ali nika-ko da ostanem du`e od jedne ve~eri. Obi~no stignem posle podne, jedva uspem da se pro{etam deset minuta, predstavljaju mene i {ta sam to opet objavio, ~itam, diskutujemo, dajem izjave, pa idemo da ve~eramo u “Banatsku ku}u”. Nigde drugde vi{e ne nalazim ukus ro{tilja iz mog detinjstva kao u toj gostionici. Ne verujem da uobra`avam. Pravi ro{tilj kao da je izumro u Srbiji. Nema ga vi{e ni u Leskovcu. Pre Drugog svetskog rata novine su pisale kad bi jedan }evabd`ija pre{ao kod drugog kr~mara. To je bilo zna~ajno kao danas kad fudbalski ili ko{arka{ki timovi menjaju trenere. ]evap~i}i nisu male fa{irane {nicle.

Va`an je }umur i od ~ega je, va`na je me{avina mesa i od koje je `ivotinje i koliko mora da odstoji, tajna je kako su pome{ani za~ini... Se}am se naro~ito }evap~i}a u ba{ti restorana na glavnom ulazu u fabriku {e}era.

Kad me kolima dovoze u Zrenjanin na knji`evne ve~eri, ponekad molim da se u grad uvezemo starim putem, dolaze}i iz Beograda s leve strane fabrike {e}era, da bih mogao da bacim nostalgi~an pogled na vilu koja je nekad pripadala direktoru, Viktoru Eleku, najboljem prijatelju mog dede.

Prvi ~ovek, koga su Nemci obesili kad su okupirali tada{nji Petrov-grad, bio je Viktor Elek. O tome su stanovni{tvo obavestili plakati-ma. U no}i posle toga deda i baba su izvr{ili samoubistvo.

Koju godinu pred rat Elek i deda su direktorovim kolima, jedi-nim ameri~kim “Pakardom” u gradu, napravili izlet do Francuske i Monaka. Dok su sedeli pred kafanom u Monte Karlu, zamolili su ih da statiraju, jer se upravo snimao nema~ki kriminalisti~ki film. Naravno da su pristali. Taj film jo{ je pre po~etka Drugog svetskog rata stigao u petrovgradske bioskope. Videli smo u jednom kadru Eleka i mog dedu, dvojicu gospode u godinama sa sedim brkovi-ma i slamnim {e{irima, kako piju kafu. Starci, ali dobrog zdravlja, nisu slutili kakav im se sprema kraj, nisu bili dovoljno mudri da

PosetaNapisao Ivan Ivanji, preneseno iz Lameda

RUAH HADA[A

32

Manojlovi} je pregledao rukopis prevoda, napisao je vrlo lep pred-govor. Posle sam ga pitao za{to on nikada nije prevodio Adija. Re-kao je: “Nisam se usu|ivao!” Tek sam se naknadno upla{io. Todor Manojlovi}, veliki srpski pesnik, koji je savr{eno govorio ma|arski (i nema~ki i engleski i francuski i italijanski...) najbolji poznavalac Adija, mo`da ne samo u na{oj zemlji, “nije se usudio”, a ja, klinac, jesam.

I na Todora Manojlovi}a mislim svaki put kad sam u Zrenjaninu. Po{to je poznavao moje roditelje, na neki na~in, mada dosta retko, bio sa nama u na{em tada{njem `ivotu, mogao sam sa njim posle rata da razgovaram o njima, on je deo svega toga... ^ega? Ne znam kako da ka`em...

Najzad jednog dana ipak sti`em u Zrenjanin u rano posle podne. Dragana i Ankica iz biblioteke su se dogovorile sa dana{njim sta-narima da mogu da posetim stan u kome sam odrastao. Stanari? Sad }emo videti.

Njih dve su za mene veoma mlade, gotovo klinke, ali kad bolje razmislim, istih su godina kao moja mama neposredno pre nego {to }e je ubiti.

Trg pred bibliotekom sa spomenikom kralju Petru, koga se se}am, mada ga neko vreme nije bilo, sa ve}nicom, barem li~i na sliku iz mog detinjstva, iako vi{e nema saobra}aja. Tu pred katoli~kom crkvom stajali su fijakeri, a na kraju, pred sam rat, bila je jedina taksi stanica.

Kad sam bio dete, ~inilo mi se da je ta crkva veoma velika. Sad znam da je to obi~na, provincijska crkvica. Posle rata izgra|eni vodoto-ranj je za mene arhitektonsko ruglo. Ima li ikoga za koga nije? I {ta }e gra|anima, kad imaju najgoru vodu koja mo`e da se zamisli? Ja se se}am specijalnih taljiga, zapravo, bureta na dva to~ka, iz koga se prodavala voda iz Begeja, koja je verovatno bila jo{ gora, ali malo ko se tada zbog toga brinuo. Ku}a, u kojoj smo mi `iveli, ima-la je svoj “vodovod”. Sopstveni hidrofor je vodu iz sopstvenog arte-rijskog bunara pumpao u jednu crveno obojenu veliku cisternu na tavanu. U stanu su klozeti bili “normalni” kao danas gotovo svuda gde se ja kre}em – o tome {ta je to “normalno” jo{ }e biti re~i – ali jama, u koju bi upadalo {to bi upadalo, ~istila se ru~no i to se ose-}alo nadaleko – nazivam to tako da bih izbegao re~ da je smrdelo.

Prolazimo kroz ulicu koja se u vreme mog detinjstva zvala Kralja Aleksandra, pa Adolfa Hitlera, pa Mar{ala Tita, nisam ni pitao kako se sada zove. Njujork nikada ne}e morati da menja nazive ulica i kako bih na{ao nekog ko stanuje, na primer, na uglu trideset osme ulice i sedme avenije. Samo Brodvej kao hipotenuza se~e kroz te nizove ku}a i oblakodera, raspore|ene u pravilnim ~etvorokutima.

Za moju ulicu je bitno samo {to sam kroz nju teglio violinu do pomenutog kantora Langa, preme{tao je iz ruke u ruku i mrzeo {to to moram, i{ao prvo u osnovnu {kolu, pa u gimnaziju. Deci je bilo zabranjeno da uve~e idu ulicama bez pratnje odraslih. Od prvog razreda gimnazije morali smo da nosimo ka~kete sa brojem razreda kao znakove raspoznavanja. Pe{a~ke zone, kakva je ta ulica danas, dabome, nisu postojale.

Kroz istu ovu, da ostanem pri tom nazivu, glavnu ulicu, vozio je, dok sam bio sasvim mali, pravi voz sa parnom lokomotivom, “ajzli-ban”, kako smo govorili u {ali, a “do kraja”, {to za mene zna~i do

prepoznaju pretnje, senke nad Evropom, kako da to ka`em, a da ne zvu~i kao fraza?

U svom romanu “Guvernanta” opisao sam direktora fabrike {e-}era sa izmi{ljenim imenom Keleti, koji ve} zbog toga ne mo`e biti identi~an sa Elekom, {to ispada mnogo mla|i nego {to je stvarno bio, a njegova `ena, koja u mom tekstu {mr~e kokain, vi{e li~i na Elekovu k}erku, Lili, nego na njegovu pravu suprugu. Kod te Lili sam prvi put sa gramofona slu{ao tada popularnu pesmu “Ramo-na”. Doma}i {lager u to vreme bila je pesma sa mora “O Mari-jana, slatka moja mala Marijana...” Mama je u~ila da igra lambet-vok. Ponekad bi uve~e otac obla~io smoking sa u{tirkanom belom ko{uljom, a majka duga~ku ve~ernju haljinu. Ne znam na kakve su zabave i{li tako upara|eni.

Ni guvernanta, koja je dala naslov romanu, Ilze, nije ba{ moja pra-va guvernanta, tada smo govorili kinderfrajla, koja se tako|e zvala Ilze, ali ne Ilze von Bokberg, kao u mom romanu, nego Ilze [lu-derman, tvrdila je da je zapravo “fon [luderman”, nije bila Austri-janka, kao u mojoj fikciji, nego austrijskog porekla, ali iz Slovenije, i nije postala sekretarica Gestapoa, ali imala je ljubavnika, doma}eg [vabu, koji je po zanimanju bio {pediter.

Dodu{e, kad sam ~itao iz ove knjige u Zrenjaninu, u toku razgovo-ra jedan stariji slu{alac me pitao: “Da li je taj Jak{ u knjizi napisan prema istinskom liku {peditera Boka?”

“Donekle jeste”, odgovorio sam, “ali ja ne znam da li je Bok bio gestapovac...”

“Kako da nije!” odgovorio mi je u glas stari Be~kere~anin.

Moja guvernanta Ilze je – kao i lik guvernante iz romana – posle rata bila u logoru za folksdoj~ere, ali odande nije oti{la u Austriju, nego natrag svojoj rodbini u Sloveniju. Njena sestra bila je udata za tamo{njeg lekara, koji je tajno radio za partizane, ~iji je najstariji sin, Stanko, bio partizan. Taj doktor Silan se ponovo o`enio posle smrti svoje prve supruge i njegov najmla|i sin, Pavel, bio je direk-tor predstavni{tva firme “Gorenje” u Be~u. On mi je prvi pri{ao na jednoj tamo{njoj knji`evnoj ve~eri, na ~emu sam mu zahvalan, jer se otada dru`imo, ali odmah posle rata nisam imao snage, nisam hteo da se vidim sa njegovom tetkom. [teta. Sva{ta sam je mogao pitati da sam tada imao svoju sada{nju pamet. Zajedno sa Pavelom bio sam na njenom grobu u slovena~kom selu Vitanje.

Posle rata sam nerado odlazio u Zrenjanin. Neprijatno je u ro|enom gradu spavati u hotelu, to sam izbegavao. Dok je stari pesnik Todor Manojlovi} bio `iv, a jo{ se biv{i hotel “Ro`a” nije bio pretvorio u banku, sedeo sam ponekad s njim u toj kafani. On je bio prvi knji`evnik koga sam upoznao u `ivotu, na njegovom primeru mi je moj otac objasnio {ta je to biti pisac. Zvali smo ga Todor-ba~i – bácsi na ma|arskom zna~i ~ika.

Todor Manojlovi} je kao mlad ~ovek bio vrlo blizak jednom od najve}ih ma|arskih pesnika, Endreu Adiu. Ja sam se ve} 1953. godine usudio da sa~inim zbirku Adijevih pesama na srpskom je-ziku, izdala ju je “Matica srpska”. Znao sam da su moji roditelji veoma voleli Adija, imam jedno ma|arsko izdanje njegovih stihova posebno povezano u crni i crveni somot koji je 1921. moj tada dvadesetdvogodi{nji budu}i otac, student medicine, poklonio mo-joj tada dvadesetogodi{njoj docnijoj majci, maturantkinji. Todor

IZ DRUGIH IZVORA

RUAH HADA[A

33

Govorilo se o Vagijevoj apoteci. Imao je jazavi~ara koji se zvao Val-di. U jednoj tegli je dr`ao pijavice, u drugoj promincle roze i bele boje. Posle su ga ubili sa celom porodicom. Ne znam {ta se desilo sa Valdijem. Uostalom, ne znam ni {ta se desilo sa na{im psom, koji se zvao Cuki. (Ose}am potrebu da ovde stavim tri ta~ke, ali ne}u za inat, nego }u re~ima ispisati da sam ose}ao tu potrebu, jer sam zastao i za trenutak nisam znao kako da nastavim da pi{em...)

Berberina Bate, naravno, tako|e nema vi{e. On me je prvi {i{ao pre gotovo sedamdeset i pet ili vi{e godina. Nisam morao da kod njega ulazim spreda sa ulice, kao ostale “normalne” mu{terije, nego iz hodnika ku}e koji vodi ka stepeni{tu do jedinog, do prvog sprata. Svakoga dana ujutro ~ika Bata dolazio je kod nas gore na sprat da obrije mog oca.

Imam utisak da su plo~ica na podu duga~kog hodnika i hola sa stepeni{tem i danas iste kao pre sedamdeset i kusur godina. Ogra-da stepenica od kovanog gvo`|a sigurno jeste. Zna~i, pone{to, ako je samo solidno napravljeno, traje du`e od ~ovekovog `ivota, ne ba{ ve~no, ali prili~no dugo. Gvozdena karika u zidu stepeni{ta mora da je tako|e ista. Za nju su bili privezani o~ev, mamin, a ne-posredno pred rat ve} i moj bicikl. Sada su to neki tu|i bicikli. To je normalno. [ta je u `ivotu normalno, odnosno, po normi?

Na spratu su u moje vreme bila samo dva stana, protin levo, a na{ desno. U na{ stan se ulazilo ili kroz ~ekaonicu pred ordinacijom ili kroz hodnik sa velikim prozorima.

Sada prvo ulazimo u ~ekaonicu. Ona je i sada ~ekaonica, ali za {kolu za strane jezike. Iz nje se prelazilo u biblioteku i u ordinaci-ju. Sada su sazidana vrata izme|u biblioteke i na{e negda{nje trpe-zarije, ali su probijena vrata prema biv{em protinom salonu. Deo protinog stana pripao je toj {koli, a u drugom delu je advokatska kancelarija Varadi.

Varadijevi, koliko ja znam, svoju kancelariju, dodu{e, na drugom mestu, imaju najmanje tokom ~etiri generacije. Prvi je bio Mihály Váradi, 1843. – 1898. Drugi Imre Váradi, 1867. – 1959. Na nje-ga je verovatno mislila moja baba po maj~inoj strani, za koju je karakteristi~na bila izreka: “To je rekao Varadi!” To je zna~ilo da je ne{to neprikosnoveno istinito. Drugim re~ima, klela se u naj-starijeg Varadija koga sam poznavao. Jedna generacije Varadijevih je radila za mog dedu, slede}a za mog oca i ne{to posle rata za moju sestru i mene, od slede}e, da ka`em tako, dana{nje genera-cije, brat Tibor je onaj Tibor Varadi, mla|i od mene desetak godi-na, koji je stru~njak za me|unarodno pravo, ali i knji`evnik, pa se zbog toga dobro poznajemo, a danas zaista vi{e ne znam... Ovde tri ta~ke mogu da ostanu.

Na{ prvi kom{ija, prota Simeon Popov, imao je tri k}erke, sve stari-je od mene, jedna od njih bila je mis Jugoslavije. Se}am se njego-ve uramljene fotografije iz mladosti sa golim gornjim delom tela, izgledao je kao danas bodi-bilderi ili filmski glumci – snagatori. Kakve veze je taj veoma lepi mladi} mogao da ima sa jo{ uvek stasi-tim, impozantnim starcem sa velikom belom bradom, sa uva`enim sve{tenikom, koga je po{tovao celi grad na Begeju? Nisam razu-meo. Ali prota, kome je nedostajao sin, igrao je sa mnom {ah, a moj otac je za to retko kad imao vremena.

okupacije 1941. godine, u neke se dane kroz glavnu ulicu ganjala i stoka, “rogata marva”, a ja sam sa divljenjem i pomalo sa stra-hom ~ekao da li }e da pro|e i neki bik i znao sam kako da ih po druga~ijoj telesnoj gra|i, ne samo po onom {to se nalazilo ispod trbuha, razlikujem od volova.

Moj otac, ginekolog, rado mi je obja{njavao sve {to bih ga pitao, pa i razliku izme|u bika i vola. Pokazivao mi je na slikama u svojim stru~nim knjigama kako izgleda embrion u maj~inoj utrobi. Znao sam kako izgleda nero|ene dete “u mami”, ali kako dospeva tamo objasni}e mi tek mnogo kasnije grubi drugovi. Poznavao sam in-strumente u njegovoj ordinaciji, pa i kirete i {ta se sa njima radi, posebno su me impresionirale forcepskle{ta kojima su se vadile bebe kad bi se “zaglavile”.

@ene su ra|ale kod ku}e naj~e{}e bez pomo}i lekara, zadovolja-vale su se uslugama babica. Babice bi zvale ginekologa kad ne bi vi{e znale {ta da rade. U celom Banatu ordinirala su samo dva gi-nekologa, doktor Dekani} i moj otac. Carski rez se vr{io retko, jer jo{ nije bilo antibiotika i opasnost od sepse velika, kad je moj otac jednom porodio carskim rezom blizance to je bio tako va`an uspeh i senzacija da je o tome napisao izve{taj za britanski stru~ni ~asopis The Lancet.

Mene i moju sestru pora|ao je otac, naravno, kod ku}e. Bio je siguran u sebe. Njegova `ena, moja majka, lekarka, tako|e.

Tata – ne znam kada da ka`em otac, a kada tata, oslovljavali smo ga i na nema~kom i na srpskom po ma|arskom apa – bolesnike je ranije obilazio fijakerom, zimi sankama sa upregnutim konjima, posle svojim automobilom. Ko~ija{i su me poznavali, dozvolili su mi da se penjem na “bok” i da dr`im uzde, zatim ~ak i da zaista teram konje. Tata je vozio automobil marke “[tajer 55”. Neki su ljudi svojim kolima nadevali posebna imena, na{ se zvao Bocko. To ime je tata dao da se gravira i namestio ga na njegovom hladnjaku. Vlasnik drvare Bora vozio je “Mercedes”. Znao sam da je to bolje i skuplje vozilo. Izdaleka sam prepoznavao marke automobila. Ve} sam sa deset godina vozio “bar napola”.

To zna~i da sam sedeo u tatinom krilu, dr`ao volan i menjao brzi-ne, ali pedale morao je on da pritiskuje, jer su mi noge bile isuvi{e kratke.

Kad su Nemci “u{li” u moj rodni grad, ja sam satima stajao na prozoru, posmatrao njihovu vojsku, brojao vojne automobile, ra-dovao sam se kad bi protutnjalo ne{to naro~ito zanimljivo, tenk, oklopna kola, top.

Bele`io sam na par~etu hartije {ta prolazi. Ne znam za{to. Valjda mi je bilo dosadno. Zadr`ao sam naviku da stalno ne{to brojim, na svojim knji`evnim ve~erima, na primer, koliko ima posetilaca. Moja `ena poznaje taj moj pogled dok prebrojavam publiku i po-sle me zavitlava zbog toga. Mo`da je to moje prebrojavanje vojnika i njihovog oru|a moglo biti preuranjeno smrtonosno da su Nemci saznali za njega, jer bi mogli da pomisle da to radim ko zna zbog ~ega, ko zna za koga.

To je ta ku}a na uglu. Na “}o{ku”. Jednim krilom se naslanja i na portu pravoslavne crkve. U njoj se jo{ uvek nalazi apoteka. Pre rata se vlasnik apoteke zvao Vagi.

IZ DRUGIH IZVORA

RUAH HADA[A

34

Samo smo pro{li pored ku}e u kojoj su stanovali i ubili se o~evi roditelji. Pro{li smo i pored zgrade u ~ijem se dvori{tu nekada prodavao benzin u buradima. Vlasnik je bio gospodin Kristijan, ma~evalac, ma~evala~ki trener, on je otkrio talenat i prvi trenirao Nikolu Nikoli}a, zvali smo ga Nikica, koji je postao jugoslovenski, pa ma|arski, pa evropski prvak u ma~evanju. I ja sam morao da u~im ma~evanje. I{ao sam kod Kristijana na ma~evanje i posebnu gimnastiku, kod madame Roemer da u~im francuski, rekoh ve}, kod kantora Langa da u~im violinu. Kad razmislim danas, ba{ su me mu~ili pored redovne {kole, ne znam da li sam i{ta posebno nau~io {to bi mi kasnije koristilo u `ivotu, nisam imao talenta ni za francuski, a kamo li za gimnastiku, ma~evanje, violinu, moji pravi vaspita~i su postali esesovci u koncentracionim logorima, ali to sigurno ne mo`e da se podvede pod rubriku “normalno”.

Moja generacija u Petrovgradu bila je ponosna na ne{to starijeg Nikicu Nikoli}a, na njegovog vr{njaka, Lasloa Balu, prvaka Jugo-slavije u plivanju i ~lana vaterpolo-reprezentacije. Bala je ro|en 1918. godine, a jo{ je 1990. u~estvovao na pliva~kom maratonu zajedno sa takmi~arima mla|im i 55 godina od njega. Moj sin se danas dru`i sa Nikicinim sinom, ali upoznali su se i sprijateljili mimo nas. K}erku gospodina Kristijana zvali su Pucika. Ona je tre-nirala u ma~evanju devojke, pa i moju sestru. I dame, kao moja mama, dolazile su da kod nje rade gimnastiku. Tada se to nije zvalo aerobik, ali valjda je isto, nisam stru~njak. Nedavno sam ~itao u novinama da je Pucika `iva sa devedeset i kusur godina. Je li sve to zbrda, zdola? Znam. Tako mi misli nailaze. Dozvoljavam sebi da ih ne redigujem isuvi{e.

Imao sam nameru da u|em u dvori{te prizemlju{e u kojoj je sta-novala mamina mama. Kod nje smo sestra i ja no}ili pored ostalog i petog aprila ~etrdeset prve, a slede}eg jutra poku{ali smo da vi-dimo nema~ke bombardere u naletu na Beograd. Nismo ih videli, samo ~uli njihovo potmulo brujanje. Ali sada se tu nije moglo u}i, sve je bilo zatarabljeno, stanari iseljeni, ku}a se ba{ renovirala.

Pro{li smo pored zgrade u kojoj je nekada bila jevrejska {kola, a za vreme okupacije neko vreme internirani Jevreji. I moji roditelji. Na to ne podse}a nikakva spomen-plo~a. Stotinak metara dalje, me|utim, nalazi se plo~a koja podse}a na sinagogu, koju su Nemci sru{ili do temelja.

Prolazimo i pored moje biv{e gimnazije, do rata sam uspeo da zavr{im prvi i napola drugi, ali tada se osnovna {kola definitivno zavr{avala posle ~etvrtog, a gimnazija je imala osam razreda. Izbi-jamo na Begej.

Ja se Begeja se}am kao skroz plovnog kanala, a ne isprekidanog kao {to je danas. Morao bih da proverim iz helikoptera {ta su s njim uradili. Se}am ga se sa tri mosta. Onaj, koga smo nazivali “ve-likim”, zvani~no je nosio ime Dositeja Obradovi}a, a “mali most” Vuka Karad`i}a. Tre}i, `elezni~ki, slu`io je “malom vozu”, a posle njegovog ukidanja vi{e ni~emu. Iako su mostovi ve} postojali kad sam se rodio, znao sam da je deo grada, koji smo zvali Amerika, dobio ime, jer se do njega moglo do}i crnim ~amcima koje su skeled`ije nekom drvenom ru~icom prevla~ili preko vode na `ici razapetoj preko nje. Jo{ uvek su radili i takvi ~amci nizvodno od “malog mosta”.

O veri se nije razgovaralo. Prota sa mnom nije, iako mi je obja{njavao pravoslavne obi~aje. Nismo ni mi u porodici. Moj otac je smatrao da za veru treba da se opredelim kad odrastem. Nisam obrezan. Nisam vaspitavan ni u kakvom verskom duhu. Na velike praznike i{ao sam u tri crkve, pravoslavnu, katoli~ku i reformator-sku (kalvinisti~ku) i u sinagogu. Kao u pozori{te. Predstave. Muzi-ka. U {koli jedini nisam poha|ao veronauku. Kao |aci smo razgo-varali koji je verou~itelj kakav, koji je najstro`i, za moju generaciju bio je to pravoslavni pop.

Kad bi na ulici prolazilo sve{teno lice, de~aci bi se uhvatili za du-gme {lica da ih ne bije baksuz. Ne znam za{to. Danas je to nemo-gu}e. [licevi na pantalonama umesto dugmadi imaju onaj patent za zatvaranje za koji, koliko je meni poznato, jo{ uvek nema lep{e srpske re~i nego {to je rajsfer{lus.

O tome sam razmi{ljao umesto da se raspitam za uspeh {kole, koji se jezici u~e, ko su u~enici... Iz vi{e nepostoje}e biblioteke moj otac bi ponekad vadio knjigu i rekao mi: “Ovu bih ti preporu~io...” Ubrzo sam shvatio da de~je knjige stavlja me|u svoje da bi ih i na taj na~in promovisao u “{tivo za odrasle”, dana{njim re~nikom, da njima, a time i meni, “podigne rejting”, ali cenio sam to i kada sam shvatio {ta radi i za{to to ~ini.

Pozdravljamo se, zahvaljujemo, izlazimo, pa ulazimo kroz vrata kroz koja sam prolazio otkada se se}am sebe.

Hodnik je sada ~ekaonica, de~ja soba mali bife za roditelje, u biv{oj velikoj trpezariji je srce ustanove, u koju smo do{li, igraonica za decu. Tu mogu da se slave de~ji ro|endani. Na{a biv{a kuhinja je sada kancelarija, a biv{a garderoba – u kojoj su stajali ormani – i kupatilo – na koje se naslanjala – kuhinja. Zidovi su stari, samo poneka vrata zazidana, druga probijena, nove su boje ili tapete. Nema vi{e kaljevih pe}i, uvedeno je centralno grejanje. [ta se to mene danas ti~e?

Slu`e nas sokovima. Sedim u svojoj de~joj sobi, ne, sedim u bifeu institucije za proslavu de~jih ro|endana.

Nema de~je sobe. Nema detinjstva. To bi bilo normalno i da nije bilo okupacije, logora, ubistava. I opet: {ta je norma? [ta je nor-malno? Normalno je da si starac, ako si se vi{e pribli`io osamdese-toj, nego {to si se odmakao od sedamdesete, ali postoje i porodice koje generacija za generacijom `ive u istoj ku}i i smatraju da je njihov `ivot normalan.

Iskreno re~eno, nikad nisam voleo svoju de~ju sobu. Mrzeo sam {to u njoj spavamo i guvernanta i sestra i ja. ^eznuo sam za sop-stvenom sobom. Da sam ja bio moj otac imao bih druga~iji stan.

Moji su roditelji imali vrlo dobre odnose sa Ilzom, guvernantom. Kad smo pred rat ve} bili dovoljno veliki, ona je izlazila sa njima i ostavila nas, decu, da spavamo sami. Se}am se da se jedne no}i moja sestra probudila i po~ela da pla~e. Ja sam znao gde su stariji, kartali su se sasvim blizu kod pravoslavnog sve{tenika, popa [ipo{a. Obukao sam se, pustio sestru da vi~e, oti{ao kod njih i izjavio: “K}erka vam cmizdri, nisam ja pla}en da je umirujem!”

Sad sam se iz tog bifea namenjenog deci i roditeljima, koji ~ekaju, javio sestri u Beograd, rekao gde sam i da pijemo sokove. To je bilo dovoljno da opet zapla~e, ali tiho i odraslo.

IZ DRUGIH IZVORA

RUAH HADA[A

35

ne dvanaest godina kasnije. To je doprinelo tome da sam od 1941. do 1944. u Novom Sadu mogao da se predstavljam kao Ma|ar, da normalno – i opet “normalno” idem u ma|arsku gimnaziju, a valjda i da ostanem `iv. O tome sam ve} pisao u svojim romanima i pri~ama. ^in kr{tenja, nekonvencionalno izveden u stanu gospo-dina Saboa, nije mi pao te{ko, jer sam tu ku}u dobro poznavao. Sabo je imao tri sina, iza crkve postojala je dovoljno velika porta, tu smo igrali fudbal, {to je u porti pravoslavne crkve bilo zabranje-no, valjda zbog toga {to je prota ima k}erke, a ne sinove.

Desno od crkve je kitnjasta zgrada suda, ali sasvim desno staza pored Begeja, zapravo, izme|u Begeja i parka okliget, i dalje vodi u pravcu kao nekada, samo {to je sad lepo poplo~ana i pored nje su ukrasni fenjeri.

Kao dete nisam smeo uve~e ili po mraku da se {etam pored gaja poljubaca, pa mi fenjeri nisu nedostajali, ali ne bi mi ni smetali.

^ini mi se da drve}e u parku nije vi{e tako gusto zasa|eno, kao {to ga se ja se}am, i da je tada bilo vi{e kestenova, ali zakleo se ne bih. Napravljeno je mesto za rondelu sa spomenikom nekome ko me ne zanima, jer ga u mom detinjstvu nije bilo. Moj problem. Njegov nije, ako neko ovde ima spomenik – svakako vi{e nije `iv.

Tako sti`emo do tenis-kluba. Na terenima za tenis se nekada zimi prolivala voda i pravio teren za klizanje. Tu sam se, kako smo to zvali, {li~ugao. Sve dok nisam hteo da izvedem bravuru, figuru koju smo zvali “kadetski skok”, pa pao pravo na nos, jer nisam stigao da podmetnem ruke. Tim bolnim bukvalnim padanjem na nos moja se karijera definitivno zavr{ila i u drugim sportovima.

Ovde bi trebalo da se ide levo i dalje kraj reke. Ali to je nemogu-}e. Nema vi{e vode, ni obale, ni staze du` obale. Begej vi{e ne te~e onuda kuda sam hteo da idem stazom detinjstva

Normalno. Ne zavaravajmo se. Nemogu}e je vratiti se u detinjstvo. Nemogu}e je vratiti se ku}i, kao {to je nemogu}e dva puta se oku-pati u istoj reci, jer drugi put u njoj vi{e ne}e biti iste vode. Na}i se mogu nove ku}e.

Na{li smo ih. Nove reke sa novim vodama, makar se zvale ve{ta~ko jezero sa starim imenom Begej. Znamo kuda se skre}e na kraju perioda `ivota koju olako nazivamo staro{}u.

Ro|eni Beogra|anin, Bogdan Bogdanovi}, jednom je napisao da je slobodan onaj ko nema zavi~aja. “Zavi~aju, mili kraju, u kom sam se rodio...” U zavi~aj se ne mo`e do}i samo u posetu. Hteo sam da na|em Be~kerek svog detinjstva. Eventualno Petrovgrad. Na{ao sam samo Zrenjanin.

Za mene to nije ni dobro, ni lo{e, nije tu`no, mada svakako nije veselo, prosto je tako.

Normalno... �

Kad bi prolazile ve}e parne la|e vuku}i {lepove, mostovi bi im napravili prolaz tako {to bi sna`ni mu{karci okre}u}i gvozdene to~kove “kurblama” podizali njihovu konstrukciju, a saobra}aj bi dotle bio zaustavljen. Najlep{i, “veliki” gvozdeni most sa umetni~ki izvedenom konstrukcijom, most iz pesme, jer su tu “~etir’ konja debela pre{la preko Begeja”, razmontiran je, pedesetak metara od njega izgra|en je novi, {iri, pogodan za automobilski saobra}aj. Smatram da je bilo neophodno izgraditi novi, ali da je bilo besmi-sleno sru{iti stari, lep, {to dokazuje i da su na njegovom mestu ponovo morali izgraditi bezli~ni, pe{a~ki most. Kao pe{a~ka je za-ista mogla poslu`iti i stara “be~kere~ka }uprija”, a ne bi se morala “podizati” ~ekrcima, jer la|e ina~e vi{e ne prolaze ovim zatvore-nim delom Begeja.

Pogotovo {to je projekat za nju izradio onaj poznati francuski in`enjer Ajfel, koji je izgradio i kulu, simbol Pariza. Ponekad mi se ~ini da upravo savremena politi~ka generacija, koja se najvi{e po-ziva na nacionalno i na tradiciju, vi{e od svih prethodnih napu{ta sve {to je poteklo iz naroda, ru{i tradicionalno i sve {to je lepo.

Danas je nezamislivo da smo se kupali u tom Begeju.

Moj deda je leta ~etrdesete sa preko sedamdeset godina glava~ke skakao sa trambuline u mutnu vodu. Kad mi je dosadilo da se igram u odnekud dovu~enom i naslaganom, ~istom pesku na kupali{tu Brankovan, dobio sam ~amac na rolsic – kako smo to zvali – i mo-gao da veslam po Begeju, da pro|em ispod “velikog mosta”, zasta-nem u njegovoj senci, pa pored pivare sve dalje i dalje...

A sad pored gimnazije ne sti`em do Begeja koji te~e, nego do je-zera koje ba{ tu prestaje. Preko, na drugu obalu, do parka koji se zvao Plankert – ili Plankova ba{ta mogli bismo da pre|emo pe{ke. Ne}u. Izbegavam taj nasip koji razdvaja Begej od Begeja i prelazi-mo ga, tamo gde se sada nastavlja, preko “malog mosta”.

Dragana, Ankica i, naravno, moja `ena poslu{no se kre}u kako ja ka`em. Ja valjda govorim pone{to o tome {ta je nekada bilo gde, ali ne slu{am ba{ pomno samoga sebe.

Plan mi je bio da kao u detinjstvu sad po|em desno, obalom po-red parka ^okliget – tu re~ sam kao dete izgovarao gotovo kao da se sastoji samo od jednog sloga, nisam je rastavljao na csók i liget – na poljubac i gaj – nisam jo{ mario za poljupce, mada sam na filmovima poku{avao da shvatim kako odraslima nos ne smeta kad se ljube u usta – pa da nastavim sve uz reku – kanal smo svi zvali rekom – dok ne stignem do ulice koja }e me popreko vratiti do parka Plankert i do “malog mosta” i da tako napravim krug. To sam u pam}enju nazivao “svojom stazom detinjstva”.

Zna~i, prelazimo preko mosta. Su~eljavamo se sa reformatorskom crkvom sa tim tankim, nekako {iljastim tornjem. Reformatorski sve{tenik Zoltan Sabo me je krstio neposredno pred ulazak Nema-ca i izdao mi originalnu kr{tenicu, koja je zapravo bila falsifikat, jer je datum kr{tenja stavio “slu~ajno” odmah posle datuma ro|enja, a

IZ DRUGIH IZVORA

RUAH HADA[A

36

AKTUALNOSTI

Pastor Mike Fryer of WalesJerusalem Post, prevela Dolores Bettini

Predstavnici organizacije “Kr{}ani za Cion” iz Velike Britanije, upravo su se vratili iz posjete Sderotu i Kfar Azi blizu Gaze, gdje se izraelske zajednice jo{ uvijek suo~avaju s prijetnjom velikih napa-da Hamasa. Sa svojim arapskim susjedima prije Intifade iz 2000., oni su `ivjeli zajedno i u miru. Ti miroljubivi Izraelci samo tra`e da me|unarodna zajednica dobije istinit zvje{taj. Mi smo to obe}ali u~initi, pa vas molimo da pro~itate sljede}e izvje{}e.

Preko 15.000 tona hrane (dje~ja hrana, p{enica, meso, mlije~ni proizvodi i druga kvarljiva roba) tjedno se dostavlja u Gazu. U tim po{iljkama je i sjeme krumpira, oplo|ena jaja, p~ele, ko{nice i oprema za industriju cvije}a. Tijekom prva tri mjeseca ove godine 94.500 tona robe prevezeno je iz Izraela u Gazu u 3.676 kamiona.

Tijekom tjedna prije na{e posjete, vi{e od 100 kamiona hrane `ivo-tinjskog podrijetla, 65 kamiona vo}a i povr}a, od toga 22 kamiona {e}era, 27 kamiona mesa, peradi i ribe i 40 kamiona mlije~nih pro-izvoda, prevezeni su u Gazu uz pomo} IDF-a.

Uz ovu redovnu opskrbu, Izrael je dostavio 11.000 grla stoke i dru-ge potrep{tine kao pomo} muslimanskom stanovni{tvu Gaze za proslavu blagdana kao {to je Ramazan.

Izrael odr`ava koridor za prijevoz bolesnika iz Gaze, pa oko 200 arapskog medicinskog osoblja svaki mjesec prelazi granicu. Izra-el tako|er koordinira prijevoz jordanskih lije~nika u Gazu. Samo 2009. godine, 10.544 pacijenta s pratiocima iza{lo je iz Gaze radi lije~enja u Izraelu. Jedina pote{ko}a s kojom se suo~avaju pacijen-ti kojima je potrebno lije~enje u Izraelu, jest pribavljanje doku-mentacije koju Hamas mora dostaviti Izraelu. Hamas ~esto odbija pomo}i svojim vlastitim ljudima prikupiti tu dokumentaciju.

U prvom tromjese~ju 2010., Izrael je prevezao 152 kamiona me-dicinske opreme i potrep{tina u Gazu. Samo u jednom tjednu u svibnju ove godine, 37 kamiona higijenskih proizvoda poslano je u Gazu. Upoznali smo se s ljudima koji se bave zdravstvenom za{titom. Rekli su da bi Izrael poslao i organizirao svu medicinsku skrb potrebnu Gazi, kad ne bi bilo opasnosti da }e Hamas oteti i ubiti izraelske lije~nike, medicinske sestre i ostalo osoblje. Me|u ostalom opremom koja je nedavno dostavljena u Gazu su: apara-ti za kardiologiju, pedijatriju, stomatolo{ka oprema, medicinske knjige, oprema za hitnu pomo}, umjetni udovi i dojena~ke vre-}e za spavanje.

Uvoz cementa i `eljeza je ograni~en jer ih Hamas koristi za ra-kete i bunkere. To je ono {to se naziva “blokadom.” Me|utim, gra|evinska oprema, kao {to su drvo i prozori, redovito se prevo-ze uz nadzor me|unarodnih promatra~a. Ve} u prvom tromjese~ju 2010. godine, 23 tone `eljeza, te 25 tona cementa su preba~eni u Gazu.

Vi{e od 133 milijuna litara goriva u{lo je u Gazu iz Izraela tijekom posljednjih 18 mjeseci i to unato~ ~injenici da su izraelski radnici izlo`eni prijetnjama snajperista (d`ihadista) za vrijeme dostave.

Gaza proizvodi veliku koli~inu vlastite hrane, uklju~uju}i masline, agrume, povr}e, halal govedinu i mlije~ne proizvode. Glavni izvoz iz Gaze je rezano cvije}e i citrusi, a najve}i kupci su Izrael i Egipat. Tijekom 2009. godine, 7,5 milijuna tona cvije}a i 54 tona jagoda izvezeno je iz Gaze uz punu izraelsku suradnju.

Dana 13. svibnja, dva tjedna prije na{e posjete, Izrael je dozvolio dostavu oko 39 tona gra|evnog materijala u Gazu za obnovu o{te-}ene bolnice. Gra|evinski materijal za Al Quds bolnicu dostavljen je nakon jamstva i uvjeravanja francuske strane da gra|evinski ma-terijal ne}e biti preusmjeren negdje drugdje.

Dana 24. svibnja Izrael je otvorio Kerem [alom prijelaz. Dostavlje-no je 97 kamiona natovarenih robom, uklju~uju}i i {est kamiona s 250 tona cementa i jedan kamion natovaren s 5 tona eljeza za pro-jekte kojima upravlja UNRWA, unato~ ~injenici da je tjedan dana ranije Hamas potpuno uni{tio sportsku i dru{tvenu ustanovu koju je izgradila UNWRA i sru{io 26 domova pripadnicima PA-e.

Prema izvje{}u Ujedinjenih naroda iz svibnja 2010. godine, 120 megavata (vi{e od 70 %) elektri~ne energije u Gazi, dolazi iz izra-elske elektri~ne mre`e, dok 17 MWS dolazi iz Egipta, a 30 MWS proizvodi elektrana u gradu Gazi. Od sije~nja 2010., do{lo je do pogor{anja u opskrbi elektri~nom energijom u Gazi jer Hamas ne `eli kupiti gorivo za pokretanje elektrane grada Gaze, a za {to su dobili donacije.

Ljudi iz izraelskih zajednica oko Gaze s kojima smo govorili, u pot-punosti podr`avaju slanje ogromnih koli~ina pomo}i u Gazu, ali tra`e da me|unarodna zajednica izvr{i pritisak na Hamas da zau-stavi neprekidne poku{aje d`ihadista sa sjedi{tem u Gazi, da se uvuku u njihove zajednice i da ispaljuju rakete na njihove domove. ^ak i dok smo mi bili tamo, teroristi~ki napad na Kfar Azu osujetili su pripadnici IDF-a koji nadziru granicu.

U velja~i 2010., postignut je dogovor s palestinskim vlastima, tj. s njihovim Nacionalnim odjelom za osiguranje, kojim bi se osigu-ralo obiteljima koje su ranije bile zaposlene u Izraelu, da dobiju svoje mirovine. Sredstva su polo`ena u banke u Judeji i Samariji, a palestinskim vlastima je prepu{tena odgovornost za raspodjelu tih sredstava umirovljenicima u Gazi. To je izraelski novac koji Izrael daje svojim biv{im arapskim zaposlenicima.

@ivotni vijek u pojasu Gaze ove godine je 73,86; du`i je nego u Estoniji, Maleziji, Jamajci i Bugarskoj. Stopa smrtnosti dojen~adi u Gazi je 17,71 od 1.000, dakle, ni`a nego u Kini, Jordanu, Libanonu i Tajlandu. Stopa fertiliteta je oko petero djece po obitelji, jednako kao u mnogim afri~kim zemljama poput Ruande i Senegala. Pa-lestinske obitelji dobivaju istu subvencioniranu zdravstvenu skrb kao Izraelci.

Va`no je napomenuti da pribli`no 95 % izraelske djece koja `ive u zajednicama u blizini Gaze, pati od posttraumatskog stresa. Rak i poreme}aji povezani s anksiozno{}u me|u Izraelcima koji `ive u

RUAH HADA[A

37

AKTUALNOSTI

Pokazalo se ne jednom, da sve {to se de{ava na Bliskom Istoku i u vezi Izraela privla~i prekomernu medijsku pa`nju. U svetu postoje i druga krizna `ari{ta: Ju`na i severna Koreja, Sudan, Av-ganistan, Somalija sada i Kirgistan itd. Ali izgleda da nijedno nije tako privla~no za novinare, izve{ta~e, “du{ebri`nike”, analiti~are, komentatore i koga sve ne (!) kao Bliski Istok. Deo svetskih medija veran samom sebi i u slu~aju “Flotille” osuo je otrovnu paljbu na Izrael. Jedna potpuno opravdana reakcija IDF-a izazvala je gomilu protesta {irom sveta i lovcima na senzacije i ”breaking newsu” pri-liku za njihovih pet minuta.

Svaki put kada se ne{to desi na Bliskom Istoku ponavlja se uvek isti i uvek isti scenario! Podivljala ulica, uvek prisutni mediji `eljni sen-zacija, gomila analiti~ara i “du{ebri`nika” i na kraju – po koja odlu-ka UN-a i Saveta bezbednosti. U slu~aju “Flotille“ izostala je osuda Izraela od strane UN-a i SB-a – samo `aljenje za ljudske `rtve.

@elja jednih da `ive u svojoj staro/novoj domovini kao slobodni ljudi i `elja drugih da im to ne dozvole, da ih bace u more, dovela je do sukoba koji traje decenijama. Ali u slu~aju “Flotille” desio se izuzetak. Oni koji su trebali da budu najaktivniji akteri u napadima na Izrael, tj. arapske zemlje, ostali su uglavnom po strani! Pojavili su se novi du{ebri`nici: Iran i Turska. One pokazuju preteranu brigu za stanovni-ke Gaze iako nisu Arapi i nemaju zajedni~ke granice sa Gazom. U svetu

punom nasilja i svakodnevnih ljudskih `rtava njihova briga za Ga`ane izgleda najbla`e re~eno ~udna. Tim pre {to je jedna od najaktivnijih ze-malja „du{ebri`nika“ dobila nedavno i nove sankcije SB-a. [to se sveta ti~e, svet koji nije pokazivao neko posebno interesovanje ni za Au{vic ni Birkenau, ni sada ne pokazuje neko dublje interesovanje za Gazu i za de{avanja oko “Flotille”. Uglavnom priklanja se strani koja ima efi-kasniji i agresivniji marketing. Nafta ne samo da truje vode Meksi~kog zaliva, ona ve} davno truje i du{e dobrih i po{tenih ljudi. I pri svemu tome, kod ocene ko je kriv a ko prav, argumenti, ~injenice kao da ne vrede mnogo! Kolekcija {tapova, drvenih i metalnih, kolekcija no`eva, pancir ko{ulja i pra}ki te snimci brutalnog udaranja motkama po gla-vama vojnika kao da nisu dovoljni argumenti. Odsustvo logike kao da ukazuje na neku drugu logiku! Humanitarcima ili bar delu humanita-raca kao da humanitarna pomo} i nije bila glavni cilj. Pre svega i iznad svega, marketing i provokacija! Jer izraelska strana je jasno rekla da }e humanitarna pomo} biti dostavljena a ne}e se dozvoliti uno{enje oru`ja i sredstava koja mogu da koriste pripadnici Hamasa u vojne svrhe uz obja{njenje da je zona Gaze ratna zona.

Ina~e, drame na Bliskom Istoku de{avaju se uvek uglavnom po istom scenariju a da se nikad ne poku{a re{iti su{tina problem. Niko ne sme da otvori pandorinu kutiju. I mo`emo se samo za-pitati kada }e u Gazi, na tom malom prostoru gde je sabijeno 1,500.000 ljudi, do}i do ponovne eksplozije.

“Flotilla”Msc. Jozef Baruhovi}

Najkra}e re~eno kad je rije~ o slu~aju incidenta “Flotille“: ~ista politi~ka provokacija! Jo{ bi moglo da se doda: Sit gladnom ne veruje i Razgovor gluvih.

tim zajednicama, u porastu je zbog stresa uzrokovanog raketnim napadima iz Gaze.

Izrael redovito poma`e UNRWA s obrazovnim materijalima kao {to su bilje`nice, {kolske torbe, pribor za pisanje i ud`benici. Izrael trenutno koordinira prebacivanje 200.000 prijenosnih ra~unala u Gazu za {kolsku djecu i po{iljku od 74 kontejnera koji }e biti pre-tvoreni u u~ionice. U prvom tromjese~ju 2010., Izrael je prevezao 250 kamiona s opremom za ljetni kamp UNWRA-e, uklju~uju}i i opremu za umjetni~ke radionice, bazene, igra~ke na napuhavanje, strojeve za sladoled, muzi~ke instrumente, odje}u i sportsku opre-mu koja je sad uni{tio Hamas.

Oko 20 % stanovni{tva Gaze posjeduje osobno ra~unalo i tu su izjedna~eni s Portugalom, Brazilom, Saudijskom Arabijom i Rusi-jom. Ukupno 70 % stanovnika posjeduje televizor i radio i ima pristup satelitskoj televiziji ili programima koje emitiraju Izrael ili PA. Gaza ima dobro razvijenu fiksnu telefonsku mre`u i obimnu mobilnu telefoniju, a tu uslugu im pru`a PalTel (Jawwal) i izrael-ski Cellcom. Prema izvje{}u USAID-a, 81 % doma}instava u Gazi ima mobitele. Pru`atelj usluge mobilne telefonije, Jawwal, koji je u vlasni{tvu PA, ima vi{e od 1 milijun pretplatnika.

Izrael dopu{ta posjetiteljima da putuju izme|u Gaze i Izraela, izme|u Gaze u Judeju i Samariju (na Zapadnoj obali) i dalje, radi lije~enja, vjerskih hodo~a{}a i poslovnih putovanja. Kad god je mogu}e, Izrael dopu{ta diplomatske aktivnosti i trgovanje s Ga-zom. Uz lije~nike, a na vlastitu odgovornost, Izrael je dozvolio da 21.200 aktivista iz me|unarodnih organizacija i vi{e od 400 diplo-matskih izaslanstava u|e u Gazu, dok je 2.200 palestinskih Arapa koji su zaposleni u me|unarodnim organizacijama, dobilo izlaznu dozvolu iz pojasa Gaze.

Izrael dopu{ta humanitarnim organizacijama kao {to je Crveni kri`, posje}ivanje arapskih zatvorenika uhi}enih zbog terorizma. Hamas ne dopu{ta nikakve posjete zatvorenicima ili vojnicima koje su oteli. Izrael ima demokratski izabran otvoreni pravosudni sustav, bez smrtne kazne, a u Gazi Hamas odr`ava nelegalne sud-ske procese koje je zabranio UN i izri~e smrtne kazne svima koji sura|uju s Izraelom.

Molimo vas da koristite ove podatke kao obavijest va{im politi~arima, uz nadu da }e podr`ati Izrael u njegovim humanitarnim naporima da pomogne stanovni{tvu u Gazi, a ne prekorijevati ga. �

RUAH HADA[A

38

AKTUALNOSTI

poruke ameri~kih medija i ka`e da Amerika nije sre}na zbog ovog incidenta a posebno zbog “tajminga”, tj. vremena kada je napad izvr{en. Kao da Izrael mo`e da bira “tajming”! Kao {to nije mogao da bira tajming ni 1948., 1967. i 1973. godine kada su obe}avali da }e ga baciti u more.

^etvrti ~in drame: Palestinci i Izraelci vode pregovore o miru. Ali ne jedni naspram drugih, ve} u odvojenim prostorijama gde Ame-rikanci posreduju! I sada jedno pitanje: Kako misle da stvore svoju dr`avu palestinsku pored izraelske ako nisu raspolo`eni ni da sed-nu za isti pregovara~ki sto?

Za prose~nog ~itaoca, osu|enog, da sve informacije dobija pre-ko lokalne {tampe i preko TV programa ostaju mnoga otvorena pitanja.

Na primer: za{to Iran preti da Izrael “izbri{e sa mape sveta” i za{to negira Holokaust.

Za{to Turska,novi antiizraelski partner, {alje brodove sa humani-tarnom pomo}i u jedno turbulentno ratno podru~je kada ni jedna ni druga zemlja nemaju nikakvih direktnih sukoba. Zar je zaista razlog “Flotille” u zadnje vreme narasla ljubav i briga za patnje na-roda i stanovnika Gaze, iako uzgred budi re~eno, stanovnici Gaze ne oskudevaju u `ive`nim namirnicama.

@ivot stanovni{tva Gaze 80 posto zavisi os strane pomo}i. I do sada su glavni donatori UN i SAD. Sa druge strane, bogati arapski emirati tro{e milijarde dolara na izgradnju ve{ta~kih ostrva i gradnju najvi{ih zgrada na svetu, ali nisu mnogo dare`ljivi u pru`anju pomo}i svojoj arapskoj bra}i. Pojas Gaze ima zajedni~ku granicu i sa Egiptom. Gra-nica sa Egiptom je uglavnom zatvorena za stanovnike Gaze!

Za{to snabdevanje Gaze ide preko neprijateljske teritorije a ne ide preko bratske arapske republike.

Pukovnik Richard Kemp, veteran iz ratova u Avganistanu, koji se ve} oglasio u vezi uloge izraelske vojske u akciji Topljeno olovo smatra da isklju~ivu odgovornost za ljudske rtve na brodu “Mavi Marmara” snose “humanitarci” koji su prvi napali vojnike. On dalje smatra da izraelska strana treba da poja~a medijski front i da u svoje borbene jedinice uklju~i i reportere kako to rade neke armije na Zapadu. �

Prvi ~in drame: Kamera nas vodi kroz uzavrelu masu ljudi, `ena, dece, lica unaka`enih od mr`nje, uz prete}e mlataranje rukama stisnutih u pesnice. Sledi cepanje, paljenje i ga`enje izraelske, ameri~ke, danske ili neke druge zastave zemlje koja trenutno nije u milosti gomile. Da nije zastava, ne bi se znalo da li je u pitanju re-volt gomile zbog izgubljene utakmice voljenog tima ili uvredljivih karikatura na ra~un proroka Muhameda. Posle nekoliko sati pro-testa, gomila se seli i odlazi ispred ambasade zemlje koja trenut-no nije u milosti. Poku{ava da probije kordon policije i presko~i ogradu. Kordon policajaca ih zadr`ava i sve se zavr{ava sa nekoliko razbijenih prozora i ponekad s po`arom.

Drugi ~in drame: TV studio, nasmejana voditeljica i `ivi svedok i u~esnik “Piratskog akta” izraelske mornarice! Maltretiran, bez hra-ne i vode u zatvoru u pustinji Negev bez mogu}nost da ostvari svoja gra|anska prava i zatim ekspedovan nazad, odakle je do{ao u luksuznim autobusima kojima se verovatno u `ivotu ni jednom nije provozao, uz napadno pokazivanje znaka “V”. Ekspedovan {to pre da ne bi i dalje pravio {tetu. O metalnim motkama i no`evima ni re~i. Tom ma{tovitom intervjuu gde se gubi granica izme|u stvarnosti i ma{te jedino se ispre~ilo ograni~eno vreme intervjua koje je voditeljica morala da ispo{tuje i zavr{i razgovor.

Tre}i ~in drame: Zabarikadirani iza svojih redakcijskih stolova, kroz dnevna glasila, “hladni analiti~ari”, samozvane sudije uz ~asne izu-zetke, {alju “packe” narodu koji se jo{ uvek bori za svoj opstanak i pravo na `ivot. Istina se te{ko probija ili je ne vide ili ne `ele da je vide. Razgovor gluvih. Standardni kli{ei i trikovi {tampe da iz celog doga|aja izvuku samo deo koji im odgovara ili da doga|aje prika`u kroz iskrivljeno ogledalo i minimiziraju ono {to im ne od-govara i maksimiziraju ono {to im odgovara ili da pome{aju uzroke sa posledicama, primenjeni su i u slu~aju “Flotille”..

Mali David trpi govor mr`nje Filistinaca, nadajmo se da }e izdr`ati i od-braniti se od Golijata. Jedan analiti~ar „du{ebri`nik“ zabrinut za sudbi-nu Izraela ka`e: “Taktika Natanjaha je da sve podvede pod egzistenci-jalnu pretnju Izraelu.” Doti~nom “du{ebri`niku” jo{ uvek nije jasno da je to stvarna pretnja. To nije taktika to je stvarna pretnja.

Razgovor gluvih se nastavlja, ali ne zbog Davida ve} zbog Filisti-naca koji ne `ele da ~uju drugu stranu. Jedan analiti~ar prenosi

Dana 5. lipnja, na prosvjedu koji je u Istanbulu organizirala islam-ska Saadet stranka, na jednom od transparenata se moglo pro~itati (na turskom): “Legendarni vo|o Hitlere, ponestaje nam strplje-nja, trebamo tvoj duh.” Taj ispad je samo jedna od bezbroj antise-mitskih izjava, slogana i parola koje su se pojavile na prosvjedima u Turskoj nakon izraelskog napada na “flotilu” koja je poku{ala prekinuti blokadu Gaze. Razgovarao sam s piscima i aktivistima iz Turske o posljedicama tih izjava.

“Nezakonito i iracionalno nasilje s izraelske strane, oslobodilo je prekomjerno ispoljavanje razmetljivosti od strane vlade u Tur-skoj”, rekla je Ayse Gunaysu, aktivistica za ljudska prava iz Tur-ske. Gunaysu je zabrinuta zbog antisemitskih izjava prosvjednika i na~ina na koji su turski intelektualci previdjeli njihove opasne prizvuke, ~ak i prije napada na flotilu. Ona kao primjer navodi javni skup odr`an 8. svibnja, za vrijeme kojeg je jedan govornik rekao: “Od sada svi @idovi posvud u svijetu, pa ~ak i svi @idovi u Turskoj, na{i su ciljevi.”

Antisemitske izjave u TurskojJerusalem Post, prevela Dolores Bettini

RUAH HADA[A

39

MP-a, napala je policija i ozlijedila ga u Silopi tijekom prosvjeda protiv vojnih operacija u kurdskom podru~ju. Dan ranije, Firat Ba-san, 14-godi{nji kurdski dje~ak, ubijen je kada ga je pregazio tenk tijekom sli~nog prosvjeda u Sirnaku. Tako|er na 4. lipnja, Irfan More, kurdski novinar, dobio je zatvorsku kaznu od jedne godine zbog ~lanka u kojem je pisao o problemima Kurda. Preko 1.400 ~lanova prokurdske stranke DTP-a u zatvoru je od 2009. godine. Neki od njih su izabrani gradona~elnici i ugledni ~lanovi organiza-cije za ljudska prava. Vi{e od milijun Kurda je raseljeno u Turskoj u posljednjih deset godina i ne mo`e se vratiti u svoja sela jer dr`ava ne ~isti nagazne mine. Paravojne snage i vojne operacije dovode ~ak i do novih slu~ajeva raseljavanja. “

“Iz sveg srca osu|ujem nasilje koje je provela izraelska dr`ava pro{log tjedna, ba{ kao {to sam to ~inio kad sam radio u regiji i pi-sao o palestinskom pitanju”, rekao je Talin Suciyan, novinar iz Tur-ske. “No, dru{tvena i politi~ka atmosfera stvorena u Turskoj, ima drugu dimenziju. S jedne strane, tu su novinari, umjetnici i pred-stavnici javnosti koji govore o ’udaranju po Izraelu’ s knji`evno{-}u i umjetno{}u, ali ima i drugih koji nose transparente na ko-jima tra`e Hitlera da im po{alje svoj duh. I ~esto to prate uzvici ’tekbir’ (skandiranje’Alahu Ekber’, op. prev.). U pro{losti su takve reakcije neminovno dovodile do neprijateljstva protiv dr`avljana Turske – u ovom slu~aju turskih @idova. Treba uvijek imati na umu da je republikanska i prerepublikanska povijest puna takvih na-pada na Armence, Grke i @idove, a proizlazila bi kao posljedica me|unarodnih doga|aja. “

“Kad je rije~ o osudi dr`avnog nasilja”, nastavila je, “moram re}i da nisam do dana dana{njeg nai{la na takav odlu~an stav kada su u pitanju stanovnici Turske.”

Ayata se sla`e. “Ako premijer Erdogan stvarno ima problem s dr`avnim terorizmom, trebao bi ga zaustaviti u vlastitoj zemlji.” �

“Prosvjednici nisu zabrinuti za mir”, objasnila je Gunaysu. “Oni pozivaju na jo{ vi{e nasilja i krvoproli}a. Jer oni – osobito islamski prosvjednici, koje povremeno podr`avaju i ljevi~ari – nisu protiv pojedine izraelske vlade i njezine politike, nego protiv postojanja samog Izraela.”

“Gadljivo je ~uti kako vlada odjednom preuzima ulogu poborni-ka me|unarodnog prava; ni{ta zato {to su 1974. turske oru`ane snage u{le u me|unarodne vode, upale u jednu suverenu dr`avu (Cipar), a okupacija traje i danas“, dodala je. “Da ne spominjem vi{edesetljetni rat u Turskoj (protiv Kurda), koji je doveo do de-setaka tisu}a mrtvih, stotina nestalih, te uni{tavanja i evakuacije tisu}e sela.”

Za Gunaysu, to licemjerje je zapanjuju}e. “Ubijanje civila od strane izraelskih specijalnih snaga, ne~uveno je. Ali, jednako uznemiruje spoznaja da postoji takav bijes ovdje zbog onoga {to se dogodilo muslimanima u drugom dijelu svijeta, dok se Turska sasvim dobro osje}a dok pori~e vlastiti genocid koji je izvr{ila u Maloj Aziji nad kr{}anskim stanovni{tvom, {to je ostav{tina na kojoj Turska Repu-blika nastala.”

Dana 31. svibnja, Bilgin Ayata, znanstvenica iz Turske, bila je na trgu Taksim gdje je odr`ano nekoliko skupova. Opisala je ono {to je vidjela: “Op}a atmosfera je bila vrlo napeta i puna ljutnje, a neki od slogana bili su usmjereni prema @idovima, a ne samo prema izraelskoj dr`avi. Atmosferi bijesa pridonijeli su `estoki komentari i stav ¢Recepa Tayyipa£ Erdogana koji dolijevaju ulje na vatru bijesa protiv Izraela.”

Ayata tako|er isti~e pitanje licemjerja. “Postoji tu neka ~udna shi-zofrenija: Erdogan opisuje napade Izraela kao ’ dr`avni terorizam’ i izjavljuje da Hamas nije teroristi~ka organizacija. Bilo bi lijepo kad bi ista mjerila primjenjivao u svojoj zemlji. Na`alost, ~ini se da se doga|a suprotno. Dana 4. lipnja Sevahira Bayindira, kurdskog

AKTUALNOSTI

Antisemitski protesti u Turskoj.

RUAH HADA[A

40

DA SE NE ZABORAVE

Mo`ete je poslu{ati i pogledati na http://www.youtube.com/watch?v=KTaJDrNCGLY ili na www.nifi.org.uk

“@elio sam da Giladova obitelj zna, da u dalekoj zemlji kao {to je Sjeverna Irska ima ljudi koji nisu zaboravili Gilada i mole se za njegov povratak obitelji. Poput milijuna ostalih {irom svijeta, i ja `elim pru`iti Giladovoj obitelji podr{ku i nadu.”

“I wanted Gilad’s family to know that in a far away country like Northern Ireland there are people who have not forgotten Gilad and pray for his return to his family. Like millions of others aro-und the world, I want to give the Shalit family encouragement and hope.”

Jim Clint iz Sjeverne Irske napisao je rije~i i glazbu za pjesmu za Gilada Shalita Prema Arutz Sheva priredio Raul Cime{a

Slike iz videa o Giladu sa Youtube-a.

Song for Gilad (Take a little time) words and music Jim Clint

How can we not remember you, through all this time that’s passed Kako mo`emo ne sje}ati se tebe, iako je toliko vremena pro{lo

We’re all in this together friend, no matter what the cost Mi smo svi u ovome zajedno, prijatelju, bez obzira na cijenu

When nights are cold and lonely, and thoughts are not so clear, Kada su no}i hladne i usamljene, a misli nisu tako bistre,

A voice is calling softly saying “Do not be afraid, do not fear” Glas tiho govori: “Nemoj se bojati, ne pla{i se”

Inside our hearts are burning to see your smile again Unutra, na{a srca gore da ponovno vide tvoj osmijeh

To put our arms around you, and call you by your name “Gilad” Da te obuhvatimo rukama, i zovemo po imenu “Gilad”

Love is so much stronger than this mountain that you see Ljubave je puno ja~a od te planine koju vidi{

And love will lift you high above, love will set you free. I ljubav }e te podi}i visoko gore, ljubav }e te osloboditi.

Let us stand together with our voices as one, Stanimo svi zajedno s na{im glasovima poput jednog,

Crying out for freedom – for this special son. Zazivajmo slobodu – za ovog posebnog sina.

We cannot be silent nor turn away, Ne mo`emo {utjeti niti se mo`emo okrenuti,

So take a little time to pray... for Gilad I zato odvojimo malo vremena da se pomolimo… za Gilada.

RUAH HADA[A

41

DA SE NE ZABORAVE

Za{to spasiti Haiti ali ne Shalita? Tovah Lazaroff

24. lipnja navr{ile su se 4 godine od kako su teroristi Hamasa oteli Gilada i od kada ga dr`e u zato~eni{tvu.

Otac je rekao da se dr`ava treba nagoditi radi osloba|anja otetog vojnika.

Dr`ava koja mo`e spa{avati ljude u Haitiju, sigurno mo`e smisliti na~in kako da oslobodi moga sina, rekao je Noam Shalit na konfe-renciji sudaca koja je odr`ana u Eilatu 30. 5. 2010. godine.

Govorio je o neuspjesima vlade u spa{avanju Gilada iz ruku Hama-sovih otmi~ara iz Gaze, gdje je jo{ uvijek zarobljen.

^etiri godine su dosta vremena, vi{e nego dosta po svim mjerilima, kako su se mogle isprobati sve mogu}e alternative za osloba|anje koje vlada ima na raspolaganju, istaknuo je vojnikov otac.

Noam je rekao da vlada koja zna kako poslati IDF vojnike (poljsku bolnicu) u Haiti kako bi spasili `ivote ljudima, tisu}ama milja uda-ljenima od Izraela, “a ja sam ponosan da su to u~inili”, trebala bi znati kako spasiti `ivot jednoga od svojih vojnika koji se nalazi na samo nekoliko kilometara od svoje granice.

Bilo mu je te{ko izgovoriti no kazao je sljede}e: iako njegov sin ne bude oslobo|en, zatvorenici koje je Hamas tra`io, vjerojatno }e biti oslobo|eni. “Gilad je taj koga ne}emo vi{e vidjeti”, rekao je Noam.

Nemojte nama ili javnosti govoriti da Izrael nema vojnu snagu ne-utralizirati mogu}u prijetnju sigurnosti koja bi se mogla pojaviti prilikom razmjene zatvorenika.

Izrael bi trebao biti zemlja zakona, rekao je Noam. Kao pripadnici takve, “nemamo li mi odgovornost boriti se za osnovna Giladova prava. U o~ima me|unarodnih boraca za ljudska prava, Gilad se nije na{ao sve ~etiri godine. Kazao je da se Gilad nalazi 1.435 dana u zato~eni{tvu, otet je 24. lipnja 2006. godine.

Za vrijeme svih tih dugih dana o Giladu su govorili samo njegovi otmi~ari. ^ak nije dozvoljeno ni Me|unarodnom crvenom kri`u da ga posjeti.

I ova vlada i ona prija{nja, bile su nesposobne da ga vrate ku}i.

Rezignirano je rekao da je Gilad “nestao”. �

Giladov otac.

Hamas se slu`i psiholo{kim ratovanjem jpost.com staff

Noam je odgovorio na videosnimku na kojoj je njegov sin u kov~egu; tako PMO iskazuje svoj cinizam.

Otac otetog vojnika Gilada optu`io je Hamas za vo|enje psiho-lo{kog rata, nakon {to je njihova militantna skupina prikazala 3D animirani videouradak, koji prikazuje IDF vojnika Gilada Shalita kako ga u Izrael vra}aju u mrtva~kom kov~egu.

Za `aljenje je da su se vo|e Hamasa odlu~ile na ovakav psiholo{ki rat protiv obitelji Shalit ali i protiv dr`ave Izrael.

“Hamas“, rekao je Noam, “bi bolje u~inio da odgovori na najnoviju izraelsku ponudu za razmjenu zatvorenika islamskih skupina; ponuda kod njih na stolu le`i ve} ~etiri mjeseca, a na koju ne reagiraju.”

Hamas bi se trebao vi{e pozabaviti pravim interesima palestin-skih zatvorenika i gra|ana Gaze, koji su postali taoci svojih lidera. Umjesto toga oni prikazuju ovakav film.

Trominutni video, koji se pojavio 25. 4. 2010., prikazuje Noama Shalita kako luta ulicama s Giladovom slikom u rukama. Giladov

glas (koji se ~uo ranije u filmovima koje je snimio Hamas i prika-zao Gilada) ~uje se u pozadini. Hodaju}i, Noam pokazuje sliku Ehudu Olmertu (biv{em premijeru) i Benjaminu Netanyahuu, uka-zuju}i na prolazak vremena.

Na taj video oglasio se i glasnogovornik premijera Netanyahua, Nir Hefetz, koji je tom prilikom izjavio da “Hamasovo cini~no mani-puliranje osje}ajima Shalitove obitelji, samo dva dana nakon {to je Izrael dozvolio let kako bi se bolesna djevoj~ica prevezla iz Gaze, ukazuje na karakter organizacije Hamas”.

Osnovna djelatnost Hamasa je smi{ljanje taktike kako izbje}i dogo-vor i odluku za osloba|anje otetog vojnika Gilada Shalita, i ponudu humanitarnih djelatnika koji posluju sa obje strane, predvo|enih medijatorom iz Njema~ke, a uz nadzor Egipta, {to im je ponu|eno jo{ prije dva mjeseca.

Hamasovi vo|e su prokomentirali film, da vrijeme prolazi i da Izra-el mo`e lako za`aliti {to ih nije na vrijeme slu{ao. Naglasili su da za njih nema kompromisa. �

RUAH HADA[A

42

DA SE NE ZABORAVE

Hamas je odbio zahtjev Crvenog kri`a da posjeti Gilada Shalita Tovah Lazaroff i Jonny Paul

U intervjuu za Hamasove novine, Yichia Musa, Hamasov MP, izjavio je da Crveni kri` ne mo`e jam~iti `ivot Shalitu ako do|e do posjete. Musa je nastavio obja{njavati kako Crveni kri` ne uzima u obzir da je njihov zahtjev politi~ko pitanje. Musa je objasnio da je Hamasova zabrinutost povezana sa sigurno{}u lokacije na kojoj dr`e kidnapiranog vojnika.

Jo{ je jednom Hamas odbio zahtjev Crvenog kri`a da posjeti ote-tog vojnika IDF-a Gilada Shalita, objavio je izraelski radio 23. 6. 2010. godine.

To bi moglo omogu}iti da Izrael silom poku{a osloboditi svog vojnika Shalita iz zato~eni{tva, {to bi moglo ugroziti sve koji su uklju~eni u slu~aj, upozorio je Musa.

Jo{ je izjavio da bi se Crveni kri` prije trebao baviti pravom 8.000 Palestinaca kojima Izrael uskra}uje humanitarnu pomo}.

Objasnio je da nije mogu}e slati i primati pisma po{to Izrael kori-sti posebnu tehnologiju kojom bi mogao locirati mjesto na kome dr`e Gilada.

Nicolas Sarkozy je po svom ambasadoru u Izraelu poslao pismo Noamu Shalitu, ocu kidnapiranog IDF vojnika.

U cijelom Izraelu, ali i diljem svijeta, obilje`ava se ~etvrta godina kako teroristi~ka organizacija Hamas u zarobljeni{tvu dr`i vojnika IDF-a Gilada Shalita. Otac otetog vojnika, Noam Shalit, susreo se sa francuskim ambasadorom Christoph Bigot koji mu je prenio poruku francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja.

U svom pismu u kome nagla{ava `aljenje zbog zato~enosti i li{avanja slobode Gilada, tako|er nagla{ava da samo razgovori mogu dovesti do njegovog osloba|anja.

Kao i svaki francuski gra|anin zga|en sam ~injenicom da je mogu}e ~ovjeku oduzeti njegovo osnovno ljudsko pravo a to je sloboda i pritom mu onemogu}iti (uz male iznimke) kontakt s obitelji i prijateljima, kao i pravo posjete aktivista Crvenog kri`a, rekao je Sarkozy. “Nikakva situaci-ja, pa niti stanje u Gazi ne opravdavaju ovakav tip pona{anja.”

Od Jeruzalema, preko Rima i New Yorka {irom svijeta odr`ane su manifestacije kao izraz podr{ke obitelji i tra`enje da se Gilad Shalit kona~no pusti na slobodu. U ~etvrtak 24. lipnja bilo je punih 4 godine od kada je otet i zato~en.

U Rimu su uga{ena svjetla na Coloseumu te oko zidina Starog gra-da u Jeruzalemu. Tamu na zidinama osvjetljavale su brojke 1.460, koliko hamasovci dr`e Shalita utamni~enoga u Gazi. Pored broja dana pisalo je: “Ovoliko sam vremena ve} zato~en.” �

Shalitov djed sastao se s izraelskim premijerom jpost.com staff

Djed otetog IDF vojnika Gilada Shalita susreo se s Benjaminom Netanyahuom 22. lipnja, nakon ~ekanja od nekoliko sati.

Sastanak se trebao odr`ati u uredu premijera, no na koncu je odr`an u Knesetu. Cijeli je razgovor bio usredoto~en oko napora da se postigne dogovor sa Hamasom o Giladovom pu{tanju na slobodu. Nakon sastanka Tzvi Schalit je prokomentirao da nije optimisti~an i rekao je da je iscrpljen.

Sastanak je odr`an nakon {to je premijer na sastanku Ministar-stva inozemnih poslova i Komiteta za obranu govorio protiv

osloba|anja dokazanih terorista u zamjenu za pu{tanje Shalita. Netanyahu je objasnio da je pristao na pu{tanje na slobodu 1.000 zatvorenika u zamjenu za Shalita. ^etiri stotine i pedeset trebali bi biti predati Hamasu, dok bi ostalih 550 bilo otpremljeno u Egipat.

Ne mo`emo osloboditi opasne teroriste da ih se smjesti na Zapadnu obalu gdje mogu ubijati izraelske civile, upozorio je Netanyahu ko-mitet, dodav{i kako iskustvo od prija{njih pu{tanja terorista dokazuje da se oni vrlo lako vra}aju u krvavi posao. Ipak, naglasio je, da se konstantno tra`e novi putovi da se Gilada vrati ivog i zdravog ku}i. �

RUAH HADA[A

43

DA SE NE ZABORAVE

Rim je ugasio svjetla na Coloseumu za Shalita Ariela Piattelli

Gradona~elnik Rima Gianni Alemanno i otac Gilada Shalita govorili su na ~etvrtu godi{njicu Shalitova zato~eni{tva.

Skup u Rimu odaslao je kratku i jasnu poruku: “Oslobodite Gilada, sada, odmah”, a Giladova slika je projicirana na zamra~enom Coloseumu.

Na skupu je bio prisutan veliki broj gra|ana Rima i predstavnika lokalnih i talijanskih institucija.

Predsjednik rimske `idovske zajednice, Riccardo Pacifici, rekao je kako je zajednica ve} nekoliko godina aktivna kada je rije~ o Gila-dovu osloba|anju; gradona~elnik mu je dodijelio i titulu po~asnog gra|anina Rima. Mnogi gradovi u Italiji su podr`ali inicijativu Rima te su ugasili svjetla na nekim svojim znamenitim gra|evinama u znak podr{ke.

“Na{a je namjera da senzibiliziramo ljude i javno mi{ljenje, da podr`e na{e vrijednosti koje pripadaju civiliziranom svijetu a to je na prvom mjestu pravo na slobodu i njezina vrijednost”, rekao je gradona~elnik Rima. �

Hamas nema novih informacija o GiladuAssociated Press

Kona~no su se oglasili i za{titnici ljudskih prava.

Human Rights Watch opisao je pona{anje Hamasa prema zatvore-niku kao torturu.

Senior Hamasa, operativac Mahmoud A-Zahar, za izraelski radio u petak 25. 6. je izjavio da nema nikakvih promjena u pogledu sta-tusa Gilada Shalita. A-Zahar je ~ak dodao da niti nije siguran da se Gilad nalazi ili da }e ostati u Gazi.

Aktivisti Human Rights Watcha, sa sjedi{tem u SAD-u, izjavili su u petak 25. 6. da Hamas kr{i me|unarodna prava (ratna) zabranjuju-}i Giladu kontakt s obitelji ili ~ak pravo posjete ~lanovima Crvenog kri`a.

Na~in na koji se tretira 23 godi{nji vojnik, Human Rights Watch na-zvali su “grubim i nehumanim” i naglasili da se njihovo pona{anje sla`e sa UN definicijom torture, jer mu se onemogu}ava svaki kon-takt izvana.

U New Yorku, flotila brodova nazvana “The True Freedom Flotilla”, isplovila je s doka 40 i napravila krug oko statue Slobode, te pro{la ispred zgrade Ujedinjenih naroda.

Na `alost, i dalje nam ostaje jedino da ~itamo Tehilime... i nadamo se. �

Gilad Shalit

RUAH HADA[A

44

DA SE NE ZABORAVE

^ekamo odgovor Hamasa o Shalitu Napisao Greer Fay Cashman, prevela Dubravka Ple{e

Izrael mora u~initi sve {to je u njegovoj mo}i kako bi olak{ao osloba|anje Gilada Shalita, rekao je predsjednik Shimon Peres novinarima u nedjelju (4. 4. 2010.) nakon zavr{enog sastanka s duhovnim predvodnikom Shasa, rabinom Ovadijom Josefom, politi~kim vo|om Shasa Elijem Ji{ajem i Haimom Cohenom, jed-nim od izvr{nih ~lanova Svjetske federacije marokanskih @idova.

Osim toga, Peres je naglasio da je Izrael ponudio Hamasu mnogo vi{e od o~ekivanog u zamjenu za Shalitovu slobodu. “Jo{ uvijek ~ekamo formalni odgovor”, rekao je.

Na pitanje o ~emu je razgovarao s Josefom, Peres je naveo sma-njivanje jaza u dru{tvu, o~uvanje nacionalnog jedinstva i ja~anje odnosa sa Sjedinjenim Dr`avama.

Peres, koji uvijek posje}uje Josefa i druge glavne rabine Izraela prije Ro{ Ha{ane i tijekom Pesaha i Sukota, isto je ~inio i prije nego je postao predsjednik.

Na sastanku s sefardskim glavnim rabinom Shlomom Amarom, Pe-res je izrazio bijes zbog problema koji su nastali prilikom izgradnje oja~anog krila za hitnu pomo} pri medicinskom centru Barzilai u A{kelonu, osobito ako se uzme u obzir ~injenica da su i Amar i a{kenaski glavni rabin Jona Metzger zajedno donijeli halahi~ku presudu kojom su odlu~ili da se krilo smije graditi kako bi se u nje-mu spasili `ivoti, bez obzira na mogu}nost da se na tom podru~ju mo`da nalaze `idovski grobovi.

Perez je izjavio da mu se medicinsko osoblje u Barzilaju prije vi{e od godine dana obratilo u vezi s tim problemom, prilikom njegove posjete vojnicima ranjenim za vrijeme operacije Lijevano olovo.

Perez je to pitanje smatrao hitnim i telefonom nazvao Amara kako bi mu objasnio situaciju. Bio je sretan {to je Amar odmah shvatio

bit problema i zahvalan na kasnijem slu`benom odgovoru te je ~estitao Amaru na mudrosti i integritetu i izjavio da je Amar shvatio va`nost posla koji se obavlja u Barzilaju i da je bio potpuno spre-man pridonijeti pobolj{anju medicinskih usluga koje ova bolnica pru`a.

Peres nije mogao objasniti za{to je izgradnja odjela za hitnu pomo} morala postati tako senzacionalna tema, osobito ako se ima na umu da je Barzilai jedina bolnica koja pru`a neophod-ne medicinske usluge vojsci i civilnom stanovni{tvu u zapadnom Negevu.

Amar je, s druge strane, pohvalio Peresa na trudu ulo`enom u za-tvaranje jaza izme|u raznih dijelova izraelskog dru{tva, osobito izme|u sekularnih u Haredi zajednicama.

Peresovu nedavnu posjetu Bnei Braku nazvao je “osvje`avaju}om promjenom” koja bi kao rezultat mogla imati bitno popravljen dru{tveni okoli{. Razlike su minimalne, rekao je, a “sli~nosti ve-like”.

Amar je primijetio i da Izrael ve} dugo nije imao vo|u koji bi Perezu bio dorastao po njegovoj sposobnosti da prevlada razlike.

U Metzgerovom domu Peres se susreo i s glavnim rabinom Gruzije, Jaakovom Gela{vilijem koji je bio jednako impresioniran predsjed-nikovom sposobno{}u da djeluje smiruju}e u najte`im i najnape-tijim situacijama.

Peres, Metzger i Gela{vili razgovarali su o sigurnosti @idova Gruzi-je. Metzger ~esto posje}uje razli~ite glavne gradove dr`ava biv{eg Sovjetskog Saveza te mu je dobro poznato {to se zbiva u raznim `idovskim zajednicama. �

Photo by: Avi Yair Engel / GPO

RUAH HADA[A

45

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

Tradicija danas: Putevi hesedaReuven Hammer, Jerusalem Post Prevela Maya Cime{a Samokovlija

Knjiga o Rut koju se ~italo u sinagogama na [avuot, je fantasti~no djelo va`no zbog svoga mjesta u biblijskom zakonu.

Ne samo da je to odli~na novela, ve} donosi i nekoliko vrlo va`nih poruka. U njoj su upletene i ljubav prema zemlji Izrael i njego-vim stanovnicima ali i zahvala svim onim dobrim ljudima iz drugih podru~ja i njihovim vjerovanjima. Trebamo zapamtiti da je Nao-mi opisala ne samo Rut, ve} i Orpu kao osobe koje su djelima i pona{anjem pokazale svoju dobrotu (Rut 1:18). Prema tome, u knjizi se istovremeno i jednako cijeni `idovska posebnost kao i univerzalno dobro.

Spomenuta poruka sadr`ana je i u ~injenici da su preci Davido-vi, budu}eg kralja i osniva~a pomazane dinastije, Moabiti, narod koji je u drugim dijelovima Biblije opisan kao nevrijedan da bi bio uklju~en u zajednicu Vje~noga, jer “vas nisu do~ekali mesom i vo-dom na va{em putu, nakon {to ste napustili Egipat te s toga {to su unajmili Balama sina Beora… da vas prokune” (Deutronomi 23:5), razmatraju}i dalje, da }e taj isti David biti predak mesije.

Rut se ~esto uzima kao uzor za one koje konvertiraju na judaizam, iako znamo da je konverzija specifi~an ritualni ~in po kome net-ko postaje potpuni @idov, {to u vrijeme Sudaca nije bilo poznato. Postojanje ove knjige, bilo kada da je ona pisana, pokazuje da se Rut pridru`ila i priklju~ila izraelskom narodu i bila prihva}ena kao @idovka. Njezina izjava: “Tvoj narod bit }e moj narod, Tvoj Bog moj” (Rut 1:16) je upravo najbolji i najto~niji opis toga {to zna~i biti konvertit, potpuna identifikacija kako s izraelskim narodom, tako i s izraelskim Bogom.

Iako se Rut sama sebi obra}a kao strankinji (Rut 2:10), Boazova izjava da je ona tra`ila uto~i{te i poziv “do|i pod krilo Gospodnje, Gospodi-na Izraelovog” (Rut 2:12), ostala je fraza koju jo{ uvijek upotrebljava-mo u obra}anju onome tko prolazi kroz proces preobra}anja.

Pozitivan na~in na koji se opisuje Rut u knjizi znak je da konver-titi trebaju biti prihva}eni i cijenjeni, upravo obrnuto od onakvog pona{anja koje, na`alost, ponekad danas susre}emo.

Hesed – ~in ljubavi – ljubaznosti sa~injava osnovicu ove pri~e, {to nagla{ava ~esta upotreba te rije~i. Naomi govori o hesedu njenih snaha, kao {to je zabilje`eno.

Sama Rut je ~isto oli~enje heseda u svojoj brizi za Naomi. Boaz je uzdi`e zbog njenog pona{anja – heseda (Rut 3:10). I sam Boaz izra`ava takvu brigu kada ide i preko biblijskih zapovjedi o pomo-}i siroma{nima u brizi za Rut i njenu dobrobit (Rut 2:15). Zapravo, moglo bi se re}i da je glavna poanta knjige pouka kako je hesed – briga za dobrobit drugih – odgovor na tragediju i patnju.

Kada pogledamo “ispod povr{ine”, otkrit }emo da pri~a Knjige o Rut nije puka pastoralna romanca, ve} da je ona prije vrlo sli~na onoj, najtamnijoj i najtragi~nijoj knjizi Biblije, Knjizi o Jobu.

U obje knjige imamo pravednike (Jom i Naomi) koji prolaze u`asne patnje (su|enje Jobu i smrt Naomina mu`a i sinova joj, te njezino osiroma{enje). Kada se Naomi vrati svojoj ku}i, ona ka`e `enama da njeno ime ne bi trebalo biti Naomi {to zna~i zadovolj-stvo, ve} Mara – gor~ina “jer [adai je u~inio moju sudbinu vrlo gorkom” (Rut 1:20).

Dok Knjiga o Jobu tra`i odgovore i poku{ava razumjeti zbog ~ega pravednik ispa{ta, za{to dobri Bog dozvoljava takvu nepravdu i ulazi u teolo{ke rasprave, Knjiga o Rut ne postavlja takva pitanja i nikada se ne obra}a Bogu tra`e}i odgovor ili pomo}. Prije “odgo-vor” na ljudske patnje tra`i i nudi kroz to da ljudska bi}a moraju pomo}i jedni drugima u te{kim vremenima, kao {to je Rut pomo-gla Naomi i kao {to je Boaz pomogao objema.

U Jobu, na kraju, Bo`jim ~udom obnavlja se Jobu obitelj. U Rut, Naomina obitelj se obnavlja ro|enjem sina Rut, a Boazu ~udom druge vrste. Kada je ro|en Obed, `ene nisu rekle “Sin se rodio Rut”, ve} su rekle “Sin se rodio Naomi” (Rut 4:17).

Svatko zainteresiran u istra`ivanju za{to zlo postoji na svijetu, treba u~iti prate}i Joba. Svatko zainteresiran da sazna {to mi, kao ljudska bi}a, mo`emo u~initi u pogledu ~injenice da patnje realno postoje, da pate i pravednici, treba ~itati Knjigu o Rut i slijediti njen put heseda. Hesed je `idovski pristup problemu koji se zove patnja. �

Glavna poanta Knjige o Rut je poruka da je briga za dobrobit drugih odgovor na patnju i tragediju.

Pisac je predsjednik Rabinskg suda Masorti pokreta i autor nekoliko knjiga.

Julius Schnorr von Carolsfeld: “Rut u Boazovom polju”, 1828.

RUAH HADA[A

46

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

Benjamin je bio dvanaesti i najmla|i sin Jakova i Rahel te otac plemena Benjaminovog, jednog od dvanaest izraelskih plemena. Ro|en je Kanaanu i izvorno mu je ime bilo Ben – on “sin moje boli”. To mu je ime nadjenula majka dok je umirala u poro|ajnim mukama. No, ime mu je kasnije promijenjeno u Benjamin, {to zna~i “sin moje desne ruke” (Post. 48:14). Na smrtnoj postelji Ja-kov je blagoslovio Benjamina i za njega rekao da je “vuk grabe`ljivi, lovinu on jutrom jede, a nave~er plijen dijeli” (Post. 49:27).

Poslije Josefa, Benjamin je bio Jakovljev omiljeni sin. Ro|en je na-kon {to su bra}a prodala Josefa u ropstvo. Kada je obitelj pozvana u Egipat, Josef je sabotirao Benjamina tako {to je u njegovu vre}u stavio srebrni pehar te bra}u optu`io za kra|u. Josef se nadao da }e Benjamin ostati s njim u Egiptu ali Juda se ponudio i ostao umjesto njega te to opravdao rije~ima da bi im otac bio o~ajan kada se Benja-min ne bi vratio ku}i. Josef je shvatio da su mu se bra}a promijenila te da su voljni riskirati vlastite `ivote za najmla|eg brata. Zahvaljuju-}i ovom isku{enju, cijela Jakovljeva obitelj ponovo je bila ujedinjena.

Ve}ina biblijskih i rabinskih znanstvenika vjeruju da se ime Benja-min sastoji od dva dijela – ben i jamin. Prvi dio imena ozna~ava ne~ijeg sina. Doslovni prijevod imena Benjamin je sin dobra

a naj~e{}e se tuma~i kao sin moje desne ruke jer se desna strana obi~no povezivala sa snagom i vrlinama. Druga skupina znanstveni-ka smatra da bi ime Benjamin moglo zna~iti i sin juga jer su korijen rije~i koja ozna~ava desno i rije~i koja ozna~ava jug identi~ni te da to govori da se Benjamin rodio u Kanaanu, za razliku od ostalih Ja-kovljevih sinova, koji su se rodili u Aramu. Benjaminovo pleme bilo je jedno od plemena Izraela. @ivjelo je na podru~ju izme|u plemena Efraima na sjeveru i Jude na jugu a isto~nu granicu predstavljala im je rijeka Jordan. Na podru~ju Benjaminovog plemena nalazilo se mno-go zna~ajnih gradova, kao {to su Betel i Gibeah te se plemenski teri-torij prostirao sve do sjevernih obronaka Jeruzalema. Kada je Izrael podijeljen u dva Kraljevstva, Kraljevstvo Jude i Kraljevstvo Izraela, ovo je pleme postalo strate{ki zna~ajno jer se nalazilo na granicama oba Kraljevstva. Borci plemena Benjamina poznati su kao vrijedni i hrabri a u Deborinoj pjesmi opisani su kao izvrsni strijelci koji se umiju boriti i lijevom rukom kako bi nadja~ali svoje neprijatelje.

Ipak, ponekad su bili i okrutni i nakon {to je jedan od njih bru-talno ubio prile`nicu iz plemena Levija, izrezao njezino tijelo u dvanaest dijelova i po jedan dio poslao na sva izraelska podru~ja, izbio je omanji gra|anski rat kojim su ostala plemena kaznila ple-me Benjamina. Pri~a o ovom ratu i velikoj bitci kod Gibeah izla`e se u Knjizi o sucima. Tijekom te bitke pleme Benjamina nije samo pretrpjelo stra{ne gubitke mu{karaca-ratnika nego su sustavno po-klani gotovo svi pre`ivjeli ~lanovi plemena Benjamina, uklju~uju-}i i ene i djecu. Nakon {to je odlu~eno da bi pleme trebalo ostaviti na ivotu, {est stotina pre`ivjelih mu{karaca iz plemena Benjamina morali su se o`eniti `enama iz drugih plemena.

Benjaminovo pleme ~vrsto se povezalo s ju`nim plemenima i s vreme-nom postalo dijelom Kraljevstva Jude. Iako je bilo tek neva`an part-ner u tom savezu, pristupanjem Judi, pleme Benjamina pre`ivjelo je uni{tenje Izraela od ruku Asiraca. Umjesto da budu uni{teni, postali su zato~enici Babilonaca i upravo tijekom ovog perioda nestala je razlika izme|u plemena Benjamina i ostalih plemena u Kraljevstvu Jude te je umjesto toga stvoren zajedni~ki identitet @idova.

Prema `idovskoj legendi, kada je Benjaminu bilo sto dvadeset i pet godina, pozvao je pred sebe svoju djecu kako bi posljednji put razgo-varao s njima. Pri~ao im je o tome da je bio posljednji sin Jakova i svo-je majke i o tome da mu je majka umrla u porodu. Osim toga, rekao im je i kako je sretan {to su se ujedinili u milosti te ih ovako pou~io: “Jeste li vidjeli kako je dobar ~ovjek milosrdan? I vi ~inite tako, s ~istom namjerom kako biste i vi na glavama nosili krunu slave.”

Nakon {to je Benjamin zavr{io svoj govor, rekao je: “Zapovijedam vam, djeco moja, da moje kosti iznesete iz Egipta i sahranite me pokraj mojih otaca.” Zatim je zaspao a sinovi su mu tijelo odlo`ili u lijes. Mnogo godina kasnije, njegove su kosti odnijeli u Hebron i sahranili tamo pored njegovih otaca. �

@idovska plemena: Benjamin Napisala Sarah Kronenberg Prevela i priredila Dubravka Ple{e

Marc Chagall (1887. – 1985.), Benjamin

RUAH HADA[A

47

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

Naftali je bio drugi sin Jakova i Raheline slu{kinje Bilhe te rodona~elnik Naftalijevog plemena. Prema Tori, njegovo ime zna~i “moja borba” a odnosi se na suparni{tvo i natjecanje Jakovljevih supruga, Lee i Rahel. Naftaliju je takvo ime dano jer je Rahel rekla: “@estoko sam se borila sa svojom sestrom ali sam pobijedila” (Post. 30:8).

Naftali je bio odani sin i kad god bi ga otac poslao da za njega ne{to obavi, trudio se biti {to br`i i ispuniti Jakovljeve `elje. Legenda ka`e da je Naftali bio izvrstan i brz trka~ i prvi je stigao i javio Jako-vu dobre vijesti – da je Josef jo{ `iv. U svom blagoslovu, Jakov ga je nazvao “ko{utom lakonogom” (Post. 49:21).

Naftalijevo pleme bilo je jedno od izraelskih plemena te se naseli-lo na sjeveru Izraela, blizu Galilejskog jezera. U Deborinoj pjesmi Naftalijevo pleme se opisuje kao pleme hrabrih vojnika koji su pobijedili Siseru i Kanaance u velikoj bitci. Kada je David postao kralj cijelog Izraela, Naftalijevo pleme dalo je veliku vojsku koja se pridru`ila Davidu u gradu Hebronu i tamo se uz njega borila.

Nakon {to je kralj Solomon podijelio dr`avu u pokrajine, Naftali-jevo podru~je zadr`ao je kao jedinstvenu pokrajinu. Anali tako|er pokazuju da je Naftalijevo pleme imalo mno{tvo utvr|enih gra-dova. Ali, kako je Naftalijevo podru~je le`alo daleko na sjeveru, bilo je metom napada~a kao {to su bili Sirijci za vrijeme vladavine Baa{a. Kasnije je ovo podru~je osvojio Tiglat-Pileser, kralj Asirije, a mno{tvo ljudi odvedeno je u zarobljeni{tvo.

Prema legendi, kada je Naftaliju bilo sto trideset i pet godina, po-zvao je svu svoju djecu na gozbu. Idu}eg jutra, nakon {to se probu-dio, rekao im je da umire i da s njima posljednji put `eli podijeliti svoje rije~i. Rekao im je da se ponosi time {to je bio brzi trka~ i glasono{a svoga oca. Tako|er im je pri~ao o budu}im vremenima kada }e plemena Izraela postati nevjerna Bogu {to }e dovesti do progona i gubitke “njihove predivne zemlje”.

Ispri~ao im je sve {to je vidio u viziji: “Vidio sam nas sve zajedno s na{im ocem na obalama mora. Nasred mora se pojavio brod koji nije imao niti mornara niti druge posade. Neko je vrijeme sve bilo dobro, dok su Juda i Josef sve ~inili zajedno, skladno, te dok je Juda govorio Josefu kojim se pravcem treba kretati brod. Ali, me|u njima je izbila sva|a i Josef nije vodio brod onako kako mu je to ra-nije zapovjedio njegov otac. Juda ga je poku{ao usmjeriti ali brod se razbio o stijene.”

Zatim je zapovjedio djeci da budu odani Gospodinu i zamolio ih da njegovo tijelo prenesu u Hebron te ga sahrane blizu njegovih otaca.

“Potom je veselo pio i jeo, pokrio lice i umro a njegovi su sinovi u~inili sve {to je od njih tra`io njihov otac, Naftali.” �

@idovska plemena: Naftali Napisala Sarah KronenbergPrevela i priredila Dubravka Ple{e

Marc Chagall (1887. – 1985.), Naftali

RUAH HADA[A

48

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

A{er je bio osmi Jakovljev sin i praotac plemena A{era, jednog od dvanaest `idovskih plemena. Njegovi su roditelji bili Jakov i Zilpa, slu{kinja Jakovljeve supruge Lee. Lea je za njega rekla: “Sretna li sam”, i tako mu je dala ime A{er (Post. 30:13). Kao i neka druga bra}a, i A{er je odigrao ulogu u zavjeri vezanoj uz prodaju brata Jo-sefa u ropstvo. A{er i njegova ~etiri sina i k}er kasnije su se naselili u Kanaanu. Na smrtnoj postelji Jakov je blagoslovio A{era rije~ima: “U A{era bit }e hrane, poslastica za kraljeve” (Post. 49:20).

Pok}erka A{era, Sera, bila je jedina Jakovljeva unuka koju Tora spo-minje i uz nju je vezano nekoliko legendi (Post. 46:17). Smatra se da ime A{er dolazi od hebrejske rije~i o{er, {to zna~i “sretan” ili “blagoslov”. Neki znanstvenici smatraju i da je ime A{er povezano s asirskim bogom A{urom ali nikada nije prona|ena nikakva potvrda ove pretpostavke.

A{er neko vrijeme nije bio u dobrim odnosima s ostalom bra}om jer im je rekao da je njihov brat Reuven spavao s pomajkom Bil-hom. Bra}a mu nisu povjerovala, ~ak su ga i prekorijevala i tek kada se Reuven pokajao i priznao svoj grijeh, shvatili su da su bili nepravedni prema A{eru. A{er je postao poznat kao primjer po{tenog i dobrog ~ovjeka koji jedino `eli op}e dobro.

A{er je jedan od dvojice sinova ro|enih iz veze Jakova i Zilpe (dru-gi je Gad). A{er je putovao s Jakovom i obitelji iz Padan Arama u Kanaan te kasnije u Egipat. Knjiga Brojeva procjenjuje da je A{erovo pleme imalo izme|u 41.500 i 53.400 odraslih mu{karaca.

A{er se dva puta `enio; prva supruga bila je Adon, praunuka I{maela, a druga Hadura, unuka Ebera. Sera je bila Hadurina k}er iz prvoga braka ali izvje{}a govore da se A{er dobro i s puno ljubavi odnosio prema njoj, kao da je njegova k}er.

Tora na mnogo mjesta govori o A{erovom plemenu a jedno od njih je i Suci 1:27 gdje izvje{}uje da nisu uspjeli istjerati naseljenike feni~kih gradova u podru~ju Izraela dodijeljenom ovom plemenu u naslje|e. Osim toga, o A{erovom se plemenu govori i u Debori-noj pjesmi u Sucima gdje se pleme kori {to nije pomoglo tijekom borbe protiv kanaanskog kralja (Suci 5:17).

A{erovo je pleme `ivjelo u zapadnoj Galileji, plodnom podru~ju umjerenih temperatura i s mnogo ki{a. Taj se kraj opisuje kao ze-mlja prepuna pa{njaka, {umovitih brda i vo}njaka te bogata `etva-ma maslina i obiljem maslinovog ulja. Tlo je bilo toliko bogato da je tijekom nesta{ica i osobito u {abatnjim godinama A{erovo pleme opskrbljivalo cijeli Izrael maslinovim uljem.

^ini se da je A{erovo pleme slabo sudjelovalo u bitkama s Kana-ancima i njihovim susjedima u drevna vremena te da je bilo za-dovoljno `ivotom u svojim poljoprivrednim zajednicama. A{erovi nasljednici uistinu zaslu`uju ime koje ozna~ava sre}u i to zbog mnogo razloga. A{erovo pleme bilo je blagoslovljeno najve}im brojem mu{ke djece a `ene su im navodno bile toliko lijepe da su im sve}enici i kne`evi predlagali brak. @idovska legenda pripovi-jeda da je u svojem posljednjem govoru djeci A{er, kojem je tada bilo stotinu dvadeset i pet godina, nalo`io da budu dobri i boje se Gospodina. Rekao im je da ne mogu istovremeno biti i dobri i zli i da }e, izaberu li dobro, biti za{ti}eni i napredovati a ako odaberu suprotan put, bit }e proganjani i nestat }e. Upozorio ih je da ne slijede put kojim su krenula plemena njegove bra}e Dana i Gada, koja su se podijelila i rasula jer su pogre{no izabrali te su kao po-sljedicu svojeg pogre{nog izbora izgubili svoju “zemlju, pleme i jezik”.

Nakon ovog govora, zapovjedio je sinovima da ga sahrane, a zatim je “utonuo u sladak san i umro.” �

@idovska plemena: A{er Napisala Sarah KronenbergPrevela i priredila Dubravka Ple{e

Marc Chagall (1887. – 1985.), Asher

RUAH HADA[A

49

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

^ak i prije nego {to je zapo~eo s poslom, Majmonides je bio uvje-ren da su jedina dva djela koja }e @idovima ikada biti potrebna u pitanjima vjere Tora i njegovo tuma~enje Talmuda.

Iako su vode Nila i dalje spokojno tekle, Majmonidesov pogled na svijet na suprotnoj obali bio je apokalipti~an.

U ju`noj [panjolskoj i diljem ve}eg djela sjeverne Afrike, fanati~ni Al-mohadi su prisiljavali `idovske zajednice da masovno prije|u na islam. U Jemenu su {ijitski pobunjenici preuzeli vlasti i @idovima dali izbor – ili smrt ili konverzija. Dalje na Istoku, `idovska zajednica u Babilonu izgubila je svoje neko} eminentne znanstvenike i vo|e a njihova su mje-sta zauzeli bezna~ajni ljudi. Gotovo posvuda u islamskom svijetu ne-stabilnost je naru{ila neko} spokojan `ivot `idovske zajednice i stvorila osje}aj dubokog o~aja zbog kojega su se po~eli pojavljivati la`ni mesije a neki su vo|e zajednica dobrovoljno konvertirali na religiju ve}ine.

Zaprepa{ten slabljenjem vjerskog uvjerenja koje je ujedno uni{tavalo i vitalnost naroda, Majmonides se odlu~io upustiti u projekt zapanjuju}eg obujma i odva`nosti – bez i~ije }e pomo}i stvoriti novi sustav `idovskih zakona koji }e pomo}i oslabljenom sustavu vjere da se ponovo digne na noge. Ovaj }e se sustav teme-ljiti na zakonima iz Talmuda ali }e izbje}i nasumi~nost talmud-skih obja{njenja. Zahvaljuju}i jasno}i organizacije i stila, njegov }e rad biti dostupan svima. Majmonidesova je namjera bila pojasniti Talmud a ne negirati ga, iako je sebi dopustio neka odstupanja.

I sam je Majmonides bio uhva}en u vihor nestabilnih vremena. Ro|en je 1138. u Cordobi kao Mo{e ben Maimon, otkuda su ga zajedno s obitelji protjerali Almohadi te je nekoliko godina boravio u Fezu, u dana{njem Maroku gdje se cijela obitelj morala pretvarati da je kon-vertirala na islam. Uz pomo} oca, poznatog talmudista, potajno je prou~avao razne grane `idovstva ali i matematiku i astronomiju dok je s islamskim znanstvenicima prou~avao medicinu, filozofiju i znanost.

S vremenom je njegova obitelj stigla u Egipat i smjestila se u Fustatu, nedaleko Kaira. Mo{e, koji }e postati poznat pod svojim gr~kim ime-nom Majmonides, kratko je vrijeme bio trgovac a zatim se utvrdio kao

rabin. Zbog dubokog poznavanja idovskog zakona, izuzetnog intelek-ta i ~vrstog karaktera, ubrzo je postao autoritet u pitanjima vjere i vo|a zajednice. Bavio se medicinom kako bi zaradio za `ivot te je nakon nekog vremena postao lije~nik na dvoru sultana Saladina.

Kodifikaciju zakona koje je nazvao Mi{ne Tora Majmonides je zavr{io 1180. godine, deset godina nakon {to je zapo~eo posao. Utjecaj Mi{ne na `idovski svijet, od Francuske do Indije, bio je brz i sna`an. “Pri~alo se da su je u [panjolskoj svi prepisivali kako bi imali vlastiti primjerak”, pisao je priznati povjesni~ar iz 19. stolje}a, Heinrich Graetz. “@idovski je um bio potpuno obuzet Mi{nom. Mlado i staro se sakupljalo kako bi poku{alo ovladati njezinim sadr`ajem.”.

Oko 1457. godine, odmah nakon {to je u Njema~koj izumljen ti-skarski stroj, ali prije nego li je postao op}eprihva}en, bogati tali-janski @idov Mo{e Anay, sin I(zaka?), ako je vjerovati podacima na kraju teksta, naru~io je jedan od posljednjih rukom pisanih pri-mjeraka Mi{ne Tora koji je ujedno i jedan od najljep{ih primjeraka ovog djela. Navodi se i ime pisara, Nehemija. Istra`itelji vjeruju da je rukopis nastao u Lombardiji, ~iji je glavni grad, Milano, u to doba bio va`no umjetni~ko sredi{te.

Ovaj elegantni rukopis ilustrirali su renesansni umjetnici koji su oslika-li {est plo~a, te naslikali 41 minijaturu na po~ecima odabranih poglav-lja. Rukopis je bio podijeljen u dva toma. Prvi je nakon nekog vremena dospio u Vatikansku knji`nicu. Godine 2005. Vatikanska ga je knji`nica privremeno posudila Izraelskom muzeju koji je slavio 40. obljetnicu.

Drugi tom zavr{io je u frankfurtskoj Gradskoj knji`nici u kojoj je pre`ivio i Drugi svjetski rat. Godine 1950. kupila ga je jedna frankfurt-ska `idovska obitelj koja ga je prije tri godine prodala ameri~kom fi-lantropu, Michaelu Steinhardtu. On i njegova supruga Judy povjerili su ga Izraelskom muzeju radi restauracije i na dugoro~nu posudbu. Biti }e izlo`en 26. srpnja kada zavr{i preure|enje muzeja u koje je utro{eno sto milijuna dolara i zbog ~ega je ve}i dio muzejskog kom-pleksa bio zatvoren tijekom protekle tri godine.

Tek je mali broj posjetitelja koji zastane kako bi se divio slikarijama i kaligrafskom umije}u prezentiranom u rukopisu, svjestan drame koju je tekst pre`ivljavao zbog burnih vremena Prof. Menahem Ben-Sasson, predsjednik Hebrejskog sveu~ili{ta i stru~njak za `idovstvo srednjega vijeka objasnio je da su se @idovi selili s jednoga mjesta na drugo tije-kom stolje}a koja su prethodila Majmonidesu ali su uvijek ~uvali svoje vjerske tradicije i osje}aj povezanosti uz svoje pro{le `ivote. U vrijeme Majmonidesa, migracija je zamijenjena nasilnim preseljenjima i kaosu u kojem su nestajale tradicije i povezanost unutar zajednica. Majmoni-desov cilj bio je osigurati vodstvo generaciji koja je bila odsje~ena od korijena i to tako {to je postavio jasan niz zakona i rituala.

Izbjegavaju}i ~esto opse`ni pristup Talmuda i olak{avaju}i laici-ma kao i znanstvenicima da se probiju kroz gomile zakona, Maj-monides je svojim suvremenicima pru`ao uslugu nalik na dana{nji Google. Ovako pi{e Graetz: “Imao je izuzetno logi~an um koji je

Google srednjovjekovnih @idova Napisao Abraham RabinovichPrevela i priredila Dubravka Ple{e

Fotografija, Ron Peled

RUAH HADA[A

50

U jednom od pisama opisao je prosje~ni radni dan tijekom kojeg se vra}a sa lije~ni~kog posla u kraljevoj pala~i, {to je uklju~ivalo i brigu o `enama u haremu, samo da bi ga do~ekala velika go-mila pacijenata, kako @idova tako i Muslimana. “Jedva sam imao vremena sjahati s konja, oprati se i malo se okrijepiti. Zatim sam nastavio raditi s pacijentima sve do no}i kada sam se, premoren, povukao.”

Jedino vrijeme koje mu je preostalo za brigu o poslovima zajedni-ce bio je [abat. “Naviknut sam da toga dana razmi{ljam o poslovi-ma zajednice koji je o~ekuju idu}eg tjedna te da odr`im govor.” Pojedincima, koji su imali neke osobne molbe, savjetovalo se da molbu napi{u umjesto da tra`e razgovor. Na molbe je obi~avao odgovarati na pole|ini istog onog papira na kojem je molba bila napisana.

S vremenom su Majmonidesovu zbirku talmudskih zakona, koja je slu`ila kao zakonski priru~nik, zamijenila druga djela, osobito [ul-han aruh, nastao u 16. stolje}u. Njega je napisao rabin Josef Karo u Cfatu. Prou~avanje Talmuda za koje je pretpostavljao da }e jenjava-ti nakon {to bude izdano njegovo djelo, upravo je procvjetalo. Ali, Mi{ne Tora, intelektualno dostignu}e koje je osna`ilo `idovski svijet u periodu duboke krize, jo{ uvijek ima kanonski autoritet. Njegovim je stvaranjem Majmonides stekao reputaciju jedne od najzna~ajnijih osoba u `idovskoj povijesti jo{ od biblijskih vremena.

“Naju~eniji ljudi”, napisao je Graetz, “pod~injavali su se njegovom sudu i tra`ili njegovu prosudbu na najponizniji na~in. Smatralo ga se vrhunskim autoritetom u cjelokupnom `idovskom svijetu koji mu se divio kao svom najplemenitijem predstavniku.”

Ono {to je najdojmljivije oslikalo rukopis Mi{ne Tora je izuzetan um i karakter Mo{ea ben Majmona. �

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

imao sposobnost grupiranja i raspore|ivanja najve}ih i najmanjih stva-ri. Samo um navikao na jasno i sistemati~no razmi{ljanje te um ispu-njen genijem reda, mogao je isplanirati i izgraditi ovakvu strukturu.”

Majmonides je izbjegavao dijalo{ke prepirke koje su karakteristi~ne za Talmud. Na mjestima na kojima je Talmud bilje`io razlike u mi{ljenjima, Mi{ne Tora to nije ~inila. Graetz pi{e kako je Majmo-nides vjerovao “da istinska tradicija tijekom preno{enja s jedne ge-neracije na drugu nikada ne smije biti izlo`ena sumnji”.

Za razliku od Talmuda, Majmonides je svoj popis zakona obogatio pregledom filozofije. Na mjestima na kojima Talmud zapo~inje s od-govorima na prakti~na pitanja – “U koje se vrijeme uve~er treba govo-riti [ema?”, Mi{ne Tora po~inje ovako: “Temelj i stup svake mudrosti je prepoznati da postoji izvorno bi}e koje je sve pozvalo u postojanje.”

Bilo je suvremenih kriti~ara koji su vjerovali da je Majmonide-sova znanstveni~ka samouvjerenost bila pretjerana jer se nije po-trudio citirati izvore ili ponuditi obja{njenje kako je stigao do nekih zaklju~aka. Ovi su prigovori s vremenom izblijedjeli pred veli~anstveno{}u njegovog djela i kompilacijama koje su sastavili drugi znanstvenici koji su se slu`ili istim izvorima kao i Majmonides.

Osim religioznih i filozofskih djela, uloge rabina i obveza lije~nika, Majmonides je dugi niz godina predvodio i `idovsku zajednicu u Egiptu pri ~emu je do izra`aja do{la i njegova politi~ka i admini-strativna umje{nost. Bio je vode}i `idovski predstavnik u kontaktu s vlastima u Kairu a njegov su savjet tra`ile i `idovske zajednice iz drugih zemalja. Jedna od njegovih va`nijih obaveza bila je mo-bilizirati financijska sredstva kojima su se otkupljivali @idovi koje su zarobili gusari, {to je bio ~est slu~aj. Jednom prilikom, kada su gusari zahtijevali otkupninu vi{u od standardne, Majmonides je odbio platiti jer je bio uvjeren da bi to bio opasni presedan zbog kojeg }e biti te{ko otkupljivati budu}e zato~enike.

Dragulji na ho{emu Kohena Gadola Pripremila Maya Cime{a Samokovlija

Poznato je da odje}a Kohena Gadola ima i dio koji se zove ho{em.

Ho{em je plo~a koja se nosi na prsima a u nju je utisnuto 12 dragih i poludragih kamena. Svaki pojedina~no predstavlja jedno od 12 izraelovih plemena.

Kamenje je slo`eno u 4 reda sa po tri kamena u svakom od njih.

Evo kakvih su boja, koga predstavljaju i {to zna~i tih dvanaest dra-gulja s ho{ema.

1. U prvom redu s desne strane zapo~inje s crvenim kamenom odem, koji predstavlja pleme Rubena, prvoro|enog sina na{eg praoca Jakova – Izraela i pramajke Lee. Lea je jedna od na{e ~etiri pramajke, a jedna od dviju sestara udatih za Jakova. Ime Ruben u hebrejskom korijenu zna~i vidi moga sina: Ra ahi.

2. Drugi kamen pitdah, zelene je boje i znak je plemena [ime-on, a ime zna~i Bog je ~uo.

3. Pleme Levi ima svijetlozeleni kamen bareket, a ime Levi potje~e iz hebrejskog pridjeva jilaveh {to zna~i privr`en, jer je Lea rekla da }e joj od sada njezin mu` biti privr`eniji.

4. Nofek, kamen plav kao nebo, znak je plemena Jehude – Jude, a vu~e korijen iz hebrejskog odeh, {to zna~i hvaliti, uzvisivati.

5. Tako|er plave boje, ali ne{to tamniji, kamen koji u starim spisima nosi ime safir, za{titni je znak plemena Isahar. Ime se mo`e prevesti kao nagrada, znak Bo`ji.

6. Jahalom je svijetli kamen poput dijamanta s malo roza odsja-ja i on je kamen plemena Zebulon, a prema Midra{ima, ime zna~i potvr|ena nagrada.

7. Dan, sin Raheline slu`avke Bilam i praoca Izraela dobio je ime kao znak suda Bo`jega, a njegov je kamen le{em, tako|er u varijanti zelene, ali ne{to tamnije boje.

RUAH HADA[A

51

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

8. Kamen {evo koji mijenja boju te tako mo`e biti bilo koje boje, kamen je plemena Naftali, a ime po predaji zna~i onaj koji je odolio.

9. Gaad je ime sina Leine slu`avke Zilpe i praoca Izraela. Ka-men je `ute boje i zove se ahlamah. Njegovo ime zna~i i do|e ~eta, jer je broj djece ve} bio impozantan.

10. A{er ima svoj kamen akvamarin – tarkis, a ime plemena vodi porijeklo iz hebrejskog izraza be o{ri, a mo`e se prevesti kao u sre}i ili koja sre}a. On je sin Leine slu`avke Zilpe i Izraela.

11. Josef je prvi sin voljene `ene Rahele i Izraela, koga su bra}a iz ljubomore prodala Egip}anima. Njegov je kamen {ofam, a ime Josef zna~i Bog }e nadodati.

12. I na kraju, kame najmla|eg sina, Benjamina, koji je jedini ro|en u zemlji Kannanskoj. Nakon njegovog ro|enja umrla mu je majka, ljubljena Izraelova `ena, a na{a pramajka Rahela. Njegov je kamen jasfeh isto crvene boje kao i kamen odem, prvoro|enog sina Rubena. �

Blagoslovene uspomene Hajima Nahmana Bjalika Napisala Tatjana Cvejin

San je la`a – ali ne svaki.

Ispred mene beskraj puta i samo pesak. Ispred mene karavani koji se vra}aju sa va{ara. I ja. U sredini karavana. Hodam u toj gomili punoj nereda. Graja, Buka. Cika i vika. Kola i talji-ge {kripe i pretovarene, prazne i natovarene robom, putnicima i ko~ija{ima, pratiocima i sunarodnicima kre}u se. Na konjima ili pe{ice ljudi i `ivotinje vuku se poput strvine na izmaku snage po pustom pesku obavijeni oblacima pra{ine. To~kovi i noge tonu do polovine u pesak. Pra{ina. @ega. Nemo}. Umorni i slomljeni, obliveni znojem, smrknuta lica i nevesele du{e – svi vi~u ili {ibaju `ivotinje svirepo, bezose}ajno, divlja~ki.

[to je put te`i nestrpljenje raste. Buka i mete`. Niko ne slu{a niko-ga. Najednom, nevidljiva sila zaustavlja karavan:

“Hijo, hijo!”

“Stani, stani! Ne mi~i se s mesta, pasji sine!”

Bezvoljnost obitava. Svako ide jer svi idu. Svako stoji jer svi sto-je. Krdo. Karavan. I ja. Guram se. Ne znam zbog ~ega se guram. Umoran sam. Glava. Glava! Jo{ samo malo pa }u se onesvestiti i pasti, ali, ja idem dalje. Idem protiv svoje volje i bez odrednice. Kao bez svesti jo{ idem. Drve}e u dolu slutim. Pravo pravcato drve}e u dolu! @ivo, mlado, sve`e, visoko i gusto du` puta. Zeleni zid koji deli ovaj od nekog drugog sveta, ~udesnog sveta s druge strane aleje. Pravo ~udo! Zeleni zid...

I ~udim se da taj drvored nisam ranije video, ta stabla koja su oduvek ba{ tu bila. ^udim se da to osim mene niko ne vidi, da niko ne prime}uje zametak ploda ~e`nje za drve}em u dolini dok netremice gledam. Karavani me vuku i dalje sa sobom.

Tamo, uz naseobu i iza zida od drve}a, tamo je drugi svet, miran i blje{tav. Ja ga poznajem. Niko osim mene ne zna za taj svet... Ne odustajem od gledanja...

Izme|u aleje i aleje zlatnozelenih stabala i kroz ~istinu vidim ne{to kao lik. Lik tajanstvenog neznanca koji sa druge strane

zida sedi sam na obali bistrog potoka, okrenut licem prema bi-stroj i mirnoj vodi utonuo u onaj drugi, daleki svet... Sedi na svom mestu zagledan u vodeno ogledalo nepomi~no.

I on je ovde. Njegova mrka senka treperi izme|u stabala, kroz svaku novu prazninu. On i bistri potok i ceo svet kao da me prita-jeno prate i kao da su tu. Sami od sebe mi~u se i odmi~u. Promi~u malo po malo i poput mese~evog luka i mese~ine na samom dnu reke ogledaju se.

Ko je taj tajanstveni neznanac? Zar ga ne poznajem? Zar nismo bili sa njim? Zar nije bio sa nama? Zar nije... blizak, srodan...? Zar nismo isto?

Morao bih da se neprimetno izvu~em odavde, da zamaknem za drugu stranu zelenog zida i kao iza zavese ili zelenog lista, ili sa druge obale bistrog potoka putem izvora sebe prepoznam. Moje mesto na kome sam oduvek... Zar to nije moje mesto?

Sve dalje i dalje idem. Idem drumom i oblacima pra{ine koji me pokrivaju idem.. Idem sve dalje i dalje i sve vi{e i vi{e udaljavam se.

Tra`im dolinsko drve}e...

Bilo je ba{ tu i ovde gde ga ba{ sada vi{e nema. Drve}e i njihov drugi svet. I potok sa bistrom vodom. I izvor. I tajanstveni nezna-nac koji oduvek sedi na obali potoka.

Taj usamljeni neznanac, onaj tajanstveni neznanac – mo`da sam Ja! Ja i niko drugi! ¢...£

Hajim Nahman Bjalik ro|en je 9. januara 1873. godine (10. tevet 5633.) u volinjskom seocetu Radi, nedaleko od @itomira, premi-nuo u Be~u 4. jula 1934. godine od klonulosti srca (Embolia arter. coronar), sahranjen u Tel Avivu uz grobove Ahad Haama, Maksa Nordana i Hajima Arlozorova. Posle je uz njih polo`en i Bjalikov drug, Ahad Haamov u~enik, [marjahu Levin. Na po~asnom mestu starog telavivskog groblja na{li su se i tri velika predstavnika du-hovnog Jevrejstva s jednim od prvoboraca ~istog politi~kog cioniz-

RUAH HADA[A

52

Uvek kada promatram predivan zalazak ili izlazak sunca, ~udim se: nisam li ve} jednom video taj zalazak ili izlazak sunca lepr{aviji, lep{i ili bajkovitiji od ovoga?

Uvek kada pro{etam pored zelene livade nije mi jasno zbog ~ega mi na tren zaleluja i nji{e se ruj zelene trave, o n e trave koju sam gackao idu}i sa svojom dadiljom. Bila je to so~na, rosna, mlada, sve`a, `iva trava i do bokova dose`u-}i u bistroj vodi ukra{ena si}u{nim {arenim cveti}ima dok mi je iz oka provirivala drhtava i ~ista biser-suza... Blago-slovene uspomene...

Kroz ceo svoj `ivot Bjalik je u sebi nosio do`ivljaje iz najranijeg detinjstva. Njegovo knji`evno stvaranje samo je razra|ivanje gra|e koja se nagomilala u detinjastoj du{i i koja neizbrisivo nosi pe~at volinjskog Izraela i njegove porodi~ne situacije.

Okom u oko ponovo vidim stani{te svog `ivotnog jutra i sedi{ta ranog detinjstva. Njih i sve {to ih ispunjava i ceo svet oko njih, sve sitno i veliko, krupno i malo. Kao da prvi put vidim... Tamo, negde iz zaboravljenog ugla u Voliniji, iz skrovi{ta trstika i baru{tina, ispred {uma kojima nema kraja, di`e se moje rodno selo sa samo svojim danima i no}ima, sa praznicima i [abatima, sa svim vremenima i nevremenima kroz celu godinu. Ono je maleno, mirno i skromno. Jo{ odoleva i traje ba{ onako kako je stajalo u ~asu stvaranja sveta: polovina u ravnici, polovina na obronku, {}u}ureno u hladu grmlja i drve}a, ogra|eno ba{tama, oranicama i krastavcima. U tihoj tuzi ono nosi jaram svog ~estitog opstojavanja kako ga je nosilo – i }uti. Ni{ta se nije promenilo, ni~ega nije nestalo. One iste ku}ice od ilova~e i niske da{~are ra{trkane po dolini i bre`uljku poput upla{enog stada ovaca. Ona ista }utljiva {uma koja mi negde iz daleka, iza sela preti ledenom tamom. Onaj isti zeleni bre`uljak koji se posred puta prepre~io i pre-ma meni, upravo prema ku}i moga oca kao neka opaka pro`drljiva zver sli~na bivolu koji iz dana u dan guta, guta svakog predve~erja, ~itavu zlatnu veknu hleba – sunce na zalasku, svake ve~eri, svake ve~eri ~itavu poga~u `dere. Ono isto jezero koje svetluca na kraju bre`uljka poput sjaj-nog ogledala dok se patke u njemu br~kaju. I one iste staze koje vijugaju poput zmija preko polja i livada i{~ezavaju-}i, iz ~e`nje za svetom u nepoznatim daljinama... To je moje rodno selo... Radi, nedaleko od @itomira.

Volinja je od prirode zemlja prelaza i sinteze. Sme{tena izme|u Litvanaca i Poljaka, izme|u Poljaka, Rusina i Rusa, po pripadnosti ~as isto~na ~as zapadna, po povremenosti povezana i sa severom i sa jugom, prolazna stanica razli~itih pokreta isto~nog Jevrejstva.

U Bjalikovim uspomenama slila su se sva godi{nja doba provedena u rodnom selu, u ve~ito rano leto.

Onaj prvi svet, prasvet koga sam poneo sa sobom sa sela i koji mi je jo{ sakriven u posebnom pretincu poput riznice mene – onaj neobi~an, ~udnovat, jedinstven i jedini svet – za zimu ili za jesen – nije znao. Celo selo onih dana, doklegod pogled dose`e, satkano iz jednog i jedinstvenog savr{enog tkiva – samo i samo leto. Nebo, letnje nebo. I zemlja, samo letnja zemlja...

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

ma. Bjalikova misao sakupljanja svega {to je stvorio, simbolizovana je u tom skupu grobova.

Pravo su rekli: ~ovek vidi i shvata samo jedanput – u de-tinjstvu. Prve pojave kao ispod rukotvorine Stvoriteljeve, one su prvobitni lik stvari, njihova su{tina. A one docnije pojave samo su drugo, pogor{ano izdanje, otisak onih pr-vih, njihovo bledo nagove{tavanje, ne one same. Na sebi sam to do`iveo: sve nebeske i zemaljske pojave nad kojima sam izricao blagoslov u `ivotu – crpele su snage samo iz prvog gledanja. I nebo Italije i njegovo sladunjavo plavet-nilo ugledao sam kasnije. Moje su noge kidisale i vrhovima {vajcarskih planina. Gledao sam ih i razmi{ljao: Kada mi se nebesko plavetnilo objavilo sla|e od ovoga? Kada sam upoznao brda vi{a i veli~anstvenija od ovih?

Hajim Nahman Bjalik

RUAH HADA[A

53

koje je visilo ponad sofe. Ono je u mojim o~ima bila najve-}a zagonetka na svetu. Kada bih se sa sofe uspravio prema njemu video bih sve stvari i sobu i sebe; orman sa kompo-tima i d`emovima na njemu, sve ba{ onako kako jeste ali nekako nakrivljeno i koso. I kao da }e se sve svakoga ~asa sru{iti i pasti. Sve je to ~udno i neobi~no. Nije mi bilo jasno kako je sve to dospelo u ogledalo? Zbog ~ega li se barem or-man sa slatki{ima i marmeladom ne preokrene nekako...

Kada soba nije prazna, Bjalik tra`i skrovi{te u ba{ti ili {tali, u am-baru ili podrumu, na tavanu ili u {umi. Samo stara krezuba dadi-lja Javdoha uspeva da ga na|e, da ga okupa i presvu~e, ali, ~im ga smakne iz vida, njega ve} nema. U dvori{tu se sprijateljio sa kravama i teladima, sa konjima i pili}ima. Hrabar je. Ne pla{i se ni zmija u {umi ni slepih mi{eva. Crknutim zmijama i {takorima pla{i devoj~ice u selu. U {umi tr~i za brzom vevericom, posmatra pe~urke ili tra`i patuljke koje je video vedre no}i pri mese~ini kako silaze u redovima niz zeleni bre`uljak igraju}i i pevaju}i. Video je i gde su se me| drve}em denuli i i{~ezli...

Ponekad sam slu{ao ti{inu i gledao glasove jer moja ~ula jo{ nisu prepoznavala me|e i granice. Glas je za sobom povla~io pojavu, pojava glas i miris...

Svet ~uvstva mu se stapao u jedinstven do`ivljaj kojim detinja du{a ponovo i uvek iznova pro`ivljava stvaranje sveta. Sve je bilo prepu-no tajni sa nagomilanim ~udesima koja prizivaju.

Odakle iskra u mrtvom kamenu, otkud to da nema senke na ku}nim zidovima? Ko je nagomilao plam gora na ivici neba, ko hvata mesec u {umskom gusti{u? Kamo karavani oblaka odle}u, koga vetar progoni po pa{njaku? Kako to da telo praskozorjem kli~e, da i srce uz pove~erje bruji? Zbog ~ega vode izvorske pla~u, zbog ~ega srce kao da prestaje da kuca slu{aju}i njihanje `ubora... ^udesa su me opko-ljavala, okru`ivala, prestizavala i moju malu sirotu glavu prepunjavala. Uma}i i ute}i nikako i nikada nisam mogao i kao da to nisam ni hteo. Ona su mi pro{irivale o~i, srce dubilo tako da sam skrovi{te otkriveno video...

[umsko jezero. Bjaliku je do`ivljaj prirode neraskidivo povezao sa do`ivljajima roditeljskog doma.

Jezero

Znao bih oti}i za vru}eg letnjeg danaU divno kraljevstvo mira – u gustu {umu.

I tamo, me| mo}nim stablima {to ne ~u{e odjeke sekire,Na putu {to su ga znali samo vuk i hrabri lovac,

Lutao bih sam satima,Sam sa sobom i mojim Bogom dok me zaziva

Preska~u}i i provla~e}i izme|u zapreka zlatnih,U najsvetlije sveti{te {to je u {umi – do zenita.

Ima tihe bo`anske usne, tajanstven jezik[to nema glasa ni zvuka neizbrisive boje,

Ima ~ari sjajnih slika i armiju vizija...Tim se jezikom objavljuje Bog izabranicima svojim

I njime misli Gospodar sveta misli svoje,I Stvoritelj ostvaruje u njemu ose}anje svoga srcaI nalazi u njemu re{enje snu jo{ nedosanjanom

Iz volinjskog Mezeri}a hasidizam je u osamnaestom veku prodirao na sever, u Belu Rusiju i Litvaniju. U devetnaestom veku do{lo je do procvata pokreta hasbale – prosvetiteljstva. Hasidizam i hasbala bitno su uticale na stasavanje Bjaliha i kao pisca i kao ~oveka, jer, biti gladan a istovremeno ne biti sit, nije vreme koje se nosi i nije doba koje traje.

U selu je bilo ~etrdesetak ukrajinskih seljaka. Ku}a Bjalikovih rodi-telja, sagra|ena od drveta iz {ume u kojoj je njegov otac nadgleda-vao se~u, nalazila se na podno`ju bre`uljka, a na njegovom vrhu nalazila se jo{ jedna jevrejska ku}a.

Ove dve jevrejske ku}e, po svom polo`aju odvojene od ostalih ku}a u selu, razli~ite visine, druga~ijih krovova i prozora, izgledale su kao malo i zasebno naselje. Ubrzo je na bre`uljku utabana uska pruga, malena vijugava staza koja je ~vrsto i trajno povezivala dvori{ta. Isti u~itelj za decu, isti zakon... svaka od dveju doma}ica znala je {ta je u loncu kom{inice, uzajamno su isprobavale i razme-njivale recepte tradicionalnih jela, jedna je drugoj pozaj-mljivala lonac, lopatu za hleb i sito, zajedni~kim snaga-ma nabavljale su povr}e, jaja, par koko{aka, a u dugim zimskim no}ima i za vreme trajanja dugih letnjih `ega dolazile bi jedna drugoj u ku}u i sede}i na terasi razgo-varale bi, ~istile gra{ak, kuvale vo}e, ~erupale perje sa pili}a, plele ~arape...

O volinjskom Jevrejstvu nije se mnogo znalo. U njemu je bilo vi{e zdrave prirodnosti, mirisa zemlje, `ivotne radosti koja je nadvlada-vala sve muke, nevolje, poti{tenosti i progone nakon krvolo~nog i krvo`ednog ustanka Hmeljinicijevih kozaka.

Majka je imala posla u ku}i i {tali, u kuhinji i ba{ti. Otac se cele sed-mice bavio {umskim poslovima. Stariju decu zapo{ljavao je u~itelj a na{ Hajim Nahman, jo{ nedorastao za slova, od jutra do sutra... Bjalik.

Bio sam ne`an i malen i prepu{ten samome sebi. Jo{ nisam znao da pitam i da stvari zovem po imenu. Nikoga nije bilo kraj mene da mi otvori usta, da mi probudi duh... Otac i majka ostavi{e me samog, niko na mane niti gleda, niti obra}a pa`nju...

Oslu{kuje Bjalik. I najmanji zra~ak svetlosti pogledom obuhvata. U svakom glasu, u svakom tragu svetlosti prepoznaje sve ono {to sluti, one male i velike tajne koje odrasli nikada ne}e otkriti.

Tiktakanje ~asovnika, senke, pege i pruge svetlosti svesti na zidu, }utanje prazne sobe, polumrak pod krevetom, cipele koje tamo le`e rasparene, vrcave titraje odbljeska prozoru, pra{inu {to lebdi – sve su to duboke tajne i misterije koje tra`e odgovor.

Lutam i nestajem poput mrava u travi... I on `ivi povu~eno kao ja. Jedino se moje srce bavi i mravinjacima Ako bi mi se neko nekim slu~ajem obratio, i jesam i nisam slu{ao. Ako bi me neko nekim slu~ajem ne{to i priupitao, samo sam netremice piljio i }utao. Mojoj ma{tariji nije bilo kra-ja: uvek na drugom mestu, na pegi na zidu, na muvi u letu, a naj~e{}e i najvi{e od svega privla~ilo me je staro ogledalo

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

RUAH HADA[A

54

oti{ao bi kradom ku}i, vratio kravama, mlekariji i luli i opet bi do slede}e prilike zanemeo.

I ostali Jevreji vra}aju se svakodnevici. Bjalik ponovo prepu{ten sam sebi luta po selu, igra na toplom pesku ili raskrsnici. Ima li ne{to lep{e na svetu od posmatranja |erma na bunaru dok de-vojka Marusja grabi vodu u vedricama iz kojih cure zlatne kapi na kojima se odraz sunca u svim bojama nazire.

Izgledalo je da }e seoski raj ve~ito trajati. Ali, jednoga se dana otac vratio sa va{ara, u ruci mu purpurni tabak i{aran mrkim alef-bet slovima za decu. Sutradan me opak mladi} posadio kraj duga~kog stola ispred i{aranog taba-ka i sa dva prsta ste`u}i moj mali grkljan rekao je:

“Ka`i, mangupe: to je alef!”

Mnogo sam se upla{io i mladi}a koji me je gu{io i tog alefa i pla~u}i pobegao...

Bilo je to kao nagove{tavanje da }e mali Hajim Nahman uskoro biti proteran iz seoskog raja koga do kraja `ivota nije napustio... Ako te zapita an|eo:

Ima li negde ubavo selo {to {uma ga kru`i,A ponad sela beskrajan pucanj nebeske modrine,

A na plavom nebu zaplovi jedino ~edo:Sam, jedincat, maleni beli oblak.

Tu se leti o podne u osami igra dete,Samo, samotno, ne`no i sanjarsko.

Ja sam to dete, an|ele!

Volinja je prva domovina isto~no-jevrejskih narodnih melodija koje su se pored svih slovenskih uticaja ispreplitale sa re~ima na-rodnih pesmama: isti smeh sa suzama, ista duhovna ironija koja ne retko prelazi u sarkazam.

Bjalikova porodica poti~e iz volinjske provincije. Her{, otac Bja-likovog dede, bio je ugledan Jevrejin. Bjalikov deda Jakov Mo{e preselio se u volinjski glavni grad @itomir. Isticao se i kao trgovac i kao nau~nik. O`enio se ro|akom svog u~itelja Jisraela Dova, hasid-skog cadika iz Videlnika. Jakov Mo{e je bio pobo`an hasid, veran po{tovalac svoga tasta-u~itelja. Veoma rano se posvetio svetu svete nauke, a poslove kojima se bavio predao sinovima: uzimanje {uma od veleposednika u zakup, zakup mlinova, se~a drva...

Bjalikov otac, Jichak Josef, dobio je u vi{e navrata svoj deo od porodi~nih preduze}a, ali mu poslovi nisu i{li od ruke. Porodica ga je smatrala {eprtljom koji nije ni za trgovinu ni za knjigu. U su{tini, on je bio sanjalica.

Bjalikova majka, Dina Priva, rodom iz Belopoljska u kijevskoj gu-berniji, jednostavna i pobo`na, sve seoske soka~i}e `itomirskog predgra|a, zvonkim pla~em i estokim uzdasima ispunjavala je pri-likom izrade vo{tanica za Jom Kipur, po starom obi~aju, a nije se libila ni da iza|e kao piljarica na pijacu.

Otac pesimista ali sanjalica, majka stroga i kruta – to bi bile presud-ne ~injenica za Bjalikov temperament i karakter. �

IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

Pa tim jezikom vizija koji se otkrivaU segmentu modrog neba i u njegovim {irinama,

U ~istoti srebrnkastih obla~i}a i u mrkosti nebeskih tela,U lelujanju zlatnog klasa i u ponosu silnog kedra,

U lepetu belog golubovog krila, u luku orlovih lepeta,U divoti tela ~ovekovog i u odsevu oka,

U besnilu mora, u nemiru njegovih vala i igri talasa,U punoj no}i, u ti{ini zvezda {to padaju

I u buri plamenova, urnebesu vatrenog mora,Izlazaka i zalazaka sunca –

Tim jezikom, jezicima nad jezicima, i jezeroZadalo mi je svoju ve~nu zagonetku.

Petkom popodne, Bjalika je obuzimalo ~udno ose}anje. ^ekao je oca da se vrati iz {ume, jer tek po njegovom povratku, u ku}u je ulazio subotnji mir i ose}aj da svet dobija drugo lice. Erev [abat. Otac seda za belo pokriveni sto na kome sve~ano gore subotnje sve}e, ~ita odlomak iz Tore, a njegovo pevuckanje ispunjava ku}u toplinom i prazni~nim raspolo`enjem. Da li je to ba{ ono ~udo za kojim dete ~ezne ~itave nedelje? Ta melodija kojom otac osve}uje [abat pratila ga je do kraja `ivota.

Bjalikov jevrejski svet na selu sastojao se iz svega dve ku}e, ali je u najbli`oj okolini bilo jo{ nekoliko Jevreja. Ponekad bi u selo svra-}ali i Jevreji sa strane, trgovci drvetom, {umski name{tenici, za-natlije, putnici ili torbari. Ako bi se zbog [abata morali zadr`ati u selu, oni bi o tome ve} u petak izvestili mlekara, }utljivog Jevrejina bez dece koji je sa `enom stanovao u usamljenom zaseoku nedale-ko od Radija. Zajedni~ki bi sastavljali minjan koga ~ine desetorica mu{karac a starijih od trinaest godina, ba{ onoliko koliko je po-trebno za zajedni~ku molitvu. Doga|alo se da je deseti u minjanu bio nedorasli de~ak sa svitkom Tore u ruci. Bjalikov otac se vese-lio ovim subotnjim molitvama u zajednici. Iz grada je doneo Toru koju je postavio na isto~ni zid gostinjske sobe.

Detinja je du{a upijala pobo`nost roditeljskog doma koji se nije to-liko ispoljavao u vr{enju obreda koliko u zanosnoj molitvi protka-noj hasidskim melodijama, u do`ivljajima jevrejskog zajedni{tva, a naro~ito pri prazni~nim gozbama. Kada je zimi trebalo klati mnogo gusaka, do{ao bi iz grada {ohet (kla~) koji bi ostao preko subote. Iza havdale, molitve na zavr{etku [abata, okupili bi se oko stola na kome se u samovaru pu{io ~aj svi oni koji su u prepodnevnim sati-ma prisustvovali molitvi. [ohet pri~a pobo`ne legende dok odrasli i deca pomno slu{aju pri~e o proroku Eliji, o osniva~u hasidizma Jisraelu Baal [emu i drugim hasidskim pravednicima – ~udotvor-cima. Posle pri~anja zapo~inje gozba “melave malke”, “ispri~aj kraljice [abat”. Obilno jelo i obilato pi}e, pesma i ples, radost i odu{evljenje... i }utljivi mlekar skida kaftan, uzvikuje, igra i bla-go zatvorenih o~iju i ra{irenih ruku kao u molitvi... Jisrael, sveti narode, dajem svoj `ivot za va{ najmanji nokat!... Ili kroz pla~... Jevreji, milostivi, dajte da izgorim u slavu Bo`ju! Smilujte mi se, sve`ite me, bacite me na loma~u! Jao, jao, srce mi izgara od lju-bavi za Jisraelom... plesao bi, vikao i plakao sve dok ne bi kao mrtav pao na le`aj. A sutradan, u ranu zoru, kada bi se rastreznio,

RUAH HADA[A

55

KULTURA I UMJETNOST

U izlozima knji`ara

Edgar Morin: Moderni svijet i `idovsko pitanjeizdava~: Durieux, Zagreb, 2009. • prijevod: Sanja Peri} • broj stranica: 213

Stanje u kojem su se @idovi zatekli u modernom dobu zaslu`uje sagledavanje u svoj svojoj kompleksnosti, u ~emu je ujedno sadr`ana te`ina predmeta. Edgar Morin, poznati francuski sociolog i intelektualac, u knjizi Moderni svijet i `idovsko pitanje pi{e kako je `idovska sastavnica neizostavna modernom dobu, ali ni da `idovsko pitanje nije zamislivo bez modernog doba. Po Morinu, pojam @idova bio je jasan sve dok se odnosio na identitet koji podrazu-mijeva i jednu naciju i jedan narod i jednu vjeru. Otkad @idovi sudjeluju u kulturi i gra|anstvu ne`idova, odvajanje izme|u @idova i ne`idova zamaskiralo je dovr{eno sjedinjenje izme|u ta dva komplementarna pojma, ali koji isto-dobno mogu i ostati suprotstavljeni kad slijede razvojne faze (rasnog) antisemitizma koji je naslijedio stari, vjerski antijudaizam. �

Jenna Blum: Oni koji nas spaseizdava~: Naklada Ljevak, Zagreb, 2010. • prijevod: Sa{a Stan~in • broj stranica: 501

Anna Schlemmer pedeset godina nije `eljela progovoriti o svome `ivotu u Njema~koj za vrijeme Drugoga svjet-skoga rata. Njezinoj k}eri Trudy bile su tek tri godine kada ih je oslobodio njema~ki vojnik, s kojim su oti{le `ivjeti u Minnesotu. Jedini materijalni dokaz pro{losti stara je fotografija, obiteljski portret koji prikazuje Annu, Trudy i nacisti~kog ~asnika. Kao sveu~ili{na profesorica njema~ke povijesti, Trudy se upusti u istra`ivanje pro{losti pa naposljetku otkrije bolnu i dirljivu istinu o maj~inu `ivotu. Roman Oni koji nas spase temeljito propituje {to smo sve spremni izdr`ati kako bismo pre`ivjeli, kao i stid koji nam potom ostaje u naslje|e. U sr`i ovog sna`nog romana teme su ljubavi, `rtvovanja i obitelji... �

Bernice Eisenstein: Kad vam roditelji pre`ive Holokaustizdava~: Fraktura, Zagreb, 2010. • prijevod: Giga Gra~an • broj stranica: 220

Bernice Eisenstein dijete je @idova koji su pre`ivjeli Holokaust i imigrirali u Kanadu. Ro|ena je 1949. u Torontu i ondje je diplomirala engleski na Sveu~ili{tu York. U Engleskoj se {kolovala za likovnu umjetnicu te do danas radi kao ilustratorica i urednica. @ivi u Torontu s mu`em, sinom, k}eri te ma~kom i psom. Ovo je prva njezina knjiga. Rije~ima i crte`ima ova knjiga donosi sje}anja na odrastanje u Torontu pedesetih godina 20. stolje}a, uokvirena sjenom koja }e se nakon {to su joj roditelji pre`ivjeli Holokaust, trajno nadviti i nad nju. Istodobno je knjiga prot-kana zabavnim prisje}anjima i sitnicama iz svakodnevice, {to ju u literaturi vezanoj uz Holokaust ~ini posebnom i prepoznato je kao velika njezina vrlina. �

Mitch Albom: Za jo{ jedan danizdava~: Algoritam, Zagreb, 2010. • prijevod: Sanja Kova~evi} • broj stranica: 208

Ovo je pri~a o obitelji, a budu}i da uklju~uje duha, mo`e se nazvati i pri~om s duhovima. No u svakoj obitelji postoji takva pri~a. Mrtvi sjede za na{im stolovima dugo nakon {to su nas napustili. Kad biste dobili priliku, jednu jedinu priliku, da se vratite i popravite {to vam je u `ivotu krenulo lo{e, biste li je prihvatili? I kad biste je prihva-tili, mislite li da biste bili dorasli tome? Za jo{ jedan dan roman je kojim }e Mitch Albom ponovno dokazati za{to je jedan od najomiljenijih pisaca diljem svijeta: neustra{ivi istra`iva~ sfera `elja i magije, beskrajno predan vjeri u snagu ljubavi. Za jo{ jedan dan }e vas nasmijati. �

RUAH HADA[A

56

KULTURA I UMJETNOST

Branko Poli}: Na pragu budu}nostiizdava~: Durieux, Zagreb, 2010. • broj stranica: 368

Kao student i omladinski aktivist, Branko Poli} je autenti~ni svjedok jednog burnog i malo opisivanog razdoblja, u kojem se nadokna|uje izgubljeno vrijeme i {tete prouzro~ene Drugim svjetskim ratom. Ovo su zapisi o razdo-blju nakon raskida sa SSSR-om, te prvim znakovima slobodnije budu}nosti. Poli} pi{e koriste}i vlastite dnevnike i korespondenciju, neoptere}en “naknadnim pam}enjem”. Ovim sveskom zavr{ava se autorova dramati~na mla-dost, zapo~inje ozbiljan `ivot. Sve se aktivnije po~inje baviti novinarstvom da bi kasnije na Radio Zagrebu postao legendarni urednik emisija klasi~ne glazbe, novinski kriti~ar i publicist. Na pragu budu}nosti je ~etvrti i zaklju~ni svezak do sada najopse`nije autobiografije u hrvatskoj knji`evnosti. �

U izlozima knji`ara

Markus Zusak: Kradljivica knjigaizdava~: Profil, Zagreb, 2008. • prijevod: Lada Sila|in • broj stranica: 560

Pri~u iz 1939. godine i o Njema~koj kojom vladaju nacisti pripovijeda sama Smrt. Djevoj~icu Liesel i njezina mla|eg brata majka je prisiljena povjeriti udomiteljima, a kad na putu prema novom domu Lieselin brat umre, djevoj~ica na njegovu grobu pronalazi knjigu uz koju }e nau~iti ~itati i koja }e joj promijeniti `ivot. To je po~etak pri~e koja istra`uje snagu rije~i: njihovu mo} da potaknu, uni{tavaju, ali i lije~e. Gase}i `e| za ~itanjem, Liesel postaje kradljivica knjiga spa{avaju}i ih iz loma~a, skrivaju}i, ~itaju}i... Zusakov roman o djevoj~ici i Smrti pri~a je o nadi i ljepoti koje opstaju usred u`asa i tuge, sasvim zaslu`eno slavljen kao knjiga koja }e se pamtiti. �

Richard Feynman: [to te briga {to drugi misle?!izdava~: Mozaik knjiga, Zagreb, 2010. • prijevod: Mario Labus • broj stranica: 185

Jedan od najve}ih fizi~ara dvadesetog stolje}a i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1965. godine, Richard Feyn-man (1918. – 1988.) posjedovao je neutoljivu `e| za avanturama i besprimjernu sposobnost da prepri~ava zgode iz `ivota. [to te briga {to drugi misle?! posljednja je knjiga Feynmanove knji`evne ostav{tine, koju je priredio nje-gov prijatelj Ralph Leighton. Me|u mnogim pri~ama ispripovijedanim u knjizi, od kojih su neke smije{ne, a druge krajnje ganutljive, susrest }emo se s Feynmanovom prvom suprugom Arlene, koja ga je pou~ila neobja{njivomu misteriju ljubavi le`e}i na samrtnoj postelji, dok je on u obli`njem Los Alamosu radio na atomskoj bombi. U knjizi se nalazi i pri~a “Gospodin Feymman odlazi u Washington” koja opisuje posljednju Feymanovu veliku avanturu. �

Gotove salate s tunom, kus kusom, multivitaminske, nama-mit }e mnoge, smoothies i frappe sigurno }e ste}i svoje stal-ne mu{terije, a svje`e cije|eni vo}ni sokovi osvje`iti umorne i klonule. Medenjaci sa zelenim ~ajem su izvrsni, a kako je ve-}ina proizvoda prvi put na na{em tr`i{tu sigurna sam da }e ovo mjesto postati jako “in” i “Lifestyle” na{ih sugra|ana zbog svoje kvalitete, raznolikosti i okusa, ali i zbog toga jer se zaista radi o zdravoj hrani, kao {to i samo ime kazuje.

Zagreb se tako, jo{ jednim malim, ali zna~ajnim korakom svrstao uz bok ve}ine glavnih gradova Evrope koji ve} odavno u`ivaju u ko{er restoranima i snack barovima.

Obitelji Savi~evi} `elimo puno uspjeha i pro{irenje posla. Mazal tov Dragi, mazal tov Nina! �

Od 5. srpnja Zagreb je bogatiji za jo{ jedan snack bar. No nije rije~ o bilo kakvom ili samo jo{ jednom mjestu gdje mo`emo ne{to na brzi-nu gricnuti ili se osvje`iti. U sredi{tu grada, u Margaretskoj ulici broj dva, preko puta fancy kafi}a Maraskino, obitelj Savi~evi} je otvorila prvi ko{er snack bar Lifestyle – healthy food u Hrvatskoj.

Nina Savi~evi}, majka petero djece, dobro zna {to je zdravo za nju i njenu obitelj, te je odlu~ila svoje znanje i iskustvo ponuditi najprije Zagrebu.

Ko{er certifikat dao je na{ rabin Kotel Da-Don, a veliki broj uzvani-ka ali i prolaznika koji su degustirali ukusne sendvi~e, frapee i smo-othie, daje naslutiti da je otvaranje ovakvog lokala pun pogodak.

Iz ponude nabrajamo samo neke od delicija: sendvi~i vegetari-jan, tuna, tartufi, losos, veganski itd.

Lifestyle – healthy food Klara Levi

RUAH HADA[A

57

^ITATELJI PI[U

Ameri~ko-izraelski odnosi i zvani~no su na silaznoj liniji. I u kri-zi. Prema re~ima g. G. Steinberga, profesora politi~kih nauka na Bar-Ilan-Univerzitetu: “To nije emotivni odgovor ili prolazni nes-porazum nastao zbog nezgodno odabranog trenutak izgradnje stanova u Jerusalimu, ve} rasprava koja zadire u vitalne interese Izraela i Amerike.” O~igledno je da su interesi Izraela i Amerike u sada{njem trenutku u raskoraku. Poznata je izreka lukavog Albiona da “Interes nikad ne vara” i isto tako poznata izreka Kralja Sunca Luja XIV, da izme|u dr`ava nema prijateljstva, postoje samo inte-resi. Izrael svakako ima svoje interes. Pre svega i iznad svega da sa~uva svoju bezbednost!

I predsedniku Obami i premijeru Izraela Natanijahu jasno je da postoji velika asimetrija u odnosima Amerike i Izraela. Nijedna druga zemlja, posebno evropska zemlja, nije u stanju da isporu~i Izraelu sofisticirano i skupo oru`je za njegovu odbranu kao {to je to Amerika. Imaju}i to u vidu, Izrael svakako ne mo`e da ignori{e nastale razlike i mora}e da ih uzme u obzir. Ali nema svrhe vr{iti pritisak samo na Izrael ako je druga strana nepopustljiva u svojim zahtevima i dalje nastavlja sa terorom i odbija da prizna legitimitet jevrejske dr`ave i pri tome zaboravlja da su u zadnjih 60 godina na tim prostorima protutnjala tri te{ka rata sa jednim jedinim ciljem – baciti Jevreje u more.

Protekli istorijski period, g. Steinberg nas dalje podse}a, da to nije prvi put u dugom periodu savezni{tva sa Amerikom, da je dolazilo do o{trih neslaganja kada su ugro`eni vitalni interese Izraela, ni predsednik Sjedinjenih Dr`ava ne mo`e da natera Izrael da prihva-ti takve zahteve. U nastavku teksta, g. Steinberg navodi tri takva za-hteva od strane ameri~ke Administracije i onda{njih predsednika Sjedinjenih Dr`ava. Kriti~ni trenuci kada je Izrael rekao Ne svom velikom savezniku jesu:

Godine 1987., za vreme razgovora u Camp Davidu, predsednik Karter je zahtevao od premijera Begina da za neodre|eno vreme zamrzne i obustavi gradnju naselja, Begin je to odbio.

Drugi kriti~an trenutak odigrao se 2002. posle bomba{kog napa-da terorista u Hotelu “Park” u Nataniji za vreme proslave Pesaha. [aron je pokrenuo antiteroristi~ku operaciju i predsednik Bush je zahtevao je od [arona da obustavi dalje operacije. [aron je to odbio.

Tre}i i mo`da najozbiljniji incident desio se daleke 1960./1961. go-dine kada je predsednik Kennedy zahtevao od Izraela i Ben Guriona da Izrael dostavi informacije i obustavi svoj nuklearni program za odvra}anje iako je bilo poznato da se Izrael nalazi u neprijateljskom okru`enju i da je najava i realizacija takvog programa bila neophod-na za njegovo pre`ivljavanje! Posle du`e diplomatske prepiske i na-tezanja Amerika je odustala od toga zahteva. Ni do danas nije jasno da li Izrael ima nuklearno naoru`anje ili ga nema – naravno ako se izuzmu novinarske {pekulacije i naga|anja koja idu tako daleko da je ~ak i “izbrojano” koliko Izrael ima nuklearnih glava.

Za nas posmatra~e sa strane, nedovoljno upoznate sa tajnama di-plomatije, posebno diplomatije Bliskog Istoka, ostaje pitanje koli-ko je duboka i koliko }e trajati ta kriza. Te{ko je proceniti i saznati koji su pravi razlozi krize. Mo`da razlozi ipak le`e dobrim delom u nafti i brojnosti arapskog sveta. Amerika je ve} vise godina uvoznik “crnog zlata” i svakako `eli mir i `eli sigurnu isporuku, sigurno snabdevanje jeftine nafte sa Bliskog Istoka. Tako da izreke o intere-su koji nikad ne vara i izreke da izme|u dr`ava nema prijateljstva ve} samo interesi, dobija svoj puni smisao. I na kraju, g. Steinberg se pita da li pritisak koji predsednik Obama vr{i na Izrael mo`e da dovede do nove eskalacije sukoba. �

Interes nikad ne vara Msc. Jozef Baruhovi}

Netanyahu i Obama

RUAH HADA[A

58

^ITATELJI PI[U

Kako Bog nikad ne odbija dobro srceEliezer Papo, iz knjige Sefardske pri~e

U jednoj zabitoj kasabi ogromnog Otomanskog Carstva `ivjela je i mala jevrejska zajednica, siroma{na kao i kasaba u kojoj je na{la uto~i{te. Rabin koji je vodio zajednicu uvijek je u svojim propovije-dima nastojao podvu}i kako Bo`je misli nisu na{e misli – i kako na nebu ono {to nama izgleda va`no mo`e biti sasvim neva`no – dok ono na {ta mi ne obra}amo pa`nju mo`e biti upravo najva`nija stvar na svijetu. @ele}i vaspitati svoju pastvu u pravim vrijednosti-ma Tore, a istovremeno `ele}i im pru`iti i utjehu u njihovoj bijedi i siroma{tvu – rabin je stalno podvla~io kako na nebu ne gledaju na koli~inu (jer sve je i onako vlasni{tvo Tvorca) prinosa – nego na ~isto}u srca i namjere prinositelja. Podvla~io je kako je sam bi-blijski Kralj David, koji je bio mo}an vladar, nije molio od Boga da mu podari mo}, slavu, bogatstvo, nove provincije i robove – nego samo srce ~isto i duh prav – kao {to stoji zapisano u Psalmu pede-set i prvome: Srce ~isto stvori mi Bo`e, i duh prav obnovi u utrobi mojoj. Iz Subote u Subotu rabin je ponavljao stihove pedeset i prvog Psalma po kojima je `rtva Bogu duh skru{en – a srce slo-mljeno i poti{teno Bog ne odbacuje.

Me|u vjernicima koji su prisustvovali subotnjim propovijedima nalazio se i Mu{on, stariji prostodu{ni i siroma{ni Jevrejin koji je `enu i tri neudate k}eri izdr`avao hamalskim radom. Oduvijek je Mu{on osje}ao potrebu da ne{to u~ini za Boga, ne{to veliko poput onih ~asnih mu`eva iz Biblije o kojima je slu{ao i ~itao – ali znao je Mu{on da priliku za takvo {to ne}e imati. Ne on, i ne ovdje. Na koncu, ko je bio Mu{on – najobi~niji hamal,1 a i ko je vidio da se takva juna{tva i bogougodni podvizi de{avaju u tamo nekoj Bosni. Takve su stvari de{avale u bolja vremena, boljim ljudima i na bo-ljim mjestima. – On, Mu{on, nije imao sre}e, rodio se kao niko i ni{ta i kao takav }e i umrijeti. Nije se radilo o tome da je Mu{on bio ~astohlepan i da je htio ovjekovje~iti vlastito ime. – Naprotiv, bio je spreman na potpunu anonimnost. Njegovo djelo trebalo je samo da bude iskaz njegove sna`ne vjere i njegove ogromne ljubavi za Onog koji nas je posvetio svojim zapovijedima i dao nam Toru.

Tako je mislio na{ dobri Mu{on i takve je misli teglio sa svojim sepetom uzbrdo i nizbrdo, iz godine u godinu – a onda je odne-davno haham po~eo govoriti o tome kako Bog ne zahtijeva ni{ta drugo nego srce, i kako je `rtva Bogu ~isto srce, i kako takvu `rtvu Bog ne odbija – i tra~ak nade ozari Mu{onovo lice. Nije sve izgu-bljeno, mislio je, niti je sve uzalud. Mogu}e je u~initi ne{to {to Bog cijeni. Samo... gdje da siroti Mu{on koji ni Subotom nije jeo mesa na|e srce? Gdje da namakne pare da kupi ~isto srce, bez loja, dobro srce, srce kakvo Bog voli? Ali, vrijedilo je poku{ati, stoga se Mu{on prihvati posla s novom snagom. Revnost koja je izbijala iz njegovih o~iju i obnovljena snaga ve} ostarjelog hamala kao da su imali neku magi~nu mo} – i, malo po malo, po~e{e padati novi poslovi. U petak, uo~i Subote, Mu{on po ko zna koji puta prebroji sedmi~ni utr`ak – pa uvidjev{i da se nije prevario u ra~unu – nego da je suma dostajala i za teku}e tro{kove i za kupovinu srca, sav ozaren otr~a obrednom kla~u od kog zatra`i da mu zapakuje jed-no dobro i ~isto srce bez loja s kojim, onda, otr~a u sinagogu i, u

trenutku kad je poslu`itelj sinagoge iza{ao da sapere sinagogalno dvori{te, otvori vrata Ehala2 i polo`i svoje srce, pokloniv{i se du-boko do zemlje.

Nakon {to se Mu{on neprimjetno iskrao iz sinagoge, Lija~o, poslu`itelj koji je jedini bio siroma{niji i od samog Mu{ona, u|e da pripremi svitak za sutra{nje ~itanje – pa kad u Ehalu na|e zapako-vano srce suze mu navrije{e na o~i. Ko je rekao da Bog ne ~uje mo-litve? Evo nekoliko mjeseci kako mu `ena dosa|uje prigovorima kako djeca i ne znaju {ta je [abat, kako nikad mesa nisu okusila – i evo dobri Bog je ~uo njegove molitve i u~inio mu o~igledno ~udo.

U dva je doma te Subote vladala posebna atmosfera, u Lija~ovom zbog nezaslu`ene nagrade – a u Mu{onovom zbog kona~no uta`ene revnosti. Jedino {to je pomu}ivalo Mu{onovu radost bila je sumnja da bi njegova `rtva mogla biti odbijena. Sutradan, kada je prilikom javne slu`be otvoren Ehal da bi se izvadio svitak Tore, Mu{onu stade srce, ispinjao se na prste da vidi {ta je bilo s njego-vom `rtvom – pa kad uvidje da je zamotuljka nestalo, shvati da mu je `rtva prihva}ena. Haham je bio u pravu, dobro i ~isto srce Bog ne odbija. Htio je da poleti. Mislio je da }e se u svakom trenutku odvojiti od zemlje. Sre}a koja ga je ispunila vrijedila je svog nje-govog dotadanjeg `ivota. Vrijedilo je `ivjeti da se ovo do`ivi – hej, prihva}ena `rtva, i to od Boga li~no.

Iz petka u petak Mu{on je u sinagogu donosio po srce – sve u za-visnosti od nafake – nekad deblje, nekad tanje, nekad ve}e, nekad manje, nekad cijelo, nekad samo pola. Iz Subote u Subotu obje su porodice bivale sve sre}nije.

Jednog petka popodne, rabin se zadr`ao u sinagogi pripremaju-}i sutra{nje ~itanje Tore koje je bilo posebno te{ko. Mu{on za koga je dono{enje srca u Ehal ve} bila rutina, utr~a u sinagogu – i, ne okrenuv{i se da provjeri da li ga neko vidi, otvori vrata Ehala i stavi zamotuljak koji je donio. Rabin je, zate~en, netremice i u ~udu posmatrao Mu{ona koji je na {panskom izgovarao molitvu koju je s vremenom sro~io za ovu priliku:

Bo`e moj i Bo`e otaca mojih, evo ti prinosim ~isto i do-bro srce kao {to voli{, molim te nemoj odbiti `rtve sluge svojega, i sjeti se naroda svojega Izraela na dobro mir i spasenje.

Prinositi `rtvu izvan jo{ neobnovljenog Hrama u Jerusalimu je prestup zakona kakav se ne mo`e tolerisati. Stoga haham sko~i na noge da izbaci Mu{ona i njegovu `rtvu iz sinagoge i ponovo ustanovi zakon i red. Upravo u trenutku kada je haham zaustio da Mu{onu o~ita bukvicu i da mu ka`e da je pogre{no shvatio, da se radi o srcu, o du{i, o mislima i osje}anjima svakog pojedinca – a ne o najobi~nijem komadu mesa, da je svojim djelom samo uvrijedio Boga i ogrije{io se o zakon i sli~no – ba{ u tom trenutku stupi u sinagogu dostojanstven starac duge i kao snijeg bijele brade koji zatra`i da nasamo razgovara sa hahamom. Kad se obojica na|o{e u avliji sinagoge, starac re~e ovako:

RUAH HADA[A

59

^ITATELJI PI[U

Grga i dru{tvo na skijanjuDr. Ljerka Gurovi}-Naran~ik

Onih godina, bile su osamdesete, potreba za odlazak na skijanje po~ela je prodirati u jednostavnije slojeve dru{tva. Hodo~astilo se i u inozemstvo, iako je i po na{im skijali{tima bilo dobro, a upola jeftinije. Nas nekoliko obitelji s djecom odlu~ili smo isku{ati i taj vid dru{tvenog pona{anja. Kasno smo se sjetili rezervirati mjesta, no moj prijatelj Vlado usko~io je i na{ao „vezu“. Sutradan je moja `ena odr`ala obavijesni sastanak sa ostalim matronama. Dobila je suglasnost da rezervira smje{taj na Planici u planinarskom domu. Planirana grupa brojala je petnaest ~lanova, s tim da je Vlasta koja je vodila stariju k}er i unuku, eljela, da joj se na povratku iz Austri-je pridru`e i dvije unu~ice od mla|e k}eri. To jo{ nije bilo izvjesno.

Sutradan po dogovoru krene moja bolja polovica s Vlastom u preporu~enu agenciju u pothodnik.

“Dobar dan, ja sam ta i ta, na Vas nas je uputio gospodin … ime i prezime…”

“Aha, da, izvolite.” Pult je bio povisok i uzak: Moja se `ena laktovi-ma naslonila na njega radi izravnije komunikacije.

“Koliko bi vas i{lo?” “Za sada petnaest, al’, molim Vas telefon da se dogovorim sa zetom, mogu li nam djecu na povratku dovesti na Planicu”, objasnila je Vlasta.

Iz torbe je izvadila nov~anik, koji je vidio i bolje dane. Bila je prava intelektualka, bez tra~ka konformizma. Iz nov~anika, koji se nije dao zatvoriti izvadila je papiri}, a nov~anik odlo`ila na uzak pult.

Da ne gubi vrijeme, slu`benica je od moje `ene uzimala podatke o ostalim optimistima.

No Vlastin zet savjetovao je punicu da se dogovori s njegovom `enom, to jest sa svojom k}erkom, pa je Vlasta posegnula za nov~anikom po drugi papiri} s brojem telefona.

Mali dodir bio je dovoljan, da od sitni{a nabreknuo nov~anik otklizne do ruba pulta i mno{tvo sitnih nov~i}a uz zvu~ne efekte prosulo se po podu poslovnice.

Vlasta je mirno nastavila razgovarati, a iza neke pregrade provirile su tri glave. Najni`e smje{tena sjedila je vjerojatno na stolcu, a dru-ge dvije su se nadvile nad njom. Izraz lica odavao je za~u|enost.

Moja je `ena rezervirala boravak za nas dvanaestero, pokupila no-vac, stavila ga u nov~anik, koji je stavila na mjesto gdje je bio. Nije bila nestrpljiva, ali ~ekala je ishod dogovora. Sad je ponovno treba-lo nazvati zeta, da mu ka`e odgovor. Nespretnim pokretom sada je moja draga sru{ila hrpu prospekata, pokupila ih i vratila na mjesto. Glave iza paravana bile su nijeme, samo je jedna zinula. E, sad je moja {efica postala malo nervozna, a pogotovo kada joj se u~inilo da prospekte nije uredno slo`ila, povukla je onaj prospekt, koji je bio najdonji i nekako koso virio, energi~no ga izvukla `ele}i ga uredno slo`iti, ali… uf.

Taj najdonji bio je neko uputstvo ljepljivom trakom pri~vr{}eno za pult. Naravno, poderala ga je. Na taj zvuk Vlasta se okrenula i ponovno laktom smjestila nov~anik i sitni{ na pod. Sve tri glave gledale su otvorenih usta, bez smijeha ili teksta, a slu`benica na {alteru ve} je pokazivala nestrpljenje. @enica mi je opet pokupi-la lovu, ali je stra`njicom prevrnula stalak za ki{obrane. Ponov-no ispri~avanje, bla bla, bla, i rekla da }e pri~ekati vani, jer pri-jeti opasnost da }e njih dvije demolirati poslovnicu. Slu`benica je odahnula, ali za kratko, jer, okre}u}i se prema vratima, moja jedina, nogom je udarila stoje}u pepeljaru koja se razletjela po prostoriji. Opet se sva uzrujana ispri~ala. Tri zapanjene glave, dvije s nao~alama i dalje su nijemo gledale predstavu. Gospo|a, koja ima ~ast krasiti moj `ivot odahnula je, kada je iza{la na zrak. Ubrzo je iza{la i na{a prijateljica. “Joj , a ki{obrani?” Ostali su naravno u ko{u za ki{obrane, a Vlasta kao starija u tandemu, nije i{la po njih, nego umjetno janje od moje `ene.

Kada je u{la, slu`benica je o~ajno upitala: “[ta je sad opet ?!”

Glume}i i dalje krotkost, svjetlo mog `ivota je pro{i{tala: “Ostavile smo ki{obrane.”

“Dobro, izvolite!” Okrenula se prema paravanu, gdje su bez pro-mijenjena polo`aja i dalje stajale tri maske zapanjenih lica i rekla: “Ovo je samo rezervacija. Da mi je znati, kakvo }e tek biti skijanje”.

Rezervacije nam nisu “upalile”, jer je iznenada na trening uletjela juniorska ekipa skija{a iz Slovenije, uz prethodno smje{tenu vater-polo juniorsku ekipu Mladosti. S puno napora i obostrano, dobre volje, problem je rije{en, jer se nas petnaestero te prve no}i smje-

Ne dirajte naroda mojega Izraela, ovaj siromah u svojoj revnosti izdr`ava jo{ jednu porodicu i gradi sebi vje~ni i nepropadljivi dom u svijetu koji dolazi, da je u vo|a na-roda ovog revnosti, duha i vjere koliko u naroda ve} bi se odavno ugodni miris `rtava dizao sa oltara mojega u Jerusalimu.

Haham uvidje da onaj koji govori s njim nije niko drugi do Elijahu a-Navi3, za koga Biblija veli da je svojevremeno i sam prinio `rtvu izvan Hrama da bi dao narodu priliku da uvidi ~iji }e `rtvu Bog

prihvatiti – njegovu ili onu la`nih proroka mnogobo`a~kog kulta, te promisliv{i o svemu uvidje da zakon i formalizam nisu isto – a da revnost izvire upravo iz skru{enog duha i slomljenog i poti{tenog srca o kome je upravo on propovijedao dok ljudi nisu uzeli njego-ve rije~i ozbiljnije nego {to ih je uzimao on sam. �

1 Turski: hamal – nosa~.

2 Hebrejski: Hehal – Ormar Svetinje u kom se ~uvaju svici Tore.

3 Hebrejski: Eliyahu ha-navi – Prorok Ilija.

RUAH HADA[A

60

^ITATELJI PI[U

Malo ^udo – “Nesko” desilo se ovdeNapisala Hanika Ga{i} Montiljo uz pomo} Jelene Kalderon

I ove godine u Beogradu je 22. i 23. maja odr`an tradicionalni bazar – prodajna izlo`ba umetni~kih radova i rukotvorina ~lanova jevrejske zajednice, kao i prijatelja ove zajednice.

Ve} desetak godina na na{em bazaru umetnici-amateri izla`u svoje originalne radove. Ovog puta izlo`bu je inicirala Jevrejska op{tina Beograd, kao i zainteresovani izlaga~i. Mladi muzi~ari izveli su nekoliko a{kena{kih i sefardskih pesama, te je tako otvaranje ove izlo`be u~inilo da bazar dobije i kulturni dodatak.

Veliku zaslugu za realizaciju ovog projekta, kao i ranijih godina, ima na{a ~lanica Judita Kampos, slikarka uljanih slika i akvarela (in`injerke gra|evinarstva po osnovnoj vokaciji), koja je animirala mnoge u~esnike i posetioce da u~estvuju u prijateljskom dru`enju i veselom raspolo`enju uz razmenu umetni~kih iskustava. Narav-no, govorilo se i o planovima za novog “Neska”, jer svaki novi “Ne-sko” daje priliku za ve}a umetni~ka dostignu}a.

Umetnici-amateri izlo`ili su svoja umetni~ka dela iz oblasti slikarstva, primenjene umetnosti, bilo je prekrasnih tkanih, pletenih i heklanih odevnih i prakti~nih predmeta, zatim radova u keramici i staklu, naki-

ta, knjiga i ~estitki, te radova u drvetu od nama svima poznatog umet-nika Tugomira Bruknera-Brune. Ve}ina umetnika odabrala je radove iz oblasti judaike, {to je ovom bazaru dalo va`nu posebnost.

U toku trajanja bazara u~esnici i posetioci su se mogli ugostiti ukusnim sefardskim specijalitetima, li~nom rukotvorinom Hani-ke Ga{i}-Montiljo, koja pamti recepte svoje mame. Mnogi ve} za-boravljeni kola~i – lokumikus ~aldikas, ruskitas – bili su uz slast konzumirani, a ko{er meso garantovalo je da su sungatu di karni kun porus, pa{as di karni kun porus i mijnika di karni kun porus spremljeni po jevrejskim propisima. Nisu zaboravljeni ni oni koji vole mle~no (halavi), pa je Hanika spremila i miknika di spinaka sa maces plo~ama. I – neizostavni guevus inhaminadus.

Organizovanju ovog bazara doprineli su i volonteri – ~lanovi omla-dinskog kluba. Uz jevrejsku i izraelsku muziku sa CD-a, oni su zaslu`ni za prijatnu atmosferu u prostorijama velike sale JOB-a.

U kasnim popodnevnim satima, u~esnici su se razi{li uz obe}anje:

Le{ana abaa ba bazar! �

je bio u privatnom demi`onu ispod stola. Pozvali smo ga za stol, probao je, pohvalio a onda je po~elo {aljivo hvalisanje, da je nje-govo vino, kobasice, uglavnom sve, puno bolje. Inzistirali smo da to i doka`e, pa je njegova `ena nakuha brdo doma}ih kobasica iz rezervnog ormara, a pili smo i njegovo vino.

Uskoro je ogromna blagovaona po~ela odzvanjati pjesmom. Neke su grupe pjevala slovenske pjesme, a mi smo se dera~ili po svojem. Kenedi, kako smo zvali jednoga iz grupe, uvjeren u svoju diplo-matsku sposobnost oti{ao je u posjet raspjevanim veseljacima. Pao je dogovor, da }emo svi pjevati naizmjence njihove i na{e pjesme, ali zovu nas za svoj stol. Bilo je neopisivo. Kud li su nestale brige, koje smo jo{ iz Zagreba i Klanjca nosili sa sobom ?

Ujutro smo se me|usobno pitali je li ona grupa za susjednim sto-lom ona ista od ju~er. ^ini se da je i njih mu~io isti problem.

Moram re}i, da sam prvi put vidio Danijela pod gasom i nije se dobro snalazio, {to se vidjelo po Brankicinom raspolo`enju.

Pro{lo je mnogo godina. Nismo vi{e svi na broju. Nekima je sudbi-na okrenula tamnije lice.

Djeca su sada zreli ljudi. Kad nas se skupi nekolicina iz tada{nje grupe, samo spomen na te dane izazove smije{ak. Osje}amo se mla|i.

Toliko od mene. Pozdrav od Grge i njegove Sudbine

(Pozdrav svim “ma~kama” koje me se jo{ sje}aju.)

Simpati~ni, vedri Grga. Gdje je bio on, nije bilo lo{e atmosfere. �

stilo u tri dvokrevetne sobe s pomo}nim le`ajevima. To je detalj, koji je i sada, godinama nakon zbivanja aktivator urnebesnog smi-jeha sudionika ovog epohalnog skijanja.

Atmosfera je bila odli~na. ^etiri di~ne gospo|e, iako nisu skijale, na{le su na~ina da izgube ne{to od tjelesnog obilja. Svaki su dan {etale; ujuto do Tamara, poslijepodne do Rate~a.

Takav nadljudski napor morao se nagraditi: narezana doma}a ko-basica, svje`i doma}i kruh i dupli grog. Da vidi{ pogonskog goriva!

Jedan sam dan zbog bola u nozi odustao od skijanja. Oti{ao sam do skijali{ta. Na lijepoj livadi bio je hambar, a skija{ka staza i uspinja~a malo dalje.

Iza hambara iza|e jedan ~ovjek, pribli`i se skijali{tu i vikne: “Janez, telefon!” Janez doskija iza hambara, a onaj ~ovjek vikne: “An~ka, telefon!”

Pri|em bli`e. Mislio sam da pripadaju slu`bi gorskog spa{avanja, no oni su bla`eno pijuckali rakijicu. Vidjev{i me, ljubazno su me pitali da li sam u neprilici, na {to sam rekao da bih i ja telefonirao. Uz veseli smijeh pridru`io sam se simpati~nim skija{ima, s kojima smo tu ve~er zatulumarili.

Planinarski dom unajmljen je jednom privatniku, vrlo vedrom i simpati~nom ~ovjeku. Bila je srijeda, kad je ve~ernji obrok bio ne{to tanji. Nema frke. Na{e je dru{tvo bilo doraslo svim situaci-jama. Imali smo demi`on vina, zagorske doma}e kobase; ovo nije EPP. Boljih nikada nisam jeo, ~ak je i kiselo zelje bilo prvoklasno. Gazda u po~etku nije bio sretan, da smo mi sve veseliji, a razlog

RUAH HADA[A

61

STRANICE ZA DJECU

Mala La i Kohav

HESEOVA ZVEZDA

Herman Hese je kao de~ak bio zaljubljen u zvezdu. Stajao bi na morskoj obali, pru`ao ruke, uspinjao se na najvi{e stene, usprav-ljao svoje misli, razgovarao... sa zvezdom.

Herman je znao ili samo mislio da zna da zvezdu ne mo`e obgrliti jedan ~ovek. Smatrao je svoju sudbinu da voli zvezdu, da je voli bez nade i iz te promisli izgradio ~itav `ivotni spev o odricanju, o nemoj i ve~ito vernoj patnji koja bi morala da ga proprati, popravi i pre~isti. Svi njegovi snovi bili su upravljeni zvezdi.

Jedne je no}i opet stajao na morskoj obali i opet sa visoke stene gledao je svoju zvezdu i goreo od ljubavi prema njoj. U trenutku najve}e ~e`nje posko~io je baciv{i se u prazninu, u susret zvezdi.

Pa, to je ipak nemogu}e – pomislio je Herman. Le`ao je, ili ta~nije re~eno, stropo{tao se na peskovitu morsku obalu, sav zdrobljen. On nije shvatio da voli, da je u trenutku dok je skakao imao samo snagu du{evnog nagona da ~vrsto i pouzdano veruje u ispunjenje – odleteo je on i navi{e i sve vi{e i vi{e da bi se sjedinio sa zvezdom.

Ljubav ne mora da moli niti da tra`i. Ljubav mora da ima snagu da u sebi samoj do|e do izvesnosti. Iznenada }e do}i ono {to ho-}e da do|e i tada }emo doznati to i ba{ ono {to treba da znamo i odgonetnuti novi znak... �

LJUBAVNO PISMO

@elela sam da napi{em ljubavno pismo, a da bude ljubavno, ne znam kako se ono pi{e. Ne znam koja je prva re~ takvog pisma jer su ga mnogi koji su ga pisali i dobijali sakrivali od mene.

Draga mama. @elim da napi{em ljubavno pismo. Kako da po~nem? Jako sam se zastidela...

Kada sam se vratila iz {kole, mama nije bila kod ku}e. Na mom stolu stajala je ~itko napisana poruka: “Brzo se vra}am”. Potpis – mama.

Zna~i, ni{ta!

Koga da pitam kako da po~nem, nisam znala. Tata se u takve stvari ne razume. On uvek pri~a o nekakvim neodlo`nim poslovima. Ne vredi! Mama ka`e da je tata samo za nekakve {rafcigere i da je uvek bio drveni lutak.

Dragi Pinokio, pomislila sam da prvo napi{em. Nisam se zaljubila ali `elim da ti napi{em pismo. Najvi{e na svetu volim mamu...

Ne treba po~injati.

Dan je bio lep i sijalo je sunce. Kao na ~asu poznavanja prirode. Jo{ lep{i. Bilo je ~arobno. I danas je tako.

Na kuhinjskom stolu, umesto pisma ili poruke, stajao je veli~an-stven buketi} belih cvetova. Mama je bila u drugoj prostoriji i ne{to radila.

Draga mama – ostavila sam poruku: “Brzo se vra}am. Sre}an ti praznik. Volim te.” Potpis – “Ja”. �

PRAVI ^AS

Nisam znala koliko je sati. Nije va`no – sebi sam kazala. Va`no je ne zakasniti. Va`no je da krenem!

Nisam znala koliko je sati. Krenula sam.

– Gde }e{ – upitala sam se. Zar ne ~uje{ dobro – sebe sam zapita-la. Zar ne zna{ koliko je sati – nastavila sam.

– Ne znam.

– Ne znam koliko je sati!

– Ne znam gde }u...

Krenula sam od po~etka pri~e bez naslova. Od po~etka doga|aja.

– Gde ti je doga|aj – upitala je Pri~a koja bi trebalo da po~ne od pro{lih dana, od davnih vremena, od tu`nog po~etka do rado-snog kraja...

Nisam znala koliko je sati.

– Ne znam koliko je sati – kazala sam.

Pogledala sam na sat koji je stajao na svom mestu. Dugo sam ga gledala i kazala: sat se ne mi~e sa svog mesta! Stoji! Sat na zidu. Sat na radnom stolu. Na ruci – sat: ovalan, okrugao, ~etvrtast, ru`i~ast i plav, sjajan i matiran, {aren...

Okrenula sam glavu na drugu stranu, zatvorila o~i, a kada je budilnik zazvonio, sko~ila sam.

Znam koliko je sati!

Znam da ne}u zakasniti! �

Godi{nje doba detinjstva – III.Tatjana Cvejin

RUAH HADA[A

62

Nisam razumela ni tada ali ni mnogo vremena kasnije. Kazala sam da sam pre vremena oti{la, da vreme kasni i da su mi svi drugari najbolji. �

GU[^IJA [KOLA

Toga dna u~iteljica nam je za doma}i zadatak iz maternjeg jezika rekla da treba ne{to da napi{emo o guski. I jo{ je rekla da nema prepisivanja. Kako nema – odmah sam se zapitala i zabrinula.

Guska je imenica `enskog roda, prvo lice jednine. Menja se po rodu, broju i pade`u – zna~i, promenljiva re~! Ja sam guska. Ti si guska... ako guski dodam gusana i jo{ gu{~i}e i jaja, i jo{ travu i vodu i sunce i mesec – proma{i}u. Kao oni lovci {to love}i divlje patke i fazane ulove zeca.

“Ba{ si guska” – rekao je Velja kada sam ga zamolila da mi pomog-ne da po~nem da pi{em doma}i. Bila sam ljuta, mrko pogledala, okrenula glavu, zavrnula nos i po~ela.

Ga-ga-ga... re~ guska po~inje sa slovom G. Velikim, ako je na po~etku re~enice. Ali ako se na|e na kraju re~enice, kakvim slo-vima napisati?

Doma}i zadaci pi{u se u svesci za doma}e zadatke pisanim slovi-ma, mastilom ili hemijskom olovkom. Dobro, re~ guska napisala sam pisanim slovima i dobro }u paziti da mi se ne dogodi na kraju, ili pak u sredini, jer – prepisivanja nema.

U obli`njem dvori{tu ogra|enom sa svih strana `i~anim, metalnim i drvenim ogradama `ivi guska. Ima belo perje i paperje, par krila i nogu i kao da li~i na galeba. Beli galeb kao da nadle}e moj doma-}i zadatak i osmehuje se.

Ja nemam kljun i zbog toga nisam guska. Nemam ni {uplje kosti, ali imam nos, usta i grlo. Gutam slova, slogove, re~i i re~enice koje se u nepovrat gube.

Iz jedne davnopro~itane pri~e do mene doprhnu vrabac. D`ivd`akao je ne{to o pti~urinama o kojima bi se mogle najlep{e bajke za laku no} deci sro~iti i pomalo zbunjena zbog ru`nog pa~eta koga pod hitno moram proterati sa ove strane doma}eg zadatka, zapisah maglu iz ~ije omaglice naslutih gakanje gusaka.

Kada po~inje da pada prvi suton i kada se sve smiri, samo kre-ketanje `aba i pesma slavuja uz nagove{taj mese~ine, zrikavaca i skakavaca uznemiri me i ja, preobra}ena u gusku iz ~ika Jovine Pa~je {kole pi{em:

Re~ guska je zamenica mog prvog lica jednine... �

VELIKI ODMOR

Znam! Do{la sam pre vremena.

Kako si do{la – upitala sam pitanje ta~nosti i sva obuhva}ena sti-zanjem pogledala ka visinama. Okolo oblaka ne~ujne ptice blagog jutarnjeg trajanja...

Do{la sam pre vremena.

Kako pre vremena da do|em?

Videla sam kako izme|u i posle vremena dolaska u kasnom pred-vorju svitanja polaska i sa isto~ne strane Neba ru`i~asta kugla pola-ko i nekako stidljivo otkrivaju}i nadma{uje oblinu.

Imam jo{ vremena – kazala sam.

Kako to da pre vremena i jo{ u vremenu prolazi vreme – nisam razumela. U~ili su nas da trebamo biti uredni, umereni, dobro or-ganizovani i ta~ni. O svemu su nas u~ili. Sada je takvo vreme – go-vorili su nam odrasli. Kakvo – nismo razumeli.

Gledam mno{tvo ptica i gledam gnezda koja lastavice svijaju. Crne se i bele ispod nebeskog {arenila i ponad zelenkaste aleje u parku.

Ne gazi travu – pi{e.

Zabranjeno je brati cve}e!

Ovo je drvo zakonom za{ti}eno!

Kesten ocvao, a uskoro }e i mirisne listopadne lipe zamirisati svo-jim bo`anstvima. Od tog mirisa gradim se}anje. Tre{nje i jagode.

Do{la sam ranije, uzela kredu, nacrtala {kolu sa otvorenim prozo-rima bez vrata.

Dana{nji ~as odr`a}e se u prirodi. ^as je po~eo. Zdravo!

Ali! Ja sam pre vremena do{la. Nisam zakasnila. Videla sam bo`anstva! Sve je bilo kao da i nije bilo. Zapisala sam {u{tave redo-ve svojih u{u{kanih snova i u potrazi za bojom jutarnjeg {arenila i lepotom leptirova uz mirisne boje lekovitog bilja gajila nadu..

Kako sam do{la – znam. Povratka nema! Treba pro~itati knjigu do kraja i tek tada zatvoriti je.

Zatvorila sam o~i i videla sebe kada sam bila mala. Videla sam i lepo upakovanu u`inu koju sam sa nestrpljenjem ~uvala do veli-kog odmora. Videla sam i lepu zelenu jabuku koju mi je poklonila drugarica.

Od danas, ti si moja najbolja drugarica – kazala je neo~ekivano.

STRANICE ZA DJECU

RUAH HADA[A

63

ZANIMLJIVOSTI

^injenice: Ako niste znali…Priredila Dolores Bettini

1. Narodnost i Jeruzalem: Izrael je postao narod 1312. pr. n. e., dvije tisu}e (2.000) godina prije pojave islama.

2. Arapske izbjeglice u Izraelu po~ele su se odre|ivati kao dio palestinskog naroda 1967., dva desetlje}a nakon uspostave moderne Dr`ave Izrael.

3. Od osvajanja zemlje 1272. pr. n. e., @idovi su njome vladali tisu}u (1.000) godina i bez prekida su prisutni u zemlji u posljednjih 3.300 godina.

4. Jedina arapska vladavina nad tim podru~jem od osvajanja 635. nije trajala dulje od 22 godine.

5. Vi{e od 3.300 godina Jeruzalem je bio `idovska prijestolnica. Jeruzalem nikad nije bio glavni grad nijednog arapskog ili muslimanskog entiteta. ^ak i kad su Jordanci zauzeli Jeru-zalem, nikad nisu ni poku{ali od njega napraviti svoju prije-stolnicu, niti su ga arapski ~elnici posje}ivali.

6. Jeruzalem se spominje preko 700 puta u Tanahu. U Kur’anu se ne spominje ni jednom.

7. Kralj David je osnovao grad Jeruzalem. Muhamed nikad nije do{ao u Jeruzalem.

8. @idovi mole okrenuti Jeruzalemu. Muslimani mole le|ima okrenuti Jeruzalemu.

9. Arapi izbjeglice: 1948. arapski ~elnici su poticali Arape da napuste Izrael uz obe}anje da }e o~istiti zemlju od @idova. [ezdeset i osam posto ih je krenulo u izbjegli{tvo (mnogi u strahu od odmazde od strane svoje bra}e, Arapa), a da nikada nisu ni vidjeli ni jednog izraelskog vojnika. Onima koji su ostali omogu}en je jednako miran `ivot, uljudnost i gra|anska prava kao i svima ostalima.

10. @idovi izbjeglice su bili prisiljeni bje`ati iz arapskih zemalja zbog arapske brutalnosti, progona i pogroma.

11. Procjenjuje se da je broj arapskih izbjeglica koji su napustili Izrael 1948. oko 630.000. Isti je broj `idovskih izbjeglica iz arapskih zemalja.

12. Arapske izbjeglice se NAMJERNO nisu uklopile ili integrirale u arapske zemlje u koje su pobjegli, unato~ golemosti arap-skog teritorija. Od 100 milijuna izbjeglica od Drugog svjet-skog rata, oni su jedina izbjegli~ka grupa na svijetu koja se nikad nije uklopila ili integrirala me|u svoje sunarodnjake i njihovu zemlju. @idovske izbjeglice su se potpunosti uklopi-le u Izrael, zemlju ne ve}u od dr`ave New Jersey.

13. Arapsko-izraelski sukob: Arape predstavlja osam zasebnih naroda, ne uklju~uju}i Palestince. Samo je jedan `idovski narod. Arapski narodi inicirali su svih pet ratova i izgubili ih. Izrael se branio i svaki put pobijedio.

14. Povelja PLO-a jo{ uvijek poziva na uni{tenje Dr`ave Izrael. Izrael je Palestincima prepustio glavninu zemlji{ta na Zapad-noj obali, omogu}io autonomiju pod palestinskom upra-vom.

15. Pod jordanskom upravom, `idovska sveta mjesta su skrnavlje- na, a @idovima je bio onemogu}en pristup mjestima bogo-{tovlja. Pod izraelskom vla{}u, sva muslimanska i kr{}anska mjesta su sa~uvana i dostupna ljudima svih vjeroispovijesti.

16. Rezolucije UN-a koje se odnose na Izrael i Arape: od 175 rezolucija Vije}a sigurnosti donesenih prije 1990., 97 ih je bilo protiv Izraela.

17. Od 690 rezolucija koje je izglasala Generalna skup{tina UN-a prije 1990., 429 ih je bilo protiv Izraela.

18. UN je {utio kad su Jordanci uni{tili 58 jeruzalemskih sinagoga.

19. UN je {utio kad su Jordanci sustavno skrnavili drevno `idov-sko groblje na Maslinskoj gori.

20. UN je {utio dok su Jordanci provodi politiku apartheida i prije~ili @idovima posjetu Brdu hrama i Zapadnom zidu.

To su nevjerojatna vremena. Moramo se upitati kakva bi trebala biti na{a uloga. [to }emo re}i svojim unucima o tome {to smo u~inili kada je sudbina @idova bila na prekretnici, kad se moglo ne{to u~initi? �

Jeruzalem.

RUAH HADA[A

64

ZANIMLJIVOSTI

Nove ~injenice u misteriji WallenbergAssociated Press, pripremila Maya Cime{a Samokovlija

STOCKHOLM – Novi podaci iz ruskih arhiva sugeriraju da je {vedski diplomat Raoul Wallenberg, kojemu se pripisuje spa{avanje desetaka tisu}a ma|arskih @idova u vrijeme Holokausta, bio `iv u vrijeme kada su Sovjeti izjavili da je umro u moskovskom zatvoru. Informacije dola-ze iz {vedskih ~asopisa a temelje se na ameri~kim istra`ivanjima.

Sudbina Wallenberga, kojega je uhapsila sovjetska armija u Budimpe{ti 1945., ostala je jedna od najve}ih misterija Drugog svjetskog rata.

Sovjeti su izjavili da je ubijen 17. srpnja 1947. no nikada nisu predo~ili valjani smrtni list ili njegove posmrtne ostatke. O~evici tvrde da su ga vi|ali u sovjetskim zatvorima i radnim logorima, no ni ti podaci nikada nisu dokumentirani.

Sada arhive Ruskog sigurnosnog servisa govore, da je ~ovjek iden-tificiran jedino kao Zatvorenik broj 7, a ispitivan je {est dana na-kon {to je objavljena diplomatova smrt, s velikom vjerojatno{}u bio Wallenberg.

Ovaj je nalaz sigurnosni servis objavio pro{log studenog Susan-ne Berger i Vadimu Birsteinu, ~lanovima tima koji ve} 10 godina istra`uju Wallenbergov nestanak.

Istra`itelji su obavijestili Wallenbergove ro|ake pismom, a u trav-nju 2010. objavljena je informacija i u {vedskom ~asopisu Fokus.

Podatak jo{ mora pro}i verifikaciju, ali je svakako najinteresantniji koji je iza{ao iz ruskih arhiva u 50 godina. Ako je podatak o zatvore-niku broj 7 to~an, bit }e to senzacionalno otkri}e.

Wallenberg je bio uhap{en dan nakon {to je Sovjetska armija u{la u Budimpe{tu, zajedno sa svojim voza~em Ma|arom Vilmosom Lan-gfelderom. Rusi nisu nikada objasnili za{to je uhap{en.

Ove Bring, profesor me|unarodnog prava na National Defence Col-lege u Stockholmu, rekao je da je ruska sigurnosna slu`ba jam~ila ponovno otvaranje slu~aja. Istra`ivanja moraju i}i dalje jer ako je Wallenberg bio iv 6 dana nakon objave egzekucije, mo`da je bio iv i du`e vrijeme. Postavlja se pitanje i tra`i odgovor da li je `ivio jo{ samo tjedan ili mo`da i nekoliko godina. Pitanje Raoula Wallenberga bilo je na dnevnom redu i u vrijeme posjete ruskog predsjednika Medvedeva Stockholmu, pro{le godine u studenom. �

[vedski diplomata koji je spa{avao @idove tijekom Drugog svjetskog rata mo`da nije umro u zatvoru u Moskvi.

Raoul Wallenberg

Kad je sukob zavr{io, Cohen je pregovarao s britanskim lije~nicima da se {to je vi{e mogu}e ranjenih preveze na lije~enje u Haifu. Ali ve}ina putnika s “Exodusa” bila je poslana natrag u Europu.

Nakon tog iskustva, Cohen se vratio u Veliku Britaniju odslu`iti vojni rok. Zatim se vratio u Izrael i ~etiri godine slu`io u izra-elskom lije~ni~kom korpusu. Kasnije je bio ravnatelj bolnice Porija pokraj Tiberiasa, kao i zamjenik ravnatelja bolnice Ram-bam u Haifi. Izme|u ostalog bio je savjetnik slu`be Ministarstva vanjskih poslova za me|unarodnu suradnju (MASHAV), koja je pru`ala stru~nu pomo} u podru~ju zdravstva u Africi, isto~noj Europi, Aziji i Latinskoj Americi.

Krajem 1960-ih bio je savjetnik zdravstvene politike generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije u @enevi, gdje je sudjelovao u pokretanju globalnih programa op}e imunizacije djece, istra`ivanja tropskih bolesti i istra`ivanja AIDS-a. Nakon umirovljenja 1988., Cohen je nastavio raditi kao savjetnik u Ministarstvu zdravstva i WHO-u. �

Vijesti – Umro dr. Joshua Cohen

Dr. Joshua Cohen, lije~nik na brodu “Exodus” – legendarnom Alija bet brodu koji je 1947. poku{avao pre`ivjele iz ratom ra-zorene Evrope prevesti u tada{nju Palestinu, umro je ljetos u Jeruzalemu u 86. godini `ivota.

Ubrzo nakon {to je zavr{io studij medicine u Velikoj Britaniji, predstavnici cionisti~kog pokreta mladih iz Londona zatra`ili su ga da pomogne svom narodu. Prvo je poslan u izbjegli~ke logo-re u ju`noj Francuskoj da pregleda pre`ivjele `rtve Holokausta prije ukrcaja u jedan od 60 brodova koji su trebali prevesti vi{e od 60.000 “ilegalnih” useljenika iz europskih luka u Palestinu.

U to vrijeme su mu pri{li zapovjednik broda “Exodus”, Yossi Harel i kapetan Ike Aronowitz – koji je umro krajem pro{le godine – i ponudili da bude slu`beni lije~nik na brodu. S ograni~enom medi-cinskom opremom, Cohen je organizirao na svakoj palubi ambu-lante koje su trebale brinuti za vi{e od 4.500 putnika, uklju~uju}i 655 djece. Nadomak palestinske obale, 18. srpnja 1947. – prije 63 godine – Kraljevska mornarica se ukrcala na brod. Dvoje izbje-glica i jedan ~lan posade su poginuli u bici, a 30 ljudi je ranjeno.

RUAH HADA[A

65

ZANIMLJIVOSTI

Palestinci, nepoznato o poznatomJasminka Doma{

Mnogi Palestinci sa Zapadne obale i iz Gaze sanjaju o ivotu u Izra-elu i spremni su kako bi taj san i `elju ostvarili, izdvojiti zna~ajna nov~ana sredstva, a kona~ni cilj je: postati izraelski dr`avljanin.

Novac u tu svrhu nerijetko zavr{ava kod posrednika, bilo da su Palestinci ili @idovi, kako bi se u Izraelu dobio posao.

Veliki je broj Palestinaca koji su svjesni da Hamas i Fatah nisu u~inili dovoljno da se njihov `ivot pobolj{a. Pojedini Fatahovi lideri ukrali su od vlastitog naroda milijune dolara pomo}i koja je dolazila i dolazi iz SAD-a i europskih zemalja za izgradnju infrastrukture i umjesto toga ulo`ili su taj novac u svoje privatne hotele, odnosno turisti~ka odmarali{ta, ali i u otvaranje svojih poslovnih tvrtki na Zapadu. Ne treba zanemariti ~injenicu da Palestinci spadaju u jed-ne od najboljih i najumje{nijih trgovaca na Bliskom istoku.

Malo ironi~no re~eno, novac sa Zapada “vra}aju” Zapadu. A {to se ti~e Hamasa, poznato je da je utro{io milijune dolara na uvoz oru`ja u Gazu, uklju~uju}i i najmodernije naoru`anje kao {to su rakete.

No tu sliku i situaciju treba promatrati u malo {irem okviru da bi se dobio pravi dojam. Naime, arapske diktatore nimalo ne brine takvo stanje, osobito {to palestinski Arapi imaju golem problem u nala`enju posla i prehranjivanju obitelji niti {to se od pristiglog novca iz inozemstva ne razvija poduzetni~ki duh, ne podi`u male tvornice, ne grade bolnice ni druge institucije i ustanove koje su itekako va`ne za osnivanje budu}e palestinske dr`ave. A oru`je, koliko znamo, barem zasad, nije jestivo! A i u tenku, ba{ i nije neka rasko{ komfornog stanovanja.

Me|utim, ipak se gradi, ali naj~e{}e su to d`amije, i prema `elji arapskih susjeda, {to ve}e i rasko{nije to bolje; dio novca, ne malog, rije~ je o milijardama, odlazi i u izgradnju vjerskih {kola dok isto-dobno ogromna masa Palestinaca ostaje nepismena i siroma{na. A Palestinci s fakultetskom naobrazbom prisiljeni su tra`iti posao u inozemstvu, u SAD-u, u europskim zemljama i naravno, Izraelu.

Na`alost, dobrostoje}i Arapi ~esto }e novac prije utro{iti u privatni zoolo{ki vrt ili u utrku deva nego na opismenjavanje svojih suna-rodnjaka Palestinaca. I kad su ve} spomenute deve, onda treba

istaknuti i to da ih ja{u dje~aci od tri, ~etiri godine, koje kupuju po Bliskom istoku kao bijelo roblje, zatim izgladnjuju da bi bili {to lak{i i veliki broj te djece, kad padnu s deva, umiru od ozljeda, a te male jaha~e, kako ne bi padali s deva, treniraju elektri~nim palicama.

No vratimo se problemu migracije i Izraelu. Mnogi Palestinci kao i Afrikanci nastoje gotovo svakoga dana u}i u Izrael preko Egipta a migranti dolaze uglavnom iz Sudana, Etiopije, Eritreje, Nigerije… Trgovci ljudima uzimaju za svaku osobu u prosjeku tisu}u dolara. A egipatski grani~ari prili~no su brzi na oru`ju, veliki broj takvih jadnih migranata biva ubijen, a neki ipak uspiju zatra`iti azil u Izraelu.

Treba jo{ ne{to uo~iti, a to je da veliki broj Palestinaca prije na|e posao u Izraelu ili Kanadi nego u bratskim, arapskim zemljama koje zakonodavnim odredbama Palestincima zabranjuju slobodno kretanje i zapo{ljavanje.

Svatko od ~itatelja, sigurno }e vrlo lako shvatiti za{to i zbog ~ega Palestincima treba, primjerice, viza za SAD ili zemlje EU, ali te{ko je razumjeti za{to im viza treba ako se odlu~e na putovanje u Siriju, Libanon ili Egipat?

I jo{ ne{to, veliki broj Palestinaca koji je uhi}en u arapskim zemlja-ma, zavr{io je u tamo{njim zatvorima u kojima ~ame godinama a da ih itko izvodi na su|enje, osobito u Siriji i Egiptu.

I jo{ ne{to, uobi~ajena predod`ba Gaze na televizijskim ekranima i medijima op}enito je bijeda, `ene u crnom, djeca koja bacaju kamenje na izraelske, dobro naoru`ane i opremljene vojnike, `ivot kao u nekom stra{nom logoru. Naravno, ne fotografiraju se trgovine s bogatom ponudom hrane i robe, moderni trgova~ki centri, lijepe i udobne ku}e, i sli~no. Tako nekako stoje stvari i s izvje{tajima medija o Afganistanu, Kabulu. O ~emu je rije~? O tome da netko iz pozadine, naj~e{}e je rije~ o politi~kim, interesnim i vojnim skupinama lokalnim i stranim, koje, da bi izmamile {to vi{e novca od donatora sa Zapada, vrlo strogo kontrolirano i cenzurira-no {alju u svijet samo odre|ene snimke i fotografije. A o korupciji, da i ne govorimo. �

Luksuzni trgova~ki centar nedavno otvoren u pojasu Gaze.

RUAH HADA[A

66

ZANIMLJIVOSTI

Oni su ustali protiv neprihvatljivog Yonith Benhamou Iz Jerusalem Posta prevela Dolores Bettini

Potomci francuskih Pravednika me|u narodima posjetili su Jeru-zalem na Dan sje}anja na Holokaust i sastali se s unu~adi @idova koje su njihovi djedovi i bake spasili.

Mnogi Europljani `ele da ih prestanu progoniti duhovi pro{losti, `ele se okrenuti budu}nosti. Neke pre`ivjele `rtve Holokausta u Izraelu `ele da se prestane “kopati” po toj pro{losti i po psihi~koj i fizi~koj {teti koju su pretrpjeli.

Ipak, biblijski nalog “zahor” (pamti) prisiljava nas da ne zaboravi-mo. U stvari, na{a je du`nost podu~avati, prenositi dalje.

U tom smislu pokrenuta je jedna neuobi~ajena inicijativa Francu-sko-izraelska zaklade kako bi se prenosile dalje pri~e Pravednika me|u narodima, tih jedinstvenih ljudi, ne`idova, koji su spa{avali @idove tijekom Drugog svjetskog rata.

Nicole Guedj, predsjednica Zaklade i biv{a francuska ministrica, pokrenula je projekt “Sje}anja Pravednika”, u kojem praunuci Pra-vednika me|u narodima odlaze u Izrael.

“Za mene je glavna du`nost sa~uvati `ivom uspomenu na one koji su u Francuskoj herojski postupili i koji su ustali i suprotstavili se nacisti~kom barbarstvu”, rekla je Guedj.

I tako je delegacija od dvadesetak mladih ljudi, u dobi od 20 do 35 godina, sudjelovala u obilje`avanju Dana sje}anja na Holokaust u Jeruzalemu. To je bila njihova prva posjeta Izraelu i Jeruzalemu. Sude}i po njihovim ozarenim licima i izrazima divljenja, bilo je ja-sno da }e godinama pamtiti ovo, emocijama ispunjeno putovanje.

Gregoire Lepigeon-Bonnafous, 24, i Pierre Collardey, 30, obojica prau-nuci Pravednika me|u narodima i ~lanovi francuske delegacije, s pono-som su prihvatili zadatak da prenesu sje}anja njihov pradjedova. “Re-akcije Pravednika me|u narodima bile su apoliti~ne; u njima nije bilo ideologije, ali je bilo humanosti”, rekao je Gregoire. “Bilo je to ustajanje protiv ne~eg neprihvatljivog i to je ono {to mi trebamo pamtiti.”

Pierre je objasnio za{to je njegova generacija primorana ispri~ati pri~e svojih pradjedova i svjedo~iti o njihovoj hrabrosti. “Treba biti na oprezu. Holokaust se mo`e dogoditi opet. To je razlog za{to se ova inicijativa mora nastaviti”, rekao je.

Povijest je zaista izbila u prvi plan nakon ceremonije obilje`avanja sje}anja na Holokaust, kada su se neki od tih mladih ljudi susreli sa svojim vr{njacima @idovima ~iju su rodbinu njihovi prapradjedovi izbavili iz nacisti~kih kand`i.

Prabaka Adeline Lelievre, 28 godina, pristala je 1941. sakriti jednu 8-godi{nja djevoj~icu iz Liona, po imenu Berthe Badehi, u svom domu u pokrajini Savoie u Francuskoj. “Ona se brinula o meni 3 godine. To su bile najljep{e godine mog djetinjstva. Oni su jo{ uvi-jek moja obitelj, moja kr{}anska obitelj iz Francuske”, svjedo~ila je Berthe dr`e}i nje`no za ruku Adeline. Berthe danas `ivi u Jeruza-lemu i volontira u muzeju Jad Vashem. Redovito odlazi u Savoie.

Adeline je bila duboko dirnuta susretom. “Toliko sam ponosna! Ovu pri}u }u pri~ati svojoj djeci i unucima. Mi mladi smo sretni, imamo tu mo} da prenosimo dalje te pri~e”, rekla je.

Vidjev{i koliko je sna`an utisak ova posjeta ostavila na mlade, Guedj brine samo jedno: “Bojim se ho}u li biti u mogu}nosti to u~initi opet.” �

Raoul Wallenberg

Zavelev 1.800,00 kn za Pesah

Zavelev 1.400,00 kn za sinagogu

Yair Miller 200,00 kn za sinagogu

Shelly Freeman 200,00 kn za sinagogu

Aviv-Talmor 2.000,00 kn za sinagogu

Evaine LeCalve 1.000,00 kn za sinagogu

N.N. 150,00 kn za sinagogu

M. Marinovi} 500,00 kn za sinagogu

N.N. 5.000,00 kn za sinagogu

N.N. 15.000,00 kn za Soc. odbor

Cedaka Box

RUAH HADA[A

67

PRIOP]ENJE

Priop}enje sa {estog me|ureligijskog susreta visokih predstavnika vjerskih zajednica u HrvatskojPriredila Jasminka Doma{

[esti me|ureligijski susret visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj odr`an je u srijedu 14. lipnja 2010. u prostorijama Sisa~ke biskupije, Trg bana Jela~i}a 1, u Sisku. Na susretu su su-djelovali predsjednik Vije}a HBK za ekumenizam i dijalog, sisa~ki biskup msgr. dr. Vlado Ko{i}, tajnik istoga Vije}a prof. dr. Jure Ze~evi}, predstavnik Srpske pravoslavne crkve protojerej stavrofor o. Marinko Jureti}, predstavnik Bugarske pravoslavne crkve proto-jerej o. Emil Cenov Angelov, predstavnik Makedonske pravoslavne crkve protojerej o. Kirko Velinski, predstavnik Evangeli~ke crkve u RH Branko Beri}, biskup Reformirane kr{}anske crkve u RH En-dre Langh, predsjednik Saveza baptisti~kih crkava Toma Magda, predsjednik Evan|eoske pentekostne crkve pastor Damir [polja-ri}, predstavnik @idovske vjerske zajednice Zagreb rabin Luciano Mo{e Prelevi}, predstavnik @idovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj rabin Kotel Da-Don, i predsjednik Me{ihata Islamske zajednice u Hrvatskoj muftija [evko Omerba{i}.

Susretom, razgovorom i dru`enjem, prvenstveno `elimo vjernici-ma na{ih zajednica i cjelokupnoj javnosti posvjedo~iti na{u blizinu i na{e zajedni{tvo u ljudskoj i vjerni~koj dimenziji te promicati kul-turu me|ureligijskog dijaloga i suradnje.

U dru{tvu uzdrmanom globalnom ekonomskom krizom `elimo izraziti na{u solidarnost s onima koji su njome najvi{e pogo|eni. Pozivamo i poti~emo sve, u na{im vjerskim zajednicama i izvan njih, da u ovo, u socijalnom pogledu osobito osjetljivo vrijeme, u skladu sa svojim mogu}nostima, svi poma`emo i neumorno iska-zujemo djelotvornu skrb za najugro`enije.

Visoki vjerski predstavnici pozivaju i na zreo i nekoristoljubiv na~in opho|enja s prirodom. Istjecanje nafte i erupcije vulkana podsje-}aju na ranjivost na{eg planeta i obvezuju na odgovorno kori{tenje prirodnih potencijala. Ekologija prirode u prvom redu je ekologija srca.

Ljudsko djelovanje ne mo`e se svesti samo na interes, nema dobra za sve, nema nekonfliktnog dru{tva, nema stvarnog napretka, bez provedbe i po{tivanja eti~kih normi i moralnih na~ela.

U pogledu razli~itih jednostranih prikazivanja pro{losti, {to ~esto predstavlja izvor novih nezadovoljstava, podjela i sukoba, visoki predstavnici vjerskih zajednica podsje}aju sve koji se njome bave, o njoj pi{u i govore, na potrebu zalaganja za istinu koju se ne smi-je funkcionalizirati. Jedino na objektivnom i po{tenom sagledava-nju i prikazivanju kako pro{losti tako i aktualnih zbivanja, mogu-}e je graditi bolje odnose me|u narodima, vjerskim zajednicama i pojedincima.

Izra`avamo `aljenje {to se vjera u Boga i religijske i konfesional-ne pripadnosti diljem svijeta i nadalje zlorabe u raznoraznim in-teresnim konfliktima i iskazujemo svoje duboko neslaganje s tim. Podi`emo svoj glas i ponovno svjedo~imo: ni u jednoj od na{ih religija ne mo`e se ubijati i nanositi zlo drugome u Bo`je ime! U Bo`je ime se ~ovjeku ~ini isklju~ivo dobro a ne zlo! Religija ne gradi nasilje nego mir me|u ljudima!

Iskreno `elimo da ovi izri~aji i apeli ne ostanu “mrtvo slovo na papiru” nego da pro`imaju i nadahnjuju svakodnevne misli, rije~i i djela nas, na{ih vjernika i svih ljudi dobre volje. �

Izjava sa VI. me|ureligijskog susreta.

Po{tovani, dostavljam Vam prijedlog priop}enja kojega sam na~inio da bi se kod susreta u srijedu u Sisku na njemu eventualno moglo jo{ dalje raditi, mijenjati i dopunjavati {to se bude dr`alo korisnim za kona~nu verziju koju se predaje u javnost. Dakako da ovaj jo{ neusvojeni prijedlog teksta ne treba dostavljati medijima dok se u srijedu ne usvoji u kona~noj ina~ici…

Jure Ze~evi}

RUAH HADA[A

68

BILI SMO

Porodi~ni seminar“3 D – Dar, Dostignu}e, Doprinos”Kladovo 29. 4. – 2. 5. 2010.Sonja Samokovlija

Odmah na po~etku, `elim se zahvaliti Eli Rojnik i Mini Pa{ajli} s kojima su kontakt i suradnja bili odli~ni i bez kojih ne bih ni oti{la na ovaj seminar. Sve su formalnosti obavljene na najbr`i i najjed-nostavniji na~in. Hvala vam objema!

Od 29. 4. pa sve do 2. 5. ove godine odr`an je u Kladovu Porodi~ni seminar. Organizacioni tim bio je Omladinski Centar za neformal-nu Jevrejsku Edukaciju iz Beograda.

Pod budnim okom Ele Rojnik, Mina, Liza, Mila, Viktor i Dejan bez ve}ih pote{ko}a, ali sigurno uz veliki trud, vrlo su dobro organizirali, vodili i zaslu`ni su za uspje{nost seminara. Svi oni zavrijedili su iskrene ~estitke kako nas u~esnika u programu, tako i svih onih koji su bili prisutni a broj je impozantan – 250 u~esnika . Bilo nas je od svukuda, iz Beograda i Novog Sada, Sarajeva i Subotice, Ni{a i Zagreba, Skopja, Doboja i Banja Luke, Kragujevca i Pan~eva, Zemuna i Osijeka.

Program nije bio naporan i svatko je imao dovoljno vremena za dru`enje i za odmor. Djeca su prema sarva{koj “{pranci” bila podi-jeljena od gana do Golana i zaista su bili dobro anga`irani i zauzeti u radionicama.

U ~etvrtak po dolasku i nakon upoznavanja, odr`ala sam kra}e pre-davanje o mom djedi Isaku Samokovliji uz slajdove fotografija i ~itanje njegove poezije. Prisutnost sudionika bila je odli~na, ~ega sam se malo pribojavala s obzirom na duga~ko putovanje od Beo-grada do Kladova od 5 sati.

Za{to Kladovo, pitat }e se oni koji ne znaju za `alosnu istinu, po-znatu pod imenom Kladovo transport 1939. – 1942.

Preko tisu}u izbjeglica iz Srednje i Zapadne Evrope poku{avali su Du-navom do}i do Crnog mora pa dalje, u tada{nju Palestinu. Nekima bi to uspijevalo, drugima ne. Grupa izbjeglica iz Bratislave koja je prispje-li u Kladovo u lipnju 1940. dobila je dozvolu prolaza tek u rujnu, a sve to vrijeme nisu dobili dozvolu da pristanu uz obalu, ve} su plutali po Dunavu, no kada su postali toliko jadni i nemo}ni, dozvoljeno im je da

pristanu u \erdapu, a Savez Jevrejskih zajednica Jugoslavije snabdio ih je hranom i pru`io im pomo}. Na`alost, nakon isplovljenja, brod “Pencho” je do`ivio havariju i potonuo kod Roda (Rodosa). Izbjeglice je spasila talijanska ratna mornarica i smjestila ih u njihov logor na Rodu, a kasnije prebacila u logor Feramonti u Italiji.

Grupa od oko 1.200 izbjeglica iz Be~a nije bila te sre}e, oni nisu dobili dozvolu za prolaz u Crno more i samo je mali broj njih uspio dobiti dozvolu za iseljenje u Palestinu, dok ih je ve}ina stradala u Srbiji. U po~ast `rtvama podignut je u Kladovu spomenik u formi tri Tore s magen Davidom na vrhu.

U petak je bio odli~no organiziran izlet. Izleti{te je bilo udaljeno dva-desetak minuta {etnje od hotela, na svje`e poko{enoj livadi, postavlje-ni su stolovi i stolice, sve natkriveno veselim suncobranima, a po travi rasprostrte le`aljke i deke. Prekrasan ambijent, vrlo ukusan i obilan ru~ak zapo~eo je ribljom ~orbom, nastavljen ro{tiljem a kao vrhunac, janjetina s ra`nja. Salate i mladog luka nije nedostajalo, a obilno se zali-jevalo pivom, sokovima i mineralnom vodom. Povratak u hotel oko 17 taman na vrijeme za finu kavicu na terasi s pogledom na Dunav. Pred sumrak spremanje za [abat i paljenje svje}ica u trpezariji. Na`alost, to je bilo sve uz malo nespretni i suvi{ni “[ma…”, no sigurna sam da su organizatori imali pozitivne namjere. Ko{er vino za kidu{ pribavio je hotelski menad`ment, koji je zaslu`io svaku pohvalu. Od karte s dobrodo{licom i vo}a koje me je kao predava~a do~ekalo u sobi, do ljubaznog osoblja, dobronamjernih i simpati~nih vlasnika, nenamet-ljivih ali svuda prisutnih, ugodno me sve to iznenadilo a i posluga u restauraciji i kafi}ima hotela, neobi~no je uslu`na i djelotvorna.

U subotu prije podne, Aleksandar Mo{i} je odr`ao nadahnuto pre-davanje o Kladovskom transportu, nakon kojega smo polo`ili cvi-je}e na spomeniku `rtvama.

Nave~er su odr`ana dva predavanja. Jedno o Avramu, Isaku i Moj-siju, koje je izlo`ila Du{ica ^veri} i drugo, o Goldi Meir, u prika-zu Tatjane Mi{i}. Kako bi nam ve~era {to bolje prijala, pobrinuo se sjajni David [trbac, dvanaestogodi{nji majstor na gitari, koga }emo imati prilike ~uti u Zagrebu ove jeseni. Muzi~ka grupa koja je svirala nakon njega bila je dobra, ~ak se i zaplesalo, no ja sam oti{la kako bih uspjela zadr`ati tonove “Danse Brasilere” koju je kao posljednju izveo David na svojoj gitari.

Na`alost, u nedjelju sam morala oti}i ranije kako bih stigla na vlak za Zagreb, pa sam propustila vo`nju brodom i prezentaciju “proje-kata”, ske~, ples, muzi~ku radionicu.

Sve u svemu uspje{no organiziran i raznolik seminar, publika od male djece do seniora, tu zbilja ~ovjek ne bi imao {to re}i.

Meni je nedostajao rabin, nedostajao mi je duh [abata i ona magi~na dimenzija koja ~ini `idovstvo i bez koje smo osiroma{eni ma kako dobar skup bio. A ovaj je zaista bio dobar. �

Sudionici seminara u Kladovu.

RUAH HADA[A

69

BILI SMO

Dan stradanja i juna{tvaNaopisala Jasminka Doma{

Na{a zajednica odlu~ila je blagdan Jom ha{oa ve hagvura sve~ano obilje`iti prigodnim programom na karlova~kom groblju Dubovac.

Kao i proteklih nekoliko godina, primjerice u Ludbregu, Po`egi ili Vara`dinu, te{ko je do}i na `idovsko groblje, ~itati imena umrlih sa spomenika, znati da su potomci tih ljudi uglavnom nestali i ubijeni tijekom Holokausta. Mnogima se zna mjesto stradanja, mnogima ne zna, niti }e se ikada saznati.

Dan stradanja i juna{tva prilika je da se sjetimo svih `rtava tog stra{nog i tragi~nog vremena, ali i hrabrih pojedinaca poput @ido-va u Var{avskom getu koji su digli ustanak, pobunili se, znaju}i da }e posljednju bitku izgubiti i time su pokazali dostojanstvo ljud-skog bi}a koje se odupire smrti i onda kada je neminovna. Biblijski re~eno, do~ekali su je na nogama, uspravni.

Treba se sjetiti i @idova u partizanima, ali i onih koji su nakon Drugog svjetskog rata i ratovanja zavr{ili ponovno kao `rtve, ovoga puta na Golom otoku.

Nije zato ni ~udno da na Dan stradanja i juna{tva gotovo u pravilu pada ki{a koja tuguje s nama.

Karlova~kom gradona~elniku Damiru Jeli}u treba odati priznanje na dobroj volji da se karlova~ko groblje uredi i da pomogne u organizaciji i ostvarenju programa koji je potakla na{a zajednica.

Sve nazo~ne u Karlovcu pozdravio je predsjednik Bet Israela Ivo Goldstein i istaknuo kako je svrha obilje`avanja tog dana i sje}anja na {oah da se takvo stradanje i nesre}a vi{e nikome ne dogode.

Uva`eni ~lan Bet Israela, Slavko Goldstein, o~evidac i svjedok tog ne-vremena zvanog Holokaust i sudbine karlova~kih @idova, podsjetio je na `ivot @idova u Karlovcu, na njihov kulturni i gospodarski dopri-nos tom gradu u kojem je uo~i Drugog svjetskog rata `ivjelo oko 400 @idova a danas ih, na`alost, gotovo da i nema u Karlovcu.

Mladi iz Bet Israela: Emanul, Avijad i Jonatan Da-Don,Tesa Goldste-in i Danijel Mojze{ upalili su {est svije}a za {est milijuna ubijenih @idova u Holokaustu.

Komemorativnu sve~anost uveli~ao je zbor @idovske vjerske zajed-nice Bet Israel “Mihael Montiljo” ~iji su ~lanovi otpjevali “Eli, Eli”, pjesmu ~ije je stihove napisala velika pjesnikinja Hana Sene{ ubi-jena 1944. u Budimpe{ti, kao i pjesmu Ose {alom. Na{ rabin Kotel Da-Don molio je prigodne molitve koje su nas u mislima i srcima vezale uz du{e stradalnika.

U komemoraciji su vrlo uspje{no sudjelovali i u~enici iz Karlovca te im se i ovim putem na tome zahvaljujemo kao i njihovim nastav-nicima, ali i gradskom poglavarstvu na vrijednoj suradnji.

U ime predsjednika RH Ive Josipovi}a vijenac je polo`ila njegova izaslanica Ankica Marinovi}, u ime Sabora Ivan Jarnjak, a u ime Vlade, ministar kulture Bo`o Bi{kupi} te biv{i predsjednik RH Stje-pan Mesi}.

Prvi put od slu`bene registracije Bet Israela kao vjerske zajedni-ce, HTV je izravno prenosio na Prvom programu komemorativnu sve~anost iz Karlovca, a doga|aj su komentirali Augustin Ba{i} urednik Religijske redakcije Hrvatske televizije i Jasminka Doma{.

\ur|ici (Pipici) [iljak tako|er od srca zahvaljujemo na pomo}i u organizaciji prijenosa Jom ha{oa, kao i glumcu i osvjedo~enom prijatelju Bet Israela Dubravku Sidoru koji nam uvijek kada to za-treba velikodu{no pomogne. Na{e zahvale pripadaju i istaknutim du`nosnicima HTV-a: Josipu Popovcu, Mariu Ragu`u i Domagoju Buri}u koji su shvatili od kolike je va`nosti za nas obilje`avanje Dana stradanja i juna{tva i pokazali su dobru volju da se izravni prijenos {to uspje{nije realizira. �

Komemoracija na karlova~kom groblju Dubovec.

RUAH HADA[A

70

IN MEMORIAM

Alfred Pal ro|en je u Be~u 1920. godine. Djetinjstvo je proveo u Be~u i Krakovu, a nakon o~eve smrti 1931., zajedno s bratom Aleksandrom dolazi rodbini u Vukovar, gdje je i maturirao 1940. godine. Po uspostavi NDH, prebjegao u Hrvatsko primorje, potom bio interniran u talijanskim logorima u Kraljevici (od 1942.) i u Kamporu na Rabu (od VII. do oslobo|enja u IX. 1943.), odakle se priklju~io partizanskom pokretu; bio pripadnik @idovskog bata-ljona, potom u 3. brigadi VII. banijske divizije. Sudionik Kongresa kulturnih radnika u Topuskom 1944., radi kao karikaturist ratne redakcije Vjesnika. U Holokaustu je izgubio ~itavu obitelj, nakon rata vi{e nije imao nikog svog.

Nakon Drugog svjetskog rata `ivi u Zagrebu, bio tehni~ki ured-nik Ilustriranog vjesnika (1945.-1947.), osniva~ i suradnik, te ~lan uredni{tva Kerempuha (1947.-1949.). U dva navrata zato~en na Go-lom otoku (1949.-1950. i 1951.-1954.), potom radi kao transportni radnik, aran`er izloga, crta~, ilustrator, prevodi s njema~kog, sve vi{e se bavi opremom knjiga. Likovni urednik u Nakladnom zavo-du Matice Hrvatske od 1970. do 1984, potom prelazi u slobodnu profesiju. Godine 1964. postaje ~lan ULUPUH-a.

Opremio iznimno mnogo knjiga, uvijek prilago|eno sadr`aju i publici, stoga je ve} od {ezdesetih godina postao najtra`eniji diza-jner: opremio je ~uvene biblioteke Evergreen, HIT, ITD, Latina & Graeca, Alfa i Omega, Zlatna knjiga, Sto najve}ih, Biblija (1976.), rje~nike, knjige povijesti umjetnosti, biblioteke izbora iz svjetske knji`evnosti, Stolje}a hrvatske knji`evnosti (1995.) itd. Zna~ajan dio grafi~kog dizajna Alfreda Pala ~ine plakati koje je radio za razli~ite naru~itelje (HNK, Dramsko kazali{te Gavella, Modernu galeriju u Zagrebu, Sarajevu, Zagreba~ki salon, Muzi~ke ve~eri u Zadru itd., za zna~ajna doga|anja kao XIII. Internationalis Con-gressus Marianus / VI. Congressus Mariologicus (1971.) ili izlo`ba @idovi na tlu Jugoslavije (1988.) za koju je opremio i katalog.

Slikarstvom se bavio od 1960. godine. Slikao je apstraktne kompozi-cije s izra`enom dramatikom (Bestijarij, 1971.). Samostalno je izla-gao od 1961. godine. U zagreba~kom Muzeju za umjetnost i obrt 2009. prire|ena je njegova retrospektivna izlo`ba grafi~kog dizajna s oko 1000 oblikovanih knjiga i plakata, a u Dru{tvu arhitekata Za-greba imao je izlo`bu slika pod naslovom Ljudsko mjerilo Golog otoka. Dobitnik je nagrade “Vladimir Nazor” za grafiku (1984., za monografiju Sutjeska), te iste ove nagrade za `ivotno djelo za 2009., tako|er i Nagrade grada Zagreba za 2009. godinu. U @idovskoj op-}ini Zagreb dugogodi{nji ~lan Vije}a, kao i kulturnoga dru{tva „Mi-roslav [alom Freiberger“,jedan od inicijatora i prvi tehni~ki urednik Biltena, kasnije preimenovanog u Ha-kol, glasila @idovske zajedni-ce u Hrvatskoj, te prvi likovni urednik `idovskog kulturnog ~asopisa Novi omanut. O Afredu Palu snimljeno je nekoliko dokumentar-nih filmova, me|u njima “Goli otok” (1994.) i “Pri~a iz Vukovara” (2001.) redatelja Bogdana @i`i}a.

Bio je aktivan sve do prometne nesre}e, nakon koje vi{e nije mo-gao vratiti ni fizi~ku vitalnost, ali ni `ivotni optimizam koji ga je krasio.

Mi, ~lanovi Bet Israela, koji smo dragog i nezaboravnog nam Alfre-da poznavali godinama, neki i desetlje}ima, prisje}amo se mnogo toga iz njegova bogatog `ivota i dru`enja s nama: Alfredovih izvan-rednih dizajna za mnoge knjige, srda~nih dru`enja i prijateljskih razgovora, pro`etih Alfredovom mudro{}u, duhovito{}u i velikim ljudskim razumijevanjem za razne prilike i neprilike kroz koje smo svi prolazili, a najvi{e sam Alfred. �

Alfred Pal (1920. – 2010.) Napisali: Vlasta Kova~, Slavko Goldstein, Ivo Goldstein

Alfred Pal

Obitelji Mirkovi} i Kohn

Obitelji Bernfest

Obitelji Nick

Obitelji Pal

Obitelji Gjöry

Obitelji Volner

Be [amajim menuhanu – su}uti

RUAH HADA[A

71

IN MEMORIAM RUAH HADA[A

Kladovo – prije ru~ka.

Otvoren Lifestyle ko{er snack bar u Zagrebu.

Autor slika Igor Mojze{ i veleposlanik Kanade u Hrvatskoj Njegova Ekselencija Edwin L. Loughlin prilikom otvorenja izlo`be u Bet Israelu. Promocija knjige. Nevena Simin i Ru`ica Galac Popovi}.

RUAH HADA[A

72

RUAH HADA[A

1

PROGRAM ZA BLAGDANE

Jom Kipur

Erev Jom Kipur: petak 9. ti{re 5771./ 17. rujna 2010.

18.48 – Paljenje svije}a. 19.00 – Minha 19.15 – Kol Nidre i Arvit.

Jom Kipur: subota 10. ti{re 5771./18. rujna 2010.

9.00 – [ahrit za Jom Kipur. 11.00 – Mazkir Musaf 17.00 – Minha Nejila Arvit 20.02 – Havdala mocae [abat i Jom Kipur. Blagoslov Mjeseca. Prekinut }emo post zajedno u Op}ini, uz kola~e i tople napitke.

* * *

Sukot

Erev Sukot: srijeda, 14. ti{re 5771./22. rujna 2010.

18.38 – Paljenje svije}a za Sukot. 18.45 – Minha 19.00 – Arvit za Sukot. Nakon molitve kidu{ u suki.

Sukot – prvi dan: ~etvrtak 15. ti{re 5771./23. rujna 2010.

9.00 – [ahrit Hakafot s Arbaat haminim (etrog, lulav...) Nakon molitve kidu{ u suki. 18.45 – Minha 19.00 – Arvit za Sukot. Nakon molitve kidu{ u suki i paljenje svije}a za drugi dan Sukota.

Sukot – drugi dan: petak 16. ti{re 5771./ 24. rujna 2010.

9.00 – [ahrit Hakafot s Arbaat haminim (etrog, lulav...). Nakon molitve kidu{ u suki. 18.34 – Minha 19.15 – Arvit za [abat i Hol HaMoed Sukot.

Ro{ Ha{ana

Erev Ro{ Ha{ana: srijeda 29. elula 5770./ 8. rujna 2010.

19.05 – Paljenje svije}a za Ro{ Ha{ana. 19.10 – Minha 19.20 – Ve~ernja molitva za Ro{ Ha{ana. Nakon molitve imat }emo blagdansku proslavu i kidu{ u sinagogi.

Prvi dan Ro{ Ha{ana: ~etvrtak 1. ti{re 5771./ 9. rujna 2010.

9.00 – [ahrit, Molitva za Ro{ Ha{ana i ~itanje Tore. Nakon molitve imat }emo kidu{. 18.30 – Minha za Ro{ Ha{ana. 19.00 – Ta{lih 19.44 – Arvit za Ro{ Ha{ana. Kasnije }emo paliti svije}e za Ro{ Ha{ana, sa svije}e koju smo upalili u srijedu nave~er. Nakon molitve imat }emo kidu{ i proslavu za Ro{ Ha{ana.

Drugi dan Ro{ Ha{ana: petak 2. ti{re 5771./ 10. rujna 2010.

9.00 – [ahrit. Molitva za Ro{ Ha{ana, ~itanje Tore i {ofar. Nakon molitve kidu{. 19.01 – Paljenje svije}a za [abat. 19.10 – Minha za Ro{ Ha{ana. 19.25 – Kabalat [abat Nakon molitve kidu{.

[abat [uva: 3. ti{re 5771./ 11. rujna 2010.

9.00 – [ahrit. 19.15 – Minha. 20.15 – Arvit i Havdala.

* * *

Com Gedalija (Gedalijin post): nedjelja 4. ti{re. 5771./ 12. rujna 2010.

Post po~inje ujutro (4:59) i traje do 19.45. Raspored molitava: 19.00 – Minha 19.30 – Arvit Nakon molitve prekinut }emo post kola~ima i toplim napitcima.

* * *

Program za blagdane, godina 5771. Rabin dr. Kotel Da-Don

RUAH HADA[A

2

PROGRAM ZA BLAGDANE

[abat Hol HaMoed: subota 17. ti{re 5771./ 25. rujna 2010.

9.00 – [ahrit. Nakon molitve kidu{ u suki. 18.45 – Minha. 19.48 – Arvit za Mocae [abat.

* * *

Hol hamoed Sukot: od nedjelje 18. ti{rea 5771./ 26. rujna 2010. do srijede 21. ti{rea 5771./29. rujna 2010.

* * *

[mini aceret

Ho{aana raba i Erev [mini aceret: srijeda 21. ti{rea 5771./29. rujna 2010.

18.24 – Paljenje svije}a za [mini aceret. 18.30 – Minha 18.45 – Arvit za [mini aceret. Nakon molitve kidu{ u suki.

[mini aceret: ~etvrtak 22. ti{re 5771./ 30. rujna 2010.

9.00 – [ahrit 10.30 – Mazkir Nakon molitve kidu{ u suki.

* * *

Simhat Tora

Erev Simhat Tora: ~etvrtak 22. ti{re 5771./ 30. rujna 2010.

18.30 – Minha Arvit za Simhat Tora. Nakon molitve kidu{ i Hakafot.

Simhat Tora: petak 23. ti{re 5771./ 1. listopada 2010.

9.00 – [ahrit Nakon molitve Hakafot i kidu{. 18.20 – Paljenje svije}a za [abat. 18.30 – Minha 18.45 – Arvit za [abat i blagdana.

[abat Bere{it: [abat 24. ti{re 5771./ 2. listopada 2010.

9.00 – [ahrit 18.00 – Minha 19.34 – Arvit za Mocae [abat.

[ana tova i Hag Sameah, Gmar hatima tova! i tizku le{anim rabot neimot vetovot!

Va{ rabin, Dr. Kotel Da-Don �

RUAH HADA[A

3

NADOLAZE]I BLAGDANI

BLAGDANI U 5771. GODINI

RO[ HA[ANA

9. i 10. rujan 2010.

JOM KIPUR

18. rujan 2010.

SUKOT/SIMHAT TORA 1. 10. 2010.

23. rujan – 1. listopad 2010.

Blagdan sjenica – sa lulavom i etrogom u ruci boravimo sedam dana pod zvijezdama u suka i prisje}amo se da je Ha{em na{ kona~ni za{titnik.

HANUKA

2. prosinac – 9. prosinca 2010.

Blagdan svjetla, njime proslavljamo ~udo dugog trajanja male koli~ine ulja koje je omogu}ilo da ono osvjetljava na{e `ivote jo{ i danas.

POST 10. TEVET

17. prosinac 2010.

Post na tu`no sje}anje prve opsade Jeruzalema od strane Babilonaca kojom je zapo~ela duga linija nevolja i nesre}a za `idovski narod.

TU BI [VAT

20. sije~anj 2011.

Nova godina drve}a, kojom obilje`avamo i proslavljamo na{u duboku povezanost s prirodom, te slavimo plodove Erec Israela.

PURIM

20. o`ujak 2011.

Blagdan veselja, maski i vina, kojim proslavljamo poku{aj istrebljenja @idova u Perzijskom Carstvu koje je izbjegnuto zahvaljuju}i hrabrosti i mudrosti kraljice Estere.

RUAH HADA[A

4

NADOLAZE]I BLAGDANI

PESAH

19. travanj – 26. travnja 2011.

Putovanje u pro{lost i ponovni izlazak iz egipatskog ropstva, koje ~itanjem Hagade, sve~anu ve~eru i obiteljsko dru`enje, svaku generaciju iz godine u godinu vra}a Seder ve~erom u dane Izlaska.

BROJANJE OMERA

22. svibanj 2011.

33. dan brojanja omera.

Brojanjem 50 dana do dana davanja Tore na brdu Sinaj, omogu}eno nam je da razmislimo o sebi, da radimo na sebi i popravimo sve ono {to bi nam eventualno moglo stajati na putu da ~ista srca i du{e primimo najdragocjeniji dar, Toru!

JOM HA[OA

1. svibanj 2011.

Spomen-dan kada se s dubokim pijetetom sje}amo 6 milijuna stradalih @idova u vrijeme Holokausta.

JOM HAZIKARON

8. svibanj 2011.

Na ovaj se dan prisje}amo svih onih koji su dali svoje `ivote za obranu Izraela i potvr|ujemo da je to micva najvi{eg ranga.

JOM HAACMAUT

9. svibanj 2011.

Dan nezavisnosti dr`ave Izrael kojim proslavljamo povijesni povratak `idovskog naroda u Erec Israel – ~udo modernog doba.

JOM JERU[ALAIM

1. lipanj 2011.

Dan ujedinjenja Jeruzalema. Proslavom ovoga dana podsje}amo se na posebnu va`nost Svetoga grada i na to da je @idovima Jeru{alaim centar svijeta.

[AVUOT

8. i 9. lipanj 2011.

Dan davanja Tore. Proslava davanja Tore izraelskom narodu i susreta Ha{ema s cijelim narodom na gori Sinajskoj, doga|aja koji je zauvijek promijenio ljudski rod.

RUAH HADA[A

1

Posjet `idovskom groblju u Lipiku. Slijeva nadesno: gradona~elnik Lipika Antun Haramija, rabi dr. Kotel Da-Don, Radovan Milakovi}, Imre Gaal i Zrinka Milakovi}.

IN MEMORIAM RUAH HADA[A

Spomenik u Kladovu.

PRILOG U BOJI

Posjet izraelskog i hrvatskog predsjednika, Peresa i Josipovi}a, Jasenovcu.

Obilje`avanje Jom Ha{oa u Karlovcu.

Posjet izraelskog predsjednika HrvatskojSonja Samokovlija

U vru}im danima srpnja, [abat Veaathanan Shimon Peres, izraelski pred-sjednik proveo je u Zagrebu. Susreo se s predstavnicima `idovskih zajednica Hrvatske na ve~eri na Pantov~aku, u petak prije [abata. Naravno, u vrije-me svog posjeta, s predsjednikom Josipovi}em obi{ao je i Spomen-podru~je Jasenovac, polo`io vijenac i obojica su odr`ali dojmljive govore. Predsjed-nik Peres susreo se i s premijerkom Kosor, kojoj je prenio poziv izraelskog kolege Netenyahua da posjeti Svetu zemlju. �

RUAH HADA[A

2

RUAH HADA[A

Otvorenje 4. JFF-a.

PRILOG U BOJI

Slike sa 4. festival `idovskog fi lma, Zagreb

Publika na Festivalu.

RUAH HADA[A

3

IN MEMORIAM RUAH HADA[APRILOG U BOJI

Atmosfera u predvorju.

Edukacija na Festivalu.

Workshop talenata.Predava~i i u~enici ispred ADU.

RUAH HADA[A

4

RUAH HADA[A

Jo{ je jedna godina iza nas.

PRILOG U BOJI

Zadnji dan {kole.

Budne o~i.