Razvoj Prava Čovjeka Kroz Povijest

7/25/2019 Razvoj Prava ovjeka Kroz Povijest

1/13

Juri{i}, K., Globalizacija i ljudska prava, Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 1, str. 7082 70

Izvorni znanstveni ~lanak341.231.14

Globalizacija i ljudska prava

KSENIJA JURI[I]*

Sva ljudska bia raaju se slobodna i

jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona suobdarena razumom i svijeu i treba dajedno prema drugome postupaju u duhubratstva.

Opa deklaracija o pravima ovjeka, lanak 1

Sa`etak

S krenjem ljudskih prava u svjetskim razmjerima suoeni smo gotovo sva-kodnevno u razliitim televizijskim i novinskim izvjeima. Masakri, ubojstva,muenja, nasilje, pritvaranje politikih neistomiljenika, dio su svakodnevice uznatnom broju dananjih drava. I dok drave bjelodano kre prava vlastitihgraana, vlade i narodi ostalih drava ne samo da imaju pravo ve i svojevrsnu

odgovornost zahtijevati njihovo potivanje. Taj osjeaj meunarodne odgovorno-sti svakodnevno raste upravo zahvaljujui procesu globalizacije.

Globalizacija

Jedan od pogleda na stanje svijeta s kraja drugog milenija moe biti saet u odgovo-ru: globalizacija. Ovaj izraz koristi se u situacijama kad nismo u mogunosti potpunoobjasniti stvari ili pojave koje nam se ine drukijima, a najee se odnosi na kretanjeljudi, roba, kapitala, usluga, ideja, vrijednosti koji su sve manje ogranieni na odreengeografski prostor i uobiajeno djelovanje.1Razni promatrai koriste izraz u razliitim

prigodama pa se njegov smisao meusobno ispreplee. Stoga i ne udi da je u pojmuglobalizacija ukljuena vrlo brojna skupina raznovrsnih aktivnosti, to oteava stvaranje

*Ksenija Jurii, asistent Fakulteta politikih znanosti u Zagrebu na predmetu Meunarodni politikiodnosi.

1O brzim i neupitnim promjenama karaktera svjetskih zbivanja, istraivanja kojih su dovela do odreenihkontroverznih miljenja i stavova meu teoretiarima meunarodnih odnosa, izmeu ostalog, vidi: Rosenau,James N.,Along the Domestic-Foreign Frontier, Cambridge University Press, Cambridge, 1997., i Starr, Har-vey,Anarchy, Order, and Integration: How to Manage Interdependence, University of Michigan Press, AnnArbor, 1997.


2/13


jedinstvenog koncepta ili odreenja termina globalizacija.2 Meutim, ova zbrka okopojmova jo je jedan dokaz tvrdnji kako ovjeanstvo danas prolazi kroz duboku isveobuhvatnu transformaciju svojih ivotnih uvjeta u gotovo svim aspektima.

Poemo li od pretpostavke da je osnovna karakteristika svijeta u kojem ivimopromjena ustaljenog naina ivota i njegovih normi, onda globalizaciju, izmeu ostalog,moemo shvatiti kao proces mijenjanja interesa i brige ovjeanstva prema terito-rijalnosti i tradicionalnom ureenju sustava drava. Globalizacija nije stanje ili nekinovi sustav koji bi u konanosti trebao nadomjestiti dananji sustav drava, te se ona neodnosi ni na vrijednosti ni na strukturu, ve na slijed koji se dogaa u naim raz-miljanjima i ponaanju. Ona je proces koji se iri u razliitim smjerovima preko naci-onalnih granica i sposobna je doprijeti do svih zajednica bez obzira na geografski

prostor, a nastaje u trenutku kad razliiti ljudi i organizacije pokuavaju ostvariti svojesvakodnevne ciljeve i jasno odreene zadatke. Premda je konane posljedice globaliza-cije iz sadanje perspektive teko u potpunosti predvidjeti, vesada je jasno da su meunajvanijima prevladavanje postojeih granica meu dravama, opadanje suvere-niteta drava-nacija i nastanak globalnih i nadnacionalnih asocijacija koje preuzimajuregulativne i druge funkcije u svjetskoj ekonomiji i drutvu.3

Izvore globalizacije, ali i dokaz njezina postojanja moemo traiti u svim, ekonom-skim, politikim, tehnolokim, psiholokim, socijalnim i drugim zbivanjima i razvojimakoji potiu irenje interesa i obiaja preko ustaljenih granica. Povijest ovjeanstva

biljei manji broj zbivanja, pojava ili organizacija koje su planetarne, a globalizacijanosi sobom itav niz fenomena koji nastoje biti planetarni u svom dometu. Stoga onarui ustaljeni koncept teritorijalnosti, lomi granice i identitet s teritorijem, premjetajuivane aktivnosti i interese izvan dravnih ili nacionalnih granica koje su dugo vremena

sluile kao temeljni okviri ekonomskog, politikog i socijalnog ivota.Globalizacija je spektar razliitih snaga koje djeluju na razliite naine i kroz

razliite kanale, stvarajui jedinstven dugoroan proces koji ima posljedice u svimljudskim aktivnostima od ekonomskih i politikih, do socijalnih i kulturnih. U poli-tikom smislu, globalizacija olakava irenje autoriteta4, politike i interesa preko pos-

2To je posebno vidljivo u poistovjeivanju izraza globalizacija s ostalim izrazima koji se upotrebljavaju u

odreivanju stanja suvremenog svijeta koji je u mnogo emu potpuno razliit u odnosu prema prolosti. To suizrazi poput: svjetsko drutvo, meuzavisnost, tendencije centralizacije, svjetski sustav, globalizam,univerzalizam, internacionalizam, globalitet i njima slini. Premda se svi ovi izrazi vrte oko iste ili slinihdimenzija, postoje odreene sadrajne razlike meu njima. Globalizacija nije isto to i globalizam, kojioznaava aspiracije prema stanju u kojem e svi ljudi na svijetu dijeliti iste vrijednosti, kao graani,potroai ili proizvoai zainteresirani za kolektivnu akciju kojom bi rjeavali zajednike probleme.Globalizaciju takoer treba razlikovati od univerzalizma koji se odnosi na one vrijednosti koje su

svojstvene cjelokupnom ovjeanstvu, bez obzira na vrijeme ili mjesto. Cit. Rosenau, James N., TheComplexities and Contradictions of Globalization, Current History, November 1997., Vol. 96, br. 613, str.361.

3Puljiz, Vlado, Globalizacija i socijalna drava, Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakultetaSveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1998., str.11.

4 neuspjeh drave da rijee postojee probleme doveo je do smanjivanja njezinih sposobnosti igubitka legitimnosti, iz ega slijedi da e predodba o tome kako ljudi moraju imati najviu lojalnost takoernestati i otvoriti prostor za razvoj viekratne lojalnosti i poimanja da lokalna, nacionalna i transnacionalna


3/13


tojeih socijalno stvorenih teritorijalnih granica. U ekonomskom smislu, globalizacijaoznaava ekspanziju proizvodnje, trgovine i investicija izvan njihovih poetnih izvora,drava.5U socijalnom i kulturnom smislu globalizacija nastoji djelovati u irenju ideja,normi i obiaja izvan okruenja u kojem su nastali.6

Danas, na kraju 20. stoljea, zbog promjena koje su se dogodile u proteklih pede-setak godina, dobrobit svakog pojedinca, ovjeka ili ene, ne ovisi vie ponajprije iiskljuivo o akcijama poduzetim od strane vladajuih politikih tijela i organa drave ukojoj ive. U velikom broju sluajeva, njihova budunost ovisi o akcijama koje se po-kreu daleko izvan nacionalnih granica, od strane drugih vlada ili odluka meunarodnihtijela. Ova ovisnost o odlukama donesenim izvan nacionalnih granica utjee, kako nanajrazvijenije i najbogatije tako i nerazvijene i na najsiromanije zemlje svijeta, bez

obzira na njihovu geografsku lokaciju.7

Izrastanje jedinstvene, vrsto isprepletene i povezane meunarodne ekonomije

danas znai da vlade pojedinih drava vie nisu one posljednje instancije s kojih seodluuje o nacionalnom ekonomskom razvoju. Osim interesa za stanje vlastiteekonomije, danas je isto tako vano pratiti kretanja i procese na planu meunarodneekonomije. Razvoj na podruju vojne tehnologije i proizvodnja sredstava razorne moi,kao i sposobnost njihova prenoenja na udaljenosti pola globusa u samo nekolikominuta, doveli su svijet u poziciju da niti jedna drava nije vie u stanju samostalnoobraniti svoj prostor i stanovnitvo. Svijet je postao jedinstven vojno-politikikompleks iji su dijelovi meusobno isprepleteni. Vojne odluke donesene nanacionalnoj razini esto puta su posve irelevantne, jer za stanovnitvo pojedine draveodluke donesene od strane drugih vlada ili grupe vlada imaju mnogo snanije

posljedice. Stoga u suvremenim uvjetima upravo meunarodna, a ne nacionalna,

sigurnost treba postati glavnim predmetom rasprave i brige.Mnoga druga pitanja koja su nekad bila u domeni nacionalne politike sve vie pre-

laze u sferu interesa ire meunarodne zajednice. Borba protiv meunarodnogterorizma, promet narkotika, sprjeavanje daljnjeg irenja AIDS-a i sl. mogu biti uspje-no rijeeni samo i iskljuivo akcijama globalnih razmjera. Razliiti ekoloki problemi,smanjivanje i eliminiranje gladi u svijetu, briga za izbjeglice i siromane, samo su dio

problema koji ne mogu biti rijeeni djelovanjem bilo koje pojedinane drave, vesamozajednikim naporima drava. Na sve veem dijelu razliitih podruja, ekonomskog,

pripadnost ne moraju biti meusobno iskljuive. Cit. James N. Rosenau, The Complexities andContradictions of Globalization, op.cit., str. 364.

5O ekonomskim aspektima globalizacije, izmeu ostalog, vidi: Rosecrance, Richard, The Rise of theVirtual State, Foreign Affairs, Vol. 75, br. 4, 45-61; Strange, Susan, The Erosion of the State, CurrentHistory, studeni, 1997., Vol. 96, br. 613, 365-369.

6Vidi detaljnije: Rosenau, James N., The Complexities and Contradictions of Globalization, op. cit.,str. 362.

7O moguim posljedicama globalizacije za Sjedinjene Amerike Drave, izmeu ostalog, vidi: Tonelson,Alan, Globalization: The Great American Non-Debate, Current History, studeni 1997., Vol. 96, br. 613, str.353-359.


4/13


politikog, socijalnog ivota ovjeanstva, tradicionalni ciljevi i interesi mogu bitipostignuti i zatieni samo meunarodnom akcijom.8

Globalizacija je, bez obzira na to kako je promatrali ili definirali, odraz fenomena nakoji znanstvenici upozoravaju vedulje vrijeme, a to je da je nemogue u potpunostiodvojiti meunarodnu od domae politike. Pravi izbor s kojim se suoavaju vlade nijekako se suprotstaviti globalizaciji ve kako njome upravljati , jer globalizacijumoemo djelomino definirati putem izazova koje postavlja pred nacionalnedrave, ali su jo uvijek drave i vlade putem prakse koju prihva aju, aranmana ko-

jima pristupaju i sigurnosne mree koju stvaraju one koje e odrediti hoemo li isko-ristiti ili protratiti mogunosti ovog doba.9

Globalizacija i ljudska prava

Teoretiari meunarodnih odnosa od samog zaetka znanosti meunarodnih odnosau grupu nosilaca aktivnosti na meunarodnom planu, osim drava kao najvanijih,ukljuuju i itav niz ostalih subjekata. Zbog procesa globalizacije ovi akteri meunarodne institucije, organizacije, kompanije, a posebno pojedinac, dobivaju sveistaknutije mjesto u meunarodnim odnosima temeljem poveanih sloboda i moguno-sti svojeg djelovanja. Stoga i primjeri krenja i zahtjevi za zatitom ljudskih prava do-

bivaju znaajnije mjesto u meunarodnoj javnosti. Porast interesa za ljudska pravavidljiv je, kako iz govora vodeih svjetskih politiara, odravanja konferencija,donoenja deklaracija i rezolucija posveenih ljudskim pravima, tako i kroz prisutniju irazvijeniju svijest sve brojnijeg dijela ovjeanstva o potrebi potivanja i daljnjeg raz-voja normi meunarodnog prava koje se odnose na ljudska prava.

U povezanosti globalizacije i ljudskih prava svakako je najvaniji dio procesaglobalizacije koji se odvija na razini percepcija, vjerovanja, ideja i stavova. Iako jouvijek nedovoljno istraen, mogue je tvrditi kako e ovaj dio procesa globalizacijeimati najvanije posljedice. Premda se ne briu razlike izmeu pojedinih kultura,ovjeanstvo je izloeno trenutno jo uvijek ne toliko zamjetljivom i tee mjerljivom

procesu kulturne homogenizacije, koji je posebno ubrzan zbog informatike revolucije isve manjih trokova meunarodnog komuniciranja ime se mijenja odnos graana

prema dravi u kojoj ive.

Tokom 20. stoljea stvorena je impresivna lista meunarodnih standarda zatiteljudskih prava, no lista njihova krenja jo je impresivnija. Meu brojnim oruanimsukobima voenim nakon Drugog svjetskog rata, vrlo je malo onih tokom kojih su se

potivale norme humanitarnog prava, to potkrepljuju injenice o civilnim rtvamasukoba u svijetu. Slom komunizma i zavretak hladnog rata s kraja osamdesetih, koji jes meunarodne pozornice otklonio jednu od najveih prijetnji meunarodnoj sigurnosti,

probudili su nade zastupnika ljudskih prava kako e ona konano doivjeti svoje

8Vidi detaljnije: Luard, Evan, The Globalization of Politics: The Changed Focus of Political Action inthe Modern World, New York University Press, New York, 1990., VI-XII.

9Haas, Richard N. - Litan, Robert E., Globalization and Its Discontents: Navigating the Dangers of aTangled World,Foreign Affairs, svibanj/lipanj 1998., str. 6.


5/13


6/13


moraju biti postignuti u svim drava. Nikada nije prihvaeno kako postoji drava kojaje premala, preudaljena ili presiromana da se od nje ne treba oekivati njihovo ostva-rivanje.14

Prema tradicionalnim tumaenjima angloamerike politike kulture, ljudska pravasu odreeni zahtjevi koje pojedinac postavlja pred dravu, istovremeno ograniavajuinjezin autoritet. Suvremena povijest pokazuje nam kako su upravo drave one koje unajveoj mjeri kre ljudska prava, stoga bi ona trebala biti neka vrsta zajameneslobode od vladinog upletanja u nae ivote15.

Razvoj meunarodnih standarda zatite ljudskih prava

Od vremena Vestfalskog mira, potpisanog 1648. godine, pa sve do zavretkaDrugog svjetskog rata, meunarodni odnosi temeljili su se na ideji odnosa izmeudrava ija najvanija karakteristika je bila njihova suverenost.16 Kroz taj nekolikostoljea dug period vrlo je malo direktnih izazova dravnoj suverenosti. Premda je

poetak 20. stoljea vrijeme znaajnijeg razvoja normi meunarodnog prava, dravekao osnovni nosioci zbivanja na meunarodnoj pozornici i dalje su se ponaale u skladus opeprihvaenim stavom kako je ono to ine na vlastitom prostoru i vlastitomstanovnitvu njihova stvar zbog koje nisu odgovorne nekom viem politikom ilimoralnom autoritetu.

Gubitak ljudskih ivota i razaranja Prvog svjetskog rata zaprepastila su svijet koji jepo zavretku prvog svjetskog sukoba ustanovio vre norme humanitarnog prava, od-nosno pokuao regulirati postupke prema vojnicima i stanovnitvu neprijateljskih

drava ili strana u sukobu. No, pojedinac kao takav i dalje nije bio predmet interesameunarodnog prava, jer je njegova zatita, dakle i prava, bila u ovlastima vlastitevlade.

Tek su stravine posljedice Drugog svjetskog rata dovele do novog promatranjaprava pojedinca, koja su postala predmet meunarodne brige i razgovora u kojima sesve vie isticalo miljenje da drava koja ne potuje prava vlastitih graana predstavlja

prijetnju i stanovnitvu ostalih drava, a time i miru u svijetu. Zavretkom Drugogsvjetskog rata saveznike sile sporazumjele su se da je prioritetni zadatak poslijeratnogureenja svijeta suenje za utvrene ratne zloine Njemake i Japana, poinjenekrenjem meunarodnog prava u planiranju i voenju rata, kao i za zloine poinjene

protiv ovjenosti u postupanju prema stanovnitvu koje se nalazilo pod njihovomkontrolom. Sudski procesi odrani u Nrnbergu i Tokiju imali su izuzetno znaenje i

potkrijepili sve glasnije zahtjeve kako je dolo vrijeme da se stvore ugovorne obve-

14Luard, Evan, Globalization of Politics..., op. cit., str. 112.

15Miller, Lynn H., Global Order: Values and Power in International Politics, Westview Press, Boulder,1990., str. 179.

16O odreenju, povijesnim pogledima i promjenama pojma suvereniteta detaljnije vidi u Camilleri, JosephA. - Falk, Jim, The End of Sovereignty? The Politics of a Shrinking and Fragmenting World, Edward ElgarPublishing, Aldershot, 1992.


7/13


ze koje e odrediti standarde svjetske zajednice glede prava cjelokupnog ovjean-stva.17

Vena organizacijskoj konferenciji Ujedinjenih naroda u San Franciscu razmatralase mogunost izrade meunarodne povelje ljudskih prava, koja bi bila inkorporirana uPovelju Ujedinjenih naroda. Meutim, kao to se odmah pokazalo, to nije bio nimalo

jednostavan i lak zadatak. Ostvarivanje ove ideje predstavljalo je jasan i direktan izazovdravnoj suverenosti, jer se suverenost pojedinca stavljala iznad suverenosti pojedinevlade. Pa ipak, temeljem raspoloenja meunarodne zajednice nakon otkrivanja svihuasa Drugog svjetskog rata, u kojem je ivote izgubilo vie od 50 milijuna ljudi, i eljeda se sprijei ponavljanje slinih stradanja, prevladana je tradicionalna normameunarodnih odnosa i stvorena nova prema kojoj je: nain na koji drava postupa

prema vlastitom narodu legitimna briga svih drava i nije samo unutranja stvar18

.Meunarodne politike aktivnosti toga vremena reflektirale su neku vrstu univerzalnogzahtjeva kako su osnovna ljudska prava ona koja niti jedna drava svijeta ne smije

prekriti, koja se moraju potivati, a ako je potrebno, i zatititi u svim vremenima i nasvim mjestima.

S druge strane, artikuliranje univerzalnih standarda neizostavno je zahtijevalo spo-razum o odreenim, svima prihvatljivim, vrijednostima, relevantnim za unapreenjeljudskog blagostanja, to nije bilo lako postii u svijetu meusobno suprotstavljenihrazliitih ideologija s drukijim politikim i socijalnim postulatima o tome to je naj-

bolje za ovjeka. Kulturne i povijesne razlike dijelile su ak i drave slinih politikih,ekonomskih i socijalnih sustava.

19

Godine 1946. Ujedinjeni narodi utemeljili su Komisiju za ljudska prava na elo kojeje, kao prvi predsjedavajui, izabrana udovica predsjednika Roosevelta, EleanorRoosevelt. Nakon gotovo 1400 krugova glasovanja o gotovo svakoj rijei, predloen je

Nacrt deklaracije koju je 10. prosinca 1948.20 godine usvojila Generalna skuptinaUjedinjenih naroda. Opa deklaracija o pravima ovjeka21, kao izuzetan popis politi-kih, ekonomskih, socijalnih i graanskih prava, oznaava novo poglavlje umeunarodnoj praksi zatite ljudskih prava. Prvi put u povijesti ovjeanstva prihvaen

je dokument koji predstavlja zaokruenu cjelinu meunarodno definiranih prava i slo-boda koji pripadaju svim ljudima svijeta, bez obzira na mjesto i uvjete u kojima ive.22

17Miller, Lynn H., Global Order,op. cit., str. 177.

18Senator DAmato, Alfonse,Issues of Democracy, listopad 1998., Vol. 3, br. 3, str. 20.

19Jedno od miljenja na poetne pripreme stvaranja Ope deklaracije o pravima ovjeka vidi u Glendon,Mary Ann, Knowing the Universal Declaration of Human Rights,Notre Dame Low Journal, svibanj 1988.

20U znak obiljeavanja toga dogaaja 10. prosinca proglaen je Meunarodnim danom ljudskih prava.21Tekst Ope deklaracije o pravima ovjeka, kao i sadraj itavog niza ostalih meunarodnih dokumenata

o ljudskim pravima vidi u Ljudska prava: Osnovni meunarodni dokumenti, Priredio: Dobria Skok, kolskenovine, Zagreb, 1990.

22Opa deklaracija o pravima ovjeka, izmeu ostalog, ukljuuje: pravo na ivot, slobodu i osobnu sigur-nost; pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; pravo udruivanja; pravo na sudjelovanje u upravi svoje zemljeputem slobodnih izbora; zabranu ropstva i muenja, pravo na poteno suenje i jednakost pred zakonom;


8/13


Po svojoj vanosti i posljedicama koje je sobom nosila, usporeivana je sa svojimneospornim izvorima i nadahnuima: engleskom Poveljom sloboda iz 1689.,amerikom Deklaracijom nezavisnosti iz 1776. godine i Deklaracijom o pravimaovjeka i graanina izraslom iz Francuske revolucije 1789. Njezinih trideset jasnih isaetih lanaka inspiriralo je i potaknulo porast globalnog pokreta zatite ljudskih

prava. Jer, za razliku od Povelje Ujedinjenih naroda, Opa deklaracija o ljudskim pra-vima izriito povezuje potivanja i zatitu ljudskih prava s odravanjem mira u svijetu.23

U godinama nakon potpisivanja Ope deklaracije o pravima ovjeka zapoinjeuzlazni trend stvaranja i potpisivanja brojnih ugovora, deklaracija, konvencija i drugihmeunarodnopravnih dokumenata koji su imali za cilj reguliranje znaajnog dijela

problematike ljudskih prava, kao to su zabrana svih oblika rasne diskriminacije, pri-

silnog rada, jednakih prava za ene i slino.24

Kako su se prema veini tih sporazumadrave obvezale barem na pruanje godinjih izvjea odreenim odgovornimmeunarodnim tijelima, pitanje zatite ili krenja ljudskih prava postalo je dijelom ru-tinskog odnoenja meu dravama u meunarodnoj zajednici.

Razvoj meunarodnih standarda zatite ljudskih prava, od vremena Drugog svjet-skog rata pa do dananjeg trenutka, najveim je dijelom obiljeen nastojanjima ograni-avanja ovlasti drave nad pojedincem. I Povelja Ujedinjenih naroda i Opa deklaracijao pravima ovjeka identificiraju ogranienja zakonodavstva drave nad pojedincem nasvome prostoru i, to je jo vanije, utemeljuju prava i odnos spram pojedinaca kao

punopravnog sudionika meunarodne politike. Uvrtavanje ljudskih prava u iri sadrajmeunarodnih odnosa takoer predstavlja korak k prevladavanju koncepta suverenostidrava.

Pa ipak, rastue prepoznavanje ljudskih prava njihovim ukljuivanjem umeunarodno pravo i ostale meunarodne dokumente nije istovremeno znailo napre-dak u njihovom potivanju. Represivni reimi, kao i drave sa slabije izraenim demo-kratskim tradicijama, svojim ponaanjem i nadalje nastoje odrati nezavisan i nadmoanstav glede ljudskih prava, krenjem kojih smanjuju i usporavaju meunarodne naporeusmjerene veoj brizi i potovanju ljudskih prava.

pravo da se smatra nevin dok se na temelju zakona krivnja ne dokae; pravo na slobodu kretanja, naputanja ivraanja u svoju zemlju; pravo na azil; pravo na dravljanstvo; pravo da osnuje obitelj; pravo da posjedujeimovinu; pravo na socijalno osiguranje i rad; da osniva sindikate i stupa u njih; pravo na ivotni standard,odmor i dokolicu; pravo na obrazovanje i slobodno djelovanje u kulturnom ivotu zajednice.

23Budui da su priznavanje uroenog dostojanstva i jednakih i neotuivih prava svih lanova ljudskeobitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu,. Cit. Ljudska prava: Osnovni meunarodni dokumenti, op.cit., str. 29.

24Na temelju Ope deklaracije o pravima ovjeka u godinama nakon njezinog potpisivanja, u OrganizacijiUjedinjenih naroda stvoreno je i usvojeno jo oko 60 razliitih ugovora, konvencija, deklaracija i sl.posveenih ljudskim pravima. Nazive odabranog dijela tih dokumenata s godinama njihovog usvajanja vidi utablici br. 1.


9/13


Meunarodne institucije za zatitu ljudskih prava

Zatita ljudskih prava na meunarodnom planu odvija se na tri, ponekad meusobnoisprepletene, razine:

prva je kroz bilateralne odnose drava u okviru izgradnje kojih drave nastojeujedno utjecati i na ponaanje drava prema stanovnitvu koje ivi na njihovomteritoriju, kako bi ono bilo u skladu s preuzetim obvezama meunarodnihdokumenata zatite ljudskih prava;

druga mogunost je preko meunarodnih vladinih organizacija osnovanih i stogaodgovornih za to podruje, koje nastoje utjecati na ponaanje svojih drava-lanica,kao to je na primjer Povjerenstvo za ljudska prava Organizacije ujedinjenih naroda;

i tree, zatitom ljudskih prava bave se specijalizirane meunarodne nevladine orga-

nizacije, meu kojima se posebno istiu Amnesty International i Human RightsWatch.

1. Praksa bilateralnih odnosa meu dravama pokazuje da drave u najveem brojusluajeva ne ele preuzeti aktivnu ulogu u samostalnom rjeavanju krenja ljudskih

prava u drugim dravama s kojima imaju odnose. Nekoliko je razloga takvog ponaanjadrava, a meu najvanije moemo ubrojiti sljedee:

nespominjanjem i neisticanjem primjera krenja ljudskih prava u bilateralnim od-nosima, drave ele zatititi i neugroziti ostala podruja interesa ili suradnje, bezobzira na to radi li se o vanom savezniku za nacionalne interese, ekonomskiznaajnom partneru, zemlji proizvoau nafte i slino,

jer bi se protivilo konvencionalnom shvaanju pravila diplomatskog odnoenja

prema kojem drava nema pravo mijeati se u unutranja pitanja drugih drava, praksa odnoenja meu dravama pokazala je da kritike takve vrste imaju vrlo malo

uspjeha, ak tete, jer mogu pogorati odnose. Nadalje, drava izloena kritikamadrugih drava glede krenja ljudskih prava na vlastitom prostoru u velikom brojusluajeva ignorira nastojanja drugih drava, te se povlai s meunarodne pozornice,ime se dodatno smanjuju mogunosti utjecaja na rjeavanje problema ljudskih

prava, takvim akcijama drave se izlau mogunosti povratnog efekta, odnosno da same

budu optuene za krenje ljudskih prava na svom prostoru.

Kao primjer bilateralnih odnosa drava, u kojem su ljudska prava zauzimala vanomjesto, moemo navesti ameriko-sovjetske odnose. Uz manje izuzetke, tokom poslije-ratnog perioda, ljudska prava dijelila su sudbinu sveukupnih ameriko-sovjetskih od-nosa. tovie, ona su bila indikator stanja tih odnosa. U momentima zahlaenja

ameriko-sovjetskih odnosa, zauzimala su sredinje mjesto u meusobnom optuivanju,da bi u trenucima poputanja napetosti slijedila ostala podruja interesa odnosa super-sila: proces kontrole naoruanja, pitanje rjeavanja regionalnih sukoba u svijetu i una-

preenje ekonomskih odnosa. Potpisivanjem Zavrnog akta Konferencije o europskojsigurnosti i suradnji 1975. godine, kojim se u VII. naelu drave potpisnice obvezuju napotivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, pitanje ljudskih prava postalo jesastavni dio odnosa supersila. Tzv. treom koarom Zavrnog akta iz Helsinkija, po-sveenom suradnji na humanitarnom i ostalim podrujima, briga za ljudska prava


10/13


postavljena je na istu razinu vanosti s tradicionalnim politiko-vojnim i ekonomskimpitanjima koja su inila prva dva dijela sporazuma.

Sjedinjene Amerike Drave jedna su od zemalja u svijetu koja se doista moepohvaliti izuzetnim vlastitim povijesnim iskustvom, politikim tradicijama i naslijeemzatite prava pojedinaca i nacionalnih grupa na vlastitom prostoru, ali i trajniminteresom za razvoj ljudskih prava u drugim dravama. Pitanje vanosti i pravilnog

pristupa ljudskim pravima u amerikoj vanjskoj politici sastavni je dio rasprava nadomaoj politikoj pozornici jo od vremena utemeljitelja amerikog Ustava. Poetkom70-ih godina kao kljuni problem pojavilo se pitanje, kako integrirati provoenje ljud-skih prava u cjelokupni koncept nacionalne sigurnosti. Jer, kad se govori o amerikojvanjskoj politici onda moemo prihvatiti miljenje kako je pitanje ljudskih prava esto

puta bilo podreeno viem cilju amerike nacionalne sigurnosti: borbi protiv komu-nizma. Bez obzira na svoje trenutne demokratske ili republikanske administracije,Sjedinjene Amerike Drave bile su spremne podrati represivne diktatorske reime i-rom svijeta od Gvatemale, Salvadora, ilea, Irana, June Afrike, pa do Filipina, jer suoni istovremeno bili i antikomunistiki, pa prema tome i saveznici u globalnomsuprotstavljanju Sovjetskom Savezu.25

Stoga moemo zakljuiti kako, bez obzira na mogunosti koje joj stoje na raspola-ganju te na meunarodnu poziciju, kao i vlastito opredjeljenje i nastojanja unapreenja

prakse i standarda ljudskih prava, samostalno djelovanje pojedine vlade ili drave, iakone uvijek nevano, nije dovoljno da bi se u znaajnijoj mjeri moglo utjecati na

ponaanje ostalih drava izdvojenih zbog krenja ljudskih prava. U ispunjavanju togacilja potrebni su multilateralni napori.

2. Tokom prvih nekoliko desetljea nakon zavretka Drugog svjetskog rata naporiOrganizacije ujedinjenih naroda i njezinih tijela na zatiti ljudskih prava bili su ucjelosti posveeni pravnom normiranju ovog podruja. U posljednjoj etvrtini 20. sto-ljea ti su napori sve vie usmjeravani na pitanje u kojoj mjeri drave lanice Uje-dinjenih naroda ispunjavaju svoje preuzete obveze. Godinja zasjedanja Povjerenstvaza ljudska prava Ujedinjenih naroda u enevi posveena su upravo zadatku

procjenjivanja ponaanja drava potpisnica Ope deklaracije o pravima ovjeka unjihovom ispunjavanju postavljenih standarda zatite ljudskih prava, kao i upoznavanjaire javnosti s prekriteljima. Premda rad Povjerenstva esto nailazi na kritikezastupnika ljudskih prava zbog slabih i gotovo nepostojeih sredstava utjecanja nadrave koje kre ljudska prava, vanost njezine sposobnosti da prekritelje ljudskih

prava izloi ispitivakim miljenjima i osudama meunarodne javnosti ne trebapodcjenjivati.

Pridavajui posebnu vanost mjerama stvaranja i izgradnje mira, te preventivnoj

diplomaciji, Ujedinjeni narodi u svojim naporima sve ee u pozitivnom smislu pove-

25 Pobornici ljudskih prava tvrdili su da su kratkoroni probici podravanja diktatora gotovo upotpunosti poniteni dugoronim neprijateljstvom izazvanim u stanovnitvu koje je patilo pod represijom. Kaoprimjer navode upornu podrku Sjedinjenih Drava ahu u Iranu i Somozi u Nikaragvi, za to smatraju da jepridonijelo problemima nacionalne sigurnosti kasnih 70-ih i poetnih 80-ih godina, zbog revolucionarnihvlada koje su svrgnule ove lidere. Donnelly, Jack, Rethinking Human Rights, Current History, studeni1996., str. 387.


11/13


zuju ljudska prava i mir u svijetu. Poetkom 80-ih godina vidljiv je proces prema kojemje svjetska organizacija bila ukljuena i u akcije i djelovanja izravno povezane sazatitom ljudskih prava, to predstavlja znaajan pomak prema prethodnom djelovanjusvjetske organizacije u kojem su ova dva zadatka rjeavanje kriznih problema u svi-

jetu i zatita ljudskih prava, bili u potpunosti odvojeni.

Jedan od nedavnih doprinosa unapreenju ljudskih prava kroz sustav Ujedinjenihnaroda bilo je odravanje Svjetske konferencije o ljudskim pravima u Beu 1993.godine na kojoj je usvojeno nekoliko vanih odluka. Prva je ona o ustanovljenju viso-kog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava. Na to mjesto izabrana je MeryRobinson, a ured kojem je ona na elu zaduen je za daljnju promociju ljudskih pravaunutar sustava Ujedinjenih naroda i obranu ljudskih prava na meunarodnoj pozornici.

Druga odluka je usvajanje posebne deklaracije o ponovnom potvrivanju univerzalneprirode ljudskih prava. Takoer, Beka konferencija o ljudskim pravima, posveujuiposebnu panju enskim pravima kao integralnom dijelu ljudskih prava, openito jepostavila okvire za odravanje etvrte svjetske konferencije ena nekoliko godina kas-nije, 1995. u Pekingu.

3. Tokom proteklih nekoliko desetljea meunarodne nevladine organizacije postalesu najvaniji forumi zastupanja i promocije ljudskih prava. Pomno pratei zbivanja usvijetu i obavjetavajui meunarodnu javnost o svim sluajevima krenja ljudskih

prava, objavljivanjem brojnih biltena, broura i asopisa, kao i odravanjem svojihsastanaka, seminara i konferencija, meunarodne nevladine organizacije vodea susnaga meunarodnog pokreta zatite ljudskih prava. Njihovi stavovi, istraivanja i

publikacije ne ostavljaju ravnodunim vladajue strukture gotovo ni u jednoj dravisvijeta.

Osnovni cilj meunarodnih nevladinih organizacija okupljenih oko ljudskih pravajesu njihova nastojanja da problemi potivanja, zatite i krenja ljudskih prava ostanu ufokusu interesa meunarodne zajednice i javnosti, jer smatraju da e na taj nain biti

jednostavnije pronai rjeenja za pojedine sluajeve. S druge strane, od samog trenutkausvajanja Ope deklaracije o pravima ovjeka meunarodne nevladine organizacijeupozoravaju na potrebu stvaranja vrih standarda i instrumenata sankcioniranja

prekritelja ljudskih prava, koji mogu biti ostvareni iskljuivo meunarodnim pregova-ranjem.

Jedna od najutjecajnijih meunarodnih nevladinih organizacija za zatitu ljudskihprava je Amnesty International, osnovana 1961. godine u Londonu. Poetna nastojanjabila su joj usmjerena na oslobaanje zatvorenika savjesti i upozoravanje na krenjeljudskih prava u europskim zemljama, posebno Sjevernoj Irskoj i Grkoj. Kad joj je1977. godine dodijeljena Nobelova nagrada za mir za rad na istraivanju i objelodanji-

vanju krenja ljudskih prava vojnih reima u Latinskoj Americi,Amnesty Internationalbila je jo uvijek slabo poznata. Danas ona okuplja vie od milijun lanova, odrava 55svojih stalnih udruga irom svijeta, a glavno joj je sjedite (s oko 300 zaposlenih) uLondonu. Kao vodeoj meunarodnoj nevladinoj organizaciji za zatitu ljudskih pravamogunosti su joj veoma brojne, a najvanija je svakako mogunost prikupljanja in-formacija i mobiliziranja javnog miljenja. Posebno pripremljena za odnose s javnou,organizacija poput Amnesty International koristi sve prednosti i novine brzih i jedno-stavnih globalnih komunikacija poputInterneta.


12/13


U godinama nakon potpisivanja Zavrnog akta iz Helsinkija ustanovljeno jenekoliko meunarodnih nevladinih organizacija koje su bile povezane s procesomKonferencije o europskoj sigurnosti i suradnji. U tu grupu ulaze: moskovska organiza-cija Helsinki Group osnovana u svibnju 1976. godine, koja je pod vodstvom YurijaOrlova pripremila vrlo detaljne izvjetaje o krenju ljudskih prava u SovjetskomSavezu, koji su bili koriteni na kasnijim sastancima KESS-a; poljski Committee ofWorkers Defenseosnovan u rujnu 1976. godine iz kojeg e kasnije nastati pokret Soli-darnost; Charter 77 osnovana u sijenju 1977. godine, koju je predvodio sadanji eki

predsjednik Vaclav Havel; teHelsinki Watchosnovan 1978. godine.

Zatita ljudskih prava na meunarodnom planu, bez obzira na sve svoje nedostatke ineuspjehe na koje upozoravaju pobornici ljudskih prava, znai bitan otklon u odnosu

prema prolosti. Kad je 1948. godine usvojena Opa deklaracija o pravima ovjeka,veliki dio ovjeanstva budunost je gradio na autokratskim ideologijama, kolonijali-zam je prevladavao na prostorima Afrike i dijela Azije, a rasizam je imao svoja vrstauporita. Premda ne u onoj mjeri u kojoj se to oekivalo, zahtjevi za potivanjem ljud-skih prava utemeljeni u brojnim meunarodnim dokumentima mijenjali su ponaanjedrava, a na tome treba ustrajati i u budunosti.

Tablica 1: Izbor meunarodnih dokumenata o pravima ovjeka

Godin

a

Naziv

1945. Povelja Ujedinjenih naroda1948. Opa deklaracija o ljudskim pravima1948. Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida1949. enevska konvencija o zatiti civilnih osoba za vrijeme rata

1950.Konvencija o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda Europske skuptine

1951. Konvencija o pravnom poloaju izbjeglica

1956.Konvencija o ukidanju ropstva, trgovine robljem i ustanova i prakse

jednake ropstvu1965. Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije1966. Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima1966. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima1975. Zavrni akt Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji

1975.Deklaracija o zatiti svih osoba od muenja i drugih oblika okrutnog,neljudskog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja

1979. Konvencija o eliminiranju svih oblika diskriminacije ena1984.

Konvencija protiv torture i drugog okrutnog, neljudskog ili poniavajuegpostupanja ili kanjavanja

1989. Konvencija o pravima djeteta1993. Meunarodni sud za ratne zloine za bivu Jugoslaviju1994. Meunarodni sud za ratne zloine u Ruandi1998. Stalni meunarodni sud za ratne zloine


13/13


Ksenija Jurii

GLOBALIZATION AND HUMAN RIGHTS

Summary

All beings are born free and equal in dignity andrights. They are endowed with reason and conscienceand should act towards one another in the spirit ofbrotherhood.

Universal Declaration of Human Rights, Article 1

Violations of human rights have become an almost daily occurrence via vari-ous TV and newspaper reports. Massacres, murders, torture, violence, impris-onment of political opponents, are facts of life in a number of contemporarystates. While these states blatantly curtail human rights of their citizens, the gov-ernments and peoples of other countries have the right but also a kind of duty to

demand they be respected. This feeling of global responsibility is increasingevery day thanks to the process of globalization itself.

Documents

Razvoj Prava Čovjeka Kroz Povijest