Razmišljanje o opunomoćenom participativnom upravljanju

7/26/2019 Razmiljanje o opunomoenom participativnom upravljanju

1/32

7575757575sv. V, broj 9, studeni 2004.sv. V, broj 9, studeni 2004.sv. V, broj 9, studeni 2004.sv. V, broj 9, studeni 2004.sv. V, broj 9, studeni 2004.

A. Fung, E. O. Wright: Razmiljanje o opunomoenom participativnom upravljanjuA. Fung, E. O. Wright: Razmiljanje o opunomoenom participativnom upravljanjuA. Fung, E. O. Wright: Razmiljanje o opunomoenom participativnom upravljanjuA. Fung, E. O. Wright: Razmiljanje o opunomoenom participativnom upravljanjuA. Fung, E. O. Wright: Razmiljanje o opunomoenom participativnom upravljanju

Projekt realnih utopija je drutvenoznanstveni projekt koji djeluje pod okriljemamerike sociologije ve vie od deset godina. Najbolje ga opisuju angamanznaajnog broja uglednih svjetskih znanstvenika, usmjerenje na kreativnopovezivanje empirijske prakse i drutvene teorije te stvaranje izvedivih idjelotvornih alternativa postojeim drutvenim institucionalnimaranmanima. Organizacijski gledano, sastoji se od serije konferencijasponzoriranih od strane A. E. Havens Center for the Study of Social Structureand Social Change pri University of Wisconsin u Madisonu. Svaka sekonferencija temelji na nekom provokativnom, inovativnom manuskriptukoji iznosi osnovne crte odreenog radikalnog institucionalnog aranmana.Nakon toga, poziva se grupa od 15-20 drutvenih znanstvenika koji piu

tekstove u kojima komentiraju, kritiziraju ili dorauju ideje izloene umanuskriptu. Od svog osnutka 1991. Projekt je uspio okupiti vrsneznanstvenike kao to su Claus Offe, Michael Burawoy, Bowles i Gintis, JaneMansbridge i Carole Pateman. Njihovi su tekstovi zatim distribuirani svimsudionicima prije konferencije da bi imali dovoljno vremena pripremiti se zaradionice. Nakon to se radionice na konferenciji zavre, oni imaju prilikurevidirati svoje eseje prije nego se pojave u knjizi koju unutar serije Real UtopiasProject publicira poznati izdava Verso.to se tie same ideje iza Projekta, najbolje je razmotriti sam pojam utopije.Naime, on je izgubio svoju nekadanju privlanost. Rijetko je tko mogaonaslutiti da e mnoge ostvarene utopije dvadesetog stoljea zapravo postatiopeljudske tragedije. Danas nas, stoga, jedino zanimaju pragmatini, realni iostvarivi koncepti koji se ne zasnivaju na neprovjerenim pretpostavkama, ve

na empirijski utemeljenim analizama. Meutim, to ne znai da je duhprogresivne vizije, esto zloupotrebljavan, ali kljuan u ideji utopije, potpunonestao iz suvremenog promiljanja o drutvu. Upravo je to polazna tokaProjekta realnih utopija: pokuaj smanjenja tenzije izmeu snova i stvarnosti,odnosno drutveno-politike prakse i teorijskih koncepata. Drutvena znanostdovedena je u neposrednu vezu sa svojim predmetom izuavanja pri emu seteorijski planovi pokuavaju implementirati u drutveno-politiku stvarnost,uzimajui u obzir same empirijske okolnosti i znanja, a ne blijede pretpostavkeo drutvenoj dinamici i strukturama.Poznati ameriki sociolog Erik Olin Wright, pokreta je i voditelj projekta. Odsamih akademskih poetaka unutar marksistike tradicije pokuavao je dovestiu ravnoteu tu naizgled nerazrjeivu tenziju. Njegovi su se pogledi na stvarnost

mijenjali, no snovi su ostali isti. Svoju je uglednu karijeru u sociolokoj strucipaljivo usmjeravao prema ciljevima egalitarnosti i pravednosti. Skrupuloznomempirijskom analizom otkrivao je razne dimenzije klasnog drutva, takoreionkraj pustog teoretiziranja koje je esto znaajno obiljeje suvremenesociologije. Na taj je nain organizirao i projekt koji se razvio kao ambiciozan,meutim trezven pokuaj zasnivanja ozbiljne diskusije o radikalnim, aliizvedivim alternativama postojeim drutvenim institucijama pri emu je cilj

bio usredotoiti se na specifine prijedloge za njihov fundamentalni redizajn.Svakako da socijalistika strategija ovdje igra bitnu ulogu, ali ni priblino uonom totalnom politikom smislu ope socijalizacije drutvenog svijeta.

Real Utopias ProjectReal Utopias ProjectReal Utopias ProjectReal Utopias ProjectReal Utopias Project


2/32

sv. V, broj 9, studeni 2004.sv. V, broj 9, studeni 2004.sv. V, broj 9, studeni 2004.sv. V, broj 9, studeni 2004.sv. V, broj 9, studeni 2004.7676767676

RealUtopiasProject

RealUtopiasProjectRealUtopiasProject

RealUtopiasProject

RealUtopiasProject

Dosada su u sklopu Projekta objavljene sljedee knjige:

Associations and Democracy(1995), Joshua Cohen i Joel RogersEqual Shares: making market socialism work(1996), John RoemerRecasting Egalitarianism: New Rules for Accountability and Equity in Markets,

States and Communities(1999), Sam Bowles i Herbert GintisDeepening Democracy: innovations in empowered participatory governance

(2003), Archon Fung i Erik Olin WrightRedesigning Distribution: basic income and stakeholder grants as alternative

cornerstones for a more egalitarian capitalism, Bruce Ackerman i AnneAlstott, Philippe Van Parijs (u tisku)

Real Utopias Project izabrali smo da bi demonstrirali mogunosti strpljivedrutvene znanosti s vizijom i odvanou za novo promiljanje ideje utopijei svrhe drutveno-znanstvenog rada uope. Ozbiljnim istraivakim pristupomdrutvenim institucijama i s duhom progresivne vizije, mogue je pronaiizvedive alternative neuinkovitim suvremenim institucionalnim aranmanima.

U ovaj temat uvrstili smo prijevod prvog poglavlja posljednje objavljene knjigeProdubljivanje demokracije (Deepening Democracy), njen prikaz iekskluzivni intervju s Erikom Olinom Wrightom. Vie o samom projektumogue je saznati na Internet stranici izdavaa Verso (http://

www.versobooks.com/series/real_utopias.shtml) i osobnoj stranici OlinaWrighta (http://www.ssc.wisc.edu/~wright/).


3/32



Razmiljanje o opunomoenom participativnom upravljanju (Thinking about EmpoweredParticipatory Governance), manuskript na osnovu kojeg je organizirana jedna odkonferencija Projekta realnih utopija, prvo je poglavlje knjige Produbljivanjedemokracije(Deepening Democracy). U njemu je saet i jasno izloen konceptopunomoenog participativnog upravljanja (OPU) kojeg su izradili Archon Fung i Erik OlinWright. Svi tekstovi u poglavljima koja slijede komentari su, kritike i dorade njihovih ideja,a sve iz perspektive etiri sluaja u kojima se OPU do odreene mjere uspio primijeniti.Uz ovaj prijevod bitno je ukratko spomenuti par relevantnih pojmova: teoriju deliberativnedemokracije i participativnu demokraciju. Naime, ova dva pojma kljuna su u razumijevanjuonog to Archon Fung i Olin Wright nazivaju opunomoeno participativno upravljanje. Obasu pojma relativno nova. Uvedeni su u suvremenu drutvenu teoriju tek u drugoj polovici

dvadesetog stoljea, a najdalje razvijeni u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Participativnademokracija svoje je suvremeno znaenje dobila s Arnoldom Kaufmanom, mladim amerikimpolitikim filozofom iz 1960-ih koji je imao kljunu ulogu u tadanjim studentskimprosvjedima. Osnovna znaajka tog koncepta je devolucija politike upravne vlasti na tonie lokalne razine pri emu bi obini graani ravnopravno sudjelovali u donoenju politikihodluka. Teorija deliberativne demokracije, pak, izvrsno nadopunjuje tu devoluciju. Onapredstavlja jednu cjelinu politikog miljenja koja promovira deliberaciju graana kaojednakih u sposobnostima rasuivanja u legitimnoj primjeni autoriteta. Ona nudi naintransformacije preferencija i namjera graana kojim bi se unaprijedile mogunosti zadrutvenu kooperaciju u svrhu pronalaenja uspjenih rjeenja praktinih drutvenihproblema. Dakle, u oba su sluaja u sreditu panje obini ljudi, gdje se njihovo iskustvoi poznavanje podruja i situacija u kojima ive, eli iskoristiti u svrhu unaprjeenja javnepolitike.Opunomoeno participativno upravljanje, kao to sam naziv u velikoj mjeri kae, sastojise od tri osnovne komponente: opunomoenja (obinih graana u donoenju relevantnihjavnopolitikih odluka), participacije (uvoenje graana u politike procese kaoravnopravnih profesionalnim politiarima i strunjacima, odnosno devolucija upravne vlastina nie drutveno-politike razine) i deliberacije (grupnog donoenje odluka koje otvarakanale za promjenu preferencija sudionika u procesu, koja ohrabruje uzajamnorazumijevanje meu sudionicima, proizvodi vie relevantnih i neposrednih informacija opredmetu rasprave, te njeguje dijalog na temelju argumenata i opeg dobra, a ne naunaprijed formuliranim stavovima i sklonostima). Koncept OPU-a naizgled moe podsjetitina dobro poznati sustav socijalistikog samoupravljanja, no, iako se neke paralele mogupovui, bitne distinktivne razlike u kontekstu- viestranaki kapitalistiki drutveni sustav-i samim tehnikama izvedbe- deliberacija, decentralizacija i devolucija- otkrivaju nam da

se zapravo radi o dvama razliitim konceptualnim sklopovima. Ipak, ideja samoupravljanjakljuna je komponenta bilo koje socijalistike strategije, meutim Fung i Wright nude onunjenu inaicu koja se moe pokazati uspjenom ne samo u monolitnom komunistikompolitikom svijetu, ve i u suvremenim demokratsko-kapitalistikim drutvenimkonstelacijama.Vrijednost ovog teksta nalazi se u njegovoj preciznoj elaboraciji koncepta ija paljivaprimjena moe unaprijediti izvedbu javne uprave i ponuditi neke smjernice za javnu politiku.Meutim, njegova je znatna vrijednost i u injenici da prua saet i jasan uvid u osnovnaobiljeja i najnovije tendencije u teoriji deliberativne i participativne demokracije koja jepostala jedna od glavnih preokupacija suvremene drutveno-politike misli.

Uz PrijevodUz PrijevodUz PrijevodUz PrijevodUz Prijevod


4/32


RealUtopiasProject


RealUtopiasProject

RealUtopiasProject

Kako su zadaci drave postali sloeniji i veliina politikih poduhvata vea i heterogenija,institucionalne forme liberalne demokracije razvijene u devetnaestom stoljeu-

predstavnika demokracija plus tehno-birokratska administracija-sve se vie ine nedoraslimanovim problemima pred kojima se nalazimo u dvadeset i prvom stoljeu. Demokracija, kao

nain organiziranja drave, je postala usko identificirana s teritorijalno zasnovanimkompetitivnim izborima politikog vodstva za urede izvrne i zakonodavne vlasti. Uz to, svese vie ovaj mehanizam politikog predstavnitva ini neuinkovitim u postizanju sredinjihideala demokratskog politikog upravljanja: rukovoenje aktivnim politikim angamanomgraanstva, stvaranje politikog konzensusa kroz dijalog, smiljanje i implementacija javnepolitike koja utemeljuje produktivnu ekonomiju i zdravo drutvo te, u radikalnijoj egalitarnojverziji demokratskog ideala, jamenje da svi graani imaju koristi od bogatstva nacije.

Politika je desnica iskoristila ovo oigledno srozavanje uinkovitosti demokratskihinstitucija da povea svoje napade na samu ideju afirmativne drave. Jedini nain da dravaodigra kompetentnu i konstruktivnu ulogu, desnica tipino tvrdi, jest da dramatino smanjiopseg i dubinu svojih aktivnosti. Uz tradicionalnu moralnu opoziciju libertarijanaca aktivistikojdravi na temelju toga da naruava pravo privatnog vlasnitva i individualnu autonomiju,danas se nairoko tvrdi da je afirmativna drava postala preskupa i neuinkovita. Koristi,

navodno osigurane od drave, smatraju se mitovima; trokovi-u terminima resursa izravnoapsorbiranih od drave i posrednih negativnih efekata na ekonomski rast i uinkovitost-sustvarni i u porastu. Umjesto da trae produbljivanje demokratskog karaktera politike kaoodgovor na ove probleme, pritisak velikog dijela politike energije u industrijaliziranimdemokracijama posljednjih godina bio je da se smanji uloga politike u cijelosti. Deregulacija,privatizacija, redukcija socijalnih usluga i prekraivanja dravnog troenja bili su parole, radijenego participacija, vea odgovornost, te kreativnije i efikasnije forme demokratskog dravnogintervencionizma. Kao to slogan kae: Drava je problem, ne rjeenje.

U prolosti je politika ljevica u kapitalistikim demokracijama ustro branila afirmativnudravu od ovakve vrste argumenata. U svojoj su najradikalnijoj formi revolucionarni socijalistitvrdili da je javno vlasnitvo glavnih sredstava za proizvodnju, kombinirano s centraliziranimdravnim planiranjem, nudilo najbolju nadu za pravedno, humano i egalitarno drutvo. Ali aki oni na ljevici koji su odbacivali revolucionarne vizije raskida s kapitalizmom inzistirali su natome da je aktivistika drava kljuna u djelovanju protiv gomile negativnih uinaka

proizvedenih dinamikom kapitalistikih ekonomija - siromatvo, nezaposlenost, rastuanejednakost, nedovoljna opskrba javnim dobrima kao to su obrazovanje i javno zdravstvo. Uodsutnosti takvih intervencija drave, kapitalistiko trite postaje, u metafori Karla Polanya,sotonski mlin (Satanic Mill) koji izjeda drutvene temelje vlastite egzistencije. 1Ove obraneafirmativne drave postale su primjetno slabije posljednjih godina u svojoj retorikoj snazi i usvojoj praktinoj politikoj sposobnosti za mobilizaciju podrke. Iako ljevicanije prihvatilaneregulirana trita i minimalnu dravu kao moralno poeljne ili ekonomski efikasne, mnogoje manje sigurno da institucije koje je branila u prolosti mogu postii socijalnu pravdu iekonomsku dobrobit u sadanjosti.

1Karl Polany, The Great Transformation,New York: Reinhart & Co. (1944). Izraz se prvi puta pojavljuje uknjizi Williama Blakea:Jerusalem: The Emanation of the Giant Albion(1804).

Razmiljanje oopunomoenomparticipativnom upravljanju

preveo: Valerio Baak


5/32



Moda je ova erozija demokratske vitalnosti neizbjean rezultat sloenosti i veliine. Modane bi trebali oekivati nita vie nego li limitirano obuzdavanje, od strane javnosti, aktivnosti

vlade putem redovitih, blago kompetitivnih izbora. Moda je razdoblje afirmativne demokratskedrave-drave koja igra kreativnu i aktivnu ulogu u rjeavanju drutvenih problema kao odgovorna zahtjeve javnosti-zavrena te je povlaenje u privatizam i politiku pasivnost neizbjenacijena napretka. No, problem moda ima vie veze sa specifinim dizajnom naih institucijanego sa zadacima s kojima se one kao takve suoavaju. U tom sluaju, fundamentalni izazov zaljevicu jest da razvije transformativne demokratske strategije koje mogu unaprijediti naetradicionalne vrijednosti-egalitarnu socijalnu pravdu, individualnu slobodu kombiniranu skontrolom kolektivnih odluka od strane javnosti, zajednitvo i solidarnost te razvoj pojedinaca nanaine koji e im omoguiti da realiziraju svoje potencijale.

Ovaj svezak istrauje niz empirijskih odgovora na taj izazov. Oni sainjavaju real-worldeksperimenteu redizajnu demokratskih institucija, inovacije koje vabe energiju i utjecaj obinihljudi, esto izvuenih iz najniih drutvenih slojeva, u rjeavanju problema koji ih mue. U doljenavedenom tekstu ukratko predstavljamo etiri takva eksperimenta:

1 Kvartovski upraviteljski savjetiu Chicagu suoavaju se sa strahovima i nadamastanovnika unutarnjeg dijela grada tako da gradsku birokraciju okreu naglavakedevoluirajui znaajne ovlasti nad policijskim radom i javnim kolstvom.

2 Planiranje ouvanja prirodnih stanita po Zakonu Sjedinjenih Amerikih Drava ougroenim vrstama (U.S. Endangered Species Act) opunomouje interesente(zemljoposjednici, poduzetnici, ekoloki aktivisti, lokalno graanstvo i dravne agencije)da razviju naine upravljanja koji e zadovoljiti dvostruki imperativ ljudskog razvitka izatite ugroenih vrsta.

3 Participativni proraunPorto Alegrea u Brazilu omoguava stanovnicima tog grada daizravno sudjeluju u stvaranju gradskog prorauna i na taj nain iskoriste dravnenovane resurse prethodno odvraene mitom da se osiguraju zajednika dobra kaoto su poploivanje ulica i vodoopskrba.

4 Panchayat reforme u Zapadnom Bengalu i Kerali u Indiji stvorile su i izravne ipredstavnike demokratske putove koji devoluiraju znaajnu upravnu i financijsku

razvojnu mo pojedinanim selima.

Iako se ove etiri reforme dramatino razlikuju u detaljima svog dizajna, problematskimpodrujima i dosegu, sve one tee produbljivanju naina na koji obini ljudi mogu uinkovitosudjelovati u donoenju politikih odluka i utjecati na one koje izravno utjeu na njihove ivote.Zbog njihovih zajednikih obiljeja ovu porodicu reformi zovemo Opunomoeno participativnoupravljanje, OPU (Empowered Participatory Governance,EPG). One su participativne jer seoslanjaju na predanost i sposobnost obinih ljudi da donose razborite odluke razumnomdeliberacijom i opunomoiteljske jer pokuavaju vezati akciju za diskusiju.

Istraivanje opunomoene participacije kao napredne institucionalne reformne strategijeunapreuje konceptualno i empirijsko razumijevanje demokratske prakse. Konceptualno, OPUgura vrijednosti participacije, deliberacije i opunomoenja do samih granica razboritosti iostvarivosti. Uzimajui participativnu demokraciju za ozbiljno upravo na taj nain dovodi i njene

slabosti i njene prednosti do rastereenja. Takoer se nadamo da e ubrizgavanje empirijskiusredotoenog istraivanja u tekue rasprave o deliberativnoj demokraciji paradoksalno proiritiimaginativne obzore ove rasprave u isto vrijeme ubrizgavajui trunku realizma. Mnogo tog radabilo je konceptualno te tako nije uspjelo detaljizirati ili evaluirati institucionalne dizajne da unaprijedite vrijednosti. Za razliku od toga, velike i srednje velike reforme, poput onih gore navedenih, nudelepezu realnih alternativnih politikih i administrativnih dizajna za produbljenje demokracije. Kaoto emo vidjeti mnogi od ovih dizajna nisu samo izvedivi, ve mogu nadmaiti konvencionalnedemokratske institucionalne oblike kod postizanja prilino praktinih ciljeva unapreujuiodgovornost i uinkovitost drave dok ju u isto vrijeme ine potenijom, participativnom,deliberativnom i uraunljivom. Ove koristi, meutim, mogu biti zastranjene trokovima kao to jenjihova navodna ovisnost o lomljivim politikim i kulturnim uvjetima, tendencija da mijeajupozadinske socijalne i ekonomske nejednakosti, te slaba zatita prava manjina.


6/32


RealUtopiasProject


RealUtopiasProject

RealUtopiasProject

Zapoinjemo ukratko skicirajui etiri reforme-eksperimenta 2. Svaki od ovih eksperimenatabiti e opirno obraen u poglavljima koja slijede. Nakon toga izlaemo apstraktni modelOPU-a koji izdvaja razlikovna obiljeja ovih eksperimenata u tri sredinja prinicipa i triinstitucionalna obiljeja dizajna. Sljedei odjeljak objanjava zato e, u naelu, ovakvoureenje proizvesti niz poeljnih socijalnih uinaka. Ovaj uvod zakljuujemo s nizom pitanjakojima ispitujemo sluajeve stvarno postojeeg OPU-a.

I. etiri eksperimenta u opunomoenomI. etiri eksperimenta u opunomoenomI. etiri eksperimenta u opunomoenomI. etiri eksperimenta u opunomoenomI. etiri eksperimenta u opunomoenom participativnom upravljanjuparticipativnom upravljanjuparticipativnom upravljanjuparticipativnom upravljanjuparticipativnom upravljanju

Ove institucionalne reforme nairoko variraju u mnogim dimenzijama i nijedna savrenone realizira demokratske vrijednosti graanske participacije, deliberacije i opunomoenja.Na svoj nain i koliko god nesavreno, svaka nastoji unaprijediti te vrijednosti i donekle utome uspijeva.

Ti sluajevi mogu korisno biti grupirani u dvije ope kategorije: prva, reforme koje se prijesvega odnose na neuspjeh odreenih upravnih i regulatornih agencija i druga, reforme kojena openitijoj razini pokuavaju restrukturirati demokratsko donoenje odluka. U prvukategoriju spadaju dvije reforme koje pokuavaju ispraviti neuspjehe dravnih agencijaukljuivanjem participacije i deliberacije kao orua kojima bi se uveala djelotvornost. Jednase sastoji od funkcionalno specifinih upravnih reformi prilagoenih unapreenju izvedbepolicije i javnog kolstva u gradu Chicagu. Druga pokuava uskladiti ljudski razvitak i zatituugroenih vrsta pomou upravljanja interesenata kroz reformu koja proizlazi iz Zakona ougroenim vrstama (Endangered Species Act). Ostala dva sluaja tiu se opsenijih reformi ukojima su ljeviarske politike partije zauzele dravnu vlast i upotrijebile obrasce OPU-a daunaprijede svoj program socijalne pravde. Oni su eksplicitno usmjereni ka problemima

nejednakosti i nedostatku demokratske uraunljivosti. Participacija i devolucija su instrumentiu postizanju tih ciljeva. Jedan od njih je eksperiment s gradskim proraunom u gradu PortoAlegre u Brazilu. U drugom sluaju, ljeviarska partija u Indijskoj dravi Kerala stvorila jepuka participativna mjesna upravna tijela da nadomjesti mnoge funkcije izvoene od stranesredinje dravne uprave.

I.1 Funkcionalno specifini kvartovski savjeti u Chicagu u Sjedinjenim AmerikimDravamaNa prvi eksperiment tie se javnog kolstva i odravanja reda u gradu obiljeenom velikim

siromatvom i nejednakou. Radi se o Chicago u Illinoisu ijih ga 2.5 milijuna stanovnika initreim najveim gradom u Sjedinjenim Dravama. U kasnim osamdesetima sustav javnogkolstva u Chicagu (Chicago Public School System) pretrpio je napade sa svih strana roditelji,

lanovi zajednice i lokalni poduzetnici optuivali su da centralizirana kolska birokracija neuspijeva obrazovati gradsku djecu. Ti pojedinci i grupe formirali su malen, ali glasan drutvenipokret koji je uspio okrenuti nestabilni, hijerarhijski kolski sustav naglavake. Godine 1988.,legislatura drave Illinois donijela je zakon koji je decentralizirao i otvorio upravljanje ikakimkolama izravnim oblicima participacije stanovnika gradske etvrti. 3Reformski zakonpremjestio je vlast i kontrolu od centraliziranog gradskog sjedita k samim pojedinanimkolama. Za svaku od nekih 560 osnovnih i srednjih kola, zakonom je osnovan Lokalni

2Ova etiri sluaja bila su predstavljena na konferenciji koja je kao dio Projekta realnih utopija (Real UtopiasProject) odrana na University of Wisconsinu Madisonu u sijenju 2000.

3The Chicago School Reform Act, P.A. 85-1418, utjee jedino na kole grada Chicaga, koji je sam svojakolska oblast.


7/32



kolski savjet (Local School Council, LSC). Svaki savjet sainjavaju est roditelja, dva lanazajednice, dva uitelja i ravnatelj kole, a ti se njegovi lanovi (osim ravnatelja) biraju svakedvije godine. Savjeti srednjih kola dodaju na ovih jedanaest lanova jednog predstavnikauenika koji nema pravo glasa. Ovi savjeti opunomoeni su i od njih se zakonom zahtijeva daizabiru ravnatelje, piu izvjea o ravnateljevom uinku koja nadgledaju i revidiraju svake trigodine, razviju godinje planove o unapreenju kole koji se odnose na osoblje, program ipitanja infrastrukture, nadgledaju implementaciju tih planova i odobravaju kolske proraune.Savjeti se u pravilu nalaze jednom mjeseno tijekom kolske godine, a rjee tijekom ljeta.Ova je reforma stvorila najformalniji izravni demokratski sustav kolske uprave u SjedinjenimDravama. Svake godine, vie od pet tisua roditelja, stanovnika gradskih etvrti i kolskihuitelja izabrano je da vodi svoje kole. Veliki broj izabranih javnih djelatnika Illinoisa kojislue u ovim savjetima lanovi su manjina.

Usprkos poetnoj poletnosti, slabosti njihove decentralizacije ubrzo su postale oigledne.Dok su mnoge kole cvjetale s pomou svojih novih snaga, druge su se utapale u pomanjkanjusposobnosti, znanja, zbog unutranjeg sukoba ili pak loe sree. Nove odredbe i odsjeciunutar slube ikakih javnih kola preinaeni su da se suoe s tim problemima. Na primjer,1995. zakonodavstvo je zahtijevalo da svaki lan lokalnog kolskog savjeta proe tri danaobuke u predmetima kao to su kreiranje prorauna, planiranje unaprjeenja kole, biranjeravnatelja, te obuavanje u grupnim procesima i odgovornostima savjeta. Istim su zakonomtakoer stvorene i odredbe o uraunljivosti da se identificiraju kole u gradu koje postiunajslabije rezultate. Te kole dobivaju dodatni nadzor rukovodstva, novana sredstva, te, unekim sluajevima podlijeu disciplinskim mjerama.

Policijska uprava grada Chicaga restrukturirala se sredinom 1990. decentraliziravi se idemokratizirajui na nain koji slii (ali je zaet i implentiran nezavisno od) reformi kolstvatog grada. Kao odgovor na spoznaju da se konvencionalni policijski rad pokazao vrloneuinkovitim u spreavanju porasta kriminala ili u odravanju sigurnosti u mnogim ikakimetvrtima, gradonaelnikov ured, mjesne organizacije i slubenici unutar policijske uprave

poeli su 1993. razmatrati ideje o policijskom radu koji bi obavljala sama zajednica (communitypolicing). Do 1995., reformatori iz ovih grupa implementirali su dalekosean program nazivaAlternativna strategija policijskog rada grada Chicaga (Chicago Alternative Policing Strategy)koja je premjestila teret odravanja javne sigurnosti od policijskih profesionalaca premastotinama partnerstava, na razini gradske etvrti, izmeu policije i samih stanovnika.

Ovaj program dijeli grad u nekih 280 kvartovskih jedinica; one su administrativni atomipolicijskog rada. Program otvara operacije javne sigurnosti u svakoj od ovih jedinicanadgledanju, participaciji i direkciji stanovnika etvrti. Zainteresirani stanovnici i policajci kojislue u podruju pohaaju sastanke kvartovskih jedinica koji se odravaju jednom mjeseno.Strategija takoer redefinira kakose obavlja policijski rad. Na ovim sastancima, stanari ipolicija raspravljaju probleme vezane uz javnu sigurnost etvrti da bi utvrdili, putem deliberacije,koji bi se problemi trebali smatrati prioritetima koji zasluuju zajedniku panju policije istanara. Zatim razvijaju strategije da bi se suoili s tim problemima. esto su odgovornosti

podijeljene izmeu policije (npr. priskrbljivanje i izvravanje naloga za pretres) i stanara (npr.sastajanje s vlasnikom stambenog objekta da rasprave oronulost zgrade). Na narednimsastancima sudionici procjenjuju kvalitetu implementacije i uinkovitost svojih strategija,revidiraju ih ako je potrebno i postavljaju nove prioritete.

Kao i s eksperimentom reforme kolstva, policijska uprava udruila se s drugim dravnimagencijama i neprofitnim organizacijama da podupru i rukovode ovim decentraliziranimnastojanjima rjeavanja problema na iroj gradskoj osnovi. U podrujima sa sposobnimgraanstvom i aktivnom lokalnom zajednicom, grad je unajmio organizatore i trenere daproaraju ostalim susjedstvima i poduavaju vjetine grupnog rjeavanja problema. Strategijei planovi razvijeni na sastancima kvartovskih jedinica inkorporirani su u uobiajene rutineizvjetavanja, evaluacije i upravljanja.


8/32


RealUtopiasProject


RealUtopiasProject

RealUtopiasProject

I.2 Planiranje ouvanja prirodnih stanita pod Zakonom Sjedinjenih Amerikih Dravao ugroenim vrstamaSljedei eksperiment udaljava se od rekonstrukcije mjesnih uprava ka problemima ouvanja

vrsta. Veinu vremena od svog stvaranja 1973., Zakon Sjedinjenih Drava o ugroenim vrstamabio je suprotnost participativnoj akciji. Odjeljak 9 tog zakona zabranjuje izlov ubijanje iliozljeivanje divljih ivotinja popisanih kao ugroene vrste, izravno ili neizravnim inom kaoto je preinaka njihovih stanita. U praksi je to esto predstavljalo strogu prepreku bilo kakvomrazvoju ili iskoritavanju resursa u ili blizu stanita ugroenih vrsta. Ovaj je zakon imao dvaglavna nedostatka. 4 Prvo, zaustavio je produktivne razvojne projekte koji su mogli imatimarginalan uinak na ivot ugroenih vrsta. Iz razloga to zakon titi samo one vrste kojedobiju administrativno priznanje, 5stvorio je proces uvrtavanja vrsta na listu ugroenih kojije esto ukljuivao politiku borbu visokih uloga izmeu onih koji su za tehnoloki razvoj ikonzervacionista. Kao rezultat, premalo vrsta dobiva zatitu, a neke su gotovo desetkovaneprije nego se kvalificiraju.

Kongres je 1982. stvorio opcijudozvole za incidentalno nanoenje tete da izbjegneovu mrtvu trku. Pod tom odredbom aplikant moe dobiti izuzee od strogog provoenja zakonaproizvoenjem Plana ouvanja stanita (Habitat Conservation Plan, HCP) koji doputa ljudskuaktivnost u stanitu ugroene ivotinjske vrste sve dok do nanoenja tete *dolazinenamjeravano; plan ukljuuje mjere za ublaavanje te tete, te zahtijeva da ljudska aktivnostne smije umanjivati anse za opstanak i oporavak vrsta. Meutim, deset godina ova opcijarastereenja bila je rijetko upotrebljavana jer postupci za dobivanje dozvole nisu bili jasni, atrokovi proizvodnje plana visoki. Samo 14 POS-ova je proizvedeno izmeu 1982. i 1992. Od1993., dolo je, meutim, do proliferacije tih planova i uz njih asociranih dozvola. Do travnja2002., 379 planova koji su pokrivali desetke milijuna jutara bilo je odobreno i tuceti drugih subili u raznim razvojnim fazama. Ova eksplozija POS aktivnosti izrasla je iz nastojanja ministraunutranjih poslova Brucea Babbitta i nekolicine njegovih suradnika da iskoriste dozvolu za

incidentalo nanoenje tete da bi izbjegli ishode u kojima svi gube, a koji su stvoreni strogomprimjenom odjeljka 9 Zakona o ugroenim vrstama. S novim procesom poduzetnici,konzervacionisti, i ostali interesenti mogu potencijalno zajedno raditi na izgradnji planova zaouvanje stanita velikih razmjera.

Najnapredniji POS-ovi sluili su ovoj ambiciji inkorporacijom znaajnih elemenata dizajnaOPU-a. Na primjer, planovi za ouvanje vie ivotinjskih vrsta u junoj Kaliforniji koji suobuhvaali velika zemljina prostranstva razvijeni su od strane odbora interesenata kojiukljuuju slubenike lokalnih, dravnih i nacionalnih agencija za zatitu okolia, poduzetnike,ekoloke aktiviste i mjesne organizacije. Deliberativnim procesima ti su interesenti razvilisofisticirane planove gospodarenja koji postavljaju eksplicitne kvantitabilne ciljeve, mjere zapostizanje tih ciljeva, reime nadgledanja kojima se procjenjuje efikasnost plana kroz nekivremenski period i prilagodljive odredbe za gospodarenje da bi se inkorporirale noveznanstvene informacije i reagiralo na nepredviene dogaaje.

Prije prijenosa odgovornosti i ovlasti za zatitu ugroenih vrsta lokalnim interesentima,nedavna poboljanja nacionalnog plana za ouvanje prirodnih stanita odobrenog od straneSlube SAD-a za ribe i divlja (U.S. Fish and Wildlife Service) pokuavaju stvoriti mehanizme

4Bradley C.Karkkainen, Charles Sabel i Archon Fung, Beyond Backyard Environmentalism, Ur.. JoshuaCohen i Joel Rogers, predgovor napisali Hunter Lovins i Amory Lovins, Boston: Beacon Press (2000).

51999, skoro 1200 vrsta bilo je na federalnoj listi ugroenih vrsta, ali je samo 120 imalo odreeno kritinopodruje stanita neophodno radi stroge zatite. Vidi Thomas F. Darin, Designating Critical Habitatunder the Endangered Species Act: Habitat Protection Versus Agency Discretion, Harvard EnvironmentalLawReview. vol. 24, no. 1 (2000), str. 209-35.

*U odjeljku 3 Zakona o ugroenim vrstama, nanoenje tete ukljuuje maltretiranje, ozljeivanje, progonjenje,izlov, ubijanje i zarobljavanje ugroenih ivotinjskih vrsta ili pokuaj da se tako neto uini (op.prev.)


9/32



uenja i odgovornosti da bi ublaili nedostatke prekomjernog lokalizma. 6Nairoko je priznatoda POS-ovi visoke kvalitete posjeduju zajednika obiljeja kao to su kvantitabilni biolokiciljevi, prilagodljivi gospodarski planovi i oprezni reimi nadgledanja. Ipak, studija 7vie oddvije stotine planova otkrila je da manje od polovice svih planova inkorporira ta osnovnaobiljeja. Njihovi programi su participativni jer se oslanjaju na predanost i i sposobnost obinihljudi da donose osjetljive odluke razumnom deliberacijom, a opunomoiteljski jer veu diskusijuuz akciju. Da bi se odredbe o planovima ouvanja stanita i njihova izvedba uinile predmetomtransparentne javne uraunljivosti i da bi se omoguilo interesentima razliitih POS-ova daprocjenjuju jedni druge i da jedni od drugih ue, rukovodstvo te iste slube za ribe i divljapokuava zasnovati informacijsku infrastrukturu POS-a koja bi pratila detalje izdavanja POSdozvola kao i uspjenost izvoenja planova.

I.3 Participativno gradsko budetiranje u Porto Alegreu, BrazilPorto Alegre je glavni grad drave Rio Grande do Sul u Brazilu i prebivalite oko 1.3 milijuna

stanovnika. Poput mnogih drugih lokalnih i nacionalnih drava u Junoj Americi klijentelistikavlada upravljala je gradom posljednjih desetljea pomou provjerenog mehanizma politikogpokroviteljstva. Taj je sustav alocirao javna sredstva ne prema potrebama javnosti ve radijena nain da mobilizira podrku za politike uglednike. Kao rezultat proraun postaje fikcija,okantan dokaz diskrepancije izmeu formalne institucionalne strukture i stvarne dravneprakse. 8U slinim okolnostima drugdje u Brazilu istraitelji su otkrili da ta pokroviteljskiutemeljena neregularna alokacija dravnih resursa iznosi do 64 % ukupnog prorauna. 9

Godine 1988. lijeva koalicija voena od strane Radnike partije ili Partido dos Trabalhadores(PT) dobila je kontrolu nad gradskom vlau, te je nastavila uzastopce pobjeivati na izborima1992. i 1996.. Njihova najvanija reformna mjera, nazvana Participativno budetiranje(Participatory Budgeting, PB), nastoji transformirati klijentelistiko, financijskim interesimavoeno, budetiranje u deliberativni sustav odgovoran javnosti, voen iskazanim potrebamastanovnika grada. Ova vieslojna artikulacija interesa i upravni aranman poinje sa 16 upravnih

regija koje sainjavaju grad. Unutar svake regije, Regionalna plenarna skuptina sastaje sedvaput godinje da sredi pitanja oko prorauna. Gradska izvrna vlast, slubenici, predstavnicientiteta zajednice kao to su kvartovska udruenja, omladinske i zdravstvene udruge i bilokoji zainteresirani stanovnik grada pohaa ove skuptine, ali samo stanovici regije mogu unjima glasovati. One su zajedniki koordinirane od strane lanova gradske vlasti i delegatazajednice. Na prvom od ovih godinjih plenarnih sastanaka odranom u oujku, izvjetaj ukojem je revidirana i raspravljena implementacija prologodinjeg prorauna, predstavljen jeod strane predstavnika gradske vlasti. Delegati su, takoer, izabrani od onih koji pohaajuskuptinu na sastancima odravanim tijekom naredna tri mjeseca da bi izradili potroakeprioritete regije. Ti sastanci delegata odravaju se u susjedstvima diljem regije. Sudionicirazmatraju irok dijapazon potencijalnih projekata koje bi grad mogao financirati u regiji,ukljuujui pitanja javnog prijevoza, kanalizacijskog sustava, regulaciju zemljita, centara zadjeju i zdravstvenu skrb. Na kraju tri mjeseca ti delegati izvjetavaju drugu regionalnu plenarnu

skuptinu o nizu regionalnih proraunskih prijedloga. Na ovoj drugoj skuptini prijedlozi seratificiraju, te su dva delegata i zamjenika izabrana da predstavljaju regiju u tijelu nazivaSavjet za participativno budetiranje koje djeluje na razini cijelog grada, a koje se nalazitijekom narednih pet mjeseci da bi formuliralo gradski proraun na osnovu tih regionalnihprograma.6Federal Register, vol. 64, no. 45 (9 oujak, 1999), str. 11, 485-90.7Peter Kareiva et al., Using Science in Habitat Conservation Plans, University of California, Santa Barbara:

National Center for Ecological Analysis and Synthesis (1998).8Vidi Boaventura de Sousa Santos, Participatory Budgeting in Porto Allegre: Toward a Redistributive

Democracy, Politics and Society, vol. 26, no. 4 (prosinac 1998), str. 461-510.9Ibid.


10/32


RealUtopiasProject


RealUtopiasProject

RealUtopiasProject

Proraunski savjet na gradskoj razini sastavljen je od dva izabrana delegata iz svakeod regionalnih skuptina, dva izabrana delegata iz svakog od pet tematskih plenarijakoji predstavljaju grad u cijelosti, delegata iz mjesnog radnikog sindikata, jedan izsaveza kvartovskih udruga i dva delegata iz sredinjih gradskih agencija. Grupa se nalaziintenzivno, barem jednom tjedno, od srpnja do rujna, da bi raspravila i utvrdila gradskiproraun usklaen s prioritetima utvrenima na regionalnoj razini, istovremenokoordinirajui financijske izdatke grada. S obzirom da su graanski predstavnici u veinisluajeva ne-strunjaci, gradske agencije nude teajeve i seminare iz budetiranja zadelegate u savjetu kao i za zainteresirane sudionike regionalnih skuptina. Tridesetogrujna svake godine, savjet podnosi predloeni proraun gradonaelniku koji moe iliprihvatiti proraun ili ga, putem veta, poslati natrag Savjetu na reviziju. Savjet za izraduprorauna odgovara ili popravljanjem prorauna ili odbacivanjem veta putemnadveinskog dvotreinskog glasa. Gradski slubenici procjenjuju da je otprilike stotisua ljudi, ili osam posto odrasle punoljetne populacije, sudjelovalo u krugu regionalnih

skuptina i posrednih sastanaka 1996. godine.

I.4 Demokratska decentralizacija u Indiji: Zapadni Bengal i KeralaPoput reforme participativnog budetiranja u Porto Alegreu, ljeviarske partije revitalizirale

su znatno lokalno upravljanje u Zapadnom Bengalu 10i Kerali u Indiji kao sredinje dijelovesvog politikog programa. Iako su indijske drave uivale mnoge formalne aranmane lokalnesamouprave od svoje nezavisnosti, te su institucije bile dvostruko ograniene. Izvana, veedravne birokracije uivale su ogroman financijski i slubeni autoritet nad veinom upravnihi razvojnih podruja tijekom tog perioda. Iznutra, tradicionalne su elite koristile drutvenu iekonomsku mo da bi dominirale formalno demokratskim lokalnim strukturama. Do 1957.glasako pravo je bilo ogranieno na temelju statusa. 11Ali ak i nakon uvoenja univerzalnogprava glasa, tradicionalni voe su uspijevali kontrolirati ova tijela i njihove resurse. Korupcija

je cvjetala, mnoge lokalno administrirane aktivnosti se jednostavno nisu izvodile i razvojniresursi su bili uzalud utroeni.U mnogim indijskim dravama, znaajne reforme su uinjene da se rijee ti problemi

lokalnog upravljanja produbljivanjem njihovog demokratskog karaktera. Najranije su reformepoele u kasnim sedamdesetima u dravi Zapadni Bengal 12. Vlada Lijevog Fronta koja jeondje zauzela vlast 1977., od tada uivajui rastuu podrku, vidjela je Panchayat sustavseoskog upravljanja kao priliku za mobilizaciju javnosti i njeno opunomoenje 13. Uz to to jeuvela jedan od najradikalnijih programa zemljine reforme u Indiji da slomi uporitetradicionalnih monika na seoskoj razini, Vlada Lijevog Fronta je, u nekoliko razliitih faza od1977. do danas, transformirala bengalske panchayate na nain da uvea prilike pripadnikazakinutih klasa da se koriste javnom vlau.

10Veina onoga to slijedi u razmatranju izdvojeno je iz G.K. Lieten, Development, Devolution, and Democracy:

Village Discourse in West Bengal, New Delhi: Sage Publications (1996).11Ibid., str. 50.12Maitreesh Ghatak i Maitreya Ghatak, Grassroots Democracy: A Case Study of the Operation of the

Panchayat System in West Bengal, India (Manuscript, 2000).13Panchayat sustav sastoji se od tri zdruena sloja. Najnii sloj je izabrano tijelo nazvano Gram Panchayat

koje najee pokriva deset do dvanaest sela s ukupno deset tisua stanovnika. Odgovornosti GP-a su sepromijenile s vremenom, ali danas tipino ukljuuju: administraciju javnog zdravstva, kanalizaciju i sanitaciju;opskrbu istom pitkom vodom; odravanje komunalnih usluga; primarno obrazovanje; poljoprivrednirazvoj; navodnjavanje; zemljinu reformu; ublaivanje siromatva; ruralnu industrijalizaciju; elektrifikaciju;i opskrbu stambenim prostorom. Sljedei sloj se zove Panchayat Samity i upravlja podrunom jedinicomkoja se najee sastoji od deset GP-a. Iznad ovog jo je okruno upravno tijelo Zilla Parishad koje zdruujei koordinira planove na razini panchayat samitya.


11/32



Prvi vaan korak u panchayat reformi dogodio se 1988. kada je dravna vlada prebacilaodgovornost za implementaciju mnogih razvojnih programa od dravnih ministarstava izravnopanchayatima. Istovremeno s tom ekspanzijom funkcija njihovi prorauni su se vie negoudvostruili dostigavi otprilike dva milijuna rupija po panchayatu. Zatim, 1993., serija ustavnihi zakonskih dravnih amandmana dramatino je uveala potencijal za dalju ekspanzijupanchayat demokracije. Tri su promjene bile posebno vane. Prvo, te su reforme uvealefinancijski kapacitet najniih slojeva panchayat vlasti-gram panchayata-nametanjem shemedjelidbe poreza na dohodak s okruzima, dajui gram panchayatima njihovu vlastitu oporezujuumo. Drugo, te su mjere odredile da jedna treina mjesta u panchayatskuptinama i liderskihpozicija bude popunjena enama i da pripadnici najnie kaste zauzmu liderske pozicije usvim ovim tijelima proporcionalno s njihovim brojem u okrugu. Posljednje, i najvanije za nausvrhu, reforme iz 1993. su uspostavile dvije vrste izravnog deliberativnog tijela, zvane gramsabhas, da bi se poveala javna uraunljivost predstavnika gram panchyata. Gram sabhasainjen je od svih osoba unutar gram panchayat podruja (uglavnom oko deset tisuastanovnika) i sastaje se jednom godinje u prosincu. Na tom sastanku, izabranigram panchayatpredstavnici revidiraju predloeni proraun za sljedeu godinu te revidiraju postignua (ilinjihov nedostatak) prologodinjeg prorauna. Slini sastanci dogode se dvaput godinje najo razdruenijoj razini panchayat uprave.

Slubenici u jugozapadnoj dravi Kerali pomno su pratili ove demokratske razvoje i zatimkrenuli u odvanu inicijativu da ih usvoje i proire u vlastitoj dravi 1996. godine. Ovdje,vladajua Komunistika partija Indije/marksistika (KPM) ustrajala je u programu prijenosaovlasti na participativno planiranje na razini sela, kao strategije da oivi svoju iezavajuuglasaku bazu i unaprijedi upravnu uinkovitost. Pod programom, nekih 40 posto javnogdravnog prorauna bilo bi uzeto od tradicionalno monih odjela u birokratskom aparatu ipreneeno na nekih devet stotina individualnih seoskihpanchayat planerskih odbora. 14Dabi potroilo te novce od svakog se sela zahtijevalo da napravi detaljan razvojni plan koji binaveo procjenu potreba, izvjetaje o razvoju, tono odreene projekte, dodatno financiranje,aranmane za odluivanje i dokumentiranje korisnika plana, te aranmane za njegovonadziranje. Ovi su planovi, u principu, zatim odobreni ili odbijeni izravnim glasovanjem upukim seoskim skuptinama. Uz te proceduralne zahtjeve, postoje i neka kategorikaogranienja: nekih 40-50 posto sredstava svih panchayatamora se uloiti u ekonomskirazvoj, dok je 40 posto nuno namijenjeno za socijalne trokove ukljuujui sanaciju sirotinjskihdijelova grada(slums), maksimalno 30 posto smije biti utroeno na ceste i 10 posto sredstavamora biti usmjereno ka programima za ene. Izvan ovih opih zahtjeva, seoska upravna tijelaostavljena su vlastitim inicijativama.

Masovna politika i upravna mobilizacijska nastojanja bila su organizirana da podupruovu temeljnu reformu devolucije u korist uraunljivosti. 15Jedna komponenta ovog nastojanjabila je izgradnja seoskih kapaciteta za izvedbu procjene ruralnog oporezivanja i formulacijurazvojnih planova. 1997.-1998. nekih tri stotine tisua sudionika pohaalo je razvojneseminare gdje su graani uili osnovne vjetine samoupravljanja. Sam proces planiranja

ukljuivao je vie od sto tisua volontera za razvoj seoskih projekata i vie od 25 tisua zaukljuivanje tih planova u planove na razini sela. Ovaj puki porast u seoskom planiranju iformulaciji projekata daleko je nadiao mogunosti sredinje dravne vlasti da procijenikvalitetu planova, a kamoli da osigura povratnu informaciju za njihovo poboljanje. Da bi seumnoili slubeni kapaciteti, nekih pet tisua volontera, mnogi od njih umirovljeni strunjaci,bili su uvrteni u Dobrovoljaku tehniku slubu (Voluntary Technical Corps) koja se bavilarevizijom projekata i planova.

S obzirom na novinu reforme, njen opseg i malu koliinu resursa za njenu evaluaciju nije

14Vidi T.M. Thomas Isaac s Richard Franke, Local Democracy and Development: Peoples Campaign forDecentralized Planning in Kerala, New Delhi: Left World Press (2000).

15Ibid.


12/32


RealUtopiasProject


RealUtopiasProject

RealUtopiasProject

iznenaujue da posjedujemo samo ogranieno znanje o njenim posljedicama. U smisluparticipativnog procesa i tehnike uinkovitosti, napredak je do sada bio obeavajui, ali tekdjelomian. Dok su neka sela proizvodila paljive planove s visokom razinom izravne participacijejavnosti, mnoga nisu uspjela u proizvodnji ikakvih planova. Od planova koji su bili predani, mnogisu bili jadno integrirani, te su imali loe sheme kreditiranja i financiranja i projekti unutar njihsamih su nekad bili loe osmiljeni ili su jednostavno oponaali ustaljene birokratske prakse. tose tie dimenzija demokratskog procesa, participacija u postojeim seoskim upravnim strukturamadramatino je uveana nakon reforme iz 1996., ali jo uvijek ukljuuje tek deset posto populacije.Ipak, optimizam nam daje injenica da je opunomoenje na razini sela potaknulo stvaranjegrassroots*kvartovskih grupa u stotinama sela. Slino dinamici u programu participativnogbudetiranja u Porto Alegreu, te grupe seoskim upravnim tijelima artikuliraju prvenstveno lokalnepotrebe i interese.

II. Principi i institucionalni dizajn opunomoenogII. Principi i institucionalni dizajn opunomoenogII. Principi i institucionalni dizajn opunomoenogII. Principi i institucionalni dizajn opunomoenogII. Principi i institucionalni dizajn opunomoenogparticipativnog upravljanjaparticipativnog upravljanjaparticipativnog upravljanjaparticipativnog upravljanjaparticipativnog upravljanja

Iako se svaki od ovih eksperimenata razlikuje od ostalih svojom ambicijom, svojim opsegomi konkretnim ciljevima, svi oni dijele iznenaujue slinosti u motivacijskim prinicipima i obiljejimainstitucionalnog dizajna. Oni bi mogli imati dovoljno toga zajednikog da bi ih se moglo nazvatiprimjerima novog, nairoko primjenjivog, modela deliberativne demokratske prakse koja moebiti proirena horizontalno-u druga javnopolitika podruja i druge regije-i vertikalno-u vie i nierazine institucionalnog i drutvenog ivota. Mi smatramo da oni zaista imaju dovoljno togazajednikog, te taj model nazivamo Opunomoeno participativno upravljanje (EmpoweredParticipatory Governance, EPG).

OPU pokuava unaprijediti tri pravca u znanosti o drutvu i teoriji demokracije. Prvo, uzimamnoge od svojih normativnih obveza iz analiza praksi i vrijednosti komunikacije, javnog rasuivanja

i deliberacije. 16Proiruje primjenu deliberacije od apstraktnih pitanja oko vrijednosnih sukoba iprincipa pravde ka konkretnim sadrajima poput poploavanja ulica, poboljanja kola imenadmenta prirodnog okolia. Takoer, ono empirijski smjeta deliberaciju meu specifineorganizacije i prakse, da bi se dovelo u red socijalno iskustvo radi produbljivanja razumijevanjapraktine deliberacije i istraivanja strategija za njeno unapreenje. Recentni uraci na temugraanskog angamana i sekundarnih asocijacija nude drugo polazite za OPU. 17Ta, pak, linijaakademskog pristupa pokuava razumjeti i na taj nain demonstrirati znaaj graanskog ivotai nevladinih organizacija za osnaivanje demokracije. OPU nadograuje te uvide istraujuimoe li reorganizacija formalnih institucija stimulirati demokratski angaman u civilnom drutvui tako oformiti vrijednosni krug recipronog osnaivanja. Na koncu, OPU je dio ire suradnje zaotkrivanje i zamiljanje participativnijih demokratskih institucija koje su djelotvornije od ustaljenihkonfiguracija politike reprezentacije i birokratske uprave. 18OPU tom istraivanju prilae znaajno*

Grupe graana nastale unutar odreene lokalne zajednice radi rjeavanja konkretnog problema bez intervencijeizvanjskih politikih interesa.16Dva posebice relevantna teoretiara deliberacije za nae su potrebe Jrgen Habermas i Joshua Cohen.17Vidi, za primjer, Robert Putnam, Bowling Alone: The Collapse and Revival of American Community, New York:

Simon and Schuster (2000); Ur. Theda Skocpol i Morris P. Fiorina, Civic Engagement in American Democracy,Washington, DC: Brookings Institution Press (1999), str. 1-23; Joshua Cohen i Joel Rogers, Associations andDemocracy, Ur. Erik Olin Wright, London: Verso (1995); Paul Hirst, Associative Democracy: New Forms ofEconomic and Social Governance, Cambridge: Polity Press (1994).

18Vidi Joshua Cohen i Charles Sabel, Directly-Deliberative Polyarchy, European Law Journal, vol. 3, no. 4(prosinac 1997), str. 313-42; Michael C. Dorf i Charles Sabel, Drug Treatment Courts and EmergentExperimentalist Government, Vanderbilt Law Review, vol. 53, no. 3 (travanj 2000); Archon Fung, StreetLevel Democracy: A Theory of Popular Pragmatic Deliberation and Its Practice in Chicago School Reform andCommunity Policing, 1988-1997, Ph.D. dissertation, MIT Department of Political Science (1999).


13/32



razumijevanje institucija, praksi i uinaka graanske participacije.Mi, stoga, poinjemo, provizorno i apstraktno, skicirati OPU iznosei tri opa prinicipa koji

su fundamentalni za sve te eksperimente: (1) usredotoenost na specifine, opipljiveprobleme, (2) ukljuivanje obinih ljudi na koje se odnose ti problemi i njima bliskih slubenikai (3) deliberativno razvijanje rjeenja za te probleme. U kontekstu reformi ispitanih ovdje, inise da tri obiljeja institucionalnog dizajna stabiliziraju i produbljuju praktinu provedbu ovihtemeljnih principa: (1) devolucija autoriteta za donoenje javnih odluka opunomoenimlokalnim jedinicama, (2) stvaranje formalnog sustava veza izmeu odgovornosti, distribucijeresursa i komunikacije koji spajaju te jedinice jedne s drugima i s nadreenim, sredinjimautoritetima, (3) upotreba i generiranje novih dravnih instititucija da podravaju i vode tadecentrirana nastojanja rjeavanja drutvenih problema. Na koncu raspravljamo nekepresudne pozadinske uvjete neophodne da bi ti institucionalni dizajni pridonijeli realizacijidemokratskih vrijednosti.

II.1 Tri prinicipa opunomoenog participativnog upravljanja

II.1.1 Prvi princip: praktina orijentacijaPrva distinktivna karakteristika prethodno navedenih sluajeva jest da svi oni razvijaju

strukture upravljanja prilagoene prilino konkretnim problemima. Ti eksperimenti, iako estovezani uz drutvene pokrete i politike partije, razlikuju se od njih u tome to se fokusiraju napraktine probleme kao to je javna sigurnost, obuavanje radnika, briga o prirodnom okoliuili, pak, paljiva konstrukcija gradskih prorauna. Ako ovi eksperimenti budu napredovali popitanju tih problema, onda oni nude potencijalni odgovor na iroko rairene sumnje u vezidjelotvornosti dravne akcije. Jo vanije je da bi oni dobavili dobra onim dijelovima drutvakojima su ta dobra esto uskraena. Ta praktina usredotoenost takoer stvara situacije ukojima akteri navikli na natjecanje jedni s drugima za mo i resurse mogu poeti suraivati i

graditi kolegijalnije odnose.Nasuprot tome, meutim, moe odvratiti agente od vanijih,opsenijih konflikata (na primjer, redistributivno oporezivanje ili vlasnika prava) koncentracijomnjihove panje na ogranieni niz relativno suenih problema.

II.1.2 Drugi princip: participacija odozdo prema goreSve navedene reforme uspostavljaju nove puteve za one najizravnije ugroene ciljanim

problemima-uglavnom obini graani i terenski slubenici-da primijene svoje znanje,inteligenciju i interes na formuliranje rjeenja. Mi nudimo dva opa obrazloenja za ovakvoudaljavanje od stava da sloene tehnike probleme najbolje rjeavaju strunjaci obueni zate zadatke. Prvo, uinkovita rjeenja odreenih vrsta novih i fluidnih javnih problema moguzahtijevati razliita iskustva i znanja koja se vie nude od strane raznolikih, relativnoslobodoumnijih, graana i terenskih operativaca, nego od distanciranih i usko obuenihstrunjaka. U ikakim kolskim upravama i organizaciji policijskog rada, na primjer, moemo

vidjeti da su kvartovski savjeti smislili uinkovita rjeenja koja policijski slubenici samostalnoradei nikad ne bi razvili. Drugo, izravna participacija grassrootsrukovoditelja uveavauraunljivost i skrauje birokratski proces koji ide uz politike partije i njihov birokratski aparat.U razvijajuim podrujima poput Porto Alegrea u Brazilu i Kerale u Indiji, jedno od glavnihpostignua uveane participacije bilo je krpanje pukotina nastalih pokroviteljskom korupcijomi labavljenje stiska tradicionalnih politikih elita.

To ne znai da su tehniki strunjaci irelevantni za opunomoeno participativnoupravljanje. Strunjaci igraju vanu ulogu u procesu donoenja odluka, ali ne uivajuekskluzivnu mo za donoenje vanih odluka. Njihov zadatak, na razliite naine u razliitimsluajevima, jest da pomognu javno deliberativno donoenje odluka i da utjeu na sinergiju


14/32


RealUtopiasProject


RealUtopiasProject

RealUtopiasProject

izmeu strunih i graanskih uvida radije nego da unaprijed odrede javni input. Nadmauju liovi dobici od participacije potencijalne trokove reduciranog utjecaja strunjaka jest empirijskiproblem kojeg ostali autori u ovoj knjizi detaljno tretiraju.

II.1.3 Trei princip: deliberativno proizvoenje rjeenjaDeliberacija je trea distinktivna vrijednost opunomoenog participativnog upravljanja. U

deliberativnom donoenju odluka sudionici sluaju jedni druge i donose grupne izbore nakonpotrebnog razmatranja. 19U kontemplaciji i raspravi to je grupi initi, sudionici trebajuuvjeravati jedni druge izlaganjem razloga koje drugi mogu prihvatiti. Takvi razlozi mogupoprimiti oblik poput: mi moramo uiniti X jer je to ispravna stvar za uiniti, poten nain dase ide naprijed, uinili smo Y proli put i nije upaliloili to je najbolja stvar za grupu ucijelosti. Taj ideal ne zahtijeva od sudionika da budu altruistini ili da se sloe s odreenimvrijednosnim konsenzusom, strategijom ili perspektivom. Deliberacija je u stvarnosti estookarakterizirana uarenim sukobima, pobjednicima i gubitnicima. Vano obiljeje iskrene

deliberacije jest da sudionici pronau razloge koje mogu prihvatiti u kolektivnim akcijama, ane nuno razloge koje potpuno podravaju ili koje smatraju maksimalno povoljnim.Deliberativni proces odluivanja, kao onaj kod formulacije plana za unapreenje kolstva

u Chicagu ili seoski planovi u Kerali, mogu prvo poeti s konstrukcijom programa rada: strankenude prijedloge to bi trebali biti prioriteti grupe. Zatim mogu pravdati te prijedloge njihovomsposobnou da unaprijede zajednike interese (na primjer, konstrukcija uinkovite kole) iliosiguraju socijalnu pravdu pod tekim resursnim ogranienjjima. Nakon potpunih razmatranjaraznih prijedloga i argumenata koji ih podupiru, sudionici mogu tada, ako to od njih zahtijevajupreostale nesuglasice, glasovati za najbolji prijedlog. U glasovanju, meutim, sudionik neglasuje za opciju koja najvie pridonosi njegovom osobnom interesu, ve za opciju koja seini najrazumnijom. Izbori e biti poteni ako grupe usvoje razumne prijedloge radije negoone koji najvie unapreuju neiji osobni ili politiki interes. Slino tome, sudionici zatimrazmiljaju o strategijama koje e najbolje unaprijediti grupnu agendu, te trebaju usvojiti onaj

izbor koji u perspektivi najvie obeava. Ti rezultati, dakako, ovise o pridravanju procedura inormi deliberacije od strane sudionika. Stupanj do kojeg e se oni njih pridravati ovisi opojedinanim motivima i institucionalnim parametrima.

Jedna opasnost participativnog i dijalokog donoenja odluka jest da e neki sudioniciiskoristiti svoju manipulativnu mo da poguraju stavove motivirane svojim partikularniminteresima. Ipak, da bi se okvalificirali kao deliberativniprocesi donoenja odluka, ozbiljniargumenti i obrazloenja moraju biti sredinji konstitutivni dio rasuivanja putem kojeg serjeavanje problema zapravo zbiva. Iako je ponekad promatraima izvana teko razlikovatinepatvorenu deliberaciju od neiskrenog pretvaranja, razlika je bez obzira fundamentalna iuglavnom oigledna sudionicima.

Dok opunomoeno participativno upravljanje dijeli ovaj fokus na uvjeravanje iargumentaciju sa svim oblicima deliberacije, njen praktini fokus udaljava se od mnogih

pristupa koji opisuju diskurs kao pruanje razloga za unaprjeenje unaprijed odreenihprincipa, prijedloga, vrijednosti i politika. U ovim eksperimentima, deliberacija skoro uvijekukljuuje kontinuirano zajedniko planiranje, rjeavanje problema i strategiziranje. Sudioniciu OPU-u uglavnom ulaze u te dijaloke arene da zajedniki formuliraju sredstva i ciljeve. Onine sudjeluju da bi ekskluzivno nastojali progurati unaprijed formulirane programe ili vizije,ve oekuju da e strategije i rjeenja biti artikulirani i skovani putem deliberacije iplaniranjas ostalim sudionicima. Iako esto imaju malo toga zajednikog, ak esto iza sebe imaju

19Ovaj prikaz deliberacije odnosi se na novije pristupe u teoriji demokracije, posebice u raznim radovimaJoshua Cohena. Vidi, za primjer, njegovo djelo Procedure and Substance in Deliberative Democracy, uSelya Benhabib (Ur.), Democracy and Difference: Contesting the Boundaries of the Political, Princeton: PrincetonUniversity Press (1996), str. 95-109.


15/32



povijest animoziteta, sudionici u ovakvoj okolini ujedinjeni su svojim neznanjem kako najboljeunaprijediti opu situaciju zbog koje su se okupili. Na primjer, u nastojanjima seoskog planerstva

u Kerali ili planiranju ouvanja prirodnih ivotinjskih stanita, inicijalni koraci prema donoenjuodluke esto ukljuuju ispitivanje postojeih okolnosti. Nije iznenaenje da sudionici estooblikuju ili preoblikuju svoje sklonosti i miljenja u svjetlu tih ispitivanja. Ako su uli u takveprocese sigurni u odreeni tijek dogaanja, neka druga strategija (poput upravne odredbe iliobraanja viim zapovjednim instancama) mogla bi biti privlanija od uputanja udeliberaciju. 20Opunomoeno participativno donoenje odluka moe biti usporeeno s triuobiajenije metode drutvenog izbora: hijerarhijsko upravljanje od strane strunjaka,agregativno glasovanje i strateko pregovaranje. U prvom uobiajenom pristupu mo jepovjerena menaderima, birokratima ili drugim strunjacima zaduenima za unapreenjeinteresa javnosti za koje se podrazumijeva da su sposobni to uiniti zbog svoje obuke, znanjaili normativnih obveza. Iako se takvi strunjaci mogu upustiti u deliberaciju meu sobom,njihove su rasprave odvojene od participacije javnosti. Suprotno od toga, u opunomoenom

participativnom upravljanju, strunjaci i birokrati uputaju se u deliberaciju izravno s graanima.Agregacija je druga uobiajena metoda drutvenog donoenja odluka u kojoj je grupni izborrezultat kombiniranja sklonosti pojedinanih sudionika koji tu grupu sainjavaju. Glasovanje-o problemima, prijedlozima ili kandidatima- vjerojatno je najuobiajenija proceduraagregativnog drutvenog izbora. Kod glasovanja, sudionici poinju s rangiranjem alternativaprema svojim eljama. Zatim algoritam poput pravila veine izabere jednu opciju za cijelugrupu. Opet, glavna razlika izmeu agregativnog i deliberativnog glasovanja jest da u prvomsluaju pojedinci jednostavno glasuju prema svom osobnom interesu, bez da nuno razmotrerasudnost, pravinost i prihvatljivost te opcije za druge. Bez ulaenja u poznate zasluge iliprobleme 21agregativnog glasovanja, premjetanje na deliberativno odluivanje u nekimeksperimentima opunomoenog participativnog upravljanja bilo je odgovor na neuspjeheagregativnih mehanizama koji su im prethodili. Ponekad, kao u Porto Alegreu, ti neuspjesilee u nedostacima izbornih mehanizama da uinkovito potuju elje glasaa uslijed problemapoput patronae i korupcije. U drugima sluajevima, kao to je formulacija planova zaunaprjeenje rada kole ili planova za ouvanje prirodnog ivotinjskog stanita, sloenost inesigurnost esto spreavaju sudionike da formuliraju jasne preferencije koje bi lako moglebiti zdruene.

Strateko pogaanje i pregovaranje 22trea su usporedna metoda drutvenog izbora.Poput agregacije, ali razliito od deliberacije ili veine komandnih varijanti, stranke u stratekompogaanju koriste procedure donoenja odluka da unaprijede svoje nesputane osobne interesepoduprte resursima i moi koje donose za stol. Usporedbe radi, glasake procedure u pravilu20Deliberativni procesi mogu utjecati na shvaanja koja pojedinci imaju u vezi vlastitih interesa i optimalnih

strategija za zadovoljenje tih interesa. Openito bi se moglo oekivati da kad ljudi stupe u takve deliberativneprocese imaju bolje vienje svojih glavnih ciljeva nego to imaju vienje naina za postizanje tih ciljeva, tese stoga veliki dio deliberativnog procesa tie rasprava vezanih uz rjeavanje problema u vezi alternativnih

smjerova akcije. Ipak, iz razloga to su interesi sloeni, esto vrlo neodreeni i zato to pojedinci estodefiniraju svoje interese preko promjenjivog niza drugih aktera, deliberativne procedure takoer moguutjecati na to kako ljudi razumijevaju same interese. Za raspravu o nainima transformacije interesa putemdeliberacije, vidi Jane Mansbridge, A Deliberative Theory of Interest Representation, u The Politics ofInterests:Interest Groups Transformed, Boulder, CO: Westview Press (1992), str. 32-57.

21Najuveniji od ovih jest svakako problem nekoherentnosti. Vidi William Riker, Liberalism against Populism:A Confrontation between the Theory of Democracy and the Theory of Social Choice, Prospect, IL: WavelandPress (1982).

22Za ograniene svrhe ove rasprave naizmjenino koristimo pregovore i strateko pogaanje. Pregovori istrateko pogaanje mogu, dakako, takoer ukljuivati deliberaciju meu ukljuenim strankama. Problemovdje, stoga, jest razlika izmeu takvog deliberativnog pogaanja i stratekogpogaanja koje je namjerenodavanju maksimalne prednosti neijem osobnom interesu.


16/32


RealUtopiasProject


RealUtopiasProject

RealUtopiasProject

pokuavaju izjednaiti takve razlike u moi putem odredbi poput one jedna osoba jedanglas. Kolektivna pogaanja izmeu golemih sindikata i poslodavaca zahvaaju tu razliku;svaki donosi razliite izvore autoriteta i moi u susret i svaki ih koristi da bi osigurao najbolju(ne nuno najpoteniju) pogodbu za svoju stranu. Za razliku od isto deliberativnih interakcija,stranke to uglavnom rade upotrebom prijetnji, diferencijalne moi, lanih prikaza i stratekihrazgovora. 23

Ova etiri naina odluivanja-deliberacija, hijerarhijsko upravljanje, agregacija i stratekopregovaranje-su ideal tipski. Stvarni procesi, nita manje oni koji ukljuuju principeopunomoenog participativnog upravljanja, esto sadre elemente svakog od njih. Mi prednostu OPU-u dajemo deliberaciji, no kao vrijednosti i normi koja motivira stranke i informirainstitucionalni dizajn zbog njoj svojstvenih prednosti u tim politikim i upravnim kontekstima.Analize sluajeva u ostatku ovog sveska istrauju stupanj do kojeg stvarnost prakse donoenjaodluka opravdava to opredjeljenje.

II.2 Tri svojstva dizajnaS obzirom da su ovi principi sami po sebi dosta privlani, neodloivo pitanje jest hoe li ih

izvedive institucionalne konfiguracije ili stvarni drutveni uvjeti mjerljivounaprijediti u praksi.Sluajevi istraeni u ovom zborniku ukazuju nam da reforme koje unapreuju te principe nadublje i odrive naine esto iskazuju tri institucionalna svojstva dizajna. S obzirom da jeempirijska studija alternativnih institucionalnih dizajna nedovoljno razvijena da bi otkrila jesuli ta svojstva neophodna (sasvim sigurno nisu dovoljna) deliberativnim demokratskimaranmanima, mi ih nudimo kao opaanja i hipoteze o svojstvima dizajnakoja pridonoseinstitucijama koje unapreuju, stabiliziraju i produbljuju demokratske vrijednosti.

II.2.1 Prvo svojstvo dizajna: devolucijaS obzirom da je opunomoeno participativno upravljanje usmjereno na konkretne probleme,

te potie participaciju lokaliziranu u odnosu na predmet raspravljanja i geografski prostor,njegova institucionalna stvarnost zahtijeva primjerenu reorganizaciju dravnog aparata. Onosa sobom povlai upravnu i politiku devoluciju vlasti ka lokalnim radnim jedinicima- poputkvartovskih savjeta, osoblja na pojedinim radnim mjestima i delineiranim prirodnim stanitima-zaduenima da smiljaju i implementiraju rjeenja i odgovornima po kriteriju uinkovitosti.Tijela u navedenim reformama nisu samo savjetodavna ve su kreacije transformirane draveobdarene znatnim javnim autoritetom. Ova devolucija u znaajnom je razilaenju scentralizirajuim progresivnim strategijama i iz tog razloga bi je mnogi na ljevici mogli vidjetiproblematinom. Jednako kao to participativne dimenzije tih reformi konstituiraju odmak odovlatene ekspertize, delegiranje ovlasti za konceptualiziranje zadataka, kao i ovlasti zanjihovo izvrenje lokalnim jedinicama, prozlazi iz skepticizma prema sposobnosti demokratskogcentralizma da konzistentno proizvodi uinkovita rjeenja. Tako, na primjer, sluajevi iz Chicagapruaju kvartovsko upravljanje policijskim radom i javnim obrazovanjem kao gipke alternative

konvencionalnim, centraliziranim rjeenjima poput stroih kazni i vie policije na ulicama kaoodgovor na pitanja javne sigurnosti, a nacionalna testiranja, financijske reforme kolstva,implementaciju jednog, najboljeg mogueg curriculuma, rasnu desegregaciju i privatizacijukao odgovor na obrazovne probleme. Planiranje ouvanja prirodnog stanita odustaje odcentraliziranog i uniformnog standarda prohibicije razvojne aktivnosti naenog u Zakonu ougroenim vrstama u korist reima u kojem lokalni interesentiproizvode prikladno skrojenegospodarske planove koji unaprjeuju i razvoj i zatitu vrsta. Umjesto da alocira sredstva iosoblje da poploava, uvodi struju i gradi kanalizaciju prema uniformnom kriteriju ili

23Vidi, za primjer, David Austen-Smith, Strategic Models of Talk in Political Decision Making, InternationalPolitical Science Review, vol. 13, no. 1 (1992), str. 45-58.


17/32



centraliziranoj prosudbi, sustav participativnog prorauna Porto Alegrea poziva stanovnikegradskih etvrti i njihove udruge u izravni, ponavljani proces utvrivanja, implementacije inadziranja tih prioriteta.

II.2.2 Drugo svojstvo dizajna: centralizirani nadzor i koordinacijaIako uivaju znatnu mo i diskreciju, lokalne jedinice ne djeluju kao autonomna, atomizirana

mjesta za donoenje odluka u participativnom upravljanju. Umjesto toga, svaki sluaj oblikujesustave veza odgovornosti i komunikacije koje povezuju lokalne jedinice s nadreenim tijelima.Ti sredinji uredi mogu poveati kvalitetu lokalne demokratske deliberacije i rjeenja problemana razne naine: koordinacijom i distribucijom resursa, rjeavanjem problema koje lokalnejedinice ne mogu rijeiti same, ispravljanjem patolokog ili nekompetentnog donoenja odlukau neuspjenim grupama i difuzijom inovacija i znanja iznad postojeih granica. Indijskipanchayat sustavi i participativno budetiranje u Porto Alegreu pridaju relevantnim seoskimi odlukama gradskih etvrti znaaj vie razine vlasti. Obje ikake reforme kvartovskog

upravljanja ustanovile su sredinja tijela za ocjenjivanje sposobnosti i uinkovitostikomparabilnih jedinica (kole, policijskipatrolni rajoni) jednih naspram drugih i za dranjeistih odgovornima minimalnim proceduralnim i bitnim standardima. Sluba SAD-a za ribe idivlja (U.S. Fish and Wildlife Service) pokuava nadgledati nekih 380 planova za ouvanjeprirodnih stanita putem centraliziranog monitoringa, skupljanjem informacija i praenjempostupka izdavanja dozvola i uinkovitosti samih planova. Za razliku od modela Nove ljevice(New Left) u kojima briga o liberaciji vodi zahtjevima za autonomnom decentralizacijom,opunomoeno participativno upravljanje prua nove oblike koordinirane decentralizacije.Voeni pragmatikim imperativom nalaenja uspjenih rjeenja, ti novi modeli odbacuju idemokratski centralizam i strogu decentralizaciju kao neuinkovite. Rigidnost prethodnogmodela preesto ga navodi da zapostavlja lokalne okolnosti i znanja, a kao rezultat toga imaproblema s uenjem iz iskustva. S druge, pak, strane, nekoordinirana decentralizacija izolira

graane u malene jedinice, svakako ludo odvana mjera za one koji ne znaju kako rijeitiproblem ali slute da drugi, negdje drugdje, znaju. Stoga, te reforme nastoje konstruirati vezekojima se ire informacije meu lokalnim jedinicama i kojima se one dre odgovornima.

II.2.3 Tree svojstvo dizajna: usredotoenost na dravu, ne na voluntarizamTrea karakteristika dizajna tih eksperimenata jest da oni koloniziraju dravnu mo i

transformiraju formalne upravljake institucije. Mnoga spontana nastojanja aktivista upodrujima poput revitalizacije gradskih etvrti 24, ekolokog aktivizma 25, lokalnog ekonomskograzvoja i zdravstvene zatite radnika nastoje utjecati na dravne odluke izvanjskim pritiskom.Pritom, najuspjenija od tih nastojanja zaista unapjreuju OPU principe praktinosti,participacije ili ak i deliberacije u graanskim i politikim organizacijama. Ali, ona ostavljajunetakutim osnovne institucije dravne vlasti. Za razliku od njih, OPU reforme pokuavajupreinaiti formalne institucije na tragu tih principa. Ova formalna ruta potencijalno potie

dravnu vlast i resurse na deliberaciju i participaciju javnosti, da bi time uinila te praksetrajnijima i ire dostupnima.

24Vidi, za primjer, Harry Boytes Backyard Revolution: Understanding the New Citizens Movement, Philadelphia:Temple University Press (1980) i Peter Medoffov i Holly Sklarin Streets of Hope: The Fall and Rise of anUrban Neighborhood, Boston, MA: South End Press (1994). Za jedan prominentni konkretan primjerraspravljen iz perspektive njegovog voe, vidi Ernesto Cortes, Jr., Reweaving the Social Fabric, The BostonReview, vol. 19, nos. 3 and 4 (lipanj-rujan 1994), str. 12-14, on the activities of the Industrial AreasFoundation (IAF) group Communities Organized for Public Service (COPS) in San Antonio, Texas.

25Andrew Szasz, Ecopopulism: Toxic Waste and the Movement for Environmental Justice, Minneapolis: Universityof Minnesota Press (1994).


18/32


RealUtopiasProject


RealUtopiasProject

RealUtopiasProject

Ti eksperimenti openito nastoje transformirati mehanizme dravne vlasti u permanentnomobilizirane deliberativno-demokratskegrasrootsoblike. Takve se transformacije dogodejednako esto kao to se i izjalove u bliskoj suradnji s dravnim agentima. Ti su eksperimentistogamanjeradikalni od mnogih raznovrsnih aktivistikihmetoda samopomoiutoliko tonjihova sredinja aktivnost nije boriti se s vlasti. Ali su oni vieradikalni utoliko to imajuvei reformski domet, to su ovlateni od dravnih ili korporativnih tijela da donose bitneodluke i, to je najvanije, one pokuavaju promijeniti sredinje procedure dravne vlastiradije nego da samo povremeno pokuavaju pomaknuti vektor njene primjene. Dok politikepartije, drutveni pokreti i interesne grupe esto postavljaju svoje ciljeve putem internihdeliberativnih procesa, te se zatim bore za korporativnu ili politiku mo da bi implementiralite ciljeve, nai eksperimenti rekonstituiraju procese donoenja odluka unutar dravnihinstitucija. Kada je ta reorganizacija uspjena, sudionici imaju pravo da uzmu primjenuautoriteta za gotovo; oni ne moraju utroiti znaajan dio svoje energije na borbu za vlast (iliprotiv nje).

Podrazumijeva se da se tim transformacijama nastoji institucionalizirati tekua participacijaobinih graana, najee kao korisnika javnih dobara, u izravnom utvrivanju to su tadobra i kako se najbolje mogu pribaviti. Ta perpetualna participacija stoji u kontrastu spram,na primjer, razmjerno kratkih demokratskih trenutaka u ishodu orijentiranim, na kampanjiutemeljenim, drutvenim pokretima i izbornim natjecanjima u uobiajenoj politici u kojoj voeili elite mobiliziraju popularnu participaciju za postizanje odreenih ishoda. U sluaju dapritisak javnosti postane dovoljan da bi se implementirala neka favorizirana politika ili izabranikandidat, trenutak ire participacije obino time zavrava; kasnije se legislacija, stvaranjepolitike i implementacija odvijaju u uglavnom izoliranoj dravnoj sferi.

II.3 Omoguavajui uvjetiVeliki broj pozadinskih uvjeta moe olakati ili, pak, oteati napredak opunomoenog

participativnog upravljanja. Pismenost je oigledan primjer. Visoka stopa pismenosti u Keraliu odnosu na stopu pismenosti u ostalim dravama u Indiji, sasvim sigurno olakava tamonjieksperiment u participativnoj demokraciji. Vrlo je mogue da vjerojatnost da ti institucionalnidizajni proizvedu eljene uinke znaajno ovisi o ravnotei moi izmeu aktera angairanih uOPU-u, a pogotovo o konfiguracijama nedeliberativne moi koje konstituiraju teren na kojemse strukturirana deliberacija unutar OPU-a odvija. Sudionici e biti puno spremniji da seukljue u ozbiljnu deliberaciju kada su njene alternative-poput strateke dominacije ilipotpunog izlaza iz cijelog procesa-uinjene manje privlanima radi uspostavljene relativneravnotee moi. Kada pojedinci nemaju mogunost dominirati drugima da bi osigurali svojeprioritete i sklonosti, skloniji su deliberaciji. Vano je napomenuti da tajpozadinski uvjetnezahtijeva apsolutnu jednakost. Sudionici u navedenim eksperimentima uivaju neusporedivorazliite resurse, razinu ekspertize, obrazovanja, statusa i brojane potpore. Meutim, nekadsu te razlike, uzete zasebno, dovoljne da uine deliberativnu kooperaciju privlanom. 26

Najmanje tri puta vode do ravnotea moi dovoljnih za deliberaciju. Prvi dolazi odsamosvjesnih nastojanja institucionalnog dizajna. Kada upravnici ili zakonodavci ovlasteroditelje da otputaju kolske ravnatelje ili puke savjete s autoritetom da revidiraju seoskeproraune, smjetaju graane i lokalne strunjake u jednaki poloaj. Povijesne sluajnosti,koje uope nisu usmjerene na uspostavljanje deliberacije ili participacije, ponekad takoerizvravaju tu funkciju izjednaavanja. Zakon o zatienim vrstama u Sjedinjenim Dravama,

26Opseg jednakosti ovdje donekle je srodan onom Rousseaua, kada on tvrdi da bi demokratski zakoni trebalistvoriti uvjete u kojima niti jedan graanin ne bi bio toliko bogat da kupi drugoga i niti jedan tolikosiromaan da bude prisiljen prodati se. J.-J. Rousseau, Social Contract, prev. Donald A. Cress, Cambridge:Hackett Publishing (1987), Book II, Chapter 11.


19/32



na primjer, prijeti prisilnim nametanjem trokova vlasnicima privatnog vlasnitva to njihmoe privoljeti da surauju s environmentalistima. Na koncu, grupe poput mjesnih organizacija,radnikih sindikata i interesnih grupa esto kontroliraju tendencije slubenika i grupa graanakoji silom ele upravljati deliberativnim procesima da bi unaprijedili vlastite partikularneinterese.

Da rekapituliramo, ini se da nai eksperimenti dijele tri politika principa, tri karakteristikedizajna i jedan primarni pozadinski uvjet:

> Prvo, svaki se eksperiment bavi specifinim podrujem od javne skrbi.> Drugo, deliberacija se oslanja na opunomoeni angaman obinih graana i slubenika

koji se tim podrujem bave.> Tree, svaki eksperiment nastoji rijeiti probleme putem uviavne deliberacije.

Po pogledu njihovih institucionalnih obiljeja,> Ti eksperimenti devoluiraju mo donoenja odluka i njihove implementacije lokalnim

akcijskim jedinicama.> Lokalne akcijske jedinice nisu autonomne, ve isprepleteno povezane jedna s drugomi sprikladnim dravnimrazinama da bi alocirali sredstva, rijeili zajednike iprekogranine probleme, te proirili inovaciju i znanje.

> Eksperimenti koloniziraju i transformiraju postojee dravne institucije. Upravnebirokracije ovlatene da se bave tim problemima restrukturirane su u deliberativnegrupe. Mo tih grupa da implementiraju ishode vlastitih deliberacija, stoga, dolazi odovlatenja koja su dobile od tih dravnih tijela.

I konano, po pogledu pozadinskih omoguavajuih uvjeta,> Postoji relativna ravnotea moi meu sudionicima u svrhu deliberativnog odluivanja.

III. Institucionalni ciljevi: posljedice zaIII. Institucionalni ciljevi: posljedice zaIII. Institucionalni ciljevi: posljedice zaIII. Institucionalni ciljevi: posljedice zaIII. Institucionalni ciljevi: posljedice za uinkovitost, pravinost i participacijuuinkovitost, pravinost i participacijuuinkovitost, pravinost i participacijuuinkovitost, pravinost i participacijuuinkovitost, pravinost i participaciju

Proceduralna obiljeja institucija dizajniranih prema gore navedenim principima mogu bitipoeljna sama po sebi; mi esto shvaamo deliberaciju i participaciju kao vane nezavisnevrijednosti. Meutim, znanstvenici, oni koji se bave njezinom praktinom primjenom i uzgrednipromatrai suditi e te eksperimente po njihovim posljedicama isto koliko po kvaliteti njihovihprocesa. U ovom poglavlju opisujemo kako bi institucije koje slijede gore navedene principedizajna mogle unaprijediti tri posebno vane kvalitete dravnog djelovanja: njegovuuinkovitost, pravinost i iri participativni karakter. Hoe li institucije dizajnirane premaprincipima OPU-a unaprijediti te vrijednosti ili e, umjesto toga, uroditi velikim brojem negativnihi nenamjeravanih posljedica, mora biti utvreno prije svega empirijskim razmatranjem. Mi

pruamo niz optimistinih oekivanja koja bi mogla usmjeravati ta razmatranja.

III.1 Uinkovito rjeavanje problemaModa najvaniji, institucionalni cilj tih deliberativnih demokratskih eksperimenata jest

unapreenje onog to je od koristi javnosti- kao to su uinkovite kole, sigurna susjedstva,zatiene ugroene vrste i razborita alokacija sredstava iz gradskog prorauna- djelotvornijenego to to ine alternativni institucionalni aranmani. Ako ne mogu proizvesti takve ishode,tada oni nisu privlani reformatorski projekti. S druge strane, ako postiu uspjene rezultate,tada taj okus radikalne demokracije ima potencijala da stekne iroko rasprostranjenu podrkujavnosti, pa ak i podrku elita. Zato bi, stoga, mi mogli oekivati od tih deliberativnihdemokratskih institucija da proizvedu uspjene rezultate?


20/32


RealUtopiasProject


RealUtopiasProject

RealUtopiasProject

Prvo, ti eksperimenti okupljaju i opunomouju pojedince bliske podrujima djelovanja, kojiposjeduju intimno znanje o relevantnim okolnostima. Drugo, u mnogim problemskimkontekstima, ti pojedinci, bilo da su graani ili lokalni slubenici, mogu takoer znati kakonajbolje poboljati te okolnosti. Tree, deliberativni proces koji regulira donoenje odluka odstrane tih grupa, vjerojatno e proizvesti superiorna rjeenja u usporedbi s hijerarhijskim ilimanje refleksivnim agregativnim procedurama (poput glasovanja) jer svi sudionici imaju prilikuponuditi korisne informacije i dublje razmotriti alternativne solucije. Povrh toga, participacijai deliberacija mogu uveati predanost sudionika implementaciji odluka koje se smatrajulegitimnijima od onih koje su nametnute izvana. etvrto, ti eksperimenti skrauju vrijemeizmeu povratne reakcije i naknadne modifikacije-udaljenost i vrijeme izmeu odluka, akcija,efekata, opaanja i preispitivanja-u javnoj akciji i na taj nain stvaraju okretan stil kolektivnogdjelovanja koji je sposoban prepoznati i reagirati na pogrene i neuinkovite strategije. Nakoncu, iz svakog od tih eksperimenata izrodi sestotine takvih komponentnih grupa, od kojihsvaka djeluje sa znatnom autonomijom, ali ne u izolaciji. Ova proliferacija zapovjednih toaka

doputa simultano slijeenje multiplih strategija, tehnika i prioriteta da bi se to bre otkrilei rasprostranile one koje se dokau kao najuinkovitije. Sposobnost cijelog sustava da ui,stoga, moe biti uveana kombinacijom decentralizirane opunomoene deliberacije,centralizirane koordinacije i sustava povratne informacije.

III.2 PravinostUz to to ine javnu akciju uinkovitijom, tri obiljeja mogu uveati sposobnost tih

eksperimenata za generiranje potenih i nepristranih ishoda. Prvo, ti su ciljevi uspjenoispunjeni u tim eksperimentima ako oni javnom akcijom isporue javna dobra onima koji ihinae ne uivaju. S obzirom da se veina eksperimenata usredotoava na probleme drutvenozakinutih-stanovnika geta u Chicagu i Milwaukeeu, onih ljudi iz siromanih susjedstava uPorto Alegreu u Brazilu, seljaka niskog socijalnog statusa u Indiji i industrijskih radnika u

Wisconsinu kojima prijeti da postanu tehnoloki viak-puka uinkovitost vana je komponentasocijalne pravde.Drugi izvor pravinosti i potenja vue korijene iz inkluzije drutveno zakinutih- stanovnika

i radnika-u procese donoenja javnih odluka iz kojih su esto iskljueni. Klasini razlog zastavljanje demokratske vlasti ispred paternalistike ili na neki drugi nain ekskluzivne vlastijest da e odluka vjerojatno tretirati one na koje e utjecati potenije kada oni sami toj odlucipridonose vlastitim inputom. Nai eksperimenti guraju to stanovite prilino dalekopokuavajui osmisliti procedure u kojima oni na koje te odluke najvie utjeu daju neposredniinput izbjegavajui pri tome da budu paralizirani nerazumnim postupcima koji ponekad buduposljedica takvih nastojanja.

Deliberativne procedure tih eksperimenata nude i trei nain unaprjeenja pravinosti ipotenja. Za razliku od stratekog pogaanja (u kojem su ishodi odreeni koliinom moi kojestranke donose u pregovore), hijerarhijskog upravljanja (u kojem su ishodi odreeni na osnovu

prosudbi onih visokopozicioniranih), trita (u kojem novac posreduje u ishodima) iliagregativnog glasovanja (u kojem su ishodi odreeni prema kvantiteti mobiliziranih pristalica),oni stvaraju grupe koje donose odluke prema pravilima deliberacije. Stranke daju prijedlogete ih zatim argumentiraju na nain koji je drugim strankama u grupi prihvatljiv. Proceduralnanorma tih grupa jest da one proizvode i usvajaju prijedloge koji uivaju iroku konsenzualnupodrku, iako strogi konsenzus nikad nije postavljen kao uvjet. Grupe odabiru mjere kojenakon razmatranja dobiju najdublju i najiru podrku. Idealno, takve su procedure reguliranerasudnou radije nego novcem, moi, brojnou ili statusom. S obzirom na to da je idejapotenja uklopljena u praksu razumne rasprave, istinski deliberativno donoenje odlukatrebalo bi tendirati prema pravinijim ishodima prije nego onima reguliranim statusom, moi,


21/32



novcem i brojnou. Biti e, nesumnjivo, neke razlike izmeu tog blagorodnog deliberativnogideala i stvarnih praksi u tim eksperimenatima.

III.3

Documents

Razmišljanje o opunomoćenom participativnom upravljanju