JAVNA USTANOVA SREDNJA MEDICINKAŠKOLA TUZLA

MATURSKI RAD

Tema : Rane i tretman rana

Tuzla. Maj 2013.

1

JAVNA USTANOVA SREDNJA MEDICINSKAŠKOLA TUZLA

Maturski rad iz predmeta : Dječija Hirurgija

Tema: rane i tretman rana

Tuzla, maj 2013. Učenik :

Prezime i ime :

2

Škola : Javna ustanova Srednja medicinska škola Tuzla

Matruski rad iz : Dječije hirurgije

Tema : Rane i tretman rana

Mentor :

Satav komisijie : 1._________________ 2._________________ 3._________________

3

Cilj maturskog rada

Cilj maturskog rada se sastoji od sljedećeg :

- Upoznavanje sa osnovnim pojmovima - Upoznavanje sa podjelom rana- Upoznavanje sa načinima liječenja i mogućnostima liječenja- Upoznavanje sa posljedicama koje rane mogu ostaviti na organizmu

4

Uvod

Definicija rane

Rana predstavlja prekid kontinuiteta kože i potkožnog tkiva,odnosno zaštitnog pokrovnog sloja,nastalog djelovanjem spoljnih uticaja. Na otvoru rane razlikujemo:ivice ili rubove,uglove te neposrednu okolinu rane. U prostoru ili lumenu rane moramo uočiti:strane,dno i sadržaj rane.

Historija rana

Predhistorija

Zbog jako niskog stupnja razvoja i nedostatka odgovarajuće opreme,a stalno u sukobu sa prirodom i problemima potrage za hranom,pretpovijesni čovjek je vrlo često bio izložen mnogobrojnim ozljedama. Kontrola krvarenja i prekrivanja rane „oblozima“ (blato,mahovina,kore hrasta),bili su prvi čovjekovi koraci u liječenju rana. Kod Kromanjonaca (36.000 g. p. n. e.) – pronađena su oruđa slična skalpelu i koštane igle sa ušicama,a 4000 – 1800 g. p. n. e. – pronađeni su vidljivi pokušaji hirurških zahvata na ostacima lubanje.

Egipatsko carstvo – Rane su se u straom Egiptu smatrale „Božijom kaznom“ pa se u njihovom liječenju isprepliće medicina,religija i magija. Opis liječenja rana pronađen je zapisan na papiru koji datira iz 1700 g. p. n. e. :

Rane su prekrivane životinjskim izmetom,medom i smolom Na rane su stavljane mirisne smole sa jakim i neprijatnim mirisom Živa se upotrebljavala za uništavanje bakterija,a rane su čišćene upotrebom vode i

mlijeka Kao obloga za rane korišteni su i mani jastučići od vune sa kaučukom.

Oko 1600 g. p. n. e. Egipćani uporabljavaju vunena vlakna za ušivanje rana.

Grčko,antičko doba – U liječenju rana stari Grci koristili su sljedeće metode :

Usijano željezo za kauterizaciju rane Ispiranje rane toplom vodom,ocatom ili vinom Ušivanje krajeva rane Pranje ruku i rezanje noktiju

5

Hipokrat (460-377 g. p. n. e. ) unosi napredak u liječenju rana i prvi daje opis primarnog i sekundarnog zarastanja rane.

Starorimsko doba

U ovom povijesnom razdoblju napisano je preko 300 knjiga o liječenju rana. Celsus Ž825 g. – 50 g. ) – opisuje klasične znake infekcije rane : rubor (crvenilo),

tumor (otok), calor (toplina) i dolor (bol) i u liječenju rana preporučue primjenu agresivnih metoda.

Galen (130 g. – 200 g.) predlaže uporabu slane vode i vina za čišćenje rana Dresinzi – u liječenje rane uvodi uporabu ulja,kruha,pšenice i vina za ispunjavanja

šupljina rane (podaci iz Biblije)

Novi vijek

Semmelweis 1874 – uvodi u medicinsku praksu pranje ruku hlornim vapnom. Louis Pasteur 1860 – prvi uvodi u savremeno liječenje sterilzaciju. Lister (1812 – 1912) uvodi dezinfekciju karbolnom kiselinom. Bergman 1878 – uvodi u svakodnevnu praksu sterilizaciju toplinom. Furbinger 1880 – uvodi u kirurgiju klasično kirurško pranje ruku. Halstedt 1890 – prvi predlaže upotrebu kirurških rukavica. Friedrich 1898 – započinje s ekscizijom rubova rane radi uklanjanja nekrotičnog tkiva

i bakterija.

Suvremeno doba

a) Ternerom (1990) propisuje kriterije koje treba imati idealna obloga za rane :

1. Da uklanja eksudaciju2. Podržava vlažno okruženje u rani3. Osigurava propusnost za kisik 4. Održava temperaturu okoliša oko rane5. Sprečava infekciju rane6. Ne sadrži otrovne sastojke7. Da se može ukloniti bez oštećenja tkiva

Vrste rana prema mehanizmu nastanka:

6

1.Posjekotina (vulnus scissum) – nastaje djelovanjem oštrog tvrdog predmeta(nož,britva,žilet,sječiva). Ova rana ima nepravilan oblik, ravnih je i oštrih rubova, oblik je ovalan, u dubini se naziru mišićne strukture i eventualno postoji krvarenje. Ove rane uredno zarastaju (per primam intentionem).

Slika br.1 – Posjekotina

2.Ubodna rana (vulnus punctum) - nastaje ubodom oštrih tvrdih predmeta (bodež, šilo, rog). Kod ove rane razlikujemo najčešće tačkasti punktiformni ulazni otvor i ubodni kanal. Ako ubodi predmet probije sve strukture i izađe na suprotnu stranu onda se takva rana naziva probodna rana. Ako je predmet prodro u neku tjelesnu šupljinuonda može doći do ozbiljnih posljedica.

Slika br.2 – Ubodna rana

3.Razderotina (vulnus lacerum) – nastaje djelovanje tupog tvrdog predmeta pri čemu dolaze do izražaja sila vlaka koja djeluje tangencijalno dovodeći do razdvajanja pojedinih slojeva tkiva.

7

Slika br.3 – Razderotina

4.Nagnječenje (vulnus contusum) – je rana nepravilnog oblika, neravnih i zgnječenih rubova s krvavim podlivom mnogobrojnim nekrozama tkiva, a proizvodi je udarna sila. Zbog devitaliziranih dijelova ova rana je pogodna za nastanak i širenje infekcija što usporava zarastanje. Često dolazi do kombinacije razderotine i nagnječenja – vulnus lacerocontusum.

5.Ustrijelna rana (vulnus sclopetarium) – nastaje djelovanjem vatrenog oružja. Ove rane mogu biti :

a) Tangencionalne (vulnus sclopetarium tangetionalis) – one su površne, a nastaju djelovanjem projektila uzduž povšine tijela praveći žlijeb;

b) Ustrijelne – imaju ulaznu ranu i strijelni kanal na čijem dnu se nalazi projektil;c) Prostrijelne – kod njih pored ulazne rane i prostrijelnog kanala postoji i izlazna rana .

Ulazne i izlazne rane zovu se još i prstenovi. Ulazni prsten je uvijek manji od izlaznog. Kod strijelnih rana potrebno je uvijek raditi RTG snimak zbog lokacije projektila i eventualne frakture.

6.Explozivne rane (vulnus explosivum) – nastaju dejstvom explozivnih sredstava (granate, protupješadijske mine...).

7.Ugrizne rane (vulnus morsum) – nastaju ugrizom životinjskog zubala (konj, svinja, pas, divlje životinje, zmije, insekti). Izgled rane ovisi o zubalu

Slika br.4 – Ugrizna rana

8

8.Oguljotine (avulsio) – većeg dijela kože su povrede koje nastaju djelovanjem tupog predmeta koso tanglencionalno na kožu pri čemu se ona odvaja od svoje podoge u većem ili manjem opsegu. Često je oguljena koža intaktna.

Slika br.5 – Oguljotina

9.Ogrebotne (excoriatio) – je površno oštećenje kože gdje nije u cjelovitosti prekinut kontinuitet kožnih slojeva, nego samo natkožica (epiderm). Ako je ogrebotina nanesena oštrim šiljatim predmetom ili namjerno u svrhu tetovaže onda je to scarificatio. Ogrebotina je generalno uzrokovana mehaničkim oštećenjem kože, oštrim ili grubim predmetima. Dok je krvarenje relativno maleno, najneugodnije je to što ogrebotine može pratiti jaka bol radi toga što su krajevi živaca u koži oštećeni. Na to možemo i dodati mogućnost prodiranja nečistoća u tkivo, pa se mogu pojaviti i razne infekcije, kao i gnojne rane.

Slika br.6 – Ogrebotina

9

Vrste rana prema stanju kože :

1.Nepenetrantna (zatvorena) rana (vulnus nonpenetrans) – obilježava je očuvanje kože sa znacima oštećenja dubljih tkiva.

2.Otvorena rana (vulnus penetrans) – obilježava se prekidom cjeline kože,a rana dolazi u kontakt sa atmosferom.

3.Probojna rana (vulus perforans) – je ozljeda koja prodire u neki organ ili tjelesnu šupljinu.

4.Potkožna rana (vulnus subcutaneum) – je rana koja zahvaća samo kožu i potkožno tkivo.

Vrste rana prema zagađenju :

1.Nezagađena rana (vulnus asepticum) – je ona koja nije zagađena mikroorganizmima i drugim nečistoćama.

2.Zagađena rana (vulnus inflamata) – je ona koja je zagađena mikroorganizmima i dugim nečistoćama.

Kako je rana u širem smislu riječi prekid kontinuiteta tkiva,zato je dužina trajanja procesa zarastanja rane (ili saniranja prekinutog kontinuiteta tkiva) jedan je od bitnih pokazatelja na osnovu kojeg se rane još dijele na :

Akutne rane – čiji proces zarastanja traje u očekivanom prosjeku od 21 dan koji prolazi kroz tri faze : čišćenja ili eksudacije, granulizacije i epitelizacije (ili zapaljenske, prolifertivne, faze sazrijevanja). Ove se faze nadovezuju jedna na drugu i u normalnim okolnostima rana zarasta za tri nedjelje. Ukoliko se to ne dogodi u u ovom periodu ona prelazi u hronični oblik.

Hronične rane – koje ne zarastaju očekivanom dinamikom, odnosno čije zarastanje traje duže od 6 do 8 nedjelja, uprkos standardnom medicinskom postupku.

10

Mogu se razviti iz akutne rane u svakoj fazi njenog zarastanja. Hronične rane mogu biti tipične(ishemijske, neurotrofičke i hipostatske rane) i atipične. Hronične rane na potkoljenicama u 80% slučajeva posljedica su hronične venske insificijencije,a u 5 do 10 %su arterijske etiologije, dok ostatak otpada uglavnom na neuropatske čireve. Hronična rana je svaka rana koja ne zarasta u predviđenom vremenskom periodu za tip i lokalizaciju rane, a sam proces zarastanja traje duže od 6 nedjelja. Uprkos napretku moderne medicinske tehnolgije i velikom iskoraku u prevenciji i mogućnostima liječenja ne smanjuje se ni prevalenca niti incidenca rana. Zato rana predstavlja veliki medicinski, socijalni i ekonomski problem, tim više izražen, jer je učestalost odnosno incidencija i pevalencija različitih vrsta rana uglavnom nepoznata. Hronične rane zbog dugotrajnog trajanja značajno samnjuju kvalitet života oboljelog, a njihovo liječenje zahtijeva veliko radno angažovanje medicinskog kadra, bolničkih i rehabilitacionih kapaciteta, što od bolesnika i zdravstvenih fondova iziskuje utrošak značajnih materijalnih sredstava.

Liječenje i briga o inficiranim (hroničnim) ranama još uvijek je područje konfuzije i velikih naučnih rasprava. Zato i danas ne postoji precizna definicija ili autoritativni klinički vodič koji se odnosi na inficiranu ranu, a naročito ne na onu koja dugo perzistira (hronična rana). To je i razlog da mnogobrojni termini koji se koriste u liječenju rana dovode do konfuzije, te nepotrbnog ili pogrešnog liječenja posebno hroničnih rana.

Iako najčešće hronične rane nisu predvidive, ključ za liječenje je pravovremenom prepoznavanje pravih uzroka nastanka i njihovo uklanjanje, liječenje infekcije, uklanjanje mrtvog tkiva iz rane i njene okoline i pospješivanje odgovora tkiva domaćina na izlječenje.

Slika br.7 – Hronična rana nožnog prsta

11

Liječenje rana

Razlikujemo zbrinjavanje rana :

a) U prvoj pomoćib) Privremeno zbrinjavanjec) Trajno zbrinjavanje rane u okviru definitivnog hirurškog tretmana

Postupak sa ranom na nivou prve pomoći je zaustaviti krv jednom od metoda privremenog zaustavljanja. U okviru borbe protiv infekcije na nivou prve medicinske pomoći nije dozvoljeno vađenje stranih tijela iz lumena rane, dovoljno je ranu prekriti suhom sterilnom gazom i previti zvojem. U okviru prve pomoći nije dozvoljeno stavljati lijekove,praške i masti. Kod prolapsa pojedinih organa, kod penetrantnih rana nije dozvoljeno vraćati te organe u tjelesnu šupljinu jer su mehanizmom ranjavanja inficirani pa mogu inficirati tjelesnu šupljinu. Bolesnika treba osvježiti, dati mu sedativ, analgetik za ublažavanje bola, te ga u dobrom transportu uputiti u hiruršku ustanovu gdje će mu biti pružen definitivni hirurški tretman.

Liječenje rana,akutnih ili hroničnih, danas zahtijeva značajnu stručnost, iskustvo, timski rad i znanje o različitim sredstvima proizvedenim za tu svrhu. Proučavanje rane i stalna briga za njeno pravilno liječenje je u stalnom porastu, a razvija se i posebno specifično područje u medicini i farmaciji, sa vlastitim stručnjacima i profesionalcima, koji se isključivo bave ranama. Oni koji se bave ranom, sve više postaju svjesni potrebe za znanjem o suvremenom načinu liječenja, ali i o poznavanju suvremenih sredstava i jedinstvenom pristupu u ranom zbrinjavanju i obrazovanju pacijenata. Međutim, postoji mnogo problema vezanih za suvremen i jedinstven pristup rani. Nedostatka i nedostupnih modernih sredstava za zbrinjavanje rana (naročito u nedovoljno razvijenim društvima) jedan je od glavnih uzročika. Zato se u većini zemalja i dalje pribjegava tradicionalnim načinima liečenja rana, koji su : sporiji, više bolni, više rizični, a često i skuplji. Iako je nakon drugog svjetskog rata u praksu uveden cijeli niz novih sredstava za liječenje rana i dalje priznat u svijetu ima primjena klasične pamučne poveske (gaze) i raznih kemijskih otopina. Tretman rana uključuje pregled, čišćenje i zatvaranje rana. Ako se radi o nedavno nastaloj rani ona se mora što rije obraditi kako ne bi došlo de sekundarne infekcije.

Čišćenje

Za jednostavne rane čišćenje može biti obavljeno korištenjem nekoliko različitih riješenja, uključujući: mlaz vode (pod uvijetom da nije zagađena), sterilnu fiziološku otopinu ili antiseptičko sredstvo (dezinficijens).

12

Zatvaranje

Ako se liječnik odluči za zatvaranje rane, primjenjuju se neke od brojnih tehnika : ljepljiva traka, cianoakrilno ljepilo, stapler i šav (šavovi koji se resorbiraju imaju prednost jer ne zahtijevaju naknadno uklanjanje i prioritetno se koriste kod djece).

Nakon čišćenja i zatvaranja rana se prekriva sterilnim povezom (gazom i poveskom).

Slika br 8. Rana obrađena Stapler-om

Hirurško liječenje

Debridman rane

Prvi hirurški postupak i liječenju hronične rane je debridman (nekrektomija). Debridman ima za cilj odstranjenje devitalizovanog tkiva i svega što koči i usporava proces zarastanja rane. Debridman hronične rane ima prije svega za cilj da hroničnu ranu „pretvori“ u akutnu ranu što on postiže :

Odstranjenjem nekrotičnog tkiva čime smanjuje virulenciju bakterija Odstranjenjem tkiva i drugog sadržaja koje je barijera zarastanja i pojavi

granulacionog tkiva (mrtve kože, ponekad fascija, dijelova mišića i kosti)

Nakon učinjenog debridmana, ako stanje bolesnika i rane dopušta, potrebno je izvršiti hiruršku rekonstrukciju (pokrivanje defekta kože) jednom od vrsta obloga, i na taj način dovesti ranu do faze spontanog zarastanja ili je pripremiti za sekundarnu rekonstrukciju.

Definitivni hirurški tretman rane

13

Trajno zbrinjavanje ima za cilj da otovrenu ranu pretvori u zatvorenu, međutim za to moraju postojati određeni uslovi :

1. Da od vremena nastanka rane nije prošlo više od 6-8 sati2. Opsežnost razornog učinka

U okviru definitivnog zbrinjavanja razlikujemo postupke :a) Primarna hirurška obrada rane (excisia po Friedrich-u) izvodi se kod rane unutar 6-8

sati, a sastoji se u izdašnoj eksciziji rubova rane. Sve do zdravog tkiva odstranjuju se svi devitalizirani dijelovi u lumenu rane, zaustavlja se krvarenje te se odstranjuju sva strana tijela. Tako je rana osvježena i može se staviti primarni hirurški šav. Ta rana će zarasti per primam intentionem.

b) Sekundarna obrada rane (toaleta po Bergmanu) izvodi se na ranama poslije 12 sati od nastanka. Postupak je sličan kao kod Friedrich-a uz nešto štedljivije odtranjenje tkiva. Moraju se dobro otvoriti svi džepovi u rani i plasirati drenovi. Kada se stiša postojeća infekcija na ranu se plasira primarni odloženi šav i ona treba da zaraste per primam intentionem.

c) Postupak kod inficiranih rana – rane kod kojih je došlo do naknadne upale praćene gnojenjem ne smiju se zatvarat šavom. Takve rane treba izdašno drenirati, ako su već ranije plasirani šavovi treba ih skinuti i ranu široko otvoriti te smirenje upale poduprijeti antibioticima po antibiogramu. Na takvu ranu kada se upala smiri stavlja se sekundarni šav. Postoje rane koje i pored svih ovih postupaka teže zarastaju zbog opsežne nekroze, prisustva stranih tijela u rani, starosti organizma, hroničnih specifičnih upala, tumora, dijabetesa.

Postupak sa inficiranim ranama

Mjere :1. Otvoriti ranu (skidanje nekoliko konaca) kako bi omogućilo isticanje gnoja2. Po potrebi ranu izdašno drenirati3. Poduzeti mjere koje omogućavaju stvaranje granulacija na rani. Treba ordinirati

antibiotike po AB.Inficirane rane previjati i više puta dnevno, tako se stvara granulirana površina koju treba redovno previjati do pojave zdravih crvenih kvržica koje će kasnije prekriti zdravi epitel, bilo spontano ili stavljanjem kožnog slobodnog transpalntata (Tirsch). Svježe granulacije se pokrivaju vazeinskom gazom. Granulacije podstiču : acidi borici, fiziološka otopina i duga sredstva. Nekada se stvaraju hipertrofične granulacije (hipergranulacije) koje se odstranjuju štapićem srebro nitrata.Dehiscencija rane – otvaranje rane :

a) Nepotpuno ili inkompletno – do peritoneuma ili pleureb) Potpuno ili kompletno – svi slojevi rane se otvoreni, odnosno rastavljeni.

Keloid rane predstvalja proliferaciju tkiva, a nastaje zbog nepovoljne hirurške tehnike i kod opekotina.

14

Komplikacije rana

1. Infekcija – svaka rana je samim činom nastanka primarno inficirana tj. predmetom koji je nanio ranu. Taj način zaraze je primarna infekija rane za razliku od sekundarne inekcije koja nastaje nepravilnom manipulacijom kod zbrinjavanja rane ili naknadnim prodorom mikroorganizama u rani iz već postojećih žarišta u organizmu.

2. Krvarenje – komplikacija svake rane koja nastae razornim djelovanjem mehaničke sile. Mehanička sila uzrokuje rupturu krvnog suda i krv se izlije u okolinu stvarajući hematome koji pogoduju nastanku infekcije. Zbog toga je potrebno što prije zaustaviti krvarenje (hemostaza).

3. Bol – je stalni pratilac kod ranjavanja zbog stradanja nervnih elemenata i nervnih vlakana. Jaka bol dovodi do šoka.

Fiziologija zarastanja rana

Proces zarastanja rane prolazi kroz četiri faze :

1. Vaskularni odgovor ili hemostaza (zaustavljanje krvarenja) – Ovu fazu karakterizira :

Krvarenje rane, koje ima ulogu prirodnog ispiranja rane od manjih stranih tijela Vazokonstrikcija (stezanje) krvnih žila s ciljem zaustavljanja krvarenja Povezivanje, agregacija i spajanje trombocita, ili zgrušavanje krvi Koaguacija, stvaranje fibrina iz fibrinogena i matriksa u koji migriraju stanice

2. Upalna faza – Ova faza javlja se u dva oblika :

Rana upala rane – koja nastaje 24 – 48 sata nakon ozljede i karakterizira se formiranjem granulocita, odstranjenjem bakterija i stranog sadržaja iz rane.

Kasna upala rane – nastaje nakon 48 – 72 sata nakon ozljede, a karakterizira je dominantno umnožavanje fagocita i limfocita (fagocitoza i limfocitoza), praćena oslobađanjem tumor nekrotičnog faktora. Umnožavanje oba ova tipa stanica ima presudnu ulogu u čišćenju rane digestiji bakterija i oslobađanju proteolitičkih enzima koji uništavaju strana tijela i mobilne izlučevine.

15

3. Proliferativna faza – nastaje nakon 5 – 7 dana i traje 2 – 3 sedmice od nastanka ozljede. Ovu fazu karakterizira sinteza kolagena od strane fibroblasta (tip I – XII) koji je presudan element u fazi zarastanja rane. Kolagen daje čvrstoću i integritet tkiva. Na ovaj proces nadovezuje se angiogeneza ili granulacija (stvaranje novih krvnih žila), kontrakcija (skupljanje krajeva rane) i epitelizacija.

4. Maturacija ili faza remodelacije oštećenog tkiva – ova faza traje 21 dan do 1 godinu od trenutka ozljede.

Ukoliko zarastanje rane zastane u nekoj od gore navedenih faza,rana prelazi u kronični oblik čiji proces zarastanja traje izuzetno dugo.

Faktori koji utiču na zarastanje rana

Poremećaj i zastoj u zarastanju rane moguć je u bilo kojoj fazi zarastanja, a i vrijeme trajanja zarastanja može biti različito. Zastoj u cijeljenju rane može nastati u zapaljenskoj fazi zbog slabe prokrvljenosti, slabe ishrane ili zbog velikog broja drugih faktora. Takve rane ne zarastaju toliko dugo dok se ne koriguju ili uklone uzroci, što omogućava samo pravilna njega rane. Zarastanje rane može biti poremećeno na način da se formiranje ožiljka ne završi pravovremeno i da nastanu keloidi ili hipretorfični ožiljci sa destrukcijom ožiljnog tkiva. Takvi se poremećaji često viđaju kod ljudi sa izraženom tamnijom pigmentacijom kože, i to na određenim dijelovima tijela kao što su regije grudne kosti i ramena.

Zarastanje rana u načelu zavisi od lokalnih i opštih uslova u kojima se odvija njeno zarastanje:

Lokalni uslovi

Važnost

U vlažnoj sredini epitelne ćelije lakše migriraju kroz vlažno okruženje.

Temperatura

U uslovima optimalne temperature zarastanje rana je znatno brže. Toplotu rane mogu sniziti sledeći faktori :

Pranje i čišćenje rane hladnim rastvorima Izlaganje rane spoljnjoj temperaturi vazduha duže nego što je potrebno Jako česta previjanja Tretman rane bez zaštitne obloge itd.

16

Hipoksija i kiseonik

Hipoksija u rani stimuliše angiogenezu i razvoj granulacija, a kiseonik stimuliše epitelizaciju.

pH rane – smanjen pH rane poboljšava zarastanje i smanjuje mogućnost infekcije edem tkiva pritisak na predio rane kod nepokretnih bolesnika

Opšti uslovi

Ishrana

Pravilan unos proteina, masti, ugljenih hidrata i vitamina, ubrzava proces zarastanja rana.Poželjno je da dnevni unos bude : 25-30 g/kg kalorija nebjelančevinastog porijeka, 1.5-3.0 g/kg bjelančevina, više od 2 g/dl albumina. Vitamin C je bitan za sintezu kolagena, a cink, gvožđe i bakar takođe, za transportni sistem kiseonika (hemoglobin).

Dehidracija

Dehidracija (gubitak tečnosti i minerala) dovodi do elektrolitskog disbalansa što nepovoljno utiče na proces zarastanja rane.

Konstitucija

Kod neuhranjenog, anoreksičnog i gojaznog bolesnika zarastanje je usporeno.

Sistemske infekcije

Postojanje bakterija u rani može se podijeliti u 4 različite kategorije :

Kontaminacija – prisustvo nereplicirajućih mikroorganizama na površini rane Kolonizacija – replicirajući mikroorganizmi koji su adherirani na površinu rane, ali ne

prodiru i ne oštećuju tkivo Lokalna infekcija ili kritična kolonizacija – povećana količina mikroorganizama koja

predstavlja fazu između kolonizacija i infekcije i prodora u tkivo, ali lokalno. Sistemska infekcija – prisustvo replicirajućih mikroorganizama unutar rane sa

njihovim prodorom u tkivo i posljedičnim odgovorom domaćina, a što dovodi do odloženog zarastanja rane.

Stalno prisustvo bakterija u rani dovodi do oslobađanja endotoksina i neprekidne stimulacije imunskog odgovora domaćina u obliku stvaranja proinflamatornih medijatora kao što su IL-1,

17

Tromboksan. Dodatno, u toku kolonizacije bakterije stvaraju biofilm koji je otporan na mehanizme odbrane domaćina i na antibiotike, a što je takođe u korelaciji s odloženim zarastanjem rane.

Stresna stanja

Dejstvo imunosupresivnih činilaca

Dejstvo imunosupresije kod npr. radioterapija i hemoterapija značajno usporava zarastanje rane.

Lijekovi

Antiinflamatorni lijekovi, citostatici, imunosupresivi, antikoagulansi, psihofarmaci usporavaju zarastanje rane.

Starost

Sa godinama u organizmu se smanjuje aktivnost fibroblasta što nepovoljno utiče na proces zarastanja rane.

Kontrola obrađene rane

Hirurški definitivno obrađenu ranu hirurg prati tokom zarastanja. To čini tokom svakodnevne posjete ležećem bolesniku, a ambulantno naručuje na kontrole svaki dan. Prilikom pregleda obraća pažnju na postojanje simptoma kao što su temperatura, bol u rani, pogoršanje opšteg stanja, preobilno izlučivanje iz rane. Kod pojave ovih simptoma treba skinuti zavoj i pregledati ranu. Ako nema ovih simptoma zavoj se ne skida jer često bespotrebno skidanje zavoja favorizuje infekciju. Kod rane kod koje nema upale konci se skidaju sedmi ili osmi dan, a na vratu i licu treći ili četvrti dan kako bi se izbjegao negativan efekat konca na koži. Ljekar i sestra koji obrađuju rade u sterilnim rukavicama sa kapom i maskom. Kod ležećih bolesnika previjanje je u previjalištu ili sobi za hiruršku intervenciju, a nikada u bolesničkom krevetu. U previjalištu se previjaju prvo bolesnici sa čistim ranama. Vađenje konaca može imati negativan efekat ako se ne postupi ispravno pa se zbog toga po skidanju konaca rana premaže dezinficijensom te pokrije gazom. Upotreba antibiotika kod čistih rana je štetna i beskorisna.

18

Zaključak

Rana predstavlja prekid kontinuiteta kože i potkožnog tkiva, odnosno zaštitnog pokrovnog sloja, nastalog djelovanjem spoljnih uticaja. Na otvoru rane razlikujemo : ivice ili rubove, uglove te neposrednu okolinu rane. U prostoru ili lumenu rane moramo uočiti : strane, dno i sadržaj rane. Razlikujemo vrste rana prema mehanizmu nastanka, vrste rana prema stanju kože i vrste rana prema zagađenju. Rane još dijelimo i na : akutne rane i hronične rane. Akutne rane su one čiji proces zarastanja traje u očekivanom prosjeku od 21 dan.Hronične rane koje ne zarastaju očekivanom dinamikom, odnosno čije zarastanje traje duže od 6 do 8 nedjelja, uprkos standardnom medicinskom postupku. Liječenje rana zahtijeva posebnu stručnost, iskustvo, timski rad i znanje o različitim sredstvima za tu svrhu. Rana takođe sadrži stalnu brigu za njeno pravilno liječenje, to liječenje je danas u stalnom porastu, takođe se razvijaju posebna specifična područja u medicini i farmaciji sa vlastitim stručnjacima i profesionalcima koji se isključivo bave ranama.

19

Literatura :

- Hirurgija (Skripta za III razred srednje škole) dr. Muhamed Begić- www.google.ba - www.wikipedia.com - www.huzr.hr - www.lecenjerana.com

20

Sadržaj :

-Cilj ...................................................................... 4-Definicija rane .................................................... 5-Historija rana ...................................................... 5-6-Vrste rana prema mehanizmu nastanka .............. 7-9-Vrste rana prema stanju kože ............................. 10-Vrste rana prema zagađenju ............................... 10-Akutne rane ........................................................ 10-Hronične rane ..................................................... 10-11-Liječenje rana ..................................................... 12-Hirurško liječenje ............................................... 13-14-Postupak sa inficiranim ranama ......................... 14-Komplikacije rana .............................................. 15-Fiziologija zarastanja rana ................................. 15-Faktori koji utiču na zarastanje rana .................. 16-18-Kontrola obrađene rane ...................................... 18-Zaključak ............................................................ 19-Literatura ............................................................ 20

21