RAZVOJ I PROMJENA U SUSTAVU VISOKOG OBRAZOVANJA RAZVOJ SUSTAVA OSIGURAVANJA KVALITETE NA VISOKIM

dr. sc. Vesna Dodiković Jurković, Višnja Petrović, Sandra Bezjak

DR. SC. VESNA DODIKOVIĆ JURKOVIĆ, VIŠNJA PETROVIĆ, SANDRA BEZJAK Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb e-mail: [email protected]

RAZVOJ I PROMJENA U SUSTAVU VISOKOG OBRAZOVANJA RAZVOJ SUSTAVA OSIGURAVANJA KVALITETE NA VISOKIM UČILIŠTIMA

Stručni rad / Professional paper

Sažetak Potpisom Bolonjske deklaracije 2001. godine započele su reforme u sustavu visokog obrazovanja što je uvjetovalo promjenu postojeće legislative i usklađenje studijskih programa prema ciklusu studiranja 3-2-3 te osnivanje Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Glavna je uloga Agencije vanjsko vrednovanje kvalitete na visokim učilištima i znanstvenim organizacijama. Agencija je uskladila svoj rad s međunarodnim standardima, uspješno prošla postupak vanjskog vrednovanja, postala punopravna članica međunarodnih mreža INQAAHE, CEENQA, ENQA te se upisala u Europski registar agencija za osiguravanje kvalitete EQAR. Budući su visoka učilišta primarno odgovorna za kvalitetu aktivnosti koje provode, MZOŠ je u strateškom dokumentu „Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. - 2010.“ odredio rok za ustrojavanje jedinica za osiguravanje kvalitete te ustroj sustava osiguravanja kvalitete (SOK) na visokim učilištima. Realiziran je projekt CARDS 2003 s osnovnom namjenom jačanja uloge Agencije u osiguravanju kvalitete i pružanju pomoći visokim učilištima pri ustrojavanju sustava osiguravanja kvalitete. AZVO kontinuirano pruža podršku (seminari, radionice) pri ustrojavanju SOK-a i razvoju kulture kvalitete na visokim učilištima, a rezultate provedenih vrednovanja objavljuje na svojim mrežnim stranicama. Ključne riječi: sustav osiguravanja kvalitete, visoka učilišta, kultura kvalitete

1. UVOD

Akademske zajednice u svijetu pa tako i u Europi suočavaju se s nizom izazova. Od njih se zahtijeva spremnost da odgovore na zahtjeve iz okoline, ali i očekuje da budu nositelji inicijativa i promotori prepoznatih vrijednosti. Europski ministri obrazovanja, potpisnici Bolonjske deklaracije, usmjerili su svojim inicijativama proces reforme europskog sustava visokog obrazovanja te stvaranje zajedničkog Europskog prostora visokog obrazovanja. Grupi E4, koju čine krovne europske organizacije European Association for Quality Assurance in Higher Education-ENQA (Europska udruga za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju), European University Association - EUA (Europska udruga sveučilišta), European Student Union - ESU (Europski studentski zbor) i European association of Higher Education Institutions - EURASHE (Europska udruga visokih učilišta), upućen je 2003. godine kroz Berlin Communiqué[1] zahtjev da predlože set standarda, procedura i smjernica za osiguravanje kvalitete, kao i adekvatan peer review sustav vrednovanja, uvažavajući pri tom iskustva i stručnost drugih međunarodnih mreža i udruga koje se bave osiguravanjem kvalitete. Poziv glavnim dionicima u prostoru visokog obrazovanja na zajedničku suradnju, međusobno razumijevanje i uvažavanje bio je konstruktivan poticaj za usuglašavanje stavova, razmjenu iskustava i dobre prakse te izradu prijedloga temeljnog europskog dokumenta koji donosi set standarda i smjernica za unutarnje i vanjsko osiguravanje kvalitete kao i uspostavu

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 98 -


Europskog foruma o osiguravanju kvalitete (European Quality Assurance Forum) i Europskog registra agencija za osiguravanje kvalitete (European Quality Assurance Register for Higher Education – EQAR). Na ministarskoj konferenciji u Bergenu u svibnju 2005. usvojeni su „Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja“ (Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area[2]– ESG), a odlukom Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje od 17. svibnja 2006., Standardi su prihvaćeni i u RH. Time je ubrzan započeti proces usklađivanja hrvatskog visokog obrazovanja s načelima Bolonjske deklaracije radi njegove prepoznatljivosti u Europskom prostoru visokog obrazovanja (European Higher Education Area – EHEA). U skladu s europskim smjernicama, osnovana je Agencija za znanost i visoko obrazovanje. Istodobno su započele pripreme za ustrojavanje sustava osiguravanja kvalitete na visokim učilištima što je temeljeno na prihvaćenom načelu da visoka učilišta snose primarnu odgovornost za kvalitetu svih svojih aktivnosti. Reforma u visokom obrazovanju povezana je s restrukturiranjem studijskih programa u skladu s tri ciklusa studiranja. Istovremeno je započela i izrada Hrvatskog kvalifikacijskog okvira i njegovo usklađivanje s Europskim kvalifikacijskim okvirom, što je bitan čimbenik za usporedivost i prepoznatljivost Hrvatskog prostora visokog obrazovanja unutar europskog, u svrhu ostvarivanja mobilnosti studenata i nastavnika. Europski ministri nadležni za visoko obrazovanje uputili su s konferencije u Leuvenu 2009. g. Communiqué[3] sa smjernicama za razvoj Europskog prostora visokog obrazovanja u sljedećem desetljeću. Naglašena je potreba za izradom kvalitetnih ishoda učenja za svaki studijski program, budući su oni glavni pokazatelji kompetencija koje svaki završeni student treba steći. Realizacija smjernica Communiquéa treba doprinijeti povećanju mobilnosti, zapošljivosti, ostvarivanju uspješne karijere pojedinca i razvoju društvu u cjelini, a pitanje osiguravanja kvalitete ostaje u fokusu interesa svih dionika u prostoru visokog obrazovanja.

2. RAZVOJ I PROMJENE U SUSTAVU VISOKOG OBRAZOVANJA 2.1 Nacionalni koncept

Općenito, možemo razlikovati tri glavna razdoblja kroz koja se izgrađivao sustav osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju Republike Hrvatske. Početke osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju pronalazimo u Zakonu o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN 96/93, 34/94, 29/96) i Zakonu o visokim učilištima (NN 96/93, 34/94, 59/96, 14/00, 26/00, 67/00, 94/00, 129/00) koji su stupili na snagu 1993. godine i kojima su osnovana nacionalna vijeća za znanost i visoko obrazovanje. Potpisivanjem Bolonjske deklaracije 2001. godine u Pragu potaknuta je reforma visokog obrazovanja u RH. Provedba Bolonjskog procesa u Europi potaknula je osnivanje nacionalnih agencija za osiguravanje kvalitete. Uključujući se u taj proces, Vlada RH osnovala je Agenciju za znanost i visoko obrazovanje koja je registrirana na Trgovačkom sudu u Zagrebu, 8. ožujka 2005. Time počinje drugo razdoblje u izgradnji sustava osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju koje je trajalo do 2009. godine. U razdoblju od 2005. do 2009. pravni temelj za provođenje postupaka vanjskog osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju bio je Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04) koji je usvojen 2003., nakon čega su prestali važiti Zakon o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i Zakon o visokim učilištima iz 1993. godine.



Zakon je također definirao i novi sastav i ulogu Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. Na temelju Zakona te Pravilnika o mjerilima i kriterijima za osnivanje novih visokih učilišta i studijskih programa kao i Pravilnika o vrednovanju kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta i studijskih programa, provođeni su postupci vanjskog osiguravanja kvalitete visokih učilišta i studijskih programa. Konačno mišljenje o vrednovanju visokih učilišta i studijskih programa, kao i o osnivanju novih visokih učilišta i studijskih programa, donosilo je Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje. Mišljenje Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje upućivalo se ministru znanosti, obrazovanja i športa. Republika Hrvatska se odlučila za uvođenje nove sheme sustava visokog obrazovanja, utemeljenog kao binarnog sustava u tri ciklusa studiranja. Slika 1 - Shematski prikaz vrste studija na visokim učilištima u RH, izvor: mrežne stranice MZOŠ

Velik korak u reformi visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj učinjen je upravo 2005. godine restrukturiranjem programa na preddiplomskoj i diplomskoj razini, pri čemu su i prvi bolonjski studenti upisani upravo te godine. Akreditirano je 828 programa od čega je 660 sveučilišnih studijskih programa i 168 stručnih programa. Od ukupnog broja vrednovanih programa, 763 studijska programa je dobilo dopusnicu za rad, 52 studijska program je dobilo uvjetnu dopusnicu, 6 studijskih programa je dobilo pismo očekivanja, a uskraćena je dopusnica za 7 studijskih programa (izvor: Izvješće o radu NVVO za 2005.god). U periodu od 2005. - 2010. restrukturirani su i poslijediplomski studijski programi te je do danas akreditirano 103 doktorska i 178 poslijediplomskih specijalističkih studija.



Tabela 1: Broj i vrsta studijskih programa po vrstama visokih učilišta

Vrsta programa

Javno sveučilište

Javno veleučilište

Javna visoka škola

Privatno sveučilište

Privatno veleučilište

Privatna visoka škola

Javno i privatno sveučilište

Javno sveučilište –

među

suradnja

UK

UPN

O

Preddiplomski sveučilišni studij 343 8 351Integrirani preddiplomski i diplomski studij 45 45

Diplomski sveučilišni studij 364 3 2 1 370Poslijediplomski specijalistički studij 178 178Poslijediplomski sveučilišni (doktorski) studij 103 103

Stručni studij 65 68 3 1 7 34 178Specijalistički diplomski stručni studij 2 20 3 6 16 47

SVEUKUPNO 1100 88 6 12 13 50 1272 U Republici Hrvatskoj postoje 122 visoka učilišta sa statusom ustanove, od čega 7 javnih sveučilišta, 3 privatna sveučilišta, 67 fakulteta i akademija, 2 privatna veleučilišta, 13 javnih veleučilišta, 27 privatnih visokih škola i 3 javne visoke škole. (podaci za 2010. godinu iz Izvješća o radu NVVO za 2010. godinu[4]) Slika 2 - Broj i vrsta visokih učilišta u RH u 2010. godini

U tom razdoblju zabilježen je porast novoosnovanih visokih učilišta, pa je tako osnovano 30 visokih učilišta, od čega najviše privatnih visokih škola, a i velik broj javnih veleučilišta,



uglavnom na područjima od posebne državne skrbi u skladu sa strateškim opredjeljenjem RH za policentrični razvoj visokog obrazovanja. Osnovana su i prva privatna sveučilišta. Već i dosadašnje promjene rezultirale su nekim konkretnim poboljšanjima. Povećan je broj upisanih studenata, i gotovo ¾ završenih srednjoškolaca odlazi na studij. U posljednjih 15 godina broj studenata se gotovo udvostručio. Restrukturiranje postojećih studija, praćeno velikim porastom broja novih studija i visokih učilišta, provedeno je bez strateškog promišljanja i planiranja o sustavu visokog obrazovanja na nacionalnoj razini te je rezultiralo nizom problema. Tijekom navedenog razdoblja uočeno je da je postojeći zakonodavni okvir ograničavajući činitelj u provođenju svih planiranih aktivnosti jer nije jamčio dovoljnu neovisnost Agencije u provođenju postupaka vanjskog osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. Agencija je aktivno upozoravala na posljedice koje bi iz toga mogle proizaći. Upozorenja su naišla na razumijevanje i odaziv strateških tijela Republike Hrvatske te je 2009. godine na snagu stupio novi Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (NN 45/09), čime je postavljen temelj za buduće aktivnosti. Stupanjem Zakona na snagu započinje treće i najnovije razdoblje u izgradnji sustava osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju Republike Hrvatske. Navedenim je Zakonom iznova određena uloga Agencije za znanost i visoko obrazovanje tako da ona postaje nositelj postupaka vanjskog osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju Republike Hrvatske. Time je osnažena neovisnost Agencije i potvrđena njezina uloga u nacionalnom kontekstu kao jedinstvenoga nacionalnog tijela koje objedinjuje brojne aktivnosti vezane uz kvalitetu u znanosti i visokom obrazovanju i pridonosi njihovom boljem međusobnom povezivanju.

1.2 Razvoj sustava osiguravanja kvalitete na visokim učilištima Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta je u „Planu razvoja sustava odgoja i obrazovanja od 2005. - 2010. g.“ definiralo ciljeve (do kraja 2006. g. uspostaviti sustav jamstva kvalitete u visokoobrazovnom sustavu Republike Hrvatske; do 2010. g. smanjiti stopu odustajanja i trajanje studija) i prioritete u visokom obrazovanju (prioritet – poboljšavanje kvalitete i učinkovitosti odgoja i obrazovanja). U 2006. godini, u okviru programa CARDS 2003 započela je provedba projekta Jačanje Agencije za znanost i visoko obrazovanje u njezinoj ulozi osiguravanja kvalitete i razvoj pratećega informacijskog sustava (Furtherance of the Agency for Science and Higher Education in its Quality Assurance Role and the Development of a Supporting Information System). U suradnji s konzultantima projekta CARDS 2003, djelatnici Agencije su od 2006. do ožujka 2008. godine održali niz prezentacija na seminarima i radionicama. Visokim učilištima pružena je potpora i pomoć pri osnivanju jedinica i ustroju sustava za osiguravanje kvalitete. Po završetku projekta, Agencija je nastavila održavati seminare i radionice za dionike u visokom obrazovanju, uključujući i predstavnike veleučilišta i visokih škola te privatnih visokih učilišta. Agencija je nastavila pratiti dinamiku ustrojavanja jedinica za osiguravanje kvalitete na visokim učilištima, prikupljajući jednom godišnje najnovije podatke putem upitnika. Osnovni podaci iz 2011. godine su:

• ustrojene su 142 jedinice za osiguravanje kvalitete na visokim učilištima (na razini sveučilišta uključene su i knjižnice te istraživački centri),

• usvojeno je 111 pravilnika sustava osiguravanja kvalitete i 63 priručnika sustava osiguravanja kvalitete,

• provedene su 42 unutarnje prosudbe.



Izraženo u postotcima: 92% visokih učilišta izradilo je pravilnike, 52% priručnike, a njih 35% provelo je unutarnju prosudbu. Tijekom trajanja projekta CARDS 2003, Agencija je razvila model postupka vanjske neovisne periodične prosudbe sustava osiguravanja kvalitete. U suradnji s konzultantima projekta, Agencija je provela pilot-projekt vanjske prosudbe na trima visokim učilištima u Republici Hrvatskoj. U tu svrhu Agencija je izradila Priručnik za vanjsku neovisnu periodičnu prosudbu sustava osiguravanja kvalitete u Republici Hrvatske[5] i Kriterije za vanjsku prosudbu sustava osiguravanja kvalitete[6], organizirala i održala seminare za usavršavanje stručnjaka za vanjsku prosudbu te ustrojila bazu podataka o stručnjacima za vanjsku prosudbu koji su završili edukaciju i dobili certifikat Agencije. Priručnik je dostavljen dionicima na raspravu te nakon unesenih dostavljenih prijedloga i nadopuna usvojen na sjednici Rektorskog zbora u listopadu 2008. godine. Izvješća nastala tijekom pilot-projekta objavljena su na mrežnim stranicama Agencije. Na temelju iskustva stečenog u pilot-projektu te prikupljenih povratnih informacija visokih učilišta i članova povjerenstva za vanjsku prosudbu koji su proveli samovrednovanje vlastitog rada te dostavili prijedloge za poboljšavanje postupka vanjske prosudbe, napravljene su analize uspješnosti i provedena su dodatna poboljšanja postupka vanjske prosudbe. Prikupljeni prijedlozi i stečeno iskustvo korišteni su za izradu drugog izdanja Priručnika. Akreditacijski je savjet usvojio sve relevantne dokumente vezane uz postupak vanjske prosudbe. Dokumenti su objavljeni na mrežnim stranicama AZVO-a. Tijekom 2010. godine započet je petogodišnji ciklus vanjske prosudbe. Budući da postupak traje oko 14 mjeseci, u 2011. godini završeni su postupci započeti u prethodnoj godini. Sustavi osiguravanja kvalitete (u daljnjem tekstu: SOK) visokih učilišta ocjenjivani su prema ESG standardima za visoka učilišta i Kriterijima za prosudbu razvijenosti i učinkovitosti SOK-a visokih učilišta u RH navedenima u Priručniku. U skladu s kriterijima, vrednovani SOK može se nalaziti u jednoj od četiri faze razvijenosti: Pripremna faza- Sustav osiguravanja kvalitete je u pripremi (dokumentacija u izradi,

provedeni dogovori na razini institucije) Početna faza - Sustav osiguravanja kvalitete je ustrojen, ali nije u funkciji (izrađeni osnovni dokumenti sustava, ali nisu u potpunosti implementirani) Razvijena faza - Sustav osiguravanja kvalitete je u funkciji, provedena je unutarnja prosudba i sustav se unapređuje na temelju rezultata unutarnje prosudbe Napredna faza - Sustav osiguravanja kvalitete kontinuirano se unapređuje na temelju rezultata

unutarnje i vanjske prosudbe. Postupak vanjske prosudbe provodila su povjerenstva koja su činili stručnjaci imenovani iz Agencijske baze stručnjaka za vanjsku prosudbu. U povjerenstvu su bili jedan domaći i jedan strani profesor te po jedan predstavnik studenata, gospodarstva i Agencije. Pokazalo se da je ovakav odabir članova povjerenstva poticajan, da omogućuje objektivno provođenje postupka, potiče sinergiju i produbljuje raspravu – kako među članovima povjerenstva tako i s grupama dionika s kojima su se povjerenstva susretala i surađivala – te podiže razinu kvalitete zajedničkih zaključaka i olakšava formuliranje preporuka za poboljšanje sustava osiguravanja kvalitete. Članovi povjerenstva su pri provođenju postupaka vanjske prosudbe slijedili etička načela, smjernice Agencije, dobru međunarodnu i domaću praksu u području osiguravanja kvalitete i njegovali afirmativan pristup poticanja razvoja kulture kvalitete na visokim učilištima. U postupku vanjske prosudbe sudjelovala su dva fakulteta Sveučilišta u Osijeku i jedan fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Pokazalo se da je iskustvo koje su dionici SOK-a Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku stekli sudjelujući u pilot projektu u sklopu projekta CARDS 2003 presudno i poticajno utjecalo na daljnji razvoj i unapređenje sustava. Uz potporu i aktivan angažman Uprave fakulteta te senzibiliziranje svih dionika sustava,



postignuta je sinergija koja je uz kontinuirani rad i smjernice za razvoj sustava dobivene tijekom pilot projekta omogućila njegov uspješan razvoj. Kako Građevinski fakultet djeluje u tehničkom području, sustavnu brigu o kvaliteti svojih djelatnosti poticao je izgrađujući sustav upravljanja kvalitetom u skladu s normom ISO 9001, a unaprijedio izgradivši sustav osiguravanja kvalitete koji je objedinio zahtjeve prvoga dijela ESG-a i norme ISO 9001. Od tri visoka učilišta, jedino je sustav osiguravanja kvalitete Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku zadovoljio uvjete za dobivanje certifikata. Visokim je učilištima najveći izazov ispuniti zahtjeve standarda i smjernica vezanih uz ESG 1.1. Budući da hrvatska sveučilišta nemaju dugu tradiciju strateškog planiranja, sastavnice sveučilišta koje su bile predmetom vrednovanja iskazale su potrebu da se definiraju kvalitetne sveučilišne strategije kao podloga za strateški razvoj sastavnica. Uz kvalitetno strateško planiranje usko su vezani razvoj mehanizama osiguravanja kvalitete, definiranje pokazatelja uspješnosti i analiza uspješnosti ostvarenja definiranih ciljeva. Visokim je učilištima na taj način omogućen uvid u dosegnutu razinu kvalitete. To je ujedno podloga za odabir odgovarajuće strategije za iduće razdoblje i željeno pozicioniranje institucije u budućnosti. Prvi standard usko je povezan s cjelokupnom kulturom kvalitete visokog učilišta, emocijama u organizaciji, otvorenošću i željom za promjenama te unapređenjem dosegnute razine kvalitete. Nabolje su ocjene visoka učilišta dobila za ispunjavanje standarda ESG 1.7. - objava nepristranih i objektivnih informacija o studijskim programima i kvalifikacijama koje nude. Pri ispunjavanju zahtjeva ovog standarda ima prostora za poboljšanje, naročito u pogledu dostupnosti informacija na engleskom jeziku. Građevinski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku ispunio je potrebne uvjete i postao prvo visoko učilište u Republici Hrvatskoj čiji je sustav osiguravanja kvalitete certificiran. Sva tri visoka učilišta prepoznala su potrebu otvaranja radnog mjesta i zapošljavanja osobe čiji će djelokrug rada biti orijentiran na djelovanje i razvoj sustava za osiguravanje kvalitete. Svi su istaknuli da im je znanstveno-nastavno osoblje preopterećeno administrativnim zaduženjima, a za kontinuiranu brigu o razvoju sustava osiguravanja kvalitete treba angažirati stručnu osobu u punom radnom vremenu. Kako je to uspjelo samo Građevinskom fakultetu, sigurno je i to jedan od faktora koji je doprinio uspješnom ishodu provedenog vrednovanja.

3. ZAKLJUČAK Pitanje unutarnjeg i vanjskog osiguravanja kvalitete ostalo je u fokusu interesa svih dionika u prostoru visokog obrazovanja kako na institucionalnoj tako i na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Aktivno sudjelovanje svih dionika, a napose studenata i vanjskih dionika, sigurno predstavlja dodanu vrijednost koja doprinosi izgradnji i unapređenju kulture kvalitete prvenstveno na visokim učilištima, ali i u cjelokupnom visokoobrazovanom sustavu. Ustrojavanjem sustava osiguravanja kvalitete potaknut je razvoj kulture objektivnog samovrednovanja i donošenja odluka na temelju prikupljenih i analiziranih podataka. Ustroj sustava osiguravanja kvalitete, kao i uvođenje cikličnog samovrednovanja i provođenje postupaka vanjskog vrednovanja s transparentno objavljenim ishodima, nije prošlo bez izvjesnog otpora. Morala se voditi briga o sprečavanju sukoba interesa, očuvanju povjerljivosti informacija, objektivnosti provođenja postupaka, radu u skladu s pravilnicima, standardima i kriterijima što iziskuje trajnu edukaciju i stručnu suradnju svih koji djeluju u ovom području. Istovremeno osvijestili smo postojanje dobre prakse na našim visokim učilištima i očekujemo njezinu bržu diseminaciju unutar sustava.



Zajednička suradnja visokih učilišta i Agencije u postupcima vanjskih vrednovanja doprinijeti će unapređenju sustava visokog obrazovanja i boljem pozicioniranju hrvatskih visokih učilišta.

LITERATURA [1] Berlin Communiqué, http://www.bolognabergen2005.no/Docs/00Main_doc/030919Berlin_Communique.PDF, 2003. [2] Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area, ENQA, http://www.enqa.eu/files/ESG_3edition%20%282%29.pdf, Helsinki, 2009. [3] Leuven Communiqué, http://www.ond.vlaanderen.be/hogeronderwijs/bologna/conference/documents/leuven_louvain-la-neuve_communiqu%C3%A9_april_2009.pdf, 2009. [4] Izvješća o radu NVVO u 2010. godini, http://www.azvo.hr/images/stories/visoko/NVVO_2010.pdf, Zagreb, 2011. [5] V. Dodiković-Jurković, V. Petrović, Priručnik za vanjsku neovisnu periodičnu prosudbu sustava osiguravanja kvalitete u Republici Hrvatskoj, http://www.azvo.hr/images/stories/vanjska_prosudba/Prirucnik%20za%20vanjsku%20prosudbu.pdf, AZVO, Zagreb, 2010. [6] Kriteriji za vanjsku prosudbu sustava osiguravanja kvalitete, http://www.azvo.hr/images/stories/vanjska_prosudba/Kriteriji.pdf, Zagreb, 2010.

HIGHER-EDUCATION DEVELOPMENT AND CHANGE DEVELOPMENT OF QA SYSTEMS AT CROATIAN UNVIERSITIES

Summary Adoption of the Bologna Declaration in 2001 started reforms in the system of higher education which caused changes in the existing legislation and harmonisation of study programmes in line with the 3-2-3 study cycle, as well as the establishment of the Agency for Science and Higher Education, with the main role of external quality assurance of higher education institutions and scientific organisations. The Agency has harmonised its work with international standards, had successful external evaluation, become a full member of the international networks INQAAHE, CEENQA and ENQA, and been listed in the European Quality Assurance Register for Higher Education. Since it is the primary responsibility of higher education institutions to assure the quality of their activities, the Croatian Ministry of Science, Education and Sport, in its strategic document “Education Sector Development Plan 2005-2010”, has set the deadline for establishing quality assurance units and systems at Croatian HEIs. The CARDS 2003 project was implemented with the goal of strengthening the role of the Agency in assuring quality and providing assistance to HEIs in the establishment of quality-assurance systems. ASHE offers continuous support (seminars, workshops) in establishing QA systems and developing quality culture at HEIs. Evaluation results are published on the ASHE website. Keywords: quality-assurance system, higher education institutions, quality culture


Documents

RAZVOJ I PROMJENA U SUSTAVU VISOKOG OBRAZOVANJA RAZVOJ SUSTAVA OSIGURAVANJA KVALITETE NA VISOKIM