Upload
duongnhan
View
224
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
BROŠURA
2014
Reke: linije života Dinarskog luka
Kan
jon
reke
Mor
ače,
Crn
a G
ora
© A
ndrij
a Vr
dolja
k W
WF-
Can
on
Očuvanje najvrednijih reka jugoistočne Evrope
Za izdavača WWF – World Wide Fund for Nature, Rim, Italija, u maju 2014. Dozvoljena je potpuna ili delimična reprodukcija ove publikacije uz obavezno navođenje naslova i autorstva gore navedenog izdavača.
© Tekst i dizajn: 2014. WWF Sva prava zadržana.
Kontakt: Frančeska Antoneli, [email protected]
Dizajn i prelom: Sandro Drinovac, Đorđe JovanovićLektura i prevod na srpski: Aleksandra Stamenković
WWF je jedna od najvećih, širom sveta priznatih, nezavisnih organizacija, koja se bavi zaštitom prirode i ima skoro 5 miliona pristalica i aktivnu globalnu mrežu u više od 100 zemalja. Misija WWF-a je da zaustavi uništavanje životne sredine i da stvori budućnost u kojoj ljudi žive u skladu sa prirodom putem očuvanja svetske biološke raznovrsnosti, održivog korišćenja prirodnih resursa i smanjenja zagađenja i preterane potrošnje.
SADRŽAJ:
05 ................................................................................ PREDGOVOR06 ....................................................................................... UVOD07 ................................................................................... SAŽETAK08 ............................................................................ METODOLOGIJA10 ....................................................................... REGIONALNA KARTA12 .................... REKE I REČNI SEGMENTI OD IZUZETNOG ZNAČAJA ZA HRVATSKU14 ............................................................................ REKA ZRMANJA 16 ....... REKE I REČNI SEGMENTI OD IZUZETNOG ZNAČAJA ZA BOSNU I HERCEGOVINU18 ............................................................................. REKA NERETVA20 .................... REKE I REČNI SEGMENTI OD IZUZETNOG ZNAČAJA ZA CRNU GORU22 .............................................................................. REKA MORAČA24 ...................... REKE I REČNI SEGMENTI OD IZUZETNOG ZNAČAJA ZA ALBANIJU 26 ................................................................................ REKA VJOSA28 ................................................................................. ZAKLJUČAK
Reke: linije života Dinarskog lukaOčuvanje najvrednijih reka jugoistočne Evrope
PREDGOVOR
Deni Porej
Naučnici su jednoglasni kada je reč o čudesnoj biološkoj raznolikosti Dinarskog luka, a posebno slatkovodnih ekosistema – tu su endemske vrste riba, puževa i drugih beskičmenjaka, dok ispod naših nogu, u tami špilja i podzemnih tunela caruje jedan veličanstveni, još neistraženi univerzum života. To je vrlo poseban deo naše planete.
Na našem mukotrpnom putu prema ekonomiji koja će učinkovitije raspolagati resursima, usled sve veće ljudske potražnje za energijom broj investicija u hidroenergetske zahvate u našem regionu eksponencijalno raste. Menjanjem rečnih tokova hidroenergetski zahvati utiču na nama poznate (i nepoznate) oblike života koji zavise od tih vekovima starih obrazaca i menjaju našu okolinu i lokalnu klimu. Kako postići ravnotežu između potrebe za energijom i mudrog upravljanja svojim vlastitim, jedinstvenim komadićem života na Zemlji? Da bismo pronašli odgovor na tu dilemu, moraćemo u nama samima pronaći volju i mudrost za donošenje ispravnih odluka.
WWF smatra da se te odluke mogu doneti putem otvorene i transparentne analize troškova i koristi hidroenergetskih zahvata. Ova publikacija je naš doprinos poboljšanju kvaliteta dijaloga. Ona ne nudi konačne odgovore. Apelujemo na naučnike, donosioce odluka, investitore i zainteresovanu javnost da je prouče, raspravljaju o njoj i poboljšaju je. To će nam pomoći u proceni težine i kompleksnosti činilaca koje moramo uzeti u obzir pri odlučivanju hoćemo li podržati neki hidroenergetski zahvat ili mu se suprotstaviti. Nadamo se da će ovo promišljanje uveriti sve zainteresovane kako se te odluke ne mogu donositi izolovano, već putem širokog društvenog konsenzusa i stoga služiti kao podsticaj za uključivanje u produktivni dijalog.
Deni Porej, dr. sc.Direktor programa za očuvanje prirode,WWF Mediteran
”Biološka raznolikost slatkovodnih ekosistema na Balkanu ističe se na globalnom nivou”
Skad
arsk
o je
zero
, Crn
a G
ora
© A
ndrij
a Vr
dolja
k W
WF-
Can
on
04 05
I
Rečna mreža Dinarskog luka, sa svojim dugim, dubokim, nezagađenim i kristalno čistim vodama u svojoj srži je temelj dobrobiti za ljude, životinje i biljke. Priroda nam već hiljadama godina besplatno daje taj bogat i visoko kvalitetan resurs, a danas se on bezobzirno iskorišćava i zloupotrebljava. Ritam razvoja se ubrzava i region doživljava veliki porast hidroenergetskih zahvata, sa stotinama novih brana koje su u procesu planiranja ili izgradnje.
Hidroenergija je izvanredan izvor energije i u nekim je slučajevima ispravan izbor za namirivanje energetskih potreba. Ipak jedno mora biti jasno: hidroenergija nije zelena energija po definiciji. Svetska komisija za brane, koju su pokrenule Svetska banka i Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN), već pre desetak godina pokazala je koliko se često brane grade bez adekvatne brige za lokalne zajednice i prirodu uzrokujući time više štete nego koristi. Brane su uglavnom planirane i građene uzimajući u obzir isključivo ekonomske aspekte.
Dobra je vest da civilno društvo, investitori, te nacionalni i regionalni donosioci odluka postaju sve svesniji da se brane moraju planirati i graditi samo kada postoji korist za sve zainteresovane strane, tako da se danas sve više u obzir uzimaju društveni, ekološki i ekonomski aspekti.
WWF (Mediteranski program u saradnji s Dunavsko-karpatskim programom) osmislio je ovu publikaciju kao doprinos odgovornijem donošenju odluka u planiranju brana, naglašavajući važnost rečnih ekosistema Dinarskog luka koji se ističu svojom biološkom raznolikošću ili jedinstvenošću. Ovo istraživanje sprovedeno je u saradnji s najvažnijim institucijama za zaštitu životne sredine u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Hrvatskoj kako bi se osigurala usklađenost korišćenih informacija i metodologije s njihovim znanjem i iskustvom. Nadamo se da će svi uključeni u planiranje, projektovanje i izgradnju brana u Dinarskom luku znati da iskoriste ove informacije na najbolji mogući način.
UVOD
Kako bi se osigurala održivost slatkovodnih ekosistema, WWF Mediteran je 2011. godine pokrenuo Inicijativu za održivu hidroenergetiku u Dinarskom luku (DASHI) s ciljem poboljšanja načina donošenja odluka o budućoj hidroenergetskoj infrastrukturi i radu postojećih hidroelektrana. Zajedno s najvažnijim institucijama za zaštitu životne sredine iz zemalja Dinarskog luka WWF je sproveo analizu kako bi se prepoznali netaknuti rečni tokovi koji su središta biodiverziteta. Analizom je obuhvaćeno 296 reka ukupne dužine 13.278 km i ukupne površine sliva od oko 165.000 km2.
Analiza je uzela u obzir stanje reka (na temelju njihove hidrologije, morfologije korita, obalne vegetacije, kvaliteta vode i upotrebe zemljišta u podslivu) i njihovo biološko stanje na temelju distribucije slatkovodnih ribljih vrsta i postojanja zaštićenih područja.
Frančeska Antoneli
Dve dodatne analize identifikovale su sve vrste staništa u regionu (analiza reprezentativnosti) i delove reka koji su važni za kontinuitet toka (analiza kontinuiteta toka), te ukazale na prisutnost raznovrsnih staništa u te četiri zemlje, a samim tim i vrsta od kojih su mnoge endemske. Na temelju tih analiza izrađena je mapa najvrednijih delova reka (strane 10 – 11).
Rezultati analize pokazali su da je nivo celovitosti rečne mreže Dinarskog luka izrazito visok i da su mnoge reke još uvek u vrlo dobrom ili dobrom stanju. Ukupna dužina delova reka sa izuzetnim vrednostima iznosi čak 8.739 km, što obuhvata 66% ukupne dužine analiziranih reka. Zemlja s najvišim procentom očuvanih reka je Crna Gora sa 76% izuzetnih vrednosti reka (898 km), potom slede Hrvatska sa 73% (3.301 km), Bosna i Hercegovina sa 60% (2.632 km) i Albanija s takođe 60% (1.907 km).
Delta reke Neretve u Hrvatskoj © Andrija Vrdoljak WWF-Canon
“Hidroenergija nije zelena energija po definiciji”
SAŽETAK
Albanija: Glavna uprava za vode pri Ministarstvu za zaštitu životne sredine, Fakultet prirodnih nauka pri Univerzitetu u Tirani. Bosna i Hercegovina: Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasleđa Republike Srpske, Federalno ministarstvo turizma i životne sredine Bosne i Hercegovine. Hrvatska: Državni zavod za zaštitu prirode. Crna Gora: Agencija za zaštitu životne sredine.
1
06 07
1
IV
II
III
Prvi korak u postupku bila je izrada metodologije nakon koje je usledilo prikupljanje podataka (od nacionalnih institucija ili podataka javno dostupnih na internetu), a potom i GIS analiza. Po završetku postupka održana su konačna savetovanja s partnerskim institucijama. Metodologiju i GIS analizu sproveo je doktor nauka Krešimir Žganec, vanredni profesor na Sveučilištu u Zadru u Hrvatskoj.
Analiza je trajala nešto duže od godinu dana i obuhvatila je četiri zemlje (Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Hrvatsku).
Reke su prvo klasifikovane prema tipovima, a potom su podeljene u rečne segmente – glavne analitičke jedinice. Vrednovani rečni segmenti klasifikovani su na temelju rečnog tipa, staništa i njihovog stanja.
Stanje reke određeno je zbrajanjem vrednosti pet pokazatelja: hidrologije, kvaliteta vode, morfologije korita, obalne vegetacije i upotrebe zemljišta. Svakom je pokazatelju dodeljena numerička vrednost, a na temelju njihovog zbira, stanje rečnih segmenata klasifikovano je kao vrlo dobro, dobro, umereno dobro, slabo ili loše. Svi rečni segmenti u vrlo dobrom i dobrom stanju smatraju se rečnim segmentima sa izuzetnim vrednostima. Glavna pretpostavka ovog pristupa je da su rečne deonice u vrlo dobrom i dobrom stanju sposobne da zadrže karakteristike biološke raznolikosti dotične vrste reke i tipa staništa. Zatim su upotrebljeni podaci o distribuciji riba s Crvene liste IUCN-a, endemskih riba i zaštićenih područja za izračunavanje indeksa ukupne biološke važnosti (TBI) svakog vrednovanog dela reke. Svi vrednovani rečni segmenti sa ocenama 80 i 100 u TBI indeksu postali su kandidati za rečne segmente vrlo visokog i visokog prioriteta zaštite.
Dva dodatna parametra, analizirana kako bi se dobio celokupni pregled, su reprezentativnost i kontinuitet toka. Analiza reprezentativnosti povećava vrednost posmatranog rečnog segmenta u umereno dobrom i slabom stanju jer je to jedino preostalo stanište te vrste u regiji (npr. delta Neretve u Jadranskom slivu ili reka Mirna u Istri), dok analiza kontinuiteta toka razmatra uzdužnu povezanost rečnih segmenata koji su prioritetni kandidati sa ostatkom rečne mreže. Više pojedinosti o usvojenoj metodologiji, korišćenim podacima i dobijenim rezultatima moguće je dobiti na zahtev.
METODOLOGIJA
Reka Vjosa, Albanija © Goran Šafarek WWF-Canon Siva guska (Anser anser) na delti Neretve u Hrvatskoj © Andrija Vrdoljak WWF-Canon
Slap Kravice na reci Trebižat, Bosna i Hercegovina © Andrija Vrdoljak WWF-Canon
Crna liska (Fulica atra) © Andrija Vrdoljak WWF-Canon
Kriterijumi: I) veličina podsliva, II) visinski raspon, III) geologija i IV) hidrologija. Za hidromorfološku analizu korišćeni su podaci iz izveštaja „Balkanske reke - plavo srce Evrope; hidromorfološki status i projekti gradnje brana“,Euronatur, Riverwatch, FLUVIUS, Beč, mart 2012 Maksimalna vrednost TBI indeksa iznosi 100.
2
3
4
08 09
2
4
3
REGIONALNA KARTA
Mirna
Kupa
Raš
a
Gacka
JezeroKruščica
Una
Lika
Zrmanja
Krka
Čikola
Cetina
Neretva
Plitvička jezera
Dobra
Korana
Una
Glina
Kupa
Sava
Sava
LonjaPakra
Bijela
Ilova
Česma
Mura
Drava
Krapina
Bednja
Orljava
Karašica
Drava
Sava
Sava
Drin
a
Drina
Vuka
Dunav
UnaVrb
as
Vrbas
Sana
Buškojezero
Bosna
Jala
SprečaKrivaja
Lim
Drina
Krupa
Bregava
Trebižat
Buna
Neretva
Drežanka
Doljanka Jablaničkojezero
Ramskojezero
Rakitnica
Ljuta
Neretva
Zalomka
TaraPivskojezero
Tara
Ceotina
Lim
Ibar
Mor
ača
Bokokotorski zaliv
RekaCrnojevića
JezeroFierza
Drini i Zi
Mati
Erzeni
Shkumbini
Ohridskojezero
Semani Dev
olli
JezeroPrespa
Vjose
Vjose
Osumi
Drino
Skadarsko/Shkodrajezero
Varaždin
Zagreb
Karlovac
Bihać
Osijek
Slavonski Brod
Banja Luka
Prijedor
Tuzla
Zenica
Mostar
Sarajevo
Nikšić
Bijelo Polje
Bar
Fieri Korça
Rijeka
Split
DubrovnikPodgorica
Tirana
Shkodra
LEGENDA
Najočuvaniji rečni segmenti Rečni segmenti važni za kontinuitet tokaOstali vrednovani rečni segmentiHidrotehnički objekti za zadržavanje voda
Jadransko more
Jadransko more
Slovenija
Mađarska
SrbijaBosna i Hercegovina
Crna Gora
Hrvatska
Grčka
Albanija
Makedonija
Kosovo*
REKE I REČNI SEGMENTI OD IZUZETNOG ZNAČAJA ZA DINARSKI LUK
PREGLED:- Analizirano 296 reka- Ukupna dužina 13.278 km- Ukupna površina sliva oko 165.000 km²- 66% ukupne dužine analiziranih reka je izuzetno (8.739 km)- Zemlja s najočuvanijim rekama je Crna Gora sa 76% izuzetnih reka (898 km), za njom sledi Hrvatska sa 73% (3.301 km), Bosna i Hercegovina sa 60% (2.632 km) i Albanija s takođe 60% (1.907 km).
11
* Ovaj naziv, bez prejudiciranja statusa Kosova, u skladu je sa Rezolucijom 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o Deklaraciji o nezavisnosti Kosova.
"
"
Osijek
Slavonski Brod
Drava
Vuka
Bosut
Karašica
Dunav
Kupa
Mirna
Dragonja Rječina
Raš
a
Kupa
GlinaOrlja
va
OrljavaLondža
Radlovačka r.
Voćinska r.
Una
Una
Zrmanja
Krupa
Lika
Jadova
Gacka
Krbavica
Krbava
JezeroKruščica
Plitvička Jezera
Krka
Čikola
Cetina
Cetina
Neretva
Korana
Mrežnica
Dobra
Dretulja
Dobra
Sava
Sava
Sava
SunjaMaja
Sava
Sava
Lonja
KrapinaSutla
Bednja
PakraV. Strug
Bijela
Ilova
Toplica
Česma
Drava
Drava
Mura
Varaždin
Tuzla
Zenica
Banja Luka
Zadar
Pula
Šibenik
Bihać
Sarajevo
Mostar
Dubrovnik
Split
Zagreb
Rijeka
Karlovac
HRVATSKA
Slovenija
Zrmanja
KrupaZrmanja
LEGENDA PREPORUKE WWF-aZA REKU ZRMANJU Kanjon reke Zrmanje (donji tok Zrmanje) je zaštićeni predeo, dok je drugi deo Zrmanje zajedno s pritokom Krupom zaštićen u sklopu Parka prirode Velebit nacionalnim Zakonom o zaštiti prirode (oba pripadaju IUCN-ovoj kategoriji V). Pored toga obe reke su deo mreže Natura 2000. Stoga se svi razvojni planovi trebaju razmatrati u skladu s procedurama koje predviđaju hrvatski Zakon o zaštiti prirode i mreža Natura 2000. Te reke su dodatno zaštićene hrvatskim zakonskim propisima o vodama koji su usklađeni s Okvirnom direktivom o vodama.
Hrvatska (Evropa)
Fokus: reka Zrmanja
REKE I REČNI SEGMENTI OD IZUZETNOG ZNAČAJA ZA HRVATSKU
Mađarska
Jadransko more
Jadransko more
Srbija
Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Analizirano je ukupno 4.522 km reka od kojih je 73% imaju izuzetnu vrednost (3.301 km). Od tih reka, 998 km je uključeno zbog karakteristika reprezentativnosti staništa, a 69 km zbog kontinuiteta toka. Reka Zrmanja predstavljena je u ovoj publikaciji kao primer izuzetne biološke i pejzažne raznolikosti koncentrisane na vrlo malom području te bogate podzemne slatkovodne faune.
Najvredniji Ostali
27 %73 %
13
Najočuvaniji rečni segmenti Rečni segmenti važni za kontinuitet tokaOstali vrednovani rečni segmentiHidrotehnički objekti za zadržavanje voda
GLAVNE KARAKTERISTIKE
Reka Zrmanja, dužine 69 km, među najkraćim je rekama jadranskog slivnog područja. Nalazi se na području gde se susreću mnogi ekosistemi i ima izuzetno bogat biodiverzitet. Zrmanja povezuje jugoistočne padine Velebita i Parka prirode Velebit. Ona je tipična krška reka koja je u gornjem toku oblikovala 7 km dugu dolinu gde ulazi u 200 m dubok kanjon. Najznačajnija pritoka Zrmanje je reka Krupa, koja obiluje sedrenim tvorevinama. Iza ušća Krupe Zrmanja takođe stvara sedrene barijere, poput 11 metara visokog slapa Visoki buk, najvišeg vodopada na reci. Dalje nizvodno nalazi se Jankovića buk, poslednji vodopad na reci Zrmanji koji označava granicu između slatke i slankaste vode te različitih biotičkih zajednica. Ostale pritoke su Krnjeza, Ričica i Otuča. Srednji deo toka Zrmanje delimično je sezonska reka i presušuje u okolini Mokrog Polja gde njene vode nestaju u podzemlju,
REKA ZRMANJA
da bi se ponovo pojavile 15 km nizvodno kao stalni donji tok Zrmanje.
GLAVNI PODACI O BIODIVERZITETU
Celi tok reke Zrmanje uključen je u mrežu Natura 2000. Karakteristične vrste u gornjem toku reke slične su onima koje nalazimo i u drugim krškim rekama, dok nizvodno od slapa Jankovića buk do estuara usled prodora morske vode prevladavaju primorske i morske vrste. U reci je zabeleženo ukupno 49 ribljih vrsta: 15 u slatkovodnom delu, od kojih je 8 endemskih za jadranski sliv, a ostatak se nalazi na području estuara. U Zrmanji je uobičajena jegulja (Anguilla anguilla), inače kritično ugrožena u celom svetu,
kao i čovečja ribica (Proteus anguinus), jedini pećinski vodozemac u Evropi koji u podzemnom toku Zrmanje ima veliku populaciju. Kombinacija slatkovodnih staništa i ekstenzivne poljoprivrede pogoduje vodozemcima (8 vrsta) i gmizavcima (20 vrsta) koji se pojavljuju u velikom broju. Mnogi mekušci u reci pripadaju endemskim zaštićenim ili ugroženim vrstama ili podvrstama. U kanjonu reke Zrmanje obitava i evroazijska vidra (Lutra lutra) te ugrožene vrste ptica poput surog orla (Aquila chrysaetos) i orla zmijara (Circaetus gallicus).
GLAVNE OPASNOSTI
Vode donjeg toka Zrmanje koriste se za reverzibilnu hidroelektranu Velebit (akumulacija vode) i veštačko jezero Razovac, izgrađene 1984. Zbog reverzibilne hidroelektrane Velebit takođe su izgrađeni tuneli i cevi koji Zrmanju povezuju s Ričicom. Promene u hidrološkom režimu reke predstavljaju veliku opasnost za preživljavanje i stabilnost riblje faune, a ta je opasnost dodatno pojačana mogućnošću nadogradnje postojećeg sistema hidroelektrane. Ostale velike opasnosti za biološku raznolikost Zrmanje su zagađenje vode, krivolov
ZRMANJA U BROJEVIMA
49
208
8
vrsta riba
vrsta gmizavaca
vrsta vodozemaca
endemskih vrsta riba
UGROŽENE PTICE: Suri orao (Aquila chrysaetos) Orao zmijar (Circaetus gallicus)
Reka Zrmanja, Hrvatska © Goran Šafarek WWF-Canon
Suri orao (Aquila chrysaetos) © Wild Wonders of Europe Sven Zacek WWF Reka Zrmanja, Hrvatska © Goran Šafarek WWF-Canon
15
“Hrvatska, kao najnovija članica Evropske unije, suočena je s izazovom koji predstavljaju napori EU-a za očuvanje reka i prirode s jedne strane i korišćenja hidroenergije kao obnovljivog izvora s druge strane. Većina reka, koje su u okviru ovog projekta prepoznate kao najistaknutije, je uključena i u mrežu Natura 2000 u Hrvatskoj. Ova publikacija dodatno naglašava važnost i potrebu za očuvanjem naše prirodne baštine.”
Danijela Šnajder, Državni zavod za zaštitu prirode, Hrvatska
i prodor stranih vrsta. Odnedavno postoje i planovi za izgradnju infrastrukturnih objekata za regulaciju reke u cilju zaštite od poplava u donjem toku.
Banja LukaBihać
Prijedor
Tuzla
Zenica
Sarajevo
Mostar
"
"
Zadar
Šibenik
Dubrovnik
SplitNeretva
Bregava
Trebižat
Buna
Neretva
Ner
etva
Krupa
Zalomka
Drežanka
Šuica
Doljanka
Ramskojezero Rama
Jablaničkojezero
Rakitnica
Ljuta
Una
Una
Sava Sava
Vrbas
Vrba
s
Vrbas
Vrbas
Ugar
Vrbanja
Sana
San
a
Bosna
Bosna
Jala
Tinja
Spreča
KrivajaLužnica
Buškojezero Drin
a
Drina
Drina
Drina
Sutje
ska
Bistrica
Tara
Lim
BOSNA I HERCEGOVINA
Neretva
Neretva
LEGENDA PREPORUKE WWF-a ZA REKU NERETVUIntegrisanje aspekata zaštite prirode u postojeći hidroenergetski sistem i primena relevantnih direktiva EU i modernih standarda pre daljnjih hidroenergetskih zahvata na reci Neretvi od ključne je važnosti.
Bosna i Hercegovina (Evropa)
Fokus: reka Neretva
Hrvatska
Srbija
Crna Gora
HrvatskaJadransko more
Jadransko more
Analizirano je ukupno 4.408 km reka od kojih je 60% ima izuzetne vrednosti (2.632 km). Od toga je 486 km reka uključeno zbog karakteristika reprezentativnosti staništa, a 762 km zbog kontinuiteta toka. Reka Neretva u ovoj publikaciji je predstavljena kao značajna zbog velikog broja endemskih ribljih vrsta i složene podzemne hidrologije koja obogaćuje izvanrednu mrežu močvarnih područja u donjem toku.
40 %60 %
REKE I REČNI SEGMENTI OD IZUZETNOG ZNAČAJA ZA BOSNU I HERCEGOVINU
17
Najvredniji Ostali
Najočuvaniji rečni segmenti Rečni segmenti važni za kontinuitet tokaOstali vrednovani rečni segmentiHidrotehnički objekti za zadržavanje voda
GLAVNE KARAKTERISTIKE
Reka Neretva najveća je reka jadranskog slivnog područja koja teče kroz Bosnu i Hercegovinu u dužini od 203 km, a poslednjih 22 km kroz Hrvatsku. Duž gornjeg toka Neretve brojni potoci i izvori formiraju glavni tok koji teče netaknutim brzacima i vodopadima usecajući duboka ždrela koja sežu čak i do 800 metara dubine. U poslednjih 30 kilometara toka, nizvodno od ušća reka Trebižat, Bregava i Trebišnjica te neposredno pre ulivanja u Jadransko more, njezina se dolina širi u najveću aluvijalnu deltu na Jadranu. Gornji deo, s površinom od 7.411 hektara u Bosni i Hercegovini, koji formiraju pritoke Krupa i Skrka, močvarno je područje zvano Hutovo Blato. Delta Neretve i Hutovo Blato tvore jedno od tri ključna odmorišta za ptice selice na Jadranskom migratornom putu.
REKA NERETVA
GLAVNI PODACI O BIODIVERZITETU REKE NERETVE
Neretva i njene brojne pritoke pružaju staništa različitim biljnim i životinjskim vrstama te nekolicini endemskih vrsta koje su prepoznale odgovorne institucije za zaštitu prirode kako na nacionalnom, tako i na regionalnom nivou. Delta Neretve je Ramsarsko područje i u postupku je proglašavanja za područje Natura 2000, a močvarno područje Hutovo Blato zaštićeno je kao park prirode (IUCN-ova kategorija V) i Ramsarsko područje. U reci Neretvi nalazi se 75 vrsta slatkovodnih riba, od kojih je nekoliko endemskih i na crvenom crvenoj listi IUCN-a: pastrmka glavatica (Salmo marmoratus), mekousna (Salmothymus obtusirostris), oštrulja (Aulopyge huegelii), podustva (Chondrostoma knerii), basak (Rutilus basak),
NERETVA U BROJEVIMA
75
300
7
115
vrsta riba
vrsta ptica
vrsta ptica redovno se gnezdi u području
endemskih vrsta riba
peškelj (Scardinius plotizza) i neretvanska uklija (Alburnus neretvae). Podaci iz literature za Bosnu i Hercegovinu potvrđuju da je u slivu reke Neretve prisutna i riblja vrsta pijurica (Phoxinellus alepidotus) za koju je, kao i za sledećih pet vrsta klenova (Telestes dabar, Telestes metohiensis, Phoxinellus pseudalepidotus, Phoxinellus alepidotus, Delminichthys adspersus i Delminichthys ghetaldii) poznato da se sele u podzemne vode za vreme suvih letnih meseci. Sve spomenute vrste klenova endemske su za određena područja porečja Neretve.
U području se redovno gnezdi najmanje 115 ptičijih vrsta, no ukupan broj ptičijih vrsta koje se koriste ovim područjem iznosi više od 300 pošto je ovo takođe važno evropsko odmorište i zimovalište za migratorne vrste ptica.
GLAVNE OPASNOSTI
Delovi donjeg toka Neretve značajno su izmenjeni u drugoj polovini dvadesetog veka, uglavnom melioracijom i hidroenergetskim zahvatima. Zahvaljujući melioraciji ostalo je još samo nekoliko fragmenata nekada velike mediteranske močvare od kojih je danas većina kultivisano zemljište. Neretva je u bivšoj državi takođe bila jedan od najvažnijih izvora električne energije dobijene iz vode. U srednjem i donjem delu porečja u pogonu je 12 hidroelektrana i akumulacionih jezera dok je dodatnih 9 u planu. To je imalo veliki uticaj na povezanost reke i ozbiljno je poremetilo vodni režim, dovodeći do drastičnog smanjenja ribljih i ptičijih populacija u slivu reke.
Gornji tok Neretve, Bosna i Hercegovina © Michel Gunther WWF-Canon
Reka Krupa, Park prirode Hutovo blato © Andrija Vrdoljak WWF-Canon
Mala prutka (Numenius arquata) © Goran Šafarek WWF-Canon
Oštrigar (Haematopus ostralegus) © Goran Šafarek WWF-Canon
18 19
“Prethodna praksa je pokazala da su se koncesije za izgradnju hidroelektrana u regionu dodeljivale nasumično i bez strateške procene. Ovaj projekat će bez sumnje doprineti odabiru najistaknutijih slatkovodnih ekosistema i njihovoj trajnoj zaštiti u budućnosti kroz politiku planiranja i donošenje planskih dokumenata.”
Dejan Radošević, Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog nasleđa, Republika Srpska/Bosna i Hercegovina
Podgorica
Bar
Nikšić
Bijelo Polje
Mor
ača
Mala
reka
Morača
Mrtvica
Zeta
Bojana
Cijevna
Tara
Tara
Tara
Drcka
Lim
Popča
Lim
Temnjačka r.
Gradišnica
Majanska r.
Bistrica
Svinjača
Skadarsko/Shkodrajezero
Pivskojezero
Bokokotorskizaliv
Komarnica
Bukovica
Vrbnica
Sardup
Ibar
RekaCrnojevića
Čeotina
CRNA GORA
LEGENDA PREPORUKE WWF-a ZA REKU MORAČUReka Morača jedna je od retkih preostalih reka slobodnog toka u Evropi te je središte biološke raznolikosti. Izričito se preporučuje da se ne gradi nova infrastruktura čiji bi uticaj bio razarajući.
Crna Gora (Evropa)
Fokus: reka Morača
SrbijaBosna i Hercegovina
Albanija
Jadransko more
Jadransko more
Cijevna
Morača
Morača Kosovo*
REKE I REČNI SEGMENTI OD IZUZETNOG ZNAČAJA ZA CRNU GORU
Analizirano je ukupno 1.184 km reka od čega 76% ima izuzetnu vrednost (899 km). Od tih je reka 110 km uključeno zbog kontinuiteta toka, a nijedna nije uključena zbog karakteristika reprezentativnosti staništa. U ovoj publikaciji Morača je predstavljena kao reka s velikom raznolikošću faune i flore te zbog njene važnosti za ekologiju Skadarskog jezera, Ramsarskog područja i najvećeg jezera na Balkanu
24 %76 %
21
*Ovaj naziv, bez prejudiciranja statusa Kosova, u skladu je sa Rezolucijom 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o Deklaraciji o nezavisnosti Kosova.
Najvredniji Ostali
Najočuvaniji rečni segmenti Rečni segmenti važni za kontinuitet tokaOstali vrednovani rečni segmentiHidrotehnički objekti za zadržavanje voda
GLAVNE KARAKTERISTIKE
Reka Morača pripada jadranskom slivu, a njeno porečje se proteže na 2.970 km². Sa ukupnom dužinom od 97 km ona je najveća pritoka Skadarskog jezera (nacionalni park i Ramsarsko područje) koja jezero snabdeva s 62% ukupne količine vode. Reka izvire na severu Crne Gore u podnožju planine Rzač. Njen izvor se nalazi na gotovo 1.000 m nadmorske visine i ubrzo dobija karakteristike brze planinske reke koja vijuga prekrasnim kanjonom Platije u blizini Podgorice, glavnog grada Crne Gore. To je druga najvažnija reka u Crnoj Gori i jedna je od retkih preostalih reka slobodnog toka u Evropi
GLAVNI PODACI O BIODIVERZITETU
Glavne pritoke Morače su Mrtvica i Mala rijeka, a obe su zbog svoje prekrasne biološke raznolikosti uvrštene u područja Emerald mreže. Morača je dom za nekoliko vrsta zaštićenih riba: kritično ugrožena jegulja (Anguilla anguilla), ugrožena endemska vrsta skadarska mrenica (Gobio skadarensis) koja se nalazi jedino u slivu Skadarskog jezera i donjem toku Morače, kao i ugrožena mekousna (Salmothymus obtusirostris), endemska vrsta Jadranskog sliva.
Kanjon reke Morače ispunjava standarde značajnog područja za ptice (IBA) zbog 29 različitih vrsta ptica koje žive u tom području. U kanjonu Platije živi 42% ukupne nacionalne gnezdeće populacije globalno ugroženog malog vranca (Phalacrocorax pygmeus).
Skadarsko jezero jedno je od najvažnijih ptičijih i ribljih staništa u mediteranskom regionu, a osigurava više od 90% slatkovodne ribe na crnogorskom tržištu i mesto je na kom prezimljuje oko 150.000 ptica selica. Po pitanju raznolikosti flore, 1.600 biljnih vrsta registrovano je u kanjonu Morače, od čega je 60 endemskih za Balkansko poluostrvo, a više od 85 vrsta zaštićeno je na nacionalnom nivou.
GLAVNE OPASNOSTI
Najveću opasnost za Moraču predstavlja plan Vlade Crne Gore za izgradnju četiri hidroelektrane. Izgradnjom brana
REKA MORAČA i akumulacija duž Morače poplavila bi se velika područja u gornjem toku reke što bi uticalo na dotok vode u Skadarsko jezero. Time bi se ugrozile lokalne i migratorne ptičije i riblje vrste, kao i druge vrste od međunarodnog značaja i time u opasnost dovela jedno od tri glavna odmorišta za ptice na Jadranskom migratornom putu.
MORAČA I SKADARSKO JEZERO U BROJEVIMA
54
28231
150.000
vrsta riba
vrste ptica
ptica selica
endemskih vrsta riba
UGROŽENE VRSTE RIBA: Jegulja (Anguilla anguilla) Skadarska mrenica (Gobio skadarensis)
Mekousna pastrmka (Salmo obtusirostris)
Kanjon reke Morače, Crna Gora © Andrija Vrdoljak WWF-Canon Čun na Skadarskom jezeru, Crna Gora © Wild Wonders of Europe Milan Radisics WWF
Ružičasti pelikan (Pelecanus onocrotalus) © Andrija Vrdoljak WWF-Canon
Belobrada čigra (Chelidonias hybrida) © Wild Wonders of Europe Milan Radisics WWF
“Ova publikacija je vrlo značajan alat za donosioce odluka i sve uključene u zaštitu životne sredine u Crnoj Gori. Reke, slivovi i vodeni ekosistemi biološki su motor planete. Oni imaju vrlo značajnu ulogu ne samo u održavanju prirodne ravnoteže, već i za pružanje životno važnih usluga. Zato je važno da se određeni delovi vodenih ekosistema zaštite od bilo koje vrste poremećaja”
Milica Vukčević, Agencija za zaštitu životne sredine, Crna Gora
Podgorica
Shkodra
Tirana
FieriKorça
Drino
Vjose
Vjose
Osumi
Semani
Dev
olli
Shkumbini
Erzeni
Mati
Drini i Zi
JezeroFierza
Ohridskojezero
JezeroPrespa
Skadarsko/Shkodrajezero
ALBANIJA
LEGENDA PREPORUKE WWF-a ZA REKU VJOSUReka Vjosa je jedna od nekoliko preostalih reka slobodnog toka u Evropi i jedna je od najvažnijih za biodiverzitet Albanije. Reka bi morala ostati netaknuta, zaštićena od ljudskog uticaja i hidroenergetskih zahvata. Zbog prirodnih i bioloških vrednosti gornjeg dela sliva Vjose, od Tepelena do Pindskih planina u Grčkoj, celo bi se područje reke trebalo proglasiti međunarodnim zaštićenim područjem, slično kao i postojeći prekogranični Park prirode Prespa.
Albanija (Evropa)
Fokus: reka Vjosa
Crna Gora
Grčka
Jadransko more
Jadransko more
Makedonija
Kosovo*
Vjosa
Vjosa
REKE I REČNI SEGMENTI OD IZUZETNOG ZNAČAJA ZA ALBANIJU
Analizirano je ukupno 3.164 km reka od čega je za 60% ocenjeno da ima izuzetnu vrednost (1.907 km). Od tih reka je 223 km uključeno zbog karakteristika reprezentativnosti staništa, a 748 km zbog kontinuiteta toka. Reka Vjosa u publikaciji je predstavljena kao jedna od nekoliko reka slobodnog toka u Albaniji s izuzetno vrednom biološkom raznolikošću i dobrim ili vrlo dobrim ekološkim statusom.
40 %60 %
25
Vjosa
Vjosa
* Ovaj naziv, bez prejudiciranja statusa Kosova, u skladu je sa Rezolucijom 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o Deklaraciji o nezavisnosti Kosova.
Najvredniji Ostali
Najočuvaniji rečni segmenti Rečni segmenti važni za kontinuitet tokaOstali vrednovani rečni segmentiHidrotehnički objekti za zadržavanje voda
GLAVNE KARAKTERISTIKE
Reka Vjosa jedna je od najvećih u Albaniji, ukupne dužine 272 km i slivom površine od 6.700 km², od čega se 4.365 km² nalazi u Albaniji, a ostatak u Grčkoj. Izvor reke se nalazi u Pindskom gorju u Grčkoj. Na svojem putu Vjosa prikuplja vodu iz podzemnih vodonosnika u albanskim planinama i teče kroz nekoliko okruga u Albaniji (Permeti, Tepelena, Gjirokastra, Fieri, Vlora), a potom se uliva u Jadran u blizini Vlore. Glavne pritoke su Sarandoporo (Grčka), Drin i Shushica (Albanija), no postoje i mnoge manje pritoke.
GLAVNI PODACI O BIODIVERZITETU
Reka Vjosa hiljadama godina ima stabilan i stalan slatkovodni ekosistem i hidrološki režim. Rečno područje
REKA VJOSA
ima visok stepen raznolikosti staništa i vrsta, a njegova delta (laguna Narta) i obalni pojas su 2004. proglašeni predelom izuzetnih odlika. Reka Vjosa je središte biodiverziteta Albanije koje pruža idealna rečna staništa različitim migratornim vrstama riba poput kritično ugrožene jegulje (Anguilla anguilla).
Vjosa je takođe dom subendemskim vrstama riba kao što su ohridska štipalka (Cobitis ohridana) i pindska brkica (Oxynoemacheilus pindus). Dve globalno retke vrste takođe su pronašle utočište u Vjosi, a to su jadranska jesetra (Acipenser naccari) i rečna paklara (Lampetra fluviatilis). Reka je također dom ugrožene evroazijske vidre (Lutra lutra). Retke, endemske ili reliktne vrste mogu se pronaći na čitavom području sliva reke Vjose, a posebno u peščanim dinama i močvarama, gde nalazimo reliktne
VJOSA U BROJEVIMA
802
vrsta ptica
podendemske vrste riba
UGROŽENE VRSTE RIBA: Jegulja (Anguilla anguilla) Cipal bataš (Mugil cephalus)
Jesetre (Acipenser)
Rečna paklara (Lampetra fluviatilis)
ili retke biljne vrste kao što su četverolisna raznorotka (Marsilea quadrifolia), nekoliko vrsta orhideja, muvolovka (Heliosperma intonsum) i šafran (Crocus hadriaticus), dok se u gornjem delu reke može pronaći grčka planika (Arbutus andrachne) i populacije kefalonske muvolovke (Silenece phallenia).
Obalna zona Vjosa-Narta navedena je kao drugo najznačajnije područje za ptice u Albaniji, posle područja Karavasta, sa oko 80 zabeleženih vrsta. Ta zona je poznata kao glavno područje za prezimljavanje nekoliko globalno ugroženih vrsta ptica kao što su ružičasti plamenac (Phoenicopterus roseus) i sredozemni galeb (Ichthyaetus audouinii). Dalmatinski pelikan (Pelecanus crispus) takođe je prisutan. Planinski delovi porečja Vjose nude stanište ugroženim vrstama ptica uključujući nekoliko vrsta strvinara (npr., Gypaetus barbatus, Neophron percnopterus, Gyps fulvus).
GLAVNE OPASNOSTI
Glavna opasnost koja preti Vjosi je izgradnja osam hidroelektrana. Taj proces je intenziviran u poslednje četiri godine uz podršku politike prethodnih vlada koje su promovisale izgradnju hidroelektrana na albanskim
rekama. Hidroelektrana Kalivaçi prva je koja se gradi (od 2007.) i primećuje se povećano vađenje šljunka u donjem toku reke Vjose, kao i u njenim pritokama Drinu i Shushici. Izgradnja svih hidroelektrana i nastavak vađenja šljunka imaće velik uticaj na kontinuitet toka reke što bi moglo dovesti do opadanja ribljih i ptičjih populacija u celom slivu.
Reka Vjosa, Albanija © Goran Šafarek WWF-Canon
Reka Vjosa, Albanija © Goran Šafarek WWF-Canon Jegulja (Anguilla anguilla) © Erling Svensen WWF-Canon
27
“Albanija je zemlja s bogatom i zanimljivom hidrološkom mrežom koja se ne koristi pravilno ni za zaštitu vodenih resursa ni za dobrobit zajednice. U zemlji se trenutno 95% energije dobija iz hidroelektrana i istražuju se mogućnosti povećanja proizvodnje hidroenergije. U tom pogledu izražavam svoju zabrinutost i apelujem da se implementiraju ekološki standardi za izgradnju hidroelektrana i sprovedu strateške procene potrebe i uticaja kako bi iskorišćavanje vodenih resursa bilo održivije, a zaštita našeg prekrasnog ‘sistema plavih arterija’ postala stvarnost.”
Pelumb Abeši, direktor uprave za životnu sredinu, Ministarstvo za zaštitu životne sredine Albanija
Analiza 296 reka u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Hrvatskoj čiji je cilj bio istražiti celovitost rečne mreže Dinarskog luka evidentno je pokazala da su mnoge reke u dobrom ili vrlo dobrom stanju. Ukupna dužina delova reka izuzetnih vrednosti (uzimajući u obzir reprezentativnost i kontinuitet toka) iznosi čak 8.739 km, što obuhvata 66% ukupne dužine analiziranih reka.
Dobro očuvane reke važna su prednost za ove zemlje i na njih treba gledati kao na priliku za promišljanje i pametno planiranje u budućnosti. Umesto toga u ovim zemljama postoji opasnost od prenaglog odlučivanja za iskorišćavanje tog potencijala za dalje hidroenergetske zahvate. Trebalo bi izbeći greške koje su napravile druge evropske zemlje koje su, u nekim slučajevima, prekomerno iscrpile svoju rečnu mrežu. U mnogim slučajevima te zemlje danas imaju nacionalne programe za revitalizaciju vodotoka i troše
ZAKLJUČAKpuno sredstava za revitalizaciju degradiranih ekosistema koji više ne mogu besplatno pružati važne usluge (npr. čistu, pitku vodu, zaštitu od poplava). U nekoliko evropskih zemalja brane na rekama se danas stavljaju van pogona, kao što je slučaj s Duerom u Španiji ili Loarom u Francuskoj.
Zemlje Dinarskog luka bi trebalo da iskoriste prednost tuđih loših iskustava i prepoznaju reke koje je mudro zadržati netaknutima za buduće generacije te usvoje vrlo stroge standarde za planiranje, izgradnju i rad brana. Kao što je Nelson Mandela rekao u svom govoru 2000. godine prilikom objavljivanja izveštaja Svetske komisije za brane, “Brane su jedno od bojnih polja u areni održivog razvoja”. U kontekstu tog složenog bojnog polja, nadamo se da će ova publikacija doprineti donošenju najboljih mogućih odluka.
Reka
Vjo
sa, A
lban
ija ©
Gor
an Š
afar
ek W
WF-
Can
on
Reka
Vjo
sa, A
lban
ija ©
Gor
an Š
afar
ek W
WF-
Can
on
28 29
“Jedinstvena staništa kristalno plavih reka Dinarskog luka i Balkana pružaju utočište mnogim endemskim vrstama riba, beskičmenjaka i drugih organizama koje ne nalazimo nigde drugde na svetu. Te reke su prepoznate kao neka od najvažnijih žarišta slatkovodne biološke raznovrsnosti u Evropi. Nedavni razvoj, posebno u obliku velikih brana, drastično je izmenio njihov karakter. Svaki daljnji zahvat trebalo bi se preduzeti uzimajući u vid njihovu jedinstvenu biološku raznolikost i usluge ekosistema koje nam pružaju.”
Krešimir Žganec, Sveučilište u Zadru, Hrvatska
“Reke su jedan od najvrednijih darova prirode. Kao hidrologa brine me brz i nekoordiniran razvoj hidroenergije u Albaniji. Ključno je da se očuvaju naša postojeća područja od visoke ekološke vrednosti i biološke raznovrsnosti. Nadam se da će ova publikacija podstaći odgovorne institucije i donosioce odluka da pažljivo promisle o velikim branama ili drugim destruktivnim oblicima upotrebe zemljišta u Albaniji.“
Profesor Aleko Miho, Fakultet prirodnih nauka, Univerzitet u Tirani, Albanija
Dinarski luk je područje u jugoistočnoj Evropi s površinom od približno 100.000 km² i više od 6.000 km obalne linije, a proteže se od Trsta u Italiji do Tirane u Albaniji. Uključuje delove Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Albanije. www.internationalrivers.org/campaigns/the-world-commission-on-dams www.worldbank.org/ www.iucn.org/
30
PARTNERSKE INSTITUCIJE
I
II
III
IVMoč
vare
u d
elti
reke
Ner
etve
u H
rvat
skoj
© A
ndrij
a Vr
dolja
k W
WF-
Can
on
“Mnoge reke u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji još uvek su u gotovo prirodnom stanju i pružaju mnoštvo usluga ekosistema ljudima koji žive na njihovim obalama, od ribarstva do zaštite od poplava i lepote predela. Hidroenergetski zahvati uvek uključuju smanjenje tih usluga i stoga se trebaju preduzimati s velikim oprezom.”
Irene Lucius, WWF Dunavsko-karpatski program
© 1986. Panda simbol WWF-a – World Wide Fund For Nature ® "WWF" zaštitni je znak WWF-a
Zašto smo ovde?
wwf.panda.org/serbiacroatia.panda.org
Da zaustavimo degradaciju životne sredine i izgradimo budućnost u kojoj će ljudi živeti u skladu s prirodom.
296 analiziranih reka
Ukupna površina sliva oko 165.000 km²
Reke: linije života Dinarskog lukaOčuvanje najvrednijih reka jugoistočne Evrope
66% ukupne dužine analiziranih reka je izuzetno (8.739 km)
dužina 13.278 km