Revija za p r a v o o s i g u r a n j a , . *

Prof. dr Borislav Ivošević*

OSIGURANJE AVIJACIJE NA LONDONSKOM TRŽIŠTU

OSIGURANJA

RAZVOJ I O S N O V N E KARAKTERIS-TIKE

Avijasija kao privredna grana razvija se poslije I svjetskog rata. Prvi medunarodni komersijalni let izvršen je između Londona i Pariza 15. avgusta 1919. godine.1

Medutim, očigledno i prije toga, vazduhoplovi su započeli da se koriste za prevozne svrhe, pa se pominje da je još 1910. godine jedna kompanija za osiguranje automobila i opšta osiguranja nudila posebnu vazduhoplovnu polisu.2

Londonski Lojd je već 1911. godine, takode izdao svoju avio-polisu nazvavši je „Bijela krila".3

Poslije II svjetskog rata civilna avijacija doživ-Ijava nagli razvoj, pa samim tim i osiguranje avijaci-je. Razlog više bio je i donošenje odgovarajućih propisa u ovoj oblasti, a posebno međunarodnih konvencija za oblast odgovornosti vazdušnih trans-portera, gdje svakako centralno mjesto zauzima Varšavska konvencija o odgovornosti za smrt i tje-lesne povrede putnika iz 1929. godine i Rimska

* Profesor Pomorskog fakulteta u Kotoru, u penziji

1 Dato prema M. J . Spurway: Aviation Insurance, The Market and Underwriting practice, London, 1991, str. 1.

2 Navodi se da su tada avioni imali vrijednost od 1.000 engl. funti, pa i manje, da se je kasko osiguranje nudilo za 45 funti za prvih 100 funti, i po 15 za svakih dodat-nih 100 funti, uz samopridržaj od 10 funti po jednom zahtjevu, a osiguranje odgovornosti prema trećima za 5 funti za prvih 100, i po 2 funte za svakih slijedećih 100 funti, sa odbitnom franšizom od 5 funti po štetnom dogadaju, pa se izražava sumnja da se je po tako visokoj cijeni osiguravalo mnogo aviovlasnika. (Vidi: P. Vissars: Aviation Insurance, A Plane Man's Guide, 1 st. ed., London, 2001, str. XI).

3 M. J. Spurway, op. cit. str. 3.

konvencija koja se odnosi na štete prouzrokovane trećim licima na zemlji od strane vazduhoplova iz 1952. godine.4

Normalno, najbrži i najveći razvoj civilna avi-jacija doživljava u najrazvijenijim državama svijeta, gdje primat svakako pripada Sjedinjenim Američkim Državama. Sve ovo uticalo je i na razvoj tržišta za osiguranje avijacije, jer i pored toga, što je avio-osi-guranje razvijeno u mnogim državama, kao što su Njemačka, Francuska, Holandija, Australija ili skan-dinavske zemlje, najveća i najznačajnija tržišta osi-guranja avijacije su u Londonu i Sjedinjenim Američkim Državama.

Američko tržište svakako je najveće po fizičkim pokazateljima iskazanim po broju, veličini i vrstama vazduhoplova i čini preko polovine ukupne svjetske vazdušne flote.5

Medutim, za ovo tržište koje ima svoje osigu-ravajuće kompanije i uslove osiguranja, upravo zbog njegove veličine može se reći da je kontinentalno ograničeno. U literaturi se ističe da to tržište ima tendenciju da svoje poslovanje zasniva na dva pot-puno različita pristupa. Radi se o posebnom pris-tupu američkim rizicima i onima koji nisu američki. Dok na sopstvenom tržištu američki osiguratelji teže prihvatanju što većih dijelova ukupnog pokrića i takode se pojavljuju u ulozi vodećih osiguratelja (lidera), na stranim tržištima, uključujući i london-sko, pojavljuju se po pravilu kao saosiguratelji sa malim učešćem i vrlo rijetko kao lideri.6

Inače, radi se o dobro organizovanom tržištu sa velikim osiguravajućim organizacijama koje imaju i Udruženje za osiguranje avijacije (Aviation Insurance Association - AIA).

Organizacija Londonskog tržišta osiguranja upućenim u poslove osiguranja i reosiguranja sa

4 Vidi: B. Ivošević: Saobraćajno pravo, Beograd, 2005, str. 40-42; M. J . Spurway: Aviation Law and Clains, London, 1991, str. 1-11.

5 Opredjeljujući se u ovom radu za izraz „vazduhoplov" slijedimo podjelu kako je data i u našem pravu. Naime pod pojmom „vazduhoplov" podrazumijevaju se sve letilice teže od vazduha u koji pojam se uključuju i helikopteri.

6 Vidi: E Wissars, op. sit. ctr. XVI.

10 Broj 1-2/2006

međunarodnim elementom dobro je poznata. Ta organizaciona šema u svemu je primjenljiva i na osiguranje avijacije. U svemu tome i u ovom slučaju, centralno i vodeće mjesto pripada londonskom Lojdu i njegovim sindikatima.7

Već naprijed je spomenuta polica za osigu-ranje avijacije koju je Lojd donio 1911. godine. Danas, u okviru Lojda i uopšte londonskog tržišta, postoji izgraden sistem za osiguranje avijacije, koji staru podjelu na pomorska i nepomorska osigu-ranja dopunjava osiguranjem avijacije, kao poseb-nim specijalizovanim sektorom. Ovo je važno istaći, jer i medu stručnjacima vlada uvjerenje da je osiguranje avijacije samo jedan dio ili segment pomorskog osiguranja. U našoj domaćoj nauci i praksi postoji i razlog više za ovakvo mišljenje. Zakon o obligacionim odnosima u čl. 899. st. 1. propisuje da se odredbe tog Zakona, kojima se reguliše ugovor o osiguranju, neće primjenjivati na plovidbeno osiguranje, kao ni na druga osigu-ranja na koja se primjenjuju pravila o plovid-benom osiguranju. U Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi normiran je ugovor o plovid-benom osiguranju, pa kada se radi o širini prim-jene odredbi koje važe za taj ugovor (osiguranja u pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi) u čl. 728. st. 2. odreduje da se odredbe plovidbenog osiguranja primjenjuju i na druga osiguranja (i reosiguranja), ako su zaključena po policama ili uslovima uobičajenim za plovidbena osiguranja. Zakonom o obligacionim odnosima i osnovama svojinsko-pravnih odnosa u vazdušnom saobraćaju (čl. 131) predvida se da se na ugovor o osiguranju u vazdušnom saobraćaju primjenjuju odredbe ZOO-a i ZPUP-a, ako to nije protivno tom specijalnom zakonu, s tim što se, kada se radi o mogućnosti primjene odredbi ZPUP-a izričito isključuju odredbe o osiguranju brodova.

Na osnovu naprijed navedenih zakonskih rješenja može se doći do zaključka da kod osigura-nja avijacije, sem u slučaju direktnog isključenja

7 U ovom radu polazi se od pretpostavke da je čitalac upoznat sa organizacijom Lojda, odnosno upućujemo da se o tome obavijesti na odgovarajući način.

osiguranja brodova, dolazi do primjene odredbi ZPUP-a o ugovoru o plovidbenom osiguranju.

Na shvatanje da je osiguranje avijacije nastalo iz pomorskog osiguranja svakako da, prije svega, upućuje istorijski momenat, ali i činjenica da se i u slučaju osiguranja avijacije radi o osiguranju u jed-noj vrsti plovidbe. Nesumnjivo je da je to u razvoj-nom smislu moralo biti tačno i da se događalo i na londonskom tržištu osiguranja, prvenstveno u okviru Lojda, gdje su sindikati (i vodeći osiguratelji) koji su se bavili pomorskim osiguranjem započeli sa prihvatanjem prvih avio-rizika. Trebalo je svakako vremena da se izvrši neophodna specijalizacija, pa samim tim i razgraničenje u odnosu na pomorsko osiguranje, ali to je bio put koji se normalno morao proći.

Danas na londonskom tržištu, ali i svuda u svi-jetu, osiguranje avijacije je odvojena branša osigu-ranja u svim njenim vidovima, odnosno oblastima pokrića, a prvenstveno kod kasko osiguranja, osigu-ranja odgovornosti i ratnih i političkih rizika. Za ovu granu osiguranja na londonskom tržištu donijeti su i posebni uslovi osiguranja, koji su razradeni u jedan cjelovit sistem polazeći od realnosti stanja razvoja avijacije u svijetu. Otuda osnovna podijela na uslove koji važe i primjenjuju se za osiguranja u SAD i uslove koji se primjenjuju. u svim drugim zemljama. Ovi drugi uslovi sadržani su u polisi osi-guranja koja se označava skraćenicom AVN.IA i za koju se izričito kaže da to nije pomorska polica, odnosno da ovu polisu za osiguranje avijacije ne treba tumačiti kao da je polica pomorskog osigura-nja.8

Kako se već u slijedećoj tački navodi da se polica ima tumačiti u skladu sa engleskim pravom, a sporovi rješavati pred arbitražom u Londonu, prvi ispravan zaključak bio bi da se engleski Zakon o pomorskom osiguranju ne primjenjuje na osiguranja avijacije, a zatim da mnoge presude koje su donošene u slučajevima pomorskog osiguranja ne

8 Ova odredba izričito je sadržana u klauzuli 6 Opštih uslova Lojdove vazduhoplovne polise osiguranja (AVN.IA).

Revija za pravo osiguranja •$• Broj 1-2/2006 11

HIHHHHBHHHi

Revija za p r a v o o s l g u r a n j a

mora prima faciae da budu primjenljive na slučajeve osiguranja avijacije. Sljedstveno, kada se radi o osi-guranju avijacije na londonskom tržištu osiguranja u okviru imovinskih (neživotnih) osiguranja, ono je izraslo u treću grupu sa svojim samostalnim siste-mom polica i uslova osiguranja, a što je predmet razmatranja u ovom radu.

UOPŠTE O SISTEMU OSIGURANJA AVIJACIJE N A L O N D O N S K O M T R Ž I Š T U

Sistem osiguranja avijacije na londonskom tržištu svakako je specifičan sa mnogim svojim posebnostima koje ga razlikuju od drugih vrsta osiguranja, ali i od osiguranja na drugim tržištima. Ovaj sistem ima sopstvene uslove osiguranja avijaci-je razvijene od vodećih subjekata na londonskom tržištu osiguranja, koji su sadržani u policama osi-guranja koje se nude uz postojanje brojnih dopuna tako ponudenih polica, poznatih pod nazivom „dopuna" (endorsement). Cjelokupni sistem je jedinstven i rezultat je rada Zajedničkog komiteta za tehnička pitanja i uslove osiguranja (Joint Technical and Clauses Committee - JTCC) osno-vanog od strane Lojdovog Udruženja za osiguranje avijacije (Lloyd's Aviation Underwriter's Association - LAUA) i Udruženja poslovnica za osig-uranje avijacije (AIOA). Priručnik sa formama poli-ca i njihovih dopuna, poznat kao „plava knjiga" (Blue Book) koji izdaje LAUA, rezultat je rada Zajedničkog komiteta.

Pored Zajedničkog komiteta, odredenu ulogu u donošenju polica osiguranja avijacije ima i Institut londonskih osiguratelja, koji za potrebe osigurava-jućih kompanija, svojih članova, izraduje formulare tzv. kombinovanih polica, koje pokazuju za svaku

9 O ovome bliže i više: M. J. Spurway, op. cit. str. 6 i dalje. Puni engleski naziv Udruženja AIOA je Aviation Insuranše Offices Assosiation. Udruženje je osnovano u Londonu 1949. godine i bavi se pomaganjem, zaštitom i unapredenjem poslovanja subjekata koji se bave osigu-ranjem avijacije prema vladama i drugim zvaničnim tije-lima širom svijeta.

kompaniju posebno dio rizika koji je ta kompanija preuzela.

Lojdova ponuda formulara sa uslovima za osi-guranje avijacije jedinstvena je i poznata pod skraćenicom AVN (skraćenica stoji za reč Aviation) sa odgovarajućim brojevima i oznakama za svaku vrstu osiguranja, odnosno policu ili dopunu poseb-no. Ukupno polica i dopuna ima 89, plus 4 tzv. klauzule na odredeni datum, kojima se isključuje ili ograničava vremenski dejstvo osiguranja kada se radi o određenoj specijalnoj opremi za vazduho-plove.

Ponudeni AVN formulari sadrže pet posebnih polica za osiguranje avijacije i to: Londonska poli-ca za osiguranje vazduhoplova; Lojdova kasko poli-ca za vazduhoplove - SAD, Lojdova polica za osigu-ranje odgovornosti vazduhoplova - SAD, Polica za osiguranje povećane odgovornosti na Londonskom tržištu i Polica za pokriće buke.

Polise za osiguranje avijacije sa stanovišta rizika koji su pokriveni spadaju u polise sa pokrićem ,,pro-tiv svih rizika". Ova činjenica ima istovetni značaj koji polise protiv svih rizika imaju i u pomorskom osiguranju. U prvom redu, takva osiguranja isključuju iz pokrića ratne i političke rizike, a sadrže i druga brojna isključenja koja su taksativno nabro-jana u svakoj pojedinoj polisi.10

L O N D O N S K A POLICA Z A OSIGURAN-JE AVIJACIJE ( A V N . I A POLICA)

AVN.IA polica donijeta je u novembru 1973. godine za upotrebu u cijelom svijetu, izuzev za SAD, gdje se rizici avijacije uobičajeno pokrivaju sa napri-jed pomenute dvije polise (poznate kao AVN.16, kojom se vrši osiguranje vazduhoplova i AVN.20 za osiguranje odgovornosti od 6. novembra 1956. godine).

10 R Vissars, op. cit. str. 114, navodi da pojam ,,A11 Risks" za potrebe osiguranja avijacije ne znači doslovno svaki pojedinačni i sve rizike bez izuzetka, već radije sve rizike fizičkog gubitka (propasti) i šteta, izuzev ako nisu poseb-no isključene.

12 Broj 1-2/2006

Londonska AVN.IA polica podijeljena je u četiri sekcije11

Prva sekcija nosi naziv: „Gubitak ili oštećenje vazduhoplova", druga: „Zakonska odgovornost prema trećim licima (izuzev prema putnicima)", treća se odnosi na: „Zakonsku odgovornost prema putnicima", a četvrta sekcija sadrži tri dijela, i to: Opšta isključenja koja se primjenjuju na sve sekcije, Opšte uslove primjenljive na sve sekcije i definicije.

Gubici ili oštećenja vazduhoplova

Pokriće koje se odnosi na gubitke ili oštećenja vazduhoplova vrši se protiv „svih rizika", a obuhva-ta gubitak i štete na vazduhoplovu, odnosno na pojedinim njegovim dijelovima.12

U tački 1. prve sekcije navodi se da će osigu-ratelji u slučaju nezgode gubitka ili oštećenja, koji su posljedica osiguranih rizika zamijeniti ili popraviti nastali gubitak ili oštećenje, uključujući i nestanak vazduhoplova, ako o njemu nema nikakvih vijesti u roku od 60 dana. U literaturi se ističe da je između osiguranika i osiguratelja sporno osigurateljevo pravo da optira za zamjenu vazduhoplova, radije nego da plati njegovu tržišnu cijenu u slučaju gubit-ka. Zbog toga najčešće kod zaključenja osiguranja izostavlja se pravo na zamjenu i umjesto toga bro-keri ugovaraju osiguranje na bazi „ugovorene vrijed-nosti".13

U tački 1. b) predviđa se pravo na priznavanje razumnih vanrednih troškova neophodno podni-jetih od strane osiguranika za potrebu neposredne bezbjednosti vazduhoplova u vezi sa pretrpljenim oštećenjem ili vezano za prinudno sletanje. Ovi

11 Danas je u upotrebi polica AVN.IS od 21. 12. 1998. godine, medutim, u ovom radu upotrebljavamo izvorni naziv za tu polisu AVN.IA, a pri tome obradujemo tekst polise od 21. 12. 1998. godine.

12 P. Vissars, op. cit. str. 1 navodi da termin „vazduhoplov" sa stanovišta osiguranja predstavlja skup komponenata koje se u datom momentu nalaze u zajedničkom letu, zbog čega se u polici navodi da je osiguranjem pokrivena cjelokupna oprema, uključujući sve ono što je potrebno za eksploataciju vazduhoplova.

13 Vidi: M. J. Spurway, op. cit. str. 48.

troškovi priznaju se poviše izdataka naknade štete, ali su ograničeni najviše na 10% osiguranog iznosa.

Tačka 2. predvidenog kasko pokrića sadrži i određena specijalna isključenja vezana za ono što je predvideno u tač. 1, pa se navodi da osiguratelj neće biti odgovoran za redovno trošenje materijala, za njegovo pogoršanje, za kvar ili lom, defekt ili nedostatak bilo kako prouzrokovan u bilo kom dijelu vazduhoplova i posljedica proisteklih iz toga, a koje se odnose na takav poseban dio.

U slijedećoj alineji (pod b) predviđeno je da polisom nije pokriveno oštećenje bilo kog dijela iz bilo kojih razloga koji ima progresivan ili kumulati-van učinak, ali da je šteta koja se može pripisati pojedinačno nastalom incidentu pokrivena osigu-ranjem, na isti način kao da je posljedica fizičkog oštećenja.

Na kraju ovog dijela police o specijalnim isključenjima sadržana je i opšta odredba da će se sva oštećenja nabrojana pod a) i b) smatrati pokrivenim osiguranjem ako su posljedica slučajnog gubitka ili oštećenja. Ovakvu jednu odrednicu treba razumijeti tako da se u polisi vrši razlikovanje izmedu, uopšteno rečeno, raznih kvarova do kojih dolazi bez uticaja spoljnih okolnosti i onih koji su posljedica incidenata, pri čemu se termin „incident" onako kako se navodi u polisi, izjednačava sa poj-mom osiguranog rizika.

Postoji i mogućnost da se predviđena isključenja anuliraju na način što će se ona ponovo uvrstiti u ugovoreno pokriće dodavanjem polisi posebnih klauzula, odnosno dopuna. Tako, na prim-jer, može se ugovoriti da se neće primjenjivati isključenje mehaničkog loma dijelova vazduhoplova ili pak, smanjenje standardnih (vrlo visokih) franšiza po štetnom događaju, mada osiguratelji uvijek insis-tiraju da određeni odbitak mora da postoji.

Posebni uslovi primjenljivi samo na kasko osiguranje

Specijalni uslovi kasko osiguranja odnose se na: uklanjanje, premještanje (transport) i popravke vazduhoplova; plaćanje nadoknade i zamjenu vaz-duhoplova; primjenu franšiza; mogući abandon; te

Revija za pravo osiguranja •$• Broj 1-2/2006 13

'ilMIHittMI

Revija za p r a v o o s i g u r a n j a r n j

na primjenu drugih osiguranja, a povezani su sa pravom, ili eventualnim gubitkom prava, na naplatu naknade iz osiguranja.

Premještanje, transport ili popravka vazduho-plova ne smije da se započne bez saglasnosti osigu-ratelja. Od ovoga se može odstupiti samo ako to nalažu interesi bezbjednosti ili ako treba da se spri-ječi dalja šteta ili ako se mora postupiti u skladu sa naredbom nadležnih vlasti.

Pored prednjih ograničavajučih uslova, koji ako se ne poštuju, vode gubitku prava iz osiguranja, kada se radi o priznavanju troškova popravaka i transporta, kako rada, tako i materijala u vezi sa tim, osiguratelj se obavezuje da ih nadoknadi prim-jenom najekonomičnijeg metoda, izuzev ako način i visina naknade nisu posebno ugovoreni sa osigu-ranikom.

Slijedeći poseban uslov (3.b.) vezan je za odluku osiguratelja da plati osiguranu vrijednost vazduhoplova u cjelini ili da isti zamijeni. Ako do toga dođe osiguratelj ima pravo da preuzme vaz-duhoplov, zajedno sa svim njegovim dokumentima o registraciji i svojini, kao postupak spasavanja. U tom slučaju ugovoreno pokriće prestaje (ugovor se gasi) u odnosu na vazduhoplov u pitanju, čak i za slučaj da je vazduhoplov zadržan od strane osigu-ranika uz određenu nadoknadu ili na drugi način. Konačno, ako osiguratelj iskoristi svoje pravo da zamijeni vazduhoplov, onda zamijenjeni aparat treba da bude od istog proizvođača, istog tipa i u razumno istom stanju kao onaj koji se zamjenjuje, sem ako o tome ne postoji poseban sporazum sa osiguranikom.

U slučajevima zamijene ili plaćanja celog vaz-duhoplova ne primjenjuje se nikakva franšiza u odnosu na osiguranu sumu, odnosno vrijednost osiguranja. U ostalim slučajevima nadoknade odbisi se vrše kumulativno na dva načina. Prvi je kada pos-toji unaprijed ugovoreni iznos odbitka u samoj poli-ci, a drugi se sastoji u pravu osiguratelja da od ukup-ne nadoknade odbije takav proporcionalni iznos ukupnih troškova za svaki popravljeni dio, kao što

se vrijeme iskorišćenosti toga dijela odnosi prema njegovom ukupnom upotrebnom vijeku.

Medu specijalnim uslovima je i isključenje pra-va na "napuštanje" vazduhoplova. Pravo na preuzi-manje vazduhoplova isključivo je pravo osiguratelja i ako ga on ne iskoristi, vazduhoplov ostaje, kako se to na engleskom jeziku kaže ,,at all times", vlasništvo osiguranika bez prava na "napuštanje" u korist osiguratelja.15

Zakonska odgovornost prema trećim licima (izuzev prema putnicima)

Ova sekcija osiguranja odgovornosti prema trećim licima, s obzirom da se ne odnosi na osigu-ranje putnika, bazira se na obavezi koja za vlasnika vazduhoplova proističe iz Rimske konvencije iz 1952. godine koja se odnosi na štete prouzrokovane trećim licima na zemlji. Saglasno odredbama te Konvencije odgovornost vazdušnog prevozioca je ograničena i to, postoji jedno ukupno ili maksimal-no ograničenje za sve vrste šteta na zemlji do visine vrijednosti vazduhoplova koji je štetu pričinio i posebno ograničenje za smrt, tjelesne povrede i oštećenje zdravlja lica na zemlji do 500.000 zlatnih franaka po osobi.16

Tačkom 1. ove sekcije odredeno je da se pokriće sastoji u obavezi osiguratelja da obešteti osiguranika za sve sume koje osiguranik bude pravno obavezan da plati, odnosno bude platio, kao nadoknadu štete (uključujući priznate i dosudene troškove protiv osiguranika) u vezi sa incidentalnom

14 Obje ove vrste odbitaka poznate su i kod osiguranja brodova. Medutim, proporcionalni odbici vezani za starost broda primjenjuju se samo za slučaj popravaka koji se priznaju kao generalna havarija i to za brodove starije od petnaest godina. Takvi odbici poznati su kao odbici „novo za staro".

15 Izraz ,,at all times" može da se prevede u smislu za sva vremena, medutim, u ovom konkrentnom slučaju za potrebe osiguranja treba razumjeti da se svojina prepušta dok traje osiguranje, dakle, u svakom momentu trajanja ugovora o osiguranju ne mijenja se vlasništvo na vaz-duhoplov.

16 O ovome vidi: B. Ivošević: op. cit, str. 339-340.

14 Broj 1-2/2006

CLANC I tjelesnom povredom (fatalnom ili drugom) i istom takvom štetom imovini pričinjenoj od strane vaz-duhoplova ili bilo koje osobe ili stvari koja u toku leta padne iz njega.

Isključenja iz ovog osiguranja usmjerena su detaljno na lica i stvari koja se nalaze u vazduho-plovu, odnosno koja su povezana sa vlasnikom ili korisnikom vazduhoplova. U tu kategoriju spadaju smrt i tjelesne povrede, ili gubici direktora ili službenika osiguranika ili njegovog partnera dok obavlja poslove i obaveze svog zaposlenja; smrt i tje-lesna povreda ili gubitak bilo kojeg člana kabinske ili druge posade, dok su angažovani u eksploataciji vazduhoplova; smrt ili tjelesna povreda putnika ili gubitak pretrpljen u toku ulaska, leta i izlaska iz vaz-duhoplova; gubitak ili oštečenje bilo koje imovine koja pripada ili je na staranju, čuvanju ili pod kon-trolom osiguranika; i konačno, iz ove vrste osigu-ranja isključeni su zahtjevi za obeštećenje zbog buke i zagađenja i drugih isključenih opasnosti.

Poseban dio ove sekcije AVN.IA police pred-stavljaju odredbe o limitiranju (utvrđivanju gornjeg iznosa) obeštećenja. Iznosi ograničenja stipulirani su u šestom dijelu Dodatka (dijela police u kome su utvrdeni elementi ugovora) kao svojevrsnog dodat-ka koji ide poslije svih uslova, ali koji bi u praksi, a i pravno posmatrano mogao u stvari da predstavlja lice police. U ovom dijelu sadržane su posebne odredbe o načinu priznavanja pravnih i drugih troškova koje je osiguranik imao u vezi sa štetnim događajem.

Uslovi zakonske odgovornosti prema putnicima

Odgovornost vazdušnog prevozioca prema putnicima, kao što je poznato, bazira se na Varšavskoj konvenciji iz 1929. godine kojoj su kas-nije pridodate tri značajne izmjene u vidu protoko-la, i to: Haški protokol iz 1955. godine, Gvatemalski iz 1971. i Montrealski protokol iz 1975. godine. Danas je ovaj sistem utvrdivanja odgovornosti prema putnicima u vazdušnom sao-braćaju poznat kao Varšavski sistem, mada je u istoj materiji 1999. godine donijeta nova Montrealska konvencija, sa idejom da se njome u cjelini zamijeni

Varšavski sistem.17 Montrealskim protokolom iz 1975. godine u ovu vrstu odgovornosti kao osnov za obračun uvedena su specijalna prava vučenja (Special Draiving Rights - SDR). Za utvrdivanje odgovornosti „po putniku" kompromisno su utvrdena prava vučenja koja odgovaraju iznosu od 75.000 USD-18

Uslovi pokrića u ovoj sekciji AVN. 1A polise u osnovi su isti kao i u prethodnoj sekciji. Razumljivo, jer se takode radi o odgovornosti vazdušnog pre-vozioca za smrt i tjelesne povrede putnika i za gubitak ili oštećenje njihovog prtljaga. Pokriće se utvrduje za smrt i tjelesne povrede putnika do kojih dolazi kao posljedica incidentnih dogadaja za vri-jeme ulaska, leta i izlaska iz vazduhoplova, kao i gubitka i oštećenja prtljaga proisteklih iz jednog incidentnog dogadaja.

Da bi ostvario pravo iz osiguranja vazdušni prevozilac je dužan da preduzme odgovarajuće mjere za korišćenje prava na isključenje, odnosno ograničenje svoje odgovornosti, kako je to u odgo-varajućem međunarodnom ili nacionalnom pravu predvideno, što redovno uključuje obavezu izdava-nja putničke i prtljažne karte, sa odgovarajućim podacima jedno razumno vrijeme prije početka leta (ukrcaj u vazduhoplov). Medutim, bez obzira na eventualni propust prevoznika prema putniku u obezbjeđenju njegovih prava, osiguratelj prema vazdušnom prevoziocu kao osiguraniku neće odgo-varati preko iznosa ograničenja na koja se zakonski (konvencijski) ima pravo, a eventualno obeštećenje preko zakonskog, odnosno ugovorenog iznosa oštećeni može da potražuje samo putem suda.

17 Konvencija je donijeta 28. maja 1999. godine. Potpisale su je pedeset dve države, uključujući SAD, ali za stupan-je na snagu potrebno je trideset ratifikacija, što još nije postignuto.

18 Kasnije su pojedine države povećavale utvrdeni limit odgovornosti. Npr. tzv. Malteškoj inicijativi pristupilo je nekoliko evropskih država medu kojima i Velika Britanija sa ograničenjem od 100.000 USD; SAD su usvojile ograničenje od 140.000 dolara, a ovaj iznos je i važeće ograničenje saglasno direktivi Evropske Unije, koje je stupilo na snagu 18. 10. 1998. godine (dato prema R Vissars: op. cit. str. 30-33 i B. Ivošević: op. cit. str. 336-337).

Revija za pravo osiguranja •$• Broj 1-2/2006 15

a za p r a v o os iguranja & z

Isključenja po ovoj sekciji polise, kao i u prethodnoj sekciji, odnose se na direktore i službenike osiguranika, te na osoblje vazduhoplova.

Tačka 3. vezana za limitiranje odgovornosti koja se primjenjuje, sadržinski odgovara tekstu iste tačke iz prethodne sekcije o ograničenju zakonske odgovornosti osiguranika prema trečim licima, ali naravno, u odgovarajučem dijelu Dodatka sadržani su drugi iznosi koji utvrduju visinu ove vrste obaveze osiguratelja, dakle, posebno su određeni iznosi za smrt, tjelesne povrede, a posebno za nadoknadu oštečenog, odnosno izgubljenog prtlja-ga-

Opšta isključenja

Do sada su razmatrana specijalna isključenja osigurateljeve obaveze za isplatu naknade iz osigu-ranja koja su imanentna pojedinim vrstama ugo-vorenog pokrića, kako je to ponudeno AVN.IA polisom.

Opšta isključenja sadržana su u sekciji četiri koja se, ako i kada postoje, primjenjuju na sve prethodne tri sekcije, odnosno vrste osiguranja. Ukupno ima deset slučajeva opštih isključenja, od kojih su, svakako, najznačajnija isključenja ratnih rizika, otmica vazduhoplova i drugih opasnosti, a što se sve može da podvede pod uobičajeni pojam „ratnih i političkih rizika" u transportnom osigura-nju, pa ćemo ih kasnije razmotriti vezano za dopu-njujuću klauzulu AVN.48B, odnosno razmatrajući posebne police za ratna osiguranja.

Isključenje opšteg karaktera je: nelegalna (pro-tivpravna) upotreba vazduhoplova. Pod tim se podrazumijeva bilo koja vrsta protivpravne upotrebe, ali i posebna upotreba suprotno namjeni vazduhoplova, kako je to označeno u trećem dijelu Dodatka i kako je, saglasno tome, vazduhoplov osiguran. Isključenje i nepoštovanje geografskih limita; upravljanje od strane pilota koji nije imeno-van u polici; prevoženje vazduhoplova drugim transportnim sredstvom, sem ako to nije rezultat oštećenja vazduhoplova, kako je to predviđeno prvom sekcijom police. Opšte isključenje predstavlja i sletanje ili poletanje ili pokušaj da se to učini na

površini koja nije u skladu sa preporukama proiz-vodača određenog tipa vazduhoplova, izuzev u slučaju više sile. U istu kategoriju spada i preuzima-nje od strane osiguranika raznih obaveza ili odrica-nja od prava, izuzev izdavanja putnikove karte i potvrde o čekiranom prtljagu, sem ako bi takve obaveze bile primjenljive na osiguranika i u odsustvu postojanja posebnog ugovora. Isključenje predstavlja i prekobrojni broj putnika, u odnosu na deklaraciju u Dodatku, ili pak, postojanje drugih polica kojima je izvršeno isto osiguranje, kada osig-uratelj prihvata kao sopstvenu obavezu samo iznos koji prelazi iznose pokrivene tom drugom, odnosno drugim policama.

Prethodni uslovi obavezni za sva osiguranja

Prije nabrajanja prethodnih uslova navodi se da je neophodno da osiguranik poštuje i ispunjava takve postavljene uslove prije nego što osiguratelj postane na bilo koji način obavezan da izvrši bilo koje plaćanje po polici.

Prvi prethodni uslov jeste stalna obaveza osi-guranika da upotrebljava dužnu pažnju i da istovre-meno preduzima sve praktički razumne mjere da izbjegne nezgode i da izbjegne ili umanji svaku štetu koja otuda može da proistekne.

Druga obaveza osiguranika takvog karaktera i učinka je da postupa u skladu sa svim naredbama u vezi sa navigacijom i sposobnosti za plovidbu vaz-duhoplova i sa zahtjevima izdatim od nadležnih vlasti koji se tiču bezbjednog vođenja vazduhoplova i da obezbijedi da:

a) vazduhoplov bude sposoban za plovidbu na početku svakog leta;

b) svi dnevnici i druge isprave i registri u vezi sa vazduhoplovom koji se zahtijevaju bilo kojim zvaničnim propisima koji su na snazi, s vremena na vrijeme moraju da se čuvaju uredno inovirani i budu dostavljani osigurateljima ili njihovim agentima na njihov zahtjev;

c) službenici i agenti osiguranika mora da pos-tupaju u skladu sa takvim naredbama i zahtjevima.

16 Broj 1-2/2006

Takode, kao prethodan uslov, nalaže se osigu-raniku da ne smije da učini bilo kakvo priznanje odgovornosti ili plaćanje ili ponudu ili obećanje plaćanja, bez pismene saglasnosti osiguratelja.

Opšti usiovi primjenljivi na sve tri grupe osiguranja po polici

Opšti uslovi predstavljaju dalje preciziranje ugovornih odnosa (prava i obaveza stranaka) koji se uspostavljaju saglasno AVN.IA polici. Ovi uslovi nisu nepoznati u osiguranju uopšte, a posebno u transportnom osiguranju i u većini su prinudno-pravne prirode, imaju zadatak da daju izvjesna ovlašćenja ugovornim stranama u odnosu na sam ugovor, odnosno izdatu policu osiguranja, a sadrže i odredena prethodna sporazumijevanja vezana za pravnu prirodu i tumačenje ugovornog odnosa u pitanju.

Niže su opšti uslovi dati redosljedom, kako je to učinjeno u samoj polici.

1. Prvim uslovom osiguratelj sebi pridržava pravo potpune kontrole u vezi sa rješavanjem pod-nijetih zahtjeva za obeštećenje. Naime, ako tako odluči, osiguratelj sebi pridržava pravo da u svako vrijeme preuzme potpuno kontrolu svih pregovora i postupaka i pravo da u ime osiguranika rješava, brani ili istražuje bilo koji podnijeti zahtjev.

2. U slučaju kada bude dato obeštećenje ili izvršeno plaćanje, osiguratelj saglasno polici stiče pravo da se subrogira u prava i zahtjeve za obeštećenje osiguranika, koji je obavezan da saraduje sa osigurateljem i da učini sve što je potreb-no da pomogne osiguratelju u ostvarivanju prava regresa, odnosno obeštećenja prema trećem odgov-ornom licu.

3. Ovdje se postavlja opšti uslov koji je vezan za promjenu veličine rizika. Odreduje se da ako dođe do bilo kakve promjene u okolnostima ili prirodi rizika koji čine osnovu zaključenog ugovora, osiguranik mora odmah da o tome obavijesti osiguratelja, nakon čega dok osiguratelj ne prihvati nastale promjene, nijedan zahtjev za obeštećenje ne može da se realizuje.

4. Ovim opštim uslovom ustanovljeno je pravo na raskid ugovora. Pravo je stipulisano za obje ugov-

Revija za pravo osiguranja •$• Broj 1-2/2006

orne strane koje mogu da raskinu ugovor uz obavezu da 10 dana prije raskida to najave pis-menim putem. Ako otkaz ugovora izvrši osiguratelj, onda je obavezan da izvrši povraćaj premije na ,,pro rata" osnovi u odnosu na preostali period trajanja osiguranja. Ako je raskid zatražio osiguranik, uslovi predviđaju da je eventualni povratak premije u diskreciji osiguratelja. Medutim, ako je u toku tra-janja ugovora, a prije raskida, bilo u odnosu na osi-gurani vazduhoplov već isplaćenih obeštećenja ili obeštećenja koja treba da budu plaćena, onda se primljena premija ne vraća.

5. Tačkom 5. Opštih uslova predviđeno je da se prenos police može vršiti, bilo u cjelini ili djeli-mično, samo sa saglasnošću osiguratelja koja je potvrdena njegovom odgovarajućom dopunom.

6. Na engleskom jeziku naziv ovog uslova je „Not Marine Insurance", a tekst glasi: ,,0va polica nije i ugovorne strane izričito su saglasne da ona neće biti tumačena kao polica pomorskog osiguran-ja". Ovu odredbu opštih uslova treba razumjeti kao jedan odgovor na uvriježeno shvatanje da je osigu-ranje avijacije, posebno osiguranje vazduhoplova, nastalo iz pomorskog osiguranja kao starije branše, a pogotovo što se i u slučaju vazduhoplova vrši osig-uranje određene vrste plovidbe. Odredba u pitanju je jasna i isključujuća, pa je treba razumjeti da AVN.IA polisu treba tumačiti u okvirima značenja njenih sopstvenih odredbi, te prakse i običaja vezanih za eksploataciju vazduhoplova i uopšte pravila koja važe za vazdušnu plovidbu.

7. Ovaj zajednički uslov odnosi se na primjenu engleskog prava i rješavanja eventualnih sporova pred arbitražnim sudom u Londonu.

8. Klauzula broj 8 predvida mogućnost osigu-ranja dva ili više vazduhoplova istom policom, pa se odreduje da polica pokriva posebno svaki od vaz-duhoplova koji je iskazan u polisi.

9. Ova klauzula reguliše situaciju primjene gornje granice obeštećenja u slučaju postojanja više osiguranika, pa određuje da je to bez značaja, jer se ta granica odnosi na sve osiguranike i na cjelokup-nost njihovih mogućih zahtjeva prema osiguratelju.

17

lO.Posljednji medu opštim uslovima odnosi se na lažne i prevarne zahtjeve, pa u slučaju namjer-nog, i uopšte sa znanjem osiguranika, podnošenja takvih zahtjeva polica se proglašava ništavom i to sa dejstvom ex nunc.

Definicije u polici

Na kraju četvrtog dijela police sadržane su definicije pojedinih upotrebljenih izraza.

Prva je definicija onog što se u polici na engleskom jeziku označava kao ccident", pa se navodi da taj pojam uključuje svaki pojedinačni ili seriju „akcidenata" nastalih iz jednog događaja. Upotrebljeni izraz ,J\.ccident" na naš jezik se može prevesti tuđicom "incident" koja je u redovnoj upotrebi i kod nas i najbliže označava suštinu upotrebljenog termina u polisi. Medutim, taj izraz na naš jezik možemo da prevedemo kao nesreća ili nezgoda ili nesrećni slučaj. Svi ovi izrazi, takođe, označavaju pojmove poznate u osiguranju jer se u stvari pojmom ,Accident" označava osigurani slučaj. Kada se zna da je vazduhoplovno osiguranje, osigu-ranje „protiv svih rizika", onda AVN.IA polica izra-zom ,Accident" svakako obuhvata sve štetne dogadaje ili nezgode koji su pokriveni osiguranjem, izuzev onih koji su taksativno izričito isključeni u samoj polisi.19

Definicije pod tačkom od 2 odnose se na:

Utvrdivanje pojma „Unit", koji je najtačnije prevesti sa „poseban dio", jer se označava dio ili sklop dijelova (uključujući posebne dijelove u okviru jednog sklopa) vazduhoplova koji imaju sop-

19 AVN.IA polica ne nabraja osigurane rizike u vazduho-plovnom osiguranju, pa treba uzeti da se uzimaju u obzir svi u teoriji poznati transportni rizici. Kada se radi o našem pravu unutrašnjeg osiguranja,onda prema uslovi-ma naših osiguratelja vazduhoplovnim rizicima smatraju se: vanredni spoljni događaji za vrijeme letenja, rulanja, stajanja na zemlji ili sidrenja i nemarnost vode vazduho-plova, pilota i ostalih članova posade, opravdano uči-njeni troškovi spasavanja i izbjegavanja ili smanjenja šteta, troškovi premještanja oštećenog vazduhoplova od mjesta oštećenja do mjesta popravke.

stveno ukupno vrijeme trajanja (upotrebe) kao posebni dijelovi, odnosno sklopovi. Medutim, neza-visno od prednje definicije, jedan motor zajedno sa svim dijelovima koji mu normalno pripadaju, kada je skinut u svrhu remonta ili zamjene, u cjelini pred-stavlja jedan „Unit ".

Tačkama 3. i 4. definišu se pojmovi „ukupan vijek trajanja" bilo obimom upotrebe, upotrebnom ili kalendarski proračunom dužinom trajanja, zavis-no kako je propisano od nadležne vlasti koja utvrduje sposobnost vazduhoplova za plovidbu i „ukupni troškovi" kao troškovi koji čine troškove radne snage i materijala koji su podnijeti ili bi treba-lo da budu podnijeti, prema potrebi za remont ili zamjenu na kraju ukupnog vijeka trajanja oštećenog ili njemu sličnog dijela.

Definicije u tačkama od 5-8 odnose se na načine iskorišćavanja vazduhoplova, koji su za potrebe osiguranja svrstani u četiri grupe, i to: za privatnu upotrebu i zadovoljstvo, za poslovnu upotrebu, za komercijalnu, odnosno privrednu upotrebu i za izdavanje vazduhoplova.

Upotreba vazduhoplova u privatne svrhe i zadovoljstvo definiše se na negativan način, pa se navodi da tako osigurani vazduhoplovi ne smiju da se koriste u poslovne ili profesionalne svrhe, niti za iznajmljivanje ili uz nagradu.

Vazduhoplovi osigurani za poslovnu upotrebu, pored toga što se mogu koristiti profesionalno i poslovno, mogu da se koriste i u privatne svrhe i za zadovoljstvo.

Komercijalna upotreba, odnosno privredna, može se reći da je klasa osiguranja koja predstavlja najšire pokriće sa stanovišta mogućnosti i prava na iskorišćavanje vazduhoplova. Ovim pokrićem obuh-vaćena su dva prethodna načina (privatno i zadovoljst-vo, odnosno poslovno i profesionalno) upotrebe vaz-duhoplova od strane osiguranika za prevoz putnika, prtljaga i robe za zakupninu ili uz nagradu.

Definicija ,,za iznajmljivanje" znači iznajmlji-vanje, odnosno davanje u lizing ili čarterovanje ili

18 Broj 1-2/2006

zakup vazduhoplova od strane osiguranika bilo kojoj osobi, kompaniji ili organizaciji isključivo za privatne svrhe i potrebe zadovoljstva i za poslovne i profesionalne potrebe, na način da iskorišćavanje vazduhoplova nije pod kontrolom osiguranika. Svako drugo iznajmljivanje ne smatra se da je pokriveno policom, ali može biti osigurano kao „iznajmljivanje u posebne svrhe". Ovakva mo-gućnost povezana je sa nizom mogućih upotreba vazduhoplova, koje dolaze mimo svih naprijed navedenih, a u koje spadaju instruktaža, akrobatika, lov, patroliranje, gašenje požara, namjerno bacanje, prskanje ili ispuštanje bilo čega iz vazduhoplova, bilo koji oblik eksperimentalnog ili takmičarskog letenja i bilo koja druga upotreba koja je skopčana sa nenormalnim opasnostima. Ove opasnosti isključene su iz osiguranja, ali se mogu osigurati kao posebne upotrebe.

Poslednje četiri definicije odnose se na utvrdivanje značenja pojmova koji označavaju poje-dine faze vezane za upotrebu vazduhoplova. Osnovna faza je let vazduhoplova i ona traje od momenta kada se vazduhoplov pokrene radi poletanja ili pokušaja da poleti, dok se nalazi u vazduhu u letu, pa sve dok ne završi svoje kretanje nakon sletanja i prizemljenja. Posebna pravila o letu postoje i za helikoptere. Rulanje označava kretanje vazduhoplova sopstvenim pogonom na zemlji koje ne predstavlja dio leta. Takode je određeno da se ne smatra da je rulanje pre-stalo samo zbog privremenog zaustavljanja vazduho-plova. Upotreba termina „usidren" predviđena je za hidroavione i tom vrstom osiguranja hidroavion je pokriven dok pluta na vodi, a takode uključuje rizik njegovog sletanja i poletanja. Konačno, terminom „prizemljen" označava se vazduhoplov koji nije u letu, koji ne rula i nije usidren na vodi.

Sadržina (Dodatak) zaključenog ugovora o osiguranju

Uslovima polise pridodat je poseban dodatak koji sadrži sve elemente zaključenog ugovora i sas-toji se iz osam dijelova.

Dodatak u prvom dijelu, sadrži: broj police, datum ponude, ime i adresu osiguranika, period osiguranja gdje je odredeno vrijeme trajanja početnim i završnim datumom, s time što su oba datuma uključena u osiguranje.

Drugi dio ima šest rubrika. U prvu se unosi opis vazduhoplova, i to: navodenje proizvođača i tipa uz posebnu naznaku da li se radi o standardnom vazduhoplovu, što se označava sa „Land", hidroavionu, vazduhoplovu za upotrebu na zemlji i vodi ili o helikopteru. Druga rubrika je za unošenje godine proizvodnje, a treća za oznaku registracije vazduhoplova. U četvrtu rubriku unosi se deklaraci-ja maksimalnog broja putnika koji se istovremeno mogu nalaziti u vazduhoplovu. Peta rubrika sadrži osiguranu sumu, a šesta osigurane rizike, pa se traži da se u tu rubriku unese oznaka da li se vazduhoplov osigurava ,,u letu", za „rulanje", na „vodi" ili na „zemlji", a ako se radi o osiguranju helikoptera, da li se osigurava „rotor u pokretu" ili samo kada „rotor nije u pokretu".

Treći dio odnosi se na „svrhu upotrebe". Predviđene su tri mogućnosti upotrebe: standardna upotreba; specijalna upotreba, i specijalne zakupne upotrebe.

Standardnom upotrebom smatraju se već pomenute četiri vrste: privatna i radi zadovoljstva, poslovna i profesionalna, komercijalna i privredna, i kao poslednja, iznajmljivanje vazduhoplova.

U četvrtom dijelu dodatka potrebno je navesti ime, odnosno, imena pilota koji imaju pravo uprav-ljanja vazduhoplovom, odnosno vazduhoplovima, a u petom dijelu, geografska ograničenja za let vaz-duhoplova.

Sesti dio, na izvjestan način, predstavlja cen-tralni dio dodatka. Za sve tri vrste osiguranja koje je moguće zaključiti na bazi AVN.IA polise, a naime, kasko osiguranja vazduhoplova i njegovih dijelova, osiguranje odgovornosti prema trećim licima i osig-uranje odgovornosti za smrt i tjelesne povrede put-nika i gubitak i oštećenje njihovog prtljaga, pred-videne su odgovarajuće rubrike u koje se unose

Revija za pravo osiguranja •$• Broj 1-2/2006 19

gornji iznosi ugovorene, odnosno ograničene odgovornosti za nastale štetne posljedise, te iznosi koji se imaju odbiti (franšize) od svake sume obeštećenja, po svakom štetnom dogadaju. U ovom dijelu, predviđena je i četvrta rubrika za slučaj da se vrši kombinovano osiguranje za odgovornost prema trećim licima i prema putnicima i njihovom prtljagu.

U sedmi dio unosi se ugovorena premija osigu-ranja, posebno za svaku vrstu osiguranja i ukupni iznos premije.

U posljednji, osmi dio dodatka, unosi se adresa, odnosno adrese, na koje odmah nakon štet-nog dogadaja osiguranik treba da izvrši oba-vještavanje o nastaloj šteti onako kako je to utvrdeno u prethodnim uslovima, a radi sticanja prava na obeštećenje. Na dnu samog dodatka odredeno je mjesto za datum izdavanja polise i pot-pis osiguratelja.

LOJDOVA POLICA ZA KASKO OSIGURANJE VAZDUHOPLOVA U SAD

Na londonskom tržištu osiguranja zbog speci-fičnosti koje postoje uopšte u zakonodavstvu u Sjedinjenim Američkim Državama vezano za avijaci-ju, a i u praksi osiguranja avijacije na američkom tržištu, kada se radi o tom tržištu nude se dvije police osiguranja i to: posebna polica za kasko osi-guranje vazduhoplova koja se u okviru dokumenata koja se nude na londonskom tržištu označava kao polica AVN.16 i posebna polica za osiguranje odgovornosti, takode na američkom tržištu, koja se označava sa AVN.20. Obje ove police donijete su i u upotrebi su još od 1956. godine.

Kao što iz samog naziva polise AVN.16 proizilazi osiguranje izvršeno po ovoj polici ima dva osnovna ograničenja. Prvo je da se radi o polici kojom su pokrivena isključivo fizička oštećenja osi-guranog vazduhoplova, odnosno njegovih dijelova, i drugo, da je polica svojim pokrićem za vrijeme tra-janja osiguranja ograničena prostorno, kako se to u njoj navodi, „unutar kontinentalnih limita SAD (izuzev Aljaske), Kanade ili Republike Meksika".

Arhitektura police sastoji se iz ponude ugovora koji je moguće zaključiti, pa taj dio nosi naziv ,,osi-guravajući sporazumi". Zatim slijede „isključenja", definicije, uslovi i na kraju deklaracije, odnosno dio u koji se unose prijave kojima se utvrđuju elementi zaključenog ugovora, a što je kod AVN.IA polise Dodatak.

Obim pokrića

Pod „osiguravajućim ugovorima" nude se tri moguća načina zaključenja koji se razlikuju po obimu pokrića.

Najšire je pokriće ,,A" koje obuhvata let vaz-duhoplova, rulanje, kao i osiguranje dok se vaz-duhoplov nalazi na zemlji ili na vodi. Obaveza osi-guratelja je da plati sve direktne fizičke gubitke ili štete nanijete vazduhoplovu, uključujući i njegov nestanak, do čega dolazi ako o letilici nema vijesti 60 dana nakon što je let otpočeo. Osiguratelj se obavezuje da nadoknadi iznos svakog pojedinačnog gubitka, umanjen za ugovoreni odbitak.

Pokriće pod ,,B" uključuje rulanje i dok je vaz-duhoplov na zemlji ili na vodi, a „C" se odnosi samo na boravak na zemlji ili na vodi, uvijek pod istim uslovima kao i kod „A" pokrića, dakle, osiguratelj plaća samo direktne fizičke gubitke i oštećenja umanjene za iznos ugovorenog odbitka, po svakom štetnom događaju.

U odnosu na pokriće kaska koje se nudi AVN. 1A polisom, razlika se sastoji što se američkom kasko polisom ne priznaju razumni troškovi podni-jeti u nuždi, a koji su bili potrebni za bezbjednost vazduhoplova neposredno poslije pretrpljene štete ili prinudnog slijetanja, niti u mjeri kako se to priz-naje u tački 1 pod b) Pokrića po AVN.IA polisi.

Poseban problem avio-osiguranja kaska pred-stavljaju tzv. dalje štete, koje se u avio-osiguranju, kao i uopšte kod osiguranja kaska, najčešće sastoje u gubitku upotrebe transportnog sredstva. U materi-jalima (polise, dopune polise i specijalnih klauzula) koji se nude na londonskom tržištu postoje stan-

20 Broj 1-2/2006

dardne dopune ili klauzule kojima bi se nudilo pokriće od gubitka upotrebe. Ipak, iako takva mogućnost postoji, ne postoji praksa da se ta vrsta osiguranja redovno koristi.20

Prvi dio police sadrži i već pomenuto „konti-nentalno ograničenje", poziva se na potrebu da se odredi i kategorija upotrebe vazduhoplova, a što je u ovoj polici sadržano u Deklaraciji.21 U prvom dijelu postoji i odredba da za slučaj da je istom poli-com osigurano više vazduhoplova da će se uslovi police primjenjivati na svaki od njih pojedinačno.

Isključenja po A V N . I 6 polici

Slijedeći dio police sadrži isključenja. Ona su data na jednom mjestu, bez podjele na posebna i opšta, a što je razumljivo s obzirom da se radi o poli-ci sa samo jednom vrstom pokrića. Sva isključenja podijeljena su u 11 tačaka od a) do 1) po abecednom redu. Radi se u osnovi o standardnim isključenjima koja predviđa i AVN. 1A polica, ali postoje i znatne razlike, prvenstveno u upotrebi metoda specifikaci-je pojedinih isključenja ili kod nekih posebnih isključenja koja se ne navode u AVN.IA polici, barem ne kao posebna isključenja. Zbog toga, prikaz isključenja po AVN.16 polici je koristan radi međusobnog uporedenja.

Sto se tiče isključenja ratnih i političkih rizika ona su takode uključena, ali nabrajanja su potpuno različita u odnosu na AVN.IA policu.

20 E Vissars: op. cit. str. 14 navodi da je, nakon što su 1979. godine bili prizemljeni svi avioni tipa DS-10, bio usvojen program za pokriće gubitaka upotrebe, za prisilno prizemljenje, kao što su tehničke greške proizvodača i sl. Medutim, i pored vrlo velikih gubitaka samo su dvije kompanije za svoje „desetke" zaključile tu vrstu pokrića. Slijedeće godine to je učinila samo jedna kompanija, a treće godine ponudeni program je napušten. Ovo se tumači nedostatkom interesa i smatra se da dolazi otuda što takva prizemljenja avio-kompanije tretiraju kao redovni rizik svoga poslovanja. Standardna klauzula koja se nudi u Lojdovoj „plavoj knjizi" nosi oznaku ZS108 6/70.

21 U tački 4. Deklaracije odredena su četiri načina upotrebe, ali oni se unekoliko razlikuju od podijele koju nudi AVN. 1A polica.

Iz pokrivenih šteta isključenja su sledeća: gubitak upotrebe, depresijacija ili pogoršanje, bilo koje štete koje su pričinjene i ograničene sa redov-nim trošenjem, zaleđivanje, mehanički, strukturni, električni, hidraulični ili pneumatički lom ili kvar, ali zatim se navodi da se ta isključenja neće primje-njivati na: (1) druge gubitke ili štete pokrivene poli-com, koji proizilaze iz redovnog trošenja svih osta-lih u ovom dijelu pobrojanih lomova ili kvarova, kao ni na (2) takve gubitke i štete od redovnog trošenja, smrzavanja, mehaničkog, strukturnog, električnog, hidrauličnog ili pneumatičkog loma ili kvara koji su direktna posljedica drugih gubitaka koji su pokriveni zaključenim osiguranjem.

U isključena pokrića spadaju i gubici i štete koje su posljedica neopravdane prepravke, utaje ili skrivanja vazduhoplova od strane bilo kojeg lica koje se nalazi u njegovoj zakonitoj državini saglasno licenci, zakupu, hipoteci, uslovnoj prodaji ili dru-gom ugovoru, ili po ugovoru sa osiguranikom, pis-menom, usmenom ili prećutnom. Posebno isključenje u istom pravcu predstavlja i prepravka vazduhoplova u drugi tip od deklarisnog u polisi. Isključena okolnost je i upotreba vazduhoplova u svrhe letenja bez sertifikata nadležnih vlasti o sposobnosti za plovidbu koji je validan i na snazi.

Slijedeće isključenje je nezakonita upotreba vazduhoplova. Ovo isključenje predviđeno je kao prvo opšte isključenje u AVN.IA polisi i svakako ga treba razumjeti da isključuje iz pokrića svaku neza-konitu, odnosno protivpravnu radnju vlasnika ili korisnika vazduhoplova. AVN.16 polica, nakon opšte odredbe o isključenju, koja takode treba da ima značenje „svake protivpravnosti", precizira da se pokriće isključuje ako se vazduhoplov iskorištava suprotno uslovima sertifikata o plovidbenosti i pri-hvaćenih granica iskorišćavanja sadržanih u uput-stvima za njegovo korišćenje ili u drugim dokumen-tima povezanim sa sertifikatom o sposobnosti za plovidbu. Dalje, među ista, dakle, protivpravna isključenja, nabraja se vodenje vazduhoplova od strane pilota koji nije naveden u deklaraciji ili od ugovorenog pilota, suprotno njegovim ovlašćenji-

Revija za pravo osiguranja •$• Broj 1-2/2006 2 1

Revija za p r a v o o s i g u r a n j a

ma, bilo plovidbenim ili zdravstvenim. Medutim, posao rulanja osiguranog vazduhoplova može da vrši svaki ovlašteni pilot ili mehaničar.

Prekoračenje dozvoljenog broja putnika pred-stavlja isključenje pokrića kao i kod AVN. 1A polise. Dalja isključenja odnose se na upotrebu vazduho-plova suprotno Deklaraciji, eksploataciji, održava-nju, popravkama i kontroli sa znanjem i pristankom osiguranika, odnosno njegovog menadžmenta, ali suprotno propisima koji se odnose na civilnu vazdušnu plovidbu. Takode, upotreba vazduhoplova u aktivnostima za koje je potrebno posebno odobrenje, kao akrobatsko i brzinsko letenje, za poljoprivredne potrebe ili lov, traži posebno odobrenje, a u odsustvu istog ili posebne deklaraci-je o tome, vodi isključenju pokrića.

Kao i kod AVN.IA polise promjena interesa (vlasnika) na vazduhoplovu bez pismenog pristanka osiguratelja, takode vodi gubitku pokrića. Medutim, AVN.16 polica ovo proširuje i za slučaj nedekla-risanih privilegija, hipoteka ili drugih tereta na vaz-duhoplovu.

Definisije AVN. 16 police

Postoje i razlike u broju i vrstama definicija izmedu AVN.IA i AVN.16 polise.

Istoveme su definicije leta, mada AVN.16 poli-ca upotrebljava termin ,,u letu", kao i definicije rulanja, prizemljenosti i usidrenja.

AVN.16 polica sadrži definiciju vazduhoplova. Medutim, ona se ne odnosi na utvrdivanje raznih vrsta letilica, već na isticanje da pojam vazduhoplo-va kako je upotrebljen u polisi pokriva i dijelove vazduhoplova kao što su motori, propeleri, rotori i naprave koje čine dio vazduhoplova na početku pokrića, uključujući i uklonjene dijelove koji nisu zamijenjeni drugim sličnim dijelovima. Ovo isto u AVN.IA polisi postiže se definisanjem ,,Unit-a".

Specifična, i ujedno posljednja, jeste definicija „civilne aeronautičke vlasti". Naznačava se da je to odgovarajuće konstituisana vlast vlade Sjedinjenih

2 2

Američkih Država, kao i vlast svake druge priznate vlade bilo koje države u kojoj bi moglo da dode do primjene AVN.16 polise, a koja ima jurisdiksiju nad civilnom avijacijom.22

Uslovi pokrića po A V N . I 6 polici

Uslovi pokrića po AVN.16 polici sveobuhvat-niji su, precizniji i nepovoljniji za osiguranika od AVN.IA uslova.

Predvideni su uslovi obaveze pod kojima osi-guranik može da ostvari nadoknadu štete kada nas-tane gubitak. Kao prvo, mora da preduzme sve razumne mjere da zaštiti vazduhoplov, bez obzira da li je gubitak pokriven policom ili nije, pa bilo koji dalji gubitak zbog takvog propusta ne smatra se da je pokriven osiguranjem. Medutim, razumni troškovi koji su podnijeti da bi se takva zaštita pružila smatraće se da su učinjeni na osigurateljev zahtijev. I kod ove police zahtjeva se da osiguranik da obavijest o štetnom dogadaju osiguratelju. Za razliku od uslova iz AVN. 1A police gdje se zahtjeva „momentalno obaveštavanje" Ovdje to mora se da učini „tako brzo kako je praktično moguće", ali takav zahtijev postoji i za slučaj krade, pljačke, sitne krade i vandalizma prema polisi. Takode, osigu-ratelji neće biti obavezni na plaćanje ako se prethod-no s time nisu saglasili.

Poslije razumno brzog obavještavanja o šteti osiguranik je dužan da u roku od 60 dana pred-stavniku osiguratelja podnese dokaze o šteti. Naravno, sa svom pratećom dokumentacijom. Ovaj rok se može produžiti u pismenom obliku od strane osiguratelja, a na bazi izvještaja osiguranika uz zak-letvu na okolnosti zbog kojih je potrebno produženje. U postupku ispitivanja i utvrdivanja podnijetih dokaza za osiguratelja su predvidena široka prava i ovlašćenja. Osiguratelj je ovlašćen da zatraži, a osiguranik da to ispuni, odnosno da pod-vrgne ispitivanju pod zakletvom osiguranika, i nje-gove ljude, da ima direktan uvid u naplatu štete, u avio-dnevnike, u računovodstvene knjige, račune,

22 Navedeno je naprijed da se AVN.26 polica, izuzev Aljaske, primjenjuje u SAD, Kanadi i Meksiku.

Broj 1-2/2006

1 - , - ĆLANC druge novčane dokumente, bilo originale ili kopije ako su originali izgubljeni, uz pravljenje izvoda iz tih dokumenata, itd. Sve naprijed navedeno pojačano je usiovom o „pomoći i saradnji osiguranika" gdje se predviđa da će osiguranik sarađivati sa osiguratel-jem, te da će na zahtjev osiguratelja prisustvovati saslušanjima i sudenjima i pružati pomoć u postizan-ju sporazuma, obezbeđenju i pružanju dokaza, prib-avljanju prisustva svjedoka i u vođenju parnisa. Posebno se zabranjuje osiguraniku, sem na njegov sopstveni trošak, da dobrovoljno vrši bilo kakvo plaćanje, preuzme bilo kakvu obavezu ili učini bilo kakav trošak.

Poslije iznijetih uslova koji bi se mogli okarak-terisati kao prethodni uslovi, bez kojih nema obaveze plaćanja po polisi, slijede uslovi o plaćanju, odnosno nadoknadi iz osiguranja putem zamjene.

Kod plaćanja uslovima se utvrduju tri bitne stvari vezano za granice u kojima se vrši obeštećenje, odnosno plaćanje.

Prvi uslov vezan je za gornju granicu obaveze osiguratelja. U polisi se to naziva „ograničenjem odgovornosti". U tekstu se navodi da obaveza osi-guratelja za direktan fizički gubitak ili štetu vaz-duhoplova neće preći iznos osiguranja koji je odreden u Deklaraciji, dakle da neće preći osigu-ranu sumu, umanjenu za ugovoreni odbitak. Klauzula razmatra razne načine rješavanja šteta, što se prvenstveno vezuje za delimična oštećenja. Za slučaj potpunog gubitka postoji, takode, više mogućnosti kao što su plaćanje ugovorene sume, zamjena vazduhoplova, njegovo prihvatanje od strane osiguratelja, ali i AVN.16 polica isključuje pravo osiguranika na prepuštanje.

Pravo na zamjenu izdvojeno je kao poseban uslov. Ovdje se utvrduju uslovi zamjene pojedinih dijelova, pa se nabrajaju motori, propeleri i/ili rotori i njima slična sredstva ili oprema. Kada se takva zamjena izvrši nadoknada za zamjenjeni dio ne može da bude veća od vrijednosti originalno ugradenog dijela, sem ako o tome ne postoji spo-razum u vidu dopune i pod uslovom da se plati dodatna premija ako se zatraži.

U sklopu utvrdivanja nadoknade gubitka, odnosno štete polica sadrži i uslov koji određuje

način procjene visine nastale štete, a za slučaj da se osiguranik i osiguratelj o tome ne saglase. Klauzula predvida imenovanje procjenitelja obje strane naj-dalje u narednih šezdeset dana, nakon što je osigu-ratelj primio dokaze o nastaloj šteti, sa imenovanjem trećeg nezavisnog procjenjivača, kojeg, za slučaj da se strane ne saglase, imenuje sud. Medutim, u klauzuli se izričito navodi da imenovanje procjenji-vača ne znači da se osiguratelj odrekao svojih prava vezano za procjenu štete.

Uslovi police dalje sadrže elemente ugovora o osiguranju kao što su: postupak i utvrdivanje prava za slučaj dvostrukog ili višestrukog osiguranja; isključivanje prava prevoznika ili čuvara da se bilo direktno ili indirektno koriste zaključenim osigu-ranjem; umanjene vrijednosti izvršenog osiguranja za visinu štete koja se dogodila, bez obzira da li je pokrivena osiguranjem ili ne, od dana nastanka štete pa do izvršene popravke, kada će se vrijed-nost osiguranja povećati za vrijednost popravke sve dok se ugovorena vrijednost (suma) potpuno ne obnovi ili dok ne istekne vrijeme na koje je poli-ca zaključena; utvrdivanje prava na subrogaciju i obaveze osiguranika u vezi sa tim. Mogućnost izmjene pokrića zbog naknadnih obavještenja ili saznanja agenata, njihovih predstavnika ili bilo drugog lica nije dozvoljeno, sem ako do promjene ili održanja od prava nije došlo putem dopune s kojim se saglasio osiguratelj sa ciljem da čini sas-tavni dio police. Istovetna situacija predviđena je i za prenos police. Polica je izdata na ime osigurani-ka i nije prenosiva, a prenos se može učiniti jedi-no putem dopune sa kojom se saglasio osiguratelj i izdatog tako da čini sastavni dio police, što sadrži i AVN.IA polica. Medutim, ako osiguranik umre, bankrotira ili postane nesolventan u periodu pokrića policom, ako polica do nastupanja ovih događaja nije otkazana i ako u roku od trideset dana bude dato odgovarajuće pismeno obavještenje, pokriće će biti prenijeto na zakonske zastupnike osiguranika.

Pravo na otkaz sadržano je i u ovoj polisi. Razlika u odnosu na AVN.IA sastoji se u tome što otkaz osiguranika proizvodi dejstvo odmah nakon prijema ili uručenja, a ako je dat od strane osigu-ratelja, onda deset dana nakon toga. Takode,

Revija za pravo osiguranja •$• Broj 1-2/2006 23

•tmam

Revija za p r a v o o s i g u r a n j a nm

sadržane su odgovarajuće odredbe o pravu na zadržavanje, odnosno povraćaj premije.

S pravnog stanovišta posebno je značajna klauzula kojom se odreduje odnos između uslova police i pravnih propisa države u kojoj se polica primjenjuje na način što se prednost daje državnim propisima23,

Predvidene su i dvije klauzule koje se odnose na pravo na vodenje sudskog spora. Prva suštinski odreduje zastarjelost. Navodi se da osiguranik ne može da pokrene spor ukoliko nije ispunio sve uslove iz police, a niti prije isteka roka od šezdeset dana nakon što je osiguratelju podnijet dokaz o gubitku, ali zastarjeli dokaz od dvanaest mjesesi počinje da teče nakon što se šteta dogodila i nakon njegovog isteka tužba se više ne može podići.

Sljedećom klauzulom utvrduje se nadležnost. Ovo se čini samo za sudove u SAD, ali ne i za sudove u Kanadi i Meksiku, na koju teritoriju se proteže dejstvo pokrića.

Originalan je način na koji se u uslovima police utvrduje odnos izmedu štampanih klauzula i činjeni-ca navedenih u Deklaraciji. U originalu naziv klauzule glasi „Schedule of Statements" koji je moguće prevesti kao „dodatak o izjavama (navodima)" ili eventualno „popis (sadržaj) izjava". U svakom slučaju stvari su postavljene tako da osiguranik prihvatanjem štam-panih uslova polise ujedno prihvata da su ugovorne odredbe i izjave u Deklaraciji u svemu njegove, da su istinite i da polica utjelovljava sve sporazume izmedu njega i osiguratelja koji se odnose na zaključeno osi-guranje. Time ova polica, više nego bilo koja druga isprava u saobraćajnom pravu uopšte, eksplicitno izražava pravnu prirodu sklopljenog ugovora kao ugovora po pristupu.

Posljednja klauzula uslova odnosi se na davanje netačnih izjava i podataka i na prevare. Prikrivanje ili netačno prikazivanje bilo koje materijalne činjenice ili okolnosti sadržanih u Deklaraciji ili ne,

23 Kako se polica AVN.16 izdaje radi pokriča u Sjevernoj Americi (izuzev Aljaske), što znači, prvenstveno u SAD, treba imati u vidu da izraz „sukob sa pravom države" znači u SAD prvenstveno i redovno sukob sa pravom neke od američkih saveznih država.

koje je povezano sa zaključenim osiguranjem ili nje-govim predmetom ili u slučaju prevare, pokušaja prevare ili lažne zakletve koji su u vezi sa zaključenim osiguranjem ili njegovim predmetom, bilo prije ili poslije nastale štete, saglasno ovoj klauzuli čine polisu ništavom.

Deklaracije

Kao i kod dodatka AVN. 1A polise, u ovoj poli-ci dio pod nazivom „Deklaracije" sadrži elemente zaključenog ugovora: ugovorne strane, vrijeme na koje se ugovor zaključuje; obim pokrića po vrstama osiguranja; opis vazduhoplova koji se osigurava i visinu sume osiguranja; ugovorene franšize; ime i stručnu osposobljenost pilota koji upravlja vazduho-plovom u letu.

I kod ove polise osiguranik bira da li će vaz-duhoplov saglasno ponudi iz „osiguravajućih ugo-vora" osigurati na najšire pokriće pod ,,A", koje pokriva let, kretanje na zemlji (rulanje), te prizem-ljeni ili vazduhoplov na vodi, ili uže pod ,,B" (sve sem leta) i najuže ,,C" (samo kada nije u pokretu na zemlji ili vodi), već prema tipu vazduhoplova.

Slijedeće opredeljenje osiguranika jeste osigu-ranje prema svrsi u koju se osigurani vazduhoplov koristi. U tom dijelu postoji određena razlika prema kategorizaciji AVN.IA polise. AVN. 16 polica, prema svrsi u koje će se vazduhoplov koristiti vrši razvrstavanje na: (A) poslovna uptoreba i za zado-voljstvo; (B) industrijsku pomoć; (C) ograničena komercijalna upotreba, i (D) komersijalna upotre-ba24-

24 U odnosu na podjelu AVN.IA police, poslovna upotreba i upotreba iz zadovoljstva su spojeni, a izostavljena je pri-vatna upotreba poimenično, ali je i ona obuhvaćena u okviru „industrijske pomoći", poklapa se sa „poslovnom" upotrebom police 1A, ali i uz preciziranje da obuhvata prevoz rukovodioca, zaposlenih i gostiju, te stvari i robe osiguranika, ograničeno „komercijalno" podrazumijeva upotrebu vazduhoplova za prevoz putni-ka i robe uz naknadu i odgovara komercijalnoj upotrebi kod police 1A „komercijalna" upotreba kod AVN.16 police pokriva sve vrste upotrebe, uključujući i rentalnu upotrebu (iznajmljivanje) vazduhoplova, kao i za instruk-tivno letenje.

2 4 Broj 1-2/2006

CLANCI Posebnu spesifičnost predstavlja posljednja

tačka Deklaracije (item 6) prema kojoj se odredena izostavljanja ili dodavanja novih vazduhoplova polisi mogu da vrše samo prema unaprijed pripremljenom dodatku polici.

LOJDOVA POLICA Z A POKRIĆE O D G O V O R N O S T I N A AMERIČKOM TRŽIŠTU (AVN.20 POLICA)

AVN.20 polica radena za primjenu na američkom tržištu odnosi se, kako na pokriće odgovornosti vlasnika vazduhoplova, odnosno operatora, za smrt i tjelesne povrede lica i za uništenje ili oštećenje imovine na zemlji, tako i na pokriće odgovornosti za smrt i tjelesne povrede put-nika.

Posebna polica za američko tržište svakako kao i kod kasko osiguranja, proizilazi iz specifičnosti pravnog sistema SAD, a u ovom slučaju i u specifičnom odnosu SAD prema Varšavskom siste-mu odgovornosti i onog iz Rimske konvensije. U načelu, SAD obavezuje Varšavska konvencija, ali one su otkazale Haški protokol, a Gvadalaharskom nisu pristupile zbog niskog iimita ograničenja odgovornosti. Američke federalne vlasti 23. febru-ara 1982. godine donijele su regulacionu naredbu kojom su utvrdili izmjene ograničenja odgovornosti za sve američke avioprevoznike, s time da ti iznosi takode obavezuju i strane prevoznike koji lete „prema" i ,,iz" Sjedinjenih Američkih Država25-

Kada se radi o osiguranju odgovornosti na unutrašnjem američkom tržištu, čemu je polica AVN.20 i namijenjena, dalje pravne komplikacije nastaju činjenicom da većina od 50 američkih saveznih država nema zakon, odnosno propis kojim ograničava visinu odgovornosti za slučaj vazduho-

25 Vidi M. J. Spurway: Aviation Law and Claims, London, 1992, str. 25. Navodi se da su utvrdeni iznosi 300.000 USD po osobi, odnosno putniku, a ukupno 20.000.000 USD po štetnom dogadaju (2.000.000 USD za vazduho-plove sa manje od šezdeset sjedišta), s time što se kod većih aviona ukupna suma formira na bazi 7 5 % od 300.000 USD pomnoženo sa brojem sjedišta.

plovnih nezgoda, a u slučajevima gdje postoje one nisu nužno iste. Što se tiče sudske procedure ističe se da je pravom nekih država dozvoljeno da se even-tualni spor vodi direktno protiv osiguratelja26.

Arhitektura same polise takode je podređena američkim pravnim shvatanjima u odnosu na insti-tut odgovornosti za štetu nanijetu licima i imovini generalno i u vazdušnom saobraćaju posebno. Kao rezultat toga su pođele koje su različite od onih u AVN.IA polisi, a i mnoge druge odredbe vezane za američko pravo i praksu.

Vrste ponuđenih pokrića

Za sva pokrića po ovoj polisi nudi se mogućnost posebnih osiguranja, medusobno povezivanje mogućih pokrića ili svih njih zajedno, što je najšire pokriće i nudi se za jedinstvenu premi-ju i uz jedinstveni iznos gornje granice obaveze osiguratelja. Posebno ponudeno osiguranje je osigu-ranje troškova liječenja.

Sve naprijed iznijeto sadržano je u šest vrsta ponudenih osiguravajućih ugovora, odnosno osigu-ravajućih pokrića, i to:

Pokriće A - odgovornost za tjelesne povrede (isključujući putnike);

Pokriće B - odgovornost za oštećenje imovine;

Pokriće C - odgovornost za tjelesne povrede putnika;

Pokriće D - odgovornost za tjelesne povrede (uključujući putnike) i oštećenje imovine sa jedin-stvenim limitom;

Pokriće E - odgovornost za tjelesne povrede (isključujući putnike) i oštećenje imovine sa jedin-stvenom kamatom;

Pokriće F - troškovi lečenja.

26 Spurway: isto, str. 25 navodi da takve zakone imaju: Kanzas, Masačusets, Virdžija, Zapadna Viržinija, Misuri i Nju Hempšir.

Revija za pravo osiguranja •$• Broj 1-2/2006 2 5

Pokriće odgovornosti za tjelesne povrede, pored tjelesnih povreda uključuje nadoknadu i za smrt, bolesti i zaraze, uključujući štetu za njegu i gubitak posla, a za osiguranje imovine njeno oštećenje i uništenje, kao i nadoknadu za gubitak upotrebe i sve to po jednom štetnom događaju. Razlika u odnosu na AVN.IA polisu je što se osigu-ranjem putnika (pokriće C) ili, pak opštim osiguran-jem (pokriće D) smatra pokrivenim i letačko i kabin-sko osoblje vazduhoplova.

Pravna zaštita, rješavanje zahtjeva i dopunska plaćanja

Klauzule sadržane u ovom dijelu police karak-teristične su za osiguranje odgovornosti u saobraćaju, posebno u pomorstvu i vazdušnom sao-braćaju. Radi se o sredstvima (brodovima i vazduho-plovima) koji se njihovim redovnim iskorišćavanjem premještaju, ne samo iz mjesta u mjesto, već time često mijenjaju jurisdikacije, čime izbjegavaju ili otežavaju naplatu šteta koje su pričinili trećim lici-ma, odnosno njihovoj imovini. Ovakve situacije iziskuju sveobuhvatnu pravnu zaštitu, pa se u samoj polici navode ime/imena i adresa osigurateljevih advokata, koji takvu zaštitu, odnosno pomoć pružaju. Za pružanje te vrste usluga osiguranik je pokriven prvom klauzulom ovog dijela police, koji u sebi sadrži obavezu, ali i pravo osiguratelja da u ime i za račun osiguranika podiže tužbe ili preduzi-ma druge pravne postupke, kako se to u klauzuli navodi, makar oni bili neosnovani, lažni ili sa pre-varnom namjerom, a u vezi sa podnijetim zahtjevi-ma protiv osiguranika za navodne povrede, bolesti i zaraze ili uništenja kojima se traži plaćanje obeštećenja. Takode, klauzula daje pravo osigu-ratelju da vrši uvidaje, vodi pregovore i zaključuje sporazume za svaki takav zahtjev ili tužbu kako on nalazi da je korisno.

Sljedeća klauzula odnosi se na obavezu koju osiguratelj preduzima da plati sve iznose povodom izdatih garancija za oslobađanje vazduhoplova od zaustavljanja u okviru sume osiguranja sadržanoj u

polici, kao i da plati sve druge garantne mjere u toku postupka, ali bez obaveze postupanja po njima27-

Isključenja, definicije i uslovi osiguranja

Isključenja i uslovi su suštinski istovetni sa onim sadržanim u AVN.IA i AVN.16 polici, medutim, ali ima i nekih razlika.

Najveća razlika, svakako, sastoji se u činjenici što se u SAD polisom osiguranja koja pokriva odgov-ornost za smrt i tjelesne povrede i bolest putnika sma-traju osiguranim i letačko i kabinsko osoblje vaz-duhoplova. Ovo proizilazi i iz širokog tumačenja definicije „putnik" koji označava „svaku osobu koja se nalazi u vazduhoplovu ili ulazi ili izlazi iz njega".28

Ostala isključenja u najkraćem su: obaveze preuzete po bilo kom ugovoru, sem ako se određena obaveza ne bi primjenjivala na osiguranika i u odsustvu takvog ugovora (isključenje ugovornih obaveza); letenje bez sertifikata o sposobnosti za plovidbu; protivpravna upotreba (u smislu nedostat-ka potrebne dokumentacije); upotreba bez dekla-risanog pilota ili sa pilotom koji nema odgovarajuću licencu; prevoz više putnika od deklarisanog broja; vršenje operacije suprotno pravilima civilne avijaci-je; upotreba izvan naznačenih geografskih granica u Deklaraciji; upotreba za svrhe koje su isključene, sem ako nisu posebno odobrene (trke, obaranje rekorda, akrobatika, itd.); isključenje pokrića odgovornosti prema zaposlenima (izuzev osoblja vazduhoplova) i isključenje svake imovinske odgo-vornosti; te isključenje ratnih i političkih rizika.

27 U dvije, naprijed, opisane klauzule sadržana prava i obaveze osiguratelja, postoje i u pomorskom osiguranju od odgovornosti, poznatom kao „klupska" osiguranja. U slučaju sporova klubovi plaćaju troškove pravnih postu-paka, ali ih ne vode sem ako o tome ne postoji sporazum izmedu osiguranika i kluba ili ako se osiguranik dodat-no ne osigura i za pružanje pravne zaštite. Razlike posto-je i u pravu na poravnanje i plaćanje šteta, što je u pomorskom osiguranju u rukama brodara, pa osiguratelj ne može da sklapa poravnanje i vrši plaćanja bez saglas-nosti brodara. U pomorskom osiguranju takode je prak-sa da klubovi daju garancije za oslobadanje brodova.

28 Vidi i M. J . Spurway: Aviation Insurance op.sit. ctr.48.

2 6 Broj 1-2/2006

Pored specifičnosti širokog definisanja pojma „putnik" pojavljuje se i definiše pojam „događaj". Ovim pojmom ističe se razlika izmedu pojma inci-denta, odnosno nezgode, kao trenutnog dešavanja i događaja koji u sebi obuhvata i svaki pojedinačni incident, ali i kontinuiranu iii višestruku izloženost uslovima koji su se dogadali u periodu na koji se polica odnosi. Sve štetne posljedice koje nastanu iz jedne takve izloženosti suštinski istim opštim opas-nostima, sa stanovišta osiguranja smatra se da su nastale iz jednog događaja.

Druge dvije definicije odreduju več poznate pojmove ,,u letu" i „civilne aeronautičke vlasti".

U okviru uslova osiguranja predviđenih poli-som AVN.20 istovjetni uslovi sa AVN.16 policom su oni u: drugim osiguranjima i promjenama; prenosu police; prestanku osiguranja; podnošenju tužbe; navodima u dodatku; i netačnom prijavljivanju i prevarama, ali ovdje kada se radi o drugim osigu-ranisima, prenosu ili prestanku prava ima razlitičitih ili dodatnih stipulacija koje proizilaze iz različite prirode kasko osiguranja i osiguranja odgovornosti.

U ovoj vrsti osiguranja, pored zahtjeva da se izvrši obavještenje o nezgodi, odnosno štetnom dogadaju, zahtjeva se da se osiguratelj odmah obav-ijesti ako je prema osiguraniku podnijet zahtjev ili tužba i da se njemu ili njegovom predstavniku dostave takvi zahtjevi, tužbe, pozivi za ročište i slično. Osiguranik je, takode, uslovima polise obavezan da pruža pomoć i kooperira sa osigurate-ljem u svim tim postupcima. Medutim, osiguranik nema pravo da samostalno vrši bilo kakva plaćanja ili priznanja odgovornosti, sem na preduzimanje medicinskih i hirurških intervencija koje se nalažu kao obavezne u momentu same nezgode.

Poseban postupak predviden je kada osigu-ranik ima zaključeno F pokriće za troškove liječenja. odnosno troškove liječenja. U tom slučaju povredena osoba ima direktan kontakt sa osigurate-ljem i obavezu podnošenja medicinske doku-mentacije, računa troškova, kao i da se podvrgne pregledima od lekara odredenih od osiguratelja,

kada i kako često osiguratelj to ocijeni razumno potrebnim. U toku trajanja liječenja osiguratelj može da vrši akontaciona plaćanja, koja će se kasnije odbiti od konačne obaveze i takva plaćanja, saglas-no uslovima, ne predstavljaju priznanje odgov-ornosti.

Poseban dio uslova posvećen je regulisanju pitanja ograničenja obaveze do određene visine. Klauzula se posebno bavi regulisanjem da li se utvrdeni gornji iznos obaveze osiguratelja duguje po jednoj osobi ili se radi o ograničenju odgovornosti po jednom štetnom događaju. Zaključena osiguran-ja pod A (smrt i tjelesne povrede prema osobama na zemlji) i C (smrt i tjelesne povrede putnika) pred-stavljaju pokrića ,,per capita", ali uz korekciju gor-nje granice pokrića po jednom štetnom događaju. Takav je slučaj i sa naknadom za medicinske izdatke, gdje se gornji iznosi ugovaraju po osobi i po jednom incidentu. U ostalim slučajevima ugovara se gornja granica pokrića po jednom štetnom događaju (Pokriće B, D i E).

Gornje granice finansijskog pokrića nisu pred-met potpune slobode ugovaranja što se tiče njihove visine. Poseban uslov je obaveza poštovanja zakona kojima se traži da vlasnici vazduhoplova imaju finansijsko pokriće za slučaj odgovornosti vazdušnog prevozioca, odnosno vlasnika vazduho-plova.29

Posljednju klauzulu vezanu za pravnu prirodu ovog osiguranja kao osiguranja odgovornosti osigu-ranika prema trećim licima čini vezivanje osigurate-ljeve odgovornosti za prethodno utvrdenu odgov-ornost osiguranika. Osnov i visina odgovornosti da bi stvorili obavezu za osiguratelja, moraju da budu utvrdeni pravosnažnom sudskom presudom (arbi-tražnom odlukom) ili pismenim sporazumom

29 Naprijed je već rečeno da SAD nisu ratifikovale mnoge međunarodne konvencije u domenu odgovornosti vazdušnog prevozioca, a da su neke i otkazale zbog niskih iznosa ograničene odgovornosti. Kada se radi o zakonima o finansijskoj odgovornosti, onda u SAD pod tim pojmom treba razumjeti prvenstveno zakone poje-dinih američkih saveznih država.

Revija za pravo osiguranja •$• Broj 1-2/2006 2 7

Revija za p r a v o o s i g u r a n j a

izmedu osiguranika, oštećenog lica i osiguratelja, ali gornji iznos koji se može dati je iznos naznačen u polici. Posebna odredba postoji za slučaj stečaja ili nesolventnosti osiguranika što osiguratelja ne oslo-bada obaveze na nadoknadu po zaključenom osigu-ranju.30

Deklaracije AVN.20 police

Osnovni elementi ugovora koji su kao naziv ovog posebnog dijela nazvani kao „deklarisani" od strane lica koje ugovor zaključuje putem police, kao i kod prethodne dvije police su: navodenje imena (naziva) osiguranika, njegove adrese, naznaka čime se bavi, odnosno vrsti poslova, djelatnosti, te navodenje interesa koji osiguranik ima u osigura-nom vazduhoplovu, odnosno vazduhoplovima.

Saglasno Sekciji III polise utvrduje se ko se još pored imenovanog osiguranika u Deklaraciji može smatrati osiguranikom, pa se navodi da se prava iz polisce protežu da zaštite svako lice koje upotreblja-va vazduhoplov u ime ili sa odobrenjem imeno-vanog osiguranika i bilo koje lice ili organizaciju odgovornu za upotrebu vazduhoplova. Ovakvo, dosta ekstenzivno proširenje liste mogućih osigu-ranika, ograničeno je konkretnim isključenjima, pa se ističe da policom nisu pokriveni: imenovani osi-guranik za tjelesne ozljede, bolest ili smrt prouzrokovane od lica ili organizacije koje su stekle pravo osiguranika; zaposleni imenovanog osigurani-ka; lica koja vrše snabdevanje ili pružaju usluge (na primjer, kao letački treneri) vezane za štetne događaje proistekle iz takvih aktivnosti; učenici za pilote ili piloti koji su iznajmili vazduhoplov, sem ako je takav način upotrebe bio prijavljen osigu-rateljima.

Vrijeme trajanja osiguranja (pokrića) po polici obavezno se navodi ne samo po datumima početka i završetka, već i po satima.

30 Naznačeni stav koji je u korist oštećenog, može da dejstvuje i obratno kada se zbog stečaja i nesolventnos-ti osiguratelja ne gasi obaveza osiguranika kao osnovnog dužnika.

28

U trećem dijelu navode se ugovorena pokrića (od A do F) uz navodenje gornje granice novčanog iznosa obaveze za svako pojedino pokriće. Osiguranik bira koja će pokrića uzeti, a već je rečeno da D pokriće, kao najšire uključuje sva druga pokrića, F pokriće za medicinske usluge posebno se ugovara i osiguratelj duguje nadoknadu takvih troškova nevezano za postojanje krivice za nastalu štetu.31

Slijedeći navod odnosi se na opis vazduhoplova koji sadrži: indentifikasione oznake, kategoriju, go-dinu proizvodnje, proizvođača, model i serijski broj, tip, opis motora uz naznaku konjskih snaga, proiz-vodača modela, te deklarisani maksimum broja put-nika (izuzev posade) koji istovremeno može da pre-vozi.

Medutim, kada se radi o vazduhoplovima koji će biti pokriveni policom, sadržana su dva proširen-ja. Prema prvom Sekcija IV teksta ugovorenih klauzula) osiguranje se proteže i na vazduhoplov koji privremeno ulazi u flotu osiguranika da zami-jeni pokvaren, izgubljen ili vazduhoplov koji se nalazi na popravci ili servisiranju.32 Drugo prošire-nje (Sekcija V) je automatsko i odnosi se na vaz-duhoplove na koje osiguranik stekne svojinu za vri-jeme trajanja ugovora po polisi. Uslovi su da se radi o vazduhoplovu sličnih svojstava kao onaj/oni u floti; da osiguranik vazduhoplov prijavi osiguratelju u roku od 30 dana od izvršenog sticanja, da plati odgovarajuću dodatnu premiju i da nema za osigu-rane gubitke drugo validno i naplativo osiguranje.

Četvrti dio Deklaracije odnosi se na naznačenje u koje svrhe se vrši osiguranje. Najšire pokriće je u komercijalne svrhe, ali može postojati interes i za uža pokrića, a što zavisi od toga ko je osiguranik, privatno lice ili velika vazduhoplovna kompanija ili možda lice koje je vazduhoplovni instruktor.33

31 Vidi M. J . Spurway, op. sit. ctr. 57.

32 Uslovi su da se radi o vazduhoplovu sličnih karakteristi-ka, a vlasnik tog vazduhoplova ili njegovi namještenici i agenti ne smatraju se osiguranim tim privremenim osi-guranjem.

33 O ponudenim vrstama osiguranja sa stanovišta načina upotrebe vidi naprijed, str. 28.

Broj 1-2/2006

U petom dijelu unosi se ime, odnosno imena pilota koji će jedino imati pravo da pilotiraju osigu-rane vazduhoplove sa naznakama njihovih letačkih dozvola i kvalifikacijama.

OSIGURANJE RATNIH I POLIT IČKIH RIZIKA

Sve tri Lojdove polise za osiguranje avijacije medu isključenjima obavezno nabrajaju ratne i poli-tičke rizike. Najdetaljnije to čini Londonska polica za osiguranje avijacije - AVN.IA polica (verzija 1C od 21. 12. 1998. godine) u tački 10 Opštih isključenja, gdje u sedam alineja (od a. zaključeno sa d.) detaljno nabraja sve ratne i političke rizike koji su iskijučeni iz osiguranja. Do kraja šezdesetih go-dina prošlog vijeka ratni i politički rizici bilo pri-likom isključenja ili prilikom njihovog posebnog ugovaranja, pratili su uobičajenu „pomorsku" ter-minologiju za ovu kategoriju rizika, pa se govorilo o aktima kraljičinih neprijatelja na otvorenom

« 34 „moru .

Medutim, dogadaji koji su tih godina ugrožavali avijaciju, kao što je arapsko-izraelski rat 1967. godine, doveli su do stvaranja specijalnih klauzula za ratne i „druge povezane opasnosti". U novembru 1969. godine stvorena je nova klauzula za isključenje rata, otmica i drugih opasnosti, a današnja njena modifikovana verzija iz 1971. godine, poznata je pod istim nazivom i skraćenicom AVN.48B. Ratni i politički, odnosno ratni i drugi slični rizici, na Londonskom tržištu osiguranja prih-vataju se od specijalizovanih osiguratelja. Kako sve police za osiguranje avijacije na principu „protiv svih rizika", sadrže klauzulu o isključenju ratnih i političkih rizika, onda osiguratelji te isključene rizike posebno osiguravaju po tzv. povratnom prin-cipu (ivrite bacck), pa zaključenjem takve polise ili putem dopunjujuće klauzule, uspostavljaju ponovo stanje kao da isključenja nije bilo.35

34 Vidi P. Vissars: op. cit. ctr. 45.

35 Vidi M. J . Spurway: op. cit. str. 56.

Sadržaj klauzule za pokriće ratnih i poli-tičkih rizika AVN.48B

Klauzula je sačinjena formalno kao isključujuća, medutim, primjenom sistema posebne dopune, ona osigurava rizike za koje stoji da nisu pokriveni.

Kada se radi o AVN. 1A polici sva njena isključenja iz tačke 10 istovetna su sa klauzulom AVN.48B, pa su primjenom povratnog principa klauzulom pokriveni slijedeći rizici:

a) rat, invazija, akti spoljnih neprijatelja, nepri-jateljstva (sa objavom rata ili bez), gradanski rat, pobune, revolucije, ustanci, ratni (preki) zakoni, vojna ili uzurpirana vlast ili pokušaji za uzurpiranje vlasti;

b) svaka neprijateljstva detonacija bilo kojeg ratnog oružja koje koristi atomsku ili nuk-learnu fisiju i/ili fuziju ili druge slične reakci-je ili radioaktivnu silu ili sadržaj (gradu);

c) štrajkovi, neredi, gradanski nemiri ili radnički neredi;

d) svaki akt jednog ili više lica, bez obzira da li su ili nisu agenti suverene vlasti, u političke ili terorističke svrhe i bez obzira da li su gubitak ili šteta u vezi sa tim bili slučajni ili namjerni;

e) svaki akt zlobe i pakosti ili akt sabotaže;

f) konfiskacija, nacionalizacija, zapljena, spre-čavanja, zadržavanja, prisvajanja, rekvizicije u svojinu ili za upotrebu od strane ili po naredbi bilo koje vlade (bilo civilne, vojne ili faktičke) ili javnih ili lokalnih vlasti;

g) otmica ili svaka nezakonita (protivpravna) zapljena ili nedozvoljeno vršenje kontrole vazduhoplova ili posade u toku leta (uključujući svaki pokušaj takve zapljene ili kontrole) učinjen od bilo koje osobe ili osoba koje su ukrcane u vazduhoplov i pos-tupaju bez saglasnosti osiguranika.

Dalje, u postupku posebne dopune smatra se da ova klauzula (ili polica) pokriva potraživanja nastala dok je vazduhoplov izvan kontrole osigu-

Revija za pravo osiguranja •$• Broj 1-2/2006 2 9

Revija za p r a v o os iguranja

ranika iz razloga bilo koje od gornjih opasnosti. Smatraće se da je osiguranik povratio kontrolu nad vazduhoplovom kada vazduhoplov bezbjedno bude vraćen osiguraniku na jednom aerodromu koji nije isključen geografskim limitima iz polise i u cjelini pogodan za eksploataciju. Da je povratak bezbjedan smatraće se ako je vazduhoplov parkiran sa ugašenim motorima i ako nije pod uticajem bilo kakve prinude.

AVN.48B klauzula sadrži najšire isključenje, pa samim tim i najšire pokriće protiv ratnih i poli-tičkih rizika. Ovo pokriće može biti promijenjeno na više načina, bilo putem izdavanja posebnih poli-ca ili, što je češći slučaj, putem brojnih dopuna. Na primjer, Lojdov sindikat RJ Merrett (a takvu praksu imaju i drugi, specijalisti za ratne rizike) ima sop-stvenu polisu koja isključuje pokriće šteta koje su posljedica upotrebe atomskog i nuklearnog oružja, a rizik konfiskacije pokriva prema uslovima sopstvene klauzule.

Uz polise za osiguranje kaska moguće je putem dopune osigurati štrajk, štete uslijed zle namjere i otmice, naravno, uz plaćanje dodatne premije, itd. Pored prakse da se u svakom slučaju isključuju atomski i nuklearni rizici, postoji, takode, automats-ki prestanak ratnog i političkog osiguranja u slučaju izbijanja rata (objavljenog ili ne) između bilo koje dvije države, ili više njih, ako su u pitanju SAD, Ruska Federacija, Kina, Ujedinjeno Kraljevstvo ili Francuska.36

Posebno pokriće političkih rizika

Pokriće političkih rizika ima posebno značenje, pa samim tim i posebne forme (police, klauzule, dopune). Naime, klasična polica ili dopuna (AVN.48B kao osnovni) za osiguranje ratnih i s tim povezanih rizika, kada se radi o političkim rizicima kao što su konfiskacija, nacionalizacija i slično pokriva samo fizičke štete na vazduhoplovu.

36 Vidi P. Vissars: op. cit. str. 26-41 i 62. Ova vrsta automatskog prestanka pokrića ratnih rizika za slučaj učešća velikih sila, postoji i u pomorskom osiguranju. Medutim, za stupanje na snagu prestanka dovoljno je da jedna od nabrojanih velikih sila stupi u ratne operacije da bi na tom području prestalo pokriće.

3 0

Medutim, pokrivanje političkih rizika pret-postavlja u prvom redu finansijske gubitke, pa je za to potrebno pokriće po posebnoj polici. U literaturi se navodi da je standardizovana polica za te potrebe LSW147 polica, koja se prvenstveno odnosi na pokriće vezano za povraćaj iznajmljenih vazduho-plova ili vazduhoplova pod ugovorenim založnim pravom, kao i jednog i drugog. Ova polica sadrži finansijsko pokriće za sve one rizike koji su u AVN.48B klauzuli navedeni pod ,,f", ali i niz drugih slučajeva pokrića (od ,,b" do ,,e") u kojima neka strana vlada odbija da osiguraniku omogući povratak osigurane opreme ili da osiguranu opre-mu izmjesti iz strane zemlje nakon što je ostvario pravo na takvo izmještanje; da omogući brisanje osigurane opreme iz svog registra, a u vezi sa povraćajem iste saglasno odredbama ugovora o lizingu i konačno, da nakon izvršene prinudne pro-daje opreme dozvoli osiguraniku transfer novca ost-varenog takvom prodajom.37

Polica LSW.555B za kasko osiguranje ratnih rizika

Ovo je cjelovita polica za pokriće ratnih rizika na vazduhoplovima. Polica je podijeljena u pet sek-cija i sadrži i dodatak, gdje se kao i kod drugih poli-ca unose podaci o ugovornim stranama i bitnim ele-mentima ugovora.

Prva sekcija nabraja osigurane rizike koji mogu da dovedu do gubitka ili oštećenja vazduhoplova. Ti rizici nabrojani su u tačkama od ,,a" zaključno sa ,,f", tako da se ova sekcija u potpunosti poklapa sa klauzulom AVN.45B.

Druga sekcija pod nazivom „Troškovi iznuda i otmica" odnosi se na priznavanje troškova koje je osiguranik imao u vezi sa pretnjama prema vaz-duhoplovu, putnicima i posadi, ili pak vanrednih troškova nužno podnijetih u vezi sa konfiskacijom i otmicom osiguranog/osiguranih vazduhoplova, odnosno u vezi sa svim rizicima navedenim pod ,,e" i ,,f" Sekcije 1 polise, pod uslovom da se sve dogada u okviru osiguranih geografskih limita i da se ne

37 Vidi M. J. Spurway: op. cit. str. 57-59.

Broj 1-2/2006

čine sporazumi koji nisu dozvoljeni od nadležnih vlasti. Ovi izdaci nadoknađuju se u visini od 9 0 % od osigurane sume.

U trećoj sekciji sadržana su „Opšta isključenja" pa se navodi da osigurane strane po polici isključuju gubitke, štete ili troškove pričinjene od strane bilo kojeg od pojedinih pobrojanih dogadaja ili kombi-nacije istih, u slučaju izbijanja rata između bilo koje od velikih sila, s time što ako je vazduhoplov u tom momentu u vazduhu ostaje pokriven do prvog sle-tanja. Ako je došlo do konfiskacije, nacionalizacije, zapljene, itd. (tač. b. Sekc. 1) od strane država izričito navedenih u Dodatku, bilo koji dug ako nije pokriven odgovarajućim obezbjedenjem bilo od strane suda ili na drugi način isključen je iz osigu-ranja. Dalje su isključeni slučajevi reposesije vaz-duhoplova i gubitaka i šteta u vezi sa tim, bilo od strane vlasnika ili prava koje se izvodi iz ugovora; gubici i štete uslijed zakašnjenja, gubitaka upotrebe i svake druge „dalje" štete, sem prava na troškove kako je predviđeno u drugoj sekciji, bilo da su nasta-la nakon gubitka ili oštećenja vazduhoplova ili na drugi način. Posebnom (tač. 2) odredbom isključeni su svi gubici i štete uslijed dejstva atomskog ili nuk-learnog oružja.

Sekcija četiri sadrži „Opšte uslove" pod kojima je ugovor zaključen, odnosno AVN.555B polica izdata. Prvom tačkom odreduje se da se i na ratna osiguranja primjenjuju uslovi predviđeni u kasko polisi za osiguranje protiv svih rizika. Zatim se izričito navode dva uslova. Prvi se odnosi na obavezu prijavljivanja svih materijalnih promjena da bi ugovor ostao na snazi, a kao „materijalna prom-jena" definiše se svaka promjena u vodenju poslova osiguranika koji bi mogli razumno da se shvate od osiguratelja da povećavaju rizik po veličini ili učestalosti ili da smanjuju mogućnost povraćaja ili subrogacije. Sljedeća stvar koja se oglašava kao prethodni uslov, vezuje pravo za ostvarenje naknade po ugovorenom pokriću za poštovanje i ispunjava-nje svih odredbi, uslova u dopuni vezanih za policu, kao pravnih pravila na teritorijama gdje vazduho-plov leti.

Posljednja, peta sekcija odnosi se na otkazivan-ja, reviziju i slučajeve automatskog prestanka ugo-

vora. Prvo ustanovljeno pravo u korist osiguratelja omogućava mu da uz davanje sed'modnevnog obav-ještenja zatraži promjenu visine premije ili geograf-skih granica upotrebe vazduhoplova, ili i jedno i drugo, pa ako osiguratelj ne prihvati u datom roku od sedam dana tražene promjene, polica će se sma-trati otkazanom. Ista pravna situacija nastaje i u slučaju upotrebe atomskog i nuklearnog oružja (rok od sedam dana za traženje promjene) bez obzira da li je upotreba takvog oružja pogodila osigurani vaz-duhoplov ili ne.

Pravo na davanje otkaza na bazi sedmo-dnevnog obavještavanja osiguratelj može da koristi nakon isteka svaka tri mjeseca ugovorenog osigu-ranja, da bi zatim, na kraju, bilo ponovljeno da se ugovor u potpunosti raskida ako dode do rata između bilo koje dvije velike sile.

DRUGA OSIGURANJA U V A Z D U H O P L O V S T V U

Osiguranje finansiranja i lizinga vazduhoplova

U vazduhoplovstvu, kao i u pomorstvu, uobičajeno je da jedna avio kompanija kada ima potrebu da na odredeno vrijeme, ili za jedno ili više putovanja, popuni svoju flotu, uzme, iznajmi vaz-duhoplov od druge kompanije. Mada pravo i prak-sa poznaju više tipova takvih ugovora u vazduho-plovstvu je u redovnoj upotrebi ugovor o lizingu vazduhoplova.38

Lizing se pojavljuje u dva bazična tipa, i to: suvi lizing i mokri lizing.

Suvi lizing podrazumijeva uzimanje vazduho-plova bez posade, što za sobom povlači mnoge dru-ge obaveze uzimaoca u lizing, pa nije neuobičajeno

38 Naš Zakon o obligacionim i osnovnim svojinskim odnosi-ma u vazdušnom saobraćaju iz 1998. godine reguliše ugovor o zakupu vazduhoplova. (Glava III članovi 115-123).

Revija za pravo osiguranja •$• Broj 1-2/2006 3 1

• • • • • • • I j ^ H

Revija za p r a v o o s i g u r a n j a

da za vrijeme trajanja ugovora, ako je zaključen na duže vrijeme, vazduhoplov nosi i spoljašnja obilježja (boja, znak, i dr.) zakupca.39

Mokri lizing odgovara ugovoru o tajmčarteru pomorskog prava, odnosno čarteru na jedno ili više putovanja, tako da se u vazduhoplovnoj literaturi ističe da su čarter partije ugovorne forme koje se koriste za ovu vrstu ugovora.40

Zavisno od vrste zaključenog ugovora uobičajen je i raspored obaveza osiguranja u vezi sa vazduhoplovom.

Kod čarter ugovora davalac u čarter vrši kasko osiguranje, osiguranje od ratnih i političkih rizika i osiguranje prema trećima izuzev putnika, a uzimalac osigurava putnike, teret, (kargo) prenos pošte, mada to ne mora uvijek da bude slučaj posebno kod ad. bos iznajmljivanja za jedno ili određen broj letova.

U slučaju suvog lizinga jedino može da bude sporno kasko osiguranje, koje može da ostane kao obaveza davaoca u lizing, ali ako je ugovor zaključen na godinu dana ili duže, obaveza kasko osiguranja često prelazi u skladu sa ugovorom o lizingu na uzimaoca. Sve ostale vrste osiguranja kod suvog lizinga redovna su obaveza uzimaoca vaz-duhoplova u lizing.

Interes za osiguranje vazduhoplova svakako ima i banka koja daje kredit za njegovu nabavku ili za zaključenje lizing ugovora. Interesi davaoca vaz-duhoplova u lizing i banke, koja to sredstvima prati, nisu samo slični već se i poklapaju, pa je njihov pri-marni interes da izbjegnu da budu izloženi bilo kakvoj odgovornosti koja proističe iz iskorišćavanja vazduhoplova u lizingu. Pri tome treba imati na umu da u kapitalističkim sistemima, a tako je i u Velikoj Britaniji i SAD, banka kao finansijer ostaje vlasnik vazduhoplova do pune isplate kredita, pa se često zbog toga osniva i posebna kompanija da bi se izbjeglo da vazduhoplov svojinski glasi na banku i/ili na davaoca lizinga. Ugovorom o lizingu zajmo-davac, uključujući i banku, može da se oslobodi svih

obaveza vezanih za buduće iskorišćavanje vazduho-plova. Ipak, glavni instrument zaštite je što potpuni-je osiguranje, kako po visini, tako i po obimu pokrića. Davalac u lizing ili banka takav zahtjev ispostavljaju prema korisniku iizinga, dakle, opera-toru vazduhoplova, ali mogu da se zaštite i sop-stvenim osiguranjem. U tom pogledu u literaturi se ističe, da suprotno od pomorskog osiguranja, gdje finansijeri normalno treba da se posebno osiguraju, tzv. „osiguranjem založnog interesa", u vazduho-plovnom osiguranju uzimanjem pokrića putem AVN.67B dopune banka, odnosno davalac u lizing je osiguran na način što je ova dopuna pridodata osnovnoj polisi odnosno osiguranju koje je zaključio uzimalac vazduhoplova u lizing.41

Osiguranje proizvođača

Pokriće koje se na londonskom tržištu nudi za proizvođače vazduhoplova, njihovih motora i uopšte dijelova i opreme sadržano je u tzv. S.B.A.S. formi polise.42

Polica sadrži dvije vrste pokrića. Prva se bazira na proizvođačevoj odgovornosti prema trećim lici-ma (plaćanje naknade za smrt, tjelesne povrede ili bolesti) i uništenju ili oštećenju imovine, uključujući i gubitak upotrebe iste, a koja je posljedica nedostat-ka, odnosno mana vazduhoplova i pojedinih dijelo-va nastalih u proizvodnji. Druga vrsta pokrića obuh-vata naknadu štete za prizemljenje vazduhoplova, do kojih dode kao posljedica propusta u proizvod-nji.

S.B.A.S. polica može da ima i više proširenja pokrića koji stoje na raspolaganju proizvođačima i izbornog su karaktera.

Proširenim pokrićem moguće je osigurati greške nastale u radu (popravke, zamjene) na vaz-

39 Suvi lizing pandan je ugovoru o zakupu golog broda (Bareboat charter) u pomorskoj plovidbi.

40 Vidi P. Vissars: op. cit. str. 65.

41 Više o osiguranju finansiranja lizinga vidi: The Banker's & Lessor's Guide to Insurance Aspects of Aircraft Financing, sec. ed, izdanje Bankassure Insurance Ltd, 2000 (za AVN.67B str. 52-55 i 132 i dalje).

42 Skraćenica S.B.A.S. dolazi od Society of British Aerospace Companies Ltd. koje je odlučno doprinijelo stvaranju odgovarajućih uslova za ovu vrstu osiguranja i specijalizovanih osiguratelja.

3 2 Broj 1-2/2006

CLANCI duhoplovu izvan radnih prostorija proizvodača, kao osiguranika po ovoj vrsti osiguranja. Posebno pokriće može se dobiti i za slučaj da je vazduhoplov sa proizvodnom manom u vlasništvu samog proiz-vodača, kao i u slučaju kada nisu njegovi vlasnici, ali su ga za svoje potrebe iznajmili ili čarterovali, a na njih ne pada obaveza servisiranja ili održavanja takvog vazduhoplova. Značajno moguće optimalno proširenje pokrića jeste ono koje pruža mogućnost osiguranja odgovornosti za štete na aerodromima koje je, opet, moguće tako proširiti da se odnose i na štete u hangarima i drugim prostorijama. Za zaštitu proizvođača postoji i opcija pokrića grešaka, odnosno nedostataka određenog patenta, uvedena 1991. godine sa važnošću samo uz oznake S.B.A.S. pokriće, kao predmet posebnog sporazuma.43

Osiguranje aerodroma

Svi subjekti koji su vlasnici, operatori ili vrše određene usluge na aerodromima, aerodromskim poljima, stazama za slijetanje ili hangarima mogu da osiguraju svoju odgovornost u vezi sa obavljanjem svojih djelatnosti.

Osnovna forma polise koja se nudi za ovu vrstu osiguranja je Ariel Form, prema nazivu Lojdovog sindikata kao prominentnog lidera u ovoj vrsti osi-guravajućeg poslovanja, a uslovi same police u upotrebi su širom svijeta.

Osiguranje po ovoj polisi pokriva odgovornost operatera aerodroma za štete koje on i njegovo osoblje pričine u određenim (policom specificiran-im) prostorijama, osobama (smrt i tjelesne povrede) ili imovini (gubitak ili oštećenje) a koji su direktna posljedica djelatnosti i servisa koje aerodrom pruža. Ovo osiguranje proteže se i na aerodromske hangare i na štete koje pretrpe vazduhoplovi i oprema u njima, a dok se nalaze pod staranjem, čuvanjem ili kontrolom aerodroma kao osiguranika. Posebnu sekciju polise predstavlja i pokriće odgovornosti za tjelesne povrede (i smrt) i štete na imovini od nedostatka aerodromske opreme u posjedu, upotre-

43 Vidi M. J . Spurway: op. cit. str. 67-79.

bi ili rukovanju od strane aerodroma ili za stvari i proizvode proizvedene, konstruisane, preinačene, popravljane, servisirane, obradivane, prodavane, snabdijevane ili distribuirane od strane aerodroma kao osiguranika (ili njegovih namještenika), ali ovakva široka lepeza nabrajanja strogo je limitirana činjenicom da su osiguranjem pokrivene samo stvari i proizvodi povezani sa vazduhoplovom i to samo nakon što prestanu da budu u njegovom posjedu ili kontroli.

Za osiguranje velikih aerodroma postoji poseb-na (pojednostavljena) Ariel-ova forma koja pokriva osiguranikovu (aerodromsku) odgovornost za smrt i tjelesne povrede (i bolesti) putnika i lica koja borave u aerodromskim prostorijama, izuzev aerodromskih namještenika, kao i gubitka i oštećenja imovine drugih prouzrokovanih incidentnim dogadajima ili greškama i propustima osiguranika i njegovih namještenika, kao i za nedostatke osiguranikovih mašina, opreme ili postrojenja.

Pod pokriće potpadaju i vazduhoplovi koji se nalaze na aerodromu, ako nisu vlasništvo osigurani-ka ili on njima ne upravlja, kao i automobili pod istim uslovima, a dok se nalaze na aerodromskom parkingu.

Polica predvida i druga uobičajena isključenja, kao što su isključenja komercijalne prirode, rat ili radioaktivna kontaminacija, ali i specifična koja se odnose na buku i zagađenje, što mora- da bude posebno osigurano ili građevinski radovi (izuzev normalnog održavanja) na zgradi (proširenje, rekonstrukcija), pisti ili instalacijama, što može da bude osigurano samo uz poseban sporazum sa osi-gurateljem.

Osiguranje buke i zagađenja

Ova vrsta osiguranja pridodaje se zaključenim policama osiguranja putem Klauzule o buci i zagađenju i drugim isključenim opasnostima poz-nate kao AVN.46B. Pokriće štetnih posljedica od buke moguće je postići i putem specijalne police za ovu vrstu osiguranja (AVN.47 polica).

Revija za pravo osiguranja •$• Broj 1-2/2006 33

Buka se saglasno Klauzuli AVN.46B definiše kao čujna ili nečujna ljudskom uhu, zatim kao vibracija, sonični udar i svaki fenomen povezan sa njima.

U AVN.47 polisi navodi se da pojam „buka" uključuje vibracije, sonični udar i s tim povezane fenomene, ali se ne spominje odnos prema čujnosti ljudskom uhu. Kako prema Klauzuli, tako i Polici obeštenje od buke može se dobiti ako je ona razlog za tjelesna oštečenja, oštećenje zdravlja, uključujući i smrt i oštećenje i uništenje imovine, uključujući i životinje.

Klauzula AVN.46B pokriva, pored buke, i, kako se u njoj navodi, zagađenje i prljanje (konta-minaciju) bilo koje vrste, električnu i elektromag-netnu interferensiju kao i interferenciju sa upotre-bom imovine, a sve to ako takve pojave pričine tje-lesne povrede ili oštećenje imovine, uključujući i fatalne.

Pored direktnih šteta, polisom AVN.47 i klauzulom 46B nadoknađuju se i troškovi sudskih postupaka.

Druga osiguranja koja se nude na tržištu

Brojna su druga osiguranja u okviru osiguranja avijacije koja je, kako se to kolokvijalno kaže, moguće kupiti na tržištu. Ovdje ćemo pomenuti neka od njih bez ikakve pretenzije da iscrpimo sve mogućnosti, odnosno cjelokupnu „ponudu".

Već je bilo riječi o mogućnosti dodatnog osigu-ranja loma pojedinih dijelova ili gubitka upotrebe vazduhoplova. Osiguranik, vlasnik ili operator vaz-duhoplova može da ima interes da putem osiguran-ja umanji odredene standardne odbitke koji su zbog velikih vrijednosti angažovanih u avijaciji vrlo viso-ki, pa je i to moguće „kupiti" na tržištu.44

Osiguranjem osiguranik može sebi obezbijediti povraćaj tzv. nezarađene premije za slučaj potpunog gubitka vazduhoplova uz plaćanje posebne premije. Zavisno od frekventnosti upotrebe može postojati zajedničko razumijevanje između osiguranika i osi-guratelja da se ugovori povraćaj dijela premije ako je vazduhoplov izvan upotrebe određeno vrijeme. Pravo na povraćaj postiže se dodavanjem, odnosno zaključivanjem uz kasko policu odgovarajuće klauzule o povraćaju premije za vrijeme neupotrebe (raspreme) vazduhoplova. Po pravilu povraćaj se vrši za period od 30 dana (i duže) uz povraćaj od 8 7 % premije, ali velike avionske kompanije često ugovaraju i kraće raspremne periode. Uostalom, ovo pravo je i vezano za punu vremensku upotrebu vazduhoplova, što je slučaj sa redovnom komercijal-nom upotrebom od strane tih kompanija, a ne ako se radi o sporadičnoj, privatnoj, sezonskoj ili sličnoj upotrebi, kada se i premija prema tome računa.45

Piloti mogu da se osiguraju od posljedica gubit-ka letačke dozvole za slučaj da ona bude sus-pendovana zbog bolesti ili pretrpljene povrede itd.

44 Zbog njihove velike vrijednosti na primjer, kod širokotrupnih vazduhoplova tipa Boing 747 do 777, DC-10/MD- 11 ili Erbas A-300 do 340 franšiza po štet-nom dogadaju iznosi 1.000.000 USD (Vidi E Vissars: op. cit. str. 8). 45 Vidi M. J . Spurway, op. cit. str. 63.

3 4 Broj 1-2/2006

Z A K L J U Č A K

Zadatak koji smo željeli da ispunimo ovim člankom je bilo da se grosso modo da prikaz osigu-ranja avijacije onako kako funkcioniše kroz jednu dosta složenu i iscrpnu ponudu odgovarajuće doku-mentacije na Londonskom tržištu osiguranja, i kao i uvijek, reklo bi se prvenstveno u okviru Lojda i nje-govih specijalizovanih sindikata. U odnosu na ponudu mogućih ugovornih formi, centralno mjesto dato je, odnosno glavna pažnja je usmjerena prema dvema grupama polica koje se nude na tom tržištu. Prva, za londonsko i ostala svjetska tržišta i, drugi (sa dvije posebne police) za američko tržište, pa je zbog toga njima data prednost prilikom obrade u ovom radu.

Sa stanovišta pravno-tehničkih osobina osigu-ranje vazduhoplova i avijacije uopšte, po načinu, odnosno metodu kako se pokriće vrši spada u osi-guranja „protiv svih rizika". Zbog ovakvog pristupa nije uobičajena niti upotreba termina „rizik". Izuzetak od ovakvog načina osiguranja čine ratni i politički rizici, koji su kako u klauzuli AVN.48B, tako i u odgovarajućim policama taksativno nabro-janim. Danas na londonskom tržitšu osnovna polica za osiguranje vazduhoplova AVN. 1A sadrži poseban uslov da ta polica nije i da se neće tumačiti kao poli-ca pomorskog osiguranja. Ovakvog uslova nema u policama za američko tržište, što je razumljivo, jer su one prvenstveno i donijete da bi bile više prila-godene američkom pravu i praksi.

S U M M A R Y

This article was aimed at giving grosso modo review of the aviation insurance, the way of opera-tion through a complex and exhaustive set of docu-ments used on the London market and especiallj by Lloyd's specialized sjndicates. Compared to avail-able contractual forms, special attention was given to two groups ofpolicies used on the London market in general. First group is intended for use in UK and other countries and second (with two special poli-cies) for American jurisdiction.

From the legal-technical point ofview, aviation insurance is by way of coverage method categorized into insurance „Against All Risks". Because of this, use of term „risk" is not common. The only excep-tion from this rule are insurance of war and political risks, which are for example cited in the AVN.48B clause and other appropriate clauses. Basic form for aircraft insurance today on the London market is AVN. 1A, which contain particular requirement that such policy is not and shall not be construed as a policy of marine insurance. Aviation insurance poli-cy for American market does not have such require-ment, because they are in first instance adopted for use on that market.

Revija za pravo osiguranja •$• Broj 1-2/2006 35