2
RASTEGLJIVE REČI :: sedamnaesta beležka, septembar 2013. CRVEN BANE SA VUKOVE STRANE Akademska upotreba narodnih pesama za merenje dubine i svežine jezika, sve se ređe javlja u modernim jezičko”hiruškim zahvatima. Svakodnevica je pretesna za arheološke krhotine reči.Proizvodnja novih , dosegla je industrijske razmere.Prevodive,neprevodive,zavodljive, moderne,uvozne,švercovane i ….nesvarljive... Samo reči, reči...reči. Zato, internet sve više podseća na veliku među”narodnu pesmu.Izgrađuje se razgrađuje i prenosi sa tastature na tastaturu bez gordosti i učenjačke nadmenosti. Sve je glatko kao u narodnom stihu.Uz 32 ili 64bitne komp“gusle, svejedno je, šta ko ima. Narodne pesme nemaju ni građu ni težinu koja bi ih uzdigla na nivo umetnosti ili nauke.Da je tako, ne bi ni bile narodne, a ni pesme.Nazivali bi ih svakojakim drugim imenima, osim narodnim. Tako bi bilo sve dok ne padnu šaka jezičkih stručnjaka, pa joj ovi najviše, sebe radi, dodele oreol “naučnog marerijala“.U toj fazi,postojanje naroda je vidljivo, a njegov genije isteran iz šume naučnim bajalicama.Posle toga,tajac i katanac.Ostaje samo nauka.Da li nas to neuk narod zbunjuje ili bruka!? Samonikli,kulturni sabor Guče puče, ali zato curi porez od piva i truba, sve do Uba i niže, da se narod i kultura zbliže. Dobrice, Dobrice i ti nam na čuvanje ostavljaš, raspevane, svoje i Vukove ptice. ČUDNE MERE I li se naš život po njima,nezahvalno produžava, ili naše pravo na njega, sužava? DONATORI I SNAGATORI Uzimate li bez pitanja, sveto pravo, deci,da im celi, počivaju predci? SPOMENIK Da li nam ikad pade na um, da bi u ime svih ljudi sveta, trebali,kao zahvalni potomci, podići spomenik našem zajedničkom bezimenom pretku, čoveku!Da li na to još uvek polažemo pravo? * Kada su u plastičnom plastu tražili, uz travku i slamku,ponovo su upali, u kupljenu zamku. * Obrađeni DNK i gvozeni lanci, skupa bi da žive, kao sijamski blizanci ?! * Jesti il ne jesti?... Još će mo se sresti, sfabrikom bolesti. BROD Plovimo na rečima kao na brodu od orahove ljuske.Jedan pogrešan zarez na hartiji, ume bez najave, otvoriti smrtnu ranu na najjačem telu. Eto, to je, u naj kraće, kob svake pogrešno viđene pismenosti. Čitajući,najpre, čitamo sebe.Da li osećamo da tu ,bez prestanka, kovitla nevidljivi vir,naš vir,koji ka mračnom dnu uvlači svakog pisca, svaki red i slovo, na kome nam se pogled zadrži. U tami dna, pri svetlosti sopstvenog bića isčitavamo drugog, njegovu reč“misao,drhtaj njegovog srca ,u strahu od greške,neznanja, u panici od nemoći...U tim trenutcima postajemo sudije njemu, ne sanjajući da potpis te presude stavljamo i na svoje čelo.U ogledalu prirode to se jasno vidi, samo ga treba dovoljno odmaći od sopstvenog nosa,kako ga ne bi zamaglili toplinom i parom tela, jer površina ogledala je hladna i sa drugačijim iscrtavanjem celine sveta. DOKTRINA Kič meni je stub kulture, rast % a vi, sa % stavi pa u% glavi! Od kada je narod zamenjen poreskim obveznicima,gubi se svaki trag i narodnoj poeziji i narodu.Nema više ni Muse kesedžije ni kraljevića Marka.Povučeni su zbog lošeg uticaja

RASTEGLJIVE REČI sedamnaesta beleška septembar 2013

Embed Size (px)

DESCRIPTION

kavez za drvo,kičmeni stub

Citation preview

Page 1: RASTEGLJIVE REČI sedamnaesta beleška septembar 2013

RASTEGLJIVE REČI :: sedamnaesta beležka, septembar 2013.

CRVEN BANE SA VUKOVE STRANE

Akademska upotreba narodnih pesama zamerenje dubine i svežine jezika, sve se ređe javljau modernim jezičko”hiruškim zahvatima.Svakodnevica je pretesna za arheološke krhotinereči.Proizvodnja novih , dosegla je industrijskerazmere.Prevodive,neprevodive,zavodljive,moderne,uvozne,švercovane i ….nesvarljive...Samo reči, reči...reči.Zato, internet sve više podseća na velikumeđu”narodnu pesmu.Izgrađuje se razgrađujei prenosi sa tastature na tastaturu bez gordosti iučenjačke nadmenosti. Sve je glatko kao unarodnom stihu.Uz 32 ili 64bitne komp“gusle,svejedno je, šta ko ima.Narodne pesme nemaju ni građu ni težinu koja biih uzdigla na nivo umetnosti ili nauke.Da je tako,ne bi ni bile narodne, a ni pesme.Nazivali bi ihsvakojakim drugim imenima, osim narodnim.Tako bi bilo sve dok ne padnu šaka jezičkihstručnjaka, pa joj ovi najviše, sebe radi, dodeleoreol “naučnog marerijala“.U toj fazi,postojanjenaroda je vidljivo, a njegov genije isteran iz šumenaučnim bajalicama.Posle toga,tajac ikatanac.Ostaje samo nauka.Da li nas to neuknarod zbunjuje ili bruka!?Samonikli,kulturni sabor Guče puče, ali zato curiporez od piva i truba, sve do Uba i niže, da senarod i kultura zbliže.Dobrice, Dobrice i ti nam na čuvanje ostavljaš,

raspevane, svoje i Vukove ptice.

ČUDNE MEREIli se naš život po njima,nezahvalno produžava,ili naše pravo na njega, sužava?

DONATORI I SNAGATORIUzimate li bez pitanja, sveto pravo, deci,da imceli, počivaju predci?

SPOMENIKDa li nam ikad pade na um, da bi u ime svih ljudisveta, trebali,kao zahvalni potomci, podići

spomenik našem zajedničkom bezimenom pretku,čoveku!Da li na to još uvek polažemo pravo?

*Kada su u plastičnom plastu tražili, uz travku islamku,ponovo su upali, u kupljenu zamku.

*Obrađeni DNK i gvozeni lanci, skupa bi da žive,kao sijamski blizanci ?!

*Jesti il ne jesti?... Još će mo se sresti, sfabrikom bolesti.

BRODPlovimo na rečima kao na brodu od orahoveljuske.Jedan pogrešan zarez na hartiji, ume beznajave, otvoriti smrtnu ranu na najjačem telu.Eto, to je, u naj kraće, kob svake pogrešno viđenepismenosti.Čitajući,najpre, čitamo sebe.Da li osećamo datu ,bez prestanka, kovitla nevidljivi vir,našvir,koji ka mračnom dnu uvlači svakog pisca,svaki red i slovo, na kome nam se pogled zadrži.

U tami dna, pri svetlosti sopstvenog bićaisčitavamo drugog, njegovu reč“misao,drhtajnjegovog srca ,u strahu od greške,neznanja, upanici od nemoći...U tim trenutcima postajemosudije njemu, ne sanjajući da potpis te presudestavljamo i na svoje čelo.U ogledalu prirode tose jasno vidi, samo ga treba dovoljno odmaći odsopstvenog nosa,kako ga ne bi zamaglili toplinomi parom tela, jer površina ogledala je hladna i sadrugačijim iscrtavanjem celine sveta.

DOKTRINA

Kič meni je stub kulture,rast % a vi, sa % stavi pa u% glavi!

Od kada je narod zamenjen poreskimobveznicima,gubi se svaki trag i narodnoj poezijii narodu.Nema više ni Muse kesedžije nikraljevića Marka.Povučeni su zbog lošeg uticaja

Page 2: RASTEGLJIVE REČI sedamnaesta beleška septembar 2013

na javni moral, a uzgred i zbog utaje harača.

*

SIC je u gramatičkom smislu izluđenica iskraćenica i može da znači: samo“izabranacenzura.

Kako da slavim civilizaciju koja je u svojetemelje,za samouništenje, postavila atomskebombe,Černobile i Fokušime? Svo, GMO iostalo izobilje, jedno je ime za deo ružnezbilje.

Zadržavam pravo na domaće sećanje.Ono mije bliže nego budućnost u uvoznim pelenama.

Drveće opasno po ljude, treba skloniti izarešetaka, uz poštovanje svih prava na

dostojanstven život biljaka.*

Kamen mudrosti je silicijum! sa primetnomsetom u glasu,uz uzdah, reče zapaljeni ugalj inedugo zatim , pretvori se u pepeo.Toplotukoju je poklonio,brzo su svi zaboravili,ali sezato i dalje, dugo, dugo, pričalo,da je prljav icrn, kao svaki drugi ugalj.Znao sam da neznaju za drugi deo istine.njegovo drugo lice,lice pepela, bilo je srebrno sivo, otmeno imeko, gotovo čarobno.To zaista, nisu mogli

ni naslutiti.

*

Čovekova ljubav prema kavezu,sa prirodomgubi svaku vezu....

Imam tezu:Pravi veću rupu na kavezu!

*

Takozvana,arhitektura socijalizma ,xx vek,nije poznavala,ili je veoma retko koristila,dvau narednom veku, nezamenjiva elementa:

rešetke na izlozima prodavnica i pomoćniizlaz.Što je više pomoćnih izlaza, to jeverovatno i strah veći.Šta reći? Javni prostorostao je bez definicije i zaštite,tako dapojedini njegovi segmenti dobijaju tajnaobeležja,nečitljiva oficijelnim slovnim iostalim znacima. Navedeno je samoilustracija,dok suština ruku pod ruku,skupa savremenom, žuri dalje.

U SENCI ROBOTA

Rob robe i rob roba, industrija volioba.Otima se samo more, da ga pamet ne

izore.

*

Rođen sam kao neutešan rob civilizacije.

Pitam se: da li ima nade za drugačijomslobodom?, a da to ne bude život divljaštva,pećina,ali ni moderni teror silicij“uma.

OTKRIĆE MEDATamo gde prestaje političko ubeđenje,počineprirodno poštenje, reče pčela i prionu na cvet.

***Gospodine trobrate,ne gledajte više, za imesvetog Procentija,šta i koliko ostavljaju, negovidite, koliko još traže.Što god budu kraćetražili,duže će nama potrajati.Razumete li to?Prosta je to računica!Zar treba da vamcrtam,šta vam je potrebno činiti?

Nadam se da sam razumeo gospodinedvobrate,ali u toj priči je i moj otac i onočekuje, ono kako kaže,već poštenozarađeno.Rekao sam, bez preterane saosećajnosti!Akovas baš muči savest,a vi mu dajte od svogadela...ionako vam presipa na sve strane...