ŽRTVE TRGOVANJA LJUDIMA

perspektiva zaštite podataka

ZAJEDNI ČKO NADZORNO TIJELO EUROPOLA

2

3

IZVRŠNI SAŽETAK Suprotstavljanje trgovanju ljudima i zaštita žrtava ovog zločina imaju visok prioritet u Europskoj uniji. Politike i pravni instrumenti Europske unije daju središnju ulogu zaštiti žrtava. Vrlo važan aspekt borbe protiv trgovanja ljudima je obrada podataka od strane tijela za provedbu zakona i njihova odgovornost za obradu istih. Zajedničko Nadzorno tijelo Europola zaključilo je na temelju iskustva da je na nacionalnoj i međunarodnoj razini potrebno posvetiti više pažnje aktivnostima vezanim uz obradu podataka od strane svih nadležnih tijela - policije, tužitelja i istražnih sudaca - uključenih u borbu protiv trgovanja ljudima te da je potrebno više usklađivanja. Pristup Europske unije koji je usmjeren na žrtve ulaže napore u točnu obradu podataka, budući da je zaštita tih žrtava izravno povezana s navedenom obradom. Ovo izvješće istražuje sinergiju između odgovornosti za postupak provedbe zakona i odgovornosti u vezi sa zaštitom podataka pri obradi podataka. Uvedeni su posebni uvjeti koji će pomoći tim tijelima koja će prema nacionalnom zakonu snositi odgovornost za obradu podataka o osobama koje - kao žrtve trgovanja ljudima - moraju biti zaštićene. Te uvjete treba naširoko promicati i provoditi, a uporaba istih treba podlijegati kontroli. Ovo izvješće podržava Zajedničko nadzorno tijelo Eurojusta.

4

Sadržaj Žrtve trgovanja ljudima, perspektiva zaštite podataka...................................................................... 5

Uvod ............................................................................................................................................... 5

Obveza da se zaštite žrtve THB-a .................................................................................................... 6

Usredotočivanje na provedbu zakona i obradu podataka .................................................................. 9

THB je teško otkriti i istražiti. ....................................................................................................... 10

Suprotstavljanje trgovanju ljudima: kako obrada podataka i zaštita podataka mogu biti bitni ......... 12

Obrada podataka treba biti adekvatna ............................................................................................ 12

Obrada podataka treba biti točna ................................................................................................... 13

Uvjeti za obradu podataka ............................................................................................................. 15

Odgovornost za obradu podataka i točnost .................................................................................... 16

Zaključci ....................................................................................................................................... 18

Uloga nacionalnih tijela za zaštitu podataka .................................................................................. 18

Uloga Europske unije i ostalih međunarodnih tijela za zaštitu podataka......................................... 18

5

Žrtve trgovanja ljudima, perspektiva zaštite podataka

Uvod

Trgovanje ljudima (dalje u tekstu: THB) je stravičan zločin koji gazi temeljna prava njegovih žrtava. Prema UN-ovoj definiciji THB-ai, pojmovi kao što su prijetnja, uporaba sile, iskorištavanje, ropstvo ili odstranjivanje organa, redom svi ističu patnju žrtava THB-a. Opseg takve patnje i njezin naknadni učinak ne može se ignorirati. Specifična strategija EU-aii osmišljena je kako bi iskorijenila THB i to je jedan od zločina navedenih u zaključcima Vijeća o utvrđivanju prioriteta EU-a za borbu protiv organiziranog kriminala između 2011. i 2013. te između 2014. i 2017. godineiii .

Nadalje, koordinator EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima imenovan je u ožujku 2011. godine te je odgovoran za poboljšanje koordinacije i usklađenosti između institucija EU-a, agencija EU-a, država članica i međunarodnih aktera, kao i za razvoj postojećih i novih politika EU-a za rješavanje problema trgovanja ljudima. Koordinator EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima također prati provedbu strategije EU-a te pruža ukupne smjernice strateške politike vanjskoj politici EU-a u tom području.

Aktivnosti za iskorjenjivanje i borbu protiv THB-a usmjerene su na žrtve. Ovaj pristup ima posljedice za aktivnosti provedbe zakona i povezane aktivnosti vezane uz obradu podataka svih sudionika u lancu provedbe zakona. S obzirom na međunarodni karakter ovog zločina, agencije za provedbu zakona Europske unije, kao što su Europol i Eurojust, uključene su u borbu protiv THB-a. Budući da su aktivnosti vezane uz obradu podataka tih agencija usko povezane s aktivnostima obrade na nacionalnoj razini, te u pogledu zaštitnih mjera i prava vezanih uz status žrtve, važno je da se podaci o osobama koje se trebaju smatrati žrtvama THB-a doista i obrađuju kao takvi. Europol i Eurojust obrađuju i analiziraju osobne podatke dobivene od tijela za provedbu zakona država članica EU-a i trećih strana. Obrada podataka od strane tih agencija ne samo da podržava rad nacionalnih tijela za provedbu zakona, već daje široki pogled na to kako ova nacionalna tijela obrađuju osobne podatke pri borbi protiv THB-a. Prema statistici Europolaiv o analitičkoj radnoj datoteci koja se bavi THB-om, u proteklih pet godina obrađeni su sljedeći osobni podaci: ­ 1 531 muškarca ­ 5 869 žena

­ 1 411 maloljetnih osoba, svi su žrtve THB-av. U toj analitičkoj radnoj datoteci prikupljeni su podaci od 25 od ukupno 28 zemalja članica, od tri povezane treće zemlje i od Eurojusta, te su analizirani. Na temelju Europolovih aktivnosti analiziranja sastavljena su razna obavještajna izvješća, strateška izvješća i izvješća o analizama u posebnim istragama.

6

Još od listopada 1998. godine neovisni nadzornik zaštite podataka Europola, Zajedničko nadzorno tijelo Europola sastavljeno od predstavnika nezavisnih nadzornika zaštite podataka, prati i nadzire obradu osobnih podataka od strane Europola. Inspekcije Europolovih aktivnosti vezanih uz obradu podatka koje je provelo Zajedničko nadzorno tijelo i iskustva članova s obradom podataka na nacionalnoj razini pokazali su u više navrata između 2007. i 2014. godine potrebu za podizanjem svijesti i davanjem smjernica tijelima za provedbu zakona pri obradi podataka o žrtvama u vezi s THB-om. Aktivnosti vezane uz obradu podataka tijela za provedbu zakona izravno se odnose na pravni zadatak koji moraju izvršiti. Pri ocjeni tih aktivnosti vezanih uz obradu podataka bit će potrebno imati sveobuhvatan pregled pravnih aspekata koji se odnose na THB i borbu protiv njega. Ovo izvješće daje pregled najvažnijih pravnih instrumenata Europske unije i ostalih međunarodnih pravnih instrumenata u ovom području. Ova će se procjena upotrebljavati za oblikovanje smjernica za tijela za provedbu zakona, nacionalne nadzornike zaštite podataka i nadzornike zadužene za nadzor obrade podataka u Europskoj uniji i ostalim međunarodnim organizacijama za provedbu zakona. Te smjernice trebaju poticati usklađen pristup pri karakteriziranju uloge žena i drugih žrtava u THB-u.

Obveza da se zaštite žrtve THB-a

Zaštiti žrtava THB-a općenito je pridana toliko velika važnost da se posebno spominje u raznim pravnim i političkim dokumentima i drugim objavama. Unutar Europske unije uvedene su mnoge aktivnosti i instrumentivi kako bi se došlo do sveobuhvatnog i integriranog pristupa sprječavanju i suzbijanju THB-a te kako bi se zaštitile njegove žrtve. Ne praveći se da su navedene sve mjere koje su poduzete ili predložene, sljedeći su instrumenti od velike važnosti. Strategija unutarnje sigurnosti Europske unije: „Prema europskom modelu sigurnosti” koji je donijelo Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove na svojoj sjednici 25. i 26. veljače 2010. godine, i koje je odobreno od strane Europskog vijeća 25. i 26. ožujka 2010. godinevii spominje se sljedeće važno načelo: „zaštita svih građana, posebno najugroženijih, s naglaskom na žrtve zločina, kao što je trgovanje ljudima i spolno nasilje, uključujući i žrtve terorizma koje također trebaju posebnu pažnju, podršku i društveno priznanje.” Važne su prekretnice već spomenuta strategija EU-a te donošenje Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtavaviii , koji bi trebale biti u potpunosti prenesene od strane država članica 6. travnja 2013. Oba instrumenta stavljaju naglasak na položaj žrtava i potrebu da ih zaštiti. Ovo je istaknuto u uvodnoj izjavi Direktive 2011/36/EU:

Uvodna izjava 14

Žrtve trgovanja ljudima trebaju se, u skladu s temeljnim načelima pravnog sustava odgovarajućih država članica, zaštititi od kaznenog progona ili kažnjavanja za kaznena djela

7

kao što su korištenje krivotvorenih isprava, ili kaznena djela na temelju zakonodavstva na području prostitucije ili imigracije, koja su bile prisiljene počiniti kao izravnu posljedicu što su bile žrtve trgovanja ljudima. Cilj takve zaštite je zaštita ljudskih prava žrtava, izbjegavanje daljnje viktimizacije i poticanje žrtava da svjedoče u kaznenim postupcima protiv počinitelja. Ta zaštita ne treba isključivati kazneni progon ili kažnjavanje za kaznena djela koja je osoba svojevoljno počinila ili u njima sudjelovala. Uvodna izjava 18 Žrtvama trgovanja ljudima potrebno je omogućiti učinkovito ostvarivanje njihovih prava. Stoga im treba biti na raspolaganju pomoć i potpora prije, tijekom i određeno vrijeme nakon okončanja kaznenog postupka. Države članice trebaju osigurati sredstva za pomoć i potporu žrtvama i za njihovu zaštitu. Osobi se treba ponuditi pomoć i potpora čim postoji opravdana sumnja da su on ili ona bili predmet trgovanja ljudima te bez obzira na njihovu spremnost da budu svjedoci.

Uvodna izjava 19 Nadalje, žrtvama trgovanja ljudima bez odgode se treba omogućiti pristup pravnom savjetovanju i, u skladu s ulogom žrtava u odgovarajućim pravosudnim sustavima, pravnom zastupanju, uključujući za potrebe traženje odštete. Uvodna izjava 20 Žrtve trgovanja ljudima koje su pretrpjele zlostavljanje i ponižavanje što trgovanje ljudima općenito predstavlja, kao što su seksualno iskorištavanje, silovanje, postupanje kao prema robovima ili odstranjivanje organa, trebaju se zaštititi od sekundarne viktimizacije i daljnjih trauma tijekom kaznenog postupka. S tim ciljem žrtve trgovanja ljudima trebaju tijekom istrage i kaznenog postupka imati tretman koji je primjeren njihovim pojedinačnim potrebama.

Direktiva 2011/36/EU obvezuje države članice da poduzmu posebne mjere i radnje u vezi sa zaštitom žrtava:

Članak 11. 1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale pružanje pomoći i podrške žrtvama prije, tijekom i odgovarajuće vremensko razdoblje nakon završetka kaznenog postupka kako bi im omogućile da ostvare prava određena u Okvirnoj odluci 2001/220/PUP i u ovoj Direktivi.

2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da osoba primi pomoć i podršku čim nadležna tijela imaju utemeljenu sumnju da je osoba možda bila žrtva bilo kojeg kaznenog djela iz članaka 2. i 3.

4. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi uspostavile odgovarajuće mehanizme s ciljem ranog otkrivanja žrtava, pomoći i podrške žrtvama u suradnji s odgovarajućim organizacijama za potporu žrtvama.

Položaj žrtava zločina općenito, također je predmet zakonodavstva EU. Direktiva 2012/29/EZ o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djelaix. Priopćenje o Strategiji EU-a za iskorjenjivanje trgovanja ljudima 2012. – 2016. spominje da:

Identifikacija, zaštita i pomoć žrtvama trgovanja ljudima jedan je od pet prioriteta EU-a.

8

U točki 2.1 dodatno je naglašeno sljedeće:

Ključno je utvrditi potencijalne žrtve, kako bi se svatko tko ima posla sa žrtvom trgovanja ljudima mogao najbolje pobrinuti o „pet generalnih potreba žrtava”, a to su poštovanje i priznanje, pomoć, zaštita, pristup pravdi i nadoknada.

U listopadu 2011. godine Europol, Eurojust i druge agencije EU-a za pravosuđe i unutarnje poslove u povodu 5. obljetnice Europskog dana borbe protiv trgovanja ljudima, potpisalo je Zajedničku izjavux za rješavanje problema THB-a na koordiniran, koherentan i razumljiv način. U toj zajedničkoj izjavi, agencije pozivaju na:

- učinkovitiju zaštitu žrtava u skladu sa standardima temeljnih prava, - obraćanje posebne pozornosti na zaštitu prava i adekvatan tretman ugroženih skupina žrtava THB-a, - obvezivanje da se osigura da razlike u praksi i tradiciji neće ugroziti ili dovesti u pitanje prava žrtava trgovanja ljudima.

U listopadu 2012. godine Eurojust je donio izvješće o Strateškom projektu Eurojustove akcije protiv THB-a iz listopada 2012. godine.xi Ovo izvješće ističe glavne probleme s kojima se susreću nacionalne vlasti u procesuiranju THB-a i predstavlja rješenja za rješavanje tih problema. Ovo izvješće napominje da „Jedan od glavnih problema na koji se naišlo u istrazi i procesuiranju THB-a jest početna identifikacija slučajeva i žrtava”. Ovaj zaključak ne otkriva ništa novo. U 2005. godini izvješće organizacije Anti-Slavery Internationalxii, Protokol za identifikaciju i pomoć žrtvama trgovanja ljudima i komplet za obuku već navodi da

Jedan od preostalih ključnih problema je nedostatak identifikacije žrtava trgovanja ljudima kao takve.

Izvješće Eurojusta predstavlja nekoliko rješenja u pogledu položaja žrtava. Ona uključuju sljedeće:

- Zaštita i potpora žrtvama uvijek trebaju biti prioritet, također s obzirom na osiguranje njihovog svjedočenja. Potrebna je okolina u kojoj se žrtve osjećaju sigurnim svjedočiti. - Žrtve ne treba procesuirati niti im izreći kazne za prekršaje (npr. uporaba lažnog identiteta, džeparenje) koje su možda bili prisiljeni počiniti dok se njima trgovalo. - Treba provesti jasne i jednostavne procedure kako bi se osiguralo da se svaka sumnja na slučaj THB-a provjeri na profesionalan i strukturiran način radi smanjenja rizika da identifikacija žrtava bude zanemarena.

Osim inicijativa Europske unije, u svjetskim razmjerima razvijene su mnoge druge inicijative i instrumenti. Dva europske instrumenta od velike su važnosti za ovo izvješće.

Prva je Konvencija Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudimaxiii , koja (također) ima za cilj

zaštitu ljudskih prava žrtava trgovanja ljudima, osmišljavanje sveobuhvatnog okvira za pružanje zaštite i pomoći žrtvama i svjedocima, uz zajamčenu ravnopravnost spolova, kao i osiguranje učinkovite istrage i kaznenog progonaxiv.

9

U skladu s člankom 10. ove konvencije koja se bavi identifikacijom žrtava,

svaka stranka u svojim će nadležnim tijelima imati osobe koje su prošle izobrazbu i koje su kvalificirane za sprječavanje i suzbijanje trgovanja ljudima, za identifikaciju i pružanje pomoći žrtvama, uključujući djecu, te će osigurati da različita tijela međusobno surađuju, te da surađuju s mjerodavnim potpornim organizacijama, kako bi žrtve bile identificirane u postupku koji na odgovarajući način uzima u obzir posebnu situaciju u kojoj su se našle žrtve koje su žene i djeca i kako bi im se, kad je to potrebno, izdale dozvole boravka u skladu s uvjetima iz članka 14. ove Konvencije.

Članak 11. konvencije koji se bavi zaštitom privatnog života obećava da će:

Svaka stranka štititi privatni život i identitet žrtava. Osobni podaci o njima bit će pohranjeni i korišteni u skladu s uvjetima predviđenim Konvencijom o zaštiti pojedinaca s obzirom na automatsku obradu osobnih podataka (ETS br. 108).

S druge strane, Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obiteljixv primjenjuje se na sve oblike nasilja nad ženama, uključujući obiteljsko nasilje, što nerazmjerno utječe na žene.

Ova konvencija opisuje „nasilje nad ženama” kao:

„nasilje nad ženama” smatra se kršenjem ljudskih prava i oblikom diskriminacije žena i označava sva djela rodno utemeljenog nasilja koja imaju za posljedicu ili će vjerojatno imati za posljedicu tjelesnu, seksualnu, psihičku ili ekonomsku štetu ili patnju žena, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili namjerno oduzimanje slobode, bilo da se pojavljuju u javnom ili privatnom životu;

i opisuje žrtve kao

„žrtva” označava svaku fizičku osobu koja je izložena ponašanju navedenom u točkama a. i b.;

Ono što se ne može propustiti u ovom pregledu je, naravno, stajalište samih žrtava. U Vodiču o trgovanju ženamaxvi, žrtve navode: „Želimo skrenuti pozornost na negativne posljedice koje mogu nastati iz krive identifikacije žrtve, jer u tim okolnostima osoba može biti pritvorena ili deportirana.” No za sve ove aktivnosti bitna je samo provedba svih politika i pravnih instrumenata.

Usredotočivanje na provedbu zakona i obradu podataka

Kao što je već spomenuto, postoje mnoge inicijative, zakonodavne radnje i aktivnosti podizanja svijesti. Najnovije aktivnosti podizanja svijesti usredotočene su na određene aspekte THB-a. Smjernice za konzularne službe i graničarexvii, Identifikacija žrtava trgovanja ljudima u okviru međunarodnih postupaka zaštite i prisilnog vraćanjaxviii , Protokol za identifikaciju i pomoć i komplet za obuku od strane organizacije Anti-Slavery Internationalxix i Priručnik za kaznenopravne stručnjake u području borbe protiv trgovanja ljudima Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminalxx samo su neki od

10

primjera onog što je već dostupno. Najnovija inicijativa je donošenje Priručnika o trgovanju ljudima od strane Vijeća Europske unije – pokazatelji za istražne policijske snage.xxi Iz svih provedenih studija može se zaključiti da početni podaci koji navode na moguću sumnju na THB ili moguću žrtvu mogu dolaziti iz različitih izvora. Službe inspekcije rada, zdravstveni radnici, socijalni radnici, veleposlanstva i konzulati te nevladine organizacije samo su neki od primjera mnogih izvora informacija. Sve te osobe ili organizacije mogu prijaviti (moguće) žrtve THB-a tijelima za provedbu zakona. Ovisno o situaciji, tijelo za provedbu zakona također može imati prvi kontakt s osobom. Ovo izvješće ne pokriva sve aktivnosti (svijest/pokazatelji, vodiči) koje su usmjerene na sve moguće uključene osobe ili organizacije ili su ih one osmislile. Ovo je izvješće ograničeno na aktivnosti vezane uz obradu podataka od strane tijela kaznenog progona slijedeći te signale ili nakon određene policijske aktivnosti.

THB je teško otkriti i istražiti.

Zločini THB-a su zločini koje je teško otkriti i istražiti. Izvješće Eurojusta o Strateškom projektu Eurojustove akcije protiv THB-axxii predstavlja jasan pregled poteškoća na koje se naišlo pri identificiranju slučajeva THB-a i problema pri identificiranju žrtava. Na primjer, izvješće navodi da bi promjena načina rada mogla dovesti do situacije u kojoj se čini da je osoba dala pristanak, pa čak i ostvarila dobit od situacije na koju je prisiljena (dosluh – kontrola). Međutim trebalo bi istaknuti da članak 2. stavak 4. Direktive 2011/36/EUxxiii navodi da:

Pristanak žrtve trgovanja ljudima na iskorištavanje, namjerno ili stvarno, ne uzima se u obzir kada su korištene bilo koje radnje navedene u stavku 1.

Sredstva iz ovog stavka odnose se na namjerne radnje koje se upotrebljavaju s ciljem da se osobu iskoristi, poput prijetnje. Izvješće Eurojusta nadalje zaključuje da:

Treba provesti jasne i jednostavne procedure kako bi se osiguralo da se svaka sumnja na slučaj THB-a provjeri na profesionalan i strukturiran način radi

smanjenja rizika da identifikacija žrtava bude zanemarena. U tom smislu, u izvješću se također navodi da:

Može doći do toga da nacionalne vlasti ne gledaju na žrtve kao žrtve, već kao prijestupnike, jer bi mogle biti prisiljene na sudjelovanje u ilegalnim radnjama.

Kad žrtva THB-a počini manje prekršaje koje je možda bila prisiljena počiniti za vrijeme trgovanja, izvješće Eurojusta sugerira da:

te žrtve ne bi trebale biti procesuirane niti bi im trebale biti izrečene kazne.

11

To je u skladu s člankom 8. Direktive 2011/36/EU koji navodi da su nadležna državna tijela ovlaštena ne goniti ili određivati kazne

žrtvama trgovanja ljudima za svoju uključenost u kaznena djela koja su bile prisiljene počiniti kao neposrednu posljedicu toga što su bile žrtve bilo kojeg djela iz članka 2.

THB se može opisati kao „hobotnica”. Glavni elementi zločina: prisila, prijetnje, prijevara i iskorištavanje predstavljaju glavno tijelo, a pipke hobotnice predstavljaju različiti oblici iskorištavanja i olakšavanje da pravosudna tijela saznaju za THB, kao što je promicanje prostitucije, rada, zločina koje će žrtve počiniti, kao što je džeparenje, krivotvorenje dokumenata i ilegalna imigracija. U praksi, neće uvijek biti moguće izravno prepoznati THB, čak i kada se odvija pred vama. Neuočavanje THB-a ili usredotočivanje samo na pipke hobotnice može spriječiti tijela za provedbu zakona da otkriju žrtve ili čak da negiraju status žrtve, uskraćujući time toj osobi zaštitne mjere, pomoć i prava vezana uz status žrtve. Eurojustovo izvješće o Strateškom projektu Eurojustove akcije protiv THB-a opisuje to na sljedeći način:

Trgovci ljudima često su procesuirani za manje ozbiljne zločine, kao što je izdavanje ili olakšavanje ilegalne imigracije, a ne za zločine THB-a. Djelomični krivac za ovu situaciju jest činjenica da se THB sastoji od mnogih specifičnih elemenata koji pojedinačno mogu biti procesuirani kao samostalni zločini, ali dijelom je to i zbog nedostatka znanja, svijesti i iskustva među istražiteljima, tužiteljima i sucima ili pogrešnog shvaćanja tog fenomena. Krivnja također leži i na nedovoljnom broju istražitelja i rijetkoj uporabi istraživanja temeljnih na obavještajnim podacima. Kao posljedica toga, pokazatelji THB-a često ostaju zanemareni ili jednostavno neotkriveni.

Proizvod Europolovog znanja u vezi s THB-om u Europskoj unijixxiv opisuje neke situacije u kojima je teško otkriti žrtve seksualnog iskorištavanja:

Žrtve sele u Europskoj uniji i po njoj, kako preko granica tako i unutar njih, te ih se iskorištava u svim sredinama. Aktivna rotacija žena prisiljenih na prostituciju usmjerena je ne samo na maksimiziranje profita ponudom novih „lica” klijentima i istraživanje novih tržišta, već i na izbjegavanje da žrtve zasnuju odnose, a time i izbjegavanje da ih tijela provedbe zakona otkriju.

Izvješće Europola također primjećuje sve veći udio žena prijestupnica koje su uključene u THB radi seksualnog iskorištavanja: žene kontroliraju žrtve i organiziraju poslovanje. Njihova je uloga specifična u načinu trgovanja ljudima pod pokroviteljstvom Nigerije.

12

Suprotstavljanje trgovanju ljudima: kako obrada podataka i zaštita podataka mogu biti bitni Pravo zaštite osobnih podataka zajamčeno je u članku 8. Povelje o temeljnim pravima Europske unije. Temeljna načela zaštite podataka kodificirana su u mnogim zakonodavnim instrumentima Europske unije te u europskimxxv i nacionalnim zakonima. Jedno od navedenih načelaxxvi igra vrlo važnu ulogu u prepoznavanju žrtava THB-a: Osobni podaci obrađeni od strane policije i pravosudnih tijela moraju uvijek biti

primjereni, relevantni i ne preopsežni u odnosu na svrhu u koju se obrađuju te točni.

Kao temeljno načelo zaštite podataka, pojam adekvatnosti i točnosti podataka općenito je također bitan element zakonitih, učinkovitih i odgovornih aktivnosti svih sudionika u lancu provedbe zakona. Pravilna primjena ovog načela osigurava zaštitu za one koji trebaju zaštitu, a istodobno pridonosi učinkovitoj provedbi zakona. Priručnik o pokazateljima učinka za projekte protiv trgovanja ljudima Međunarodne organizacije za migracijexxvii u tom pogledu primjećuje da:

Točnost i istinitost podataka jednako su važni aspekti kvalitete podataka jer mogu utjecati na usluge pružene žrtvama trgovanja ljudima

Kao što je već spomenuto, cilj ovog izvješća je razviti i poticati usklađen pristup pri određivanju uloge žena u THB-u. S obzirom na složenost tog zločina i potrebu da se zaštite žrtve, potrebno je dodatno istražiti kako to načelo primjerenosti i točnosti treba primijeniti u aktivnostima vezanim uz obradu podataka od strane tijela za provedbu zakona u borbi protiv THB-a. Aktivnosti tijela za provedbu zakona vezane uz obradu podataka mogu imati velik utjecaj na građane i njihova prava. Navod da je osoba čiji se podaci obrađuju žrtva ili osumnjičenik vrlo je bitan za istragu i naknadne sudske postupke. S obzirom na obveze da se zaštite žrtve THB-a i da se zaštite različita prava tih žrtava, identifikacija žrtava THB-a je od ključne važnosti. To je također važno za provedbu različitih obveza zaštite podataka, kao što je pravo na informacije, ostvarivanje prava na pristup, razdoblje pohrane i povremeni pregledi. Posebne zaštitne mjere mogu biti potrebne za ograničavanje pristupa tim podacima s obzirom na ranjivi položaj žrtavaxxviii . Prilikom razvoja usklađenog pristupa identificiranju žrtava i naknadnoj obradi podataka o žrtvama, potrebno je prepoznati razna iskorištavanja koja se vrše.xxix

Obrada podataka treba biti adekvatna

Pojam „adekvatan” označava da podaci koje se obrađuje (koje će se obrađivati) trebaju biti dostatni da se ispuni svrha obrade. To je element kojim se procjenjuje treba li obraditi određenu kategoriju podataka kako bi se ispunila određena svrha.

13

Budući da je otkrivanje žrtava ključni element u borbi protiv THB-a, identificiranje žrtava i obrada osobnih podataka o tim žrtvama mogu se smatrati odgovarajućim podacima, ne samo za operativne potrebe, već i za osiguranje da te žrtve mogu imati koristi od zaštite na koju imaju pravo ako su prepoznate kao takve. Načelo adekvatnosti trebalo bi dovesti do analize koji su osobni podaci doista potrebni za istraživanje slučajeva THB-a. Trajna pažnja usmjerena na to da se žrtve identificiraju čim prije već je jedna od naznaka. U Srednjoročnom izvješću o provedbi strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovanja ljudima, Komisija je naglasila da je sveobuhvatni pravni i politički okvir EU-a usmjeren na žrtve. Pošteno je zaključiti da se strategija EU-a i ciljevi utvrđeni u zakonskom i policijskom okviru ne mogu postići bez odgovarajuće obrade podataka o žrtvama. Kao što je već navedeno u ovom izvješću, načelo primjerenosti također je bitan element zakonitih, učinkovitih i odgovornih aktivnosti tijela za provedbu zakona. To podrazumijeva da istrage THB-a trebaju biti adekvatno strukturirane kako bi se otkrile žrt ve THB-a, a svi uključeni trebaju biti svjesni pristupa usmjerenog na žrtve. Pravni i politički okvir EU-a predstavlja nekoliko inicijativa za poboljšanje borbe protiv THB-a i zaštitu njegovih žrtava.

Obrada podataka treba biti točna

Politika za iskorjenjivanje i borbu protiv THB-a s pristupom koji je usmjeren na žrtve naglašava važnost točne obrade podataka o žrtvama u policijskim istragama i naknadnim sudskim postupcima. Kao što je već navedeno, točnost ima utjecaj na usluge pružene žrtvama THB-a. Načelo točnosti treba primjenjivati uz poštovanje prirode i svrhe predmetne obradexxx. Istrage koje provode policija i pravosudna tijela u pravilu su usredotočena na osumnjičene za zločin i pronalaženje dokaza. Kada se podaci o žrtvama procijene potrebnim za otkrivanje i istragu zločina, ti će se podaci obrađivati i upotrebljavati u daljnjoj istrazi i progonu. Pristup usmjeren na žrtve uvodi novi element za tijela za provedbu zakona te postavlja obavezu da se procijeni trebaju li obrada podataka i istražne djelatnosti biti dodatno uvjetovani. Za takvu procjenu bit će potrebno razlikovati različite faze u procesu provedbe zakona. Ove faze općenito mogu biti opisane kako slijedi: i) otkrivanje ii) istraga iii) progon. U tim različitim fazama bit će uključene različite kategorije pravosudnih tijela. Faza i) uključit će policiju u postupanje nakon tužbe ili nakon otkrivanja zločina na temelju dokaza ili hvatanja osobe na djelu. Faza ii), ovisno o nacionalnim strukturama i mogućem međunarodnom karakteru zločina, uključivat će policiju, Europol, Eurojust, tužitelje i/ili istražne suce. Faza iii) općenito će uključivati tužitelje i suce. Točnost je pojam koji se odnosi na „stvarnu istinu” o nečemu. To, međutim, nije samo znanstveni rezultatxxxi. Osobito u području provedbe zakona, pronalaženje istine o onome što se dogodilo, a pogotovo o tome tko je to učinio, ponekad je teško. Mogući nedostatak objektivnih činjenica, problemi dokazivanja tih činjenica i ljudski faktor i od strane policije i od strane onih povezanih s predmetom istrage mogli bi utjecati na ono što se čini točnim ili je točno, i na ono što nije.

14

Međutim, cilj je svake istrage da bi tužitelj trebao biti u mogućnosti dokazati istinu o slučaju i osumnjičeniku pred sudom. Primjena načela točnosti trebala bi biti izravno povezana s podacima obrađenim u tim različitim fazama istrage. Točnost nečega ovisi o mnogim čimbenicima. Mogu li se činjenice ili događaji objektivno utvrditi, kakva je situacija s kojom je službenik tijela za provedbu zakona suočen, kakva je pouzdanost izjava, kakva je pouzdanost procjene tijela za provedbu zakona? Očito je da je točnost ponekad teško procijeniti, osobito u prve dvije faze aktivnosti provedbe zakona. Ono što se čini točnim u određenom trenutku može biti nedosljedno s nalazima u daljnjim fazama istrage. Netočni podaci u prvoj fazi mogu stvoriti ozbiljne probleme u kasnijim fazama istrage i kaznenog progona. Što učiniti kada se donese odluka za procesuiranje osobe za određeni zločin kada je osumnjičenik žrtva THB-a koja je prisiljena počiniti taj zločin? Točno je da je osoba osumnjičena za taj zločin i da je istovremeno žrtva u ovoj situaciji. Složenost zločina kao što je THB i njegov međunarodni karakter samo se nadovezuje na to. Istrage iste osobe u različitim državama članicama u vezi s raznim aktivnostima mogle bi otkriti kontradiktorne procjene o ulozi žrtve. Pristup usmjeren na žrtve uvodi važan pokazatelj prilikom obrade podataka o osobama za koje su tijela za provedbu zakona saznale, a koji se upotrebljavaju u daljnjim istraživanjima. Izvješće Eurojusta o Strateškom projektu Eurojustova djelovanja protiv THB-a u ovom kontekstu upozorava na rizik da je identifikacija žrtava zanemarena. Ovaj rizik može dovesti do ozbiljnih negativnih posljedica u pogledu međunarodnog karaktera THB-a. Razmjena podataka na nacionalnoj razini, kao i na međunarodnoj razini, samo naglašava potrebu da se smanje rizici neidentificiranja žrtava THB-a. Treba spriječiti da se razmjenjuju netočni osobni podaci. Obveza da se spriječi razmjena netočnih podataka izričito je navedena u članku 8. Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima. Prioritet koji je dala Europska unija i usklađivanje borbe protiv THB-a, čine potrebnim podizanje svijesti o THB-u i žrtvama njegovog zločina. Podizanje svijesti o THB-u, središnja uloga žrtve, razni oblici iskorištavanja i kako otkriti taj zločin i njegove žrtve važni su aspekti osiguranja točnosti u obradi podataka. Međutim, samo podizanje svijesti i uvođenje općih smjernica i pokazatelja za otkrivanje THB-a i njegovih žrtava možda neće biti dovoljno da se osigura potrebna točnost u obradi podataka koja je prijeko potrebna u pristupu usmjerenom na žrtve. Sve aktivnosti protiv THB-a u rasponu od posebnog zakonodavstva do politika i smjernica dovest će do obrade podataka. Bez obrade osobnih podataka o žrtvama, borba protiv THB-a ne može se obaviti učinkovito i ona također sprječava da žrtve dobiju potrebnu zaštitu i pomoć. Ako se u prvom kontaktu s osobom ne otkrije da je on ili ona možda žrtva THB-a, može doći do ozbiljnih posljedica za daljnje aktivnosti provedbe zakona i položaj žrtve. A u slučajevima kada se ta uloga može utvrditi samo u kasnijoj fazi istrage, bit će potrebno povezati ovu novu klasifikaciju uloge osobe s prvotnim izvorima informacija. Zbog toga je potrebno uložiti u poboljšanje i osiguranje točnosti obrade podataka. Smjernice i pokazatelji, kao što je već spomenuto u ovom izvješću, nisu dovoljno detaljni ili ne uključuju adekvatne smjernice za zaštitu podataka u vezi s obradom podataka o žrtvama. Učinak ovih smjernica također ovisi o saznanju da te smjernice postoje. Svijest o THB-u ključna je jer razni zločini koji su rezultat iskorištavanja povećavaju broj tijela za provedbu zakona koja bi mogla doći

15

u kontakt sa žrtvom, a da nisu toga svjesni ili da nisu dostatno obučeni da prepoznaju određene pokazatelje THB-a. To ne samo da bi se moglo spriječiti povećanjem razine izobrazbe i informacija, uključujući promicanje uporabe pokazatelja, već bi se moglo spriječiti i uvođenjem strogih uvjeta za obradu podataka o osumnjičenima za zločin ili žrtvama zločina koji bi mogli biti povezani s THB-om. Takvi uvjeti trebaju uzeti u obzir različite faze u istragama i kaznenom progonu i poteškoće koje bi se mogle pojaviti pri odlučivanju treba li se neka osoba smatrati žrtvom. Također je važno prepoznati različite aktere u istrazi i fazi procesuiranja koji su odgovorni za takve odluke.

Uvjeti za obradu podataka

U skladu s člankom 11. stavkom 2. Direktive 2011/36/EU

države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da osoba primi pomoć i podršku čim nadležna tijela imaju utemeljenu sumnju da je osoba možda bila žrtva bilo kojeg kaznenog djela [...]

To je elementarno za utvrđivanje postoje li naznake osnovane sumnje da je svako tijelo za provedbu zakona, bilo da se radi o policiji, državnom odvjetniku ili istražnom sucu, svjestan THB-a, zločina povezanih s THB-om i položajem žrtve. Kada su u kontaktu s osobom ili kada donose odluku o toj osobi, sva navedena tijela trebaju procijeniti postoje li naznake osnovane sumnje da je osoba žrtva ili bi mogla biti žrtva THB-a. Takva se procjena treba uvijek napraviti za svaki slučaj zasebno. S obzirom na složeni karakter THB-a, posebne okolnosti u kojima se žrtve nalaze i međunarodni karakter THB-a, potrebno je strukturirati odluku postoje li naznake osnovane sumnje. To se može učiniti uporabom popisa pokazatelja koji su osmišljeni izričito u tu svrhu. Savršeni primjeri takvih popisa su Modul 2 Priručnika za kaznenopravne stručnjake u području borbe protiv trgovanja ljudima Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminalxxxii i popisi iz EU Priručnika o trgovanju ljudima – pokazatelji za istražne policijske snage. Ti popisi navode različite pokazatelje koji mogu pomoći u identifikaciji žrtava. Ti popisi također navode opće pokazatelje i posebne pokazatelje u vezi s posebnim oblicima zločina. Uporaba pokazatelja treba rezultirati dobivanjem potrebnih informacija kako bi se utvrdilo postoji li osnovana sumnja koja ukazuje na to da osoba može biti žrtva. Pristup usmjeren na žrtve trebao bi dovesti do kategorizacije osoba kao žrtava THB-a kada je dostupan pokazatelj osnovane sumnje. Dostupnost pokazatelja u organizaciji za provedbu zakona i njihova primjena također je aspekt dužnosti nadzornika. S obzirom na pristup usmjeren na žrtve THB-a, bilo koje tijelo za provedbu zakona trebalo bi biti u stanju utvrditi zašto je osoba kategorizirana kao žrtva THB-a, na isti način na koji bi to tijelo trebalo biti u stanju donijeti bilo koju drugu odluku. Odgovornost za takvu odluku također potječe od dužnosti za obradu podataka. Zbog dužnosti nadzornika za obradu podataka, zbog bliske veze između klasifikacije osobe kao osumnjičenika ili žrtve i daljnjih aktivnosti u lancu provedbe zakona te međunarodne suradnje u borbi protiv THB-a potrebno je uvesti sljedeće uvjete prilikom obrade podataka o žrtvama THB-a:

16

i) uporaba jedinstvenog popisa pokazatelja kako bi se procijenilo postoje li ozbiljni razlozi za utvrđivanje je li osoba žrtva THB-a; ii) svi nadzornici obrade podataka u području provedbe zakona mogu obrađivati samo podatke o žrtvama THB-a služeći se tim popisom pokazatelja; iii) kad se primjenjuju dostatni pokazatelji, nadzornik može samo odlučiti da ne razvrsta osobu kao žrtvu kada je propisno motivirana. iv) Osoba može biti klasificirana kao žrtva čak i kada se upotrijebljeni pokazatelji ne primjenjuju

Odgovornost za obradu podataka i točnost

Odgovornost za obradu podataka izričito je regulirana u raznim zakonskim instrumentima EU-a i europskim zakonskim instrumentima za zaštitu podataka i u nacionalnom zakonodavstvu za zaštitu podataka. Općenito, tijelo koje je nadležno da odlučuje o svrsi i načinu obrade podataka i kategorijama podataka koji će se obrađivati definiran je kao „nadzornik”xxxiii obrade podataka. Nadzornik je odgovoran za ispravnu primjenu načela za zaštitu podataka. Tko je imenovan kao nadzornik ovisi o individualnom nacionalnom pravu. Kao što je već navedeno, odgovornost nadzornika uključuje odgovornost za točnost podataka i mjere poduzetih kako bi se osigurala točnost istih. Međutim, tijela u lancu provedbe zakona koja se bave istragom i kaznenim progonom ponekad imaju preklapajuće odgovornosti prilikom istrage i kaznenog progona onih koji su uključeni u zločin. Ovisno o nacionalnom zakonodavstvu i postupcima u nekim državama članicama, samo je policija odgovorna za zakonitost istrage, dok se u ostalim državama članicama istraga provodi pod vodstvom i odgovornošću tužioca ili istražnog suca. To može stvoriti situaciju u kojoj je u nekim državama članicama policija jedino tijelo nadležno i odgovorno za istragu i aktivnosti vezane uz obradu podataka povezanih s tom istragom, dok u ostalim državama članicama postoje drugi oblici odgovornosti za istragu koji mogu utjecati na odgovornosti za obradu podataka. Zajedničko nadzorno tijelo suočilo se sa situacijama u kojima je policija bila dužna tretirati osobe kao osumnjičene za zločin jer je više tijelo u lancu provedbe zakona naredilo kazneni postupak protiv tih osoba. Tada se odbacuje moguća procjena policije da bi te osobe mogle biti žrtve. To će također imati posljedice na obradu podataka: na temelju uputa višeg tijela, žrtva može postati osumnjičenik tijekom postupka i kategorizirati se kao takva. Na dužnost nadzornika stoga može djelomično utjecati drugo tijelo. Te međusobno povezane dužnosti u pogledu zakonitosti i odgovornosti za istragu i kazneni progon i dužnost zaštite podataka, pokazuju da, u praksi, dužnost nadzornika nije odvojena i potpuno samostalna dužnost. Interakcija između policije i pravosudnih tijela na temelju nacionalnih zakona i praksi ima posljedice na dužnost nadzornika za obradu policijskih podataka. Utjecaj toga može se razlikovati među državama članicama.

17

To samo ukazuje na važnost osiguravanja nedvosmislene procjene uloge osobe koja je žrtva THB-a uvođenjem obveze policije, tužitelja i istražnih sudaca da upotrebljavaju niz pokazatelja za otkrivanje je li osoba žrtva THB-a. Uporaba istog niza pokazatelja treba promicati uravnoteženu procjenu uloge određene osobe tijekom čitavog procesa istrage i kaznenog progona.

Kao što je već navedeno, THB je kazneno djelo koje je teško otkriti. Također postoji mogućnost da čak i kada se upotrebljavaju odgovarajući pokazatelji za procjenu toga treba li se osoba smatrati žrtvom, crno-bijeli odgovor nije uvijek moguć. Možda neće uvijek biti jasno je li osoba doista žrtva. Budući da aspekt točnosti također pokazuje da nešto još uvijek nije jasno, obrađeni podaci neke osobe također mogu ukazivati na to da ne treba isključiti mogućnost da će se status osobe kasnije procijeniti drukčijim (tj. da neće biti prepoznata/potvrđena kao žrtva). S obzirom na pristup usmjeren na žrtve i važnost prepoznavanja ranjivog položaja žrtve, u tim situacijama nadzornik bi trebao staviti naglasak na aspekt THB-a koji mora biti prioritetno zaštićen: žrtva. Prepoznavanje osobe kao moguće žrtvexxxiv bilo bi opravdano.

Budući da postoji osnovana sumnja da je netko žrtva te iako se ne može isključiti mogućnost da će se status osobe kasnije procijeniti kao drukčiji, nadzornik treba navesti da se osoba smatra (mogućom) žrtvom, a ne osumnjičenikom.

18

Zaključci

Ovo izvješće analiziralo je posljedice politike EU-a o pristupu usmjerenom na žrtve u borbi protiv THB-a. Važna posljedica ovog pristupa je potreba da se osigura usklađenost između svih dijelova lanca provedbe zakona. Usklađivanje također uključuje uvođenje posebnih uvjeta za obradu podataka o osobama od strane tijela za provedbu zakona. Ovi uvjeti potrebni su kako bi se osigurale odgovorne dužnosti za nadzornike podataka. Na temelju dužnosti onih koji su uključeni u provedbu zakona, primjenjuju se sljedeći uvjeti pri procjeni je li osoba žrtva ili bi mogla biti žrtva THB-a i trebaju ih primjenjivati svi koji su uključeni u istragu i postupak kaznenog progona.

1. Treba smanjiti rizike za neidentificiranje žrtva THB-a. 2. Sva uključena tijela trebaju upotrebljavati jedinstveni popis pokazatelja kako bi procijenila

postoje li ozbiljni razlozi za utvrđivanje je li osoba žrtva THB-a. 3. Svi nadzornici obrade podataka u području provedbe zakona mogu obrađivati samo podatke

o žrtvama THB-a služeći se tim popisom pokazatelja. 4. Kad se primjenjuju dostatni pokazatelji, nadzornik može samo odlučiti da ne klasificira

osobu kao žrtvu kada je propisno motivirana. 5. Osoba može biti klasificirana kao žrtva čak i kada se ti pokazatelji ne primjenjuju. 6. Budući da postoji osnovana sumnja da je netko žrtva te iako se ne može isključiti mogućnost

da će se status osobe kasnije procijeniti kao drukčiji, nadzornik treba navesti da se osoba smatra (mogućom) žrtvom, a ne osumnjičenikom.

Uloga nacionalnih tijela za zaštitu podataka

Nacionalni nadzornici zaštite podataka nadziru pravilnu provedbu načela zaštite podataka od strane policije i pravosudnih tijela. Naglasak koji je Europska unija stavila na zaštitu žrtava THB-a dopušta da ta tijela za zaštitu nacionalnih podataka obrate posebnu pozornost ovoj temi. Prethodno navedeni uvjeti koje je osmislilo Zajedničko nadzorno tijela Europola i koje podržava Zajedničko nadzorno tijelo Europola treba koristiti kao instrument usklađivanja u svrhu savjetovanja nacionalne policije i pravosudnih tijela i procjene njihove provedbe. Nacionalna tijela za zaštitu podataka trebaju aktivno promicati ove uvjete i razmjenjivati iskustva o primjeni ovih smjernica. Provedba i primjena ovih uvjeta treba biti predmetom nadzora i izvješćivanja.

Uloga Europske unije i ostalih međunarodnih tijela za zaštitu podataka

Nadzornici zaštite podataka iz Europske unije i ostala međunarodna tijela za zaštitu podataka prate pravilnu primjenu načela zaštite podataka od strane agencija Europske unije za policijsku i pravosudnu suradnju i ostalih međunarodnih foruma za policijsku i pravosudnu suradnju. Naglasak koji je Europska unija stavila na zaštitu žrtava THB-a dopušta da ta tijela za zaštitu podataka obrate posebnu pozornost ovoj temi. Prethodno navedeni uvjeti koje je osmislilo Zajedničko nadzorno tijelo Europola i koje podržava Zajedničko nadzorno tijelo Eurojusta treba koristiti kao instrument usklađivanja u svrhu savjetovanja raznih agencija Europske unije i međunarodnih organizacija i procjene njihove provedbe. Ta međunarodna tijela za zaštitu podataka trebaju aktivno promovirati

19

ove uvjete i razmjenjivati iskustava među sobom i nacionalnim tijelima za zaštitu podataka o uporabi tih uvjeta. Provedba i primjena ovih uvjeta treba biti predmetom nadzora i izvješćivanja.

20

i Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminala donesena je Rezolucijom Opće

skupštine 55/25 od 15. studenoga 2000. Članak 3. stavak (a) Protokola za sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima definira trgovinu ljudima

kao vrbovanje, prevoženje, prijelaz preko granice, davanje prenoćišta ili prihvat ljudi, pod prijetnjom, prisilom, ili nekim drugim oblikom sile, otmicom, prijevarom, lukavstvom, zloupotrebom moći ili iskorištavanje slabijih osoba, davanje ili primanje novca ili neke druge dobrobiti da bi se došlo do pristanka osobe koja kontrolira neku drugu osobu, zbog iskorištavanja. Iskorištavanje minimalno uključuje korištenje osoba u prostituciji drugih ili druge oblike

seksualnog iskorištavanja, prisilan rad ili usluge, ropstvo, postupke slične ropstvu, trgovanje organima. Članak 3. stavak (b),Pristanak žrtve trgovanja ljudima na planirano iskorištavanje koje je objašnjeno u paragrafu (a) ovog članka smatrat će se nevažnim ako je korišteno bilo koje sredstvo prisile objašnjeno u paragrafu (a);

ii Priopćenje Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovanja ljudima 2012. – 2016., COM(2012) 286 završna verzija

iii Zaključci Vijeća, sjednica Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove u Luksemburgu, 9. i 10. lipnja 2011. i zaključci Vijeća, sjednica Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove u Luksemburgu, 6. i 7. lipnja 2013.

iv Statistički podaci iz listopada 2014. v 23 632 ljudi identificirano je kao žrtve trgovanja ljudima u EU u razdoblju od 2008. do 2010. godine ili se

pretpostavlja da su bili žrtve, 30 146 žrtava zabilježeno je u 28 država članica tijekom razdoblja od 2010. do 2012., radni dokument Komisije, Srednjoročno izvješće o provedbi strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovanja ljudima, COM (2014) 635 završna verzija od 17. 10. 2014., http://europa.eu/rapid/press-release_IP-13-322_en.htm

vi Za pregled radnji koje slijede strategiju EU-a vidjeti pregled naveden u Priopćenju COM(2012) 286 završna verzija

vii Dok.7120/10CO EUR-PREP 8 JAI 182 viii Direktiva 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava, SL L 101, 15. 4.

2011., str. 6. ix Direktiva 2012/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012., SL L 315, 14. 11. 2012., str. 57. x http://www.eurojust.europa.eu xi http://www.eurojust.europa.eu xii http://www.antislavery.org/includes/documents/cm_docs/2009/p/protocoltraffickedpersonskit2005.pdf xiii Varšava, 16. svibnja 2005., (ETS 197), stupila na snagu 1. veljače 2008. xiv Konvencija Vijeća Europe (ETS 197), članak 1. stavak 1. točka (a) xv Istanbul, 11. svibnja 2011., (ETS 210), stupila na snagu 1. kolovoza 2014. xvi www.mujerfrontera.org/#!guide-on-trafficking-of xvii www.ec.europa.eu/anit-trafficking/ xviii Studija Europske migracijske mreže, ožujak 2014. xix Anti-Slavery International (međunarodna neprofitna organizacija za borbu protiv ropstva), www.antislavery.org xx UN.GIFT, Globalna inicijativa za borbu protiv trgovine ljudima, www.unodc.org xxi Donesena 30. ožujka 2015.; nije objavljena xxii http://www.eurojust.europa.eu xxiii Direktiva 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava, SL L 101, 15. 4.

2011., str. 6. xxiv www.europol.eu xxv - Članak 5. Konvencije o zaštiti pojedinaca s obzirom na automatsku obradu osobnih podataka od 28. siječnja 1981.

(ETS 108) - Načelo 3. Preporuke Odbora ministara Vijeća Europe br. R (87) 15 koja propisuje uporabu osobnih podataka u području djelatnosti policije - Članak 3. Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, SL L 350, 30. 12. 2008., str. 61.

21

xxvi To je načelo također uvršteno u prijedlog nove direktive o zaštiti podataka s obzirom na obradu osobnih podataka

od strane nadležnih tijela u svrhu prevencije, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela ili izvršenja kaznenih sankcija, te slobodno kretanje takvih podataka. COM (2012) 103

xxvii Međunarodna organizacija za migracije, ISBN 978-92-9068-440-4, stranica 48 xxviii U tom smislu također vidjeti članak 6. stavak 4. Odluke Vijeća 2009/936/PUP od 30. studenoga 2009. o donošenju

provedbenih pravila za analitičke radne datoteke Europola, SL L 325, 1. 12. 2009., str 14. xxix Vidi Proizvod Europolovog znanja u vezi s THB-om, 1. rujna 2011.; obavijest o ranim znakovima upozorenja br.

2014/8 iz ožujka 2014. godine, o brakovima iz koristi, ožujak 2014. godine; obavijest o obavještajnim podacima br. 15/2014 iz listopada 2014. godine o THB-u te obavijest o internetskim i obavještajnim podacima br. 16/2014 iz listopada 2014. o trgovini djecom za eksploataciju u prisilnim kriminalnim aktivnostima i prisilnom prosjačenju, www.europol.eu.

xxx Vidi uvodnu izjavu 12 Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP i uvodnu izjavu 21 prijedloga nove direktive o zaštiti podataka s obzirom na obradu osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhu prevencije, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela ili izvršenja kaznenih sankcija, te slobodno kretanje takvih podataka. COM (2012) 103

xxxi U tom smislu vidi također izjavu Europskog nadzornika zaštite podataka, „Čak i kada se procjena temelji na pogrešnim činjenicama, uvjet točnosti ne može izravno pripadati točnosti tog ocjenjivanja (još uvijek može biti točna iz drugih razloga ), već samo činjenicama na kojima se temelji.” https://secure.edps.europa.eu/EDPSWEB/webdav/site/mySite/shared/Documents/Supervision/Guidelines/14-02-25_GL_DS_rights_EN.pdf

xxxii UN.GIFT, Globalna inicijativa za borbu protiv trgovine ljudima, www.unodc.org xxxiii Vidi, na primjer, članak 2. Konvencije Vijeća Europe (ETS 197) xxxiv Pojam „moguća žrtva” upotrebljava se u Studiji Europske migracijske mreže, ožujak 2014., te u Strategiji EU-a

2012. – 2016.

22

23

Zajedničko nadzorno tijelo Europola

Rue de La Loi 175, BE 1048 Bruxelles

e-pošta: secretariat.dgd-dataprotection@consilium.europa.eu

http://europoljsb.consilium.europa.eu