RIJEČI KUPUJU ZLOČINE KOJE ĆEŠPOČINITI

IRENA DELONGA

SADRŽAJ

I. 1 ............................................................................................................................................

Treća sreća 2 ...........................................................................................................................

Džin 3 .......................................................................................................................................

Varijacije na buđenje 5 ............................................................................................................

Cabaret 7 .................................................................................................................................

prazna barska stolica 8 ............................................................................................................

ništa dobro više nije ostalo 9 ...................................................................................................

bila sam spremna izmisliti igru 10 ...........................................................................................

Prkosim i ja 11 .........................................................................................................................

ja sam tebe odnijela kući 13 ....................................................................................................

Matador 15 ...............................................................................................................................

neka se dovalja kiša 16 ............................................................................................................

budim se kao slamnato strašilo 17 ...........................................................................................

postoje jutra 18 ........................................................................................................................

ne mogu se više vratiti 20 ........................................................................................................

sve je naopako 21 .....................................................................................................................

Prestati je lako 23 ....................................................................................................................

II. 24 .........................................................................................................................................

kupila sam kartu za vlak 25 .....................................................................................................

vjetar stanuje u cijevima u mojoj kući 26 .................................................................................

netko subotom ujutro donosi mrtvu lavandu 28 ......................................................................

izvježbala sam svoj strah 30 ....................................................................................................

ja uvijek govorim 31 .................................................................................................................

koraci koje čuješ 32 .................................................................................................................

Psalam 33 .................................................................................................................................

Sevdah 35 ................................................................................................................................

sve što je zaista strašno 36 ......................................................................................................

Uljezi 37 ...................................................................................................................................

Gnjev 38 ...................................................................................................................................

sjećaš li se da smo mi izmjerili 39 ............................................................................................

tijelo je savršeno oruđe 41 .......................................................................................................

zimske su priče pradavne 42 ...................................................................................................

povremeno se igram vremeplova 43 ........................................................................................

umorila sam se od ženskaste poezije 44 ..................................................................................

III. 45 .......................................................................................................................................

poželio si pjesmu 46 .................................................................................................................

uzela sam te u usta 47 .............................................................................................................

sve je dobro 48 .........................................................................................................................

Deus ex machina 49 .................................................................................................................

postoje ljudi koji te mrze umjesto mene 50 .............................................................................

krivotvorim datume 52 .............................................................................................................

nisam te pronašla 53 ................................................................................................................

ne čini li ti se da sam ponekad odviše starinska 54 .................................................................

ja umijem brinuti za cijelu jednu malenu 55 ............................................................................

petkom sam ohola 56 ...............................................................................................................

u nedjeljno poslijepodne 57 .....................................................................................................

Iz Italije, bez ljubavi 58 ............................................................................................................

zahod je idealno zamišljen prostor za intimu 60 ......................................................................

Glas u ušima 61 ........................................................................................................................

O autorici 62 ............................................................................................................................

Impresum 63 ............................................................................................................................

I.

1

TREĆA SREĆA

rekla sam: treća sreća i progutala žilet. bojala sam seleći jer onda ne bi mogao proći nizbrdo, nizgrlo, nizvodnosjedila sam na zidu i plakala u more u plavo u brodoveu tri otokasjedila sam na velikoj kamenoj ploči koju je raspuklo suncei koja je mlaka kad padne mrakzidovi su visoki točno kao ja, samo bez glavepa kad sjedim ne vidim ništa osim nebatada mi se pričinja da sam u bazenubez vode.sjedila sam u mravinjaku i govorila u slušalicu kao da govorim sama sebiili sam govorila sama sebi kao da govorim u slušalicu.sjedila sam na obali nasukana i opraštala sve(htjela sam leći u brod i ljuljati se kao u kolijevci)od toliko modrine zaboravila sam naočale i svoj novi pogledimala sam mrlje od vina pod noktima i nisam se mogla sjetiti kada sam te ozlijedila.sjedila sam na plavoj stolici dok mi nije prepuklo ovo sitno sitničavo cyber-srcepa sam podjetinjila i pobjegla od kuće(teško ćeš naći šumu u gradua i ako je nađeš, uvijek je za korak, dva, stotinuprekratka)sjela sam na rub kade i nježno je zamolila da zaplovikada se nismo pomaknule, shvatila sam da ništa nije na meni dapromijenim. mogu samo odustati. onda sam leglau krevet.upravo kako sam i strahovala,žilet mi je stao u grlu.

2

DŽIN

žena povremeno morapospremiti torbuistresti sa dna mrvice duhanaoduševiti se pronalaskom ružaotpisanog prije dvadeset danasa smiješkom skupiti rasute bombonepromrmljatibudala ne zna otvarati bombonenasmijati se zadovoljnojer budala ima dva metrai ruke da poludišžena povremeno moraiz novčanika izvaditiprastare račune, papiriće, omote, ulaznice, kartežena kao jamora se povremeno prepastitog velikog džina iz torbekoji ždere sve nevažne sitnice(ne ostvaruje želje)živi samo da podsjetina beznačajnona zamalo zaboravljenosačuvano tek u brojkama računau datumu na ulaznicižena mora svako toliko bacati vrijeme u smećesamo da načini mjesta za neku novu prošlostbezvrijednui uvijek kratkoročnuzamjenjivuznaš li da u sitnicamazapnu najveće porukeznaš li da sve kontaminiramo

3

zadahom sjetei da u smeću možešnaći retrospektivusamog sebeznaš li da je račun potvrda životada je tvoje smeće tvoja oporukai da samo papiri znaju pričati pričuznaš li da smo svi zakračunatislovima i brojevimai imamo poseban kodznaš li da je svaki papir koji zgužvaši baciš preko ramenaporuka u bocitebi samomgdje si bioposljednjeg petka u listopadui dok ne nađešu torbi, u džepuu ladicidžina velikih očiju prepunihnezaboravljanjanećeš vjerovatida netko sve pamti

4

VARIJACIJE NA BUĐENJE

da se bar probudims lakoćom, u bojisilovitokao da izranjam iz vodeda coknem jezikomvedroizbeljim se autobusu na stanicipod prozoromda skočim iz krevetakao iz katapultaravno u srebrnu šaku vodezagrizem jutro kao narančutresnem obrazom po podnevui otkotrljam se osmijehom kroz danda se bar probudimšuškava, šašava, šaputavašarena, škakljivapadnem na nos, na čelo, na braduu hihotzavrtim na petiples za doručakda se naklonim smjernouličnim sviračima, čistačima isandučićima za poštuda se bar probudims razlogombez skrivanjavrišteći od radostida me svrbe tabani od želje za putomda odvalim noći šamarčinuveć oko šestkapnem u kavu

5

kao lijena kocka šećerai nanižem sate kao perlenavučem oblake kao rukavicei serviram ti pusu za marenduda kupim balon, vrpcu, žaruljunešto beznačajnoda ne šepam mamurno i gladnoda ne posrćem preko riječida skakućem kao loptada me vjetar nosi kao plastičnu vrećicuda se bar probudimuspravnagipkadrskada se bar probudim

6

CABARET

nama treba neki drugi svijetšaren i naopakpomalo starinskiromantičanmelodičankoketantrebaju nam šansonešlagerirukavicečajnicicigaršpiciklobučaridimnjačarikišobraniperleploske, tabakeresaksofonifenjeri.svijet je previše prljavza naše cipelice.ispunjavaju nam snovei za kaznuodlome mu rub.Pepeljuga je usidjelica.nama treba neki drugi svijet.šašav, meden, pastelan.nas su naše mame rodile da nas netko volia ne da nas jebe.

7

*

prazna barska stolicato je sve što ostaje iza tebekad se preplašiši pobjegnešs pogledom zbijenimmeđu koljenai riječimanaguranima na rub usnekao pjena bjesnoće,za tobom ostajeplavičasta, dimna, opipljivatišina koja me žuljai odvajajer nišan u leđajednim smeđim okomne vraća tebena početak stranicei želja ne prepravljadijalogvečer je siva i slabokrvnaa pod mutnim i žućkastim svjetlomčinimo se boležljivislabi i kukavnii slutim odustajanjepa prva dižem nogugazim taj prvi grozanzimogrozankorak razdvajanja

8

*

ništa dobro više nije ostalosamo kora kruhaza koju nije dostajalo marmelade,novi kišobrankojem je otpala ručkaprije prve kiše.vrijeme preskačepo želji.mi smo kostkoju je zakopao jako star pasmožda je oslijepiomožda je uginuoteško da će nas pronaćisve smo što može biti neupotrebljivobroš bez kopčečešalj bez zuba.teško opraštamneispunjena obećanja

9

*

bila sam spremna izmisliti igrupo jednu za svaki dansamo da pobijedim zaborav. iscrtala sam atlas na svojim bedrimajer sam ti htjela pokazati svijet. kupila bih haljinu za svakupustolovinu koju od mene otkupiš i nosila bih srebrne žlice u torbiza slučaj da ogladniš. od češera, mraka i soli u zraku mogu usnamanapraviti večeru i grijati je među koljenima. ako podivljašmožeš me pojesti zubima i prstima.sjedila sam u svom miruu malom akvarijui čekala da pozovešimala sam rupice u kalendaruu koje sam usula sjemenke dobrotesamo smo trebali proklijati. dala sam da nam izgrade brodbijeli, sa plavim slovima u imenu. izabrala sam najbliži otokjer dok mu prilazimo, možemo pogledati iza sebei prepoznati gradmožemo se osvrnuti bez žaljenjai zamišljati da nema povratka.(sutra ću otići sama tamonabrat ću pun crni kovčegmandarinai na palubi se svađati sa tramontanom)novembarsko more ću posuti opušcimakao interpunkcijskim znakovima jer se svako putovanjezavršava kao priča. posljednja rečenica bit ćeultramarin boje, sva morskai konačna.

10

PRKOSIM I JA

prkosim i jabaš u inatdanima bez boje koji sumale mutne špekule na dlanustavljam ih pod jezikda ne izgovorimnešto suvišnonešto uzaludnešto urokljivopuštam zadah kišeda prođe kroz stakla(grad i ja peremo segrubom vodom,stružemo se do krvi)mokro rublje vraća svježinurazapeto u sobamaperem čašeza nove gutljajeledena vodas okusom kamencanije dovoljno dobar razlogda se spakiram i odustanemprkosim i jačetiri lončanice preživljavajukućne biljke ne znaju okus kišnicevoda iz cijevistvorit će mi suncokretosam katova iznad betonane zaboravljam zalijevati biljkeznači, i ja umijem brinutiza drugeprkosim i ja

11

pitom od sira dočekujempovratnikesusjeda puni lift nikotinskim dimomja u podne pišem pisma bez vijestii vjerujem u naduiznosim smećezapisujem misliprkosim i jaoprat ću prozore kad se sunce osokolipostat ću guštericapročitat ću neku američku knjiguprikratit ću ja svoje vrijemene, stvorit ću ganačinit ću ga oblim, pretilim i sitimnije mi teško čekatikratim vrijemešutimtrebala sam otprve šutjetičučati u plićakučekati plimuvoda sve vraćavoda sve nosina obale naplavljuje što proberezato usporavam koraki smijem se lokvama

12

*

ja sam tebe odnijela kućipomno umotanog u papirrazgrnula sam te kao tek izglačanuplahtui nismo pristajali staroj kućini ti ni jaja sam zaboravila lozinkepa sam prespavala vrijemečuvala sam te u bocii nisi se mogao rasuti.jednako pobožno sam te vratila,kao košuljupreviše svečanu za ijednu prilikuuredno složenu na dnu kovčegakoju nosiš na put samo u slučajuiznenadnih slavlja, ili sprovodai dobro da te nije bilo potrebno razmatatiti nemaš svoj oblikni zvuka povremeno prijeđem dlanom po dnu svog trbuhakao da tu spavaškao da će neka struna izazvati tebeda se oglasišvraćam te na uobičajena mjestau nikad prelistane knjigezatvorenih koricakao stisnutih zubikao stisnutih koljenau trenutku kad bedra pekuod čežnjevraćam te u tišinu spavaće sobegdje su rolete nevoljko podignute

13

samo jednu trećinutek tako da jastuci znaju raspored spavanjada me ne prevarei zadrže.

14

MATADOR

ja sam skrojilacrvenu krpukojom ti trebaš mahati da bi me namamioi ja sam ti brusila mačiskovan samo za moje čelo

naše su arene bez publike.drvene noge stružu po podu,tango bez ritma,ples bogalja.kasno je sad, čak i da naučiš korake

ja sam tvoja mala džepna Karmenkoju izvučešsvako tolikobez razlogai ne znaš kud bi sa mnomne govoriš moj jezika ja nemam tvoje manire

ništa u nama nije punokrvnoživo i ciganskoništa u nama nije krvavomesnato i strasnoništa u tebi nije ratničkoa ja nikad nisam naučila biti putena garavakurvamoje riječi klapaju kao kastanjeteali u nekom sasvim promašenom ritmu

15

*

neka se dovalja kiša.zlo znamenje i tuga od modrine.sve ću preživjeti.recept je jednostavan.proključala vodasunce umotano i spremljenoza bolje prilike.od uspomena načini zimnicu. preživi glad.vikend ima okus stakla.prljavih čaša.slomljenih boca i zgaženih krhotina.staklo ima okus žeđi i mamurluka.mamurluk ima okus nedostajanja.

16

*

budim se kao slamnato strašilomalo odviše troma, lošeg oblikai slabašnamožda me noću jedu miševi.s osmog kata i asfalt izgleda kao mokro blatodan mora naći svrhudim se razbija od ekranai prelijeva u prazninu(ponekad mi se učini da će se zatrčati natragi puhnuti mi u lice)kava se prebrzo hladi.pogled kroz prozor:zamutnjuje se zaljevnema grada prijekonema obalehorizont je magla, smog i kišni oblaksve odjednom.docrtavampo željisvijet preko morakoji čekakojem odlazimdanas, sutra, zasigurnotješim se svakim korakom.kiša pravi pauzu u našim malim životima.bavimo se ritualima, hobijima i navikama.

17

*

postoje jutrakada ustajemsama na svijetune vidim ukućaneobilaze oko mene u koncentričnim kružnicamastišću obručdok me sasvim ne okružei suočesa svojim malenim ružičastim usnicamakoje se nijemo pomiču.postoje jutrakada ne vidim svoje ukućanepričine mi se kao propuh na hodnikunekada brojim četkice za zube u čašii ne znam kome pripadajune znam kome pripadam(jesu li obitelji čašasa četkicama za zube?)ponekad partija karataprođe u tišinikoja zna pojesti dobru voljujer ja ne vidim ništaosimpreviše mrlja na stolnjakuja se izmiješam s kartamau špilunetko od mojih ukućana kažeda u meni ovuliraju stihovii da zato šutim.ponekad se predugo vozim u liftujer je to jedino mjesto u graduu kojem možeš zaista biti sam

18

moja je klaustrofobijagotovo neznatnaali ipak nikada ne zaustavljam liftmada mi dođe takosjesti u limenoj kutijikoja visi nad bezdanom od trinaest katova.sjesti sama.

19

*

ne mogu se više vratitina početakvrijeme je potrošilonaivnostkupilo razočaranjeotupilo brid nadii sada se kotrljam nizbrdoravnodušnomalodušnokako kad.danas se istina napisalasama od sebekraj semaforaizmeđu pljuska i tuđeg kišobrana(htjela sam ga ukrasti, potrčati i pobjećihtjela sam se nasloniti na strančevo rame i reći: odvedite mehtjela sam da mi priđeš s leđa i kažeš:znam da ti nikada ne nosiš kišobranznam da hodaš ovom stranom ceste kad se vraćaš samaznam gdje te trebam odvesti)poželjela sam da živim na kraju grada.

20

*

sve je naopakokao da hodam na rukama.sve je izvrnuto i preokrenutoi ne znam što to znači.ti si kao malo drago psetonanjušio put do pragana kojem te nikada prije nisam našla:zakoračiti prema tebi u mrakjest zakoračiti natragskokom od stotinu dana:koračam bez strahakoračam bez oklijevanja(ali ja nama nikada nisam namijenilavremeplovni igru prekrajanja rubova?)ja sam ti sadpatuljčicacirkusanticaplačljivicanećeš me prepoznati.ipak me nalaziši pretvaraš u onu istušutljivu ribu koja slijepouranja u mrežei pristaje biti ulovljena i pojedena.tebe život redovito kamuflirau ironijui neočekivane poukes tobom uvijek naučimda umijem trpjeti previšeuvijek me pretvorišu loptu koja se zarobljeno valja po sobi

21

željna iskočiti kroz prozori odskakutati cestomuvijek me pretvoriš u nekoga tkočeka

22

PRESTATI JE LAKO

prvo sam prestala čitati svoje bilježnicei sva znanja koja su me trebala sačuvatiostala su uspavana između dvije crte, red po red,i najčešće tamnoplava od moje kemijske olovkeprestala sam iščitavati i svoje bilješkemalene nacrte kuća od riječi u koje bih naselila tužniju sebea sretnijeg tebe (meni ta podjela nikada nije bila nepravednanego me iskupljivala)zatim sam prestala čitati novine, pisma i horoskop(možda ipak najprije horoskop jer neprestano obećavai neprestano lažea ja odavno ne vjerujemi još dulje se prelako dam nasamariti)prestala sam otvarati koverte sa računimaodbijam znati za dugove.konačno sam prestala čitati i knjige.zaboravljam riječi jer su me povrijedile(svaka je kurva, svaka je maskanijedna ne ostaje i ne vrijedi)zaboravljam slova jer mi nisu pomogla.

23

II.

24

*

kupila sam kartu za vlakidem na zeleni otokusred jezeratražiti neku novu pjesmuovih dana radim samo malene korakei ne žurim, prevruće je za spavanjegrad je ljepši u noćia ljudi nemaju licemoje misli nemaju okviri nisam njihov vlasnikovih dana zanemarujem malene obavezesanjam otvorenih očijui tugujem bez razlogaponekad s razlogomovih dana se događaju samo malene stvari.

25

*

vjetar stanuje u cijevima u mojoj kućii plače u suha podnevanoć se otresa s planinekao blato s čizamaponekad poželim tako otrestitebe.dan sam preležala kao bolest.koncentrat nedjeljne tjeskobeubija ljeto u povojimamrzim kada se vraćaš(život se ponekad događakaou retrovizoru)opredijelit ću se za prozužlicu alegorijei šaku sarkazmakoju onda možeš naguratiu ustakao uvreduponekad se stvoriš u mojoj čašikao rakijati si kao podnevno zvonorazbijaš tišinu i mirkada mi najviše trebaja sam pretplaćena na tvoj očajtvoju ljubomoru, sitnu pakosti nepodnošljivu slabostja sam upregnuta u tvoju samoćuja sad otplaćujemveć preko mjere.snovi su ti kao staklo:prozirni i jeftini

26

čak i kad ih smrskaš

27

*

netko subotom ujutro donosi mrtvu lavandu, mrtve zumbule, mrtve maćuhice.noć ima svog stražarazeleno stablokoje umije navući crninuza svakodnevan sprovodza malene smrtiveće od nasdan koji ne možešzadržatijoš jedani još jedan(kupi vremeplov, živi jučerne daj da nas sutra nagrize i odnese)mrak ima svog čuvarakoji tugujei korijenjem potkopava temelje kućeza osvetupomalo pakosnosve će nas nadživjeti(ako mu ne posiječeš deblo iz zavisti)nešto u meni subotom ujutro iznosimrtvi zaborav, mrtvu noć, mrtve odbrojene saterazlomljene zrake bestjelesnog svjetlai okrhnute riječi od tugesmrt je malena i nevažnasubotom rano ujutrou zadnjem mrakuplavom, modrikastom, vodenastomnimalo svečanomsmežuraš se i mreškaš iznutraod sitnih iglica hladnoćesmrt je neznatna

28

subotom ujutrokao i svakog drugog jutra

29

*

izvježbala sam svoj strahdo savršenstvačvrst je, kvrgav i modarkao neko šumsko stvorenjepatuljak ili gnommoje je veličineima usta prepuna tišine(ili riječi oglodanih čekanjemtko zna?)u svih deset jagodica na prstimapulsira po jedno sićušno srceod čežnjeali ruke ne znaju pomilovatini zatražitismijeh skakuće u želucui ne izlazine smije se potrošitistotine priča napuštaju večerkao tužna karavana.

30

*

ja uvijek govorimsve dok ti ne oglušišdok i meni samoj puls ne postanetek jeka.ostavljam ti rečenice zakačenepribadačama od tvog laktado brade jer samo tolikotebe mogu dohvatiti(ti bi morao čutimoju tišinua ne zanijemiti od moje vike)ne znam kako se razumiješutnjompa te prelistavamkao rječnikjezika koji ne govorimi smijem sekao da te imamnije li bogohulnostrance nazivati svojimanije li smiješnošto si ti od tolike buke i vikeu menipronašao samosvoju tišinu

31

*

koraci koje čuješnisu koraci običnih prolaznikanego ljudikoji zarobljavaju prostormožda čak na trenutak duljeod tebei lome zrakzvukomkoji svjedoči o pripadanjukoje ti ne poznaješsoba u kojoj ležiš nije tvoja sobai mrak je pokrivačod kojeg ti se sanjabrojiš danekao zrnca na krunici(koliko smo molitvi zaboravili…)i samom sebiodbrojavaš vrijeme miravrijeme poznatogvrijeme sigurnostijoš je dobro,kada udahneš baš do krajapričinja ti se da zrak miriše na sol i more(ili je to tvoja odjeća već upila mirispovremenih radosti)i smiješ se u jastukudok čekaš da noćpostane nešto više naliksama sebi.

32

PSALAM

od tvoje boli ostala je samogrimasabezumna tišina i ranjavo tijelokoje se smanjujei sada si koščica oglodanamojom ljepotomjer ja zorim i pretvaram seu biblijsku boju tirkizacrvena sam kao kurvai zvonim srebrnasto.ti imaš Kristovo tijeloa ja sam Juda u haljini Marije Magdalenesrebrnjaci ostaju na prljavom šankugdje se kupuje oprost i iskupljenje(ali samo na jednu noć, nikada doživotnojer ni krivnja nije ista do jutra)stabla su preniska za vješanjeja se bacam naglavačke, na koljena, na asfaltmoje su šake nježne i maledok grebem noktima crne mrlje od uljai udaram zemljukao narikače koje se lupaju u prsadok zavijaju od boliza koju ne dostaje riječimoj je urlik majčinski plačmoj je plač životinjski urlikokrvavljene nevjesteizdanog prijateljai bezbožnika kojem su ukrali vjeru.u večernjoj torbicipomazanje za nesvete usne.ne možeš razapeti ljubav

33

koje nema.

34

SEVDAH

ti dolaziš sa sjeveroistoka.a sjeveroistok ima ranjeno mlado suncesevdah i studene zelene rijekeoblaci su tamo obijesni i ljutikao turska konjicasjeveroistok ima boje koje sanjamprljavu zemlju i mutni čemertamo su planine modre od ledai kamen se naselio u riječia kamen je sav od vremenaod ratova i zubate tuge(u srcu su ti pahulje od snijegakoje ne mogu otopiti)sav si pomalo od burebijesan, nepripitomljen, brzoštar kao sječivosirov, okretan i bezobrazanti si hladan kao siječanjkao badnje večekao mutno jesenje podnetvoje su usne od zime(ti kao da to znašpokrivaš me rukama, ručnikom, mrakom, tijelomali ne možeš me sačuvati od hladnoće)ti imaš u sebi komad svog sjeverakoji ne znam utješitine mogu te pripitomitiovako iz daleka

35

*

sve što je zaista strašnostane u jako kratke rečenice:snijeg nije pao godinama.kornjače će nas nadživjeti.bog je umro, uskrsnuo i nikad ga nisam našla.mislim da sanjam gole ženeu tvom krevetu(mislim da sam suvišnai da za mene uopće nema mjesta)tko te ima?tko te ima?ta nisu ljudi privjesci za ključeveili perle na koncuda te itko može posjedovati(ali ja znam da si svirep i gladani da postoje ključanice kroz koje viriši koje otključavašlakše nego mene)kolovoz je opsjena. vrijeme tečebez pomaka. potkrada nas.na bedru imam kvržicu svijetloljubičaste bojekoja potamni i pocrni kad mi je hladnokad je predugo gledam i kad pomislim da ću od nje umrijeti.

36

ULJEZI

zaboravila sam pisatiriječi su se nakotilekao štakori na tavanui stružu sitnim nožicama po podu.kada sjedim u svojoj sobičujem pir glodavacai zamišljam ih kao velike nemanikoje sjede na kartonskim kutijamai obijesno kockaju za moje uspomenene otvaram vratapuštam ih da pojedukutije sa jastucimabilježnice iz osnovne školei suncobranneka sažvaču djedov kaputbakine putne torbei debele prekrivače koje majka izvlači u studenomsve je već načeto, nagriženo, izjedeno.pod mojim krovomprljave životinjicejedu ostatke mog životaa ja selim na jug i puštam riječimado kojih ne znam doćida me jedu iznutra.nedjeljno jutro je milosrdnoželim oprostitipakiram riječiu smotuljke koje ti možeš pozobati.

37

GNJEV

malo kopilekoje smo izrodili ti i ja,ti i ja lukavo raspoređenina šahovskom poljušankposljednja crta bojišnicemogu te namirisatikao životinja(ponekad svi imaju tvoj miris,čak i ženemirišu na tebe)nekada zaboli u sljepoočnicamaželjati se ogrneš mrakomi ljubomoromoni idu ruku pod rukuti biraš prvii odlaziš ljutja ostajem,ne svojom voljom,ja sam ipak samo mesopresirovo za tvoje zubeprežilavo za tvoje nepceprebljutavo za tvoj jezikmene treba proslijediti na tuđi tanjur(nož je svejedno još uvijek u tvojim rukama)i ja ustajemporažena i poklonjenas tim nakaznim kopiletom u rukamaporodom od čekanja, oholostii nadanja(ja sam sada nečista i neplodna)

38

*

sjećaš li se da smo mi izmjeriliobalui čitav jedan gradu samo jedno jutrosan smo rastopili u šalici kavenamjesto šećeraglad u svim svojim oblicimai ponovno nađena čistoćazamjeram samo nadekoje se kote pod pazuhomu mutno jutros prvim kapima ljetne kišečisti smoi opranislanom i slatkom vodom(nitko nas nikada nije imao)potpuna sam i posvećena, kao malena hostijaodlazim od tebe bez dahau bojama modrine i grimizamoj je hod smiren i uspravansmetlari gledaju moje gole nogeprolaznici se raspoređuju u rovovesvakodnevnicevoćar i njegove paprikekonobari i espresso aparatinemoćni vozači pred semaforima(ti si njihov sedam minuta,a sve ostalo vrijeme moj)kolporteri sa vijestima za koje ne marimtrafikantice sa malenim paketićima otrovai raznobojnim preslatkim žvakamamene boli trbuh od smijeha

39

dok sjedim na stolici, sklupčana kao u molitvikuhinja je ujutro svijetla i praznai nebo je bijelo bez suncagrad se budi, a ja zamatam tijelopred spavanježivo, vatreno, krvavo mesočisto od radosti.

40

*

tijelo je savršeno oruđeza malene ratove taštinemogu činiti čudamogu narasti deset centimetarai hodati po staklusjediti na ziduna koji se nitko ne umije uspetii plakati s visineod kose mogu načiniti krvavu vatrenu meduzugladnih pipakai prebojiti očiu zelenu ljubomorumirisati kao mošus(ja sam mlako mirisno ulje izdaleke, neobične zemljegdje su ljudi tamnoputi, puteni i jestivikao praline)ako se zaljuljam na podijubokovima mogu razmaknuti tjelesai loviti muške vratove rukamakao lasomkad to poželim, mogu se smijatimesnatim, crvenim usnicamai ljubiti bilo kogamogu imati okus breskvemogu otrovati.prsti su mi nestrpljivi igračisapleteni o dugmadi postoje boli koje mogu sapeti stegnima

41

*

zimske su priče pradavnezakašnjele i možeš ih iskašljativeć s vrata dok sklapaš kišobrani opipavaš ustajalu tišinu kućeljubav koja se nije dogodila uvijek umije prezimitipod zubimaneizgovorena.ako je želiš ispripovjediti sam sebi(jer to je priča koju nitko drugiionako ne želi slušatipriče koje se nisu zaista dogodile,za koje nema nade,važne su samo onome tko ih izmišlja)moraš je iscijediti iz vrećice čajačuvati u staklenkamai paziti da se ne raspara kao pleteni šalzato ja od tebe pravim kolače,čuvam te uz peću zelenobijeloj šalici, ponekad u lončiću za kavu,u knjizi koja ima 461 stranicu(samo da potraješ što dulje)pod jastučnicom koja je upila mirisneprobavljivih, boležljivih snova(kada ležim prebirem te pod prstimai odbijam zaspati)u džepu zelenog kaputa, u novčanikumeđu kovanicamai pod petama novih čizmicačuvam teda mi ostaneš vruć i gust.

42

*

povremeno se igram vremeplovai vremenske kapsulea kada sam najhrabrija, igram se zaborava. večeras sam, pogađaš,kukavica. opravdavam se datumima i kažem da je ranoiščuđavam se nad pet nedjelja koje su u sporoj koloniprešle preko mog praga. nisam postigla mnogo,ne kao ti. ja sam ostala u onom istom grču, samo što sam s vremenomumukla. tebe ništa ne dotiče ali ja sam tu da prekrajam tvoje rečeniceu malene zavoje koje omatam oko zapešća (peče me kao da ti je u svakoj riječiocat ili papar ili ta nejestiva boja tvojih očiju)kiša nasrće na grad onako kako sam priželjkivala da ti nasrneš na mene:požudno i pomirljivo,istovremeno osuđuje i oprašta i prepravlja. ja u sebi brojim neke sitne suhe tugei tjeram te od sebe kao živina muhu. kišasad me samo prokazuje kao lakmus-papiri upire u mene veliki prst: mislim na tebe. eto, i to se još uvijek događa pane okrećem glavu prema prozoruda me ne povuče koraku vjetar, u malu gradsku pijavicu, u lokvu, u kišno jezero,samo da te ne bih srela. ali kiša je prkosnai provaljuje u moju kuću.kiša i ja gledamo se. pa dobro došla, kažem. lezi na pod,donijet ću krpe da te uhvatimo.

43

*

umorila sam se od ženskaste poezijei podređivanjasad sam jaka i nimalo mekamotam duhan kao bradati Turčinrakijama od meda, imele i šljivaispirem umišljene ljubavikada hodam, korak mi je vojničkii tuče asfalt kao psovkakada pomislim da ću se pretvoriti u djevojčicunakitim ruke narukvicamai zveckam do kavane, do luke, do kaletedo prvog kantunana kojem se mogu smijatikao ženapromuklog glasa i prejake šminkežena sa napuklim srcem i predispozicijama za artritisod previše pisanja, od preumornih baka i njihovih genetskih oporuka,od pranja suđa u hladnoj vodii grčevitog držanja za male utopije.

44

III.

45

*

poželio si pjesmu. pet dananakon što si ustaoprešla sam dlanom preko jastukai pomolila se za jednu tvoju vlasnemam ništa opipljivo. samo lošpredosjećaj od kojeg ne možeš načiniti ništaveć samo čekati predugo.položila sam blok papira pred sebekao da su riječi jednako spremnepoput mene. kao da im mogu zapovijediti da izađu,da te nađu i dovedu sa sobom.previše vjerujem u riječi.poželio si pjesmu. pitomo sklupčan u mom krilui razapet u mom krevetu.kada sam milostiva, odaberem da je to ta tvoja smrti ne dopuštam da se vrijeme pomakne.

46

*

uzela sam te u usta, ali bez limuna. imam jake zdrave zubei kocke leda pucaju kao bomboni. samo bez okusa.gutam prije nego se rastope do kraja. sitno ranjavaju grlopoput iglica ili stakla. ništa mi ne smeta jer sam odabrala nijemostzaboli me samo kada pomislim na hrpetinu neopipljivog papirakoja se zaglavila u mom kompjuteru kao debeli štakor u olukui ne može izaćiali čak i neželjena havarija mojih skica pomaže kao smjerokazvidiš, vjerujem da si me izliječiood patetike i svih njenih oblika. teže pristajem na sladunjavosta od tugaljivosti se branim ravnodušnošću,potpunim očajem ili nepodijeljenom mržnjom. ne vjerujem u osrednje emocije.puštam da se taložiš u meni kao čađa. da otvorim ustaizašao bi kao dim ili plamen. ne znam od čega si točno i ne smijem riskiratizato zašivam usne. sve su riječi o tebi jeftine jer se svaka ljubav ofucaod pričanja kao kurva od jebanjazato te prebolijevam u kontroliranim uvjetima:u sitne sate i u potpunom mraku.

47

*

sve je dobro. život se smirujekao uzavrela voda kada je makneš sa vatre.ponekad sam manje ljutai riječi se vraćajui opominju. provela sam pet mjeseci (preračunaj to u dane,svaki je proces za sebe)ustajući, petom ravno na tvoje rebroliježući, laktom pod tvoja leđaizdovoljila sam se pitanja. sad samo tapkam duž tvoje granicei pazim da te ne probudim. ako naiđešto je zato što te šalje netko osvetoljubiva mnogo smo mu se zamjerili.sve je dobro. opet igramo po istom rasporedusvatko na svojoj strani terena. ugodno jekada ne moraš objašnjavati pravila. da sammuškarac,bila bih ti. zato se toliko mrzimo(još uvijek ti želim leći u krevet)prvo smo se doveli do kraja, a onda vratili na početak.propisno.sve je dobro.još uvijek ti se radujem.

48

DEUS EX MACHINA

slana voda u očimatopla je baš kao blizina između naših obrazau trenutku kada lažešili vrijeđašnenametljivoi s lakoćomne podnosim tvoj povratakuvijek je prekrataki zavarava(vidiš kako sam naopakameni je svaki susret s tobompovrataka ti nikad nisi ostao dovoljno dugoda bi se imao kome vraćati)napuštaš me svakim susretomobraza toplih od moje kose i usanakoje te nikad ne dodirnu zaistakoje se samo malčice rastvarajukao riblja ustajer je to neophodno za disanjea ja pokušavam protisnuti i riječineke velike, revolucionarne i svetekoje će te preobratitiriječi kojima ću napokon doći do tvog vrata, ušne školjkesljepoočnice i brade.ne. kasno je sadriječi treba odbaciti.

49

*

postoje ljudi koji te mrze umjesto mene(ja im objašnjavam pobožnoda ti nisi zao i da su klice mojih bolestiod neke druge ruke zasađeneod moje, zasigurno)koga nema, bez njega se može. možda od te misli treba početi.odmak od pravocrtnog gibanja me izbacuje iz ravnoteže(udaram glavom o namještajjer je netko prerazmjestio sve što poznajem)sjedim i plačem sa kvrgom na glavi. neskladna sam.skupljam sličice kao i sve šestogodišnjakinje ovog svijetaskupljam slike životinja jer je ljudskost nešto što još nisu uspjelinaslikati.drugi mi broje godine i kažu da je ovo neko drugo vrijeme koje nisamzaračunala. prepravljam i prihvaćam(kupujem ulaznicu za cirkuskoji predugo trajeredikuli nam otkupljuju dosadu i samoprezirza male pare)najgora sam kada mirujem. treba me pokrenuti,izbaciti iz zgloba.potreban mi je remont (potreban mi je remorker koji će me odvućiu svoju luku)u kupaonicina zamagljenom ogledaluispisujem pozive upomoćnešto je u meni žedno osvete(a možda je ljubav)na meni brusi zubei dolazi na naplatujednom tjednokada se stvaraš u obje zjene kao mala pokretna slika

50

kojom ne upravljamnaći ćeš me na nišanuako svrneš pogled iza leđana Pepeljugu u preskupim cipelama(toliko skupe da ih ne smijem izgubiti)

51

*

krivotvorim datume.krivotvorim sjećanja.ja sam napokon u tvojoj zemljii to zapravo ništa ne znači. mene uzbuđujejer se lako zavaram. mene posramljujejer u sitnicama tražim prisnost.ja sam od tog istog kamena(u žilama imam mrzlu rijeku koja se zimi najede snjegova)ja i tebe volim samo zbog tvojih gradovai zbog svijeta kojem ne pripadama ti nemaš ništa od svoje zemljei njene plemenitostii volim te iz svih krivih razlogaizmislit ću stotine novih imenai sakriti se od tebesamo da te opet nađemnova i nenačeta.snijeg ovdje ne pada(jer smo nečistii nismo ga zaslužili)

52

*

nisam te pronašla(a trebao si biti lumin u nekoj mrkloj sobitrebao si biti ta druga čaša lozovače ili ponizan slugapred mojim starim čizmama)kupila sam novine, mogla bi ih list po list presložiti u malene avionei gađati tvoja ulazna vrata(ja znam tvoj kućni broj i uvijek brojim prozorene znam gdje si a vrijedi ona staramagarac je bio, tko se nije skriobaš bih te rado namagarčila)povratak je težak, kao da nigdje ne pripadam.ti si odjednom beznačajan, malen i tako potkupljiv.ne perem kosu prije spavanja. vruća voda na studenim kostima.poznati, mlaki zrak moje sobe. još jedan grad u kojem te nema.odjednom se osjećam kao nerotkinja(a nikada ti nisam željela roditi dijete)i paničarim i plačemnad svim nesrećama koje dolaze.

53

*

ne čini li ti se da sam ponekad odviše starinska(ne kad sam sramna, gola i skromnane kad ne umijem govoriti pred tobomveć kad prkosim,kad mislim da zaslužujem bolje)jebeš kemiju bez fizike, to zvuči kao nešto što bi ti rekaoti mjeriš ljubavu krevetua ja sam zaboravila uopćekako se volizatvaram grudni košmalim patentnim zatvaračemjer mi je srce zapaljivo kao petrolej.jednom će mi biti žao što sam sve riječi potrošila na tebe(doći će netko drugi tko će ih zaslužitia ja ću mučati potrošenaili se to već dogodilo?)ponekad bolujem od romantikeiz crnobijelih filmovai okamenjenih ženskih mudrosti naših baka(u ljubavi se uvijek najedeš više gorkih nego slatkih krušaka)umaram se lako. moj mehanizam usporavadok te ne nađem opet. to je kao zavlačenje ruke u košaruiz koje izvučeš zmiju.prilike dolaze.ja ih propuštam.

54

*

ja umijem brinuti za cijelu jednu malenuobiteljzračim kuću, spravljam užinu,poslije deset navečer, kada je jeftinija struja, uključimstroj za pranje rubljana devedeset stupnjeva bijelu posteljinu i donje rublje(čednost treba prokuhati da bi ju mogao servirati još jednom)na šezdeset šarenilo i pamučne zagrljajena trideset tajanstvenost i crninu(ljudi su sastavljeni od nespojivih začina)ja brinem za jednu malenu obiteljiznosim smeće (tri žene su jedna najlonska vreća smećadnevno: možeš ih razvrstati na higijenski, ekološki i emocionalni otpadali ne vjeruj u priče o reciklaži)s rukama na bokovima zamišljeno stojim u supermarketu i smišljam ručak(ja kupujem pod neonom, u tišinikupujem konzervirano, plastično, sterilno)vruća kava godi kada prsti trnu od vode i pranja suđa(treba čistiti iza svakog užitka)određujem slatkiše samo nakon večerei kršim pravila (prkositi sebi,što to znači?)glačam košulje, ja znam koliko ukočeno treba biti tijeloi koliko besprijekoran ženski stav.na proljeće ćemo posaditi cvijeće na balkonu i sanjati kuću i voćnjak i pse i mačkei život koji je sočan i koji tek dolazi.

55

*

petkom sam oholai visoka(ne možeš me dohvatiti)petak je svaki dan kada obuvam potpetice(sve djevojčice se žele uspeti do nečijeg obraza)kad hodamsnažno udaramo kameni obraz gradakad čujem svoje korakeznam da idem naprijed,kada se ulovim u odrazu izlogazastajem i naginjem glavuto si ti, prošapćemi smiješno mi je što preko mog tijelaslova sriču:sniženje(a sebi sam tako skupa)ja nikada neću biti lutkaiz izlogaslatka i kikotava(nisam pametna,samo želim da ne budem glupa)mene ne možeš kupitine dam da me podcjenjuješ i procjenjuješmene ćeš jednom zasigurno dobitidžabakada i tijelo i duša dođu na rasprodajusada sam još uvijek dovoljno umišljenapa se zamišljam kao preskupuporculansku kinesku vazuna aukciji, pred zadivljenim pogledima

56

*

u nedjeljno poslijepodnepoželim oprati tvoje rublje.podstanarska kvadratura savršeno podnosisamoćuili mekoću udvoje.imam sunce, žute zidove i mrtve đurđice u čaši.dan je lijen, mek i bez zubi. dođi umoran da te se ne bojim.ponesi svu svoju odjeću, i posteljinupotrpaj sve u torbe kao da bježišk meni.

skinut ćemo sve sa sebe, sve treba opratiležat ćemo goli i gladninajest ćemo se prstiju i mesa s lopatica i bedaradat ću da me pojedeš i volišna taj svoj divlji način.ne možeš pobjeći dok se tvoja odjeća tromo okrećeu stroju za pranjelijena, uspavana i sve više moja.

57

IZ ITALIJE, BEZ LJUBAVI

ponekad robujem klišejima i mislim da postoje posljednje rečenicezato sam se sva pretvorila u pticu, malog pismonošukoji donosi zadnju šansu(ti obožavaš prokockati svaku koju dajem)i očekujem obećanje pred rastanak,zalog za povratak. odlazim bez dugovabez cedulje

ja lako zaboravim da putovati znači bježatina kratko(povratak je mirenje sa samim sobom)odlazim kao da idem zauvijeki kao da ta druga zemlja ima drugo nebopod kojim me ništa neće boljetiali sve čega nema podsjeća me da ipak postojine znam možeš li razumjeti

studeni nema svoje lice u tuđoj zemljiu kojoj se ljudi glasaju kao da pjevaju čak i dok psuju(naši ljudi zvuče kao da proklinju i preklinjusvojim tužnim tvrdim jezicimaod kamena i plača)ja sam imigrant srećom samo deset dananema dovoljno vremena za prezirja izvikujem svoje male slavenske slogoveu njihove filigranske uši(Babilon, ljubavi, uistinu Babilona neki su se zaista uspentrali do Boga)obećavam, reći ću ti nešto lijepo, bilo štočim se vratim, nešto iskonsko i grubonešto poput, volim te.

velegrad ima velike kante za smeće

58

u koje bih mogla ugurati čitavog tebeali sve je preskupo za bacanje(pogotovo titebe treba sačuvati do povratkajer sam te tek sada našla)moje prljave siromašne ruke vade iz smeća tuđe dragocjenosti,jučerašnje novinei ostatke nečijih zalogaja(u našoj zemlji to rade galebovikada je more izjedeno i siromašnoa mi previše bahati i sitija sam zaista vidjela tu veličanstvenu pticukako iz kontejnera vadi ručak, kao lik iz neke basneu kojoj bi vjerojatno bio persona pogrbljenog penzionera.u našoj zemlji su i ptice gladnei kopaju po smeću)gladan čovjek nema ponos(kako sam te samo ponekad gladna)ali je dostojanstven pred prejedenima

u mramornom gradu u kojem se kupuje iskupljenjeja ti opraštam(u licemjerju i zlatu naši su grijesi neznatni i malenija koračam ponosna, svijet je prevelikkad si sam)pomislim kako baš ti i ja zaslužujemo bitisretni i bahatikaovatikanski golubovilijene, debele ptice koje ne letejer ne moraju.

59

*

zahod je idealno zamišljen prostor za intimu. tu oslobađaš sebei postojiš bezuvjetno. tu si gol i prljav i besramani životinja si koja se ne može sakrititu si suočen sa svoja dva okatu je tišina opipljiva i vrijeme se računa u kapimadok se i čistiš i prljaš i žališi moliš i priznaješ.svako životno sranje ima svoj hram i mauzolej. zahod je malačovjekova kapelica za samog sebeu kojoj se klanja poniznou zahodu uvijek iznova izmjeriš koliko si velik i koliko simalenzahod je soba panike, skrovište i sklonište.tu stanuje jedina apsolutna samoća,jedina samoća koja ti pristaje(zahod podmiruje higijenu tijelai duha)tu si uvijek svučen.u zahodu sjedimizmeđu pastelnih pločicai plačem ljutito i mahnito i sitno i bez glasa(odlazim oprati rukei plakati zajedno sa slavinomsvaki put kad pomislim da u tom trenutkunekoga jebeš)

60

GLAS U UŠIMA

mrtav je glas, od zemlje i kostiju. leći pod lusternova je perspektiva. sve je drugačije na podukada si na tlu, ponizan predmalenim stvarimazahvalan na gostima, na posljednjoj šalici kave na koju nisi računao(nikad ne računaš da su zadnje stvari ostavljeneza tebe)na pjesmu koja dolazi nakon godina traženjai dim u želucu koji ulazi kroz grloi tad pomisliš:konačno ću nešto sačuvati u sebi.

61

Irena Delonga

Rođena 1984. u Sinju. Diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu uSplitu. Za vrijeme studija bila je u uredništvu studentskog časopisa za književnost i kulturuThe Split Mind. Dobitnica je nagrade Goran za mlade pjesnike 2010. godine za rukopisRiječi kupuju zločine koje ćeš počiniti. Pjesme objavljuje u časopisima i zbornicima. U Splituje organizirala i moderirala večeri poezije Rječilište. Vodi radionice kreativnog pisanja. Živi iradi u Sinju. Objavila je zbirku poezije Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti (2010).

62

Biblioteka Mali rakunknjiga 45

Irena DelongaRIJEČI KUPUJU ZLOČINE KOJE ĆEŠ POČINITI

© 2017 Irena Delonga© za elektroničko izdanje: Društvo za promicanje književnostina novim medijima, 2017

IzdavačDruštvo za promicanje književnostina novim medijima, Zagreb

Za izdavačaKrešimir Pintarić

UredniciKrešimir PintarićDario Grgić

Fotografija© kichigin19 / Fotolia.com

ISBN 978-953-345-525-9 (HTML)ISBN 978-953-345-526-6 (EPUB bez DRM)ISBN 978-953-345-527-3 (PDF)ISBN 978-953-345-528-0 (MOBI)

Prvo izdanjeSKUD Ivan Goran Kovačić, Zagreb, 2010.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporuGrada Zagreba.

63

64