19
Seminarski rad UVOD Prema Direktivi Evropske unije odlaganje celih automobilskih guma u prirodu od 2003.godine više nije dozvoljeno, a od 2006. godine nije dopušteno ni odlaganje izrezanih auto guma. Godine 1992. u 12 država EU 65% upotrebljenih guma odlagalo se na deponije, a samo 35% zbrinjavalo se na drugi nacin. Deset godina kasnije, u 2002.godini situacija se potpuno izmenila. U tadašnjih 15 država EU 65% upotrebljenih guma se zbrinjavalo protektiranjem (obnovom guma), reciklažom, upotrebom za energetske svrhe ili izvozom za ponovnu upotrebu, a manje od 35% je završavalo na deponijima. Reciklaža guma spada u delatnosti održivog razvoja jer od upotrebljenih proizvoda stvara proizvode s novom vrednošću. Proizvodi dobijeni reciklažom korišćenih guma mogu se koristiti u proizvodnji velikog broja novih proizvoda. Važno je napomenuti da se korišćene gume mogu u potpunosti reciklirati, a njihove hemijske i fizičke osobine čine ih vrednim sirovinama. Mnoge prednosti koje gume imaju tokom upotrebe ostaju važeće i kod primene korišćenih guma u sekundarnoj fazi njihove obrade kada se guma koristi kao materijal za izradu drugih vrsta proizvoda. U svakom obliku guma zadržava svoje inherentne karakteristike ukljucujući usporen razvoj bakterija, otpornost na pritisak, toplotu i vlagu, sunčanu svetlost i UV zračenje, kao i na razne vrste mineralnih ulja, većinu razredivača, kiselina ili drugih hemikalija. Fizičke osobine korišćenih guma imaju veliku vrednost jer nisu toksične, nisu bio-razgradive, njihov oblik, težina i elastičnost čine ih u potpunosti upotrebljivim za veliki broj raznih proizvoda, u obliku celih guma, komada, granulata ili u obliku prašine. Postupkom mehaničke reciklaže gume se seku na komade te postupnim usitnjavanjem prolaze proces separacije u 1

Reciklaza Guma

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Seminarski rad

Citation preview

Seminarski rad

Seminarski rad

UVOD Prema Direktivi Evropske unije odlaganje celih automobilskih guma u prirodu od 2003.godine vie nije dozvoljeno, a od 2006. godine nije doputeno ni odlaganje izrezanih auto guma. Godine 1992. u 12 drava EU 65% upotrebljenih guma odlagalo se na deponije, a samo 35% zbrinjavalo se na drugi nacin. Deset godina kasnije, u 2002.godini situacija se potpuno izmenila. U tadanjih 15 drava EU 65% upotrebljenih guma se zbrinjavalo protektiranjem (obnovom guma), reciklaom, upotrebom za energetske svrhe ili izvozom za ponovnu upotrebu, a manje od 35% je zavravalo na deponijima.Reciklaa guma spada u delatnosti odrivog razvoja jer od upotrebljenih proizvoda stvara proizvode s novom vrednou. Proizvodi dobijeni reciklaom korienih guma mogu se koristiti u proizvodnji velikog broja novih proizvoda. Vano je napomenuti da se koriene gume mogu u potpunosti reciklirati, a njihove hemijske i fizike osobine ine ih vrednim sirovinama. Mnoge prednosti koje gume imaju tokom upotrebe ostaju vaee i kod primene korienih guma u sekundarnoj fazi njihove obrade kada se guma koristi kao materijal za izradu drugih vrsta proizvoda. U svakom obliku guma zadrava svoje inherentne karakteristike ukljucujui usporen razvoj bakterija, otpornost na pritisak, toplotu i vlagu, sunanu svetlost i UV zraenje, kao i na razne vrste mineralnih ulja, veinu razredivaa, kiselina ili drugih hemikalija. Fizike osobine korienih guma imaju veliku vrednost jer nisu toksine, nisu bio-razgradive, njihov oblik, teina i elastinost ine ih u potpunosti upotrebljivim za veliki broj raznih proizvoda, u obliku celih guma, komada, granulata ili u obliku praine. Postupkom mehanike reciklae gume se seku na komade te postupnim usitnjavanjem prolaze proces separacije u kojem se zasebno odvajaju gumeni delovi, elik i tekstil, to su osnovne komponente sastava svake gume. U postupku takve reciklae ne stvara se nikakva dalja otpadna supstanca, sve je ''upotrebljivo'', a izuzetno je vano da nema nikakvih propratnih ''emisija u okolinu'' - u vazduh, vodu ili zemljite! Istraivanja su pokazala da je mehaniki postupak reciklae otpadnih guma daleko povoljniji za okolinu i prirodu od spaljivanja u energetske svrhe. Upravo reciklaom kroz gumeni granulat koji ulazi u ponovni ciklus upotrebe, uvaju se prirodni resursi.

Otpadna guma kao gorivoU Evropskoj uniji i SAD otpadne autogume se najvie koriste kao gorivo. Gledano sa stanovita zatite ivotne sredine ili ekonomike procesa, ovo nije najbolji nain za reavanje problema otpadnih guma, ali je mnogo bolji od bacanja ili odlaganja guma na otpad. Cela guma ili grubi komadi koriste se za dobijanje energije u peima za proizvodnju cementa, u proizvodnji papira, termoelektranama i industrijskim kotlovima. Pei za proizvodnju cementa se smatraju veoma pogodnim za sagorevanje smea goriva i gume, poto se pepeo ugraduje u finalni proizvod i nema otpada. Dobri kandidati za upotrebu meavina konvencionalnih goriva (uglja, drveta, nafte) i gume su i fabrike papira i pulpe i livnice metala, dobrim delom jer su ova goriva jeftinija od samog uglja. esto se autoguma sagoreva u komadu, cela, to smanjuje trokove usitnjavanja, ali poveava trokove skladitenja i transporta. Iako se sagorevanjem gume vraa deo energije uloen u njenu proizvodnju, nastali otpad ini ovu praksu manje privlanom. Derivati naftesu samo jedan od sastojaka koji se ugraduju u autogumu. Ostatak ine prirodna guma, poliester ili najlon, elik, karbon crno, platno i smea drugih hemikalija (ulja, pigmenti...) koje ne doprinose znaajno toplotnoj vrednosti sagorene gume. Zbog toga se i sagorevanjem vraa samo manji deo energije uloene u njenu proizvodnju. Zamerke koje se najece postavljaju ovakvom nainu reavanja problema otpadnih guma odnose se na emisije gasova iz postrojenja za sagorevanje. Ispitivanja su, medutim, pokazala da su emisije metala (cinka, kadmijuma, talijuma, olova, nikla i hroma), ugljen monoksida, oksida sumpora, azotnih oksida, hlorovodonika, dioksina i fluorida iste kao kod konvencionalnih postrojenja.

Reciklaa: Gdje zavravaju stare automobilske gume

Udeo ugljenika u automobilskim gumama moe da iznosi do 70 procenata, te je njihova ogrevna mo ak i vea nego kod uglja srednjeg kvaliteta. Koliine otpadnih guma su ogromne, to predstavlja pretnju po zdravlje i ivotnu sredinu. Najava jedne domae firme o podizanju postrojenja koje bi kao alternativno gorivo koristilo rabljene automobilske gume posluila je kao povod za nae malo istraivanje istorijata razvoja automobilskih guma, problema otpadnih guma, mogunosti i isplativosti postupaka reciklae.

Procenjuje se da svake godine u industrijski razvijenim zemljama sveta u proseku nastaje jedna otpadna automobilska guma po glavi stanovnika. Tako SAD svake godine moraju negde da smeste 270 miliona komada guma, a Evropska unija oko 150 miliona komada. Sve do ezdesetih godina prolog veka problem otpadnih guma rutinski je reavan reciklaom. Medutim, uvoz jeftine nafte, osnovne sirovine za proizvodnju sintetike gume, oborio je cenu recikliranog materijala, a sve popularnija varijanta gume ojaane elinim icama zakomplikovala je i poskupela proces reciklae. Kao ekonomski prihvatljivo reenje videno je samo odlaganje na otpad. Kratakorocno gledano, ova praksa je imala ekonomskog smisla, koji se, meutim, potpuno izgubio usled posledica dugorone akumulacije. Ispostavilo se da brda naslaganih starih guma ne samo to zauzimaju veliki prostor i runo izgledaju, ve predstavljaju i optu pretnju po zdravlje i bezbednost. Poari koji izbijaju na ovakvim mestima mogu da traju mesecima, a otri, crni dim koji se die visoko u nebo i moe da se vidi sa udaljenosti od vie desetina kilometara, sadri toksicne hemikalije i opasne zagadivace vazduha. Toksicne hemikalije nalaze se i u uljastoj tecnosti, ostatku od sagorevanja, koji moe da kontaminira oblinje rezerve vode, dovede do pomora ribe i zastoja u snabdevanju sa vodom za pice. Pokuaji gaenja poara sa konvencionalnim penama i vodom obicno su jalovi u ovakvim sluajevima i dodatno pogoravaju zagaenje ivotne sredine. Zbog toga je uobiajena praksa kod poara na otpadima guma da se jednostavno puste uz odreenu kontrolu dok sav materijal ne izgori. Gomile gume sa izolovanim baricama vode u unutranjim lebovima pogodna su sredina za razvoj komaraca - druga opasnost koja preti od ovakvog naina odlaganja otpada. Iz jedne jedine gume preko leta moe da se izlegne na hiljade komaraca. U oblastima sa toplijom klimom u blizini otpada esto se registruje vei broj obolelih od bolesti koje prenose ovi insekti. U veem broju industrijskih zemalja doneene su zakonske regulative kojima se strogo ograniava i regulie odlaganje guma na otpad. U veini sluajeva karakter regulativa je takav da se ohrabruje i upotrebe proizvoda reciklae guma. U Evropskoj uniji, zakonska regulativa koja se odnosi na ovaj problem stupila je na snagu u julu prole godine, a organizacije kao Used Tire Working Groups ispituju prakticne posledice primene zakona. I pored regulativa, procenjuje se da se u SAD trenutno na ilegalnim ili naputenim otpadima nalazi oko 2 do 3 milijarde guma. Slina procena vai i za zemlje clanice Evropske unije. ta uraditi sa tolikim otpadnim gumama i mogu li nekako da se iskoriste? Koji je najbolji nain za reavanje ovog problema? Ali, najbolje da krenemo od poetka.Gumena groznicaOsnovni materijal za izradu modernih automobilskih guma je sintetika guma kojoj se dodaju razni aditivi (karbon crno, ulja, voskovi) za ojaanje i materijali kao to su najlon, poliester ili elik. Sintetika guma nastala je kao plod pokuaja da se poboljaju karakteristike prirodne gume, koja se dobija iz tenosti mlenobele boje - tzv. lateksa - koju lue pojedine vrste biljaka, naroito drvo kauukovca sa prirodnim stanitem u dunglama Amazona. Predkolumbovski stanovnici June i Centralne Amerike koristili su gumu za pravljenje vodonepropusne odece, sudova i obue. Evropljani nisu pokazivali neki naroiti interes za gumu sve do osamnaestog stolea, a i tada je guma uglavnom upotrebljavana za proizvodnju elastinih traka i gumica za brisanje. Dozef Pristli, jedan od osnivaa moderne hemije, nazvao je supstancu rubber po engleskoj reci rub za brisati. Godine 1819, kotski industrijalac Carls Mekinto, koga je inae veoma interesovala hemija, upotrebio je smeu gume i rastvaraa kao lepak za dva sloja materijala u nameri da napravi vodonepropusnu tkaninu. U poboljanju ovog proizvoda pomagao mu je jo jedan hemicar, Tomas Henkok. Po njihovom otkricu nastala je prava gumena groznica koja je, medutim, investitorima donela samo milionske gubitke. Naime, potencijal prirodne gume za izradu vodonepropusnih tkanina i veceg broja drugih potroackih i industrijskih artikala pokazao se dobrim samo na sobnoj temperaturi. Na niskim temperaturama proizvodi od gume stvrdnjavali su se i pucali, a na visokim temperaturama topili i pretvarali u lepljivu masu. Gumenu groznicu preiveli su samo neki od starih proizvodaca, dok su sve nove kompanije nestale u roku od najvie pet godina. Takvu scenu zatekao je Carls Gudjir, bankrotirani trgovac metalnom robom iz Filadelfije.

Komadanje gumeUkoliko je auto-guma toliko degradirana da ne moe da se regenerie, najbolja strategija je recikliranje. Danas se na tritu moe pronai veliki broj proizvoda napravljenih od reciklirane auto-gume. Parii usitnjene gume koriste se kao punila u graevinarstvu i konstrukcijama. Finije usitnjena i prosejana guma koristi se na deijim igralitima i za posipanje klizita. Parii gume koriste se i za dobijanje poboljanog asfalta, dok se guma pomeana sa uretanom koristi za formiranje atletskih staza i izlivanje raznih proizvoda. Usitnjena guma moe se ak integrisati sa zemljitem odnosno travnatim podlogama. Istraivanje je pokazalo da guma poboljava protok vode kroz tlo i smanjuje potrebu za vodom, ubrivima i pesticidima u periodu izmedu 25 i 50 godina. Tehnoloki postupak koji se koristi za usitnjavanje gume postoji ve prilicno dugo i najcee se sastoji u seenju materijala na parie dugake oko 5 centimetara. Ovi se parii zatim proputaju kroz seriju tzv. granulatora, gde im se veliina dalje smanjuje. Postupak se obino sprovodi na mestu zloina, odnosno na samom otpadu. Na ovaj nain se zapremina gume smanjuje za 75 procenata, to smanjuje i trokove odlaganja i transporta materijala. Procesom se takode odvajaju od gume elik i vlakna. elik se izdvaja pomou magneta, a vlakna esto izduvavanjem iz granulisane gume. Granulisana guma interesantna je za ponovnu proizvodnju auto-guma - 15 procenata reciklirane gume u sveoj gumi obezbeuje nekoliko prednosti u proizvodnom procesu. Neki proizvoai regenerisanu gumu koriste za proizvodnju punih guma ili guma za poljoprivrednu mehanizaciju. Kombinacija isitnjene gume i veziva za plastiku je veoma ekonomian nain za proizvodnju materijala koji se moe obradivati kao plastika, ali zadrava neto od elastinosti gume.

RECIKLIRANJE OTPADNIH GUMA

Prema Direktivi EU 199/31/EC odlaganje celih automobilskih guma od 2003. godine vie nije dozvoljeno, a od 2006. godine nije doputeno niti odlaganje izrezanih auto guma. 1992. godine u 12 drava EU 65% rabljenih guma odlagalo se na deponije a samo 35% zbrinjavalo se na drugi nain.

Deset godina kasnije, u 2002. godini situacija se potpuno izmenila. U tadanjih 15 drava EU 65% rabljenih guma se zbrinjavalo protektiranjem (obnovom guma), reciklaom, upotrebom za energetske svrhe ili izvozom za ponovnu upotrebu, a manje od 35% je zavravalo na deponijima.

Reciklaa guma spada u delatnosti odrivog razvoja jer od rabljenih proizvoda stvara proizvode s novom vrednosti. Proizvodi dobijeni reciklaom rabljenih guma mogu se koristiti u proizvodnji velikog broja novih proizvoda.

Vano je napomenuti da se rabljene gume mogu u potpunosti reciklirati, a njihove hemijske i fizike osobine ine ih vrednim sirovinama.

Mnoge prednosti koje gume imaju tokom upotrebe ostaju vaee i kod primene rabljenih guma u sekundarnoj fazi njihove obrade kada se guma koristi kao materijal za izradu drugih vrsta proizvoda. U svakom obliku guma zadrava svoje karakteristike ukljuujui usporen razvoj bakterija, otpornost na plesan, toplinu i vlagu, sunanu svetlost i UV zraenje, kao i na razne vrste mineralnih ulja, veinu razreivaa, kiselina ili drugih hemikalija.

Fizike osobine rabljenih guma imaju veliku vrednost jer nisu toksine, nisu bio-razgradive, njihov oblik, teina i elastinost ine ih u potpunosti upotrebljivima za veliki broj raznih proizvoda, u obliku celih guma, komada, granulata ili u obliku praine.

Postupkom mehanike reciklae gume se raspadaju na komade te postupnim usitnjavanjem prolaze proces separacije u kojem se zasebno odvajaju gumeni delovi, elik i tekstil, to su osnovne komponente sastava svake gume.

U postupku takve reciklae ne stvara se nikakva daljnja otpadna supstanca, sve je ''upotrebljivo'', a izuzetno je vano da nema nikakvih popratnih ''emisija u okoli'' u zrak, vodu ili tlo! Istraivanja su pokazala da je mehaniki postupak reciklae otpadnih guma daleko povoljniji za okolinu i prirodu od spaljivanja u energetske svrhe. Upravo reciklaom kroz gumeni granulat koji ulazi u ponovni ciklus uporabe,cuvaju se prirodni resursi.

Kapaciteti

Godinji kapacitet prerade pogona za reciklau otpadnih guma je obrada 25.000 tona rabljenih guma svih vrsta (automobilske gume od osobnih i terenskih vozila, kombi i teretnih vozila, autobusa, guma od poljoprivrednih strojeva, traktora, viljukara). Na prostoru od 85.000 m2 infrastrukturno opremljenog zemljita izgraene su proizvodne hale povrine 12.500 m2 te deponija za prihvat otpadnih guma povrine 12.000 m2.

OTPADNE GUME - SAKUPLJANJE

Na podruju Hrvatske otpadne auto gume skupljaju se kod ovlatenih regionalnih skupljaca.

U pogonu za recikliranje otpadnih guma, prihvatanje guma organizuje tokom celoga dana od 7 do 16 sati. Skupljaju se sve vrste auto guma (automobilske gume od osobnih i terenskih vozila, kombi i teretnih vozila, autobusa, guma od poljoprivrednih strojeva, traktora).

Ukoliko je autoguma toliko degradirana da ne moe da se regenerie, najbolja strategija je recikliranje. Danas se na tritu moe pronai veliki broj proizvoda napravljenih od reciklirane autogume. Parii usitnjene gume koriste se kao punila u graevinarstvu i konstrukcijama. Finije usitnjena i prosejana guma koristi se na deijim igralitima i za posipanje klizita. Parii gume koriste se i za dobijanje poboljanog asfalta, dok se guma pomeana sa uretanom koristi za formiranje atletskih staza i izlivanje raznih proizvoda. Usitnjena guma moe se ak integrisati sa zemljitem odnosno travnatim podlogama. Istraivanje je pokazalo da guma poboljava protok vode kroz tlo i smanjuje potrebu za vodom, ubrivima i pesticidima u periodu izmedu 25 i 50 godina. Tehnoloki postupak koji se koristi za usitnjavanje gume postoji ve prilino dugo i najee se sastoji u seenju materijala na parie dugake oko 5 centimetara. Ovi se parii zatim proputaju kroz seriju tzv. granulatora, gde im se veliina dalje smanjuje. Postupak se obino sprovodi na mestu zloina, odnosno na samom otpadu. Na ovaj nain se zapremina gume smanjuje za 75 procenata, to smanjuje i trokove odlaganja i transporta materijala. Procesom se takoe odvajaju od gume elik i vlakna. elik se izdvaja pomou magneta, a vlakna esto izduvavanjem iz granulisane gume. Granulisana guma interesantna je za ponovnu proizvodnju auto-guma - 15 procenata reciklirane gume u sveoj gumi obezbeduje nekoliko prednosti u proizvodnom procesu. Neki proizvoaci regenerisanu gumu koriste za proizvodnju punih guma ili guma za poljoprivrednu mehanizaciju. Kombinacija isitnjene gume i veziva za plastiku je veoma ekonomian nain za proizvodnju materijala koji se moe obraivati kao plastika, ali zadrava neto od elastinosti gume.

Otpadna guma kao gorivo

U Evropskoj uniji i SAD otpadne auto-gume se najvie koriste kao gorivo. Gledano sa stanovita zatite ivotne sredine ili ekonomike procesa, ovo nije najbolji nain za reavanje problema otpadnih guma, ali je mnogo bolji od bacanja ili odlaganja guma na otpad. Cela guma ili grubi komadi koriste se za dobijanje energije u peima za proizvodnju cementa, u proizvodnji papira, termoelektranama i industrijskim kotlovima. Pei za proizvodnju cementa se smatraju veoma pogodnim za sagorevanje smea goriva i gume, poto se pepeo ugrauje u finalni proizvod i nema otpada. Dobri kandidati za upotrebu meavina konvencionalnih goriva (uglja, drveta, nafte) i gume su i fabrike papira i pulpe i livnice metala, dobrim delom jer su ova goriva jeftinija od samog uglja. esto se auto-guma sagoreva u komadu, cela, to smanjuje trokove usitnjavanja, ali poveava trokove skladitenja i transporta. Iako se sagorevanjem gume vraa deo energije uloen u njenu proizvodnju, nastali otpad ini ovu praksu manje privlanom. Derivati nafte su samo jedan od sastojaka koji se ugrauju u auto-gumu. Ostatak ine prirodna guma, poliester ili najlon, elik, karbon crno, platno i smea drugih hemikalija (ulja, pigmenti...) koje ne doprinose znaajno toplotnoj vrednosti sagorene gume. Zbog toga se i sagorevanjem vraa samo manji deo energije uloene u njenu proizvodnju. Zamerke koje se najece postavljaju ovakvom nainu reavanja problema otpadnih guma odnose se na emisije gasova iz postrojenja za sagorevanje. Ispitivanja su, meutim, pokazala da su emisije metala (cinka, kadmijuma, talijuma, olova, nikla i hroma), ugljen monoksida, oksida sumpora, azotnih oksida, hlorovodonika, dioksina i fluorida iste kao kod konvencionalnih postrojenja.

Ostali nacini recikliranja

Ispitivanja novih naina za recikliranje gume se nastavljaju, a neka reenja obeavaju vie, neka manje. Veina postupaka je zasnovana na odreenim oblicima devulkanizacije - prekidnja sumpornih mostova izmedu polimernih lanaca u gumi. Sumporni mostovi nastaju tek u postupku vulkanizacije i gumi omogucavaju da zadri oblik i elasticnost u ekstremnim vremenskim uslovima. Istovremeno, ova karakteristika spreava topljenje guma i izlivanje novih proizvoda, odnosno recikliranje. Rane metode devulkanizacije podrazumevale su izlaganje gume povienim temperaturama na odreene vremenske periode. Ovakve postupke uvek su pratili problemi, kao to je raskidanje polimernih nizova i degradacija kvaliteta gume. Tu su i pitanja ekonomicnosti procesa i neka pitanja vezana za zagaenje ivotne sredine. Obeavajui rezultati postignuti su tek primenom ultrazvuka i nekih mehanikih postupaka, gde se sumporni mostovi raskidaju bukvalno vakanjem uz pomo ekstrudera i specijalnih maina. Eksperimentalne metode sa upotrebom bakterija koje jedu sumporne veze pokazale su se kao sloene i za sada preskupe za praktinu primenu. Guma se po ovom postupku prvo usitni do praka, zatim suspenduje u tenosti prepunoj bakterija koje se hrane sumporom, kao to su tiobacilus, rodokokus i sulfolobus. Ipak, verovatno najvei interes od svih novih postupaka privukla je piroliza - kontrolisana termika razgradnju gume sve do ugljovodonicnih gasova, karbon crnog i ulja iz kojih je guma napravljena. U procesu se takoe oslobada elik. Ugljovodonini gasovi se mogu komprimovati za prodaju, ali obino se sagorevaju da bi obezbedili energiju za proces pirolize. Najvei problem je to dananje tehnike pirolize proizvode ulja i karbon crno promenjivog kvaliteta, zbog ega loe prolaze na tritu. ak se i gas, koji najveim delom predstavlja metan, teko skladiti. Pitanja kvaliteta proizvoda pirolize su upravo razlog iz kojeg jo uvek nije postavljeno nijedno komercijalno postrojenje za pirolizu auto-guma. Istraivanja novih postupaka koji treba da pirolizu naprave komercijalnijom se nastavljaju.

Ukoliko je autoguma toliko degradirana da ne moe da se regenerie, najbolja strategija je recikliranje. Danas se na tritu moe pronai veliki broj proizvoda napravljenih od reciklirane auto-gume. Parii usitnjene gume koriste se kao punila u graevinarstvu i konstrukcijama. Finije usitnjena i prosejana guma koristi se na deijim igralitima i za posipanje klizita. Parii gume koriste se i za dobijanje poboljanog asfalta, dok se guma pomeana sa uretanom koristi za formiranje atletskih staza i izlivanje raznih proizvoda. Usitnjena guma moe se ak integrisati sa zemljitem odnosno travnatim podlogama. Istraivanje je pokazalo da guma poboljava protok vode kroz tlo i smanjuje potrebu za vodom, ubrivima i pesticidima u periodu izmedu 25 i 50 godina. Tehnoloki postupak koji se koristi za usitnjavanje gume postoji ve prilicno dugo i najece se sastoji u seenju materijala na parice dugake oko 5 centimetara. Ovi se parii zatim proputaju kroz seriju tzv. granulatora, gde im se veliina dalje smanjuje. Postupak se obino sprovodi na mestu zloina, odnosno na samom otpadu. Na ovaj nain se zapremina gume smanjuje za 75 procenata, to smanjuje i trokove odlaganja i transporta materijala. Procesom se takode odvajaju od gume elik i vlakna. elik se izdvaja pomou magneta, a vlakna esto izduvavanjem iz granulisane gume. Granulisana guma interesantna je za ponovnu proizvodnju autoguma - 15 procenata reciklirane gume u sveoj gumi obezbeduje nekoliko prednosti u proizvodnom procesu. Neki proizvoaci regenerisanu gumu koriste za proizvodnju punih guma ili guma za poljoprivrednu mehanizaciju. Kombinacija isitnjene gume i veziva za plastiku je veoma ekonomian nain za proizvodnju materijala koji se moe obradivati kao plastika, ali zadrava neto od elastinosti gume.Reciklaa guma spada u delatnosti odrivog razvoja jer od upotrebljenih proizvoda stvara proizvode s novom vrednou. Proizvodi dobijeni reciklaom korienih guma mogu se koristiti u proizvodnji velikog broja novih proizvoda. Vano je napomenuti da se koriene gume mogu u potpunosti reciklirati, a njihove hemijske i fizike osobine ine ih vrednim sirovinama. Mnoge prednosti koje gume imaju tokom upotrebe ostaju vaee i kod primene korienih guma u sekundarnoj fazi njihove obrade kada se guma koristi kao materijal za izradu drugih vrsta proizvoda. U svakom obliku guma zadrava svoje inherentne karakteristike ukljuujui usporen razvoj bakterija, otpornost na pritisak, toplotu i vlagu, sunanu svetlost i UV zraenje, kao i na razne vrste mineralnih ulja, veinu razredivaa, kiselina ili drugih hemikalija. Fizike osobine korienih guma imaju veliku vrednost jer nisu toksine, nisu bio-razgradive, njihov oblik, teina i elasticnost ine ih u potpunosti upotrebljivim za veliki broj raznih proizvoda, u obliku celih guma, komada, granulata ili u obliku praine. Postupkom mehanike reciklae gume se seku na komade te postupnim usitnjavanjem prolaze proces separacije u kojem se zasebno odvajaju gumeni delovi, celik i tekstil, to su osnovne komponente sastava svake gume. U postupku takve reciklae ne stvara se nikakva dalja otpadna supstanca, sve je ''upotrebljivo'', a izuzetno je vano da nema nikakvih propratnih ''emisija u okolinu'' - u vazduh, vodu ili zemljite! Istraivanja su pokazala da je mehaniki postupak reciklae otpadnih guma daleko povoljniji za okolinu i prirodu od spaljivanja u energetske svrhe. Upravo reciklaom kroz gumeni granulat koji ulazi u ponovni ciklus upotrebe, uvaju se prirodni resursi.

Savremenom tehnologijom od starih, izvoenih guma dobija se granulat razliitih veliina ija je daljnja primjena prisutna u mnogim gospodarskim delatnostima: od graevinskih, infrastrukturnih, prevoznikih, poljoprivrednih (stoarskih i vrtlarskih) do sportskih terena raznovrsnih profila i urbanih sredina s ureenim povrinama za slobodno vreme, dejim igralitima ali i centrima za rehabilitaciju.

2