RIJE^ UREDNIKA HOD KA ISTINI · BOSANSKA CRKVA - NOVO TUMA^ENJE 80 Me|unarodna krizna grupa o Sand`aku SAND@AK: I DALJE ZABORAVLJEN 85 O~uvanje nacionalnog identiteta i ostvarivanje

Januar - mart 2006. ��3

Medijski gledano kultura i cjelo-kupan dru{tveni ìvot bo{nja~kog na-roda na podru~ju Republike Srbije iDràvne zajednice Srbija i Crna Goraprakti~no su van o~iju javnosti. Tak--va konstatacija moè se izre}i kakoza dràvne (tzv. velike medije), tako iza medije uè - regionalne pokriveno-sti.

Prepu{teni selektivnoj, u ve}inislu~ajeva negativnoj i negatorskoj,nacionalnoj identifikaciji na vode}immedijima u ovoj zemlji, Bo{njaci naovim prostorima ~esto su bili pred-met nipoda{tavanja, nacionalne seg-regacije i, u jedno vrijeme, potpunootvorenog medijskog terora (ne}emore}i hajke) koji je prelazio sve grani-ce ukusa. Medijska slika, u jednomtrenutku ~ak nazvana "istinom", ko-ja sa tuma~enjem svega onoga {tose de{avalo u bo{nja~kom naciona-lnom korpusu nije imala Bog zna {tazajedni~ko, kafanski je servirana {i-rokim narodnim masama i "preja-kom rije~ju" ubijala sve ono plemeni-to, istinski ljudsko i dobro {to je jo{ostajalo u nama. Od svega {to nosiprizvuk bo{nja~kog zazirali su svioboàvatelji nekada{nje TV Bastilje,a strah od bo{nja{tva u jednom tre-nutku duboko se uvukao i u samimanama.

Kako, me|utim, ni{ta ne traje vje-~no, nekada zaboravljena, dubokopotisnuta, iskrivljena, izobli~ena iunakaèna, demokratija je nanovopostala sastavni dio na{ega ìvota iu tim i takvim okolnostima i Bo{njaki sama rije~ Bo{njaka vremenom supostajali op{teprihvatljivi za ve}inu uovoj zemlji.

U interesu istine, a sa ciljem o~u-vanja, njegovanja, afirmacije i daljegrazvoja i promocije nacionalnih vri-jednosti bo{nja~kog naroda na ovimprostorima, te univerzalnih vrijedno-sti ljudskoga roda uop{te, Bo{nja-~ko nacionalno vije}e kao najvi{epredstavni~ko tijelo Bo{njaka u Srbi-ji i Crnoj Gori, osnovalo je "Bo{nja-~ku rije~" - ~asopis za dru{tveni ìvoti kulturu Bo{njaka. Kao prvi {tam-pani medij ovakvog profila iza ~a-sopisa stala je, po prvi put u na{ojnovijoj istoriji, i zvani~na vlast - VladaRepublike Srbije koja preko Minis-tarstva kulture u~estvuje u njegovomfinansiranju.

Shodno svo-jim osnovnim ci-ljevima i na~e-lima struke, ~a-sopis "Bo{nja~-ka rije~" }e tretirati sva dru{tvenapitanja, probleme i pojave koji su odzna~aja za bo{nja~ki nacionalni iden-titet, kao i pitanja i pojave koje zna-~ajno uti~u ili mogu uticati na bo-{nja~ki nacionalni identitet i op{te-prihva}ene ljudske vrijednosti i stan-darde savremene Evrope i svijeta. Utom i takvom naumu, ~asopis }e is-trajati u nastojanju da postane ogle-dalo bo{nja~kog nacionalnog bi}a naovim prostorima i njegove evropskeorijentacije, svjestan odgovornostiza svako ispisano slovo, a ne samorije~.

S obzirom da "to~ak historije"neumitno ispisuje stranice i nosi sasobom sve ono {to ~ini sastavni diona{ega ìvota, ne zaboravljaju}i ninekada nam nebitne sitnice, u obiljuhistorijskog, kulturnog i svakog dru-gog dru{tvenog naslje|a i sveukup-nog bogatstva nacionalnog bi}a Bo{-njaka na ovim prostorima, postav-ljeni zadatak nije nimalo ni jednosta-van ni lak. "Bo{nja~ka rije~" }e, utom smislu, poku{ati na}i odgovorna sve ono {to moè biti ba{tina (bi-lo nacionalna, historijska, kulturna ilipak politi~ka) i vrijednost od zna~aja,kako za nas, tako i za sve one kojiìve sa nama i sa kojima dijelimozajedni~ki nam ìvotni prostor.

Suo~eni sa mnogo izazova kojinas ~ekaju nastoja}emo odgovoritina sva ona pitanja na koja drugi prijenas to nisu mogli, cijene}i, svakako,i sve ono {to je ostalo iza njih. Pritom, svakako, ne mislimo postatisamo jo{ jedni u mno{tvu kritizera,niti "zatvarati o~i" na sve ono nega-tivno u na{em dru{tvenom ìvotu,kao ni ~ekati, kako smo to u pro{-losti ~esto ~inili, da neko drugi u~inine{to umjesto nas.

U interesu odgovora na isku{enjekoje smo sami sebi postavili, redak-cija ~asopisa "Bo{nja~ka rije~" nas-toja}e okupiti sve poslenike pisanerije~i, {ta i gdje god bili, spremne dadaju svoj doprinos ovoj, za sve na-damo se, plemenitoj misiji.

Muhedin Fijuljanin

RIJE^ UREDNIKA

HOD KA ISTINIOsniva~ Bo{nja~ko nacionalnovije}e u Srbiji i Crnoj Gori

Novi Pazar

Izdava~Centar za bo{nja~ke studijeTutin - Roàje - Novi Pazar

Za osniva~a i izdava~aEsad Dùdèvi}

Glavni i odgovorni urednikMuhedin Fijuljanin

Zamjenik glavnog urednikaHasim [krijelj

RedakcijaRedèp [krijelj

Esad Rahi}Samir Hanu{a

Fikret Hajdinovi}Jahja Fehratovi}

Hodo Katal

SekretarijatNazim Li~ina

Muratka Fetahovi}Zaim Hadìsalihovi}

Tehni~ki urednikNedàd Smailagi}

PrelomEnes ôlakovi}

SaradniciMunib Maglajli}

Ferid Muhi} Senahid Halilovi}

Nedìb Vu~eljAlija Matovi}

Adresa redakcije28. novembra bb36300 Novi Pazar

Telefon: 020 336 621Fax: 020 315 608

E-mail: [email protected]

âsopis sufinansira Ministarstvo kulture

Vlade Republike Srbije

Naslovna strana“Kula Motrilja”

Dèngis Redèpagi}

[tampa[tamparija “Merak”

Dubrova~ka bb, Novi Pazar

Bo{nja~ka rije~

Bo{nja~ka rije~

4 ��Januar - mart 2006.

Proslava Dana bo{nja~ke nacionalne zastave

Stanje i koordinacija bo{nja~kih institucija Okrugli sto ”Sevdalinka ju~e, danas, sutra”

Ostvarivanje prava Bo{njaka 36-62

Prof. Dr. Ferid Muhi}BO[NJA^KA RIJE^ 5

Li~na karta sandà~kih Bo{njakaSAND@A^KI BO[NJACI 6

Intervju: Esad Dùdèvi}, predsjednik Izvr{nog odbora BNV

VIJE]E POSTALO PARTNER DR@AVI 13

Husein Ba{i} - prvi laureat Povelje Kulina bana 23

Okrugli sto Obrazovanja Bo{njaka u Srbiji i Crnoj GoriProf. Dr. Senahid Halilovi}BOSANSKI JEZIK DANAS 25

Mr. Redèp [krijelj

TRAGOM JEDNE NIZAMSKE PREPISKE 29

Prof. Dr. Munib Maglajli}

PJEVA^ I PRIPOVJEDA^HAMDIJA [AHINPA[I] 63

Bo{nja~ka knjièvnostROMANESKNI OPUS ]AMILA SIJARI]A 69

FeljtonBOSANSKA CRKVA - NOVO TUMAÊNJE 80

Me|unarodna krizna grupa o SandàkuSAND@AK: I DALJE ZABORAVLJEN 85

O~uvanje nacionalnog identiteta i ostvarivanje prava Bo{njakaIZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A 2003-2006. 36-56

S A D R @ A J

Bo{nja~ka rije~


Ne primje}uju! Niko to ve} oda-vno ne primje}uje! A ono naj-gore se zbiva pred na{im

o~ima: svijet polako gubi dar go-vora! Jo{ malo pa }emo svi oni-jemiti. Ne zato {to nemamo vi{e{ta re}i, ne zato {to to niko ne-}e razumjeti, nego zato {to sevi{e ne razgovara. Razgovor jerazmjena rije~i. Sada se umje-sto rije~i, razmjenuju signali.Plug koji ne ore, hr|a! Plug jezi-ka prekrila je te{ka hr|a!

Samo oslu{nimo: “…Ovo je za nas jasan sig-

nal...“; „...prethodni doga|aji,bili su nedvosmislen signal…“;„...Nismo pravilno protuma~iliva{ signal….” Glava boli od to-likih signala! Ako ne{to degradi-ra savremenog ~ovjeka, ako ne-{to pobija njegovu najdublju su-{tinu, kona~no, ako ista ukidaono {to je na{a differentia spe-cifica, to je onda svakako ovanevjerovatno ra{irena epidemijasignaliziranja, koja sve vi{e uzi-ma maha! Kakav pti~iji grip! Bi-}e ptica dok je svijeta! Ali ljuds-kih rije~i mo`e lako nestati, akoih mi u jatima ne othranjujemo ugnijezdu na{e svijesti!

Svi signaliziraju svakome; kaoda niko i ne radi ni{ta drugo!Generalni sekretar UN {alje sig-nal Savjetu bezbjednosti; Preds-jednik SAD uputio je nov i jasansignal vladi Irana; EU ne prestajesa signalima odgovornim institu-cijama u zemljama, budu}im ~la-nicama, {ta da prestanu a {ta dapo~nu da rade! U ovim zemljamane prestaje da se ponavlja isto:vlada signalizira {trajka~ima dane}e prihvatiti njihove zahtjeve,{trajka~ki odbori emituju bez pre-stanka signale da ne kane prih-vatiti vladine ponude!

Kod ku}e, mu` tek {to je do-{ao s posla; vjerna mu ljuba za-

dubljena u novine: „Ima li {ta zaru~ak?“ naivno pita. „Zar ne vi-di{ da ~itam!? Nije li ti to dovo-ljno jasan signal da danas nemani{ta od ru~ka nego da }emo je-sti negdje napolju!?“ Ovih danasam ~ak ~uo pri~u (roditelji sekunu da je istinita!) o dvogodi{-njem dje~a~i}u koji do prije dan-dva nije bio jo{ progovorio ni ri-je~. Danima su se mu~ili roditeljinose}i ga u vrti}, uprkos njego-vog pla~a, opiranja, otimanja! Idok su razgovarali sa psiholo-gom {ta da urade, mali, kog sudo tada sasvim ignorisali, razgo-vjetno im je rekao: „Zar vam mo-je opiranje od prvog dana nije bi-lo jasan signal da ne}u u vrti}jer vi{e volim ostati kod ku}e?“

Roditeljskoj sre}i nikad kraja:eto, i pokraj svih strahovanja, di-jete im najzad progovorilo!

Taman posla - progovorilo!Slanje signala nije govor, negoprosto signaliziranje! Govor je,da ponovimo, razmjena rije~i! Arije~i nisu signali, nego upravo -rije~i! Jedan filozof, (nikako nenajmanji po svome djelu, ni naj-bezna~ajniji po dubini svojih uvi-da, niti pak poslednji po obuhva-tnosti svog u~enja), naime Ari-stotel, jednom prilikom je rekaoda je ~ovjek bi}e obdareno logo-som! Ovo je tradicionalno protu-ma~eno tako {to je pojam logo-sa identifikovan kao sinonim zapojam razuma. Tako se dogodiloda je, pozivanjem na Aristotela,~ovjek definisan kao misle}e bi-}e, bi}e razuma, i to je ~ak dvaputa podvu~eno u onoj arogant-noj odredbi: ~ovjek je homo sa-piens sapiens! Zna~i, ~ovjek jemisaono bi}e koje misli!

Kao da je Aristotel bio tolikoslijep da ne vidi koliko glupostije kadro po~initi to misaono bi}ekoje misli! Aristotel jeste rekao

da je ~ovjekova bitna odredbaposjedovanje kapaciteta za lo-gos, ali su interpretatori zabora-vili ono {to je on jasno imao naumu: ~injenicu da pojam logosaima oko 24 zna~enja od kojih sevi{e od polovine odnose na go-vor, ili jo{ preciznije, na RIJE^!Tako je on samo ponovio ono {tosu svete knjige odavno jasnopodvukle: U po~etku bija{e Rije~!(Biblija); Allah d`.{. je najprijestvorio pero i plo~u, pa je perunaredio: “Pi{i! Pi{i rije~i o svijetukoji }u sada stvoriti!” (Kur’an).

Za Aristotela mi{ljenje i ra-zum, s jedne strane, i govor, od-nosno, rije~, s druge, nikako ni-su sinonimi! @ivotinje ne govore.Mo`da misle, ali sasvim sigurno- ne govore! Govor je potpunorazli~it nivo, Bo`ji nivo takore}i, izato se beskrajno razlikuje odprostog slanja signala, od kog jeneuporedivo superironiji! Uda-ren ba~enim kamenom, pas za-vija! I time ni{ta ne govori. Onsamo signalizira da osje}a bol ilida je upla{en! U toplom i sigur-nom krilu ~ovjeka kog poznaje,ma~ka prede. Beba pla~e ili za-dovoljno gugu~e; poslije dobrogru~ka sit ~ovjek hr~e u snu! Svesu to samo signali fiziolo{kogstanja. Signali koji nastaju u ho-rizontu neposrednog aktualite-ta tog stanja i koji u istom tomhorizontu i nestaju! Ni jedan pasne zavija i ne ski~i kad bol pres-tane, i ni jedna ma~ka ne predekad je iznenada izbacite iz bezb-jednosti va{eg krila!

OGLEDALO

Bo{nja~kBo{nja~kaarije~rije~

Prof. dr. Ferid Muhi}

Bo{nja~ka rije~


Samo ~ovjek govori! Jer sa-mo govor probija barijere nepo-sredne sada{njosti, lomi tvrdizid trenutka, ponire u pro{lost,izlazi u budu}nost! Samo govorprenosi sje}anja, oìvljava uspo-mene, vra}a ono {to je nekadabilo a koje vi{e nije, i koje bezgovora nikada vi{e ne bi ni bilomogu}e prizvati iz ponora vre-mena! Samo govor zna lozinkuna koju se otvara kapija vreme-na i vra}a ono {to je u njemu po-tonulo! Samo govor zna kako seprizivaju, iza one granice koja oz-na~ava budu}nost, nadanje, san,smjeli planovi, blistave vizije!

Samo ~ovjek to moè, i samo

ljudska rije~ je kadra, uzletomgovora raspetog preko rubovavremena, da premosti onaj bez-dan koji razdvaja ono {to vi{enije tu ali je ostalo sa~uvano unama, od onoga ~ega jo{ nemanigdje, osim u nama, u na{oj od-luci, u ~vrstom nijetu, u onoj na-mjeri prema kojoj se usmjerava~itav na{ ìvot!

Govoriti, to zna~i podijeliti mi-

nule muke, saop{titi strah njiho-vog obnavljanja. Rije~i sipati, na-stale iz ~eone kosti, isto je {to ibistru vodu planinskog kladencato~iti iz studenog kamena! Rije~je ìvot, i to u naj~i{}oj i najjasni-joj destilaciji ljudskog bi}a! Og-lasiti se rije~ima, isto je {to i sa-op{titi svoje najvi{e namjere inajplemenitije misli, druge dari-vati onim idealima zbog kojih iìvi{ i bez kojih ne bi bilo nika-kvog smisla, ni radosti, ni vrijed-nosti, da se istrajava u ovoj kari-katuri ìvota svedenog na golesignale svjetlaca u no}i!

Eto za{to svijet ljudi koji suprestali govoriti, sve vi{e posta-

je zona pukog signaliziranja, ukojoj odjekuje zavijanje udarenihpasa, iz koje dopire prigu{enopredenje zadovoljnih ma~aka,hrkanje sitih pojedinaca, potmu-lo stenjanje gladnih i jecanjeonih koje razdire bol! Malo jekoji narod to iskusio tako direkt-no i platio toliko skupo kao Bo{-njaci! Li{eni svoje rije~i dràv-nim ukazima, donijetim od onih

koji su svoj jezik kodificirali mno-go kasnije nego {to je bosanskijezik dekretima ukidan, Bo{njacise jo{ ~ude i samom spominja-nju imena svog jezika! Ako ikaù da govore bosanskim, zna-~i svojim sopstvenim jezikom,oni se i danas snebivaju, govotoizvinjavaju kao zbog nekakvogsuvi{nog kompliciranja; kao daim se, eto, omaklo i kao da i sa-mi znaju da je to ne{to neprili-~no, ili suvi{no!

Ako je ~ovjek uistinu ~ovjek,tek onda kada govori, ako nje-govu boànsku prirodu potvr|ujetek Rije~, u njega usa|ena i sa-mo njemu darovana, onda je Bo-{njak i ~ovjek i Bo{njak, samoako govori svojim jezikom i akosebe saop{ti, izrazi, ako se ispu-ni i ostvari kroz svoju, BO[NJA-^KU RIJE^.

Sve dok produìmo da {alje-mo signale, sve dok pristajemo daprema sopstvenoj bo{nja~koj rije-~i budemo ravnodu{ni, snebivljivi,nesigurni, ni{ta ne}emo promije-niti, niti }emo sebe potvrditi! Ig-norisanje na{e sopstvene pro{los-ti (iskazana rije~ima drugih, na{apro{lost nije na{a!), nemu{to mu-canje o na{oj budu}nosti, samo}e produìti sopstveno nijekanje.

Misterija duhovnog nazado-vanja Bo{njaka, tajna na{e vje-kovne letargije, ima samo jednoistinsko obja{njenje: uzdràva-nje od bosanskog jezika, apsti-nencija od bo{nja~ke rije~i, pri-janjanje uz nakalemljeni patrljaktu|eg govora i hranjenje du{eplodovima tu|ih rije~i. Samo za-to {to smo kroz svo vrijeme zab-rana, sami sebi {aptali na svomjeziku, o~uvali smo neprekinutunit svog kulturnog identiteta, isamo je ta zapretana a neuga-sla rije~, odràla ìvu na{u du-hovnu supstancu.

BO[NJA^KA RIJE^ se vi{ene smije povla~iti u osamljenimonolog prognanika izgovoren{apatom samo njemu ~ujnom; inamjesto da jedva tinja, kao dosada, kroz debele naslage me-kog pepela, od sada neka sesna`nim i veselim plamenom ra-zgori kao ìva vatra, BO[NJA^KARIJE^!

Bo{nja~ka rije~


Bo{njaci su nacionalna zajednica koja na-seljava centralnu Srbiju, naro~ito regionSandàk. Nemali broj Bo{njaka ìvi u Vo-

jvodini, Beogradu i u ve}ini op{tina u Srbiji.Prema podacima popisa stanovni{tva iz

2002. godine, u Srbiji ìvi 136.087 Bo{nja-ka, a ve}ina od tog broja ìvi u op{tinamaNovi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Priboj iNova Varo{. Oko 90.000 Bo{njaka ìvi uCrnoj Gori.

PORIJEKLO I HISTORIJA – Bo{njaci San-dàka su ju`noslovenskog porijekla i predsta-vljaju dio jedinstvenog nacionalnog korpusasa Bo{njacima Bosne i Hercegovine. Bo{-njaci, kao i drugi narodi Balkana, nastali sumije{anjem doseljenih slavenskih plemenasa zate~enim stanovni{tvom na Balkanu i dr-ugim narodima koji su u narednim stolje}imaìvjeli u Bosni i bili tokom vremena asimili-rani.

Dràvni embrion koji je nastao u gornjem isrednjem toku rijeke Bosne postepeno se{irio na susjedne oblasti. Srednjovjekovnombosanskom dràvom vlada dinastija Kotroma-ni}a ~iji su najzna~ajniji predstvnici bili BanKulin (1180-1204), Stjepan II Kotromani}(1314-1353), koji je udvostru~io teritoriju bo-sanske dràve, i svojevremeno najmo}nijiju`noslovenski vladar Tvrtko I Kotromani}(1353-1391), koji se sa ponosom tituli{e kao

LI^NA KARTA SAND@A^KIH BO[NJAKA

Tekst o sandà~kim Bo{njacima za ud`benik “Etnohistorijski vodi~ kroz Srbiju”*

SAND@A^KI BO[NJACI

NACIONALNI SIMBOLI BO[NJAKA su bo-sanska zastava kralja Tvrtka I Kotromani}a i

Nacionalna zastava i grb Bo{njaka u Srbiji iCrnoj Gori.

Bo{nja~ka rije~


“kralj Srbije, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Pri-morja”. Ve} od 1373. godine ve}i dio dana{-njeg Sandàka se nalazi u sastavu bosanskedràve.

Bosansko kraljevstvo 1463. godine osvaja-ju Osmanlije, a Hercegovinu 1482. godine.

U periodu od 1455. do 1465. godine pod-ru~je Novopazarskog sandàka je u{lo u sas-tav Osmanlijskog carstva, kao dio Bosanskogsandàka, a od XVI stolje}a Bosanskog pa{a-luka. Bosanski sandàk se dijelio na vilajete,a jedan od njih je bio Novopazarski vilajet.

Najznamenitija li~nost ovoga vremena jeosniva~ Novog Pazara Gazi Isa-beg Ishakovi}.

Krajem XVIII stolje}a, tj. 1790. godine os-niva se nova administrativno-teritorijalna jedi-nica koja je u historiji poznata kao Novopa-zarski sandàk sa sjedi{tem do sredine XIXstolje}a u Novom Pazaru, a kasnije u Sjenici.

Sandà~ki Bo{njaci masovno u~estvuju unacionalnom pokretu Husein bega Grada{~e-vi}a za autonomiju Bosne (1830-31. godine).

Sve do 1877. godine Novopazarski san-dàk je bio {esti, najisto~niji sandàk Bosan-skog pa{aluka. Osmanlijsko carstvo u strahuod mogu}nosti da pri okupaciji Bosne i Her-cegovine Austro-Ugarska moè okupirati i No-

vopazarski sandàk, odvaja Sandàk od Bos-ne i pripaja ga noformiranom Kosovskom vila-jetu u ~ijem sastavu ostaje sve do balkanskihratova.

Poslije balkanskih ratova karta Balkana semijenja. Novi Pazar, Tutin, Sjenica, Prijepolje,Priboj i Nova Varo{ ulaze u sastav KraljevineSrbije.

Tokom svjetskih ratova, Prvog i Drugog,Bo{njaci su u~estvovali kao vojnici u sastavuvojske Kraljevine Srbije i partizanskih jedini-ca.

U Prvom svjetskom ratu su se istakli prijuna~koj odbrani Beograda 1915. godine.Kao |urumlije - dobrovoljci su slati na rusko-tursko rati{te. Ve}ina njih je izginula na fron-tu u Galiciji.

U Drugom svjetskom ratu u okviru antifa-{isti~kog otpora i posebno 37. sandà~ke di-vizije u~estvovalo je oko 15.000 Bo{njaka.

Po zavr{etku Drugog svjetskog rata teritori-ja Sandàka je podjeljena izme|u RepublikeSrbije i Republike Crne Gore. Zbog toga, i na-kon ukidanja {kolstva na bosanskom jeziku,u ~itavom XX stolje}u zabiljeèno je iseljava-nje bo{nja~kog stanovni{tva u Tursku, Ame-riku i druge zapadnoevropske zemlje.

JEZIK Bo{njaka je bosanski. Jezi~ko nas-lje|e sandà~kih Bo{njaka vezuje se za najka-rakteristi~nije osobine bosanskog jezika kao{to su ra{irena upotreba turcizama i suglas-

nika h. Najpoznatiji pisani dokument bosan-skog jezika je Povelja Kulina bana iz XII sto-lje}a.

PISMO Bo{njaka od perioda austrougars-ke okupacije Bosne i Hercegovine je latinica.

U bosanskoj kulturnoj historiji zna~ajnu inezaobilaznu ulogu imalo je bosansko sred-

njevjekovno pismo bosan~ica (bosanska brzo-pisna }irilica) i arebica, tj. arapsko pismo pri-lago|eno glasovnim potrebama bosanskogajezika.

Gazi Isa-begov hamam Altun-alem dàmija

Bo{nja~ka rije~


IDENTITET Bo{njaci iskazuju kroz:

* Narodne obi~aje i vjerovanjaVjerovanje u pravdu i sudbinu, po{tovanje

roditelja, kult kom{ije, gostoljubivost, ~uvanjeobraza i ~asti, halal (~asna) i haram (zabra-njena) zarada, milostinja (dùmertanluk), haj-rati (ulaganje svog bogatstva u op{ta dobra),po{tovanje starih ljudi i solidarnost pri smrt-nim slu~ajevima.

* Tradicionalnu no{nju

* Umjetnost - Najstariji spomenici materi-jalne kulture Bo{njaka iz predislamskog peri-oda su nadgrobni spomenici - ste}ci sa svo-jom jedinstvenom ornamentikom. Do dana{-njih dana, odrào se ve}i broj ste}aka na po-dru~ju sandà~kih op{tina: Priboj, Prijepolje iBijelo Polje.

* Narodnu dekorativnu umjetnost - iskaza-nu kroz zanatske vje{tine. Doma}e zanatlije,u Sandàku bile su poznate po izradi oru`jasa najrazli~itijim ukrasnim elementima, popredmetima u metalu (ibrici, ~a{e, pribor zakahvu, posluàvnici, fenjeri...) sa reljefnim {a-rama i rezbarijama, preuzetih arapskih i persi-jskih motiva, po vezu na platnu kao i u }ilimar-stvu (sjeni~ki }ilimi). U nizu umjetni~kih zana-ta isti~u se i lon~arstvo i proizvodnja ukrasnekoè - sahtijana.

* Kaligrafija (iluminacija knjiga) - zauzimaistaknuto mjesto u kulturnoj ba{tini Bo{njakai dio je nacionalnog identiteta. Vajarstvo (kipa-rstvo) iskazano je. uglavnom, u plitkoreljefnimdekoracijama unutra{njosti objekata i slikar-stvo (naro~ito cvjetna i geometrijska orname-ntika u dàmijama).

* Arhitektura je iskazana kroz spomenikekao {to su Isa-begov hamam u Novom Pazaru(sredina XV stolje}a), Altun alem dàmija uNovom Pazaru (prva polovina XVI stolje}a),Husein-pa{ina dàmija u Pljevljima (druga po-lovina XVI stolje}a) i Sultan Valide dàmija uSjenici (krajem XIX stolje}a).

* Tradicionalnu bo{nja~ku ishranu - slanajela: jahnija, musaka, }uftad, boin, mantije,}evapi, tatar-burek, pa}a-burek, birijan, |u-ve~, }imbur, pa}a i dr. Od slatkih jela pome-Tradicionalna bo{njacka no{nja

VJERA Bo{njaka je islam. Tokom srednjegvijeka stanovni{tvo Bosne je pripadalo najve-}im dijelom Crkvi bosanskoj ~iji su vjernici po-znati pod imenom bogumili ili patareni, i dije-lom katoli~koj i pravoslavnoj crkvi. DolaskomOsmanlija pokoreno stanovni{tvo je bilo izlo-èno procesu islamizacije. Vjerska tolerancijaOsmanlija i izvjesne sli~nosti bogumilstva saislamom su bile od presudnog zna~aja u pro-cesu masovnog primanja islama od strane“dobrih Bo{njana”.

Islamsko u~enje je izloèno u svetoj knjizimuslimana Kur’anu, koji je ujedno i zbornik

islamskih vjerskih obreda i zakona. Uz Kur’an zna~ajan oslonac islamske vjere

~ini hadiska tradicija ili predaja, odnosno oba-vijest o postupcima ili izrekama posljednjegBoìjeg poslanika Muhammeda i njegovih dru-gova (ashaba).

Pripadnici islama svoje vjerske obaveze iz-vr{avaju ili u svojim domovima ili u sakralnimobjektima: dàmijama, mesdìdima (omanjedàmije naj~e{}e bez minareta i mimbera),dervi{kim tekijama ili na otvorenom prostoru,na tzv. musalama.

NACIONALNI BLAGDANI su Ramazanski iKurban-bajram kao tradicionalni narodni blag-dani, 11. maj Dan bo{nja~ke nacionalne zas-

tave, 20. novembar Dan ZAVNOS-a ili Sandà-ka i 11. juli kao Dan sje}anja.

Bo{nja~ka rije~


nu}emo: halvu, }eten halva, tatlije, baklave,kadaif, zerde, peljte, ha{ure, |unarije, dudo-ve, gurabije i dr.

* Muzika - vokalna tradicija ili narodno pje-vanje je najrasprostranjeniji oblik muzi~kogstvarala{tva. Pjevale su se i pjevaju epske, lir-ske i lirsko-epske pjesme /balade/sevdalinke.

Tokom mjeseca Ramaza-na (mjesec posta) ljudi suse sakupljali (u kahvama,poseci /posijela) i tokomno}i slu{ali i pjevali tradi-cionalne bo{nja~ke duho-vne pjesme kaside i ilahije.Kod Bo{njaka su njegovaneposleni~ke, svatovske i lju-bavne lirske pjesme.

Narodno pjevanje uovom kraju javlja se kaojednoglasno i dvoglasno.Za Novi Pazar i Tutin karak-teristi~no je jednoglasnopjevanje, dok Pe{tersko-sjeni~ku visoravan odlikuje,pored jednoglasnog, i dvo-glasno pjevanje. Najzastup-ljeniji oblik pjesama u ovomkraju bila je sevdalinka krozkoju se iskazuje ~e`nja krozsevdah i dert (ljubav i tu-ga). Pjevana je u porodi~-nom krugu bez instrumentalne pratnje, a re|ena slavljima (uglavnom ènskim) bez ili sainstrumentalnom pratnjom (tamburica, kara-duzen, saz...).

* Knjièvnost Bo{njaka je izraèna u na-rodnom i umjetni~kom stvarala{tvu. Usmenostvarala{tvo Bo{njaka dostiglo je svoj najve}idomet u epskom stvarala{tvu, ~iji fond iznosioko pola miliona stihova. Ispjevane su u stihu

desetercu, naj~e{}e bez rime. One se zovujo{ i kraje{nice, jer se smatra da su poteklesa rubnih predjela turskog carstva, gdje sunaj~e{}e vo|ene borbe i bojevi opjevani.

Najpoznatiji epski pjeva~ iz Sandàka jeAvdo Me|edovi} (1866-1953), autor ~uve-nog epa “@enidba Smailagi} Mehe” (12.226

stihova), dugog kao “Ilijada”i “Odiseja”.

Ostale vrste bo{nja~kihnarodnih umotvorina su: pri-~e (hi}aje), bajke, predanja,zagonetke, poslovice i aneg-dote.

U vrijeme osmanske vlas-ti na tlu Novopazarskog Sa-ndàka je ìvjelo vi{e knji-èvnih stvaraoca koji su pi-sali poeziju i prozu na sta-roosmanskom i drugim ori-jentalnim jezicima. Posebnomjesto zauzimaju AhmedGurbi Baba iz Novog Pazarai Sabit Uì~anin iz 17. stolje-}a. Na svom maternjem je-ziku prilago|enim arapskimpismom (arebicom) Bo{nja-ci su stvarali tzv. alhamijadoknjièvnost. Od autora oveautohtone knjièvnosti Bo{-

njaka izdvajamo Sulejmana Tabakovi}a i Ibra-hima Bio~aka iz 19. stolje}a.

[to se ti~e savremenog knjièvnog stvra-la{tva najpoznatije sandà~ko knjièvno imeje svakako ]amil Sijari} (1913-1989).

U plejadu velikih imena mogu se ubrojatitako|e Husein Ba{i}, Muhamed Abdagi}, Is-met Rebronja, Safet Sijari}, Sinan Gudèvi},Murat Balti}, a, svakako, treba pomenuti i Fe-hima Kajevi}a, Refika Li~inu, Hoda Katala i dr.

Avdo Me|edovi}

ZNAÂJNE LI^NOSTI

- Murat-efendija [e}eragi} (1890-1980), vjerski poglavar i po-liti~ar. Ro|en u Prijepolju 1890. godine. Vi{u medresu zavr{io u Plje-vljima, a u Istanbulu {erijatsko-pravnu {kolu.

U Kraljevini Jugoslaviji bio je vrhovni {erijatski sudija i komesarIslamske vjerske zajednice za Sandàk, Crnu Goru i Srbiju.

Od po~etka Drugog svjetskog rata izja{njavao se kao pristalicasloge, a protivnik bratoubila~kih sukoba izme|u Srba i Bo{njaka.

Od septembra 1943. priklju~io se NOP-u. Na osniva~koj skup{i-tini Zemaljskog antifa{isti~kog vije}a (ZAVNO) Sandàka, 20. ll1943. godine u Pljevljima izabran je za potpredsjednika Izvr{nogodbora ove narodne skup{tine Sandàka i obavljao je tu du`nostdo ukidanja autonomije ove oblasti, 29. marta 1945. godine u No-vom Pazaru. U poslijeratnom periodu bio je poslanik u Skup{tiniSrbije i zamjenik poglavara Islamske zajednice Jugoslavije.Murat-efendija [e}eragi}

Bo{nja~ka rije~


- Muhamed Abdagi} - Ro|en1916. u Sjenici. Umro 1991. godineu Novom Pazaru. Autor je vi{e knji-èvnih djela od kojih su mu najpoz-natiji romani: “Feniks”, “Zemlja”, “Za-mka”, “Duge studene zime”. Tako|eje pisao pripovjetke, drame i poeziju.

- Dr Ejup Mu{ovi} je ro|en u Tuti-nu 1930. godine. Najve}i sandà~kihistori~ar. Objavio je nekoliko knjigaod kojih su najzna~ajnije: “Etni~ki pro-cesi i etni~ka struktura stanovni{tvaNovog Pazara”, “Tutin i okolina”, “Mu-slimansko stanovni{tvo od pada De-spotovine 1459. i njegova sudbina”,“Muslimansko stanovni{tvo Crne

Gore” i dr. Objavio je na desetine originalnih nau~nih radova. Osniva~ je Novopazarskog muze-ja i zbornika. Umro je u Novom Pazaru 1995. godine.

Autor: Esad Rahi}, histori~ar

*Ovim tekstom obuhva}ene su samo li~nosti iz 20. stolje}a i to samo iz {est sandà~kih op{tina u Republici Srbiji.

Muhamed Abdagi} Ejup Mu{ovi}

Po~etkom dvadesetog vijeka sandà~ki Bo-{njaci formiraju svoje moderne politi~ke stranke.Prva bo{nja~ka stranka nastala u Sandàku utom vremenu je stranka Dèmijet koja na izbori-ma osvaja gotovo sve glasove sandà~kih Bo{-njaka i participira u parlamentu prve jugosloven-ske dràve (SHS). Osniva~ i predsjednik Dèmije-ta je znameniti bo{nja~ki prvak toga vremenaFehrat-beg Draga. Drugoj bo{nja~koj stranci, Ju-goslovenskoj muslimanskoj organizaciji (JMO)Mehmeda Spahe, vlasti u Beogradu ne dozvolja-vaju da organizuje svoje ogranke u Sandàku.Nezadovoljne uticajem i popularno{}u Dèmijeta,srpske vlasti zabranjuju rad ove politi~ke organi-zacije, nakon 1924. godine. Nakon ovog vreme-na nastaje vakuum u politi~kom organizovanjusandà~kih Bo{njaka sve do devedesetih godinadvadesetog stolje}a. U tom periodu oni su izloè-ni nasilnoj asimilaciji i teroru, koje rezultira ma-sovnim iseljavanjem koje ~ak dobija i forme me-|unarodnih sporazuma izme|u jugoslovenskih iturskih vlasti i to tzv. dèntlemenskih sporazumi-ma 1938. i 1954. godine. To iseljavanje dobijadramati~ne razmjere naro~ito u vrijeme zloglas-nog Titovog ministra policije Aleksandra Ranko-vi}a, 60-ih godina pro{log stolje}a.

Uvo|enje politi~kog pluralizma devedesetih go-dina sandà~ki Bo{njaci po~inju i sami da se po-liti~ki organizuju i tako stvaraju prvu bo{nja~ku po-liti~ku stranku 29. jula 1990. godine u Novom Pa-zaru, kada je odràna osniva~ka skup{tina Stra-nke demokratske akcije Sandàka (SDA Sandà-ka). Iste godine formirana je i Reformska demo-kratska stranka Sandàka (RDSS) i ne{to kasnijeLiberalna bo{nja~ka organizacija (LBO) Sandàka.

To su prve politi~ke partije sandà~kih Bo{nja-ka nastale 90-te godine, kada su stvorene i goto-vo sve relevantne stranke svih nacionalnih zajed-nica na prostoru biv{e Jugoslavije. Na prvim vi{e-strana~kim izborima, u decembru 1990. godine,SDA Sandàka osvaja gotovo sve glasove san-dà~kih Bo{njaka, tako da dr Sulejman Ugljanin,predsjednik SDA Sandàka, kao kandidat zapredsjednika Srbije osvaja 109.800 glasova. Ne-{to kasnije, 1995. godine, osniva se Bo{nja~kademokratska stranka Sandàka, ~iji je predsjed-nik Esad Dùdèvi} i koja je parlamentarna stran-ka od 2000. godine zastupljena u Saveznoj sku-p{tini i u republi~kom parlamentu od 2004. go-dine. Rasim Ljaji}, generalni sekretar SDA San-dàka napu{ta 1996. godine ovu stranku, poku-{ava da je preregistruje na sebe i poslije neusp-jeha, osniva na po~etku Koaliciju Sandàk u ok-viru Demokratske opozicije Srbije (DOS) i napo-kon Sandà~ku demokratsku partiju (SDP) kojau~estvuje u lokalnim parlamentima u sandà-~kim op{tinama. Osim ovih stranaka, postoje jo{nekoliko politi~kih partija sandà~kih Bo{njakakoje u~estvuju u politi~kom ìvotu u Sandàku.

Tako postoje Socijalno-liberalna partija San-dàka (SLPS) Bajrama Omeragi}a, parlamentar-na stranka zastupljena u Narodnoj skup{tini Srbi-je od 2004. godine. Postoje jo{ manje strankekoje u~estvuju u lokalnim skup{tinima, kao {toje Stranka za Sandàk Fevzije Muri}a, Narodnipokret Sandàka Dèmaila Suljevi}a i druge.

(Iz izlaganja Esada Dùdèvi}a, predsjednika Izvr{nog odbora BNV, na me|unarodnom skupu u SANU)

POLITI^KO ORGANIZOVANJE SAND@A^KIH BO[NJAKA U XX STOLJE]U

Bo{nja~ka rije~


OSVRT

U okviru me|unarodnog nau~nog skupa posve}enog poloàju i pravima nacionalnihmanjina u Srbiji (SANU, 24. 11. 2005.) predavanje je odrào narodni poslanik i predsjed-nik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a Esad Dùdèvi}na temu: “Poloàj i ostvarivanje nacionalnih prava sandà~kih Bo{njaka u SCG“

Esad Dùdèvi}, predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a odràopredavanje u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti (SANU)

Neki problemi uostvarivanju nacionalnih pravasandà~kih Bo{njaka u SCG

U srpskoj akademiji nauka iumjetnosti (SANU) u Beogradu,24. novembra 2005. godine, odr-àn je nau~ni skup posve}en po-loàju i pravima nacionalnih ma-njina u Srbiji. Posebno predava-nje na ovom skupu odrào jeEsad Dùdèvi}, narodni posla-nik i predsjednik Izvr{nog odbo-ra Bo{nja~kog nacionalnog vije-}a. Dùdèvi} je u svom izlaga-nju posebno naglasio da su sa-ndà~ki Bo{njaci u Srbiji i CrnojGori kroz ~itavo dvadeseto sto-lje}e doìvljivali osporavanje svognacionalnog identita i kulture. U~itavom periodu pripadnici bo{-nja~ke nacionalne zajednice bilisu izloèni procesu nasilne asimi-lacije i teroru dràvnih vlasti kojerezultira masovnim iseljavanjemkoje postaje naro~ito dramati~notokom vladavine Titovog ministrapolicije Aleksandra Rankovi}a,60-ih godina pro{log vijeka.

Govore}i o negativnom naslje-|u iz bliè pro{losti, Dùdèvi} jeupoznao prisutne na promjeneetni~ke strukture u Sandàkunakon etni~kog ~i{}enja u vrije-me Milo{evi}evih genocidnih ra-tova. Na popisu stanovni{tva uSrbiji i Crnoj Gori iz 2002. odno-sno 2003. godine, u SCG je ìv-jelo 228.399 Bo{njaka, ne ra~u-naju}i pokrajinu Kosovo (procje-ne UNMIK-a govore o 40.000 Bo-{njaka na Kosovu). To je 59.391manje Bo{njaka nego na popisu

iz 1991, godine kada je Bo{nja-ka imalo 327.790.

U nastavku predavanja, koje}e biti objavljeno do kraja godi-ne u izdanju SANU, Dùdèvi} jegovorio o po~etku ostvarivanja na-cionalnih prava sandà~kih Bo{-njaka tek nakon demokratskihpromjena 2000. godine u Srbiji,djelimi~no na Kosovu, dok u Cr-noj Gori Bo{njaci ne ostvarujunijedno svoje manjinsko pravo.Crnogorske vlasti odbijaju da pri-mjenjuju ratifikovane evropskekonvencije i povelje i doma}e za-kone donijete na nivou Dràvnezajednice a istovremeno ne}e dadonesu republi~ki zakon o manji-

nama, ~ekaju}i ishod referen-duma o dràvno-pravnom statusuove republike.

Sandà~ki Bo{njaci o~ekujuod vlasti u Beogradu i Podgoricida se oslobode negativnog nas-lje|a iz pro{losti i da uìvaju svasvoja prava bez diskriminacije,kako bi mogli da se osje}aju kaoravnopravni gra|ani integrisaniu sve dràvne i dru{tvene struk-ture, rekao je Esad Dùdèvi} nakraju svoga predavanja ~iji }eintegralni tekst biti objavljen unekom od narednih brojeva „Bo-{nja~ke rije~i“.

Nedàd Smailagi}

Esad Dùdèvi} na nau~nom skupu u SANU

Bo{nja~ka rije~


INTERVJU

Esad Dùdèvi},predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a

VIJE]E POSTALOPARTNER DR@AVI

U prvom broju ~asopis “Bo{nja~ka rije~” objavljuje intervju sa Esadom Dùdèvi}em, narodnimposlanikom i predsjednikom Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog Vije}a. Redakcija „Bo{nja~-ke rije~i“ }e i u narednim brojevima objavljivati razgovore sa istaknutim li~nostima iz javnog i kul-turnog ìvota Sandàka i {ire, kako bi kroz ovu novinarsku formu pribliìla ~itaocima probleme ipitanja koji su va`ni za o~uvanje nacionalnog identiteta i kulture sandà~kih Bo{njaka.

Za nepunih godinu dana ot-kako Bo{nja~ko nacionalnoVije}e funkcioni{e u rekon-struisanoj i adaptiranoj zgradi ukojoj je odràna posljednja sku-p{tina Zemaljskog antifa{isti-~kog vije}a narodnog oslobo|e-nja Sandàka (ZAVNOS) u NovomPazaru, Vije}e je uspjelo da pok-rene ili makar prepozna sve as-pekte u domenu nacionalnih pra-va sandà~kih Bo{njaka u Srbiji iCrnoj Gori. Inicijator i pokreta~gotovo svih tih aktivnosti bio jeEsad Dùdèvi}, predsjednik Izvr-{nog odbora Vije}a.

BR: Gospodine Dùdèvi}uda li su ove prostorije bile motivvi{e i inspiracija za pokretanjeaktivnosti Vije}a?

D@UD@EVI]: Prostorije u ko-jima Vije}e trenutno funkcioni{esu, zapravo, prostor u kome jeukinuto Zemaljsko antifa{isti~kovije}e Sandàka 29. marta 1945.godine i predstavljaju jednu si-mboliku (dis)kontinuiteta u poku-{aju samorazumjevanja Bo{nja-ka i Sandàka samim sobom.Poznato je da je tada{nja gene-racija bo{nja~kih intelektualacau prvoj polovini XX stolje}a, na~elu sa Rifatom Burdòvi}em-Tr{om, uloìla napor da artiku-li{e interese i potrebe bo{nja~-

kog naroda i regiona u kojem ì-vimo. Neuspjehe njihovog poduh-vata moèmo traìti u ~injenicida je, i pored toga {to su stvorilisna`ne mehanizme, kao {to suvlada, parlament i ostali organivlasti, postojao ogroman strahtada{njih komunisti~kih vlasti, ukojim je bio veoma snaàn ~et-ni~ki element, od afirmacije Bo-{njaka kao glavnog nosioca sta-tusa Sandàka u budu}oj jugo-slovenskoj federaciji.

Ovo Vije}e nastoji da bude na-stavlja~ te pozitivne historijsketradicije koja je nasilno prekinu-ta. Smatram da imamo vi{e {a-nsi za uspjeh od te generacijezbog, u mnogome promijenjenepoliti~ke situacije u zemlji i {iremokruènju. Ta pozitivna tradicijaneminovno uti~e i na inspiracijudana{nje generacije bo{nja~kihpoliti~ara i intelektualaca da uovom vremenu postave makarstabilne temelje institucionalnogpoloàja Bo{njaka na ovim pros-torima. U ovoj historijskoj fazi è-limo da kao Nacionalno vije}edosegnemo makar pribliàn nivou konzumiranju nacionalnih pra-va kakav imaju manjine u Vojvo-dini da bi smo se, nakon toga,mogli posvetiti realizaciji principaevropskog regionalizma na prim-

jeru Sandàka, a o~ekuju}i povo-ljan razvoj situacije u kontekstueuroatlantskih integracija ka koji-ma je na{a zemlja krenula.

BR: [ta smatrate najzna~a-jnijim postignu}em Vije}a uovom kratkom periodu?

D@UD@EVI]: Tu, prije svega,mislim na ono {to se zove zaok-ruìvanje li~ne karte jednog naro-da. To je obnavljanje historijskesvijesti na{eg naroda o svom na-cionalnom identitetu i kulturi. Tosmo u~inili dobrim pripremamaprilikom izja{njavanja gra|ana upopisu stanovni{tva u Srbiji iCrnoj Gori (2002. i 2003. god.) a{to je bila dobra polazna osnovaza sve naredne aktivnosti. Tu,prije svega, izdvajam vra}anjena{eg bosanskog jezika u zva-ni~ne jezike ove zemlje, a {to jebio glavni kriterijum za vra}anjesandà~kih Bo{njaka u porodicubalkanskih naroda. I to je, kao{to znate, verifikovano u dràv-nom parlamentu 21. decembrapro{le godine usvajanjem Zako-na o ratifikaciji Evropske poveljeo regionalnim ili manjinskim je-zicima. Drugi bitan elemenat jeverifikacija nacionalnih simbolasandà~kih Bo{njaka, usvaja-

U ovoj historijskoj fazi èlimo da kao Nacionalno vije}edosegnemo makar pribliàn nivo u konzumiranju nacionalnihprava kakav imaju manjine u Vojvodini da bi smo se,nakon toga, mogli posvetiti realizaciji principa evropskogregionalizma na primjeru Sandàka, a o~ekuju}i povoljan razvojsituacije u kontekstu evroatlantskih integracijaka kojima je na{a zemlja krenula

Bo{nja~ka rije~


njem prijedloga Vije}a o grbu izastavi od strane Republi~kogsavjeta za nacionalne manjine23. decembra pro{le godine.

Tre}a bitna stvar je do{la ne-{to ranije priznavanjem prava Bo-{njacima na obrazovanje na ma-ternjem jeziku od strane dràve,koje je po~elo od drugog polugo-di{ta {kolske 2004/2005. godi-ne. Mi smo kao Vije}e odabralionu tre}u zakonsku varijantu ko-ja podrazumijeva u prvoj fazi izu-~avanje maternjeg jezika sa ele-mentima nacionalne kulture, ustatusu izbornog predmeta. Vije-}e je o svom tro{ku {tampaloprve ud`benike {to je nepoznatapraksa ~ak i u na{oj zemlji, jer je

dràva u obavezi da finansira iz-davanje ovih ud`benika. Tu smona dobrom putu da rije{imo tajproblem i to transformacijomstatusa nastavnog predmeta ma-ternji jezik sa elementima na-cionalne kulture u obavezni pre-dmet i obavezom dràve da fina-nsira {tampanje i izdavanje ud`-benika za te potrebe.

Ovdje bih pomenuo konkursVije}a kojim se sufinasiraju kul-turni projekti raznih bo{nja~kihorganizacija i udruènja. Mi smosamo u pro{loj godini podràlideset projekata sa nepunih mi-lion dinara od skromnih sredsta-va koje dobijamo od Republi~kogbudèta i donacija lokalnih sa-mouprava. To je bio snaàn im-puls tim institucijama da obnovesvoj rad i poja~aju svoje aktivno-sti. Osim toga, ustanovljivanjemnacionalnih nagrada u raznimoblastima, mi èlimo da damopodr{ku knjièvnom i nau~nomstavarala{tvu bo{nja~kih stvara-laca i umjetnika i njihovih udruè-nja i organizacija. Pored ovoga,mi smo ustanovili i 4 nacionalnablagdana, koje je dràva verifiko-vala i kojom prilikom dodjeljuje-

mo te nagrade i realizujemo ve}tradiocionalne kulturne manife-stacije i smotre. Ove godine }e-mo, prilikom obiljeàvanja 11.maja, Dana nacionalne zastavesandà~kih Bo{njaka, organizo-vati Smotru bo{nja~kih narodnihigara (SBONI), na kojoj }e gosto-vati nekoliko dru{tava i ansam-bala iz inostranstva, tako da }eta manifestacija biti me|unaro-dnog karaktera, uz u~e{}e neko-liko kulturnih dru{tava nacional-nih zajednica iz na{e zemlje. Najesen }emo organizovati Prve Sa-ndà~ke knjièvne susrete (SA-KS) u Novom Pazaru na kojoj }ese ubudu}e dodjeljivati knjièvnanagrada “]amil Sijari}“.

BR: Obzirom na dosada{njinegativan odnos dràve premakulturi i informisanju na bosan-skom jeziku da li tu postojeneki pomaci?

D@UD@EVI]: Tu smo, tako-|e, tek na po~etku ostvarivanjana{ih prava u tim oblastima. Mo-gu za ovu priliku da kaèm da jeVlada po~ela da pomaè nekekulturne manifestacije i projektekao {to su, na primjer, Festivalsandà~ke sevdalinke (FESS), au domenu informisanja Ministar-stvo je sufinansiralo izlaènje ne-kih ~asopisa i internet prezenta-ciju Vije}a. Poku{avamo da zaje-dni~ki prevazi|emo do sada ap-solutno selektivan pristup Vladeu brizi za stanje kulturno-histori-jskih objekata i uop{te kulturneba{tine srpske pravoslavne i bo-{nja~ke muslimanske tradicije.O~igledan primjer te selektivno-sti jeste prava kampanja za ob-novu i restauraciju manastira \u-r|evi stupovi kod Novog Pazara,{to mi naravno podràvamo, aliimamo na drugoj strani Gazi Isa-begov hamam i Novopazarskutvr|avu koji su na ivici totalne

devastacije i propadanja.O~ekujemo da, transformaci-

jom RTS-a u Javni servis, po~neda se realizuje projekat emisijakoje bi bile posve}ene kulturi idru{tvenom ìvotu svih nacional-nih manjina. Zakonom o radiodi-fuziji ustanovljavaju se posebnijavni servisi za Vojvodinu i za Sr-biju tako da }e manjine koje ìveu Vojvodini dobiti svoje redakcijeu Javnom servisu Vojvodine anama i jo{ nekim manjinama uCentralnoj Srbiji predstoji da seizborimo da u bududu}oj Radio-difuznoj ustanovi Srbije budu fo-rmirane redakcije na bosan-skom, bugarskom, albanskom inekim drugim manjinskim jezici-ma, kako bi se na taj na~in stvo-rio multikultaralni ambijent u na-{oj zemlji i prevazi{la etni~ka di-stanca pripadnika ve}inske na-cije prema manjinskim narodi-ma, a koja je danas evidentna posvim istraìvanjima.

BR: [ta je, pored ovih aktiv-nosti, Vije}e jo{ uradilo u ovomperiodu?

D@UD@EVI]: Vije}e je, poredosnovnih aktivnosti, u proteklihgodinu dana radilo jo{ na najma-nje tri-~etiri plana. Tu, prije sve-ga, mislim na saradnju na{egVije}a sa vije}ima drugih naci-onalnih zajednica i tu imamo vrlopozitivna iskustva. Kao {to je po-znato, nakon potpisivanja Proto-kola o saradnji nacionalnih vije}au Novom Pazaru, juna 2004. go-dine institucionalizovana je sara-dnja nacionalnih manjina u obla-stima slu`bene upotrebe jezika ipisma, obrazovanja i informisa-nja na jezicima nacionalnih ma-njina, za{tita i afirmacija kultur-ne ba{tine i tradicije i djelotvor-nog u~e{}a u javnom ìvotu. Tubih posebno izdvojio dobru sara-dnju sa Bugarskim nacionalnimvije}em, gdje je nedavno boraviladelegacija Bo{nja~kog naciona-lnog vije}a u Dimitrovgradu i ko-jom prilikom je dogovorena sara-dnja u svim oblastima ostvariva-nja nacionalnih prava, kao i pri-vredna saradnja i saradnja loka-lnih samouprava.

Drugi plan djelovanja je koor-dinacija rada bo{nja~kih naci-onalnih institucija i organizacijana prostoru Sandàka odnosno

Vije}e je formirano na nivou dràvne zajednice i na{a je his-torijska obaveza i odgovornost da brinemo i o poloàju Bo{njakau Crnoj Gori odnosno u Ju`nom Sandàku. U tom smislu preduzelismo aktivnosti da uspostavimo komunikaciju sa Vladom Repu-blike Crne Gore i me|unarodnim faktorima u cilju po~etka ost-varivanja nacionalnih prava tog dijela na{eg naroda. U CrnojGori, iako ìvi oko 90.000 Bo{njaka, oni ne ostvaruju ni jednosvoje nacionalno pravo. Uzroci manipulacija koje se vr{e od stra-ne crnogorskog reìma nad tim dijelom na{eg nacionalnog kor-pusa jesu, zapravo, u odsustvu politi~kog organizovanja sandà-~kih Bo{njaka u Crnoj Gori.

Bo{nja~ka rije~


Srbije i Crne Gore. U tom ciljuimali smo nedavno jedan veomauspje{an skup u prostorijama Vi-je}a gdje su se okupili predsta-vnici svih organizacija i udruènjaBo{njaka i gdje je zaklju~eno daVije}e preuzme ulogu medijatoraizme|u tih organizacija i dràve usmislu uspostavljanja partners-kog odnosa sa dràvom i njeniminstitucijama.

Tre}i plan djelovanja Vije}a jeuspostavljanje dobre saradnjeizme|u bo{nja~kih institucija iorganizacija na ~itavom prostorubiv{e Jugoslavije sa ciljem formi-ranja jednog svebo{nja~kog foru-ma u okviru kojeg bi svi dijelovibo{nja~kog naroda, preko svojihrelevantnih i legitimnih predsta-vnika, odlu~ivali o bitnim stvari-ma za o~uvanje nacionalnog ide-ntiteta i kulture. Nedavno je de-legacija BNV boravila u Pri{tinikao gost Foruma Bo{njaka Koso-va i tom prilikom je ova na{a ide-ja dobila svesrdnu podr{ku. Po-red toga imamo dobru saradnjusa bo{nja~kim institucijama uBosni i Hercegovini, Makedoniji,te Sloveniji i Hrvatskoj.

BR: Ne moèmo a da ne prim-jetimo da ste u posljednje vrije-me posebnu pa`nju posvetili po-loàju i ostvarivanju nacionalnihprava Bo{njaka u Crnoj Gori?

D@UD@EVI]: Da, svakako.Kao {to vam je poznato, Vije}e jeformirano na nivou dràvne za-jednice i na{a je historijska oba-veza i odgovornost da brinemo io poloàju Bo{njaka u Crnoj Goriodnosno u Ju`nom Sandàku. Utom smislu preduzeli smo akti-vnosti da uspostavimo komuni-kaciju sa Vladom Republike CrneGore i me|unarodnim faktorimau cilju po~etka ostvarivanja naci-onalnih prava tog dijela na{egnaroda. U Crnoj Gori, iako ìvioko 90.000 Bo{njaka, oni ne os-tvaruju ni jedno svoje nacionalnopravo. Delegacija Vije}a je imalave} nekoliko razgovora na tu te-mu u Vladi Republike Crne Gorei sa predstavnicima me|unaro-dne zajednice, pored ostalih i saambasadorom Miroslavom Laj~a-kom, izaslanikom Visokog preds-tavnika EU Havijara Solane. De-legacija Vije}a je u~estvovala nanekoliko razgovora na ovu temu

u Podgorici i na jednom va`nomokruglom stolu u Bijelom Poljumarta ove godine ~iji je orga-nizator bila i Va{a redakcija. Os-im toga, na odborima Vije}a biloje nekoliko razgovora na tu temu,gdje je nesumnjivo utvr|eno dasu Bo{njaci po svim segmentimadiskriminisani u Republici CrnojGori. Uzroci manipulacija koje sevr{e od strane crnogorskog re-ìma nad tim dijelom na{eg na-cionalnog korpusa jesu, zapravo,u odsustvu politi~kog organizo-vanja sandà~kih Bo{njaka uCrnoj Gori.

BR: Na kraju na{eg razgovo-ra, recite ne{to o planovima i pr-ojektima Vije}a za naredni peri-od.

D@UD@EVI]: Naravno, preds-toji nam, u svim ovim oblastima,dalji rad na kvalitetnim projekti-ma, prije svega u obrazovanju.Tu konkretno mislim na po~etakrada Pedago{kog fakulteta u No-vom Pazaru koji bi {kolovao kad-rove za nastavnike u procesu ma-njinskog obrazovanja bo{nja~kenacionalne zajednice, i naravno,dalja implementacija grupe naci-onalnih nastavnih predmeta uobrazovnom procesu Bo{njaka uSandàku. Uslov za to je formira-

nje posebne {kolske uprave zana{ region sa sjedi{tem u NovomPazaru u okviru koje bi mogao dase organizuje dvojezi~ni model ob-razovanja u skladu sa zakonom ime|unarodnim standardima.

Slijedi nam dalji rad na koor-dinaciji bo{nja~kih institucija i or-ganizacija, utemeljenje na{ih tra-dicionalnih nacionalnih i kultur-nih manifestacija, te inteziviranjesaradnje sa dràvnim organima idalja saradnja sa drugim nacio-nalnim vije}ima. I ono {to je po-sebno va`no, dalji rad na zako-nodavnim projektima u smislu

pobolj{anja poloàja na{eg naro-da i drugih nacionalnih zajedni-ca, tj. dono{enjem Zakona o na-dlje`nostima nacionalnih vije}a,te njihovom stabilnom finansira-nju, osnivanjem Republi~kog fo-nda za nacionalne manjine iz ko-jeg bi se finansirali projekti ma-njinskih naroda.

Na kraju ~estitam redakciji“Bo{nja~ke rije~i” na izlasku pr-vog broja i èlim da uspijete unamjeri da u va{em ~asopisu afi-rmi{ete kulturu, tradiciju i sve dr-uge aspekte dru{tvenog ìvota inacionalnog identiteta sandà~-kih Bo{njaka.

Razgovarao:Muhedin Fijuljanin

Ove godine navr{ava se 15 godina obiljeàvanja 11. maja -Dana bo{nja~ke nacionalne zastave i taj blagdan obiljeàvamoprvi put nakon verifikacije od strane dràve. Koristim ovu prilikuda ovim putem ~estitam taj veliki blagdan svim sandà~kim Bo-{njacima i svim gra|anima Sandàka i na{e zemlje, jer taj datumasocira, sve one koji nemaju kratko pam}enje, na mir i me|una-cionalni sklad u Sandàku kao najva`niju ba{tinu u na{oj zajed-ni~koj sandà~koj tradiciji - poru~uje Esad Dùdèvi}, predsjed-nik Izvr{nog odbora BNV i narodni poslanik.

Bo{nja~ka rije~


Sve do dolaska Osmanlija,stanovnici Bosne bez obzirana vjersku pripadnost (here-ti~ku, katoli~ku, pravoslavnu)nazivali su sebe Bo{njanima.Ovaj stari oblik imena na{eg na-roda, vremenom se, kao i jezik,mijenja u moderni oblik Bo{nja-ci, ba{ kao i oblici imena susjed-nih naroda - Srblji (Srbi), Horvati(Hrvati), Albanezi (Albanci) itd.Od sredine XIX stolje}a, zbogslabljenja turske prevlasti ibrzog osamostaljivanja Srbije iCrne Gore i ja~anja autonomijeHrvatske (unutar Austro-Ugars-ke), Bo{njaci-pravoslavci sve ~e-{~e se izja{njavaju kao Srbi, aBo{njaci-katolici kao Hrvati. Bo{-njaci-muslimani ostaju pri svomimenu, koriste}i naziv Bo{njak...

Bo{njaci su autohtoni narodBosne sa milenijskim kulturno -politi~kim kontinuitetom. Razneseobe, progoni, i ratovi utjecalisu na geografsku rasprostranje-nost Bo{njaka, kako na Balka-nu, tako i po svijetu. Najve}a ko-ncentracija Bo{njaka (oko 2 mi-lona) je u Bosni i Hercegovini iSandàku (Srbija i Crna Gora),a veliki broj Bo{njaka (oko300.000) moè se na}i i na am-eri~kom kontinentu (SAD i Kana-da), zapadno-europskim zemlja-ma, te u Turskoj (oko 5 milionapotomaka Bo{njaka, koji su seiselili za vrijeme Austro-Ugarskeokupacije).

U srednjovjekovnoj Bosni,Bo{njaci su bili pripadnici hereti-~kog vjerovanja i nisu priznavalini katoli~ku ni pravoslavnu crk-vu. [ta vi{e, od ovih crkava im

je konstantno prijetila opasnostprogona; sam rimski papa je ti-jekom srednjovjekovne Bosneposlao nekoliko kriàrskih rato-va na Bosnu i Hercegovinu saciljem uni{tenja bo{nja~ke here-ze (pr. 1235-38, 1358 i dr.).

Prisilne konverzije hereti~kihBo{njaka na katoli~anstvo, odn-osno pravoslavlje, su postepenouzimale svoga maha. SlomomBosne od strane Turaka 1467.godine i kroz period OtomanskeBosne, Bo{njaci postepeno pri-maju Islam. Nacionalni identitetBosanskih Srba, odnosno Bosa-nskih Hrvata se formira veomakasno, tek polovinom 19. stolje-}a, kada se Bo{njaci pravosla-vne, odnosno, katoli~ke vjerois-povijesti, a pod znatnim lobira-njem srbijanskih i hrvatskih po-liti~kih misionara, odro|uju odbo{nja~kog nacionalnog korpu-sa i na temelju zajedni~ke vje-roispovijesti po~inju nacionalnoidentifikovati sa susjednim pra-voslavnim srbima, odnosno ka-toli~kim hrvatima.

Tijekom austro-ugarskog peri-oda, Kallayev poku{aj o~vr{~iva-nja jedinstvene bo{nja~ke nacijebio je osu|en na propast, iz ra-zloga {to je proces identifikacijepravoslavaca sa Srbima, i katoli-ka sa Hrvatima, bio daleko od-makao, pa tako i nije mogao us-pjeti, jer su integracioni impul-si dolazili od okupatora - Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslijenjegove smrti zabranjen je i bo-sanski jezik, 1907. godine.

Prof. dr. Muhamed Filipovi}poja{njava da su svi ljudi na pro-storu Bosne u etni~kom smislu

bili Bo{njaci “i to tokom cijelena{e povijesti, a posebno u vri-jeme dràvne samostalnosti (sr-ednjovjekovne) Bosne. Zatimsmo bili isto u vrijeme Osman-skog carstva, bili smo naime Bo-{njaci, sve dok propaganda izSrbije i Hrvatske, koja po~injeod sredine 19. stolje}a, nije po-~ela unositi srpsku i hrvatskunacionalnu svijest u na{e pra-voslavce i katolike.”

Istaknuti bo{nja~ki intelektu-alac, Adil Zulfikarpa{i~ napomi-nje da su prije procesa kroatiza-cije i posrbljavanja na{eg naro-da i “katoli~ki i pravoslavni pis-ci u Bosni, naro~ito franjevci u16, 17. i 18. vijeku pisali o bo-sanskom jeziku, a sebe nazivaliBo{njacima.”

Prof. dr. Mustafa Memi} seslaè, i isti~e: “Od sredine XIXstolje}a od kada su se javljalinacionalni pokreti Srba i Hrvata,vodila se permanentna borbame|u ovim nacionalnim pokreti-ma da prisvoje {to ve}e dijelovebosanskih teritorija i da se bo-sanski jezik ukine. Od tada po-~inje proces bosanskih pravo-slavaca i bosanskih katolika dase oni tretiraju nacionalno kaoSrbi i Hrvati, iako su do tada svibili Bo{njaci... Taj proces seputem nacionalisti~kih propaga-ndi dalje razvijao da on danaspredstavlja osnovnu smetnju ra-

IZ HISTORIJE BO[NJAKA

U ~uvenom razgovoru sa Turskim beglerbegom, kada mu jeTurski beglerbeg rekao: “Nema vi{e Bosne, a ne}e biti niBo{njaka, Huseine... Gine{ za dràvu koja nikad nije posto-jala niti }e”, Husein Kapetan Grada{~evi} mu je odgovoriosljede}im rije~ima: “Ima Bosne, beglerbeè i Bo{njaka u njoj!Bili su prije vas i ako Bog da, biti }e i poslije vas!”

Bo{nja{tvo kao kontinuitetPripremio: Muhedin Fijuljanin

Bosna u XVII stolje}u

Bo{nja~ka rije~


zvoja ovih prostora kao jedinst-vene, geografske i ekonomskecjeline.”

Primjera radi, Teofil (Bogoljub)Petranovi} je bio utemeljitelj srp-skih propagandnih aktivnosti uBosni. Kao pla}enik srbijanskeVlade, Petranovi} je 60-tih godi-na 19. stolje}a oko sebe okupio~itavu mreù istomi{ljenika, kojisu radili na {irenju srpskog naci-onalnog identiteta me|u bo{nja-~kim pravoslavcima, ali i me|udijelom Bosanskih Vlaha, koji subili pogodni za utapanje u srpskinacionalni okvir.

Fra Grga Marti}, koji je ìvio uSarajevu u isto vrijeme kada iPetranovi}, u svojim Zapam}e-njima navodi da je Teofil Petra-novi} bio glavni organizator srp-ske propagande u Bosni.

U predgovoru Petranovi}evojknjizi - Srpske Narodne Pjesme izBosne i Hercegovine - Novak Ki-libarda pi{e da je Petranovi} “ci-jenio ukazano povjerenje (vladeSrbije), pa je za vrijeme svogaboravka u Sarajevu od 1862. do1869. godine neprekidno {iriosrpsku propagandu...” Nadalje,Kilibarda navodi da je Petranovi}

“kao povjerenik srpske vlade u Bo-sni dobijao vi{e nov~ane potpo-re nego ijedan drugi povjerenik.”

Utemeljitelj hrvatskih propa-gandnih aktivnosti u Bosni bio jepla}enik hrvatske vlade - Stjep-an Radi}. Redarstvo ga je zatvo-rilo i osudilo na izgon iz Bosnezbog hrvatskih propagandnih ak-tivnosti, a potom ga otpratilo pa-

robrodom do Rijeke. Kako opisu-je u svom ìvotopisu, Stjepan Ra-di} je u Petrogradu, u dru{tvujavnih pregalaca postigao dapredaje o tzv. “pravu Hrvatske iHrvata na Bosnu i Hercegovinus gledi{ta zemljopisnoga, kultu-rnoga i narodno-gospodarskog,a najvi{e sa gledi{ta ~isto naro-dnoga, radi toga jer se BosanskiMuslimani, koji su svi Slaveni inajstariji narod u Bosni, sve vi{epriznaju Hrvatima u narodnom ipoliti~kom smislu.”

Bitno je napomenuti da su ibrojni katoli~ki misionari jo{ odsrednjeg vijeka radili na {irenjukatolicizma u Bosni, a bili su po-slati upravo od rimskog pape dasuzbiju hereti~ko vjerovanje Bo-{njaka. Me|utim, ovi misionarinikada nisu {irili hrvatstvo, sto-ga ni bo{nja~ki katolici nisu im-ali razloga da se tako osje}ajuniti su se tako osje}ali. Sve dodolaska bra~e Radi~a u Bosnu,nijedan bo{nja~ki katolik se nijeizja{njavao kao Bosanski Hrvat.Propagandne aktivnosti bra}eRadi}a bile su usmjerene ka is-korjenjivanju termina Bo{njaci i

ulijevanju hrvatske narodne svi-jesti me|u Bo{njake katoli~ke,ali i Bo{njake islamske vjerois-povijesti.

îtav ovaj fenomen, u svojoj~uvenoj pjesmi “Pjesma Bo{nja-ku,” koju je objavio list Bo{njak2. VII 1891. godine, opisao je iSafvet-beg Ba{agi~ rije~ima:Zna{ Bo{nja~e, nije davno bilo,

/ Sveg’ mi sv’jeta nema petnae-st ljeta, / Kad u na{oj Bosni po-nositoj, / I juna~koj zemlji Her-cegovoj, / Od Trebinja do Bro-dskijeh vrate, / Nije bilo Srba niHrvata. / A danas se kroz svojehire, / Oba stranca ko u svome{ire. (...) Oba su nas gosta sale-tila, Da nam otmu najsvetije bla-go, Na{e ime ponosno i drago.

Bo{nja~ki katolik Fra. IvanFrano Juki} (1818-1857), koji jekoristio pseudonim SlavoljubBo{njak, je u svom proglasu1848. godine zapisao: “Mi Bo-{njaci njekad slavni narod sadjedva da smo ìvi nas samo kaoo~enutu glavu od stabla slavjan-skog gledaju priatelji naukah iàle nas.... Vrime je da se i pro-budimo od dugovi~ne nemarnos-ti; dajte pehar, te carpite iz stu-denca pomnje mudrost, i nauk;nastojte da najpred na{a sercao~istimo od predsudah, fatajmoza knjige i ~asopise, vidimo {tosu drugi uradili, te i mi ista sred-stva poprimimo, da na{ narodprosti iz tminah neznanstva nasvitlost isitne izvedmo.”

Milovan \ilas svjedo~i o Bo-{njacima iz Sandà~kog kraja,za vrijeme biv{e Jugoslavije:“Taj naziv... je tradicionalan ve}od srednjeg vijeka: muslimanikoje sam ja poznavo u BijelomPolju i druìo se sa njima uvijeksu govorili da su Bo{njaci. U mo-joj porodici je bio sluga musli-man, Be{ir Zulevi} iz okoline Ro-àja. Bio je nepismen - ja samga nau~io pismenosti - {to nijebilo te{ko, jer je bio veoma bis-tar... uvijek je govorio da je Bo-{njak. A i Vuk Karadì} je upotre-bljavao taj termin - Bo{njaci.“

Prof. dr. Darko Tanaskovi},priznati orijentalista, o bo{nja{-tvu kao nazivu kojim se ozna-~ava etnopoliti~ka koncepcija,kaè da je “su{tina u stavu da ustaroj istorijskoj zemlji Bosni, sta-rijoj i od Srbije i od Hrvatske, kaonjeno autohtono stanovni{tvo, sneprekinutim etni~kim, kulturnim,psihi~kim, pa i dràvotvornim ko-ntinuitetom od ranog srednjegvijeka do danas, ìve Bo{njaci ida je to jedino njima odgovara-ju}e narodno i nacionalno ime.”

“Taj naziv... je tradicionalan ve} od srednjeg vijeka: mus-limani koje sam ja poznavo u Bijelom Polju i druìo se sanjima uvijek su govorili da su Bo{njaci. U mojoj porodici jebio sluga musliman, Be{ir Zulevi} iz okoline Roàja. Bio jenepismen - ja sam ga nau~io pismenosti - {to nije bilote{ko, jer je bio veoma bistar... uvijek je govorio da je Bo-{njak. A i Vuk Karadì} je upotrebljavao taj termin - Bo-{njaci“ - Milovan \ilas.

Prof. dr. Darko Tanaskovi}, priznati orijentalista, o bo-{nja{tvu kao nazivu kojim se ozna~ava etnopoliti~ka kon-cepcija, kaè da je “su{tina u stavu da u staroj istorijskojzemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njenoautohtono stanovni{tvo, s neprekinutim etni~kim, kulturn-im, psihi~kim, pa i dràvotvornim kontinuitetom od ranogsrednjeg vijeka do danas, ìve Bo{njaci i da je to jedino nji-ma odgovaraju}e narodno i nacionalno ime”.

Bo{nja~ka rije~


U potrazi za receptom posrb-ljavanja Bo{njaka, osvrnimo sena Na~ertanije (1844), Ilije Ga-ra{anina. U svom programu Na-~ertanije on narod Bosne nazivaBo{njacima - bez obzira na vjers-ku pripadnost - i jasno ih razliku-je od Srba u Srbiji: “Ako Bo{nja-ci ne bi ovo primili, to bi otudakao sigurno sledovalo raskoma-danje Srba na provincijalna ma-la knjaèvstva...” Nadalje, govo-ri o procesu preobraàvanja srp-stva u Bosni, koje po~inje polo-vinom 19. stolje}a podudaraju-}i se sa periodom u kojem je pi-sano Na~ertanije, i sjedinjenjuistih sa Srbijom: “...ako bi sepre ovog op{teg sojedinjenja Sr-bstva {to osobito u Bosni preo-braàvati po~elo.... K ovome tre-ba dakle u~initi da se Bo{njaci iostali Slaveni obrate...” Nada-lje, predlaè da se: “nekolikomladih Bo{njaka u srpsku slu`-bu dràvnu prima da bi se ovi...obu~avali i za takove ~inovnikepripravljali koji bi ono {to su uSrbiji nau~ili posle u svom ote-~estvu u djelo privesti mogli.”Da bi plan Velike Srbije tekaobez ve}ih problema, Gara{aninsmatra da bi se trebala pisati iop{ta historija Bosne gdje se“ne bi smela izostaviti slava iimena nekih muhamedanskojveri pre{av{i Bo{njaka” i nada-lje napominje da bi ova historijatrebala da bude oprezno pisanai to isklju~ivo “u duhu narodnogjedinstva Srba i Bo{njaka” i odstrane “~oveka vrlo sposobnog iduboko pronicavaju}eg.” Metanjegovog programa bili su i kato-li~ki Bo{njaci: “Na isto~nog ve-roispovedanija Bo{njake ve}iupliv imati ne}e biti za Srbiju te-àk zadatak. Vi{e predostro`no-sti i vnimanija na protiv toga izi-skuje to, da se katoli~ki Bo{nja-ci zadobijedu. Na ~elu ovih stojefranjeva~ki fratri.”

Izgradnja nacionalne svijesti ipoloàj Bo{njaka kroz vijekove

Od kraja XVI do po~etka XIXstolje}a traje izgradnja naciona-lne svijesti bo{nja~kog naroda.Osnovni me|a{i tog historijskogprocesa su bitka kod Siska

1593. godine i uspostava odà-kluk timara (nasljednih feudal-nih posjeda), {to je specifi~nostjedino vezana za Bosnu i Bo{-njake u to doba, a to je ujednopo~etak izgradnje bo{nja~ke na-cionalne posebnosti. Zatim, us-postava ajanskog vije}a u Trav-niku kao najva`nijeg organa ubosanskom ejaletu, boj pod Ba-njalukom 1737. godine gdje susvi dru{tveni slojevi Bo{njakaodbranili od Austrijanaca svojudomovinu Bosnu i istovremenospasili Osmansko carstvo.

Ve} od po~etka XVIII vijeka uzvani~nim osmanskim dokume-ntima centralne administracijesusre}emo izraze: “Bosnak mi-leti” i “Bosnak kavmi”, {to uprijevodu zna~i Bo{nja~ki na-rod.

Pokret Husein-kapetana Gra-da{~evi}a 1831-1832. ~iji jeglavni zahtjev autonomija Bos-ne, poput one u kneèvini Srbiji,predstavlja vrhunac toga razvo-ja. Bo{njaci se tada na balkan-skoj i evropskoj politi~koj scenipojavljuju kao politi~ki narod, tj.kao nacija.

Najraniji dràvno-pravni okviru kojem su Bo{njaci ìvjeli jesteBosansko kraljevstvo ~iji za~ecinastaju krajem VIII stolje}a kadasa historijske scene nestajeAvarskog kaganata, {to koristedo tada avarskom kaganu podlo-

`ni banati i banovi, me|u njima iBosna, i osamostaljuju se. Drà-vni embrion koji je nastao u go-rnjem i srednjem toku rijeke Bo-sne postepeno se {irio na sus-jedne oblasti.

Ina~e, podru~je Bosne prije Xstolje}a nazivalo se i Sklavinija.înjenica da se ime Bosna nejavlja prije sredine X stolje}a nijeneobi~na s obzirom na ~injeni-cu da je na ~itavom slovenskomjugu preovladavalo slovenskoime. Bosna se od “ostalih skla-vinija” razlikuje po tome {to senjezino posebno ime pojavljuje~ak stolje}e poslije drugih, a ter-min sklavinija toliko se sna`nou~vrstio da je dugo vremena iposlije pojave posebnog imenaBosna nazivana i Sklavinijom.

Srednjovjekovnom bosansk-om dràvom vlada dinastija Ko-tromani}a ~iji su najblistaviji iz-danci ban Kulin (1180-1204),Stjepan II Kotromani} (1314-1353), koji je udvostru~io teri-toriju bosanske dràve, i svoje-vremeno najmo}niji ju`noslove-nski vladar Tvrtko I Kotroma-ni} (1353-1391) koji se sa po-nosom tituli{e kao “kralj Srbi-je, Bosne, Dalmacije, Hrvatske iPrimorja”.

Ve} od 1373. godine zna~a-jan dio dana{njeg Sandàka, od-nosno pribojsko, prijepoljsko ipljevaljsko podru~je, se nalazi usastavu bosanske dràve.

Nakon prodora Osmanlija uBosnu i propasti Bosanskog kra-ljevstva (1463), dràvno-pravniokvir u kojem }e Bo{njaci pro-vesti duè od ~etiri stolje}a po-staje Osmansko carstvo (pod-ru~je Novopazarskog sandàkaulazi u sastav Osmanskog carst-va izme|u 1455. i 1465. godine- najprije u okviru Bosanskog sa-ndàka, a kasnije (1580) Bosa-nskog pa{aluka).

Padom Bosne pod osmanskuvlast Bo{njaci su postali jedanod naroda u mnogoljudnoj i vi-{enarodnoj svjetskoj imperiji,koja se na vrhuncu svoje mo}iprostirala na tri kontinenta (Azi-ja, Afrika, Evropa).

Bo{njaci su, kao muslimani,Grb Kotromani}a

Bo{nja~ka rije~


uìvali odre|ene povlastice uOsmanskom carstvu kao islam-skoj dràvi - u~estvovali su u vla-sti i obavljali najvi{e vjerske, vo-jne i upravne du`nosti, izuzima-ju}i mjesto sultana - ali je te-meljna nepogodnost za njih bilasadràna u okolnosti da je idejanarodne samosvojnosti bila pri-gu{ivana i kona~no zato~ena,{to je imalo dugoro~ne nepovo-ljne posljedice, sadràne u za-ka{njelom nacionalnom bu|enjuu odnosu na kom{ije i susjede uBosni (Srbe i Hrvate).

Austrougarskom okupacijomBosne i Hercegovine, mijenja sei dràvno-pravni okvir za Bo{nja-ke, koji }e narednih ~etrdesetgodina provesti kao podaniciAustrougarske carevine, u kojojje Bosna i Hercegovina bila “cor-pus separatum”.

I bez obzira na nepovoljnu ~i-njenicu udaljavanja od narodnogimena, za Bo{njake su se u dru-{tvenom ìvotu u austrougars-kom razdoblju po~eli odvijati ne-ki procesi koji su bili od zna~ajaza nacionalno osvje{}ivanje (bo-rbe u Bosanskom saboru, osni-vanje politi~kih stranaka, pokre-tanje politi~kih listova, borba zavjersko-prosvjetnu i vakufsko-mearifsku autonomiju i sl).

Poloàj Bo{njaka u tri nave-dena dràvno-pravna okvira bioje svaki put druk~iji, po~ev{i odtemeljnog, vjerskog nivoa: bosa-nski krstjani u srednjovjekovlju,jedan muslimanskih “milleta”tokom ~etiri stolje}a pod Osma-nlijama (1463-1878), muhame-danci (muhamedovci, musloma-ni, muslimani) pod habsbur{k-om krunom, tokom ~etiri deset-lje}a austrougarske vladavine(1878- 1918).

Razdoblje osmanske vlastimoè se ozna~iti i kao vrijeme ukojem su okolnosti pogodovalepotiskivanju svijesti o narodnos-noj samosvojnosti - pri ~emunije od va`nosti da li se radi ostvarnom ili ciljnom previ|anjunarodnosne samosvojnosti Bo-{njaka od strane Osmanlija. Usvakom slu~aju, te{ko bi se mo-glo govoriti o smi{ljenoj antibo-{nja~koj dràvnoj politici Osma-

nlija. Spontana je reakcija Por-te, a ne posljedica sistemski ra-zvijene smi{ljene politike, kadase iz Stambola gu{i Pokret zaautonomiju Bosne pod vo|stv-om Husein-kapetana Grada{~e-vi}a, kojem sa Porte biva uskra-}eno ono {to se u isto vrijemedaje knjazu Milo{u Obrenovi}u.

S druge strane, u austrouga-rskom razdoblju izvjesno je pro-vodena smi{ljena, ali vje{to pri-krivana dràvna protivbo{nja~kapolitika, koja se bjelodano poka-zuje u sra~unatom i lukavom po-ticanju pokreta iseljavanja Bo{-njaka u Tursku te pokrivanja pro-zelitisti~kih akcija katoli~kogklera.

I dok je u austrougarskom ra-zdoblju dràvna politika s obzi-rom na Bo{njake bila prikrivenoprotivbo{nja~ka, u vrijeme Kra-ljevine Srba, Hrvata i Slovenaca(kasnije Kraljevine Jugoslavije)takvo usmjerenje vlasti bilo jemanje-vi{e otvoreno. Otima~inabo{nja~ke zemlje pod dràvnimnadzorom (agrarna reforma, ~ijaje o{trica bila uperena protiv bo-{nja~kih zemljoposjednika), teosiroma{enje i dru{tvena skraj-nutost Bo{njaka bili su uzeli tak-ve razmjere da nije bila pretjera-na slikovita izjava jednog tada{-njeg bo{nja~kog politi~ara koji jeprimijetio da je njegovom naro-du onda{nja vlast otela sve, osimponosa (Dàfer-beg Kulenovi}).

Protivbo{nja~ka praksa dru{-tveno-politi~kih struktura Kralje-vine Jugoslavije dovela je u pre-dve~erje Drugog svjetskog rataBo{njake kao narod u krajnjenezavidan poloàj. Pronicljivi po-liti~ki analiti~ar tada{njeg stanjaBo{njaka, Suljaga Salihagi} je ubro{uri Mi bos. herc. muslimaniu krilu jugoslovenske zajedniceduhovito ustanovio kako su Bo-{njaci u to vrijeme, {to se ti~edràvnih slu`bi, napredovali jedi-no kao podvornici.

Protivbo{nja~ka praksa nas-tavila se i u novom dràvno-pra-vnom okviru, u Federativnoj Na-rodnoj Republici Jugoslaviji, upr-kos ~injenici da su Bo{njaci uantifa{isti~koj djelatnosti te uborbi za oslobo|enje zemlje od“okupatora i doma}ih izdajnika”

dali nemjerljiv doprinos. Uz ra-niju “tursku krivicu” (napu{tanje“vjere pradjedovske” i pristaja-nje uz “okupatore” Turke) na Bo-{njake je stavljena dodatna hi-poteka zbog njihovog u~e{}a - utoku Drugog svjetskog rata - uupravnim i vojnim strukturamafa{isti~ke tvorevine poznate kaoNezavisna dràva Hrvatska (kaodràvni ~inovnici, politi~ki posle-nici i domobrani), kao i u nekimvojnim jedinicama u sklopu Tre-}eg Rajha (SS “handàr-divizi-

je”), mada je istovremeni bo{-nja~ki antifa{isti~ki doprinos, i upoliti~koj djelatnosti (musliman-ske rezolucije, protiv progona Sr-ba, Jevreja i Cigana), i u oruà-noj borbi, bio mnogo zna~ajniji.

Vjeroispovjest Bo{njaka

Bo{njaci su od dolaska naBalkansko poluostrvo do danasu vjerskom smislu uvijek bili ne-{to tre}e. Prostor na kojem suse doselilili Slaveni i na kojem}e se razviti srednjovjekovna Bo-sna bio je jo{ u antici zahva}enkr{}anstvom.

Proces {irenja kr{~anstvame|u Slavenima i{ao je iz vi{epravaca, a iz dva osnovna cen-tra: iz Rima i Carigrada. Nastalostanje imalo je razgrani~enja uprostoru na kojem }e se razvitisrednjovjekovna Bosna. To je ko-na~nom podjelom kr{}anstva re-zultiralo prisustvom katoli~anst-va i pravoslavlja na podu~jimana kojima se teritorijalno razvijasrednjovjekovna Bosna.

U srednjem vijeku, za razlikuod susjednih slovenskih i drugihnaroda, koji su pripadali ili kato-

Husein Kapetan Grada{~evi}

Bo{nja~ka rije~


li~koj ili pravoslavnoj vjerskoj op-ciji, “dobri Bo{njani” su izabralida budu “dobri kristjani”, ili ka-ko ih danas ~e{}e nazivaju bo-gumili ili patareni. Ali i put dobogumilstva je imao svoju dugui zanimljivu historijsku putanju.

Od strane katoli~anstva i pra-voslavlja Crkva bosanska jesmatrana hereti~kom crkvom jerje njeno u~enje odstupalo od u~-enja katoli~ke i pravoslavne cr-kve. To je bio antifeudalni pokretkoji se protivio gomilanju crkve-nog bogatstva. Propovjedao je iz-vorno kr{}anstvo i dualizam do-bra i zla. Pristalice ove ckve uBosni su se zvali “krstjanima” i“kristjanima”, dok su ih drugi na-zivali bogumilima i patarenima.

Prve konkretnije vijesti o {ire-nju ovog vjreskog u~enja u sred-njovjekovnoj bosanskoj dràvisusre}emo 1199. godine. Dotada je ono uzelo toliko maha dasu ga prihvatili ne smo obi~niljudi, nego i bosansko plemstvo,vladar i njegova porodica.

U vrijeme bana Kulina u Bo-snu su se sklanjali heretici iz pri-morskih krajeva, koje su njihoviprotivnici nazivali patarenima, au Bosnu su se sklanjali i prot-jerani bogumili iz Srbije.

Pritisci na bosanske vladare,od strane svjetovnih i duhovnihvladara Zapada, vodili su ka po-tiskivanju Crkve bosanske. Bo-sanski vladari po~inju da negira-ju i potiskuju povla{teno prisust-vo Crkve bosanske. Vladar kaoizvori{te njene snage, postao jeizvori{te njene slabosti.

Za vrijeme poslednjih kralje-va Stjepana Toma{a i StjepanaToma{evi}a Crkva bosanskaznatno slabi. Takvu sliku vjers-kih odnosa u Bosni, u kojoj pos-toje katoli~anstvo, pravoslavlje ipotpuno oslabljena Crkva bosa-nska, preuzeo je novi vijek.

Kada su se upoznali sa Turci-ma Osmanlijama najprije na bo-jnom polju, a zatim u svakod-nevnom ìvotu, za~udilo ih je daih neko ko pripada drugoj vjerine proganja zbog njihove drugo-ja~ije vjerske pripadnosti.

Vjerska tolerancija Osmanlijai izvjesne sli~nosti bogumilstva

sa islamom presudno su uticalida ve} u doba zadnjeg bosans-kog kralja Stjepana Toma{evi}a(1461-1463) Bo{njaci prilazedobrovoljno Osmanlijama i na-pu{taju svoga kralja, kako se onu pismima àli katoli~kom pogla-varu papi. Ovakav odnos osvaja-~a sa istoka je bio od presud-nog zna~aja u procesu masov-nog primanja islama od strane“dobrih Bo{njana”.

Da je prijelaz iz bogumilstva uislam bio jedan relativno spon-tan proces pokazuju i istraìva-nja profesora Londonskog unive-rziteta Ser Tomasa Arnolda kojiu svom djelu “Historija {irenjaislama”, str. 16. kaè: “Bogumi-li pomije{ani s muslimanima subili skloni Islamu, radi mnogih

ta~aka u njihovom vjerovanju,koje su sli~ne s islamskim u~e-njem. Bogumili su odbacivali ob-oàvanje Marije i ustanovu kr{-tenja i sve vrste klera. Krst sukao znamen vjere, mrzili. Sma-trali su idolopoklonstvom upu}i-vanje molitvi slikama i kipovimasvetaca i relikvijama, njihovi hra-movi su skromni i jedinstveni.Kao i muslimani imali su su hr-|avo mi{ljenje o crkvenim zvoni-ma, koje su nazivali “satansketrube”. Vjerovali su da Isus nijeli~no razapet, nego da je to bioneki iluzorni lik, te su se u ovompogledu djelimi~no slagali sKur’anom. Osu|ivanje alkohola isklonost asketskom ìvotu i jed-nostavnosti spadaju u one okol-

nosti koj su posluìle zbliàvanjubogumila sa islamom. Oni su sepet puta dnevno molili. êsto supadali na koljena i izraàvali bla-godarnost Bogu. Prema tome zanjihovo sudjelovanje pri molitvi udàmijama izgleda nije trebalovelike preinake”.

Dr. ]iro Truhelka u ~lanku “[i-renje Islama u Bosni i Hercego-vini” iz 1940. godine na str. 29kaè: “Krivo je mi{ljenje da sena Balkanskom poluostrvu Islam{irio naglo i da se slu`beno {iriosilom. Mnogo dokaza ima, da tonije tako. Ja }u ista}i samo fakt,da XIX vijek ne bi zatekao nijed-nog hri{}anina, niti bi bilo ni jed-ne crkve ni manastira da je Islam{iren dràvnom silom. Islam su{irile prilike i ljudske okolnosti.”

Bo{njaci su najve}im dijelomprimili Islam i postali muslimani,ali naredna stolje}a su pokazalada je njihova vjerska pozicija naBalkanu ostala ista. Oni su opetbili u vjerskom smislu ne{to tre-}e i te{ko prihvatljivo za susje-dne katolike i pravoslavce.

Kada je Osmanlijsko carstvopo~elo sistematski slabiti i gubi-ti dio po dio svojih evropskih te-ritorija, redovna propratna pojavaje postala nasilno iseljavanje mus-limanskog ìvlja, tj. progoni uzstravi~ne pogrome onih koji nisuimali sre}e da preìve ove doga-|aje. One malobrojne grupe mu-slimana koje bi ostale moralesu prihvatiti vjeru pobjednika.

U periodu izme|u 1455. i 1465. godine u sastav Osmanlijskogcarstva u{lo je cijelo kasnije podru~je Novopazarskog sandàka(najprije u sastav Bosanskog sandàka, a kasnije (1580) Bosan-skog pa{aluka).

Bosanski sandàk se dijelio na vilajete, a jedan od njih je bioNovopazarski vilajet, kome je od po~etka pridavan poseban zna-~aj u odnosu na sve ostale vilajete.

Krajem XVIII stolje}a, tj. 1790. godine osniva se nova admin-istrativno-teritorijalna jedinica koja }e u historiji biti poznata kaoNovopazarski sandàk sa sjedi{tem do sredine XIX stolje}a uNovom Pazaru, a kasnije u Sjenici.

Sve do 2. februara 1877. godine Novopazarski sandàk je bio{esti, najisto~niji sandàk Bosanskog ejaleta. Te godine, usljedstraha od mogu}nosti da pri okupaciji Bosne i HercegovineAustro-Ugarska ne okupira i Novopazarski sandàk, Osmanlijskocarstvo odvaja Sandàk od Bosne i pripaja ga novoformiranomKosovskom vilajetu u ~ijem sastavu ostaje sve do balkanskihratova.

Bo{nja~ka rije~


Povelja bosanskog bana Kuli-na, koji je vladao, kako jepoznato, od 1180. do 1204.napisana dubrova~kom knezuKrva{u, 29. avgusta 1189, naj-stariji je spomenik pisan }irili-com, ujedno i najstariji natpisna narodnom jeziku na na{emtlu. Povelja bana Kulina ve} de-veti vijek, predmet je i prou~ava-nja, kako na{ih nau~nika (isto-ri~ara, filologa i lingvista) tako istranih. Kao historijski doku-ment ona je va`na jer predstav-lja ugovor sa zakletvom ko-jim ban Kulin daje rije~ daDubrov~ani slobodno moguhoditi zemljom Bosnom itrgovati. To je, ujedno, ipravni dokument, iz kojegsaznajemo, prije svega, daje Bosna toga doba bilaure|ena dràva. Kulinovapovelja je dvojezi~an doku-ment (na bosanskom i lati-nskom jeziku) dokument pi-san latinicom i }irilicom. Zanauku, prije svega lingvis-tiku, ovaj }irili~ki primjerakima veliki zna~aj, jer se unjemu mogu uo~iti jasneosobine bosanskog jezika.

Povelja bana Kulina jesa~uvana u tri verzije. Utvr-|eno je da je najstariji pri-mjerak onaj pisan }irilicom,nastao u Bosni. Ta verzijase smatra originalom i da-nas se nalazi u Petrograduu Rusiji, a druge dvije ver-zije, prepisi, nalaze se uDubrovniku.

Povelja bana Kulina iz1189. godine prvi je histori-jsko pravni dokument otrgovini izme|u Dubrovnikai Bosne. Ovim ugovoromban Kulin obe}ava Dubro-v~anima punu slobodu i

za{titu u trgova~kim poslovimapo Bosni. U Povelji se isti~e daje trgovina slobodna i da ne}e tr-govci morati da pla}aju nikakveda`bine, osim ako sami nekomne{to poklone.

Povelja bana Kulina predsta-vlja kamen temeljac, potvrdu opo~ecima pisanih ugovora o pri-vrednoj saradnji izme|u Bosne iDubrovnika koji }e se razvijati iposlije smrti bana Kulina, a nje-ne sadrìne }e se, kako znamo,dràti i kasniji bosanski vladari.

U ovoj povelji ban Kulin se oba-vezao knezu Krva{u i svim dub-rova~kim gra|anima da }e imbiti pravi prijatelj “od sada i do-vijeka“. Obe}av{i im punu slo-bodu trgovanja, bosanski banKulin, ujedno obe}ava da im ne-}e ~initi nasilje njegovi ~asnici,nego ~ak, ako im zatreba, da }eim pruìti svaku pomo}. Prematome, ova povelja, ujedno govorio sigurnosti kretanja i trgova-~kim povlasticama Dubrov~anau Bosni. Te povlastice dubrova-

~kih trgovaca od pla}anjada`bina krupna su privilegi-ja, a imale su za cilj razvojprivrede, trgovine, i svakakonapredak zemlje u privre-dnom i svakom drugom po-gledu. Stoga, vjerovatno, unarodu je ban Kulin bio vrloomiljen vladar, prije svegazato {to je Bosna za vrijemenjegove vladavine jako na-predovala u privrednom po-gledu, s jedne strane, sadruge strane nije ratovala nisa kim. Narodno predanje idan danas se zadràlo, pase ~esto moè ~uti “Od Ku-lina bana do na{ijeh dana“.Zaista, ~ime je to ban Kulinzasluìo da ga se i danas vr-lo rado sje}amo? Nije li mo-`da time {to je u njegovomdobu, kako kaù istori~ari,“bilo u izobilju svega blagabo`jega“ (Mavro Orbini, Kra-ljevstvstvo Slovena). âk sesmatra da je za njegova do-ba po~elo i rudarstvo u Bo-sni.

Povelja bana Kulina jezna~anja i zbog toga {to saz-najemo o po~ecima trgovinei saradnje Bosne sa okolnimzemljama koja }e trajati bezprekidanja ~itavih trista go-

ISTRA@IVANJA

Hodo KATAL

OD KULINA BANADO NA[IJEH DANA

Povelja Kulina bana, 1189. godina

Bo{nja~ka rije~


dina. A osim toga, ono {to je po-sebno zna~ajno, potvr|uje sa-mobitnost bosanske dràve usrednjem vijeku, njenu ekono-msku strukturu i vladare koji sunastojali da organizuju dràvuna principima sigurnosti u poslo-vanju sa susjedima. Ujedno, sa-znajemo o po~ecima pismenostina dvorovima bosanske vlaste-le. Posebno je va`no, a ~esto itema velikih rasprava me|u na-u~nicima, otkuda }irilica u Bosniu to doba? Nije te{ko pretpo-staviti da je }irilica pismo koje jenastalo u Makedoniji, zemlji ko-ju je zahvatio bogumilski pokretkoji se {irio sa Istoka, zahvati-v{i, pri tom, u velikoj mjeri Buga-rsku, Makedoniju, Ra{ku i oko-lne zemlje. Poznato nam je i to,da je Samuilo, makedonski car,bio ujedno i prvi bogumulski caru srednjem vijeku. Znamo da suu njegovoj carevini ogromnu ve-}inu ~inili pripadnici bogumilskevjere. Stoga su i Rim i Carigradorganizovali velike ratove dauni{te Samuila i njegovo carst-vo, a posebno mrsku jeres kakosu govorili. Po{to je i Bosna to-ga doba bila u mnogome zemljau kojoj je bilo ra{ireno bogumil-stvo, sara|ivala je sa zemljamau kojima je bilo razvijeno to u~e-nje. No, postavlja se pitanje, ka-ko se bogumilsko u~enje ukori-jenilo u Bosnu toga doba? Da lisu tu na{li uto~iste bogumili kojisu bili prognati od strane Viza-ntinaca, ili oni koje je Stefan Ne-manja prognao iz Srbije ili se je-res ra{irila u Bosni kao i u svimzemljama Balkana i Evrope togadoba? Ali, zacijelo, moèmo pre-tpostaviti da se }irilometodijan-sko naslje|e {irilo me|u Slove-ne i preko volje vladara toga do-ba, jer nam je poznato da je banBori~, Kulinov prethodnik, u~es-tvovao u nekim bitkama na stra-ni Ugara protiv Vizantije. Ali, po-znato nam je i to da je zetskiknez Miroslav tuìo bana Kulinapapi, kako se u Bosni {iri jeres,ne bi li na taj na~in pokrenuokrsta{e, uni{tio bana Kulina izagospodario Bosnom. Otuda }epapski legat Kozamaris mjesecaaprila 1202. godine do}i u Bo-

snu da se uvjeri da u Bosni ne-ma krivovjerja. Ban Kulin je po-sebno traìo od neèljenog go-sta iz Rima, da mu objasni pra-vu vjeru, odrekav{i se javno he-reze 8. aprila 1202. na Bilinompolju kod Zenice. Po{to je Koza-maris, papsi legat, zavr{io po-sao, a Bosna izbjegla rat sakrsta{ima, uputio se u Ugarskui to u dru{tvu sa sinom bana Ku-lina. Me|utim, u Bosni se jo{ vi-{e {iri bogumilstvo. Stoga, lakomoèmo zaklju~iti da je ban Ku-lin bio vrstan vladar i diplomata.

Povelja bana Kulina koja se~uva u Petrogradu u Rusiji, kakokaù, dospjela je tamo jer je Je-remija Gagi}, ruski konzul u Du-brovniku 1817. na{ao u gomilipapira na dubrova~koj tr`nici ko-ji je sluìo za umotavanje proda-te robe, {to se ne moè nikakovjerovati. No, istina je druga~ija.Naime, Povelja je po naredbi au-strijske vlasti morala biti prene-{ena u Be~. Godine 1832. pra-voslavni sve{tenik \or|e Nikola-jevi} dobio je zadatak da napraviprepis Kulinove povelje. Jedan odtih prepisa je poslao u Srbiju, aoriginal se obreo u Petrogradu,jer nije ostao u Dubrova~kom ar-hivu, niti je prenesen u Be~.

Mla|i primjerci Kulinove po-velje prene{eni su u Be~ 1833.U Dubrovnik su ponovo vra}eni1947. godine.

Tekst najstarijeg primjerkaKulinove povelje, dakle, danasse nalazi u Petrogradu u Rusiji.Ona je bila objavljivana nekolikoputa, 1839. godine u almanahu„Golubica“, a objavio ju je Dimi-trije Tirol. Povelja je ponovo ob-javljena, zajedno sa ostalomgra|om, koju je Nikolajevi} pre-pisao u Dubrovniku 1840. Ka-snije }e ona biti predmet izu~a-vanja i objavljivana u mnogimzbornicima ju`noslovenskih spo-menika. Primjerak koji se nalaziu Petrogradu u Rusiji doìvio jenajve}i broj izdanja. Ona je bilanaj~e{}e objavljivana u cjelini,kako latinski tako i }irili~ki tekst.

Povelja bana Kulina objavlje-na je i u hrestomatiji „Stari bo-sanski tekstovi“ 1962. u Sara-jevu, a njen prire|iva~ bio je

Mak Dizdar. Faksimil Povelje jeprvi put objavio Ilinski 1906. go-dine, a to je bio faksimil lenjin-gradskog primjerka.

Po~etkom dvadesetog vijekanaglo }e porasti interesovanje zaPovelju bana Kulina. Milan Re-{etar }e je objaviti 1907. godine.

Povelja bana Kulina zaintere-sovala je naro~ito strance i tokao, prije svega, historijsko-pra-vni dokument. Naime, MilikaKos i S. Stanojevi}, interesujuse o diplomatskoj strukturi i di-plomatskom karakteru ove po-velje i to u okviru {irih studija ohistorijsko-pravnim spisima usrednjem vijeku na na{em tlu.

Za Povelju bana Kulina inte-resovali su se svakako i lingvi-sti. U njoj se mogu na}i fonet-sko-morfolo{ke osobine govora{tokavskog dijalekta. Njena gra-mati~ka struktura proèta jeosobinama narodnog govoraonog vremena, {to svakakoukazuje na korijene jezika kojimdanas govorimo. Gramati~kastruktura Povelje bana Kulina iz1189. godine jasno pokazujeodraz gramatike toga vremena.One pojave koje su se izvr{iletamo gdje je Povelja nastala na-{le su mjesta u tekstu. Dakle,da se zaklju~iti, da je Poveljazna~ajna i korisna gra|a za pro-u~avanje, kako historije Bosne injenog nastanka, i njenih susje-da, tako i za historijsku dijalek-tologiju bosanskog jezika. UPovelji je data leksika odre|enihgramati~kih zna~enja. Poveljakao jezi~ka gra|a, njena klasifika-cija i stilisti~ka obrada bila je os-nov za izu~avanje jezika i njego-vog razvoja kod nas. Istraìvanjasu pokazala da izgovori poluglas-nika u Kulinovoj Povelji mogusamo da se pretpostavljaju.

Pam}enje bana Kulina i fraze-olo{ki izrazi koji datiraju do na-{eg vremena, ustvari odmjera-vaju vrijeme velikih li~nosti kojepripadaju mitskom vremenu,koje se pamte kao boànstva zasva vremena. Dakle, evo i da-nas u devetom stolje}u od nje-gove smrti, mi smo ponovo kr-enuli u susret velikom, mo}nomi dobrom banu Kulinu.

Bo{nja~ka rije~


Knjièvni opus Huseina Ba{i-}a (poezija, novelistika, romani,literarna publicistika, istraìva~-ki i antologi~arski rad na sakup-ljanju i vrednovanju bo{nja~koglirskog i epskog stvarala{tva uCrnoj Gori i Srbiji, sabran u pre-ko trideset naslova) imponujebogatstvom i ànrovskom razno-vrsno{}u, ali i su{tinskim zaoku-pljanjem osnovnom temom vlas-titog knjièvnog izraza, odnosnoukupnom sudbinom bo{nja~kognaciona na prelomnim doga|a-jima u uzavrelom i uvijek turbu-lentnom Balkanu. Ba{i} je pisacdramati~nog rasturanja bo{nja-~kog porodi~nog gnijezda uslov-ljenog plimom novog vremena ismjenom civilizacija.

Odabrane teme sadràne unjegovim djelima predstavljajuiscrpnu hroniku toga vremena,hroniku sagledanu kroz sudbinupojedinca i njegovog ìvota. Usredi{tu je, zna~i, ~ovjek, pojedi-nac koga je knjièvnost uzela izsvakodnevnog bitisanja i pretvo-rila ga u junaka ili, kome je prih-vatljivije, u kontra-heroja. Ba{i-}ev ~ovjek je onaj kome je istasudbina - na svakoj ta~ki zem-ljine kugle, u bilo kojem prosto-ru, u bilo kom dobu, ozna~enogmo`da razli~itim imenima, vi|e-

nog svakodnevnim pogledima,smje{tenog u mno{tvu predjela,ali sa istim teretom, istom sud-binom. On o njemu pripovijedajednostavnim jezikom, maniromumje{nog naratora, koji brojneradnje do~arava kao da je bionjihov neposredni sudionik. Opi-suju}i odre|ene doga|aje, his-torijske periode i li~nosti da bi ihsa~uvao od zaborava, Ba{i} jenamijenio sebi uloguprenosioca, posred-nika izme|u ljudi ivremena, zna~i kazi-va~a koji ih uvjerljivooìvljava i podsje}asvoje bli`nje (a to su,svakako, i njegovi ~i-taoci) na pro{la vre-

mena. On hodo~asti u pro{lostda bi nas prenuo danas, opome-nuo za sjutra i pokrenuo iz te{keuspavanosti.

Na razme|i izme|u ìvota ipri~e nastao je ciklus Ba{i}evihromana ZAMJENE. Oni nijesusamo ìvot, i nijesu samo pri~a.To kapitalno djelo kulturne ba-{tine ~itavog bo{nja~kog naro-da, pa i epohe, su knjige koje~uvaju istinu o prostoru na ko-jem ìvimo. To je jedan snaànprodor u pro{lost, literarna prire-|ivanja sje}anja; urezivanje po

onome {to je ve} bilo sadrànou pam}enju. Toposi ovakve pro-ze su na sve strane svijeta, pri~emu je svaka ta~ka neki “dale-ki svetionik”, a svaki ~ovjek je-dan neotkriveni kosmos.

Zla sudbina koja je zadesilaBo{njake u vrijeme definitivnoguru{avanja Turskog Carstva kra-jem 19. i po~etkom 20. vijekaponovila se jo{ jedanput, 90-tih

godina pro{log stolje}a, ondakada se raspalo drugo carstvo -Jugoslavija. Tako Ba{i} ujednopri~a o dalekoj i bliskoj pro{los-ti: on ujedno, pripovijeda o pro-pasti dvije velike dràve i o jed-nom narodu koji je osu|en dakroz sve to, kao kroz pakao,pro|e.

Ba{i} je svoje najva`nije ro-mane svrstao u dvije cjeline:ZAMJENE I KRIVICE. Da krupnakompoziciona forma, kakva jeromansijerska saga ZAMJENE(Tu|e gnijezdo, Kapija bez klju-

DOBITNICI NACIONALNIH NAGRADA

Husein Ba{i} - prvi laureat Povelje Kulina bana

SAN I JAVA HUSEINA BA[I]A

HUSEIN BA[I] je ro|en 1938. godine u Plavu.Pi{e poeziju i prozu. Bavi se istraìvanjem,prou~avanjem i prezentacijom knjièvnosti

Bo{njaka. Pokreta~ je i prvi urednik ~asopisaALMANAH, ~iji je cilj za{tita, istraìvanje i izu~avan-

je kulturno-historijske ba{tine. Njegov roman Tu|egnijezdo je u programu lektire za srednje {kole, kaoi u programima studija knjièvnosti u Federaciji BIH.

U vi{e od tri decenije svog stvarala~kog radaBa{i} je objavio niz stihozbirki, nekoliko pripovje-

da~kih zbirki i romana. Uporedo s radom na poeziji iprozi Husein Ba{ic pokazuje ìvo zanimanje za

bo{nja~ko narodno stvarala{tvo, o ~emu svjedo~enjegovi izbori iz usmene poezije Bo{njaka ovoga

podneblja.

Bo{nja~ka rije~


~a, Kosti i vrane, Pusto tursko,Bijeli Azijati) nije bila izvorno za-mi{ljena u tako ambicioznomobliku i obuhva}ena jedinstve-nom idejom, svjedo~i objavljiva-nje prvog toma ovoga ciklusa,romana TU\E GNIJEZDO daleke1980. godine, a tek 2000-tegodine objavljenom dopunom od~etirti nova romana koji sobom~ine neodvojivu i kao u jednomdahu stvorenu petotomnu cjeli-nu. Isto se dogodilo i u slu~ajuKRIVICA I, II, III (Bauk, Kr~mamraka, Pusta vrata), tako|e sk-upa romana, ~ija su prva dvadijela objavljena 1986. godine,a znatno kasnije dodat tre}itom. Zanimljivo je ista}i da svakiod pojedina~nih romana Ba{i}e-vih, ovako sloènih romansijer-skih nizova, mogu se ~itati zase-bno, kao u sebi zavr{ene i sa-modovoljne cjeline. Dakle, ma ukom periodu vlastitog stvara-la{tva Ba{i} moè, sti~e se uti-sak, da nastavi tamo gdj je prijedeset ili petnaest godina staviota~ku, {to naravno nije lako po-sti}i.

Kad se pa`ljivo i{~ita opusod deset Ba{i}evih romana, ~i-talac ostaje zadivljen bogatst-vom autorove naracije, mno{t-vom ìvopisnih likova i sudbina,a iznad svega literarno sna`noizraènom kolektivnom dramombo{nja~kog naroda koji je, tra-gom vlastitog historijskog ude-sa, morao primati na sebe istvarne i izmi{ljene krivice, asve u stalnom strahu od surovoegzekutiranih ili ~esto priprema-nih i zlokobno najavljivanih mo-gu}nosti etni~kog ~i{}enja i tra-jnog nestanka sa vlastitog vje-kovnog ognji{ta.

U vrijeme predaha izme|u ra-da na pojedinim romansijerskimcjelinama, a najvjerovatnije uzrad na romanima i poeziji koju jekontinuirano objavljivao, vi{e uranijim nego u poznijim godina-ma svoga stvarala{tva, Ba{i} jebiljeìo i vrijedno sakupljao bo-{nja~ko usmeno lirsko i epskostvarala{tvo i postepeno ga obli-kovao u antologijske cjeline bezkojih je danas nezamisliv svakipoku{aj prou~avanja i identifiko-

vanja ukupne prirode bo{nja~-kog usmenog knjièvnog naslje-|a na na{em tlu.

Ovaj dio njegovog anga`ma-na vi{estruko je zna~ajan. Nag-lasi}emo samo neke od tih stra-na: da se afirmi{e i na jedan ko-nkretan na~in potvrdi teza o jedi-nstvenoj kulturnoj ba{tini svije-ta, da se u serioznom antolo-gijskom izboru ponudi ~itaocimarasko{no biserje izvornog knjiè-vnog blaga jednog naroda, da sepre

Documents

RIJE^ UREDNIKA HOD KA ISTINI · BOSANSKA CRKVA - NOVO TUMA^ENJE 80 Me|unarodna krizna grupa o Sand`aku SAND@AK: I DALJE ZABORAVLJEN 85 O~uvanje nacionalnog identiteta i ostvarivanje