25
RENESANSA -urbanizam -skulptura

RENESANSA -urbanizam - rudarska.hr · - glavni trg > visoka kula, glavna crkva i knežev dvor; - nijedan se dio kompleksa ne može osamostaliti jer je dio cjeline, čvrstoću kompleksa

  • Upload
    others

  • View
    6

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

RENESANSA-urbanizam-skulptura

renesansni urbanizam:- nastaje ideja idealnog grada – idealni oblik je zvjezdasti- mnogobrojni zahtjevi na postojećim srednjovjekovnim gradovima( gdje se prostor

organski i dvodimenzionalno probija između dominirajućeg volumena) - vladaju zakoni perspektive ( upravlja se trodimenzionalnošću grada), prostori su strogo

geometrijski određeni, organizirani simetrično, perspektivna skraćenja su jasno izražena, prazni prostor se shvaća isto kao i volumen, geometričnost volumena se nastavlja u prostor

- Filareteova Sforzinda ( 1451.- 1464.)- najrazrađeniji projekt idealnog grada u traktatu o arhitekturi.- na 8 izbočenih uglova zvijezde (čine ju zidine) nalaze se kule (plovnim kanalima povezane sa pravokutnim trgom u centru grada);- Na uvučenim uglovima se nalaze vrata (od njih glavne ulice vode prema glavnom trgu);- na pola puta od zidina ka trgu je pravilna kružna ulica ( presijeca kanale i radijalno postavljene ulice);- na mjestu presjeka kanala su trgovi sa crkvom;- na mjestu presjeka ulica su trgovi sa specijaliziranim tržnicama;- glavni trg > visoka kula, glavna crkva i knežev dvor;- nijedan se dio kompleksa ne može osamostaliti jer je dio cjeline, čvrstoću kompleksa čini veza ruba ( zidina) i središta ( glavnog trga), radijalnom organizacijom ulica se uspostavlja čvrsta veza središta i ruba- zvjezdast oblik zidina uravnotežuje sile izbacivanja i uvlačenja ( prema van su kule koje brane grad, a prema unutra ulazi u grad)

• Piazza Ss. Annunziata ( Firenza; 1419.- 1601. g.)-Brunelleschijeva zgrada Ospedale DegliInnocenti je prva sagrađena i određuje način oblikovanja ostatka trga;-pravokutan tlocrt, geometričan, perspektivno se organizira probijanjem ulice točno nasuprot fasadi crkve;-sve su zgrade iste visine i jednakog volumena što određuje veliki prazan prostor trga;-ostale ulice neprimjetno ulaze u trg na uglovima;-prostor statičan, miran i pregledan;-ujednačeno prožimanje volumena zahtijeva obilazak oko praznog prostora trga.

-Michelangelovi prvi dizajni za piazzu Campidoglio i remodeliranje okolnih palača

datiraju iz 1536. godine

-učinkovito je preokrenuo klasičnu orijentaciju Kapitola u simboličkoj gesti kojom je

rimski civilni centar okrenut od rimskog foruma, usmjerivši ga prema papinskom

Rimu i kršćanskoj crkvi u formi bazilike sv. Petra

-redoslijed Cordonato piazze i središnje palače je prvo urbano uvođenje "kulta osi"

koje će zaokupiti talijanske planove vrtova i doseći ostvarenje u Francuskoj

Piazza Ss. Annunziata, Firenza

Piazza del Campidoglio, Rim

-skulptura se oslobađa arhitektonskog okvira-umjetnici sada obrađuju zadnji dio isto kao i prednji-poznati skulptori su Donatello i Michelangello- ranorenesansna skulptura je ispunjena traganjem za vjerodostojnošću oblika

i čovjekovog tijela uz stalno usavršavanje znanja- javlja se težnja za monumentalnošću skulpture koja tako prestaje biti vezana

za arhitekturu- ako i je smještena u određeni arhitektonski prostor, onda se taj prostor

projektira za tu skulpturu na taj način da joj se ne smije oduzeti smisao

- kipu se nastoji dati najbliži prirodni oblik, čovjek je od kostiju i mesa -osobnost, ne kao gotički lik

- upotrebljava se matematička perspektiva, proporcionalna tijela i omogućeno je smještanje skulptura jedne pored druge, a česte su i kompozicije više figure

- renesansni majstori koji se izražavaju u reljefu koriste voluminoznost figura prvog plana u dubljem reljefu u odnosu na figure drugog plana koje su u plićem reljefu, te se tako dobiva učinkovit osjećaj dubine

- tehnička saznanja dovela su do obnove konjičke skulpture koja pored monumentalnosti nastoji uvijek što realnije prikazati konja, tijela konjanika i njihov međuodnos

renesansa - skulptura

Donatello, je bio talijanski kipar (Firenca, oko 1386. – Firenca, 1466.); majstor ranorenesansnoga kiparstva inspiriran antičkim idealima- u djelima možemo prepoznati mladost, zrele godine i starost samog umjetnika

David s glavom golijata, mramor, 1409., Firenca

Sveti Juraj, mramor, 1416., Firenca – mladenačko doba

Kip proroka, mramor, 1416., Firenca – zrelo doba

Konjanički spomenik

kondotjera

Gattamelate, 1445.-

1450., bronca,

Padova

Čudo hostije, 1447., bazilika sv. Antuna, Padova - zrelost

Sv. Marija Magdalena, drvo, 1455., katedrala u Firenci - starost

Rajska vrata, istočna vrata firentinske

krstionice, 1424.-1452., bronca

Lorenzo Ghiberti talijanski kipar, zlatar, graditelj,

slikar i pisac (Firenca, 1375. – Firenca, 1455.).

Značajan majstor firentinske brončane plastike u

prvoj polovici 15. st., te sinteze gotike i renesanse inspirirane antikom

mekom modelacijom i harmoničnim rasporedom

figura oblikovao 10 velikih reljefa

skulptura visoke renesanse

- renesansni skulptori su najčešće izrađivali skulpture ( 3D i reljefe ) za oltare, a uz to i za nadgrobne spomenike – grobovi plemića i crkvenih dostojanstvenika, ti spomenici u stojećem stavu smješteni u plitke zidne niše

- često sarkofag na kojem je skulptura pokojnika u ležećem stavu

- prisutan razvoj realističnog portreta pokojnika

- u Francuskoj je razvijena gradnja samostojećih grobnica kraljeva i visokog plemstva

- najznačajniji skulptor visoke renesanse je Michelangelo, njegova djela DAVID, PIETA, MOJSIJE

- kao i kod Donatella, tako i kod Michelangela možemo uspoređivati njegove skulpture i vezu sa njegovom životnom dobi

SKULPTURA DAVIDA –samouvjeren, snažan, mlad1504., Frenca

po završetku divovskog Mojsija 1515.g., oko 3 m visoka skulptura, koji izgleda tako prirodno, što je i sam Mikelanđeloshvatio, i divio se svom uspjehu, onako u ekstazi počeo je dlijetom udarati po desnom koljenu Mojsija, i vikati ‘’Parlacon me’’ što znaci ‘’Pričaj sa mnom’’

Grobnica pape Julija II

PIETAMichelangelo kleše ovu skulpturuza sebe kao nadgrobni spomenik( staračka faza), 1547.g.

PIETA1499. g

renesansa - slikarstvorana renesansaopće karakteristike renesansnog slikarstva:1. GEOMETRIJSKA PERSPEKTIVA2. ČOVJEK – GLAVNA TEMA SLIKE• portret – studija ljudskog lica, u ranoj renesansi se lice prikazuje u profilu, u visokoj renesansi en face (nije važno

postići samo fizičku sličnost nego pokazati karakter i osobnost modela)• akt – studija golog ljudskog tijela, savladavanje proporcije ljudskog tijela, proučavanje anatomije, prikaz pokreta3. PRIKAZ KRAJOLIKA, koji postaje važan dio slike, a često i glavni motiv4. BOJA, važno je koristiti boje koje će biti što sličnije onima iz prirode5. METODA SIMULACIJE – vjerski motiv se koristi da bi se prikazao neki događaj iz svakodnevnog života iz umjetnikovog

doba

Masaccio - najznačajniji slikar rane renesansePrimjer 1: Sveto trojstvo s donatorima-poznavanje anatomije, savršena perspektiva, skladni likovi, korištenje elemenata nove renesansne arhitekture (pilastri, friz, vijenac, stupovi, kasetirani bačvasti svod), boje su prirodne-osim Boga, Isusa, Bogorodice i sv. Ivana, donatori su također prisutni na slici, tj. nisu ništa manje važni-iluzionistička perspektiva – imamo dojam da se bočni zid crkve otvara lučnim otvorom i produžuje u bočnu kapelu (jako vjeran prikaz arhitektonskih elemenata)Primjer 2: Izgon iz raja

Sveto Trojstvo s donatorima

Izgon iz raja- prikaz snage

čovjekova osjećaja patnje i boli

- Evino lice je potpuno izobličeno

Piero della Francesca – ponovo uvodi portret u umjetnost ( nije religijska tema)

Primjer: Portret Federica da Montefeltre, vojvode od Urbina

- portret je rađen iz profila, iako ne izgleda lijepo, ali je realno ( vojvoda smatra da nije važno kako izgleda nego koliko zna i koliko vrijedi)

Andrea Mantegna

-proučavanje perspektive doveo do vrhunca

Primjer: Mrtvi Krist

- Krist je prikazan u sjajnom skraćenju s nogama u prvom planu

- Krist je prikazan kao bilo koji čovjek, mrtvačke boje sa svetim ranama i prekriven mrtvačkim pokrovom

- slika se centrira ispaćenom tijelu u skraćenju

Mrtvi Krist

visoka renesansa-najznačajniji slikari ovog razdoblje su Leonardo da Vinci(1452.-1519.) , Michelangelo (1475.-1564.) i Rafael ( 1483. – 1520.)

Leonardo da Vinci

-Leonardo prvi počinje koristiti tehniku sfumatokoju karakteriziraju tanki slojevi boje koji promatraču izgledaju kao slojevi zraka

- koristi se geometrijska perspektiva, atmosferska perspektiva, slikaju se portreti i aktovi, te se nastoji pokazati ličnost i karakter a ne samo izgled

1. plan, portret, lice (en face), gornji dio tijela u poluprofilu

2. plan – prikaz krajolika, boje manje intenzivne nego portret u prvom planu ( atmosferska perspektiva)

- prijelazi i rubovi nisu oštri nego je korištena tehnika sfumato ( slikanje blagim sjenama, mekanim prijelazima)

MONA LISA, ulje na platnu, 1503.- 1505.

POSLJEDNJA VEČERA, tempera na zidu, 1495. – 1498.-geometrijska perspektiva, kasetirani strop i stupovi pojačavaju dojam perspektive-centralni lik je Isus, a sa svake strane po 6 apostola grupiranih u dvije skupine odpo tri lika-budući da je to trenutak u kojem je Isus izjavio da će ga jedan od apostola izdati, na licima je izraz čuđenja i nevjerice

MichelangeloPrimjer: Strop Sikstinske kapele-- jako zahtjevna freska, 800 m², podjela svoda na 9 polja, 3 polja za

stvaranje svijeta, 3 za stvaranje čovjeka, 3 za Nou i potop -motivi iz Starog zavjeta

- stvarne arhitektonske elemente je nadogradio slikom, vrlo uspješno- posljednji sud je slika na zidu iza oltara Sikstinske kapele

Posljednji sudStrop Sikstinske kapele

STVARANJE ADAMA, prizor sa svoda Sikstinske kapele- ovo nije trenutak fizičkog stvaranja nego, udahnjivanje duše, Adamje opušten, Bog je napet jer stvara život

RafaelPrimjer: ATENSKA ŠKOLA, freska, Vatikan-tema – atenska filozofska škola, grupa poznatih grčkih umjetnika i filozofa okupljenih oko Platona i Aristotela- geometrijska perspektiva

slikarstvo manirizmakarakteristike:

• geometrijska perspektiva, ako postoji, skreće, vodi u mrak i neizvjesnost

• perspektive gotovo nikad nema, jer bi to značilo optimizam kojeg u tom razdoblju nema

• teme su nasilje, razaranja, iz antičke mitologije

• nerealne boje, ili prenaglašene ili mračne

• ljudski lik nije prikazan realno nego izobličeno

Giuseppe Arcimboldo

Četiri godišnja doba je serija od četiri slike