15
1 UVOD S obzirom na porijeklo i mijesto postanka sve rase konja dijelimo na: - ISTOČNJAČKE, ORIJENTALNE ILI TOPLOKRVNE - ZAPADNE, OKCIDENTALNE ILI HLADNOKRVNE. Odlika svih toplokrvnih konja je da imaju lakšu i plemenitiju glavu i građu tijela, živahne oči, široko čelo, tanke suhe noge, visok greben, ravne sapi i visoko nasađen rep. Odlika hladnokrvnih konja je da su oni krupniji, teži, glava im je teška, oči male, noge jake sapi oborene i rascijepljene a greben nizak. Postoje još dva pojma kada se govori orasama konja, a to su: PUNOKRVNI I POLUKRVNI. Punokrvnjaci su samo Arapski i Engleski konj. Oni imaju pretke i sa očeve i sa majkine strane, iste pripadajuće rase. Prema veličini konje smo podijelili na: male, srednje i velike. Prema težini konje smo podijelili na: teške, srednje i lake. Broj konja opada iz dana iu dan zbog razvoja mehanizacije, jer su se oni najviše koristili za rad u odnosu na druge domaće životinje. Značaj konjarstva pored rada je i korištenje konja u ratnim prilikama, u saobraćaju, za utrke smotre i sl., a takođe koristimo i konjski stajnjak u ratarstvu. Pojedine zemlje kao i naša zemlja usljed nedostatka goveđeg mesa može da koristi i konjsko meso. Plodnost kobila u odnosu na plodnost krava je puno niža. Ta plodnost se kreće od 60-65%. Računa se danas u svijetu ima oko 60 miliona konja. U BiH prije rata bilo je oko 169285 konja. Konji su izraziti biljojedi, oni imaju jednostavan želudac sa relativno manlom zapreminom, imaju jako razvijeno slijepo crijevo ili cekum. Konji dobro žvaču hranu, naročito grubu. Usitnjenu brzo gutaju pa često dolazi do poremećaja u organima za varenje. Od kabastih hraniva za konje je najbolje sijeno od 1,5-2 kg na 100 kg težine, a u toku ljeta koriste i zelenu hranu. Daje im se silaža, stočna mrkva, rijeđe stočna repa. Od koncentratnih hraniva najpogodniji je ovas zbog svog odgovarajućeg sastava. Kod nas se koristi kukuruz, ali se ne smije davati u većim količinama jer on tovi konje. Može mu se davati zrnje leguminoza, a od sporednih proizvoda prehrambene industrije najčešće se daju mekinje. Što se tiče vode najbolje je obezbijediti da je pije po volji. 1

Rase Konja

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Rase Konja

Citation preview

Page 1: Rase Konja

1 UVOD

S obzirom na porijeklo i mijesto postanka sve rase konja dijelimo na:

- ISTOČNJAČKE, ORIJENTALNE ILI TOPLOKRVNE- ZAPADNE, OKCIDENTALNE ILI HLADNOKRVNE.

Odlika svih toplokrvnih konja je da imaju lakšu i plemenitiju glavu i građu tijela, živahne oči, široko čelo, tanke suhe noge, visok greben, ravne sapi i visoko nasađen rep. Odlika hladnokrvnih konja je da su oni krupniji, teži, glava im je teška, oči male, noge jake sapi oborene i rascijepljene a greben nizak. Postoje još dva pojma kada se govori orasama konja, a to su: PUNOKRVNI I POLUKRVNI. Punokrvnjaci su samo Arapski i Engleski konj. Oni imaju pretke i sa očeve i sa majkine strane, iste pripadajuće rase. Prema veličini konje smo podijelili na: male, srednje i velike. Prema težini konje smo podijelili na: teške, srednje i lake. Broj konja opada iz dana iu dan zbog razvoja mehanizacije, jer su se oni najviše koristili za rad u odnosu na druge domaće životinje. Značaj konjarstva pored rada je i korištenje konja u ratnim prilikama, u saobraćaju, za utrke smotre i sl., a takođe koristimo i konjski stajnjak u ratarstvu. Pojedine zemlje kao i naša zemlja usljed nedostatka goveđeg mesa može da koristi i konjsko meso. Plodnost kobila u odnosu na plodnost krava je puno niža. Ta plodnost se kreće od 60-65%. Računa se danas u svijetu ima oko 60 miliona konja. U BiH prije rata bilo je oko 169285 konja. Konji su izraziti biljojedi, oni imaju jednostavan želudac sa relativno manlom zapreminom, imaju jako razvijeno slijepo crijevo ili cekum. Konji dobro žvaču hranu, naročito grubu. Usitnjenu brzo gutaju pa često dolazi do poremećaja u organima za varenje. Od kabastih hraniva za konje je najbolje sijeno od 1,5-2 kg na 100 kg težine, a u toku ljeta koriste i zelenu hranu. Daje im se silaža, stočna mrkva, rijeđe stočna repa. Od koncentratnih hraniva najpogodniji je ovas zbog svog odgovarajućeg sastava. Kod nas se koristi kukuruz, ali se ne smije davati u većim količinama jer on tovi konje. Može mu se davati zrnje leguminoza, a od sporednih proizvoda prehrambene industrije najčešće se daju mekinje. Što se tiče vode najbolje je obezbijediti da je pije po volji.

1

Page 2: Rase Konja

KATEGORIJA KONJA TMkg

DEMJ/kg

SPg

Cag

Pg

Održanjeorganizma

400500600

566981

536656776

162024

111417

Kobile visokobremenite 9 mijeseci

400500600

627690

654801947

283541

212631

Kobile visokobremenite 10 mijeseci

400500600

637292

666815965

293541

222732

Kobile visokobremenite 11 mijeseci

400500600

678298

7088661024

313744

232834

Kobile, početak laktacije

400500600

96118141

114114271742

455667

293643

Kobile, kraj laktacije

400500600

83102121

83910491259

293643

182227

Radni konji Laki rad

400500600

7392105

670820970

202530

151821

Radni konjiSrednje-težak rad

400500600

96117138

8049841164

263036

172125

Radni konji težak rad

400500600

126156176

107213121552

334047

232934

2 IZVORNI OBLICI KONJA

a) za orijentalnu skupinu1. Equus Przewalsky-je mongolski divlji stepski konj koji živi u srednjoj aziji. Visina do

grebena je 130-135 cm. Ima nešto težu glavu.

Slika.1. Mongolski divlji stepski konj

2

Page 3: Rase Konja

2. Equus Gmelini Antonius-Tarpan- je južnoruski stepski konj, koji je izumro 80-tih godina prošlog stoljeća. To su izvorni oblici današnji toplokrvnih ili orijentalnih konja.

Slika. 2. Equus Gmelini Antonius-Tarpanb) Za okcidentalnu skupinu:1. Equus Germanicus Nehringi2. Equus Abeli3. Equus WoldrichiTo su davno izumrili oblici, pronađeni u iskopinama međuledenog doba kao predstavnici današnjih teških hladnokrvnih (okcidentalnih) pasmina konja.

3 DOMAĆE RASE KONJA

U domaće rase konja spadaju:- Domaći brdski konj- Lipicanski i- Nonijus

3.1 DOMAĆI BRDSKI KONJ

To je naša najrasprostranjenija domaća autohtona pasmina konja. Po svim planinskim terenima on je najkrupniji balkanski konj, a porijeklo vodi od tarpana i prševalskog konja. Ukršten je sa arapskim konjem tako da je došlo do variranja boje dlake i građe tijela. Postoje dva soja Bosanskohercegovačkog konja: glasinički soj, koji je oblikovan pod uticajem arapskog konja i odrastao na plodnijim područjima Glasinca naa ravnoj Romaniji (on je veći) i podveležki soj, koji je manji, lakši proizvod je ljutog krša i skromnije ishrane i ima manje krvi arapskog konja. S obzirom na boju dlake najviše je zastupljena dorata, zatim siva, bijela zelena ili vrana. Po temparamentu je miran, dobroćudan, poslušan i veoma koristan konj. Domaći konj je kosnastasna rasa jer tek sa 5-6 godina završava porast. Prosječna tijelesna težina je 300-350 kg. Prema veličini i masi to je vrlo jak, čvrst i izdržljiv konj. Upotrebljava se za tovar i jahanje, manje za vuču kola i u poljoprivredi. Danas postoje dvije linije u odgojivanju, ove rase konja i to miško i barut. (dobivaju imena po muškim grlima pastusima). Najbolji način oplemenjivanja našeg brdskog konja je gajenje u čistoj rasi, ali u poboljšanim uslovima ishrane, držanje, njega i selekcija, jer se on tada zaokrugli i lijepo izgleda. Uzgoj ovog konja započeo je u ergeli Goražde 1890 god. pa je već 1914.g. stado likvidirano, da bi se ergela da bi se ergela ponovo formirala 1929. g. Takođe u goraždu. Donedavno su postojale ergele bosanskobrodskog konja na borikama kod rogatice i na planinskom dobru „Han-Pijesak“. Na barikama su stvorene 3 linije ovog konja: AGAN, BARUT I MIŠKO.

3

Page 4: Rase Konja

Slika .3. Domaći brdski konj

Slika.3.1. Bosanski brdski pastuh sa ergele „Barike“ kod rogatice

4 PASMINE KONJA SUSJEDNIH ZEMALJA

4.1 LIPICANSKI KONJ

To je jedna od najstarijih plemeniti rasa konja, koja je bila veoma značajna za konjarstvo. Ova je rasa dobila ime po mijestu Lipici. Nastala je odprilike prije 400 godina. Lipicanski konj je stvoren kao pasmina 1580 god u lipici kod Sežane u Republici Sloveniji. Za stvaranje lipicanske rase veoma su značajni španjolski konji. Najpoznatije su i najbolje pet linija konja po pastusima. Najpoznatije linije lipicanerske rase su maestazi i favor. Format tijela je položenog pravougaonika. Po spoljašnjem izgledu lipicanski konj je mali ali dugačak. Glava mu je duga i suha, širokog čela, oči su mu krupne i živahne, a vrat je savijen kao u labuda, pa se naziva labuđi vrat, dug je, visoko nasađen, jak i lijepo izvijen. Greben je nizak. Leđa su dugačka i siroka, često ulegnuta što je i mana ove rase. Slabine su dobro spojene, čvrste i široke. Sapi su duge, okrugle, muskulozne i blago nagnute. Rep je lijepo nasađen i daje ljepši izgled konju. Grudi su široke i dosta duboke. Noge su suhe snažne i kratke, sa jakim tetivama i izvanredno čvrstim kopitama. Boja dlake je uglavnom

4

Page 5: Rase Konja

bijela i zelena, a ima i dorastih i vranih. Prosiječna visina grebena je relativno mala, između 150 i 155 cm. Prosiječna težina im je oko 600 kg. Lipicaneri se smatraju najčvršćom i najotpornijom rasom. Hranu veoma dobro koristi pa je pogodan za kasne i oskudne brdske terene. Lipicanci su kosnostasna rasa, pa tek sa 7 godina završavaju tijelesni razvoj. Ova rasa dugo živi dobro se aklimatizuje živahnog je temparamenta, poslušna, naizgled veoma ljepa rasa zbog visoke akcije nogu. To je konj za lakše poljoprivredne radove i za kočije, aodličan je i kao vijnički konj.

Slika. 4. Lipicanski rasa

Slika. 4.1. Pastuh lipicanske pasmine

4.2 NONIJUS

Za naše ravničarske terene nonijus je najznačajnija rasa konja. Nonijus je u francuskoj , normandiji. Pri stvaranju nonijusa najveći uticaj imali su kobile lakih španskih rasa i engleski punokrvnjak. Nonijus spada usrednjeveliku rasu. Glava im je relativno duga i gruba uši i oči su osrednje veličine, a čećo osrednje široko. Vrat je kratak i muskulozan, greben je visok i dug, leđa su duga i osrednje široka, dok je slabinski dio dug i znažan. Sapi su osrednje dugačke i široke, ponekad uže i šiljaste. Grudi su srednje širine i dubine. Rep je normalno nasađen. Noge su srednje visoke, jake, čvrstih zglobova i nešto manjih

5

Page 6: Rase Konja

kopita, koja ponekad i pucaju, što je mana ove rase. Obim cjevanica je od 20-22 cm. Hod je pravilan, nizak i opružen, a korak je dugačak. Prosiječna masa nonijusa je od 500-600 kg. Boja dlake nonijusa je zatvorenotamna, mrka, dorata i vrana. Nonijus je relativno skromna rasa u pogledu israne i njege. Dobre je plodnosti i vrlo dobre radne sposobnosti. U našoj zemlji nonijus se gaji u relativno malom broju.

Slika 5. Nonijus, priplodni pastuh

Slika. 5.1. Nonijus

5 STRANE ČISTOKRVNE RASE

5.1 ARAPSKI KONJ

Arapski konj se smatra najplemenitijim od svih rasa konja. On ima idealanu čvrstinu, jačinu i veoma lijep iskaladan oblik tijela i umjerenog živahnog temparamenta. On je osnova stvaranja svih rasa toplokrvnih brzih konja. Najprije je bio baza stvaranja engleskog punokrvnjaka, a preko njega krv arapskog konja raširena je u sve plemenite rase konja. Arabljanji se smatraju najboljim uzgajivačima konja. Oni računaju linije po kobilama, a ne po pastusima kao ostali. Postoji pet linija arapskog konja. Najvažniji je KOHELIAN koja je najelitnija rasa. Poslije nje je SIGLAVI, HADBAH I OBAJAN linijia. Arapski konj ima savršenu ljepotu i eleganciju pokreta. Arapski konj je

6

Page 7: Rase Konja

kvadratičnog formata oblika tijela . Opšti utisak koji se stječe o arapskom konju je idealna harmoničnost, idealne proporcije i skladnost, zatim otpornost, izdržljivost kao i snaga konja. Spada u srednje krupne konje, jer je prosječna visina grebena 135-155 cm. Glava je najljepši dio za procjenjivanje arapskog konja. Ona je relativno mala i kratka, naročito u odnosu na vrat. Lijepog je i plemenitog izgleda, ravnog ili malo ugnutog profila u nosno-čeonom dijelu. Jedan znak plemenitosti. Oči su velike i živahne, uši su male, uzane, veoma pokretljive, njuška je mala, vrat je dug lijepo zaobljen, prekriven je kratkom, tankom svilastom grivom. Grudi su široke i duboke, obim grudi je 165-180 cm. Leđa su obično kratka, veoma čvrsta, kao i slabine. Sapi su ravne, široke i duge. Rep je lijepo nasađen i stoji u lijepom luku. Prosiječna masa arapskog konja je 400-500 kg. Noge su suhe, čvrstih kostiju, širokih zglobova, jakih i jasno ispoljenih tetiva. Cjevanice su tanke i jake. Kopita su mala, okrugla i čvrsta. Koža je tanka i fina, a dlaka je kratka, fina, svilasta i sjajna. Boja dlake je najčešće zelena ali ima i alataste, smeđe, dorataste i svih ostalih boja. Snažne je konstitucije i dugog vijeka, jer obično živi 25-30 godina. To je kosnostasna rasa konja, tek sa šest godina završava puni porast. Ne smije imati biljege na nogama. Arapski konj je rasprostranjen po cijelom svijetu.

Slika 6. Arapski konj Ferik

Slika 6.1. Arapski kobila sa ždrijebetom

7

Page 8: Rase Konja

5.2 ENGLESKI PUNOKRVNJAK

To je pasmina koja je nastala križanjem arapskih, berberskih, turskih i perzijski pastuha sa kobilama engleskih autohtonih pasmina, kao i sa nekim kobilama iz kraljevskih konjušnica. Uzgaja se uglavnom , za sportske svrhe za utrke. Engleski punokrvnjak poznat je i po imenu engleski trkaći konj. Na bazi ove rase stvorene su mnoge polukrvne rase u svijetu, a služi i za oplemenjivanje već stvorenih rasa konja. Kod engleski punokrvnjaka pri selekciji se posebno pazilo na brzinu, i to na kratkim stazama. Engleski punokrvnjak je nešto dužeg trupa. Glava srednje dužine, fine građe, jaka, klinastog oblika i ravnog profila. Oči su velike, žive i sjajne. Čelo je široko zbog čega glava izgleda plemenita. Vrat je dug i muskulozan. Grudi su duboke , dugačke, ali nisu široke već uzane. Greben je dug i visok, prosječne visine od 162-165 cm. Noge su dugačke i široke u zglobovima. Najčešće boja engleskog punokrvanjaka je, doratasta, alatasta, a rijeđe vrana. Ima živahan, nervozan temparament pa se upošte nemože uprezati. Poslije njihove upotrebe u trkama korste se za rasplod i do 20 godina.

Slika 7. Engleski punokrvnjak, Pastuh

Slika 7.1. Engleski punokrvnjak, prirodni pastuh

8

Page 9: Rase Konja

6 TEŠKE RASE KONJA

Ove rase konja nazivaju se i hladnokrvne rase. Ranostasne su i služe za nateže vuče u sporom hodu, u ravničarskim krajevima. Sve teške rase konja su veoma slične. Imaju relativno veliku i grubu glavu. Vrat im je kratak, snažan i muskulozan. Greben mu je nizak. Grudi su duboke, široke, cilindrične. Rebra su zaobljena. Leđa su osrednje duga, ali veoma široka. Noge su jake ali srednje dugačke. Visina grebena je oko 165 cm. Kobile su teške oko 800, apastusi 900-1000 kg. Svi hladnokrvni konji su blagog i mirnog temparamenta. Nama najpoznatije rase su belgijski teški konj u Belgiji, u Engleskoj su poznate rase Sufolk i Gairac, a u Francuskoj peršenon konj.

6.1 UVEZENE PASMINE

Od drugi pamina koje su uvezene u naša ravničarska područja, prvenstveno oko rijeke save, treba spomenuti nonijusa, zatim pasminu furiozo, nort-star, gidran, i belgijskog konja. Belgijski konj ima tri najpoznatija soja: flamanski soj je težine 1000 kg i visine grebena 180 cm, brabantanski soj je težine700-800 kg , a visine 160-175 cm, i grdenski soj je težine 600-700 kg, a visine 150-160 cm. Sve nabrojane pasmine koriste s najviše za rad u poljoprivredi i za vuču tereta.

Slika 8. Pastuh furiozo

Slika 8.1. Nort star

9

Page 10: Rase Konja

Slika 8.2. Pastuh pasmine gidran

Slika8.3. Belgijski konj

7 KASAČI

Kasači su konji koji su stvoreni za sportske svrhe, odnosno za takmičenje u galopskim utrkama. Najpoznatije su pasmine: amerikanski i orlovski kasač. Format tijela kod kasača je kvadratičan, a trup je uzak i plosnat. Boja dlake je dorata, vrana i alata. U Sloveniji postoje dvije pasmine: ljutomerski i šentjernejski kasač. Oni se upotrebljavaju u Sloveniji za rad i za sportske svrhe.

Slika 9. Amerikanski kasač

10

Page 11: Rase Konja

Slika 9.1. Orlovski (ruski) kasač

8 PONI I MALI KONJI

Poni su konji ispode 120 cm, a mali konji su visine 120-140 cm. Poni i mali konji dijele se u tri skupine: mongolski konji, nordijski mali konji kao što u šetlandski i islandski poni te mali konji koji potiču od tarpana, gdje spadaju konji balkana, poljske, češke itd. Šetlandski poni-spada u najmanje konje na svijetu, visina mu je do grebena 60-80 cm. Polo poni konj-nalazi se u Engleskoj, gdje služi za sport, odnosno za jahanje prilikom polo igre.

Slika 10. Šetlandski poni

Slika 10.1. Polo poni konj

11

Page 12: Rase Konja

9 POLUKRVNJACI

U ovu skupinu polukrvnih konja spadaju.-francuski angloamerikanski, -hanoveranski- njemački istočno-pruski i -oldenburški konj, kao i već ranije spomenute pasmine, nonijus, furiozo, nort star i gidran.

10 HLADNOKRVNJACI

Ovdje spadaju već spomenuti belgijski konj, peršran, bolonjski i bretonjski u Francuskoj, shire i suffolk konj u Engleskoj i vladimirska u Rusiji.

BROJNO STANJE KONJA PO KONTINENTIMA (u milionima grla)

TERITORIJA 1988 1993EvropaAzijaAfrikaSjeverna AmerikaJužna amerikaOkejanija

4 340 00017 119 000 3 655 00019 615 00014 099 000

---

4 216 00016 075 000 4 743 00014 340 00014 863 000 1 118 000

BROJNO STANJE KONJAU NEKIM EVROPSKIM ZEMLJAMA

DRŽAVA 1988 1990JugoslavijaBugarskaRumunijaMađarskaAustrijaItalijaV.BritanijaHolandijaNjemačkaPoljskaFrancuskaRusija

---12369388452501806458

1051292---

821147217561330---65548413332556

12

Page 13: Rase Konja

11 ZAKLJUČAK

Iz navedenih činjenica može se zaključiti da su konji imali vrlo važnu ulogu u čovjekovom životu kroz čitavu historiju. U svim krajevima svijeta konji su služili za obavljanje raznih poslova koji su bili preteški za čovjeka. U prošlosti je život bez konja bio u potpunosti nezamisliv. Oni su se upotrebljavali kao snaga za prevoz tereta i ljudi, rad u poljoprivredi ili u vojne svrhe u ratovima. Mnogi poslovi u prošlosti nikada ne bi bili obavljeni bez pomoći konja. Većinu tih poslova danas obavljaju mašine, a konji su dobili novu ulogu u rekreativnom jahanju ili takmičenju u utrkama. Zato je ova plemenita životinja zaslužila da opstane i da joj se da veća pažnja. Iako je konja u svijetu u upotrebi sve manje i dalje oni imaju važnu ulogu u čovjekovom životu. Zato je u današnje vrijeme tehnoloških dostignuća i napretka čovječanstva ove plemenite životinje osiguran. Pored upotrebe konja za rekreativno jahanje ili utrke, konji danas imaju važnu ulogu u medicini, terapijskim jahanjem za neke od teških bolesti kod dijece. I pored svega možemo na kraju reći da su konji jako bitan dio ljudske historije i da i dalje igraju važnu ulogu u čovjekovom životu.

13

Page 14: Rase Konja

12 LITERATURA :

Stočarstvo: prof.dr. Vladimir Petrović Prof.dr. Novica mitić

Internet.

www.stočarstvo.hr

www.vit.de

www.konjarstvo.co.yu

14

Page 15: Rase Konja

13 SADRŽAJ

1 UVOD ...................................................................................................................................... 1 2 IZVORNI OBLICI KONJA ..................................................................................................... 2 3 DOMAĆE RASE KONJA ....................................................................................................... 3

3.1 DOMAĆI BRDSKI KONJ ................................................................................................ 3 4 PASMINE KONJA SUSJEDNIH ZEMALJA ........................................................................ 4

4.1 LIPICANSKI KONJ ......................................................................................................... 4 4.2 NONIJUS .......................................................................................................................... 5

5 STRANE ČISTOKRVNE RASE ............................................................................................ 6 5.1 ARAPSKI KONJ .............................................................................................................. 6 5.2 ENGLESKI PUNOKRVNJAK ......................................................................................... 8

6 TEŠKE RASE KONJA ............................................................................................................ 9 6.1 UVEZENE PASMINE ...................................................................................................... 9

7 KASAČI ................................................................................................................................. 10 8 PONI I MALI KONJI ............................................................................................................ 11 9 POLUKRVNJACI ................................................................................................................. 12 10 HLADNOKRVNJACI ........................................................................................................ 12 11 ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 13 12 LITERATURA : .................................................................................................................. 14 13 SADRŽAJ ............................................................................................................................ 15

15