REFORMA OBRAZOVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI KROZ …kalisara-ric.ba/dokumenti/Ostalo/KS, Reforma obrazovanja u Bosni i Hercegovini kroz...obrazovni sistem u BiH. 9 1. UVOD Suočeni sa

REFORMA OBRAZOVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI KROZ PRIZMU INKLUZIJE ROMSKE

MANJINE1

2

1 izrađeno u sklopu projekta “Analiza stanja obrazovanja Roma u BiH i izrada prijedloga Plana politika i mjera za njegovo unapređenje” 2 Podržano grantom Fonda Otvoreno društvo BiH

2

REFORMA OBRAZOVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI KROZ PRIZMU INKLUZIJE ROMSKE MANJINE

Analiza javnih politika i Prijedlog novog akcionog plana za nadležne institucije

Mirna Jančić Doyle, mr.sci3

Sarajevo, januar 2018.

3 Mirna Jančič Doyle je samostalna istraživačica i analitičarka, kao i savjetnica i voditeljica projekata u oblasti javnih

politika za obrazovanje i civilnog društva, sa preko 12 godina profesionalnog iskustva uključujući i rad sa mladima i medijima; zvanje magistrice nauka obrazovnih studija stekla je na Univerzitetu u Oksfordu, Velika Britanija.

3

Sadržaj

Sažetak ................................................................................................................................. 5

1. UVOD ................................................................................................................................ 9

1.1. Politički i pravni okvir ................................................................................................ 9

1.2 Osnovni kriteriji i predmeti za analizu javnih politika ................................................. 10

2. ANALIZA STANJA: ROMSKA DJECA KAO TAOCI SIROMAŠTVA, NEADEKVATNOG OBRAZOVNOG SISTEMA, I NEDOSTATKA POLITIČKE VOLJE ................................................... 13

2.1 Kontinuirano slaba uključenost i inkluzija romske djece na svim nivoima obrazovanja........................................................................................................................................... 13

2.2 Skriveni oblici diskriminacije ....................................................................................... 16

2.3 Neadekvatan nivo političke i finansijske volje za postizanje ciljeva zacrtanih u RAP-u o obrazovnim potrebama Roma ....................................................................................... 17

2.4 Ograničen napredak u uspostavi sistemskih politika za inkluziju romske djece u obrazovni sistem u BiH...................................................................................................... 21

2.5 Nedostatak intersektoralnog pristupa ........................................................................ 24

2.6 Potreba za novim, jasnim ciljevima i mjerama za uključivanje i inkluziju romske djece u obrazovanje, te metodologijom za praćenje implementacije ....................................... 25

3. OPCIJE JAVNIH POLITIKA ZA OBRAZOVANJE ROMA U BiH ................................................. 28

3.1 Neprihvatljivost opcije nastavka dosadašnjim tempom, obimom i pristupom .......... 28

3.2 Potreba za jasnim institucionalnim preuzimanjem odgovornosti, te usvajanjem revidiranih ciljeva i mjera za uključivanje i inkluziju Roma u obrazovanje ....................... 28

4.CILJEVI I MJERE ZA UKLJUČIVANJE I INKLUZIJU ROMSKE DJECE U OBRAZOVANJE U BIH ...... 30

4.1 Predškolsko obrazovanje ............................................................................................ 30

4.2 Osnovno obrazovanje ................................................................................................. 35

4.3 Romski jezik, istorija i kultura ..................................................................................... 45

4.4 Srednjoškolsko, visoko, i vanredno obrazovanje ........................................................ 47

4.5 Borba protiv predrasuda ............................................................................................. 51

5. BIBLIOGRAFIJA ................................................................................................................. 54

4

Pregled skraćenica u tekstu: APOSO – Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH – Bosna i Hercegovina BD – Brčko Distrikt EU – Evropska unija FOD BH – Fond otvoreno društvo BiH Kali Sara – Udruženje Kali Sara - Romski informativni centar MCP – Ministarstvo civilnih poslova BiH MLJPI – Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH NPP – Nastavni plan i program OSCE – Organisation for Security and Cooperation in Europe, Mission to BiH (Organizacija za bezbjednost i saradnju u Evropi, Misija u BiH) RAP o obrazovanju – Revidirani akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma RCC – Regional Cooperation Council (Regionalno vijeće za saradnju) REF – Roma Education Fund (Fond za obrazovanje Roma) RS – Republika Srpska SCNWB – Save the Children North West Balkans

5

Sažetak

Aktivne javne politike za unapređenje obrazovanja romske manjine su u Bosni i Hercegovini pokrenute 2004. godine izradom Akcionog plana za obrazovne potrebe Roma i pripadnika drugih nacionalnih manjina. Sljedeće godine je usvojena Strategija za rješavanje problema Roma, koja je za cilj imala radikalnu promjenu i unapređenje nepovoljnog ekonomskog i socijalnog statusa Roma kao najbrojnije i najugroženije nacionalne manjine u BiH. Nakon brojnih izazova u implementaciji Strategije tokom učešća u Dekadi inkluzije Roma, BiH je 2010. godine usvojila Revidirani akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma (RAP). U RAP-u su usvojeni principi i preporuke Evropske unije u oblasti obrazovanja. Između ostalog predviđeno je javno finansiranje inkluzivnog obrazovanja, sistemska obuka nastavnika, preuzimanje aktivne uloge škole i zajednice, te otklanjanje društvenih predrasuda prema pripadnicima romske manjine.

U međuvremenu je okončana Dekada inkluzije Roma 2005-2015, a Evropska unija je pokrenula inicijativu Integracija Roma 2020 koja predstavlja jedan od ključnih prioriteta Evropske komisije u procesu proširenja EU na zemlje Zapadnog balkana i Tursku. U fokusu ovih procesa je postizanje mjerljivih rezultata na terenu kako bi se smanjio jaz između Roma i većinske populacije. Članice inicijative, pa tako i BiH, su se između ostalog obavezale razviti infrastrukturu za obrazovanje djece nacionalnih manjina, obezbijediti adekvatan pristup i obuhvat, obučen nastavni kadar, i školske programe koji su prilagođeni specifičnim potrebama romske djece. Međutim, podaci sa terena ukazuju na zabrinjavajuće i kontinuirano izostajanje romske djece iz obaveznog obrazovnog procesa. Kako bi dalo svoj doprinos efikasnijem sprovođenju inkluzivnog obrazovanja bez predrasuda i diskriminacije, Udruženje Kali Sara je u septembru 2017. godine iniciralo izradu nezavisne analize javnih politika i aktivnih mjera nadležnih vlasti u BiH, kao i preporuka za njihovo unapređenje. Osnovni okvir za analizu su ciljevi i mjere postavljeni u sklopu RAP-a o obrazovnim potrebama Roma u BiH. Analiza se time oslanja na kvalitativnu obradu ključnih dokumenata kao što su: Godišnji izvještaji stručnog tima pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice o implementaciji RAP-a, rezultati radionica o provođenju RAP-a koje su održane širom BiH početkom 2017., izvorni dopisi nadležnih institucija u kojima se navode javne politike i mjere provedene u periodu 2010-2017., dopisi međunarodnih i nevladinih organizacijama o projektima koje realizuju na planu obrazovanja romske djece, zvanični izveštaji institucija, kao i primarne studije u oblasti obrazovanja uopšte i inkluzije romske manjine. Analizom podataka iz dostupnih materijala i izvještaja je utvrđeno da se ciljevi i mjere zacrtani u RAP-u o obrazovnim potrebama sprovode neadekvatnim tempom, bez sistemskog pristupa i većinom bez institucionalnog preuzimanja odgovornosti, te da je kao rezultat generalno evidentirana kontinuirano slaba uključenost i inkluzija romske djece na svim nivoima obrazovanja u BiH. Oslanjajući se na podatke nadležnih institucija analiza pokazuje opadanje broja romske djece koja su uključena u osnovno, srednje i visoko obrazovanje, kao i broja djece koja završavaju obrazovanje. Samo trećina romske djece je uključena u obavezno predškolsko

6

obrazovanje, dvije trećine djece upiše osnovnu školu, od kojih samo polovina završi ovo obavezno obrazovanje. Naročito zabrinjava postojanje skrivene diskriminacije prema romskoj djeci u obrazovnim sistemima u BiH. Romska istorija, kultura i jezik nisu dio nastavnog procesa, niti je obezbjeđen dovoljan broj predavača romskog jezika u školama. Studije su pokazale predrasude roditelja i učenika prema Romima u osnovnim školama u Kantonu Sarajevo, dok se u udžbenicima osnovne škole nalaze stereotipni prikazi romske manjine. Učešće Roma u kreiranju javnih politika na nivou institucija u BiH je vrlo ograničeno. Analizom je utvrđeno više razloga za nepostizanje ciljeva iz RAP-a. Jedan od osnovnih problema predstavlja kontinuirano ograničena politička i finansijska volja za postizanje identifikovanih ciljeva za uključivanje romske djece u obrazovanje. Od 47 mjera propisanih u RAP-u o obrazovnim potrebama njih osamnaest se ne provodi, dok se ostale provode sporadično, a tek dvije širom BiH. U međuvremenu, implementacija velikog broja mjera se odvija putem projektnih intervencija u saradnji sa ili na inicijativu nevladinih organizacija, koje su pokazale brojne uspješne načine za značajno uključivanje i inkluziju romske djece u obrazovanje u BiH, kao što je prikazano i u preporukama analize. Nadalje, utvrđeno je da izostanak sistemskih politika za uvođenje suštinski inkluzivnog obrazovanja generalno u BiH, doprinosi i lošoj poziciji romske djece, kao i druge djece koja imaju nepovoljan socioekonomski položaj. Nedostaju sistemske mjere za pripremu nastavnog osoblja za primjenu metodološkog pristupa u nastavi kako bi ona bila prilagođena potrebama svakog djeteta, a nastavni planovi i programi kao i udžbenici često ne uvažavaju univerzalne vrijednosti i pluralizam. Obrazovne politike za Rome se u BiH sprovode izolovano od politika za zapošljavanje, stambena i zdravstvena pitanja. Ovakav pristup je jedinstven u regionu, a kao razlog se navodi nepostojanje nadležnosti za obrazovanje na državnom nivou. Pomak je napravljen kroz izradu intersektorskih Lokalnih akcionih planova (LAP) na nivou lokalne zajednice, kojima se međutim ne mogu adresirati određene obrazovne politike koje su u nadležnosti kantona/entiteta/distrikta. Pomak je takođe napravilo Ministarstvo obrazovanja Unsko-sanskog kantona, ali se i ovdje nije napravila spona sa drugim sektorima kao što su zapošljavanje ili zdravstvo. Konačno, analiza je identifikovala da postojeći ciljevi u RAP-u o obrazovnim potrebama Roma nemaju jasne vremenske odrednice, krajnje efekte, kao i način za njihovo praćenje i procjenu. Postojeći ciljevi su fokusirani na “povećanje“ upisa, “očuvanje“ romskog jezika, “poticanje“ nastavka školovanja, te “omogućavanje“ odraslima da završe školu, bez definisanih rokova i obuhvata. Kao četvrti cilj je postavljena “izgradnja sistemskih rješenja“, što bi trebalo predstavljati mjeru/ključnu pretpostavku za postizanje svakog cilja. Iz svega navedenog je jasno da dosadašnji pristup nadležnih institucija nije urodio zadovoljavajućim rezultatima i da nastavak postojećim obimom i tempom ne predstavlja prihvatljivu opciju za unapređenje pozicije romske manjine u obrazovanju u BiH. S obzirom da se stanje ne bi značajno poboljšalo ni revidiranjem postojećeg RAP-a, kao ni putem dodatnog

7

finansiranja određenih mjera u okviru postojećih pokazatelja, a u skladu sa preporukama Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice4, ova analiza preporučuje sljedeće korake kako bi se suštinski unaprijedilo obrazovanje Roma u BiH:

1. Izradu novog Okvirnog akcionog plana o obrazovanju Roma na državnom nivou; Proces izrade Okvirnog plana bi trebalo da vodi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, u saradnji sa Odborom za Rome pri Vijeću ministara BiH, inter-disciplinarnim tijelom koje je zaduženo za praćenje provedbe Strategije BiH za rješavanje problema Roma donesene 2005. godine, Ministarstvom civilnih poslova koje koordinira Konferencijom ministara obrazovanja u BiH, i Agencijom za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH kao stručnim tijelom za uspostavu standarda znanja i ocjenjivanje kvaliteta obrazovanja.

2. Izradu akcionih planova na nivou kantona u FBiH, Republike Srpske i Distrikta Brčko; Ovi planovi bi bili usaglašeni sa okvirnim planom, uvažavali bi specifične potrebe obrazovanja Roma na lokalnom nivou, imali konkretne i mjerljive ciljeve, i obezbjeđeno sistemsko budžetiranje. Izrada akcionih planova na nižim nivoima bi omogućila nadležnim institucijama na nivou kantona, entiteta i distrikta da iskoriste mogućnost intersektoralnog pristupa, odnosno jedinstvenog plana za obrazovanje, zapošljavanje, stambeno i zdravstveno pitanje, po uzoru na strateški pristup zemalja u regionu. Izrada takvih lokalnih akcionih planova na opštinskom nivou je već uveliko u toku u nekoliko opština u BiH (iako nije obezbijeđeno njihovo kompletno finansiranje), međutim nadležnost opština ne obuhvata većinu važnih obrazovnih pitanja, koja se nalaze isključivo na kantonalnom, odnosno entitetskom i distrikt nivou. Izrada ovakvih intersektoralnih planova na nižim nadležnim nivoima bi mogla predstavljati dugoročno najperspektivnije rješenje za izazove s kojima se suočava romska zajednica u BiH. Preuzimanjem direktne odgovornosti ministarstava obrazovanja u BiH za izradu i implementaciju akcionih planova za obrazovne potrebe romske djece bi se obezbijedila dosljedna primjena inkluzivne nastave u školama i vrtićima. U tom okviru, analiza nudi izrađen set ciljeva i mjera za kvalitetno uključivanje i inkluziju romske djece u obavezan predškolski i osnovni obrazovni proces u BiH do 2021. godine, odnosno za uključivanje u srednjoškolsko i visoko obrazovanje. Ciljevi i mjere su izrađeni prema SMART kriteriju: one su specifične, mjerljive, realne, relevantne za romsku zajednicu, sa jasnim vremenskim odrednicama. Preporučene mjere uzimaju u obzir ključne administrativne i ljudske faktore na nivou porodice, škole, lokalne zajednice, kantona/entiteta/distrikta i države. Važno je napomenuti da će implementacija novih ciljeva odnosno mjera ostati samo na nivou forme ukoliko se nastavi sprovoditi projektno, odnosno

4 Izvještaj o provođenju Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku

2015/2016. godinu.

8

bez finansijske podrške i inicijative nadležnih institucija. Zbog toga je od ključnog značaja institucionalizirati ove aktivnosti kako bi se osigurali održivost, odgovorno i transparentno trošenje javnih fondova i procjena efekata po romsku zajednicu. Pri tome je važno sagledati određene djelotvorne projektne mjere koje već niz godina sprovode nevladine organizacije, te ih uvrstiti u javne politike institucija u BiH. I na kraju, pitanje obrazovanja romske djece se nužno treba posmatrati kroz širu prizmu reforme obrazovanja u BiH, čime neke mjere za postizanje obrazovnih ciljeva za Rome postaju mjere koje će imati uticaj i na cjelokupan obrazovni sistem u BiH.

9

1. UVOD

Suočeni sa kontinuirano zabrinjavajućim podacima o izostajanju romske djece iz obaveznog obrazovnog procesa, te o minimalnom učešću u predškolskom, srednjem i visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, Udruženje Kali Sara je u septembru 2017. godine iniciralo izradu nezavisne analize javnih politika i aktivnih mjera nadležnih institucija u BiH, kao i preporuke za unapređenje pozicije romske djece u obrazovanju. Zaključci ove policy analize predstavljaju okosnicu za nastavak javnog zagovaranja proriteta i djelotvornih mjera za obrazovanje Roma. Analiza takođe nudi doprinos jačanju svijesti o važnosti ranog rasta i razvoja, naročito za djecu marginaliziranih grupa, na nivou cijelog društva i nadležnih institucija, u sklopu ciljeva REYN Mreže podrške romskoj djeci u Bosni i Hercegovini5.

1.1. Politički i pravni okvir

Javne politike u obrazovanju Roma u BiH su pokrenute 2004. godine izradom Akcionog plana za obrazovne potrebe Roma i pripadnika drugih nacionalnih manjina. Već naredne godine je usvojena Strategija BiH za rješavanje problema Roma6, koja je za cilj imala radikalnu promjenu i popravljanje nepovoljnog ekonomskog i socijalnog statusa Roma kao najbrojnije i najugroženije nacionalne manjine u BiH. Nakon brojnih izazova u implementaciji Strategije tokom učešća u Dekadi inkluzije Roma, BiH je 2010. godine usvojila Revidirani akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma7. U toku 2017. godine, nadležne institucije u BiH provode političke mjere koje se odnose na romsku manjinu, a u sklopu predpristupnog procesa Evropskoj uniji, odnosno u okviru strategije Integracija Roma 2020 koju implementira Regionalno vijeće za saradnju (Regional Cooperation Council) uz finansijsku podršku Evropske unije i Fondacije otvoreno društvo. U tom kontekstu nadležne institucije u BiH se i dalje oslanjaju na dva ključna pravna dokumenta čiju primjenu prati Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice:

Revidirani akcioni plan za rješavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog i zdravstvenog zbrinjavanja (2013) i

Revidirani akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma (2010) (u nastavku analize pod skraćenicom “RAP o obrazovanju“).

5 REYN (Roma Early Years Network) - Mreža podrške romskoj djeci u BiH, koju podržavaju Međunarodna

organizacija Step by Step i Fondacije otvoreno društvo, kroz projektne partnere Udruženje Kali Sara, Centar za obrazovne inicijative Step by Step i Centar za zastupanje građanskih interesa. 6 “Strategija BiH za rješavanje problema Roma”, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, 2005.

7 Revidirani akcioni plan Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma, Ministarstvo za ljudska prava i

izbjeglice BiH, 2010.

10

Bosna i Hercegovina je kao država članica Dekade inkluzije Roma, na konferenciji održanoj 2009. godine u Beogradu, usaglasila stavove oko principa i preporuka za budući rad u oblasti obrazovanja za sve članice, te je ove zaključke usvojila kao “razlo[ge] za donošenje RAP-a o obrazovnim potrebama Roma u BiH”8. U pomenutim razlozima se, između ostalog, navodi da je potreban “odlučan zaokret u politici, gdje se rano djetinjstvo prepoznaje kao ključna faza u procesu učenja koje traje čitav život”, potrebu za javnim finansiranjem inkluzivnog obrazovanja i sistemskom obukom nastavnog osoblja za primjenu inkluzivnog obrazovanja, potrebom za preuzimanje inicijative od strane škole u radu sa porodicama te za intersektoralnim pristupom rješenjima kroz zdravstvo, zapošljavanje i smještaj, otklanjanjem društvenih predrasuda, te učešćem Roma u procesu planiranja i odlučivanja. Od 2016. godine, BiH je dužna odgovoriti na pitanja koja obuhvataju obrazovanje manjina, u sklopu Upitnika Evropske unije9 u okviru predpristupnog procesa, te je dužna navesti aktivne mjere na nivou politike kada je u pitanju socijalno osjetljiva romska zajednica. Između ostalog, BiH treba navesti kriterije za razvoj infrastrukture za obrazovanje djece pripadnika nacionalnih manjina, te preduzete mjere za sprječavanje siromaštva i socijalne isključenosti mladih, posebno unutar neprivilegovanih grupa. Unutar općeg segmenta o obrazovanju, Upitnik traži i odgovore o programima obuke nastavnika i nastavnica, odnosno koliko su “oni prilagođeni nastavi u čijem središtu je učenik i učenju za sticanje kompetencija”. BiH je također dužna navesti mjere za sticanje kvalifikacija za osobe koje prijevremeno napuste sistem obrazovanja, te način praćenja onih koji napuste školu. Projekat Integracija Roma 2020 je regionalna inicijativa koja obuhvata i Bosnu i Hercegovinu, a koja za cilj ima da se „smanje socioekonomske razlike“ između Roma i ostatka populacije, te da se „ojačaju institucionalne obaveze vlada da uključe i obezbijede specifične ciljeve za integraciju Roma u sklopu redovnih političkih dešavanja“10. Kroz tehničku pomoć, RCC nastoji pomoći nadležnim institucijama da mjere specifične za Rome integrišu u redovne socioekonomske političke strategije, te u redovno planiranje i potrošnju budžeta. Kantonalna ministarstva obrazovanja u entitetu Federacija BiH, odnosno ministarstvo obrazovanja Republike Srpske i Odjel za obrazovanje Brčko Distrikta ustavno su izravno odgovorni za uspostavljanje sistemskih rješenja za uključivanje sve djece u obrazovanje u BiH. Određene nadležnosti i obaveza podrške su takođe prisutne na nivou lokalne zajednice.

1.2 Osnovni kriteriji i predmeti za analizu javnih politika

U ovoj analizi javnih politika i mjera sagledavaju se strateške opcije nadležnih institucija u BiH za postizanje konkretnog poboljšanja pozicije romske djece, kao i sve djece u obrazovanju.

8 Uvod u Revidirani akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma

9 Upitnik. Informacije koje Evropska komisija traži od Vijeća ministara Bosne i Hercegovine u svrhu pripreme Mišljenja o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji, 2016. 10

Web stranica Regionalnog vijeća za saradnju, rcc.int, Project Overview (dostupna 27.11.2017)

11

Osnovni okvir za analizu su ciljevi i mjere za poboljšanje učešća i inkluzije romske djece u obrazovanju, postavljeni u sklopu RAP-a o obrazovnim potrebama Roma 2010. godine. Analiza se time oslanja na kvalitativnu obradu sljedećih ključnih dokumenata:

1. Godišnji izvještaji koje sačinjava stručni tim imenovan pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, a koje usvaja Vijeće ministara BiH, o implementaciji Revidiranog akcionog plana (RAP) o obrazovnim potrebama Roma usvojenog 2010. godine. Izvještaji uključuju pregled implementacije svih mjera u šest kantona FBiH, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu;

2. Zapisnici sa četiri od pet radionica održanih širom BiH o provođenju RAP-a o obrazovnim potrebama Roma, koje je organizovalo Udruženje Kali Sara početkom 2017., na kojima su, pored predstavnika Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, učestvovali i predstavnici obrazovnih ustanova i institucija, te nevladini aktivisti i donatori;

3. Izvorni dopisi ministarstava za obrazovanje i opština, u kojima opisuju svoje javne

politike i aktivne mjere u periodu 2010–2017 na planu integrisanja romske djece u obrazovanje. Zahtjevi za podatke su upućeni na adrese ukupno 24 institucije uključujući ministarstva obrazovanja i pedagoške zavode, i ukupno osam opština sa značajnim brojem Roma na preporuku Udruženja Kali Sara. Zvanične podatke je pismeno ili usmeno dostavilo deset institucija (ministarstva obrazovanja Sarajevskog, Posavskog, Unskosanskog, Bosanskopodrinjskog i Zapadnohercegovačkog kantona, te Odjel za obrazovanje Distrikta Brčko, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, Ministarstvo civilnih poslova BiH, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, i Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje), i pet opština, odnosno gradova (Bihać11, Visoko, Zavidovići, Kakanj, Tuzla). Od institucija je tražen popis aktivnih politika i mjera s ciljem integrisanja romske djece u obrazovanje, način finansiranja, implementacijski plan i pokazatelji, odnosno način praćenja implementacije te popis ostvarenih rezultata;

4. Izvorni dopisi donatora i nevladinih organizacija o projektima koji su realizirani u

periodu 2010–2017; Zahtjevi su poslani na adrese 13 međunarodnih i domaćih organizacija čiji projekti obuhvataju obrazovanje romske djece, od kojih je podatke dostavilo njih devet (Fondacija IN, UNICEF, SCNWB, COI Step by Step, World Vision, Fond otvoreno društvo BiH, Delegacija Evropske unije u BiH, Caritas Švicarska, Roma Education Fund); Zahtjevi su također poslani na adrese 33 udruženja posvećena romskim pitanjima, od kojih je povratne informacije dostavilo njih četiri (Udruženje Budi moj prijatelj Visoko, Omladinski centar Vermont, Udruženje Obrazovanje gradi BiH, Udruženje Roma Euro Rom). Od NVO-a i donatora su tražene informacije o relevantnim programima i projektima, nivou i načinu saradnje sa javnim institucijama te informacija o rezultatima;

11

Ministarstvo obrazovanja Unskosanskog kantona i Opština Bihać su podatke dostavili putem telefona

12

5. Zvanični izvještaji vladinih institucija i nevladinih organizacija sa pregledom stanja u

obrazovanju i obrazovnih potreba pripadnika romske zajednice u BiH i regionu;

6. Primarne studije u oblasti obrazovanja i generalne inkluzije romske djece, kao i obrazovanja uopšte.

Napomena o otežavajućim faktorima za praćenje trendova u oblasti uključivanja romske djece u obrazovanje u BiH Prilikom analize podataka iz gore navedenih dokumenata, uočeno je nekoliko ključnih izazova za praćenje trendova u oblasti uključivanja romske djece u obrazovanje. Popis stanovništva koji je 2013. godine sproveden u BiH navodi 12.583 pripadnika romske zajednice u BiH12, dok zvanična evidencija Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice iz 2011. godine navodi 16.771 Roma13. U širem kontekstu značajnih migracija romskog stanovništva, otežano je odrediti ukupan broj romske djece na nivou BiH, odnosno procenat djece koja pohađaju škole, i samim tim ocijeniti obuhvat određenih mjera. Primijećeno je da neke lokalne zajednice nemaju podatke o uključenosti romske djece budući da ne zahtijevaju nacionalno izjašnjavanje; takođe, neke institucije u okviru budžeta sprovode mjere za kompletnu socioekonomski ugroženu populaciju, odnosno nemaju konkretne podatke za romske učenike14. Zabilježeni su i primjeri gdje se kao razlog za nedostatak podataka ili za velike razlike u brojevima romske djece iz godine u godinu navode učestale migracije romskog stanovništva. U poglavlju 2.6 su takođe navedeni razlozi dostupnosti podataka iz samo nekih administrativnih jedinica u BiH. Argumentovan je i nedostatak mjerljivosti određenih ciljeva i pokazatelja unutar Revidiranog akcionog plana o obrazovnim potrebama Roma15, kao i primjeri neusklađenih zvaničnih podataka o broju Roma na raznim nivoima obrazovanja.

12

Popis 2013. Popis stanovništva, domaćinstava/kućanstava i stanova BiH. Knjiga 02. Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik. 13

Izvještaj o provođenju Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015-2016. godinu. 14

Ibid 15

Odbor za Rome pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Radna grupa za monitoring i evaluaciju akcionih planova za Rome, “Prvi monitoring izvještaj za period 2010-2014 godina o implementaciji…”, 2015.

13

2. ANALIZA STANJA: ROMSKA DJECA KAO TAOCI SIROMAŠTVA, NEADEKVATNOG OBRAZOVNOG SISTEMA, I NEDOSTATKA POLITIČKE VOLJE

2.1 Kontinuirano slaba uključenost i inkluzija romske djece na svim nivoima obrazovanja

Predškolsko obrazovanje Zvanični podaci za Bosnu i Hercegovinu pokazuju nizak nivo učešća romske djece na svim nivoima obrazovanja. Od 291 romskih đaka upisanih u prvi razred osnovne škole u 2015-16. godini, njih 90, odnosno samo 31% je prošlo kroz obavezan predškolski program u 2014-15, uz pozitivnu vijest da se taj broj povećao za 50% u odnosu na broj prvačića u zadnjoj izvještajnoj godini (najviše u Zeničko-dobojskom i Tuzlanskom kantonu). Zabrinjavajuće je da je broj romskih polaznika obaveznog predškolskog obrazovanja u Republici Srpskoj, prema zvaničnim podacima, ostao na ukupno troje djece16. Takođe je zabilježen pad broja romske djece koja pohađaju ostale oblike predškolskog obrazovanja u BiH za 40%17, te je samo 1,5% romske djece predškolskog uzrasta obuhvaćeno nekim vidom obrazovanja u ranom djetinjstvu18. U Izvještaju Ombudsmana BiH za 2016. godinu posebno je zabilježen „otežan pristup romskih djevojčica redovnom školovanju i vrtićima“19. Osnovno obrazovanje U Izvještaju Ministarstva civilnih poslova BiH iz 2014. navodi se da samo oko dvije trećine romske djece relevantne starosne dobi u BiH pohađa obavezno osnovno obrazovanje (uključujući i u najbogatijoj regiji, Kantonu Sarajevo20), dok polovina broja upisane djece postepeno napusti školu21. U Brčko Distriktu, 63 djece odgovarajućeg uzrasta ne pohađa školu22. Podaci MCP-a pokazuju da u cijeloj BiH samo 20% romskih djevojčica završi obaveznu osnovnu školu, dok samo 4,5% romskih djevojčica završi srednju školu23. Istovremeno ne postoji mehanizam koji bi blagovremeno ukazao na izostajanje s nastave, odnosno koji bi osigurao pohađanje nastave, što je navedeno kao ozbiljan nedostatak još 2012. godine u okviru regionalne UNDP analize24.

16 Pokazatelji za praćenje provođenja Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015-16.godinu. 17

ibid 18

Sanja Kabil, UNICEF Bosnia and Herzegovina, e-mail upućen Mirni Jančić Doyle, 17.11.2017. 19

Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine, Godišnji izvještaj o rezultatima aktivnosti institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine za 2016. godinu. 20

Kanton Sarajevo, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, Strategija razvoja obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo za period 2017-2022.godina (Draft). 21

Ministarstvo civilnih poslova BiH, Education for All 2015 National Review Report… 22

Damir Radenković, e-mail upućen Mirni Jančić, 25.10.2017. Podatak je naveden u sklopu šireg istraživanja koje je Omladinski centar Vermont sproveo u saradnji sa SCNWB u Brčko distriktu. 23


C. Bruggemann, Roma Education in Comparative Perspective..., 2012.

14

Navedeni podaci za romske djevojčice dugoročno su posebno zabrinjavajući zbog generalno niske pismenosti romskih žena (68.9% u poređenju sa 90.4 za ostatak populacije), te posebno u poređenju s romskim muškarcima, budući da je “dobrobit porodice, a posebno djece, tijesno povezana sa nivoom obrazovanja majke”25. Uočen je rastući trend napuštanja osnovnog obrazovanja od strane romske djece, ali koji je, u nedostatku odgovarajućih analiza, teško pripisati migracijama romske zajednice ili drugim konkretnim razlozima. Zabilježeni su slučajevi 64 učenika koji su napustili obavezno obrazovanje u školskoj godini 2013-14, zatim 127 učenika u 2014-15. i 145 učenika u 2015-16, s najvećim brojem napuštanja u drugom razredu osnovne škole. Zabilježeno je da se romske porodice u BiH često odlučuju na selidbe uslijed siromaštva, a za posljedicu djeca često ostanu neocijenjena, sa velikim brojem neopravdanih časova, budući da često “ne prijave svoj odlazak”26. Nepoznat je ukupan broj djece koja su van školskog sistema širom BiH. Ne postoji adekvatan sistemski mehanizam za popisivanje djece predškolskog i školskog uzrasta koja nisu prijavljena u matičnim uredima, iako su nadležni organi opština zakonski odgovorni za dostavu podataka. Institucionalno oslanjanje na rad romskih udruženja kao krajnji izvor podataka ne predstavlja sistemski odgovorno rješenje. U sklopu UNDP-ove studije o obrazovanju romske djece u regionu, navedeno je da bi škole trebale biti sankcionisane za neupisivanje učenika, te da nepohađanje škole ne može predstavljati nikakvu „slobodu izbora“, već, naprotiv, kršenje dugoročne individualne slobode27. Zvanični podaci pokazuju da romska djeca ponavljaju razred 35 puta češće od ostalih učenika osnovne škole u cijeloj BiH (više od 25% romske djece u Republici Srpskoj, i 4% romske djece u Federaciji BiH28, u poređenju sa 0,2% sve djece u BiH29). Zvanični izvještaji za 2014-15. i 2015-16. školsku godinu također pokazuju da se trend učestalog ponavljanja razreda kod romske djece povećao za oko 50% u ovom dvogodišnjem intervalu. Izvještaji prikazuju najveći broj romskih ponavljača u prva tri razreda osnovne škole30, u poređenju sa ostalim učenicima koji najčešće ponavljaju razred u kasnijim razredima31 što ukazuje na lošu startnu poziciju romskih đaka, odnosno nepripremljenost nastavnog osoblja za rad sa svim učenicima. Izvještaj MLJPI navodi da potreba za ponavljanjem razreda za veliki broj romskih učenika nastaje uslijed sljedećeg razloga: „nepohađanja nastave radi odlaska u strane zemlje kao ekonomski

25


Kali Sara – Romski informativni centar, “An Implementation Analysis of State Programme…”, 2016. 27

C. Bruggemann, „Roma Education in Comparative Perspective...”, 2012. 28

Pokazatelji za praćenje provođenja Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015-16.godinu. 29

Bosna i Hercegovina, Agencija za statistiku, “Saopćenje. Godina XII. Broj 1. Demografija i socijalne statistike…2017”. 30


Bosna i Hercegovina, Agencija za statistiku, “Saopćenje. Godina XII. Broj 1. Demografija i socijalne statistike…2017”.

15

migranti“32. Istovremeno, istraživanja povezana sa PISA testiranjem33, uz druge studije34, ukazale su na negativan uticaj ponavljanja razreda na dugoročan uspjeh učenika. MLJPI izvještaj je naglasio pozitivan iskorak u vidu povećanog broja romskih roditelja uključenih u rad škole, sa 10 tokom prethodne školske godine, na 16 tokom 2015-1635. Međutim, konkretno u Sarajevskom Kantonu sa velikom romskom populacijom, broj roditelja u vijećima u 2017. godini broji samo jedan slučaj36. Takođe, MLJPI izvještaj prikazuje da se značajno smanjio broj edukativnih sastanaka sa roditeljima o obavezi osnovnog obrazovanja37. Srednje i visoko obrazovanje Analiza je zabilježila da je samo 27% romskih đaka devetog razreda osnovne škole u 2014-15. školskoj godini upisalo prvi razred srednje škole u 2015-16. godini, dok je 13% djece napustilo srednju školu u 2015-16. godini38. Podaci o uključenosti romske djece u srednje škole su oskudni, ali nadležne institucije napominju da se veliki broj romske djece ne izjašnjava o nacionalnosti, te da je nemoguće utvrditi tačan broj polaznika iz reda romske manjine. Istovremeno, u zvaničnim izvještajima navode se “simbolična” sredstva koja su institucije dodijelile za besplatne udžbenike sa ciljem poticanja romskih učenika na nastavak školovanja u 2015-16. školskoj godini39. Konačno, podaci ukazuju na izrazito mali broj romskih studenata na visokoškolskim ustanovama, odnosno 7, te značajno niži broj studenata u odnosu na 2011. godinu kada je bilo registrovano 17 polaznika. I u ovom slučaju, međutim, jedan od mogućih razloga su nepotpuni podaci, odnosno slučajevi gdje se studenti ne izjašnjavaju o nacionalnoj pripadnosti. Zabilježeno je da u posljednjoj izvještajnoj godini (2015-16) niti jedan romski student nije dobio stimulativne bodove za upis na fakultet40, iako se rečeno navodi kao izričita podsticajna mjera u sklopu RAP-a o obrazovanju.

32 Pokazatelji za praćenje provođenja Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015-16.godinu. 33

„When students repeat grades or are transferred out of school: What does it mean for education systems?“, PISA IN FOCUS, 2011. 34

Web stranica Education Endowment Foundation, Repeating a Year, educationendowmentfoundation.org.uk (dostupno 5.12.2017) 35

Izvještaj o provođenju Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015/2016. godinu. 36

BiH, Federacija BiH, Kanton Sarajevo, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade, dopis broj: 11-04-34-31340/17, 24.10.2017. 37


Pokazatelji za praćenje provođenja Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2014/15.godinu i Pokazatelji za praćenje provođenja Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015/16.godinu. 39


Pokazatelji za praćenje provođenja Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015-16.godinu.

16

2.2 Skriveni oblici diskriminacije

U Izvještaju MLJPI kojeg je usvojilo Vijeće ministara BiH u julu 2017. godine, otvara se pitanje o “postojanj[u] skrivenih oblika diskriminacije u obrazovim sistemima u BiH”, a zbog kontinuiranog nedostatka aktivnosti nadležnih ministarstava obrazovanja na promociji romskog jezika, historije i kulture41. Kao osnovni indikator navodi se podatak da romski jezik nije uveden kao fakultativni predmet niti u jednoj školi u BiH. Istovremeno, izvještaj navodi da ministarstva nisu obezbijedila alternativna rješenja niti školsku literaturu za izučavanje romskog jezika, niti su odabrale i educirale buduće predavače jezika. U okviru Antidiskriminacijskog programa koji je izrađen u Kantonu Sarajevu 2013. godine, navodi se da se diskriminacija “može manifestirati u neobezbjeđivanju materijalnih i finansijskih resursa kako bi se odvijala nastava na jeziku nacionalne manjine, uključujući neosposobljavanje nastavnika da izvodi nastavu na jeziku nacionalne manjine“42. Opet, u dopisu Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Posavske županije navodi se da “roditelji [romske djece] nisu tražili uvođenje romskog jezika”43 te se otvara pitanje postojanja realnih uslova za obezbjeđivanje takve nastave u BiH. Poštivanje i učenje maternjeg jezika je zagarantovano svim manjinama u BiH kroz Evropsku povelju o zaštiti regionalnih i manjinskih jezika44, odnosno u skladu je sa Okvirnim zakonom o obrazovanju u BiH45. Kantoni, entiteti i distrikt su obavezni da kroz dodatnu nastavu obezbijede učenje jezika, književnosti, historije i kulture na jeziku manjine, ukoliko pripadnici manjine to zahtijevaju, neovisno o njihovom broju, a u skladu sa Zakonom o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina46. Izvještaj MLJPI navodi da su ključne intervencije u ovoj oblasti sprovedene tokom 2015-16. godine zahvaljujući aktivnostima Asocijacije za razvoj LEDA, gdje su odabrana tri “medijatora-asistenta” za stručno osposobljavanje u funkciji predavača romskog jezika u Zeničko-dobojskom kantonu, dok je ista organizacija u pomenutom kantonu obezbijedila da medijatori tokom instruktivne nastave imaju obavezu da djecu jednom sedmično podučavaju romskom jeziku47. MLJPI takođe navodi da ministarstva nisu poduzela mjere u pravcu izrade stručne literature o historiji, kulturi i jeziku Roma, izuzev promocije kulture i historije Roma kao vannastavne

41


Antidiskriminacijski program “Zajedno za inkluzivno i nediskriminatorno obrazovanje djece u Kantonu Sarajevo”, 2014. 43

BiH, Federacija BiH, Županija posavska, Ministarstvo prosvjete, znanosti i športa, dopis broj: 06-38-1264-2/17, 24.10.2017. 44

Evropska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima, 1992. 45

“Okvirni zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini“, 2007. 46

“Zakon o zaš prava pripadnika nacionalnih manjina”, 2003. 47

Izvještaj o provođenju Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015-2016. godinu.

17

aktivnosti u devet škola u HNK, te određene promocije u Unsko-sanskom kantonu putem radija i izložbe fotografija. U analizi je zabilježena i finansijska podrška Federalnog ministarstva obrazovanja za izdavanje knjige „Rodni identiteti u književnosti romskih autorica na prostorima bivše Jugoslavije“ autorice Hedine Tahirović-Sijerčič, te izdavanje prvog Bosansko-romskog i romsko-bosanskog rječnika iste autorice48. Ministarstvo obrazovanja Kantona Sarajevo je u svom dopisu navelo da radi „na očuvanju i promovisanju romskog jezika kulture i historije“ ali nije navelo primjere49. U analizi je navedeno i uočeno ograničeno učešće Roma u kreiranju javnih politika na nivou institucija. Izuzev nekolicine općinskih vijećnika i referenata te učešća romskih udruženja u radnim grupama za izradu akcionih planova na nivou lokalne zajednice, unutar profesionalnog kadra u institucijama u 2017. godini zabilježena su samo tri pripadnika romske nacionalnosti. Predrasude prema Romima unutar školskog sistema su jasno zabilježene i na nivou škole i nastavnog procesa. Rezultati istraživanja u osnovnim školama u Kantonu Sarajevo50 pokazali su da je preko 30% roditelja imalo “visok nivo izraženosti socijalne distance prema romskoj djeci”, a samo 2,4% učenika pristalo bi da sjedi u zajedničkoj klupi sa romskim učenicima od 759 djece- učesnika u istraživanju. Istovremeno, u 14% analiziranih lekcija iz udžbenika u redovnoj upotrebi u školama u BiH, nalaze se stereotipni prikazi uključujući i taj da su “Romi nomadi koji se bave samo sitnom trgovinom, skupljanjem otpada i muzikom” te da “romski narod samo želi da putuje, svira, uživa u životnim zadovoljstvima”51.

2.3 Neadekvatan nivo političke i finansijske volje za postizanje ciljeva zacrtanih u RAP-u o obrazovnim potrebama Roma

BiH je ratifikovala sve značajne međunarodne instrumente o ljudskim pravima koji obuhvataju i prava romske manjine52. Pravni i politički okvir za nadležne institucije za provođenje javnih politika prema Romima takođe čine okvirni zakoni, te zakoni o predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju na nivou svakog kantona, odnosno entiteta i Distrikta Brčko; institucije su također usvojile strateške smjernice za razvoj obrazovanja, Zakon o zabrani diskriminacije u BiH te Strategiju za rješavanje problema Roma i Revidirani akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma. U sklopu RAP-a o obrazovnim potrebama Roma, Vijeće ministara BiH je usvojilo četiri cilja i 47 mjera za uključivanje Roma u obrazovanje od vrtića do fakulteta, te za sistemska rješenja i

48

BiH, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, dopis broj: 03-38-4283-1/17, datum 01.11.2017. 49

BiH, Federacija BiH, Kanton Sarajevo, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade, dopis broj: 11-04-34-31340/17, datum 24.10.2017. 50

Lejla Hodžić, (Anti)diskriminacija romske djece u osnovnim školama Kantona Sarajevo. Analiza stanja, 2013. 51

Fond otvoreno društvo BiH i proMENTE socijalna istraživanja, Obrazovanje u BiH: Čemu (ne) učimo djecu?..., 2017. 52

European Commission, Commission Staff Working Paper…, 2015.

18

promociju romskog jezika i kulture53. RAP je izrađen na državnom nivou u nadležnosti Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, usvojen je od strane Vijeća ministara BiH, a navodi niz institucija koje su nadležne za njegovu implementaciju, prvenstveno kantonalna i entitetska ministarstva obrazovanja, te Odjel za obrazovanje Brčko Distrikta i opštine. Unatoč solidnom zakonskom okviru, međutim, Evropska unija je u svom posljednjem izvještaju o BiH ocijenila da se država ne pridržava godišnjih preporuka od Vijeća za ljudska prava pri Ujedinjenim nacijama, a koje uključuju antidiskriminacijske mjere prema manjinama i inkluzivno obrazovanje54. Takođe, od 47 mjera identifikovanih u RAP-u o obrazovnim potrebama Roma, u 2015. godini 18 mjera se nije sprovodilo, dok su se preostale sprovodile sporadično, a tek dvije mjere su bile zastupljene širom BiH (upis u osnovnu i srednju školu)55. U dopisima za potrebe ove analize, kantonalna ministarstva obrazovanja uz distrikt odnosno opštine, nisu spomenule RAP o obrazovnim potrebama Roma na upit o svojim javnim politikama i aktivnim mjerama za uključivanje romske djece u obrazovanje. Analiza ukupnog finansiranja od strane institucija u BiH za uključivanje romske djece u obrazovanje nije bila moguća zbog nedostatka kompletnih podataka. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke je jedina institucija koja je na traženi upit dostavila podatak o finansijskim izdvajanjima koja su iznosila prosječno oko 120.000 KM godišnje u periodu 2010–2017, uz dodatnu podršku kantonalnim ministarstvima obrazovanja za nabavku besplatnih udžbenika za sve socijalno ugrožene učenike56. U poređenju, Evropska unija je samo u sklopu Evropskog instrumenta za demokratiju i ljudska prava tokom 2015. i 2016. godine izdvojila oko 1.5 miliona KM za unapređenje dostupnosti obrazovanja i inkluziju romske djece u škole u BiH57. Rad domaćih i međunarodnih organizacija u BiH je odgovoran za neke od ključnih investicija u poboljšanje uključenosti romske djece u obrazovanje u BiH. Ministarstvo civilnih poslova je posebno izdvojilo doprinos UNICEF-a i Save the Children, dok su od institucija istaknuli doprinos Federalnog ministarstva obrazovanja58. Kroz brojne projekte finansirane od strane Fonda za obrazovanje Roma (REF) također su demonstrirane konkretne metode koje, između ostalog, mogu obezbijediti značajno povećanje učešća romske djece u osnovnom i srednjem obrazovanju širom BiH, smanjivanje broja djece koja napuštaju obrazovanje ili povećanje prosjeka ocjena59. Druge organizacije koje su ponudile značajan doprinos su navedene nastavku analize. Za uspješnu implementaciju projekata su također odgovorna brojna romska udruženja u BiH.

53

Revidirani akcioni plan Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma, 2010. 54

European Commission, Commission Staff Working Document…,2016. 55

Odbor za Rome pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Radna grupa za monitoring i evaluaciju akcionih planova za Rome…, 2015. 56

BiH, Federalno ministarstvo obrazovanja I nauke, dopis broj: 03-38-4283-1/17, 01.11.2017., i Mirna Nikšić, Stručni savjetnik za predškolsko i osnovno obrazovanje, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, e-mail upućen Mirni Jančić Doyle, 7.11.2017. 57

Web stranica Europa.ba, Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava (dostupno 5.12.2017). 58

BiH, Ministarstvo civilnih poslova, dopis broj: 09-33-3-2264-VP/17, 17.10.2017. 59

Aida Mihajlović, Roma Education Fund Country Facilitator for BiH, e-mail upućen Mirni Jančić Doyle, 1.12.2017.

19

Međutim, iako se većina ovih aktivnosti sprovodi u saradnji sa ministarstvima i organima lokalne samouprave (organizacija REF je istaknula značajnu saradnju Grada Mostara na projektima za uključivanje romske djece u obrazovanje, a organizacija Caritas Švicarska „značajan napredak kada su u pitanju nadležne institucije“, odnosno ostvarena je praktična saradnja sa relevantnim institucijama na svim nivoima60), po završetku projekata, nadležne institucije u BiH rijetko ili ograničeno nastavljaju sa sprovedbom ovih strateških mjera. Uz određene izuzetke, nadležne institucije su spremne na saradnju ali uz nevladinu inicijativu, koordinaciju i finansiranje. Po završetku UNICEF-ovog projekta za povećanje upisa socioekonomski ugrožene djece u predškolske ustanove u pet opština, u dvije opštine za koje su dostupni podaci, broj djece je značajno smanjen. U Kaknju je opština odobrila sredstva za subvencije samo sedmoro djece do kraja 2017. godine od ukupno 49 socijalno ugrožene djece koji su bili uključeni u program61. Iako je Grad Bihać obezbijedio tehničke uslove, odnosno prostor i užinu, po okončanju projekta u saradnji sa UNICEF-om niti jedan novi polaznik nije nastavio boravak u vrtiću, niti se njihovo učešće planira zbog nedostatka finansijskih sredstava, posebno za odgajatelje62. Tokom 2015-16. godine, resorne institucije su dodijelile samo 35% od ukupnog broja stipendija za romske učenike i studente, dok čak 65% stipendija potiče od nevladinih donatora63. U Izvještaju MLJPI posebno su izdvojeni nedovoljni napori od strane lokalnih zajednica kod dodjele stipendija koje bi potakle srednjoškolce i studente da nastave obrazovanje, te „simbolična“ i nedovoljna sredstva za besplatne udžbenike64. Zaključak analize je da institucije sa direktnom nadležnošću, odnosno ministarstva obrazovanja i lokalne zajednice, jednako kao i institucije bez direktne nadležnosti implementiraju većinu mjera putem projektnih intervencija u saradnji sa ili na inicijativu nevladinih organizacija, a uslijed neadekvatnog strateškog planiranja i sistemskog budžetiranja za postizanje ciljeva identifikovanih u RAP-u o obrazovnim potrebama Roma i u strateškim smjernicama za razvoj obrazovanja uopšte. Neadekvatno budžetiranje se, između ostalog, odnosi na potrebe nastavnog osoblja (naprimjer, adekvatan broj stručnih saradnika u školi ili vaspitača u vrtiću), infrastrukturu (naprimjer, kapacitet vrtića za obavezno predškolsko obrazovanje i redovnu uključenost u vrtić, pristup za djecu sa poteškoćama u kretanju), te socijalnu podršku svim socioekonomski ugroženim učenicima i polaznicima vrtića65.

60

Elma Čurulija, Caritas Švajcarska, e-mail upućen Mirni Jančić Doyle, 27.10.2017. 61

BiH, Federacija BiH, Zeničko-dobojski kanton, Općina Kakanj, Služba za društvene djelatnosti, boračka pitanja, raseljena lica, izbjeglice i povratnike, dopis broj: 07/1-05-2907/17, 18.10.2017. 62

Dario Jurić, stručni savjetnik za obrazovanje i kulturu, Grad Bihać, telefonski razgovor sa Mirnom Jančić Doyle, 18.10.2017. 63

Izvještaj o provođenju Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015-2016. godinu 64

Ibid. 65

Javne diskusije o realizaciji Revidiranog Akcionog plana BiH o obrazovnim potrebama Roma, u organizaciji Udruženja Kali Sara, održane u Mostaru, Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci i Brčkom, 14.03 –20.04.2017.

20

Izuzetak predstavlja sistemsko stipendiranje studenata te obezbjeđivanje socijalne pomoći u vidu užine, prijevoza, udžbenika i pribora od strane nekih lokalnih zajednica i nadležnih institucija. Naprimjer, Kakanj, Zavidovići i Visoko su neke od opština koje obezbjeđuju bezuvjetne stipendije za romske studente (opština Kakanj i za učenike), iako opština Zavidovići napominje da do sada nisu imali prijava66. Izuzetak također predstavlja saradnja opština i ministarstava na obezbjeđivanju uslova za obavezan predškolski program za svu djecu, iako obuhvat romske djece ni u ovom slučaju nije kompletan. Opštine Zavidovići i Visoko su ovim povodom istaknule redovne edukativne radionice sa romskim roditeljima, iako je opština Zavidovići navela da se za školsku godinu 2017-18. godinu odazvalo tek troje od jedanaestoro pozvane djece. Također, podaci za cijelu BiH pokazuju da samo 17% romske djece prima besplatnu užinu67, iako u pojedinim ministarstavima obrazovanja tvrde da je ovaj broj dosta veći jer užinom pokrivaju svu socioekonomski ranjivu učeničku populaciju, a nedostaju izdvojeni podaci za romsku djecu. Izuzetak u periodu 2010–2017 predstavlja i podrška federalnog ministarstva obrazovanja za finansiranje polaganja vanrednog obrazovanja68. Od 2016. godine izuzetak je također vidljiv i kroz finansiranje romskih asistenata/medijatora od strane Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, a od 2017. godine i Ministarstva obrazovanja Sarajevskog kantona za dodatne časove za učenike iz ranjivih kategorija u sklopu projekta Caritas Švicarska i COI Step by Step69. Putem nevladinih projekata širom BiH, u 2015-16. godini angažovano je 14 asistenata i medijatora70. Institucije na državnom nivou koje se navode u RAP-u o obrazovanju su u dopisima istaknule da nemaju nadležnost za implementaciju mjera za poboljšanje pozicije Roma u obrazovanju, uključujući Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH71, Ministarstvo civilnih poslova BiH (MCP)72, te Agenciju za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje u BiH (APOSO)73. Nekoliko opština je istaknulo da nisu nadležne za pomenute mjere osim za predškolsko obrazovanje74. U

66 BiH, Federacija BiH, Zeničko-dobojski kanton, Općina Zavidovići, Općinski načelnik, Služba za upravu društvenih djelatnosti i opću upravu, dopis broj: 04-05-8-440/17, 30.10.2017; BiH, Federacija BiH, Zeničko-dobojski kanton, Općina Kakanj, Služba za društvene djelatnosti, boračka pitanja, raseljena lica, izbjeglice i povratnike, dopis broj: 07/1-05-2907/17, 18.10.2017.; Općina Visoko, Odsjek za društvene djelatnosti, e-mail upućen Mirni Jančić Doyle, 6.11.2017. 67


BiH, Federalno ministarstvo obrazovanja I nauke, dopis broj: 03-38-4283-1/17, 01.11.2017. 69

Ibid i BiH, Federacija BiH, Kanton Sarajevo, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade, dopis broj: 11-04-34-31340/17, 24.10.2017. i Radmila Rangelov Jusović, e-mail upućen Mirni Jančić Doyle, 31.10.2017. 70


BiH, Ministarstvo za ljudska prava I izbjeglice BiH, Sektor za ljudska prava, dopis broj: 07-39-3-3198—2/17, 10.11.2017. 72

BiH, Ministarstvo civilnih poslova, dopis broj: 09-33-3-2264-VP/17, 17.10.2017. 73

Marija Naletilić, šefica Odjela za ZJNPP u predškolskom, osnovnom i srednjem općem obrazovanju, Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, e-mail upućen Mirni Jančić Doyle, 27.10.2017. 74

BiH, Federacija BiH, Zeničko-dobojski kanton, Općina Zavidovići, Općinski načelnik, Služba za upravu društvenih djelatnosti i opću upravu, dopis broj: 04-05-8-440/17, 30.10.2017. i BiH, Federacija BiH, Tuzlanski kanton, Grad Tuzla, Služba za ekonomski razvoj i društvene djelatnosti, dopis broj: 04-950/17-FA, 13.11.2017.

21

RAP-u o obrazovnim potrebama Roma, opštinske službe se navode kao jedne od odgovornih institucija za stipendiranje učenika, promoviranje važnosti svih nivoa obrazovanja i informisanje roditelja, subvencioniranje pohađanja vrtića te osnivanje dnevnih centara za djecu i majke. MCP se u RAP-u o obrazovnim potrebama Roma navodi kao jedna od institucija nadležna za omogućavanje kraćih dnevnih predškolskih programa, odnosno kvote upisa i stipendije za studente za pohađanje fakulteta; APOSO se navodi kao jedna od institucija nadležna za „edukaciju osoblja“ i „pomoćnika u nastavi“ za rad sa romskom djecom i pomoć odgajateljima, te za izradu prilagođenog NPP-a za djecu koja nisu pohađala školu ili su imala duži prekid75. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice i APOSO su učestvovali u implementaciji mjere za poboljšanje pristupa predškolskom obrazovanju romske djece, kroz projekat koji je uz finansijsku podršku UNICEF-a realizovan 2011. godine76.

2.4 Ograničen napredak u uspostavi sistemskih politika za inkluziju romske djece u obrazovni sistem u BiH

Romska zajednica u BiH je marginalizovana u svakom pogledu te je puno veći broj Roma bez kvalifikacija, zaposlenja ili zdravstvenog osiguranja77 u poređenju sa ostatkom stanovništva, sa tri puta većom šansom života u siromaštvu. Najmanje 50% Roma živi u „nesigurnim kućama i zvanično nisu vlasnici svog zemljišta“ ili objekta u kojem žive78, dok su žene i djeca posebno izloženi diskriminaciji i nasilju u porodici, te organizovanom prošenju79. U Izvještaju Svjetske banke navodi se da je “okrutni krug siromaštva i marginalizacije”, između ostalog uslovljen niskim nivoom obrazovanja, glavna prepreka za integraciju Roma u društvo80. Dodatni specifičan izazov za zajednicu predstavljaju primjeri neprepoznavanja značaja ili obaveze školovanja od strane porodice, učestale migracije stanovništva, te skriveni oblici diskriminacije prema pripadnicima ove manjine. Regionalno vijeće za saradnju (RCC) je lošu poziciju Roma u BiH pripisao “izolaciji pitanja Roma iz redovitih javnih politika, budžeta, usluga i administracije”81. Međutim, loša pozicija Roma u obrazovanju je takođe posljedica slabe posvećenosti i nedostatka sistemskih politika koje bi doprinijele inkluziji sve djece, uključujući i romsku djecu. Ovaj nedostatak se prvenstveno ogleda u manjku istinski inkluzivnog obrazovanja u BiH, te kroz dokazano ključni uticaj siromaštva, odnosno socioekonomskog statusa učenika na njihov akademski uspjeh.

75

Revidirani akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma, 2010. 76

Marija Naletilić, šefica Odjela za ZJNPP, u predškolskom, osnovnom i srednjem općem obrazovanju, Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, e-mail upućen Mirni Jančić Doyle, 27.10.2017. i Milena Jurić, stručna saradnica, Ministarstvo za ljudska prava I izbjeglice, e-mail upućen Mirni Jančić Doyle, 21.11.2017. 77

Estimates based on the results of the 2011 UNDP/WB/EC regional survey… 78

“Izgradnja kuća za Rome: Milioni koje nisu dočekali najsiromašniji”, Diskriminacija.ba, 5.5.2016. 79

Ibid. 80

Dena Rengold, Roma and the Transition in Central and Eastern Europe: Trends and Challenges, 2000. 81

Webstranica RCC.int.

22

Analiza Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje je pokazala da socioekonomski status svih učenika u BiH već u startu trajno utiče na njihova buduća obrazovna postignuća, odnosno predstavlja jedan od ključnih faktora uticaja na njihov akademski uspjeh u osnovnoj školi82. APOSO analiza je pokazala da su osnovni elementi koji smanjuju uticaj socioekonomskog statusa učenika na uspjeh, između ostalog, određeni segmenti inkluzivnog obrazovanja, odnosno poštivanje učenika, uključenost roditelja te metodološki pristup u nastavi koji obuhvata praktično podučavanje i pomoć učeniku da nauči kako da uči. Vodič za inkluziju u obrazovanju ističe značaj priznanja i poštovanja od strane okruženja za razvoj načina na koji dijete vidi sebe83. Obrazovni sistemi u BiH nisu inkluzivni, odnosno “u BiH još uvijek ne postoje odgovarajuće pretpostavke za ostvarivanje prava na obrazovanje, kao jednog od temeljnih ljudskih prava, bez diskriminacije po bilo kom osnovu”, a posebno kada su pitanju djeca romske nacionalnosti, socioekonomski i porodično ugrožena djeca, te djeca sa poteškoćama u razvoju84. Povezanost dosljedne primjene inkluzivnog pristupa u nastavi i inkluzije romskih đaka u BiH je precizno utvrđena još 2010. godine u sklopu RAP-a o obrazovnim potrebama Roma, gdje su izazovi za romsku djecu predstavljeni u sklopu šireg problema generalnih obrazovnih politika u BiH entitetima i kantonima85. U uvodu u RAP se navodi da postoji “nedostatak općeg koncepta, koji vodi stvaranju sistema obrazovanja sa većim jednakos ma”86 u zemlji. RAP takođe ističe da se romska djeca “rjeđe…upisuju, a mnogo češće ispisuju iz škola, ne samo usljed siromaštva, već i zbog nesposobnosti sistema obrazovanja da stvori poticajno okruženje u kome se glas djeteta čuje, potiče njegovo učešće, a kulturne razlike visoko vrednuju”87. Inkluzija je prvi put zaživjela u školama u BiH, te u okvirnim zakonima i strategijama prije petnaestak godina, ali uz sporadičnu implementaciju, te najviše zalaganjem nevladinih i međunarodnih organizacija i donatora poput OSCE BiH, COI Step by Step, te Save the Children, koji su između ostalog nastojali da obukama iz oblasti društvene pravde djeluju na problem predrasuda i stereotipa, a obukama iz Indeksa inkluzivnosti na bolju inkluzivnu praksu u školama. U 2017. godini, međutim, određeni strateški dokumenti za razvoj obrazovanja ističu da oblast inkluzije nije dobro pravno regulirana, dok u drugim obrazovnim oblastima “izostaje uspješno provođenje zakonske regulative u praksi”88. Kao posljedica, kako je zabilježeno u 2015. godini, učenici u BiH su na najnižoj ljestvici u poređenju sa zemljama u Evropskoj uniji u okviru Indeksa

82

BiH, Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, Sekundarna analiza podataka…, b.d. 83

Inkluzivni odgoj i obrazovanje u školi, Udruženje „Društvo ujedinjenih građanskih akcija“ i UNICEF 84

Antidiskriminacijski program “Zajedno za inkluzivno I nediskriminatorno obrazovanje djece u Kantonu Sarajevo”, 2014. 85

Vidjeti Uvod u Revidirani akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma 86

Ibid. 87

Ibid. 88

Kanton Sarajevo, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, Strategija razvoja obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo za period 2017–2022 (Draft).

23

inkluzivnosti, vezano za prihvatanje svih drugih učenika, te odnosima između učenika zasnovanim na pružanju podrške učenicima sa posebnim potrebama89. U BiH nedostaje strateški sistemski pristup za dosljedno uvođenje inkluzivnog okruženja; naprimjer, u priručniku za profesionalni razvoj nastavnika u Kantonu Sarajevo, ministarstvo obrazovanja zahtijeva da nastavnici „prisustvuju“ predavanju o inkluzivnom obrazovanju u trajanju od šest sati, svake dvije godine90, što ne predstavlja promišljen koncept koji bi odražavao potrebe učenika. Kao drugi primjer, indikativna je učestala pojava nedostatka senzibilizacije nastavnog osoblja u radu sa romskom djecom91, iako je povećan broj nastavnika koji su se educirali o antidiskriminaciji prema Romima u 2015-16. godini92. Uočena je i neadekvatna visokoškolska priprema nastavnog osoblja iz metodologije uopšte, kako bi nastavu prilagodili potrebama za učenje svakog djeteta, a ovakvi generalni sistemski nedostaci su vidljivi i kroz porast trenda upisivanja privatnih instrukcija neromskih đaka kako bi savladali osnovno gradivo93. Kao primjer sistemskih politika koje su razvijene ali koje se ne sprovode, zabilježen je slučaj tek 14% sve djece u BiH94, odnosno 1,5% romske djece95 odgovarajućeg uzrasta koja su obuhvaćena bilo kojim oblikom predškolskog obrazovanjau BiH. U Izvještaju Evropske komisije navodi se da je ova statistika daleko ispod EU cilja da 95% djece bude upisano do 2020. godine, ali i da povećanje broja upisa zahtijeva neophodnu strukturu i obuku vaspitača u BiH96. Međutim, BiH je već definisala Strateške pravce razvoja obrazovanja 2008–2015 koji su predviđali da 50% sve djece odgovarajućeg uzrasta budu upisani u predškolske ustanove, odnosno da 100% djece budu upisani u obavezne predškolske programe do 2015. godine97. Takođe, četiri ministarstva obrazovanja u BiH su u periodu 2010–2017 imali strategije za rani rast i razvoj (Republika Srpska, Posavski, Unsko-sanski i Zapadno-hercegovački kanton98), te je strategija bila usvojena i na nivou Federacije BiH. Dodatno, Okvirni zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju u BiH nalaže institucionalnu obavezu za sufinansiranje dijela troškova za djecu korisnika socijalnih primanja, kao i obavezu opštinskog budžeta da finansira uključivanje romske djece u

89

Dizdarević, A. et al, “Odgojno-obrazovna inkluzija u kontekstu političke i kulturne različitosti Bosne i Hercegovine i zemalja Evropske unije”, 2015. 90

Kanton Sarajevo, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade. Javna rasprava – pravilnik o stručnom usavršavanju odgajatelja, nastavnika i stručnih saradnika u odgojno-obrazovnim ustanovama. 91

Javne diskusije o realizaciji Revidiranog Akcionog plana BiH o obrazovnim potrebama Roma, u organizaciji Udruženja Kali Sara, održane u Mostaru, Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci i Brčkom, 14.03 –20.04.2017. 92

Izvještaj o provođenju Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015/2016. godinu 93

Fenomen privatnog podučavanja – moguća rješenja. Slučaj Bosne i Hercegovine…, 2010. 94

BiH, Ministarstvo civilnih poslova, Education for All 2015 National Review Report… 95

Sanja Kabil, UNICEF Bosnia and Herzegovina, e-mail upućen Mirni Jančić Doyle, 17.11.2017. 96

European Commission. Commission Staff Working Document…, 2015. 97

BiH, Vijeće ministara, Strateški pravci razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini sa planom implementiranja, 2008–2015. 98

BiH, Ministarstvo civilnih poslova, Education for All 2015 National Review Report…

24

predškolsko obrazovanje99. RAP o obrazovnim potrebama Roma je kao dodatni cilj postavio uključivanje romske djece u predškolsko obrazovanje.

2.5 Nedostatak intersektoralnog pristupa

U regionu, problem strateškog pristupa poboljšanja pozicije Roma je riješen kroz jedinstven, intersektoralni akcioni plan za obrazovanje, zapošljavanje te rješavanje stambenog i zdravstvenog pitanja. U Bosni i Hercegovini, akcioni plan za obrazovanje je odvojen od ostalih oblasti zbog nepostojanja nadležnosti za obrazovanje na nivou države. Praćenje svih akcionih planova provodi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, a isto ministarstvo je također izdvojilo sredstva za implementaciju akcionog plana za zapošljavanje, te stambeno i zdravstveno pitanje. Preporuka centra pri Harvardskom Univerzitetu jeste integrisani pristup obrazovanju, ekonomiji i društvenoj inkluziji100 kako bi se osigurala uspješnost rada evropskih institucija; evaluacija pokazuje da „djeca napreduju i uspijevaju onda kada njihove porodice napreduju i uspijevaju, te da djeca u školi imaju šanse da uspiju ukoliko ih roditelji mogu podržati i ohrabriti“. Odbor za Rome je u svom izvještaju još 2015. godine101 istaknuo značaj zaposlenja roditelja za djetetovo pohađanje i završavanje određenog stepena obrazovanja, dok je predstavnik opštine Jablanica izjavio da su djeca roditelja koji su zaposleni redovniji u školama102. Analiza koju je Udruženje Kali Sara izradilo 2016. godine103 dodatno je istaknula povezanost mjera koje se bave zaposlenjem i obrazovanjem. U ovom izvještaju navodi se i niz primjera povezanosti visoke stope nezaposlenosti sa velikim brojem migracija Roma, odnosno napuštanjem obrazovanja. Čak i u samoj oblasti obrazovanja, RAP o obrazovnim potrebama Roma naglašava potrebu za intersektoralnim pristupom u kontekstu saradnje obrazovnih institucija sa opštinskim službama, centrima za socijalni rad, odnosno ministarstvima rada i socijalne politike te ministarstvima zdravstva, u provođenju mjera koje se tiču edukacije zajednice i aktivista o značaju ranog razvoja djeteta, odgovornosti za popis djece predškolske dobi te osnivanja dnevnih centara za djecu i majke. U kontekstu djelomičnog intersektoralnog pristupa, Ministarstvo obrazovanja Unsko-sanskog Kantona je napravilo pomak izradom akcionog plana za obrazovanje Roma na nivou kantona, koji je unaprijeđen po mnogim pitanjima, a u saradnji sa centrom za socijalni rad, opštinom, školama, vrtićima i nevladinim organizacijama. Predstavnik ministarstva je naveo „maksimalno“ učešće romske djece u obrazovanju u kantonu, izuzev u Bihaću, i uz izuzetak podataka o

99

“Okvirni zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini“, 2007. 100

Strategies and Tactics to Combat Segregation of Roma Children in Schools…, 2015. 101


Javna diskusija o realizaciji Revidiranog Akcionog plana BiH o obrazovnim potrebama Roma, u organizaciji Udruženja Kali Sara, Mostar, 14.3.2017. 103

Kali Sara – Romski informativni centar, An Implementation Analysis of State Programme…, 2016.

25

predškolskom obrazovanju104. Međutim, u pomenutom planu nije predviđen neophodan budžet za sprovedbu mjera; plan se oslanja na postojeće budžetske stavke za besplatnu zdravstvenu zaštitu, udžbenike i prijevoz djece osnovnoškolskog uzrasta, dok za promoviranje romskog jezika i kulture predviđa grantove za pojedince i udruženja. Za ostvarenje ostalih ciljeva, plan polaže nadu u sredstva u okviru pretpristupnih fondova EU, odnosno sredstva za poboljšanje socijalne inkluzije105. Pomak ka izradi intersektoralnog akcionog plana su u BiH napravile lokalne zajednice kroz izradu Lokalnih akcionih planova koji objedinjuju ostvarivanje prava Roma u obrazovanju, zapošljavanju, te po stambenom i zdravstvenom pitanju. Ovi opštinski planovi, izuzev neadekvatnog finansijskog planiranja koje se oslanja na donatorska sredstva106, predstavljaju značajan doprinos ali ne i konačno rješenje budući da ne rješavaju pitanje obrazovanja koje je većinom u kantonalnoj/entitetskoj/distriktnoj nadležnosti.

2.6 Potreba za novim, jasnim ciljevima i mjerama za uključivanje i inkluziju romske djece u obrazovanje, te metodologijom za praćenje implementacije

RAP o obrazovnim potrebama Roma ne sadrži specifične i mjerljive zadatke za nadležne institucije, odnosno postojeći ciljevi su većinom procesi107 bez vremenskih odrednica, te kao zadatak navodi „povećanje upisa“ u srednje škole, „očuvanje“ romskog jezika, „poticanje“ nastavka visokog školovanja, „osiguranje“ uključivanja djece u osnovnoškolsko obrazovanje, „uključivanje“ u predškolske programe te „omogućavanje“ odraslima da završe školu, većinom bez definisanih rokova108. Odbor za Rome pri Vijeću ministara BiH je u svom izvještaju iz 2015. godine zabilježio da u nedostatku „indikatora učinka/ishoda (outcome)“ te također u nedostatku „indikatora direktnih rezultata (outcome)“, ovakav akcioni plan nije moguće kvalitetno vrednovati109. RAP o obrazovnim potrebama također ne obuhvata sve neophodne ciljeve, naprimjer ne postavlja zadatak borbe protiv predrasuda ili zadatak smanjivanja stope izostajanja i napuštanja nastave. Uključivanje romske djece u predškolsko obrazovanje kao jedan od ključnih strateških zadataka za poboljšanje pozicije romske djece u obrazovanju, u RAP-u o obrazovnim potrebama Roma je predstavljen samo kao „potcilj“. Takođe, jedan od ciljeva u RAP-u o obrazovnim

104

Smajo Sulejmanagić, stručni savjetnik, Ministarstvo obrazovanja Unsko-sanskog kantona, telefonski razgovor sa Mirnom Jančić Doyle, 23.10.2017. 105

Akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma u Unsko-sanskom kantonu, b.d. 106

Lokalni akcioni plan za unapređenje položaja romske populacije u oblastima obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene i socijalne zaštite i stambenog zbrinjavanja u Općini Kakanj 2016–2020. 107


Revidirani akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma, 2010. 109

Odbor za Rome pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Radna grupa za monitoring i evaluaciju akcionih planova za Rome…, 2015.

26

potrebama, „izgradnja sistemskih rješenja“, zapravo je samo mjera te bi kao takav trebao predstavljati ključni uslov za dugoročno postizanje svakog cilja. U mjere RAP-a je takođe potrebno uvrstiti brojne projektne intervencije donatora, odnosno nevladinih organizacija koje su u zadnjih sedam godina obezbijedile značajno povećanje učešća kao i uspjeha romske djece na svim nivoima obrazovanja u BiH, odnosno učešće djece koja nikada nisu išla u školu ili su napustila školu. Pomenute mjere su argumentovane u četvrtom poglavlju. Postojeće prikupljanje zvaničnih podataka je pozitivan trend, međutim potrebno je revidirati metodologiju prikupljanja podataka. Za praćenje primjene RAP-a o obrazovnim potrebama Roma, stručni tim pri MLJPI podatke traži od samo šest kantonalnih ministarstava obrazovanja, Ministarstva prosvjete RS i Odjela za obrazovanje Distrikta Brčko kao lokacijama nastanjenim romskim stanovništvom, prema rezultatima Analize evidentiranja romskih potreba iz 2011. godine110. Međutim, podatke je neophodno tražiti i od Posavske županije, kao i od Bosansko-podrinjskog Kantona Goražde gdje žive pripadnici romske manjine, odnosno od svih administrativnih jedinica u BiH, posebno u kontekstu migracija romskog stanovništva. Također, potrebno je uključiti informaciju o doprinosima svih institucija, uključujući i Federalnog ministarstva obrazovanja koje izdvaja sredstva za romske učenike ali čiji doprinosi nisu uključeni u MLJPI izvještaj izuzev podataka o finansiranju romskih medijatora/asistenata. Istovremeno, neke administrativne jedinice nemaju redovnu i blagovremenu saradnju, odnosno razmjenu podataka sa stručnim timom za praćenje implementacije RAP-a111. Naprimjer, u izvještaju MLJPI za Kanton Sarajevo nisu dostupni podaci o uključenosti romske djece u predškolsko obrazovanje. Iako se u dopisu Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo navodi „kontinuirana saradnja“ sa MLJPI na izvještajima o obrazovanju učenika Roma u kantonu112, izvještaj MLJPI navodi u fusnoti da se „problem sa dostavom podataka od strane Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo…godinama ponavlja“113. Izazov za praćenje primjene RAP-a također predstavljaju primjeri neusklađenih zvaničnih podataka o učešću romske djece u obrazovanju. Naprimjer, MLJPI izvještaj za 2015-16. školsku godinu pokazuje smanjen broj romskih učenika u osnovnoj školi u Distriktu Brčko – sa 88 na 84 đaka – te da su osnovnu školu završila tek 3 polaznika, odnosno da je broj romskih srednjoškolaca u Distriktu nula i da je broj romskih roditelja u vijećima nula, uz napomenu da “roditelji nisu zainteresovani za rad u školi” u Brčkom114. Međutim, dopis Šefa Odjeljenja za

110


Ibid. 112


Izvještaj o provođenju Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015/2016. godinu. 114

Pokazatelji za praćenje provođenja Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015-16.godinu.

27

obrazovanje u Distriktu navodi generalno povećanje broja djece u osnovnom i srednjem obrazovanju, te povećan broj roditelja koji učestvuju u radu Vijeća115. Precizne brojke nisu dostavljene. Drugi primjer se odnosi na izvještaje organizacije World Vision116 iz augusta 2017. godine, sa terena u Bosansko-podrinjskom kantonu, gdje se imenom i prezimenom navodi osmero djece uzrasta od 6 do 15 godina, od kojih niti jedno dijete ne ide u školu. Dopis ministarstva obrazovanja u Bosansko-podrinjskom kantonu, međutim, navodi samo troje romske djece koja ne idu u osnovnu školu117. Dodatni izazov za prikupljanje podataka od strane institucija predstavlja činjenica da u mnogim školama i vrtićima Romi ne izjašnjavaju svoju nacionalnu pripadnost. Naprimjer, prema izvještaju MLJPI, u prvi razred srednje škole u 2015-16. školskoj godini bilo je upisano 13 učenika u Tuzlanskom kantonu118, dok izvještaj udruženja Euro Rom navodi 33 učenika koja su upisana u prvi razred iste godine, a kroz projektne intervencije ove organizacije u saradnji sa ministarstvom obrazovanja Tuzlanskog kantona119. Prema MLJPI izvještaju, ukupan broj romskih studenata na visokoškolskim ustanovama u 2015-16. godini je bio 7120, dok je Udruženje Obrazovanje gradi BiH za istu godinu dodijelilo stipendije za 15 studenata121. Određeni pokazatelji u okviru RAP-a o obrazovnim potrebama takođe ne pružaju strateški uvid u djelotvornost određenih mjera ili u nivo postignuća određenih ciljeva. Naprimjer, u kontekstu prepreka za sagledavanje jednostavnog godišnjeg pregleda broja školskih ili predškolskih polaznika, a izazvanih problemom migracija, pokazatelji u izvještaju o provođenju RAP-a o obrazovnim potrebama ne uključuju podatke o broju djece koja su nastavila pohađanje iz prethodnog razreda/vrtićke grupe, odnosno o broju djece koja su tek upisana, što bi ponudilo konkretniji uvid u stanje. Drugi primjer predstavljaju edukacije o ljudskim pravima ili o antidiskriminaciji prema Romima, gdje je iz podataka o broju nastavnika, djece i roditelja koji su učestvovali nejasan suštinski kvalitativni obuhvat ove intervencije: da li je došlo do smanjivanja predrasuda ili pozitivnih izmjena u školskim pravilnicima. Ovakvi podaci takođe zahtijevaju odluku o longitudinalnom, naučnom praćenju provođenja određenih mjera javnih politika, naprimjer u saradnji sa univerzitetima.

115

BiH, Brčko distrikt BiH, Vlada Brčko distrikta BiH, Odjeljenje – Odjel za obrazovanje, broj predmeta: 37-001220/17, broj akta: 07-1154SO-001/17, 26.10.2017. 116

Melika Mujezinović, World Vision, e-mail upućen na Udruženje Kali Sara 29.11.2017. Izvještaji sa terena se odnose na porodice u području Podhranjena/Goražde, posjećene na dan 8.8.2017., i porodice na području Sadbe/Goražde, posjećene na dan 9.8.2017. 117

BiH, Federacija BiH, Bosansko-podrinjski kanton Goražde, Ministarstvo za obrazovanje, mlade, nauku, kulturu i sport, dopis broj 10-38-3348-1/17, datum 26.10.2017. 118

Pokazatelji za praćenje provođenja Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015-16.godinu 119

Nedžad Jusić, Udruženje Euro Rom, e-mail upućen na Udruženje Kali Sara 20.11.2017. 120


Udruženje Obrazovanje gradi BiH, Projekat „S obrazovanjem u budućnost“ (školska 2015/2016. godina).

28

3. OPCIJE JAVNIH POLITIKA ZA OBRAZOVANJE ROMA U BiH

3.1 Neprihvatljivost opcije nastavka dosadašnjim tempom, obimom i pristupom

Dosadašnji pristup nadležnih institucija, izuzev u saradnji sa nevladinim sektorom, argumentovano nije donio značajan napredak u uključivanju romske djece u obrazovanje, te ne predstavlja prihvatljivu opciju za budućnost. Argumenti obrazloženi u drugom poglavlju ukazuju na šest ključnih problema vezanih za sadašnji pristup. Prikazano je kontinuirano loše učešće i inkluzija romske djece na svim nivoima obrazovanja, te razni oblici prikrivene diskriminacije sa kojom se suočavaju. Istaknuta je neadekvatna finansijska odgovornost nadležnih institucija na nivou kantona, odnosno entiteta i distrikta, i nekih opština, za uključivanje i inkluziju romske djece u obrazovanje. Takođe je obrazložen i nedostatak adekvatnih sistemskih politika u obrazovanju koje bi djelotvorno i trajno unaprijedile poziciju sve djece, a posebno socioekonomski ugrožene djece. Istaknut je i problem provođenja politika za obrazovanje romske djece koje su izolirane od drugih akcionih planova za unapređenje pozicije romskog stanovništva. Konačno, analiza je pokazala da postojeći Revidirani akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma, izrađen na državnom nivou, ne predstavlja adekvatnu okosnicu za daljnju javnu politiku budući da su potrebni jasni i mjerljivi novi ciljevi, sa jasnim vremenskim odrednicama.

3.2 Potreba za jasnim institucionalnim preuzimanjem odgovornosti, te usvajanjem revidiranih ciljeva i mjera za uključivanje i inkluziju Roma u obrazovanje

Uslijed ograničenog napretka, Vijeće ministara BiH je u 2017. godini usvojilo preporuku Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice za izradu drugačijeg pristupa u provođenju obrazovnih politika prema Romima122. U skladu sa ovom preporukom, analiza zagovara da svako kantonalno ministarstvo obrazovanja u BiH, odnosno Republike Srpske i Odjel za obrazovanje Distrikta Brčko izradi vlastiti akcioni plan sa ciljevima i mjerama u skladu sa obrazovnim potrebama romskog stanovništva u svojoj zoni nadležnosti te da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice izradi Okvirni akcioni plan o obrazovnim potrebama, kojim bi se se definisale stvarne nadležnosti institucija123. Na ovakav način bi bilo uspostavljeno jasnije opredjeljenje za implementaciju, obaveze i odgovornost nadležnih organa. Uloga Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, međutim, ostala

122


Ibid.

29

bi od izrazite važnosti za isticanje okvira zvaničnih politika prema Romima, posebno u sklopu saradnje sa Regionalnim vijećem za saradnju, za potrebe koordiniranja pristupa IPA sredstvima Evropske unije, kao i za obezbjeđivanje sredstava za obrazovanje Roma na državnom nivou, u skladu sa preporukama Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH124. Analiza takođe preporučuje nadležnim institucijama na nivou kantona, entiteta i distrikta da iskoriste mogućnost izrade akcionog plana u okvirima vlastite nadležnosti kako bi izradile intersektoralni akcioni plan, odnosno jedinstven plan za obrazovanje, zapošljavanje, stambeno i zdravstveno pitanje, po uzoru na strateški pristup zemalja u regionu. Izrada takvih lokalnih akcionih planova na opštinskom nivou je već uveliko u toku u nekoliko opština u BiH (iako nije obezbijeđeno njihovo kompletno finansiranje). Međutim, nadležnosti opština ne obuhvataju većinu važnih obrazovnih pitanja koja su prisutna isključivo na kantonalnom, odnosno entitetskom i nivou distrikta. Izrada ovakvih intersektoralnih planova na nivou kantona, odnosno entiteta i distrikta, koji bi obuhvatili pitanja obrazovanja, stambenog, zdravstvenog i zapošljavanja, mogla bi predstavljati najperspektivnije dugoročno rješenje za izazove sa kojima se suočava romska zajednica u BiH. Ova analiza neće dublje ulaziti u izradu pomenute mogućnosti, ali će se zadržati na jasnim obrazovnim ciljevima i mjerama koje se kasnije mogu djelotvorno uklopiti u intersektoralni pristup. Dalje se preporučuje nadležnim institucijama da usvoje obrazac novih ciljeva koji su identifikovani u ovoj analizi te da u skladu sa potrebama u svojoj zoni nadležnosti usvoje jasne preporučene mjere. Ciljevi i mjere u analizi su izrađeni prema SMART kriteriju (specifični, mjerljivi, izazovni ali realni, važni za romsku zajednicu i sa jasnim vremenskim odrednicama) te su detaljno obrazloženi u četvrtom poglavlju. Iako će krajnji spisak obrazovnih potreba romske zajednice i neophodnih mjera biti poseban za svaku administrativnu jedinicu u BiH, opći ciljevi ostaju isti. Preporučene mjere uključuju uspješne projektne intervencije od strane nevladinih organizacija, specifične mjere koje su nadležne institucije preporučile u svojim dopisima, mjere čiju su potrebu naglasili učesnici radionica Kali Sare, zatim mjere koje su se nametnule analizom ključnih problema, odnosno koje uzimaju u obzir ključne administrativne i ljudske faktore na nivou porodice, škole, te lokalne zajednice i institucija na višoj instanci. Konačne preporuke su sagledane i kroz širu prizmu reforme obrazovanja u BiH te tako uključuju i mjere koje će imati uticaj na cjelokupan obrazovni sistem u BiH. Implementacija novih mjera će ostati samo na nivou forme ukoliko se nastavi sprovoditi bez sistemske finansijske podrške i inicijative nadležnih institucija. Djelotvorne projektne intervencije nevladinog sektora su kroz niz primjera pokazale da su akcioni ciljevi realni i u kratkom vremenskom roku ukoliko im se posveti adekvatna pažnja i finansijska podrška. Da bi se obezbijedila održivost pozitivnih rješenja, neophodno je obezbijediti i usvojiti strateški budžet koji će prije svega sistemski umjesto projektno podržati provođenje pomenutih mjera.

124

BiH, Parlamentarna skupština BiH, Dom naroda, Predstavnički dom, Zajednička komisija za ljudska prava, 2016.

30

Detaljni ciljevi i mjere su prikazani i obrazloženi u nastavku analize.

4.CILJEVI I MJERE ZA UKLJUČIVANJE I INKLUZIJU ROMSKE DJECE U OBRAZOVANJE U BIH

Kao što je argumentovano u prethodnom poglavlju, analiza zagovara opciju usvajanja direktne odgovornosti svih ministarstava obrazovanja u BiH za izradu i implementaciju akcionih planova za obrazovne potrebe romske djece u svojoj zoni nadležnosti, i za dosljednu primjenu inkluzivne nastave u školama i vrtićima. U tom okviru, analiza nudi jasan revidiran set ciljeva i mjera za kvalitetno uključivanje i inkluziju romske djece u obavezan predškolski i osnovni obrazovni proces u BiH do 2021. godine, odnosno za uključivanje u srednjoškolsko i visoko obrazovanje. Analiza u nacrtu predlaže ukupno 16 specifičnih ciljeva izrađenih prema SMART kriteriju, sa jasnim vremenskim odrednicama i konačnim rezultatima, te preporučuje oko stotinu mjera za postizanje ciljeva, po principima sistemskih rješenja. Iako neke ciljeve ne bi trebalo striktno razdvajati prema nivoima obrazovanja, radi preglednosti su podijeljeni po sljedećim oblastima:

pet ciljeva u oblasti predškolskog obrazovanja;

četiri cilja u oblasti osnovnog obrazovanja;

dva cilja u oblasti romskog jezika, istorije i kulture;

četiri cilja u oblasti srednjeg, visokog i vanrednog obrazovanja;

jedan cilj u oblasti borbe protiv predrasuda.

4.1 Predškolsko obrazovanje

CILJ 1. Sva romska djeca upisana u obavezno predškolsko obrazovanje do 2021. godine CILJ 2. Sva romska djeca ostaju i redovno pohađaju obavezno predškolsko obrazovanje (do 2021. godine smanjena stopa napuštanja na nivo ostatka populacije, izuzev učenika koji su zbog migracije napustili prebivalište) CILJ 3. Sva romska djeca uključena u neki oblik predškolskog obrazovanja u kantonima u kojima predškolsko obrazovanje nije obavezno do 2021. godine CILJ 4. Sva socioekonomski ranjiva djeca besplatno uključena u institucije za rani rast i razvoj (minimalno 20% djece uključeno do 2021. godine) CILJ 5. Sva djeca registrovana u Matičnu knjigu rođenih, i razvijen sistem za kontinuiranu registraciju sve neprijavljene djece do 2021. godine Pregled stanja u predškolskom obrazovanju je predstavljen u drugom poglavlju analize. U ovom, četvrtom poglavlju, priložene su dodatne najvažnije stavke koje idu u prilog urgentnosti

31

postizanja navedenih ciljeva, a koje nisu prethodno adresirane. Među njima se nalazi podatak da na nivou jugoistočne Evrope, pohađanje predškolskog obrazovanja “znatno umanjuje šanse za napuštanje škole” romskoj djeci koja su izložena siromaštvu, a što za društvo predstavlja potrebu za dugoročnim ulaganjem u predškolsko obrazovanje125. UNICEF-ov izvještaj iz 2015. godine o efektima predškolskih programa u BiH se ogradio od generalizacije rezultata vezanih za romsku djecu, ali je ipak naveo da su testirana djeca postigla značajan napredak126. U pomenutom izvještaju se navodi da bi predškolski programi trebali obratiti posebnu pažnju na jezički razvoj u radu sa romskom djecom. Međutim, podaci o niskom učešću romske djece pokazuju da je značaj predškolskog obrazovanja ostao neshvaćen na nivou donosioca odluka u BiH te da je neophodno podizati nivo svijesti o programima za rani rast i razvoj koliko prema romskim porodicama, toliko i prema zvaničnicima u BiH. COI Step by Step i SCNWB su još 2011. godine radili na pitanju podizanja svijesti zvaničnika u BiH, također u kontekstu dugoročnog značaja kvalitetnog ranog rasta i razvoja za cjelokupno društvo127, ali vidljivo postoji potreba za daljim investicijama u ovoj oblasti. Takođe, podaci pokazuju da, iako neke opštine obezbjeđuju besplatno pohađanje vrtića, postoje i slučajevi gdje roditelji nikada nisu potraživali ove subvencije128, a čime se naglašava potreba za proaktivnim i djelotvornim informisanjem svih građana o mogućnostima pomoći na nivou lokalne zajednice. Strateško akciono i finansijsko planiranje na nivou ministarstava obrazovanja i opština, kako bi obezbijedili jednak pristup kvalitetnom predškolskom obrazovanju za svu socioekonomski ranjivu djecu, podrazumijeva planiranje određenih intervencija koje su u literaturi potvrđene kao faktori kvaliteta predškolskog obrazovanja. UNICEF BiH129 citira brojne stručnjake u ovoj oblasti kada pod takvim potvrđenim faktorima, između ostalog, navodi uključenost roditelja, prikladan prostor, materijale i opremu, rad prema adekvatnom programu, intersektoralni pristup, jasne uloge dobro obrazovanih i plaćenih odgajatelja, pravilno upravljanje, brigu o dječijim pravima, potrebama, zdravlju i sigurnosti, rad sa malim grupama djece, rano uključivanje djece u programe ranog rasta i razvoja te ponudu sveobuhvatnih usluga. Naprimjer, učesnici radionica koje je Udruženje Kali Sara organizovalo tokom 2017. godine, naveli su potrebu za pomaganjem roditeljima kroz sistemsku proceduru za upis u vrtić ili školu, kao što je vađenje uvjerenja, briseva i zdravstveno osiguranje130.

125

C. Bruggemann, 2012. 126

Testiranje efekata predškolskog programa u trajanju od 300 sati na kognitivne, socioemotivne, jezičke i fizičke karakteristike djece u BiH, 2015. 127

Radmila Rangelov Jusović, COI Step by Step, e-mail upućen Mirni Jančič Doyle 31.10.2017. 128

Javna diskusija o realizaciji Revidiranog Akcionog plana BiH o obrazovnim potrebama Roma, u organizaciji Udruženja Kali Sara, Banja Luka, 20.4.2017. 129

Testiranje efekata predškolskog programa u trajanju od 300 sati na kognitivne, socioemotivne, jezičke i fizičke karakteristike djece u BiH, 2015. 130

Javne diskusije o realizaciji Revidiranog Akcionog plana BiH o obrazovnim potrebama Roma, u organizaciji Udruženja Kali Sara, održane u Mostaru, Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci i Brčkom, 14.3 .-20.4.2017.

32

U praksi, u nedostatku praktičnog provođenja takvog vida podrške na nivou vrtića u BiH, u sklopu RAP-a se zagovaralo uspostavljanje takozvanih dnevnih centara za “djecu sa visokim rizikom od nepovoljnih uticaja”, a koji pružaju usluge i majkama. Jedan takav nedavno uspostavljeni centar u Brčkom ima čak 118 djece korisnika131. Ovakav dnevni centar nadomješta nedostatak finansiranja predškolskog programa od strane opštine, nedostatak vrtića koji nudi sveobuhvatne usluge, nadomješta rad Centra za socijalni rad, odnosno “adekvatno i interventno reaguje na akutni problem djeteta, obezbjeđuje pristup uslugama socijalne i zdravstvene zaštite, školskom sistemu, te promoviše i štiti dječija prava, pruža psihosocijalnu pomoć i podršku, djeci koja dobrovoljno koriste uslugu”. Prednost dnevnih centara je također pomoć i rad sa roditeljima. Institucije BiH su u izvještaju za Dekadu Roma opisale ulogu dnevnih centara kao važnu za romske porodice koje tradicionalno ne traže pomoć od Centra za socijalni rad132. Omladinski centar Vermont, u saradnji sa Udruženjem građana “Romi na djelu”, koji je uz podršku Save the Children i odnedavno GIZ Njemačkog društva za međunarodnu saradnju uspostavio dnevni centar u Brčkom, opisuje svrhu ove ustanove kao “doprinos obezbjeđivanju što potpunijeg ostvarivanja prava ove grupe djece, izložene raznim vidovima radne eksploatacije, nasilju, nekom drugom vidu eksploatacije, ili djece u riziku da postanu djeca ulice”133. Analiza otvara pitanje, međutim, koliko se ovakvim dnevnim centrima nadomješta odnosno obeshrabruje pohađanje vrtića za socioekonomski ranjivu djecu, uključujući romsku djecu, te koliko se zanemaruje potreba za primjenom sistemske uloge centara za socijalni rad. Odnosno, postavlja se pitanje da li bi javne predškolske ustanove u svom redovnom radu, uz pomoć asistenata i socijalnih radnika, trebale pružati neophodnu pomoć u skladu sa dječijim potrebama kako se ne bi institucionalno ohrabrivalo razdvajanje djece. Naprimjer, u dopisu Ministarstva obrazovanja Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, navodi se da ministarstvo uz pomoć donatora “pokušava obezbijediti prostor gdje bi se okupljala djeca Romske nacionalnosti kako bi se edukovali i pripremili za školu”, dok istovremeno postoji obaveza predškolskog obrazovanja za svu djecu u pomenutom kantonu134. 4.1.1 Rješenja/mjere Ministarstva obrazovanja bi trebala:

Razviti referalni mehanizam u kojem će učestvovati sve relevantne ustanove, odnosno škole, opštine, centri za socijalni rad, provjerena romska udruženja – kao sistem praćenja djece koja izostaju ili napuste programe ranog rasta i razvoja;

131

Damir Radenković, Omladinski centar Vermont, e-mail upućen Mirni Jančić Doyle, 25.10.2017. 132

BiH, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, Izvještaj o implementaciji Dekade inkluzije Roma u BiH, 2013. 133


BiH, Federacija BiH, Bosansko-podrinjski kanton Goražde, Ministarstvo za obrazovanje, mlade, nauku, kulturu i sport, dopis broj 10-38-3348-1/17, datum 26.10.2017.

33

Obezbijediti mehanizme za praćenje, reagiranje i eventualno sankcioniranje pojavnih oblika diskriminacije po bilo kojoj osnovi na nivou predškolskog obrazovanja.

Ministarstva obrazovanja i opštine bi trebali:

Strateški akciono i finansijski planirati i usvojiti budžet za jednak pristup kvalitetnom predškolskom obrazovanju za svu socioekonomski ranjivu djecu, koji će sadržavati sljedeće elemente: 1. potrebnu odgovarajuću infrastrukturu, materijale i opremu, 2. adekvatne odgojno-obrazovne programe, kao i rad sa malim grupama djece, 3. odgajatelje i stručne asistente koji su prošli neophodnu obuku za inkluzivan

pedagoški rad sa socioekonomski ranjivom kategorijom djece, 4. podršku za ostvarivanje dječjih prava, potreba, zdravlja i sigurnosti, 5. rano uključivanje djece u programe, 6. ponudu sveobuhvatnih usluga, naprimjer pomoć roditeljima kroz sistemsku

proceduru za upis u vrtić ili školu kao što je vađenje uvjerenja, briseva, i zdravstveno osiguranje;

Podizati nivo svijesti o značaju predškolskog programa koliko prema romskim udruženjima i romskim porodicama, toliko i prema zvaničnicima u BiH koji bi trebali omogućiti jednake uslove i pristup za svu djecu;

Odrediti i primijenjivati dosljedne sankcije prema ustanovama, odnosno roditeljima koji tolerišu nepohađanje obaveznog osnovnog osnovanja bilo kog djeteta.

Opštine bi trebale:

Izraditi strateške smjernice i mehanizam za sistemsko sakupljanje podataka o novorođenoj djeci koja nisu prijavljena, kao i za sistemsko godišnje praćenje podataka o djeci predškolskog i školskog uzrasta u svim zajednicama, u saradnji sa školskom upravom, a gdje je moguće i potrebno, u saradnji sa udruženjima ili medijatorom za zajednicu. Krajnja odgovornost mora biti na nadležnim institucijama, opštini i školi, ne na udruženjima;

Izraditi plan za proaktivno i djelotvorno informisanje svih građana o: 1. mogućnostima subvencioniranja za predškolsko obrazovanje (posebnu pažnju treba

usmjeriti prema građanima koji nemaju jednak pristup uobičajenim sredstvima informisanja ili koji imaju nizak nivo pismenosti),

2. značaju ranog rasta i razvoja (opštine bi ovim povodom trebale slijediti primjer i surađivati sa brojnim romskim udruženjima i drugim nevladinim organizacijama koje su već preuzele inicijativu u ovoj oblasti i sprovode aktivnosti;

Mapirati potrebe romske djece za programima ranog rasta i razvoja;

34

Svim socioekonomsko ugroženim porodicama obezbijediti socijalnu pomoć, te za djecu obaveznu užinu, prijevoz, obuću i odjeću za polazak i ostanak u vrtiću.

Vrtići bi trebali:

Razviti mehanizme za adekvatno i interventno reagovanje na akutne probleme djeteta;

Obezbjeđivati pristup uslugama socijalne i zdravstvene zaštite i školskom sistemu;

Promovisati i štititi dječija prava, pružati psihosocijalnu pomoć i podršku djeci, kontinuirano razvijati samopouzdanje i ambicije romske djece u vrtiću kako tokom redovnog rada, tako i putem radionica kao što je npr. “Šta bih željela biti kad porastem…”;

Kontinuirano podržavati i motivisati roditelje za učešće djece u predškolskim programima (u saradnji sa centrima za socijalni rad i opštinom trebaju ići u romske zajednice, po potrebi uz pomoć medijatora; primjer iz Visokog pokazuje da vrtić u saradnji s udruženjem Budi moj prijatelj redovno radi na edukaciji roditelja o važnosti pristupanja obaveznom predškolskom obrazovanju u godini pred polazak u prvi razred, te da je kao rezultat obuhvat djece u obaveznom programu 100%);

Organizovati radionice, odnosno raditi direktno sa roditeljima kojima je to potrebno, na razvijanju pozitivnog roditeljstva i podrške djeci u školi;

U saradnji sa centrima za socijalni rad trebaju obezbijediti programe opismenjavanja majki čija su djeca u vrtiću;

Kontinuirano ohrabrivati veće učešće roditelja romske djece u zajedničkim aktivnostima sa drugim roditeljima.

Regionalni centar za saradnju (RCC) bi trebao:

Podržati nadležne institucije u BiH sa stručnim savjetima o budžetiranju za implementaciju gore navedenih mjera;

Podržati nadležne institucije u BiH kroz obuku zvaničnika na nivou ministarstava i lokalne zajednice, za razvijanje relevantnih projekata koji mogu konkurisati za IPA sredstva Evropske unije.

Nevladine organizacije trebaju pratiti provedbu gore navedenih mjera i pozivati na odgovornost nadležnih ministarstava i opština.

35

Do uspostavljanja gore navedenih uslova i mehanizama, Ministarstva obrazovanja i opštine trebaju paralelno:

organizovati i sprovoditi kraće programe ranog rasta i razvoja, u okviru kojih će se sprovoditi sve gore navedene mjere rada sa roditeljima, pružanja sveobuhvatnih usluga, i drugih mjera;

pružati pomoć socioekonomski ugroženim porodicama sa djecom “sa visokim rizikom od nepovoljnih utjecaja”, kroz dnevne centre za rani rast i razvoj djece, koji će nuditi i programe za opismenjavanje majki čija su djeca u centru.

4.2 Osnovno obrazovanje

CILJ 6. Sva romska djeca upisana u obavezno osnovno obrazovanje do 2021. godine CILJ 7. Stopa izostajanja, ponavljanja razreda i napuštanja osnovnog obrazovanja romske djece smanjena na nivo na kojem je ostatak populacije do 2021. godine, izuzev učenika koji su kroz migracije napustili prebivalište CILJ 8. Inkluzivan pristup u nastavi dosljedno uveden na svim nivoima obrazovanja u BiH CILJ 9. Implementacija svih ciljeva se aktivno prati i podaci se sakupljaju kroz strateški pristup Pregled stanja u osnovnom obrazovanju je predstavljen u drugom poglavlju analize. U ovom, četvrtom poglavlju, priložene su najvažnije stavke koje dodatno idu u prilog urgentnosti postizanja navedenih ciljeva. Primjeri širom BiH pokazuju sjajan uspjeh romskih učenika kada se nastava odvija u nediskriminatornom okruženju, odnosno kada se nastava odvija uz uvjerenje nastavnika “da svako dijete može da uči i napreduje i da je svako jedinstveno i posebno”135. Primjeri uključuju učenicu generacije Osnovne škole Stolac, ili učenika Srednje škole za saobraćaj i komunikaciju koji je osvojio prvo mjesto na državnom takmičenju136. Također, istraživanja pokazuju da u najmanje jednoj školi u BiH, romski učenici boljeg materijalnog stanja generalno ostvaruju bolje akademske rezultate137. U generalnom kontekstu krajnje socijalne marginalizacije i nepodsticajnog okruženja u kojem se nalazi većina pripadnika romske zajednice, međutim, prosjek ocjena romskih đaka u osnovnoj školi je u svim razredima dosta niži u poređenju sa ostalom djecom u RS, BD, Kantonu Sarajevo i Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Ova razlika je smanjena u višim razredima u Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom, i Unsko-sanskom kantonu. Nije poznato da li je viši prosjek u pomenutim kantonima moguća posljedica uvođenja inkluzivnijeg pristupa u nastavi, saradnika u nastavi, ili

135

Antidiskriminacijski program “Zajedno za inkluzivno i nediskriminatorno obrazovanje…”, 2014. 136

Javne diskusije o realizaciji Revidiranog Akcionog plana BiH o obrazovnim potrebama Roma, u organizaciji Udruženja Kali Sara, održane u Mostaru, Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci i Brčkom, 14.03.- 20.4.2017. 137

Edisa Begić, “Istraživački rad. Tema: Uticaj socio-ekonomskog statusa porodice na postignuća…”, 2012.

36

pak stimulativnog bodovanja. Predstavnici romskih udruženja su generalno kritikovali praksu stimulativnog bodovanja138, budući da se djeca time dugoročno slabije snalaze u srednjoj školi te završavaju sa niskim kvalifikacijama na generalno nepovoljnom tržištu rada. Ovakav pristup se također smatra diskriminatornim u sklopu Antidiskriminacijskog programa koji je izrađen u Kantonu Sarajevo, odnosno “namjerno snižavanje zahtjeva ispod minimalnih standarda zahtjevanih od učenika tog uzrasta uz objašnjenje da su pripadnici te ranjive kategorije nesposobni da savladaju gradivo i da je samo važno da pohađaju školu”139. U prilog urgentnoj potrebi za uspostavljanjem inkluzivne nastave, odnosno adekvatnog razumijevanja i pružanja sistemske podrške u skladu sa potrebama svakog učenika, također idu rezultati studije Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) koja sprovodi PISA testiranje, a koji pokazuju negativne posljedice prakse ponavljanja razreda. Studija navodi da opcija ponavljanja razreda i opcija prebacivanja učenika u druge škole dodatno potvrđuju socioekonomske nejednakosti između učenika, ne daju podsticaj nastavnicima da rade sa slabijim učenicima, te nalaže da takvi obrazovni sistemi moraju izraditi odgovarajuće podsticaje kako bi osigurali da neki učenici ne ostanu “izbačeni” iz sistema140. Druge studije u svijetu dodatno pokazuju da ponavljanje razreda ima posebno negativan uticaj na učenike koji potiču iz reda nacionalnih manjina, te povećava rizik za potpuno napuštanje školovanja; također se navodi da su „intenzivne instrukcije“ kao i instrukcije „jedan na jedan“, dugoročno jeftinije investicije za društvo od ponavljanja razreda141. Sistemski neadekvatno budžetiranje za dosljedno uvođenje inkuzivne nastave u bh. škole predstavlja mogući rezultat kontinuiranog javnog nerazumijevanja pojma inkluzivnog obrazovanja. Organizacija SCNWB je u svojoj evaluaciji projekta još iz 2012. godine ustanovila da je termin često pogrešno protumačen, dok je školski menadžment u određenim kantonima priznao da je pojam inkluzije i inkluzivnog obrazovanja “pogrešno korišten kao sinonim za djecu sa poteškoćama u razvoju ili su ti pojmovi često bili 'pomiješani'“142. U skladu sa UNESCO-vim smjernicama, Indeksu o inkuzivnosti te brojnim naučnim radovima na ovu temu, inkluzija se suštinski odnosi na razvoj i prilagođavanje škole potrebama svakog djeteta, ne samo djeci sa posebnim potrebama. Prema tome, svako dijete ima svoje specifične potrebe koje je neophodno prepoznati u školskom sistemu: od najnaprednijih učenika do učenika koji kaskaju u postizanju akademskog uspjeha. U tom kontekstu, inkluzija u školi predstavlja jedan aspekt inkluzije svih učenika u društvo143. Međutim, zakoni o osnovnom

138

Odbor za Rome pri Vijeću ministara BiH, Radna grupa…, 2015. 139

Antidiskriminacijski program…, 2014. 140

„When students repeat grades or are transferred out of school: What does it mean for education systems?“, PISA IN FOCUS, 2011. 141

Web stranica Education Endowment Foundation, Repeating a Year, educationendowmentfoundation.org.uk (dostupno 5.12.2017). 142

Evaluacija projekta “Inkluzivno obrazovanje u BiH”; podprojekti u Zeničko-dobojskom i Unsko-sanskom kantonu,

implementirani od strane Save the Children, 2012. 143

Webstranica Centre for Studies on Inclusive Education, Supporting inclusion, challenging exclusion, dostupno putem weblinka www.csie.org.uk, pristup 21.11.2017.

37

obrazovanju npr. u Sarajevskom kantonu, ne prepoznaju široki dijapazon potreba učenika, već ih razdvajaju isključivo po kategorijama „normalnog“ razvoja, „nadaren[ih]“, „sa posebnim potrebama“ i „odrasl[ih]“144. Nedostatak inkluzivnog pristupa u nastavi nepovoljno utiče na djecu koja iz bilo kojeg razloga nemaju jednaku startnu poziciju upisom u školu. Ovo se može odnositi na učenike koji, naprimjer, nemaju razvijene radne navike, ili na djecu migrante, ili djecu koja kasno po prvi put upisuju školu ili koja su često izostajala sa nastave, ili koja imaju izražene porodične probleme, ili slabije poznaju bosanski/hrvatski/srpski jezik, a što zahtijeva aktivnu podršku na nivou škole i nastavnika kako bi ova djeca realizovala svoje pravo na jednako obrazovanje. Analiza UNDP je posebno ukazala na izazove s kojima se suočavaju djeca koja nemaju adekvatno poznavanje jezika na kojem se odvija nastava, ili ga govore tek kao drugi jezik, te navodi kako “kombinacija siromaštva i [nedostatka] kompetencija iz jezika kojim se govori u školi…može predstavljati ključnu prepreku za jednaka obrazovna postignuća djece Roma”145. U posljednoj izvještajnoj godini u zakonskom okviru, a u kontekstu učenika sa posebnim potrebama, MLJPI je zabilježilo 19 romskih đaka upisanih u specijalne škole za djecu sa posebnim potrebama, što je za tri polaznika manje nego prethodne godine. U sklopu MLJPI izvještaja te BIH izvještaja o implementaciji Dekade Roma, navodi se da ovi đaci “uistinu jesu djeca sa teškoćama u razvoju”146. Međutim, otvara se pitanje do koje mjere su svi učenici sa posebnim potrebama uključeni u redovan obrazovni sistem u sklopu redovnih škola. Naprimjer, zakonska osnova u Kantonu Sarajevo nije jasna budući da Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju u jednom članu nalaže da djeca sa posebnim potrebama imaju pravo biti uključena u redovne škole, odnosno da im se specijalizovana podrška pruža po potrebi (a što je pristup više u duhu inkluzivne prakse), dok drugi član istog zakona tvrdi da su za obrazovanje djece sa posebnim potrebama prvenstveno zadužene specijalizovane obrazovne institucije147. 4.2.1 Rješenja/mjere Ministarstva obrazovanja bi trebala:

Razviti referalni mehanizam u kojem će učestvovati sve relevantne ustanove (škole, opštine, centri za socijalni rad, provjerena romska udruženja) kao sistem praćenja djece koja izostaju ili napuste programe ranog rasta i razvoja; također, istražiti naglo opadanje broja romske djece nakon drugog razreda osnovne škole, prema MLJPI izvještaju za jedine dvije godine za koje su podatke poslale sve institucije (2014–15, i 2015–16). SCNWB trenutno sarađuje sa ministarstvima obrazovanja širom BiH na izradi takozvanog referalnog mehanizma, odnosno „Razvijanje Protokola i interresornoj saradnji na

144

“Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju”, Službene novine Kantona Sarajevo, 2004. 145

Bruggemann, 2012. 146

BiH, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, Izvještaj o implementaciji Dekade…, 2013. 147

“Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju”, Službene novine Kantona Sarajevo, 2004.

38

prevenciji i intervenciji u slučajevima ranog napuštanja školovanja“, putem kojeg će biti lakše pratiti izostanke sa nastave i blagovremeno uključiti neophodne sudionike (kao što su medijatori, centar za socijalni rad, policija, ministarstvo i drugi) kada se primijeti učestalo neopravdano izostajanje148;

U saradnji sa pedagoškim zavodima, školama, i stručnjacima reformisati koncept nastavnog plana i programa u BiH149; u kontekstu izrade obrazovnih ishoda za sve razrede osnovnih škola u BIH na kojima je radila APOSO, otvorena je mogućnost za izradu relevantnog sadržaja koji će kroz uspostavu inkluzivne prakse razvijati relevantne učeničke vještine, razumijevanje, promicanje univerzalnih vrijednosti i relevantno znanje u skladu sa ritmom koji je prilagođen uzrastu; neromski učenici sve više upisuju privatne instrukcije150 kako bi pratili ritam nastave što ukazuje na mogućnost da ritam i očekivanja kroz sprovođenje NPP-a nisu prilagođeni većini djece, odnosno ne samo određenim ranjivim grupama;

Zajedno sa pedagoškim zavodima i školama podržati nastavnike da nastavu prilagode potrebama svakog djeteta; nastavnicima je potrebno pružiti podršku u vidu stručnih saradnika ili asistenata, tehničkih pomagala, dopunske nastave i drugih mjera; potrebe se također mogu odnositi na djecu sa nerazvijenim radnim navikama ili slabom koncentracijom (a koja nemaju poteškoće u razvoju u “tradicionalnom” smislu), djecu koja često izostaju sa nastave iz bilo kojeg razloga (bolest, nedostatak podrške roditelja, loši socioekonomski uslovi, djeca migranata), do djece koje ne mogu pratiti nastavnika koji ili neadekvatno vodi nastavu ili po loše konstruisanom nastavnom planu i sadržaju, ili iz drugih razloga;

U saradnji sa pedagoškim zavodima izraditi Pravilnike o stručnom usavršavanju nastavnika u kojima se navodi obaveza za obimnim i redovnim, najmanje jednogodišnjem, usavršavanjem o primjeni inkluzivnog pristupa u nastavi;

Surađivati sa stručnim nevladinim organizacijama koje posjeduju obimno iskustvo u promociji inkluzivne nastave kako bi izradili najbolji visokoškolski pripremni program za buduće nastavnike, kao i program stručnog usavršavanja;

U saradnji sa stručnjacima, nevladinim organizacijama i univerzitetima pristupiti izradi kvalitetnih longitudinalnih studija o dugoročnom uticaju određenih mjera koje će pomoći formulaciji budućih javnih politika za uključivanje i inkluziju romske djece u obrazovanje;

Pomoći školama u izradi i primjeni skraćenog NPP-a za djecu kojoj je to potrebno, kako bi sustigli vršnjake, uključujući i djecu migrante, kako bi se smanjila potreba za ponavljanjem razreda; ohrabrujući je podatak da se u 2015-16. udvostručio broj djece

148

Fatima Smajlović, Save the Children North West Balkans, e-mail poruka upućena Mirni Jančić Doyle, 23.11.2017. 149

Mirna Doyle, “Osnovno obrazovanje – ali za šta?”, 2012. 150

Fenomen privatnog podučavanja – moguća rješenja... 2010.

39

kojima su škole omogućile pohađanje nastave po prilagođenom NPP-u; SCNWB je predvodio ovakav model151, koji je skupa sa finansiranjem preuzelo Ministarstvo obrazovanja Tuzlanskog kantona; međutim, u izvještaju MLJPI za 2015-16. se navodi da u pomenutom kantonu nije bilo prilagođenih NPP-ova za djecu koja se kasno upisuju u školu ili su imala duži vremenski prekid; u razgovoru sa predstavnicom Udruženja Kali Sara, predstavnik ministarstva je potvrdio da takvi programi ipak postoje, ali i dodao da se uspostavom skraćenog programa u 2016-17. prepolovio broj romske djece koja redovno pohađaju osnovnu školu, budući da se oslanjaju na mogućnost skraćene nastave i vanrednog polaganja152;

Budžetirati pozicije saradnika u nastavi koji su se kroz projektne intervencije nevladinog sektora pokazali kao ključni za uključivanje i inkluziju romske djece u osnovno obrazovanje u BiH: 1. pozicije asistenata za obrazovne potrebe romskih učenika, sa pedagoškim

kvalifikacijama; na sistematizaciji ove pozicije u skladu sa domaćim pravilnicima već niz godina radi Caritas Švajcarska, u saradnji sa Federalnim ministarstvom obrazovanja i ministarstvom obrazovanja Zeničko-dobojskog kantona; Ministarstvo obrazovanja KS je po prvi put obezbijedilo plaćanje romskih asistenata u sklopu tekućeg projekta COI Step by Step u saradnji sa Caritasom Švajcarska na povećanju broja romskih učenika u Zeničko-dobojskom i Sarajevskom kantonu gdje škole angažuju nastavnika ili se pripravnici angažuju putem Ureda za zapošljavanje, za dodatne časove za učenike iz ranjivih kategorija, a organizacija pomenutih časova je u međuvremenu preuzeta od Ministarstva obrazovanja ZDK;

2. Primjeri iz projektnih intervencija u srednjim školama (a koji se mogu primijeniti i u osnovnom obrazovanju) pokazuju da se ovakva vrsta podrške na srednjoškolskom nivou ostvaruje kroz posebno dodijeljene “mentore” i “tutore” koji pomažu učenicima na sličan način kao asistenti u nastavi, odnosno mentori pomažu učenicima da razviju vještine učenja, planiraju školski rad, postavljaju više ciljeve, a tutori pomažu učenicima prilikom dodatnih časova iz određenih predmeta, te za pripremu za polaganje mature – ovdje je posebno važna vrijednost karijernog savjetovanja za dalje usmjeravanje učenika kroz školovanje;

3. Pozicije romskih medijatora sa zajednicom, odnosno roditeljima, moguće u kontekstu socijalnog rada; u sklopu pomenutog Caritas projekta153, pozicije asistenta i medijatora nisu nužno odvojene te je uvedena “pozicija Rom medijatora koji pomaže učenicima u savladavanju svakodnevnih školskih obaveza” i pomaže “roditeljima u ostvarivanju prava koja imaju kroz sistem socijalne zaštite” koju od 2015. godine finansira Federalno ministarstvo obrazovanja kroz javni poziv školama. Na taj se način istovremeno zapošljavaju i mladi Romi. Caritas zagovara uvođenje ove pozicije u Pedagoške standarde;

151

Fatima Smajlović, Save the Children North West Balkans, e-mail poruka upućena Mirni Jančić Doyle, 23.11.2017. 152

Sanela Bešić, Udruženje Kali Sara, e-mail poruka upućena Mirni Jančić Doyle, 27.11.2017. 153

Elma Čurulija, Caritas Švicarska, e-mail poruka upućena Mirni Jančić Doyle, 25.10.2017.

40

Pedagoški zavodi trebaju surađivati sa školama u razvoju školskih programa protiv diskriminacije; prema MLJPI izvještaju, pedagoški zavodi u 2015-16. su već sprovodili edukaciju za 817 nastavnika, 1237 djece i 534 roditelja «o stereotipima i diskriminaciji u obrazovanju prema Romima i njihovom prevazilaženju», međutim nisu poznati detalji edukacija;

Odrediti ustanove ili službe zadužene za evidenciju/praćenje primjene strateških mjera za uključivanje romske djece uz angažman stručnjaka za izradu osnovnih upitnika prema školama; ministarstva trebaju tijesno sarađivati sa timovima koji skupljaju podatke kako ne bilo neusklađenosti konačnih informacija;

Dosljedno pratiti implementaciju svih mjera, na svim nivoima, radi budućeg budžetiranja odnosno formulacije javnih politika;

Potraživati saradnju sa univerzitetima kao pomoć školama za prikupljanje informacija – odnosno, univerziteti mogu preuzeti stručno istraživanje i detaljno longitudinalno praćenje određenih mjera u nekolicini strateški izabranih škola kojima bi time bila pružena odgovarajuća podrška za sakupljanje obimnih i neophodnih kvalitativnih i kvantitativnih podataka; za ostale škole bi bio izrađen jednostavniji obrazac upitnika o primjeni mjera za uključivanje i inkluziju romske djece u obrazovanje. Kroz ovakav pristup, samo nekolicina škola bi učestvovala u proizvođenju obimnih dubinskih podataka, uz odgovarajuću podršku, dok bi sve ostale škole proizvodile samo osnovne ključne podatke o primjeni.;

Ministarstva obrazovanja svih kantona, odnosno entiteta i distrikta trebaju pratiti primjenu mjera za uključivanje i inkluziju romske djece u obavezno obrazovanje. Trenutno MLJPI izvještaj o primjeni RAP-a sakuplja podatke samo iz Republike Srpske, Distrikta Brčko, te iz sljedećih šest kantona: sarajevskog, zeničko-dobojskog, hercegovačko-neretvanskog, tuzlanskog, unsko-sanskog, i srednjobosanskog. Podaci iz posavskog i bosansko-podrinjskog kantona u kojima su nastanjeni Romi nisu uvršteni u MLJPI izvještaj, kao ni brojni podaci Federalnog ministarstva obrazovanja.

Ministarstva obrazovanja i opštine bi trebali:

Strateški akciono i finansijski planirati i usvojiti budžet za jednak pristup kvalitetnom osnovnom obrazovanju za svu socioekonomski ranjivu djecu, koji će sadržavati sljedeće elemente: 1. potrebnu odgovarajuću infrastrukturu, materijale i opremu (uključujući liftove za

djecu sa teškoćama u kretanju, pomagala za slabovidne i druge osnove za jednak pristup);

2. rad prema adekvatnom nastavnom planu i programu;

41

3. obrazovane i plaćene nastavnike i stručne asistente koji su prošli neophodnu obuku za inkluzivan pedagoški rad sa socioekonomski ranjivom kategorijom djece;

4. podršku za ostvarivanje dječijih prava, osnovnih materijalnih, odjevnih i prehrambenih potreba, zdravlja i sigurnosti;

Izraditi plan za proaktivno i djelotvorno informisanje svih građana o mogućnostima subvencija za osnovno obrazovanje; posebnu pažnju treba usmjeriti prema građanima koji nemaju jednak pristup uobičajenim sredstvima informisanja ili koji imaju nizak nivo pismenosti;

Proaktivno promovisati obavezu i značaj osnovnog obrazovanja u romskoj zajednici; slijediti primjer i surađivati sa brojnim romskim udruženjima i drugim nevladinim organizacijama koje su već preuzele inicijativu u ovoj oblasti i sprovode aktivnosti;

Sprovesti mapiranje potreba u svojoj oblasti, u saradnji sa centrima za socijalni rad i, gdje je moguće, romskim udruženjima. U sklopu SCNWB i EU finasiranog projekta „Bright4All – Osnovno pravo na obrazovanje za svu djecu u Bosni i Hercegovini“, OC Vermont tokom 2017. prikuplja kvantitativne i kvalitativne podatke koji će pokazati uzroke za napuštanje i nepohađanje osnovne i srednje škole. Očekuje se da će time biti omogućen “sustavni pristup rješavanju ovog problema kroz prevenciju i rano otkrivanje” na svim razinama154;

Uključiti romska udruženja u radne grupe koje se bave inkluzijom Roma u zajednici i u obrazovanju, kao što već radi npr. opština Visoko, odnosno Ministarstvo obrazovanja Unsko-sanskog kantona;

Transparentno obavještavati pripadnike romske zajednice o mogućnostima stipendija za srednju školu ili druge vrste pomoći, sa naglaskom na mjere informisanja koje će istinski doprijeti do najmarginalizovanijih članova romske zajednice (primjer iz Visokog gdje opština sarađuje sa romskim udruženjima koji upoznaju škole sa mogućnostima za apliciranje za sredstva Federalnog ministarstva obrazovanja za angažovanje asistenata/medijatora, kao i upoznavanja mladih sa mogućnostima stipendiranja u srednjim školama i fakultetima);

Sankcionisati ustanove i roditelje koji tolerišu izostajanje učenika s nastave. Ukoliko škola “ne reaguje jednako ili neopravdano pravi razliku” povodom izostanka učenka sa nastavnih aktivnosti, ovakav pristup se smatra diskriminacijskim u sklopu antidiskriminacijskog programa u čijoj izradi je učestvovalo i Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo155.

154


Antidiskriminacijski program…2014.

42

Škole bi trebale:

Izraditi mjere prevencije, odnosno uporediti podatke o prisustvu u nastavi kako bi stekli uvid u kojim razredima najčešće dolazi do izostanaka, kako bi razvile djelotvorne preventivne mjere u saradnji sa roditeljima i školama, kroz rad medijatora, dopunske nastave, posjete socijalnih radnika i drugih mjera već prepoznatih u BiH156;

U saradnji sa socijalnim radnicima i „Rom medijatorima“ obavljati redovne posjete romskim zajednicama i porodicama kako bi obezbijedili učešće sve djece u obrazovanju; Ministarstvo obrazovanja Kantona Sarajevo je ovu mjeru izdvojilo kao posebno korisnu za uključivanje velikog broja romske djece u obrazovanje, u sklopu projekta sa Caritas Švicarska. Uz finansiranje CARE International, udruženje „Budi moj prijatelj“ iz Visokog u partnerstvu sa organizacijom Otaharin iz Bijeljine je u toku osnivanja mobilnog interventnog tima u Visokom koji čine predstavnici pomenutih udruženja odnosno medijatori, predstavnici škola, policije, doma zdravlja, opštine i centra za socijalni rad sa ciljem da zajedno vrate djecu u školu157;

Uvrstiti u svoje pravilnike jasne upute o inkluzivnim vrijednostima i za učenike i za nastavnike;

Redovno upisati svu djecu koja su trenutno upisana u specijalne ustanove. U saradnji sa roditeljima i specijaliziranim ustanovama, škole trebaju razmotriti program podrške koja je potrebna svakom djetetu te koju mogu pružiti stručni asistenti iz specijaliziranih ustanova, uz napomenu da sva djeca trebaju primarno biti uključena u nastavu u redovnim školama;

Planirati i uvesti besplatnu dopunsku i dodatnu nastavu za djecu kojoj je to potrebno, kroz pomoć asistenata, medijatora, odnosno postojećih nastavnika kao tutora, kako bi djeca stekla realna potrebna znanja i vještine; dopunskom nastavom se treba izbjeći potreba za ponavljanjem razreda;

Obezbijediti da se u sklopu postojećih programa profesionalne orijentacije obezbijedi više pažnje učenicima iz socioekonomski ranjivih kategorija;

Proaktivno strateški raditi sa roditeljima i romskom zajednicom kako bi ohrabrili učešće djece u obrazovanju i nastavak školovanja te organizovati strateška druženja svih roditelja, odnosno i romskih i neromskih158. Brojne analize su navele neophodnost

156


Melina Halilović, Udruženje građana Omladinska romska inicijativa «Budi mi prijatelj», e-mail poruka upućena Mirni Jančić Doyle, 26.10.2017. 158

Strategies and Tactics to Combat Segregation of Roma Children in Schools…, 2015.

43

strateškog rada sa roditeljima kako bi se pospješilo učešće djece u obrazovanju, odnosno premostio “strah” roditelja od škole159, te je isto dokazano putem projektnih intervencija nevladinih udruženja – primjer SCNWB, World Vision, Fondacije IN ili opštine Visoko. U BiH već postoje brojne škole koje aktivno rade sa zajednicom i posjećuju roditelje romske djece, a izvještaj UNDP/Svjetske banke/Evropske komisije160 je preporučio i nagrađivanje škola i nastavnika koji se zauzimaju povodom ovog pitanja;

Aktivno raditi sa roditeljima, posebno majkama na razvoju pozitivnih roditeljskih vještina kroz pažljivo osmišljene radionice, savjetodavnu i praktičnu podršku kroz posjete roditeljima u njihovim domovima te podršku za komunikaciju sa školskim osobljem i praćenje rada djece u školi, uključujući programe opismenjavanja gdje je potrebno161; Ministarstvo obrazovanja KS je u svom dopisu navelo pedagoške radionice za roditelje kao neke od ključnih aktivnosti za pospješivanje pohađanja nastave162. Škole se mogu usmjeriti na korištenje Priručnika za rad sa porodicama iz ranjivih grupa, u izdanju SCNWB u partnerstvu sa Centrom za interaktivnu pedagogiju; naprimjer, Osnovna škola Hamdija Kreševljaković u Kaknju navodi pomoć koju im pružaju Caritas Švicarska i Asocijacija LEDA kroz Memorandum o saradnji sa Ministarstvom obrazovanja, s ciljem obezbjeđivanja učešća preko 30 roditelja u mjesečnim radionicama o temama iz života, sa predavačima iz pedagoškog zavoda, škola, ljekara, psihologa i socijalnih radnika. SCNWB sprovodi projekat u Tuzlanskom kantonu u 28 škola za roditelje romske djece koji su nepismeni, radi njihovog osnaživanja i mogućnosti motivisanja vlastite djece za nastavak školovanja;

Aktivno podsticati romske roditelje da učestvuju u organima škole163;

Usvojiti mehanizme za praćenje, reagiranje i eventualno sankcionisanje pojavnih oblika diskriminacije po bilo kojoj osnovi;

Promovisati i štititi dječija prava, pružati psihosocijalnu pomoć i podršku djeci koja dobrovoljno koriste uslugu. Škole trebaju usvojiti mehanizme za adekvatno i interventno reagovanje na akutne probleme djeteta, voditi brigu o socijalnoj pomoći za učenike, odnosno obezbijediti udžbenike, užinu, prijevoz, obuću i odjeću svim učenicima;

Pomoći svoj djeci kroz posredovanje pristupu uslugama socijalne i zdravstvene zaštite.

159

Ibid. 160


IN Fondacija, e-mail upućen Mirni Jančić Doyle, 18.10.2017. 162


Lejla Hodžić, “(Anti)diskriminacija romske djece u osnovnim školama…», 2013.

44

Univerziteti bi trebali:

Izraditi programe za obrazovanje budućih nastavnika koji će ih djelotvorno pripremiti za didaktičku primjenu inkluzivnog, nediskriminatornog pristupa u nastavi za sve učenike, koji podrazumijeva primjenu raznovrsnih metoda podučavanja koje su prilagođene individualnim potrebama svakog učenika.


Izraditi strateške smjernice i mehanizam za sistemsko godišnje praćenje podataka o djeci predškolskog i školskog uzrasta u svim zajednicama, u saradnji sa školskom upravom, a gdje je moguće i potrebno, u saradnji sa udruženjima ili medijatorom za zajednicu. Krajnja odgovornost mora biti na nadležnim institucijama, opštini i školi, a ne na udruženjima.

Agencije za statistiku trebaju:

Učestvovati u prikupljanju podataka o romskoj djeci u obrazovanju kako bi se podaci sakupljali na naučnom nivou koji će koristiti za formulaciju i adekvatno budžetsko planiranje budućih javnih politika.

Nevladine organizacije bi trebale:

Nastaviti zagovaranje uvođenja inkluzivne nastave u bh. škole; naprimjer, Fond otvoreno društvo BiH, Save the Children i Ured UNICEF-a u BiH još od 2008. okupljaju koaliciju od preko 30 organizacija koje se zalažu za pravičan obrazovni sistem koji bi svoj djeci osigurao uslove za ravnopravan pristup kvalitetnom obrazovanju, te kroz razvoj inkluzivnog sistema obrazovanja doprinosio socijalnoj koheziji u zemlji. UNICEF je kroz rezultate svojih projekata u oblasti predškolskog obrazovanja pomogao Ministarstvu civilnih poslova BiH u izradi strateških ciljeva za razvoj predškolskog odgoja i obrazovanja u BiH za period 2016–2021;

Redovno ukazivati nadležnim ministarstima i opštinama da implementiraju mjere za koje su odgovorni.

Regionalni centar za saradnju (RCC) bi trebao:

Podržati nadležne institucije u BiH sa stručnim savjetima o budžetiranju za implementaciju gore navedenih mjera;

Podržati nadležne institucije u BiH kroz obuku zvaničnika na nivou ministarstava i lokalne zajednice, za razvijanje relevantnih projekata koji mogu konkurisati za IPA sredstva Evropske unije.

45

U međuvremenu, donatori trebaju nastaviti saradnju sa udruženjima i drugim nevladinim organizacijama kako bi omogućili projektno sprovođenje djelotvornih mjera za uključivanje i inkuziju romske djece u obrazovanje, kao konkretnu pomoć i primjere za nadležne institucije.

4.3 Romski jezik, istorija i kultura

CILJ 10. Sadržaji o romskoj istoriji i kulturi uvršteni u redovne udžbenike do 2021. godine, i revidirani uvredljivi sadržaji iz postojećih udžbenika CILJ 11. Romski jezik uveden u škole kao fakultativni predmet ili minimalno kroz alternativna rješenja do 2022. godine Pregled stanja u ovoj oblasti je predstavljen u drugom poglavlju analize, a posebno je istaknuto pitanje otvoreno u izvještaju MLJPI, o “postojanj[u] skrivenih oblika diskriminacije u obrazovim sistemima u BiH” povodom neuvođenja romskog jezika u škole, odnosno izrade stručne literature o historiji, kulturi i jeziku Roma. U ovom, četvrtom poglavlju, priložene su dodatne najvažnije stavke koje idu u prilog urgentnosti postizanja navedenih ciljeva, a koje nisu prethodno adresirane. Upitnik Evropske unije prema BiH traži odgovore o rješenjima o obrazovanju na jeziku manjinskih zajednica, te o uvođenju istorije i kulture ovih zajednica u NPP164. Narodi koji žive u BiH a koji ne pripadaju konstitutivnim narodima se u postojećim udžbenicima geografije spominju ili rijetko ili nikako, dok sadržaji koji govore o jezičkoj i književnoj tradiciji drugih u udžbenicima “jako rijetko po č[u] na razumijevanje drugih, saradnju, solidarnost, jednakost i afirmaciju pluralizma kao kvaliteta”165; u 14% istraženih lekcija u BiH udžbenicima nalaze se stereotipni prikazi. U nedostatku adekvatnog institucionalnog djelovanja u ovoj oblasti, tokom 2016. godine Fond otvoreno društvo BiH je u partnerstvu sa Udruženjem Kali Sara, kroz projekat BH Roma Arhiv podržao analizu arhivskih fondova biblioteka i muzeja na svim nivoima BiH kako bi se sagledali izvori na temu historije, kulture, jezika i književnosti Roma u BiH, a sve sa ciljem izrade „edukativnog materijala za predmet historija, u domenu historija nacionalnih manjina na teritoriji BiH, koja bi bila promaknuta u obavezni školski program…“166. U okviru inicijative nevladinog sektora, izvještaj MLJPI ističe da je Udruženje građana Budi moj prijatelj iz Sarajeva izradio priručnik za nastavno osoblje, sa ciljem upoznavanja sa romskom tradicijom, kulturom i običajima167; pomenuti izvještaj navodi kako se kultura i istorija Roma inače promovira kao vannastavna aktivnost kroz projekte nevladinih organizacija. 164 Upitnik. Informacije koje Evropska komisija traži od Vijeća ministara Bosne i Hercegovine…, 2016. 165

Fond otvoreno društvo BiH et al., Čemu (ne) učimo djecu? …, 2017. 166

Dženana Trbić, Fond otvoreno društveno BiH, e-mail upućen Mirni Jančić Doyle, 30.10.2017. 167

Izvještaj o provođenju Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015/2016. godinu.

46

EU Upitnik takođe zahtijeva odgovore o načinima na koje se “osiguravaju i nadziru” prava informisanja i obrazovanja na jezicima manjina, te program jezičke obuke za jezike manjima168. Inicijativu za ključne aktivnosti je i u ovoj oblasti preuzeo nevladin sektor, te je Udruženje Kali Sara još 2011-12. godine objavilo dokument „Standardizacija romskog jezika“ u kojem su analizirana lingvistička pravila romskog jezika uz postojeće dijalekte i njihovo porijeklo. Time je direktno ispunjena mjera standardizacije romskog jezika iz RAP-a o obrazovnim potrebama Roma, odnosno zadovoljen je prvi ključni osnov za dalje djelovanje nadležnih institucija u BiH na institucionalizaciji romskog jezika, izradu NPP-a te uvođenje jezika u nastavu. Uz podršku Fonda otvoreno društvo BiH, Udruženje Kali Sara je prevelo dokument na romski jezik i pripremilo studiju koja je definisala neophodne dalje korake da bi se romski jezik mogao izučavati kao fakultativni u redovnom sistemu obrazovanja, a u školama koje pohađaju romski učenici. Iz izvještaja MLJPI za 2015-16. godinu teško je zaključiti ukupan broj romskih učenika koji govore romski jezik. U izvještaju se navode 494 učenika koji govore jezik, od kojih 269 govori “dobro”, 32 “nedovoljno”, a za ostale učenike nema podataka. U sklopu iste tabele navodi se da “prema izvještaju iz Tuzlanskog kantona sva romska djeca uključena u osnovno obrazovanje govore romski jezik”, ali da podaci nisu uvršteni u konačni zbir zbog manjka preciznosti169. Analiza UNDP iz 2012. godine navodi da ukupno 74% Roma u BiH govore romski jezik170; pomenuti dokument ističe koliko uvažavanje jezika unutar obrazovnog sistema pozitivno utiče na samopoštovanje romskih učenika te na odnose između roditelja i škole171. 4.3.1 Rješenja/mjere Ministarstva obrazovanja i opštine bi trebali:

Usvojiti budžet za implementaciju svih navedenih ciljeva, odnosno dole navedenih mjera;

Mapirati specifične potrebe romske zajednice povodom nastave iz jezika na svom terenu nadležnosti.

Ministarstva obrazovanja bi trebala:

Izuzeti uvredljiv sadržaj o manjinama iz postojećih udžbenika i uvrstiti primjerene i provjerene sadržaje o istoriji i kulturi Roma u obavezan nastavni plan i program za svu djecu172;

168

Upitnik. Informacije koje Evropska komisija traži od Vijeća ministara Bosne i Hercegovine…, 2016. 169 Pokazatelji za praćenje provođenja Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015-16.godinu. 170

C. Bruggemann, 2012. 171

Ibid. 172

L. Hodžić, 2013.

47

Po uzoru na rad koji su započele nevladine organizacije, istražiti arhivski fond o istoriji, kulturi, jeziku i književnosti Roma u BiH, odnosno pružiti podršku za izradu edukativnog materijala za uvrštavanje u udžbenike;

Sistemski odabrati i pripremati buduće predavače romskog jezika uz pomoć nevladinih organizacija i romskih udruženja u odabiru budućih predavača;

Pripremiti univerzitetske katedre za obučavanje budućih predavača romskog jezika; potrebno je uspostaviti romološke katedre ili sarađivati sa romološkim katedrama u regionu;

Izraditi školsku literaturu za podučavanje romskog jezika;

Slijediti korake definisane u sklopu postojeće studije o izučavanju romskog jezika kao fakultativnog u redovnom sistemu obrazovanja.

Škole bi trebale:

Promovisati kulturu i historiju Roma u sklopu redovnog nastavnog procesa kao i tokom vannastavnih aktivnosti i proslava;

U međuvremenu omogućiti alternativna rješenja po uzoru na uspješne projektne intervencije nevladinog sektora, naprimjer omogućiti da asistenti u nastavi za rad sa romskom djecom prilikom instruktivne nastave imaju obavezu da djecu podučavaju romskom jeziku.

4.4 Srednjoškolsko, visoko, i vanredno obrazovanje

CILJ 12. Postotak romske djece koja pohađaju srednju školu izjednačen sa postotkom za ostatak stanovništva do 2027. godine CILJ 13. Postotak romske djece koja završava, odnosno ne napušta srednju školu izjednačen sa postotkom za ostatak stanovništva do 2027. godine CILJ 14. Postotak Roma koji pohađaju fakultet izjednačen sa postotkom za ostatak stanovništva do 2031. godine CILJ 15. Obezbijeđeno besplatno vanredno osnovno i srednje obrazovanje, odnosno osposobljavanje za prvo zanimanje za socioekonomski ugroženu populaciju, do 2021. godine Pregled stanja na ovim nivoima obrazovanja je predstavljen u drugom poglavlju analize. U ovom, četvrtom poglavlju, priložene su najvažnije stavke koje dodatno idu u prilog urgentnosti postizanja navedenih ciljeva. Zvanični podaci koji se odnose na stopu pohađanja srednje škole

48

romske djece u BiH su oskudni i neusaglašeni; podaci o prekidanju školovanja nisu dostupni iako se potražuju od institucija u sklopu izvještaja MLJPI173. Nevladin sektor je i u ovoj oblasti pokazao djelotvorne pristupe koji značajno podstiču nastavak srednjeg školovanja. Uz podršku Romskog obrazovnog fonda (REF) putem Udruženja Euro Rom, kroz tri godine intervencije, stopa upisa romskih učenika u srednju školu se popela sa 62.5% nakon prve projektne godine (33 učenika), do 100% u tekućoj školskoj godini, odnosno ostvaren je upis kompletne generacije romskih učenika koji su završili osnovnu školu174. Ministarstvo Tuzlanskog kantona je kroz Memorandum o saradnji podržalo razmjenu podataka prilikom implementacije projekta, a Pedagoški zavod je odobrio program obuke za 25 profesora koji su postali mentori. U sklopu navedene projektne intervencije, mentori pomažu učenicima da razviju vještine učenja, planiraju školski rad, te da sebi postavljaju više ciljeve, postajući njihovi ”drugi roditelji”175, dok tutori učenicima pomažu prilikom dodatnih časova iz određenih predmeta te za pripremu za polaganje mature i prijemni ispit na fakultetu. Određene studije su navele da profesionalno savjetovanje učenika koji se teško opredjeljuju za nastavak školovanja može povećati njihov uspjeh176 – kroz pomenute intervencije akademski uspjeh učenika se već prve godine povećao za 1,3 boda, dok se stopa napuštanja srednje škole smanjila sa 48.9% na 8.6% tokom prve godine, odnosno na 6.7% tokom druge godine projekta177. Takođe je važno naglasiti da, iako se „rana udaja“ navodi kao jedan od mogućih razloga za napuštanje obrazovanja178, analiza UNDP prikazuje da većina romskih ispitanika smatra da bi djevojčice trebale završiti najmanje srednju školu, odnosno nalazi ne idu u prilog sumnjama kako iza ranog napuštanja škole stoje niske ambicije romskih roditelja179. Na osnovu oskudnih podataka koje su nadležne institucije dostavile za potrebe MLJPI izvještaja u oblasti vanrednog obrazovanja i osposobljavanja za prvo zanimanje180, nije moguće analizirati napredak u ovoj oblasti za djecu i odrasle Rome. Podaci govore da ova vrsta obrazovanja i dalje nije besplatna za odrasle, čime se potencijalni polaznici obeshrabruju za stjecanje osnovnih kvalifikacija za buduće zaposlenje. Federalno ministarstvo obrazovanja je podržalo finansiranje ovakvih programa te je Udruženje Budi moj prijatelj, uz finansiranje Caritas Švicarska, obezbijedilo besplatne programe u Kantonu Sarajevo; budući polaznici su obaviješteni kroz posjete zajednicama i putem dva održana sajma “Edukacija i osposobljavanje za rad odraslih Roma”; Unsko-sanski kanton je naveo da je “javno informisanje o implementaciji Zakona o obrazovanju odraslih obavljeno ciljno za kompletnu populaciju”, dok iz Hercegovačko-

173 Pokazatelji za praćenje provođenja Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015-16.godinu 174 Nedžad Jusić, Udruženje Euro Rom, e-mail upućen na Udruženje Kali Sara, 20.11.2017. 175

Ibid. 176

C. Bruggeman, 2012. 177

Nedžad Jusić, Udruženje Euro Rom, e-mail upućen na Udruženje Kali Sara, 20.11.2017. 178

Javna diskusija o realizaciji Revidiranog Akcionog plana BiH o obrazovnim potrebama Roma, u organizaciji Udruženja Kali Sara, Mostar, 14.3.2017. 179

C. Bruggemann C., 2012. 180

Pokazatelji za praćenje provođenja Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015-16. godinu

49

neretvanskog kantona dolazi informacija da su vijest podijelili “putem sastanaka Radne grupe na nivou HNK uz učešće predstavnika romskih organizacija”. Istovremeno, ne postoje podaci da je i u jednom kantonu ili entitetu ili distriktu, izuzev u tuzlanskom, raspisan poziv za osposobljavanje Roma za stjecanje prvog zanimanja, od strane zavoda za zapošljavanje181. 4.4.1 Rješenja/mjere Ministarstva obrazovanja i opštine bi trebali:

Usvojiti budžet za implementaciju svih navedenih ciljeva, odnosno dolje navedenih mjera;

Kroz finansiranje ohrabriti sticanje osnovnih kvalifikacija (vanredno završavanje osnovne ili srednje škole te osposobljavanje za prvi posao) starije djece i odraslih Roma;

Svim socioekonomski ugroženim srednjoškolcima i studentima na visokoškolskim ustanovama obezbijediti bezuvjetne stipendije kao ključni poticaj za nastavak školovanja;

Obezbijediti besplatan smještaj u učeničkim domovima za socioekonomski ranjive srednjoškolske i visokoškolske studente.


Budžetski i strateški planirati mentore i tutore koji će pomagati romskim učenicima u srednjoj školi, po uzoru na uspješne projektne intervencije nevladinog sektora, slijedom kojih se u srednju školu upisuje kompletna generacija romskih osnovaca, ostvaruje viši akademski prosjek, a stopa napuštanja škole je sedam puta manja182;

Razviti referalni mehanizam u kojem će učestvovati sve relevantne ustanove, odnosno škole, opštine, centri za socijalni rad, provjerena romska udruženja – kao sistem praćenja učenika koji izostaju ili napuste obrazovanje;

Pružiti podršku školama za obezbjeđivanje kvalitetnog programskog pristupa za djecu migrante; ovakav program treba biti unaprijed pripremljen;

181

Ibid. 182

Nedžad Jusić, Udruženje Euro Rom, e-mail upućen na Udruženje Kali Sara, 20.11.2017, o rezultatima Euro Rom projekta uz podršku REFa.

50

Zajedno sa školama obezbijediti mehanizme za praćenje, reagiranje i eventualno sankcioniranje pojavnih oblika diskriminacije po bilo kojoj osnovi na nivou srednjoškolskog obrazovanja.

Pedagoški zavodi bi trebali:

Organizovati programe obuke za nastavnike kako bi postali mentori za rad sa djecom kojima je potrebna podrška u nastavnom radu; mentori trebaju pomagati učenicima da razviju vještine učenja, planiraju školski rad, sebi postavljaju više ciljeve; tutori trebaju pomoći učenicima prilikom dodatnih časova iz određenih predmeta te za pripremu za polaganje mature i prijemni ispit na fakultetu;

Zajedno sa školama razviti i sprovoditi redovne i trajne aktivne javne kampanje protiv predrasuda, kroz aktivnosti sa učenicima, roditeljima i nastavnicima o vrijednostima, kroz organizovanje posjeta uzornih osoba romske nacionalnosti (kojima bi prisustvovali svi učenici, ne samo romski), te u sklopu školskih pravilnika, godišnjih planova, proslava, izložbi, te vannastavnih aktivnosti, i drugih mjera.

Škole bi trebale:

Svim učenicima (ne samo romskim) obezbijediti besplatnu dopunsku nastavu za pripremu prijemnih ispita za fakultet;

Obezbijediti profesionalno savjetovanje učenika koji se teško opredjeljuju za nastavak školovanja;

Redovno educirati učenike i roditelje o značaju nastavka školovanja, odnosno mogućnostima za zaposlenje i upis na fakultete;

Ohrabriti veće učešće roditelja romske djece u organima škola;

Obezbijediti nastavnicima profesionalno usavršavanje o didaktičkoj primjeni inkluzivnog pristupa u nastavi.


Zajedno sa zavodima za zapošljavanje izraditi strateški način informisanja djece i odraslih Roma o dostupnosti stipendija, u skladu sa stanjem na terenu (npr. ukoliko opština tvrdi da obezbjeđuje bezuvjetne stipendije za Rome, ali da se niko nije prijavio u ovoj godini – nije dovoljno da su stipendije obezbijeđene ukoliko informacija nije došla do potencijalnih korisnika npr. pripadnika zajednice koji žive u uslovima bez struje, radija ili TV); neophodna je saradnja sa aktivnim romskim udruženjima kao vid pomoći u

51

informisanju pripadnika zajednice;

Provesti mapiranje potreba romske djece na vlastitom terenu.

Nevladine organizacije bi trebale redovito pratiti i ukazivati nadležnim institucijama da li se mjere provode i kakvi su njihovi efekti.

4.5 Borba protiv predrasuda

CILJ 16. Redovne i trajne aktivne javne kampanje protiv predrasuda U analizi su opsežno argumentovani pokazatelji o nedostatku dovoljnih mjera na nivou određenih institucija u BiH na obezbjeđivanju jednakog pristupa obrazovanju za romsku djecu, te o postojanju “skrivenih oblika diskriminacije” vezano za uvođenje romskog jezika u škole i promociju romske istorije i kulture. Takođe je sagledana zastupljenost historije i kulture Roma u sklopu redovnog NPP-a, gdje je predstavljena na stereotipan način183. Udruženje Kali Sara je još 2013. godine istražilo diskriminaciju prema romskoj djeci u osnovnim školama u Kantonu Sarajevo te je osim pokazatelja predstavljenih u drugom poglavlju, također zabilježilo da neromski učenici biraju bliže odnose prema romskoj djeci u školama koje pohađa veći broj romske djece, dok njihovi roditelji u istom slučaju biraju dalji odnos na skali184, a što upućuje na potrebu za više rada sa roditeljima na suzbijanju predrasuda. Vezano za pomenuto istraživanje, Evropska komisija i Fond otvoreno društvo BiH su finansirali projekat u saradnji sa COI Step by Step i Udruženjem Kali Sara, sa ciljem uspostavljanja sistemskih rješenja, odnosno dugoročnih osnova u Kantonu Sarajevo za primjenu inkluzivnog, nediskriminatornog obrazovanja za svako dijete185, u sklopu kojeg su izrađeni Antidiskriminacijski program i Pravila za prepoznavanje i zaštitu od diskriminacije. Ministarstvo obrazovanja Kantona Sarajevo je u svom dopisu navelo učešće u pomenutom projektu pretežno kroz popis projektnih ciljeva186. Jedan od ključnih ciljeva, usvajanje programa od strane kantonalne skupštine, nije postignut; od deset osnovnih škola-učesnica projekta, samo jedna je usvojila Pravila o prepoznavanju i zaštiti od diskriminacije u osnovnim školama187. Izuzev Roma vijećnika i načelnika na nivou lokalne zajednice, na nivou institucija je vidljiva izuzetno slaba zastupljenost romske populacije; u 2017. godini zabilježeno je ukupno troje Roma u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, Vladi Distrikta Brčko, te u Ministarstvu

183 Fond otvoreno društvo BiH et al, Obrazovanje u BiH: Čemu (ne) učimo djecu?..., 2017.

184 Hodžić, 2013.

185 Radmila Rangelov Jusović, COI Step by Step BiH, e-mail upućen Mirni Jančić Doyle, 31.10.2017.

186 BiH, Federacija BiH, Kanton Sarajevo, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade, dopis broj: 11-04-34-

31340/17, 24.10.2017. 187

Sanela Bešić, Udruženje Kali Sara, e-mail upućen Mirni Jančić Doyle, 27.11.2017.

52

obrazovanja Kantona Tuzla. Autori analize za Dekadu inkluzije Roma su istaknuli da zemlje Evropske unije i regiona neće ostvariti napredak u oblasti unapređenja pozicije Roma u društvu sve dok se ne pozabave “direktnim i indirektnim oblicima diskriminacije” i “institucionaliziranim rasizmom s kojim se Romi svakodnevno suočavaju”188. 4.5.1 Rješenja/mjere Obrazovne i druge vlasti kantona, entiteta, Brčko distrikta i opština bi trebale:

Usvojiti Antidiskriminacijski program. Institucije bi trebale uspostaviti provedbene mehanizme za implementaciju i monitoring mjera za suzbijanje diskriminacije i inkluziju romske djece u školama i vrtićima, a u kojima bi učestvovali direktori, nastavnici, pedagozi, roditelji;

Obezbijediti da uposlenici ministarstava obrazovanja, centara za socijalni rad i opštinskih odjela za društvene djelatnosti, uz nastavnike prolaze kroz redovnu obuku o društvenoj pravdi (ne samo jednom, već na redovnoj osnovi), a nastavnici bi trebali prolaziti kroz sistemsku redovnu obuku o inkluzivnom pristupu u nastavi na godišnjoj osnovi;

U saradnji sa nevladinim organizacijama, u javnosti i posebno u školama promovisati uspješne Rome u zajednici; na taj način se može pristupiti suzbijanju predrasuda od strane šire populacije. Promocija uspješnih Roma također može postati uzor mlađim generacijama189; u ovom kontekstu se može sarađivati sa, naprimjer, 65 mladih Roma okupljenih oko LYRA projekta koji finansira Save the Children a sprovode udruženja Otaharin iz Bijeljine i Altruist iz Mostara.

Ministarstva obrazovanja, Ombudsmen BiH, donatori i nevladine organizacije bi trebale:

Podizati svijest o diskriminaciji prema Romima u obrazovanju, odnosno dokumentovati i istraživati pritužbe o diskriminaciji u obrazovanju190, sa ciljem osnaživanja zajednice; nevladine organizacije bi istovremeno trebale pomagati pripadnicima zajednice da takve slučajeve prijave Ombudsmanu BiH;

Sprovoditi aktivne godišnje kampanje protiv predrasuda (npr. kroz TV reklame, postere, radio emisije, javni diskurs, i druge mjere).


Uvrstiti objektivnu kulturu i historiju Roma u redovne udžbenike te isključiti iz upotrebe

188

Bernard Rorke, Margareta Matache, Eben Friedman, A Lost Decade? Reflections on Roma Inclusion 2005-2015 189


Strategies and Tactics to Combat Segregation of Roma Children in Schools…, 2015.

53

udžbenike koji sadrže uvredljiv sadržaj. Škole bi trebale:

Usvojiti akcione planove protiv diskriminacije, odnosno Pravila o prepoznavanju i zaštiti od diskriminacije u osnovnim školama191; škole bi trebale unaprijediti školske pravilnike192;

Provoditi aktivnosti sa učenicima, roditeljima i nastavnicima o vrijednostima; škole bi trebale promovisati ove aktivnosti kroz godišnje planove, proslave, izložbe, vannastavnu praksu.

Pedagoški zavodi bi trebali:

Aktivno sarađivati sa školama povodom svih aktivnosti na suzbijanju predrasuda.

Visokoškolske ustanove bi trebale:

Prilikom pripreme nastavnika posvetiti obimnu pažnju didaktičkoj pripremi za inkluzivan pristup prema svim učenicima u nastavi.

191

Antidiskriminacijski program…2014. 192

Hodžić, 2013.

54

5. BIBLIOGRAFIJA

Akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma u Unsko-sanskom kantonu. B.d. Analiza stanja prava djece i njihove implementacije u oblasti predškolskog odgoja i obrazovanja. Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine, b.d. Izvještaj u elektronskom formatu, dostupan putem linka <http://www.ombudsmen.gov.ba/documents/obmudsmen_doc2013020406384261bos.pdf> (pristup 5.12.2017). Antidiskriminacijski program “Zajedno za inkluzivno i nediskriminatorno obrazovanje djece u Kantonu Sarajevo”, 2014. Begić, Edisa, Mentor: Lejla Fazlić. “Istraživački rad. Tema: Uticaj socio-ekonomskog statusa porodice na postignuća u učenju kod učenika romske populacije JU Osnovna škola ‘Džemaludin Čaušević’”, 2012. Bosna i Hercegovina, Agencija za statistiku. «Saopćenje. Godina XII. Broj 1. Demografija i socijalne statistike». Sarajevo: 30.05.2017. Bosna i Hercegovina, Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Godišnji izvještaj o rezultatima aktivnosti institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine za 2016.godinu. Banja Luka: mart, 2017.godine. Izvještaj u elektronskom formatu, dostupan putem linka <http://www.ombudsmen.gov.ba/documents/obmudsmen_doc2017032310003163bos.pdf > (pristup 5.12.2017) Bosna i Hercegovina, Ministarstvo civilnih poslova. Education for All 2015 National Review Report: Bosnia and Herzegovina. Juni, 2014. Izvještaj u elektronskom formatu, dostupan putem linka < http://unesdoc.unesco.org/images/0022/002299/229929e.pdf> (pristup 5.12.2017) Bosna i Hercegovina, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. Smjernice za poboljšanje položaja romske djece u BiH – socijalna uključenost. Oktobar, 2013. Publikacija dostupna u elektronskom formatu putem linka < http://www.mhrr.gov.ba/ljudska_prava/djeca_bih/default.aspx?id=4281&langTag=bs-BA> (pristup 5.12.2017.) Bosna i Hercegovina, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. Izvještaj o implementaciji Dekade inkluzije Roma u BiH. 20.08.2013. Bosna i Hercegovina, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, Dom naroda, Predstavnički dom, Zajednička komisija za ljudska prava. PREDMET: Izvještaj s Druge godišnje konferencije o

http://www.ombudsmen.gov.ba/documents/obmudsmen_doc2013020406384261bos.pdf

http://www.mhrr.gov.ba/ljudska_prava/djeca_bih/default.aspx?id=4281&langTag=bs-BA

55

stanju ljudskih prava i sloboda, u Bosni i Hercegovini, s prijedlogom zaključaka. Broj: 03/6-50-14-12-30/16. 17.10.2016. Bosna i Hercegovina, Vijeće ministara. Četvrti izvještaj Bosne i Hercegovine o zakonodavnim i drugim mjerama na sprovođenju načela utvrđenih u okvirnoj Konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina. Sarajevo: novembar, 2016. Izvještaj je dostupan putem linka < http://www.mhrr.gov.ba/PDF/LjudskaPrava/CETVRTI%20%20IZVJESTAJ.pdf> Bosna i Hercegovina, Vijeće ministara. Strateški pravci razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini sa planom implementiranja, 2008.–2015. Usvojeno na 51.sjednici održanoj 03.06.2008. Publikacija je dostupna putem linka <http://fmon.gov.ba/Upload/Dokumenti/93c849e5-2b36-4d2e-8cfb-54b062eac6ff_Strateški%20pravci%20razvoja%20obrazovanja%20u%20Bosni%20i%20Hercegovini%20sa%20planom%20implementiranja,%202008.–2015..pdf> Bosna i Hercegovina, Vijeće ministara, Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje. Sekundarna analiza podataka – prediktori uspjeha na testovima iz matematike, prirodnih nauka, bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, učenika šestih i osmih/devetih razreda osnovne škole”. Dženana Husremović, Nermin Đapo, i Mirna Jančić Doyle. Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje, b.d. Izvještaj u elektronskom formatu, dostupan putem linka <https://ec.europa.eu/epale/sites/epale/files/sekundarna_analiza_podataka.pdf> (pristup 5.12.2017) Br ggemann, C. (2012). Roma Education in Comparative Perspective. Analysis of the UNDP/World Bank/EC Regional Roma Survey 2011. Roma Inclusion Working Papers. Bratislava: United Nations Development Programme. (Bibliografski prikaz prema zahtjevu autora publikacije) Dizdarević, Alma, Amila Mujezinović i Bahira Demirović. “Odgojno-obrazovna inkluzija u kontekstu političke i kulturne različitosti Bosne i Hercegovine i zemalja Evropske unije”, u Publikacija stručnih radova i izlaganja sa stručnog simpozijuma Unapređenje obrazovnog sistema u oblasti primjene inkluzivnih principa podučavanja. Save the Children, 2015. Izvještaj u elektronskom formatu, dostupan putem linka < https://nwb.savethechildren.net/sites/nwb.savethechildren.net/files/library/Publikacija-strucnih-radova-inkluzija.pdf> (pristup 5.12.2017) Doyle, Mirna. “Are BiH Curricula serving Children or National Politics?”, Policy Brief 54, Policy Development Fellowship Programme 2009-10. Fond otvoreno društvo BiH, mart 2010. Izvještaj u elektronskom formatu, dostupan putem linka <http://www.osfbih.org.ba/images/Prog_docs/PDFP/pdfp_10/ENG_PB_54_Mirna_Doyle.pdf> (pristup 5.12.2017)

http://fmon.gov.ba/Upload/Dokumenti/93c849e5-2b36-4d2e-8cfb-54b062eac6ff_Strateški%20pravci%20razvoja%20obrazovanja%20u%20Bosni%20i%20Hercegovini%20sa%20planom%20implementiranja,%202008.–2015..pdf




https://nwb.savethechildren.net/sites/nwb.savethechildren.net/files/library/Publikacija-strucnih-radova-inkluzija.pdf

https://nwb.savethechildren.net/sites/nwb.savethechildren.net/files/library/Publikacija-strucnih-radova-inkluzija.pdf

http://www.osfbih.org.ba/images/Prog_docs/PDFP/pdfp_10/ENG_PB_54_Mirna_Doyle.pdf

56

Estimates based on the results of the 2011 UNDP/WB/EC regional survey on Roma facing the risk of marginalization and non-Roma living in close proximity (Bibliografski prikaz prema zahtjevu autora publikacije) Evropska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima. Strazbur: 5.11.1992. European Commission. Commission Staff Working Document, Bosnia and Herzegovina 2016 Report. Brisel: 9.11.2016. Izvještaj u elektronskom formatu, dostupan putem linka <http://europa.ba/wp-content/uploads/2016/11/20161109_report_bosnia_and_herzegovina.pdf> (pristup 5.12.2017). European Commission. Commission Staff Working Document, Bosnia and Herzegovina 2015 Report. SWD (2015) 214 final. Brisel: 10.11.2015. Izvještaj u elektronskom formatu, dostupan putem linka <https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/sites/near/files/pdf/key_documents/2015/20151110_report_bosnia_and_herzegovina.pdf> (pristup 5.12.2017). European Commission. Commission Staff Working Document, Bosnia and Herzegovina 2012 Progress Report. SWD (2012) 335 final. Brisel: 10.10.2012. Izvještaj u elektronskom formatu, dostupan putem linka <https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/sites/near/files/pdf/key_documents/2012/package/ba_rapport_2012_en.pdf> (pristup 5.12.2017) European Commission. Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions. Report on the implementation of the EU Framework for National Roma Integration Strategies 2015. COM(2015) 299. Brisel: 17.6.2015. Izvještaj u elektronskom formatu, dostupan putem linka <http://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/1/2015/EN/1-2015-299-EN-F1-1.PDF> (pristup 5.12.2017) Evaluacija projekta “Inkluzivno obrazovanje u BiH”; podprojekti u Zeničko-dobojskom i Unsko-sanskom kantonu, implementirani od strane Save the Children (SC). Udruženje INFOHOUSE, decembar 2012. Fenomen privatnog podučavanja – moguća rješenja. Slučaj Bosne i Hercegovine. Network of Education Policy Centres i Centar za obrazovne politike proMENTE socijalna istraživanja, novembar 2010. Izvještaj u elektronskom formatu, dostupan putem linka <http://promente.net/NEPC-PT2-bih-report-b.pdf> (pristup 5.12.2017) Fond otvoreno društvo BiH i proMENTE socijalna istraživanja. Obrazovanje u BiH: Čemu (ne) učimo djecu? Analiza sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta u osnovnim školama. Mas Media Sarajevo, Fond otvoreno društvo BiH, 2017.

https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/sites/near/files/pdf/key_documents/2012/package/ba_rapport_2012_en.pdf

https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/sites/near/files/pdf/key_documents/2012/package/ba_rapport_2012_en.pdf

57

Hodžić, Lejla. (Anti)diskriminacija romske djece u osnovnim školama Kantona Sarajevo. Analiza stanja. 2013. Hodžić, Lejla. “Pedagoške implikacije socijalne isključenosti Roma”. Magistarski rad, Univerzitet u Sarajevu, Filozofski fakultet u Sarajevu, 2010. Inkluzivni odgoj i obrazovanje u školi. Sarajevo: Udruženje „Društvo ujedinjenih građanskih akcija“ i UNICEF. Publikacija je dostupna putem linka < https://bib.irb.hr/datoteka/756708.INKLUZIVNI_ODGOJ_I_OBRAZOVANJE_DUGA_2015.pdf> Institucija Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Specijalni izvještaj o položaju Roma u Bosni i Hercegovini. B.d. Publikacija dostupna u elektronskom formatu putem linka <http://www.osce.org/bs/bih/110497?download=true> Izvještaj o provođenju Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015/2016. godinu. Izvještaj je usvojen na 10 . sjednici Vijeća ministara BiH, održanoj 19. 7. 2017. godine. Izvještaj dostupan putem linka <http://www.mhrr.gov.ba/PDF/djeca/Narativni%20Izvjestaj_usvojen%20na%20Vijecu%20ministara.pdf> (pristup 5.12.2017.) Izvještaj o provođenju Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2014/2015. Godinu. Izvještaj je usvojen na 41. sjednici Vijeća ministara BiH, održanoj 28. 1. 2016. Izvještaj dostupan putem linka <http://www.mhrr.gov.ba/PDF/djeca/IZVJESTAJ%20o%20provodjenju%20RAP_%20za%20sk%20%202014_2015%20.pdf> Izvještaj/izvješće o primjeni/provođenju Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2013/14 godinu. Usvojen na 119. sjednici Vijeća ministara BiH, održanoj 21.1.2015. Izvještaj dostupan putem linka: <http://www.mhrr.gov.ba/PDF/djeca/Izvjestaj%20o%20provodjenju%20RAP%20BiH%20o%20obrazovnim%20potrebama%20Roma%202013_2014%20.pdf> Kali Sara – Romski informativni centar. An Implementation Analysis of State Programme for Solving Roma Problems: How to move on? Sarajevo: septembar 2016. Kanton Sarajevo, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo. Strategija razvoja obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo za period 2017-2022.godina (Draft). Sarajevo: juni 2017. Kanton Sarajevo, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade. Javna rasprava - pravilnik o stručnom usavršavanju odgajatelja, nastavnika i stručnih saradnika u odgojno-obrazovnim ustanovama. Nacrt pravilnika u elektronskom formatu, dostupan putem linka < http://mon.ks.gov.ba/aktuelno/novosti/javna-rasprava-pravilnik-o-strucnom-usavrsavanju-odgajatelja-nastavnika-i-strucnih> (pristup 5.12.2017)

http://www.mhrr.gov.ba/PDF/djeca/Izvjestaj%20o%20provodjenju%20RAP%20BiH%20o%20obrazovnim%20potrebama%20Roma%202013_2014%20.pdf

http://www.mhrr.gov.ba/PDF/djeca/Izvjestaj%20o%20provodjenju%20RAP%20BiH%20o%20obrazovnim%20potrebama%20Roma%202013_2014%20.pdf

http://mon.ks.gov.ba/aktuelno/novosti/javna-rasprava-pravilnik-o-strucnom-usavrsavanju-odgajatelja-nastavnika-i-strucnih

http://mon.ks.gov.ba/aktuelno/novosti/javna-rasprava-pravilnik-o-strucnom-usavrsavanju-odgajatelja-nastavnika-i-strucnih

58

Lokalni akcioni plan za unapređenje položaja romske populacije u oblastima obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene i socijalne zaštite i stambenog zbrinjavanja u Općini Kakanj 2016-2020. Mart, 2016. Magnuson, K. “Maternal education and children's academic achievement during middle childhood”, u Developmental Psychology, 43(6), 1497-1512. PsycINFO Database Record, 2007. Izvještaj dostupan putem linka <http://dx.doi.org/10.1037/0012-1649.43.6.1497> (pristup 5.12.2017) Najbolja iskustva iz prakse za uključenje Roma: Regionalni izvještaj o borbi pro v diskriminacije i učešću Roma u procesu donošenja odluka na lokalnom nivou. Varšava: OSCE-ova Kancelarija/Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR), 2013. Izvještaj u elektronskom formatu, dostupan putem linka < http://www.osce.org/hr/bih/110078?download=true> (pristup 5.12.2017) Odbor za Rome pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Radna grupa za monitoring i evaluaciju akcionih planova za Rome. Prvi monitoring izvještaj za period 2010-2014 godina o implementaciji…Sarajevo: april 2015. «Okvirni zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini». Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, Godina XI, Utorak, Broj 88. 20.11.2007. Pokazatelji za praćenje provođenja Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2015/16.godinu. Izvještaj dostupan putem linka http://www.mhrr.gov.ba/PDF/djeca/Zbirne%20tabele%20za%20BiH%202015-2016_uz%20Izvjestaj.pdf (pristup 5.12.2017.) Pokazatelji za praćenje provođenja Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2014/15.godinu. Izvještaj je dostupan putem linka < http://www.mhrr.gov.ba/PDF/djeca/Prilog%20Izvjestaju%20RAP_STATISTIKA_sk%202014_2015%20.pdf> (pristup 5.12.2017.) Popis 2013. Popis stanovništva, domaćinstava/kućanstava i stanova BiH. Knjiga 02. Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik. Elektronski izvještaj dostupan putem linka < http://www.popis.gov.ba/popis2013/knjige.php?id=2> (pristup 5.12.2017) Pravila za prepoznavanje i zaštitu od diskriminacije u osnovnim školama. Nacrt. 16.12.2013. Priručnik za rad s porodicama iz ranjivih grupa. Save the Children u partnerstvu sa Centar za interaktivnu pedagogiju, mart 2017. Rengold, Dena. Roma and the Transition in Central and Eastern Europe: Trends and Challenges. Washington D.C.: The World Bank, 2000.

http://psycnet.apa.org/doi/10.1037/0012-1649.43.6.1497

http://www.mhrr.gov.ba/PDF/djeca/Zbirne%20tabele%20za%20BiH%202015-2016_uz%20Izvjestaj.pdf

http://www.mhrr.gov.ba/PDF/djeca/Zbirne%20tabele%20za%20BiH%202015-2016_uz%20Izvjestaj.pdf

http://www.mhrr.gov.ba/PDF/djeca/Prilog%20Izvjestaju%20RAP_STATISTIKA_sk%202014_2015%20.pdf

http://www.mhrr.gov.ba/PDF/djeca/Prilog%20Izvjestaju%20RAP_STATISTIKA_sk%202014_2015%20.pdf

http://www.popis.gov.ba/popis2013/knjige.php?id=2

59

Revidirani akcioni plan Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma. Sarajevo: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, 2010. Publikacija dostupna putem linka < http://www.mhrr.gov.ba/ljudska_prava/djeca_bih/Revidirani%20Akcioni%20plan%20Bosne%20i%20Hercegovine%20o%20obrazovnim%20potrebama%20Roma.pdf > (pristup 5.12.2017) Rivkin, Steven G., Eric A. Hanushek, John F. Kain. “Teachers, Schools, and Academic Achievement.” U Econometrica, Volume 73:2, 417-458. Mart, 2005. Publikacija dostupna putem linka <https://econ.ucsb.edu/~jon/Econ230C/HanushekRivkin.pdf> Rorke, Bernard, Margareta Matache, Eben Friedman. A Lost Decade? Reflections on Roma Inclusion 2005-2015. Edited by Bernard Rorke and Orhan Usein. Budapest: Decade of Roma Inclusion Secretariat Foundation, 2015. Strategies and Tactics to Combat Segregation of Roma Children in Schools. Case studies from Romania, Croatia, Hungary, Czech Republic, Bulgaria and Greece. FXB Center for Health and Human Rights, Harvard University, 2015. Izvještaj u elektronskom formatu, dostupan putem linka <https://cdn2.sph.harvard.edu/wp-content/uploads/sites/5/2015/05/Roma-Segregation-full-final.pdf> (pristup 5.12.2017) «Strategija BiH za rješavanje problema Roma». Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, Godina IX, Utorak, Broj 67. 27.09.2005. Publikacija dostupna putem linka <http://bhric.ba/dokumenti/BHS%201%20Strategija%20BiH%20za%20rjesavanje%20problema%20Roma.pdf> (pristup 5.12.2017.) Stručni tim za praćenje primjene (provođenja) Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma. Izvještaj/izvješće o primjeni/provodjenju Revidiranog akcionog plana BiH o obrazovnim potrebama Roma za školsku 2012/13.godinu. Decembar, 2013. Stručni tim za praćenje primjene (provođenja) Revidiranog akcionog plana Bosne i Hercegovine o obrazovnim potrebama Roma. Izvještaj o primjeni Revidiranog akcionog plana BiH o obrazovnim potrebama Roma za 2011. godinu. Maj, 2012. Testiranje efekata predškolskog programa u trajanju od 300 sati na kognitivne, socioemotivne, jezičke i fizičke karakteristike djece u BiH. Sarajevo: UNICEF BiH uz podršku Fondacije Dubai Cares, januar 2015. Udruženje Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu. Projekat «S obrazovanjem u budućnost» (školska 2015/2016.godina). Upitnik. Informacije koje Evropska komisija traži od Vijeća ministara Bosne i Hercegovine u svrhu pripreme Mišljenja o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji. Decembar, 2016.

https://cdn2.sph.harvard.edu/wp-content/uploads/sites/5/2015/05/Roma-Segregation-full-final.pdf

https://cdn2.sph.harvard.edu/wp-content/uploads/sites/5/2015/05/Roma-Segregation-full-final.pdf

60

Vodič za rad Rom medijatora u obrazovanju. Caritas, Leda, NVO Budi moj prijatelj, Federacija BiH Kanton Sarajevo Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade, Zeničko-dobojski Kanton Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport, 2016. «When students repeat grades or are transferred out of school: What does it mean for education systems?». PISA IN FOCUS. 6. July, 2011. OECD World Bank. 2012. Toward an equal start: closing the early learning gap for Roma children in Eastern Europe. Washington, DC: World Bank. http://documents.worldbank.org/curated/en/843991468251107542/Toward-an-equal-start-closing-the-early-learning-gap-for-Roma-children-in-Eastern-Europe (bibliografski prikaz prema zahtjevu autora publikacije) “Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju”. Službene novine Kantona Sarajevo broj Broj 01-02-13276/04. 22.04.2004. “Zakon o zaš prava pripadnika nacionalnih manjina”. Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, Godina VII – Broj 12, utorak. Sarajevo: 6.05.2003.

http://documents.worldbank.org/curated/en/843991468251107542/Toward-an-equal-start-closing-the-early-learning-gap-for-Roma-children-in-Eastern-Europe

http://documents.worldbank.org/curated/en/843991468251107542/Toward-an-equal-start-closing-the-early-learning-gap-for-Roma-children-in-Eastern-Europe

Documents

REFORMA OBRAZOVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI KROZ …kalisara-ric.ba/dokumenti/Ostalo/KS, Reforma obrazovanja u Bosni i Hercegovini kroz...obrazovni sistem u BiH. 9 1. UVOD Suočeni sa