RAK IN SITU (D00-D09) I BENIGNE NEOPLAZME (D10-D36) U … · suncu. U muškaraca, što se ti če lokalizacije raka in situ , najve ća incidencija je trup, a u žena U muškaraca,

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

MEDICINSKI FAKULTET OSIJEK

Anita Božičević

RAK IN SITU (D00-D09) I BENIGNE NEOPLAZME (D10-D36) U OSJEČKO-

BARANJSKOJ ŽUPANIJI

Diplomski rad

Osijek, 2015.

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

MEDICINSKI FAKULTET OSIJEK

Anita Božičević

RAK IN SITU (D00-D09) I BENIGNE NEOPLAZME (D10-D36) U OSJEČKO-

BARANJSKOJ ŽUPANIJI

Diplomski rad

Osijek, 2015.

OVAJ JE RAD IZRAĐEN NA ZAVODU ZA JAVNO

ZDRAVSTVO OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE, PRI

KATEDRI ZA JAVNO ZDRAVSTVO I OBITELJSKU MEDICINU

MEDICINSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA JOSIPA JURJA

STROSSMAYERA U OSIJEKU

MENTOR: PROF. DR. SC. JOSIP MILAS

RAD IMA 46 LISTOVA, 5 TABLICA I 4 SLIKE

ZAHVALA

Iskreno se zahvaljujem mentoru prof. dr. sc. Josipu Milasu na uloženom vremenu, trudu i

stručnim savjetima koji su mi pomogli u pisanju ovog diplomskog rada. Zahvaljujem se i prof.

dr.sc. Maji Miškulin na svakoj lijepoj i utješnoj riječi tijekom ove zadnje godine studija.

Također, posebno se zahvaljujem svojoj majci i bratu te prijateljima koji su mi pružali

neizmjernu podršku tijekom studija. Jedno veliko hvala Kecu, znat će on za što.

Bez svih vas, ne bi bilo ovoga rada.

SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................................... 1

1.1 Patologija raka i benignih neoplazmi ....................................................................... 1

1.2 Rak in situ (D00-D09) .............................................................................................. 2

1.2. Benigne neoplazme (D10 - D36) ............................................................................. 6

2. CILJEVI RADA ................................................................................................................. 15

3. ISPITANICI I METODE .................................................................................................. 16

3.1 Ispitanici ................................................................................................................. 16

3.2 Metode .................................................................................................................... 16

3.3 Statističke metode ................................................................................................... 16

4. REZULTATI ...................................................................................................................... 17

5. RASPRAVA ........................................................................................................................ 27

6. ZAKLJU ČAK ..................................................................................................................... 34

7. SAŽETAK ........................................................................................................................... 36

8. SUMMARY ......................................................................................................................... 37

9. LITERATURA ................................................................................................................... 38

10. ŽIVOTOPIS ...................................................................................................................... 46

U ovom su radu korištene sljedeće skraćenice:

DNA- eng. Deoxyribonucleic Acid

MKB-10- Međunarodna klasifikacija bolesti, 10. revizija

SAD- Sjedinjene Američke Države

DCIS- eng. Ductal cancer in situ

HPV- Humani papiloma virus

CIS- lat. carcinoma in situ

PIN- prostatična intraepitelna neoplazija

UZV- ultrazvuk

EU- Europska unija

PAPA test- Papanicolau test

HZJZ- Hrvatski zavod za javno zdravstvo

BMI- eng. Body mass index

KBO- Klini čka bolnica Osijek

OBŽ-Osječko-baranjska županija

RH-Republika Hrvatska

EPIDERM- eng. European Prevention Initiative for Dermatological Malignancies

1

1. UVOD

1.1 Patologija raka i benignih neoplazmi

Rak je genetski poremećaj uzrokovan DNA mutacijama koje su (uglavnom) stečene spontano

ili izazvane okolišnim čimbenicima. Osim toga, rak često pokazuje epigenetske promjene, kao

što su povećana metilacija DNA i promjene u histonima, a te promjene pak mogu proizlaziti

iz stečenih mutacija u genima koji reguliraju takve promjene. Te genetske i epigenetske

promjene mijenjaju izraz ili funkciju ključnih gena koji reguliraju temeljne stanične procese,

kao što su rast, preživljavanje i starenje (1) .

Osim raka, kao poremećaji iz istih razloga javljaju se i neoplazme.

Neoplazija u prijevodu znači "novi rast". Neoplastične stanice se transformiraju zbog

sposobnosti repliciranja, bez obzira na regulacijske mehanizme koji kontroliraju normalan rast

stanice. Stoga, imaju određeni stupanj autonomije što dovodi do povećanja njihove veličine

bez obzira na lokalizaciju. Sve neoplazme ovise o domaćinu zbog hranjivih tvari i opskrbe

krvlju (2).

Benigne neoplazme se sastoje od dobro diferenciranih stanica koje nalikuju normalnim

stanicama u kojima su mitoze obično rijetke te su normalne konfiguracije (3).

Te promjene su lokalizirane na svom mjestu podrijetla. To znači da nemaju sposobnost

infiltracije ili metastaziranja na udaljena mjesta (4).

2

1.2 Rak in situ (D00-D09)

Definicija raka in situ je sljedeća: rani stadij raka u kojem je kancerogeni rast ili tumor

ograničen na mjesto svoje primarne lokalizacije, a da se nije proširio na okolna tkiva ili druge

organe u tijelu (5).

Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, 10 revizija (MKB-10), rak in situ se klasificira na

sljedeći način:

D00 Karcinom - rak in situ usta, jednjaka i želuca

D01 Karcinom - rak in situ drugih organa probavnog sustava

D02 Karcinom in situ srednjeg uha i organa za disanje

D03 Melanom in situ zloćudni tumor kože

D04 Karcinom in situ kože

D05 Karcinom - rak in situ dojke

D06 Karcinom - rak in situ grlića maternice

D07 Karcinom - rak in situ drugih i neoznačenih spolnih organa

D09 Karcinom - rak in situ drugih neoznačenih lokalizacija. (6)

A) D00 Karcinom - rak in situ usta, jednjaka i želuca

Iz te kategorije karcinoma in situ najčešće se javljaju karcinom usne šupljine te karcinom in

situ želuca.

Karcinom usne šupljine je veliki problem javnog zdravstva kao šesti vodeći uzrok raka u

svijetu. Najviše stope oralnih neoplazija, što se tiče učestalosti u Europi, registrirane su u

Srednjoj Europi i Francuskoj (7).

Rak usne šupljine najčešće se javlja u sredovječnih i starijih osoba, iako je zabrinjavajući broj

također dokumentiran u mlađih osoba. Iz epidemioloških studija saznajemo da su rak usne

šupljine i ždrijela češći kod muškaraca nego žena, s omjerom preko 2 : 1. Međutim, razlika u

tom omjeru postaje manje izražena u proteklih pola stoljeća, jer se žene podjednako

muškarcima izlažu poznatim oralnim kancerogenima kao što su duhan i alkohol (8).

Nakon karcinoma in situ usne šupljine, na drugom mjestu iz te kategorije nalazi se rak in situ

želuca.

Rak in situ želuca opisuje se kada se stanice raka nalaze samo u gornjem sloju stanica

sluznice (središnji sloj želuca), a nisu invadirale u dublje slojeve tkiva, kao što su lamina

propria ili muscularis mucosa (9).

3

Rak želuca je četvrti najčešće dijagnosticiran rak, a drugi najčešći uzrok smrti u svijetu. Iako

se učestalost raka želuca postupno smanjuje, u posljednjih pola stoljeća rak in situ

proksimalnog dijela želuca je u porastu.

Područja s najvećom incidencijom (> 40/100 000 u muškaraca) su Istočna Azija, Andske

regije, Južna Amerika i Istočna Europa. Niske stope (< 15/100 000) nalaze se u Sjevernoj

Americi, Sjevernoj Europi i na jugoistoku Azije. Karcinom želuca je vrlo rijedak u mlađih od

30 godina; nakon toga se povećava brzo i ravnomjerno do najviše stope u najstarijim dobnim

skupinama. Češći je u muškaraca nego u žena (10).

B) D01 Karcinom - rak in situ drugih organa probavnog sustava

Od karcinoma in situ drugih organa probavnog sustava, najčešće se javlja karcinom in situ

tankoga crijeva te karcinoid crvuljka.

Tanko crijevo ima iznimno nisku učestalost primarnog karcinoma, pogotovo s obzirom na

njegovu veličinu. Karcinomi koji se javljaju najčešće su vezani za genetske sindrome, kao što

je obiteljska adenomatozna polipoza (11).

Karcinoidi čine 50 – 77 % svih neoplazmi crvuljka. Njihova učestalost je 0,075 novih

slučajeva na 100 000 ljudi godišnje. Prosječna dob u kojoj se javljaju je 32 - 43 godine

(raspon: 6 - 80 godina). Neoplazme crvuljka javljaju se češće u žena nego u muškaraca. To bi

moglo odražavati veći broj slučajnih apendektomija koje se izvode u žena (12).

C) D02 Karcinom in situ srednjeg uha i organa za disanje

Tumori uha su vrlo rijetki. Na vanjskom uhu većinu neoplazmi čine kožne neoplazme.

Najčešći tumor u srednjem uhu je adenom, koji potječe iz kubičnog epitela koji vrlo lako

može postati neoplastični (13).

I benigni i maligni tumori javljaju se s jednakom učestalošću u muškaraca i žena s prosječnom

dobi od 49 godina (raspon 26 - 89 godina) (14).

D) D03 Melanom in situ zloćudni tumor kože

Oko 79 000 muškaraca i 81 000 žena s dijagnozom melanoma u svijetu registrirano je 2002.

godine, od čega je oko 80 % u bijelaca, poglavito u Sjevernoj Americi, Australiji, Novom

Zelandu i Europi. Na globalnoj razini, maligni melanom je 16. i 15. najčešće dijagnosticirani

rak u muškaraca i žena, najčešće se pojavljuje u Australiji i Novom Zelandu (4. po incidenciji

kod muškaraca, 3. kod žena), Sjevernoj Americi (6. kod muškaraca, 5. kod žena) i Europi (16.

kod muškaraca, 8. kod žena) (15).

4

Od 1970-ih bilo je izvješća o alarmantnim povećavanjima, najprije stope mortaliteta, a potom

stope incidencije. Incidencija je značajno porasla u grupi ljudi koji su bili povremeno izloženi

suncu. U muškaraca, što se tiče lokalizacije raka in situ, najveća incidencija je trup, a u žena

noge i ruke. Analizom podataka utvrđeno je da se incidencija melanoma u svim fazama

povećava, ali da je incidencija lokaliziranog in situ raka najveća (16).

Nedavne studije su dokazale da je lentigo maligna najčešći histološki tip melanoma in situ na

glavi i vratu (17).

E) D04 Karcinom in situ kože

Bowenova bolest kože (rak in situ) ima rizik 3 – 5 % napredovanja u invazivni karcinom

pločastih stanica. To je najčešći rak bijelaca (1,42/1 000) i njegova incidencija je dramatično

porasla tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Javlja se u starijoj životnoj dobi zato što kod

starijih nalazimo pripadajuće komorbiditete (18).

F) D05 Karcinom - rak in situ dojke

Karcinom in situ dojke kategorizira se na lobularni i duktalni karcinom in situ dojke.

Učestalost lobularnog raka in situ je od 1 % do 3,8 % svih karcinoma dojke. Lezija je

pronađena u 0,5 – 4 % svih benignih biopsija dojke. Najčešće se javlja u dobi od 15 do 90

godina, ali većina njih se dijagnosticira u premenopauzi (19).

Upečatljiv rast u otkrivanju duktalnog raka in situ je proizašao iz svima dostupne mamografije

i povećavanju svijesti o raku dojke u općoj populaciji. Podatci iz Nacionalnog

epidemiološkog instituta za nadzor raka iz SAD-a, govore da se udio karcinoma dojke

dijagnosticiranih kao DCIS povećao s 2,8 % (1973. godina) na 14,4 % (1995. godina) (20).

U Velikoj Britaniji od 2008. do 2010. godine prosječno 69 % slučajeva je dijagnosticirano u

žena u dobi 50 - 54 i 65 - 69 (21).

G) D06 Karcinom - rak in situ grlića maternice

Rak in situ grlića maternice je drugi najčešći rak u žena diljem svijeta. Kronična infekcija s

humanim papiloma virusom (HPV) je glavni čimbenik u nastanku te lezije. Incidencija raka

grlića maternice značajno je smanjena u mnogim razvijenim zemljama, prvenstveno zbog

citoloških nacionalnih programa. Danas više od 80 % žena koje umiru od raka vrata maternice

žive u nerazvijenim zemljama (22).

Trendovi mortaliteta su posebno uznemirujući u Latinskoj Americi i Istočnoj Europi (23).

5

Rak vrata maternice ubraja se u sedmi najčešći rak u žena u Europi, a drugi najčešći među

ženama od 15. do 44. godine starosti. U Europi se procjenjuje da oko 6,6 % žena u općoj

populaciji ima HPV infekciju vrata maternice, a 73,3 % invazivnih karcinoma vrata maternice

u Europi pripisuju se HPV 16 i 18 (24).

Stope incidencije, izraženo na 100 000 žena/godina sljedeće su: 15,4 u Estoniji (2006.), 12,3 u

Latviji (2004.) i 18,4 u Litvi (2007.) (25).

Od 1993. do 2009. godine u Koreji je dijagnosticirano 62 300 slučajeva CIS-a. Ukupna stopa

incidencije CIS-a je 12,2 na 100 000 žena u istom vremenskom razdoblju. Stopa je povećana

sa 7,5 na 100 000 žena u 1993. godini na 19.0 na 100 000 žena u 2009. godini. Većina CIS

slučajeva dijagnosticiranih 1993. – 2009. su karcinomi pločastih stanica (96,3 %). Samo 1,7

% slučajeva su adenokarcinomi in situ, a 2,1 % karcinomi neodređenih vrsta stanica (26).

H) D07 Karcinom - rak in situ drugih i neoznačenih spolnih organa

Kao što je CIS vrata maternice kod žena jedan od najčešćih karcinoma in situ, tako je iz ove

kategorije prostatična intraepitelna neoplazija jedna od najčešćih CIS-ova kod muškaraca u

starijoj životnoj dobi.

Prostatična intraepitelna neoplazija jedina je premaligna lezija koja ispunjava sve uvjete kao

prekanceroza, odnosno uvjete za karcinom in situ. Incidencija PIN-a u biopsijama varira od 4

do 16 % i raste s dobi bolesnika (27).

I) D09 Karcinom - rak in situ drugih neoznačenih lokalizacija.

Iz te kategorije raka in situ, najčešće se javlja karcinom in situ (CIS) mokraćnog mjehura.

Definiran je kao neinvazivna kancerogena lezija ograničena na sluznicu mjehura (28).

6

1.2. Benigne neoplazme (D10 - D36)

Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, 10 revizija, benigne neoplazme klasificiraju se na

sljedeći način:

D10 Dobroćudni tumor usne, usta i ždrijela

D11 Dobroćudni tumor velikih slinovnica

D12 Dobroćudni tumor debelog crijeva,

rectuma, anusa i analnog kanala

D13 Dobroćudni tumor drugih dijelova

probavnog sustava

D14 Dobroćudni tumor srednjeg uha i

organa za disanje

D15 Dobroćudni tumor drugih organa

prsnog koša

D16 Dobroćudni tumor kosti i zglobne

hrskavice

D17 Dobroćudni tumor masnog tkiva

D18 Tumor krvnih žila i limfe, neoznačene

lokalizacije

D19 Dobroćudni tumor mezotela

D20 Dobroćudni tumor mekog tkiva

potrbušnice i iza nje

D21 Dobroćudni tumor vezivnog i drugih

mekih tkiva

D22 Madež

D23 Drugi dobroćudni tumor kože

D24 Dobroćudni tumor dojke

D25 Tumor glatkog mišićja maternice

D26 Drugi dobroćudni tumori maternice

D27 Dobroćudni tumor jajnika

D28 Dobroćudni tumor drugih ženskih

spolnih organa.

D29 Dobroćudni tumor muških spolnih

organa

D30 Dobroćudni tumor mokraćnih organa

D31 Dobroćudni tumor oka i adneksa oka

D32 Dobroćudni tumor meningea

D33 Dobroćudni tumor mozga i ostalih

dijelova središnjeg živčanog sustava

D34 Dobroćudni tumor štitne žlijezde

D35 Dobroćudni tumor drugih žlijezda s

unutrašnjim izlučivanjem

D36 Drugi dobroćudni tumori. (29)

7

A) D10 Dobroćudni tumor usne, usta i ždrijela

Najčešća benigna neoplazma iz ove skupine bolesti je dobroćudni tumor usne.

Prema studiji koju su provodili u Nepalu, rezultati su pokazali sljedeće: raspon dobi u kojoj su

se javili benigni tumori usne je 12 - 68 godina sa srednjom dobi od 46 godina. Najmlađi

pacijent (12-godišnji muškarac) predstavljen s mukokelom donje usne i najstariji pacijent (68-

godišnji muškarac) s kroničnom upalom gornjeg bukalnog tkiva. Lezije su više prisutne u

muškaraca (12/21 slučaj, 57 %) nego u žena (9/21 slučaj, 43 %). Među ukupno 21-og slučaja,

samo je jedan slučaj (1/21 slučaj, 4,8 % ) bila maligna neoplazma i 20 slučajeva (20/21 slučaj,

95,2 %) bile su benigne neoplazme. Lokalizacija benigne lezije u 42,8 % bila je usna (30).

B) D11 Dobroćudni tumor velikih slinovnica

Benigni tumori predstavljaju više od 80 % svih tumora žlijezda slinovnica u usnoj šupljini

(31). Neoplazme žlijezda slinovnica čine 6 % svih tumora glave i vrata. Učestalost

novotvorina žlijezda slinovnica iznosi oko 1,5 slučajeva na 100 000 osoba u Sjedinjenim

Američkim Državama. Oko 700 smrtnih slučajeva (0,4/100 000 muškaraca i 0,2/100 000

žena) odnose se na tumore žlijezda slinovnica godišnje. Te neoplazme najčešće se pojavljuju

u starijih od četrdeset, također se javljaju češće kod žena nego kod muškaraca (32).

C) D12 Dobroćudni tumor debelog crijeva, rectuma, anusa i analnog kanala

Najčešći dobroćudni tumori debelog i tankog crijeva su polipi.

Kolorektalni polipi su česte pojave, a njihova se učestalost povećava s dobi. Oko 15 – 20 %

svih odraslih i 30 % ljudi starijih od 50 godina u SAD-u imaju crijevne polipe. Oni su češći u

zapadnim zemljama, možda zbog prehrane koja je bogata životinjskim mastima (npr. crveno

meso) i s malo vlakana. Kod muškaraca su kolorektalni polipi nešto češći nego u žena.

Genetski nastali polipi pronađeni su u malom broju izoliranih populacija, kao što su Aškenazi

židovi (židovi podrijetlom iz istočne Europe). Oni imaju povećan rizik razvoja crijevnih

polipa i posljedično, raka debelog crijeva (33).

D) D13 Dobroćudni tumor drugih dijelova probavnog sustava

Najčešće benigne lezije iz ove skupine su tumori jetre i bilijarnog sustava. Od benignih

tumora jetre, učestalo se javlja cistadenom.

8

Cistadenom se gotovo isključivo javlja kod žena, dok se njegova maligna forma-

cistadenokarcinom pojavljuje podjednako u muškaraca i žena. Prosječna dob bolesnika u

kojoj se javlja je 50 - 60 godina (34).

Povećana prevalencija bolesnika s adenomima sve se više primjećuje zbog raširene upotrebe

estrogenskih oralnih kontraceptiva te zbog povećane uporabe slikovnih dijagnostičkih

metoda. Zbog toga se mnoge lezije dijagnosticiraju kao slučajni nalazi u asimptomatskih

pacijenata. Incidencija adenoma je 3/1 000 000. Nasuprot solitarnom adenomu, adenomatoza

je prisutna u 10 – 24 % bolesnika. Prvotno se mislilo da pogađa muškarce i žene podjednako,

ali najnovija istraživanja pokazuju žensko-muški omjer kao 7 : 1 i 15 : 1 (35).

E) D14 Dobroćudni tumor srednjeg uha i organa za disanje

Benigne neoplazme srednjega uha nastaju zbog širokog spektra lokalnih i sistemnih bolesti

koje se manifestiraju promjenama na temporalnoj kosti. Unatoč njihovim benignim

histopataloškim karakteristikama, te benigne neoplazme su lokalno destruktivne (36)

Najčešća benigna neoplazma srednjega uha je vestibularni schwannom. Vestibularni

schwannom ili akustični neurinom, potječe iz vestibularnog ogranka osmog kranijalnog živca.

Lezija je benigna i sporo rastuća, ali ima negativan aspekt na kvalitetu pacijentova života.

Klini čke studije su pokazale da te benigne neoplazme čine veliku većinu tumora srednjega

uha. Rezultati studije koja je provedena u Sjedinjenim Američkim Državama, pokazali su

incidenciju 0,6/100 000 godišnje. Pojavnost vestibularnog schwannoma bila je podjednaka u

oba spola, viša u bijelaca, najniže su stope 0 - 19 godina, a najviše među populacijom 45 - 64

godine (37)

F) D15 Dobroćudni tumor drugih organa prsnog koša

Iz te kategorije benignih neoplazmi najčešće se javljaju tumori timusa (timom) te tumori srca

(miksom).

Timom je najčešći benigni tumor prednjeg mediastinuma u odraslih, čini otprilike 50 % svih

neoplazmi ovog područja. Vrlo je rijedak kod djece i mladih (38). Incidencija timoma je

0,15/100 000 slučajeva godišnje (39).

Benigni tumori srca su iznimno rijetki. Najčešća benigna neoplazma srca je miksom (75 %)

zatim rabdomiom (5 – 10 %) te fibrom (4 – 6 %). Miksom se najčešće pojavljuje u odrasloj

dobi, dok se rabdomiom najčešće javlja u dječjoj dobi (40).

9

G) D16 Dobroćudni tumor kosti i zglobne hrskavice

Od dobroćudnih tumora kosti učestalo se pojavljuje osteohondrom, a razvija se na metafizama

kostiju ruke i noge. Javlja se kod djece i adolescenata, a rjeđe kod novorođenčadi.

Podjednako je zastupljen u oba spola, a incidencija je 0,9 - 2/100 000 (41).

H) D17 Dobroćudni tumor masnog tkiva

Dobroćudni tumor masnog tkiva ili lipom je najčešće dijagnosticiran tumor mezenhima.

Razlog je sve veći porast tjelesne težine kod ljudi. Prava incidencija lipoma nije poznata jer

vrlo malo ljudi dolazi liječniku zbog tih neoplazmi. Većina ih se javlja 40 - 50 godine kod

svih rasa, ali s predominacijom 8 : 1 u žena (42).

I) D18 Tumor krvnih žila i limfe, neoznačene lokalizacije

Tu skupinu benignih neoplazmi čine tumori krvnih žila ili hemangiomi te tumori limfnih žila

ili limfomi. Oba tumora pojavljuju se u dječjoj dobi.

Incidencija hemangioma u novorođenačkoj dobi je između 1,1 i 2,6 %, ali do prve godine

života incidencija raste sve do 12 %. Oko 30 % hemangioma prisutna je po rođenju, a 70 – 90

% ih se pojavljuje tijekom prva četiri tjedna života.

Iako su hemangiomi prisutni kod svih rasa, najčešće se javljaju kod bijelaca s žensko-muškim

omjerom 2,4 : 1,0 (43).

Nasuprot hemangiomima, limfangiomi su iznimno rijetki. Čine 4 % svih vaskularnih tumora i

otprilike 25 % vaskularnih tumora dječje dobi. Javlja se podjednako u oba spola, iako neke

studije ukazuju da se češće javlja kod muškaraca nego u žena, u omjeru 3 : 1.

Limfangiomi se mogu pojaviti u svakoj životnoj dobi, no najveća incidencija je tijekom rane

novorođenačke dobi ili čak na samom porodu (44).

J) D19 Dobroćudni tumor mezotela i D20 Dobroćudni tumor potrbušnice i iza nje

Benigne neoplazme mezotela i potrbušnice su iznimno rijetke. Najčešća od njih je

peritonealni mezoteliom, čija je incidencija 2/1 000 000. Unatoč tim statističkim podatcima,

unazad nekoliko godina incidencija je u stalnom porastu. Smatra se da je glavni uzrok

korištenje azbesta u prošlosti, čak 8 milijuna ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama bilo je

u doticaju s azbestom pa su samim time i pod povećanim rizikom za nastanak mezotelioma

(45).

10

K) D21 Dobroćudni tumor vezivnog i drugih mekih tkiva

Dobroćudni tumori vezivnog tkiva su rijetki, ali se javljaju češće od malignih. Najčešći

dobroćudni tumori veziva su kavernozni hemangiom, lejomiom i hondrom.

Incidencija kavernoznog hemangioma je 4,3 %, zahvaća oba spola podjednako te se javlja od

40 do 50 godina (46).

Za razliku od hemangioma, hondrom, kao zadnji benigni tumor iz te kategorije, ima

incidenciju 27,5 % svih tumora kosti, pojavljuje se u svakoj životnoj dobi, iako nešto češće 30

- 40 godina, podjednako u oba spola (47).

L) D22 Madež

Madeži su najčešća skupina benignih kožnih neoplazmi. Najčešće se pojavljuju dva oblika:

displastični nevus te kongenitalni nevus.

Atipični ili displastični nevus se smatra jednim od najvažnijih faktora u nastanku melanoma.

Vjeruje se da su takvi displastični nevusi zapravo prekursorske lezije. Neoplazma se najčešće

prvi puta javlja u pubertetu i to na predilekcijskim mjestima koja su izložena suncu, a to je

najčešće trup. Visoka je prevalencija 30 - 40 godina, a incidencija među populacijom je 1,5 -

18 % (48).

Drugi oblik madeža koji se pojavljuje je kongenitalni. Isto kao i displastičan nevus i on je

jedan od značajnih faktora za razvoj melanoma. Manji kongenitalni madeži nose veći rizik.

Madež se javlja odmah po rođenju ili neposredno nakon s incidencijom 1/100 porođaja.

Promjene veće od 9,9 cm javljaju se 1/20 000 novorođenih; dok promjene veće od 20 cm

javljaju se 1/500 000 novorođenih. Također, javlja se podjednako u oba spola, dok se

paradoksalno češće pojavljuje kod afroamerikanaca koji imaju manji rizik od razvoja

melanoma nego bijelci (49).

M) D23 Drugi dobroćudni tumor kože

U tu kategoriju benignih tumora kože pripadaju: seboroična keratoza, hiperplazija žlijezda

lojnica, ephilides, angiom, dermatofibrom, lipom, epidermalna cista, milia te granulom.

Javljaju se vrlo često i to pretežno u starijoj dobnoj skupini.

Prva u ovoj kategoriji je seboroična keratoza. To je najčešća benigna neoplazma kože.

2000. godine, po studiji koju su provodili u Velikoj Britaniji, rezultati su pokazali da je u

dobnoj grupi ispod 40 godina čak 8,3 % muškaraca i 16,7 % žena barem jednom imalo

11

seboroičnu keratozu. S druge strane, u Australiji, 23,5 % pojedinaca 15 - 30 godina imalo je

seboroičnu keratozu. Također, javlja se podjednako u oba spola i to češće kod bijelaca (50).

Sljedeća neoplazma je hiperplazija žlijezda lojnica. To je benigno uvećanje lojnica najčešće

smješteno na licu i to predominantno u muškaraca (51).

Incidencija hiperplazije je otprilike 1 %. Međutim, prevalencija je povećana na 10 – 16 % kod

pacijenata koji primaju imunosupresivnu terapiju (52).

Nasuprot prethodnim neoplazmama, ephelides su prisutne kod skoro cijele populacije. To su

tamne, multiple makule bilo gdje na koži. Češće se nalaze u osoba svijetlije puti te u osoba

crvene ili plave kose. Distribuirane su podjednako kod oba spola, a javljaju se prvi puta oko 2.

godine života te se smanjuju kako osoba stari (53).

Treći iz te kategorije je dermatofibrom, a to je površinski benigni tumor nepoznate etiologije

koji se pojavljuje češće u žena, s omjerom 1 : 4. Javlja se podjednako u svih dobnih skupina

(54).

Posljednje neoplazme iz te kategorije su epidermoidna cista i milia. Epidermoidna cista

predstavlja najčešću kutanu cistu. Unatoč tome da se mogu javiti bilo gdje na tijelu, najčešće

se javljaju na licu, vlasištu, vratu i trupu. Epidermoidna cista javlja se u svim dobnim

skupinama; iako je najviša incidencija u dobnoj skupini 30 - 40 godina (55).

Slično kao i epidermoidna cista, milia je keratinom ispunjena cista koja se javlja u

novorođenačkoj i mlađoj životnoj dobi. Jednako je distribuirana između oba spola (56).

N) D24 Dobroćudni tumor dojke

Pod pojmom dobroćudni tumori dojke smatra se heterogena skupina lezija koja se prezentira

različitom kliničkom slikom, a također se pronađu slučajno tijekom pregleda. Pred kraj

dvadesetog desetljeća incidencija tumora dojke počinje rasti, većinom pogađa žene 40 – 50

godina života.

Najčešća neoplazma iz te skupine je fibrocistična bolest dojke. Ona zahvaća žene u razdoblju

premenopauze 20 - 50 godine. Još jedna u nizu čestih neoplazmi iz iste skupine je

fibroadenom dojke. Javlja se u 25 % žena koje su asimptomatske i često je to tumor rane

reproduktivne dobi s vrhom incidencije između 15 - 35 godina. Ostali tumori iz te skupine

koji se javljaju vrlo rijetko su tumor granularnih stanica i harmatom (57).

12

O) D25 Tumor glatkog mišićja maternice

Dobroćudni tumori glatkog mišićja maternice ili lejomiomi su najučestaliji benigni tumori u

žena.

No, incidencija lejomioma nije poznata zato što su često asimptomatski pa se pacijentice ne

javljaju liječniku. Prema studiji koju su provodili u Sjedinjenim Američkim Državama

pokazano je da incidencija raste sa starosti i to posebno u reproduktivnim godinama gdje se

lejomiom pojavio u 30 – 50 % žena starijih od 30 godina (58).

P) D26 Drugi dobroćudni tumori maternice

Iz ove kategorije benignih tumora najčešće se javljaju adenomioza te polipi.

Adenomioza predstavlja vrlo bitan ginekološki izazov zato što je glavni uzrok histerektomije.

Procjenjuje se da je prevalencija adenomioze u svijetu otprilike 5 – 70 %. Javlja se 40 - 50

godine te je češća kod multipara (59).

Nasuprot adenomiozi, polipi se dijagnosticiraju češće zbog uporabe UZV-a, kao neinvazivne

metode tijekom rutinskog ginekološkog pregleda. Prevalencija uterinih polipa je 6 – 32 %,

ovisno o stadiju i godinama starosti, a prevalencija raste s povećanjem starosti žene (60).

Q) D27 Dobroćudni tumor jajnika

Dobroćudne tumore jajnika čini heterogena skupina neoplazmi, a to su teratom, tekom,

Brennerov tumor, papilom i fibrom.

Benigne ovarijske neoplazme javljaju se vrlo često. Procjenjuje se da je prevalencija 14 – 18

% u postmenopauzi te 7 % u reproduktivnoj dobi. Incidencija tijekom trudnoće je 0,2 – 5 %,

ovisno o trajanju trudnoće. Studije su pokazale kako je povećan rizik od nastanka ovarijskih

neoplazmi kod žena koje su bile na terapiji tamoksifenom te kod onih koje su bile na

imunosupresivnoj terapiji. Žene koje su bile na estrogenskoj hormonskoj terapiji imale su

manji rizik od nastanka tih promjena (61).

R) D28 Dobroćudni tumor drugih ženskih spolnih organa

Iz te kategorije dobroćudnih tumora najčešće se javlja vaginalna adenoza. Rutinskim

citološkim pregledima ta je promjena pronađena u 20 – 40 % žena . Iako točna prevalencija

nije poznata, razne studije su pokazale da se javlja u oko 4 % žena (62).

13

S) D29 Dobroćudni tumor muških spolnih organa

Najčešći tumor iz te skupine je benigna hiperplazija prostate. Javlja se u oko 40 % muškaraca

starijih od 50 godina te oko 90 % muškaraca iznad 90 godina. Afroamerička populacija je

najzahvaćenija tom promjenom, a smatra se da je razlog povišena razina testosterona (63).

T) D30 Dobroćudni tumor mokraćnih organa

Iz te skupine benignih tumora najčešće se javlja onkocitom. Renalni onkocitom čini 3 – 7 %

svih renalnih tumora. Češće se javlja kod starijih osoba 40 - 60 godina s muško-ženskim

omjerom 2 : 1. Multifokalno se pojavljuje u 13 % slučajeva (64).

U) D31 Dobroćudni tumor oka i adneksa oka

Konjunktivalni tumori su najčešće neoplazme tumora oka i adneksa. Mogu nastati od svih

stanica koje grade konjunktivu, no najčešće nastaju od epitelnih i melanocitnih stanica. Sami

epitelni tumori čine jednu trećinu svih tumora oka, s učestalosti pojavljivanja u starijoj

životnoj dobi i u zemljama tropske klime gdje je više sunca (65).

V) D32 Dobroćudni tumor meningea

Dobroćudni tumori meninga ili meningeomi zahvaćaju 2,7 % muškaraca i 6,2 % žena u

osamdesetim godinama. Studije su pokazale kako se učestalost javljanja povećava s godinama

starosti. Ti tumori se često nađu tijekom obdukcije pa njihova incidencija nije skroz poznata,

no smatra se da je negdje 1,6 – 5,5/100 000, s tim da se kod žena javlja 1,5 - 3 puta češće

nego kod muškaraca (66).

W) D33 Dobroćudni tumor mozga i ostalih dijelova središnjeg živčanog sustava

Benigni tumori mozga nisu tako rijetki, prati ih povećanje incidencije i to u svim dobnim

skupinama. Prema studiji koju su provodili u Velikoj Britaniji, benigni tumori mozga su na

devetom mjestu po učestalosti. U 2011. godini registrirano je 9 365 novih benignih tumora

mozga s incidencijom 15,0/100 000 kod muškaraca te 14,7/100 000 kod žena (67).

X) D34 Dobroćudni tumor štitne žlijezde

Studije pokazuju kako se benigne neoplazme štitnjače pojavljuju u svim dobnim skupinama, s

predominacijom žena nad muškarcima. Prevalencija raste s dobi pa tako benigne neoplazme

štitnjače zahvaćaju 5 % populacije starije od 60 godina (68).

14

Y) D35 Dobroćudni tumor drugih žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem

Iz te kategorije benignih tumora endokrinih žlijezda najčešće se pojavljuje adenom hipofize te

tumori nadbubrežne žlijezde.

Dok pojedini adenomi hipofize uzrokuju hormonalnu hipersekreciju i neurološke ispade,

većina njih je asimptomatska pa ostaje neprepoznata. Naime, obdukcijskim nalazima i

radiološkom dijagnostikom dobiveni su podatci kako se zapravo adenom hipofize vrlo često

javlja. Prevalencija je otprilike 10 – 22 %.

Incidencija kod žena je viša sve do 30 godina starosti, kada incidencija postaje viša kod

muškaraca. Također, afroamerikanci su zahvaćeniji tri puta više (69).

Adrenalni tumori predstavljaju veliki dijagnostički izazov jer se najčešće otkrivaju slučajno

tijekom rutinskog pregleda.

Studije su pokazale kako je prevalencija za tumore nadbubrežne žlijezde otprilike 36 – 94 %.

Rezultat je takav jer tijekom UZV pregleda nema jasne razlike u prikazu među pravim

tumorom, čvorićem ili cistom (70).

Z) D36 Drugi dobroćudni tumori

U tu kategoriju pripadaju nesfecificirani tumori limfnih čvorova, perifernih živaca i

autonomnog živčanog sustava. Svi se javljaju vrlo rijetko, no podatci ukazuju kako se od

navedenih najčešće javljaju tumori perifernih živaca. Tumori perifernih živaca su sljedeći:

traumatski neurinom, neurofibrom te schwannom. Tumori koji potječu od tkiva perifernih

živaca, često su uzrokom neurološkog ispada mišića ruku ili nogu. Neki od njih se vrlo lako

dijagnosticiraju s obzirom na karakteristične simptome, no većina ih se teško dijagnosticira pa

nema točnih podataka o njihovoj incidenciji i prevalenciji. Neke studije su pokazale da se

javljaju podjednako u oba spola, u rasponu 30 - 59 godina (neurofibrom) (71).

15

2. CILJEVI RADA

U ovom retrospektivnom kohortnom istraživanju utvrđeni su trendovi incidencije karcinoma

in situ te benignih neoplazmi na području Osječko-baranjske županije za razdoblje 2001. -

2009.

Pacijenti koji boluju od navedenih poremećaja podijeljeni su po varijablama kao što su spol,

dob i mjesto stanovanja, a s obzirom na patohistološku dijagnozu – karcinom in situ (D00-

D09) i benigne neoplazme (D10-D36).

Promatrano je koliki je utjecaj spola na obolijevanje, kao i dob u kojoj se navedene promjene

najčešće pojavljuju. Također, koji tip karcinoma in situ i benigne neoplazme značajno

prevalira nad ostalim tipovima te postoji li razlika u pojavnosti određenih podvrsta tih

promjena s obzirom na spol i dob pacijenata. I posljednji cilj je:

1. Utvrditi dobno standardiziranu stopu incidencije po spolu

2. Odrediti trend stope incidencije za najučestalije karcinome in situ (D00-D09) i

neoplazme (D10-D36) u promatranom razdoblju i usporediti ih sa svjetskim i Europskim

trendovima.

16

3. ISPITANICI I METODE

3.1 Ispitanici

U ovoj retrospektivnoj kohortnoj studiji analizirani su podatci stanovnika Osječko-baranjske

županije s dijagnozom D00-D36 od 2001. do 2009. kojima je dijagnoza postavljena u jednoj

od dviju bolnica u županiji. Podatci su u elektronskom obliku prikupljeni i obrađeni za svaku

osobu s dijagnozom D00-D36. Ukupan broj pacijenata čiji su podatci prikupljeni i obrađeni u

ovoj studiji je 955 (D00-D09) te 6817 (D10-D36).

3.2 Metode

Podatci prikupljeni u istraživanju obuhvaćaju anomizirane podatke o pacijentima, kao što su

spol i dob te datum hospitalizacije i dijagnoze koje su razvrstane po Međunarodnoj

klasifikaciji bolesti, 10 revizija (MKB-10) u kategorije D00-D36. Incidencija i trend stope

incidencije u razdoblju 2001 - 2009. stratificirani su po spolu i po dobi. Za obje varijable

korištena je deskriptivna statistika. Također, za analizu je korištena EU standardna populacija.

3.3 Statističke metode

Korištene statističke metode su t-test, t-test analiza trenda i snaga koeficijenta determinacije.

Svi podatci su uneseni i analizirani pomoću statističkog programa The SAS (verzija 9.1, SAS

Institute INC.,Cary, NC,SAD).

17

4. REZULTATI

Uspoređujući stope incidencije za karcinom in situ (D00-D09) u ovome članku će se koristiti

EU standardna populacija jer više odgovara strukturi stanovništva Hrvatske nego svjetska

standardna stopa (Tablica 1).

Tablica 1. Razlike u stopi incidencije za D00-D09 ukoliko se primijeni EU i svjetska standardna populacija na

100 000 stanovnika

Dobne skupine

Žene Muškarci EU Svijet t-test EU Svijet t-test

<5 - - - - <10 - - 0.1 0.1 - <15 - - 0.1 0.1 - <20 0.3 0.4 - - - <25 2.1 2.9 - 0.1 0.1 - <30 8.2 10.9 - - - <35 9.6 11.2 - - - <40 10.5 10.8 - - - <45 6.8 6.4 - - - <50 8.5 7.4 - 0.2 0.2 - <55 5.5 4.2 - 0.1 0.1 - <60 2.4 1.7 - 0.1 0.1 - <65 1.4 0.9 - 0.3 0.2 - <70 1.1 0.6 - 0.7 0.4 - <75 1.3 0.6 - 0.2 0.1 - <80 0.6 0.2 t (6)=2.788, p=0.024 0.7 0.3 t (8)=2.897, p=0.016 <85 0.6 0.2 t (6)=3.585, p=0.007 0.2 0.1 - <90 0.1 0.0 - - - >=90 - - 0.3 0.0 - Ukupno 59.2 58.4 - 2.8 1.6 t (14)=3.042, p=0.008 "-" - t-test nije moguće izračunati ili nema na razini godine nikakvog podataka ili je p > 0,05

18

Ukupno je hospitalizirano 955 osoba s dijagnozom karcinom D00-D09 u razdoblju 2001 -

2009. godine (Tablica 2). U žena dominira in situ rak vrata maternice (D06) s 93,4 %

(854/914). Omjer dijagnosticiranih s rakom D00-D09 u žena je 22,3 : 1 u odnosu na

muškarce. U muškaraca prevladavaju karcinom in situ (12/41, 29.3 %) kože i karcinom in situ

drugih neoznačenih lokalizacija (8/41, 19.5 %).

Tablica 2. Ukupan broj oboljelih od karcinom in situ u OBŽ-u od 2001. do 2009. godine

Spol

MKB-10 Žene Muškarci Ukupno

D00 2 (0.2) 6 (14.6) 8 (0.8)

D01 2 (0.2) 7 (17.1) 9 (0.9)

D02 3 (0.3) 2 (4.9) 5 (0.5)

D03 3 (0.3) 2 (4.9) 5 (0.5)

D04 23 (2.5) 12 (29.3) 35 (3.7)

D05 14 (1.5) (0) 14 (1.5)

D06 854 (93.4) (0) 854 (89.4)

D07 6 (0.7) 4 (9.8) 10 (1.0)

D09 7 (0.8) 8 (19.5) 15 (1.6)

Ukupno 914 (100) 41 (100) 955 (100)

19

Srednja stopa incidencije za in situ karcinom (D00-D09) za žene u ispitivanom razdoblju je

65,6 godina (prosječna stopa je 59,2 godina) s laganim silaznim trendom (R2 = 0,147) (Slika

1). Budući da na trend kao i na stopu incidencije D00-D09 kao cijele grupe prema MKB-10

izravno i snažno utječe karcinom in situ vrata maternice (D06, srednja vrijednost je 38,5

godina, prosjek je 40,4 godine), za obje MKB-10 dijagnoze do 2005. godine postoji silazni

trend s najnižim stopama u toj godini, da bi se potom u sljedeće dvije godine stopa trostruko i

četverostruko povećala. Potom slijedi ponovno dvostruko niža stopa incidencije. U muškaraca

postoji sličan trend.

Slika 1. Godišnja stopa incidencije (EU standardna populacija/100 000) za D00-D09 za oba spola i D06 za žene za vremensko razdoblje 2001-2009.

79,1

66,1 65,656,0

24,2

69,2

81,9

42,1 48,4

3,6 3,5 1,7 3,1 2,6 2,5 4,9 2,5 1,1

y=74.73x-0.20, R2=0.147y=3.603x-0.22, R2=0.130

0

20

40

60

80

100

Stopa

D00-D09

Žene Muškarci

76,2

58,864,4

50,8

22,7

67,176,6

34,0 44,8

y=71.67x-0.23, R2=0.167

0

30

60

90

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Stopa

GodineGodišnja stopa incidencije (EU) za D06 - Žene

20

Više od 80 % D00-D09 u žena javlja se 30 - 55 godina, s najvišom stopom incidencije u

dobnoj skupini 40 - 44 godine (Slika 2). U muškaraca više od 70 % D00-D09 karcinoma in

situ javlja se nakon 65 godine života s najvišom stopom incidencije u dobnim skupinama 70 -

74 i 80 - 84 godine.

Slika 2. Trend stope incidencije za D00-D09 za oba spola i za D06 za žene

0,32,1

8,29,610,5

6,88,5

5,5

2,41,41,11,30,6 0,60,1

02468

101214

Stopa

D00-D09 Žene

0,32,1

8,29,310,3

6,57,85,3

2,00,90,9 0,80,30,20

5

10

15

Stopa

D06 - Žene

0,10,1 0,10,2

0,10,1

0,3

0,7

0,2

0,7

0,20,3

0,0

0,3

0,6

0,9

<5 <10

<15

<20

<25

<30

<35

<40

<45

<50

<55

<60

<65

<70

<75

<80

<85

<90

>=90

Stopa

Dobne skupine

D00-D09

Muškarci

21

Ukupan broj oboljelih osoba s dijagnozom benignih neoplazmi (D10-D36) u vremenu 2001 -

2009. godine bio je 6,817; od toga je 5,383 žena (79,0 %) i 1,434 muškaraca (21,0 %)

(Tablica 3). U žena, šest neoplazmi: dobroćudni tumor masnog tkiva (D17), dobroćudni tumor

vezivnog i drugih mekih tkiva (D21), drugi dobroćudni tumor kože (D23), dobroćudni tumor

dojke (D24), tumor glatkog mišićja maternice (D25) te dobroćudni tumori jajnika (D27) imaju

89,1 % udjela u ukupnom broju neoplazmi. U muškaraca četiri neoplazme: dobroćudni tumor

kosti i zglobne hrskavice (D16), dobroćudni tumor masnog tkiva (D17), dobroćudni tumor

vezivnog i drugih mekih tkiva (D21) te drugi dobroćudni tumori kože (D23) imaju udio od

68,2 % u ukupnom broju oboljelih. Na jednog oboljelog muškarca obole 3,8 žena.

Tablica 3. Ukupan broj oboljelih od D10-D36 od 2001. do 2009.

Žene (%) Muškarci (%) Ukupno (%)

D10 45 (0.8) 60 (4.2) 105 (1.5) D11 50 (0.9) 42 (2.9) 92 (1.3) D12 42 (0.8) 56 (3.9) 98 (1.4) D13 40 (0.7) 22 (1.5) 62 (0.9) D14 11 (0.2) 21 (1.5) 32 (0.5) D15 6 (0.1) - - 6 (0.1) D16 62 (1.2) 74 (5.2) 136 (2.0) D17 252 (4.7) 244 (17) 496 (7.3) D18 36 (0.7) 30 (2.1) 66 (1.0) D19 1 (0.01) - - 1 (0.01) D20 19 (0.4) 11 (0.8) 30 (0.4) D21 380 (7.1) 331 (23.1) 711 (10.4) D22 19 (0.4) 17 (1.2) 36 (0.5) D23 391 (7.3) 304 (21.2) 695 (10.2) D24 1395 (25.9) 54 (3.8) 1449 (21.3) D25 1163 (21.6) - - 1163 (17.1) D26 21 (0.4) - - 21 (0.3) D27 1216 (22.6) - - 1216 (17.8) D28 106 (2.0) - - 106 (1.6) D29 1 (0.01) 62 (4.3) 63 (0.9) D30 15 (0.3) 17 (1.2) 32 (0.5) D31 5 (0.1) 8 (0.6) 13 (0.2) D32 52 (1.0) 27 (1.9) 79 (1.2) D33 31 (0.6) 27 (1.9) 58 (0.9) D34 8 (0.1) 5 (0.3) 13 (0.2) D35 13 (0.2) 17 (1.2) 30 (0.4) D36 3 (0.1) 5 (0.3) 8 (0.1) D10-D36 5383 (79.0) 1434 (21.0) 6817

22

Najveće stope incidencije za D10-D36 su u skupinama 35 - 65 godina, s vrhom u dobnoj

skupini 50 - 54 godine u žena te 55 - 59 godina u muškaraca (Slika 3).

Dobna distribucija za D17 (dobroćudni tumor masnog tkiva) dominira u skupinama 35 - 80

godina u muškaraca te 30 - 80 godina u žena. U oba spola vrh je u 55 – 59. godini.

Dobna distribucija za D21 (dobroćudni tumor vezivnog i drugih mekih tkiva) ukazuje na vrh

incidencije za oba spola u 55 - 59 godini.

Dobna distribucija za D23 (drugi dobroćudni tumori kože) ukazuje na vrh u 55 – 59. godini u

muškaraca te u 75. – 79. u žena.

Dobno standardizirana EU stopa incidencije za D25 (tumori glatkog mišićja maternice) i D27

(dobroćudni tumori jajnika) ukazuje na najveću incidenciju za D25 u dobnoj skupini 40 - 60

godina, s vrhom u 50 - 54 godini te za D27 najveća incidencija je kod skupine 20 - 75 godina,

s vrhom u 45 - 49 godini. Sličnu bifazičnu krivulju dobno standardizirane stope ima i

neoplazma dojke (D24) s tim da je nakon 65. godine vrlo rijetka.

Slika 3. Distribucija dobno standardizirane stope incidencije za D10-D36 i za izabrana sijela

0

20

40

60

80

Stopa

D10-D36

0

20

40D25

0

2

4

Stopa

D17

0

1

2

3

<5

<10

<15

<20

<25

<30

<35

<40

<45

<50

<55

<60

<65

<70

<75

<80

<85

<90

>=90

Stopa

Dobne skupine

D21

Žene Muškarci

0

10

20D27

0

10

20

D24

0

1

2

3

<5

<10

<15

<20

<25

<30

<35

<40

<45

<50

<55

<60

<65

<70

<75

<80

<85

<90

>=90

Stopa

Dobne skupine

D23

Žene Muškarci

23

Trend stope incidencije za D10-D36 u žena je umjereno silazni (y = 387,7x-0.07, R² = 0,297,

srednja vrijednost stope je 340,5, prosjek je 349,9), a u muškaraca lagano uzlazni (y =

87,20x0.042, R² = 0,122, srednja vrijednost stope je 90,5, prosjek je 93,11) (Slika 4).

Stope incidencije za D17 pokazuje znatne godišnje razlike u muškaraca. Njihov je trend

značajno uzlazni i snažan (y = 9,071x0.351, R² = 0,492, t(7) = 2,603, p = 0,018, srednja

vrijednost je 15,9, prosjek je 16,3), dok je u žena slabo uzlazni (y = 13,19x0,132, R² = 0,157,

srednja vrijednost je 16,3, prosjek je 15,9).

Trend stope incidencije za D21 u muškaraca je umjereno silazni (y = 26,66x-0.16, R2 = 0,289,

srednja vrijednost je 19,9, prosjek je 21,4), dok je u žena slabo silazni (y = 28,58x-0.13, R2 =

0,095, srednja vrijednost je 22,61, prosjek je 24,7).

Trend stope incidencije za D23 u muškaraca je snažan i silazni (y = 35,47x-0.46, R2 = 0,602,

t(7) = 3,253, p = 0,007, srednja vrijednost je 22,4, prosjek je 19,9), a u žena je također snažan

i silazni (y = 58,32x-0.68, R2 = 0,742, t(7) = 4,486, p = 0,001, srednja vrijednost je 24,7, prosjek

je 26,5).

Dijagnoze D24, D25 i D27 prikazane su samo kod žena. Trend stope incidencije za D24 je

snažan i silazni (y = 120,1x-0.1, R2 = 0,663, t(7)=3,710, p = 0,004). Dok je za D25 trend stope

incidencije umjereno uzlazni (y = 62,30x0.126, R2 = 0,308, srednja vrijednost je 77,4, prosjek je

76,2). Trend stope incidencije za D27 je slab i silazni (y = 88.50x-0.09, R2 = 0,084, srednja

vrijednost je 78,8, prosjek je 77,5).

24

Slika 4. Trend stope incidencije za D10-D36 i izabrane dijagnoze neoplazme iz skupine D10-D36

y=387.7x-0.07, R2=0.297

y=87.20x0.042, R2=0.122

0

100

200

300

400

500

Stopa

D10-D36

y=62.30x0.126, R2=0.308

50

60

70

80

90

100D25

y=13.19x0.132, R2=0.157

y=9.071x0.351, R2=0.492t(7)=2.603, p=0.018

0

5

10

15

20

25

Stopa

D17

y=88.50x-0.09, R2=0.084

40

60

80

100

120

D27

y=28.58x-0.13, R2=0.095

y=26.66x-0.16, R2=0.289

0

10

20

30

40

50

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Stopa

Godine

D21

Žene Muškarci

y=120.1x-0.1, R2=0.663t(7)=3.710, p=0.004

50

90

130D24

y=58.32x-0.68, R2=0.742t(7)=4.486, p=0.001

y=35.47x-0.46, R2=0.602t(7)=3.253, p=0.007

0

20

40

60

80

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Stopa

Godine

D23

Žene Muškarci

25

Razlike u ukupnoj stopi incidencije za D10-D36 ukazuju da postoji nešto viša stopa

incidencije u žena ukoliko se primijeni EU standardna populacija (349,9/100 000) u odnosu

na svjetsku standardnu populaciju (321,5/100 000) (Tablica 4). U muškaraca je ukupna stopa

incidencije prema EU standardnoj populaciji značajno viša (t(16) = 2,198. p = 0,043).

Tablica 4. Razlike u srednja stopama incidencije po dobnim skupinama za D10-D36 ukoliko se primijene EU i svjetska standardna populacija na 100 000 stanovnika za razdoblje 2001-2009 Žene Muškarci Dobne skupine EU Svijet t-test EU Svijet t-test 0-4 2.9 5.2 t(16)=-2.819. p=0.012 2.6 4.5 t(16)=-4.195. p=0.001 5-9 2.1 3.3 - 2.8 4.4 - 10-14 3.4 5.3 t(16)=-2.719. p=0.015 3.0 4.7 t(16)=-2.665. p=0.017 15-19 11.4 17.6 (16)=-4.587. p<0.001 3.3 5.1 t(16)=-3.345. p=0.004 20-24 18.7 25.6 t(16)=-3.145. p=0.006 3.7 5.1 - 25-29 21.1 27.8 t(16)=-2.934. p=0.01 4.2 5.5 - 30-34 21.3 24.9 - 4.1 4.8 - 35-39 32.1 32.8 - 6.7 6.8 - 40-44 48.7 45.8 - 7.9 7.5 - 45-49 59.7 51.5 - 7.4 6.4 - 50-54 46.1 35.4 t(16)=5.067. p<0.001 11.7 9.0 - 55-59 26.5 18.5 t(16)=4.648. p<0.001 9.3 6.5 - 60-64 16.7 10.4 t(16)=4.757. p<0.001 7.2 4.5 t(16)=3.925. p=0.001 65-69 13.5 7.3 t(14)=6.649. p<0.001 6.6 3.6 t(14)=4.004. p=0.001 70-74 11.1 4.9 (14)=10.744. p<0.001 6.8 3.0 (14)=6.13. p<0.001 75-79 7.4 2.8 t(14)=4.825. p<0.001 3.1 1.2 t(14)=2.655. p=0.017 80-84 5.1 1.9 t(14)=3.392. p=0.004 1.7 0.6 - 85-89 1.5 0.5 t(14)=5.638. p<0.001 0.7 0.2 t(4)=3.39. p=0.015 90+ 0.6 0.1 - 0.3 0.0 - Ukupno 349.9 321.5 - 93.1 83.4 t(16)=2.198. p=0.043 "-" - p>0.05

Prosječna srednja dob u kojoj obolijevaju muškarci od D10-D36 je 49,7 godina i viša je za 3,1

godinu u odnosu na prosječnu dob za istu skupinu bolesti (46,6 godina, SD = 20,3559)

(Tablica 5). Trend srednje dobi oboljelih pokazuje snažan i značajan uzlazni smjer, odnosno

muškarci sve kasnije obolijevaju od neoplazmi (t(7) = 4,328, p = 0,002). Značajan uzlazni

trend u muškaraca pokazuju dobroćudni tumor velikih slinovnica (D11, t(7) = 2,582, p =

0,018 ), dobroćudni tumor debelog crijeva, rectuma, anusa i analnog kanala (D12, t(7) =

6,084, p < 0,001) i dobroćudni tumor drugih dijelova probavnog sustava (D13, t(7) = 3,865, p

= 0,003).

Neoplazme u žena također pokazuju značajan, ali umjeren uzlazni trend (t(7) = 1,924, p =

0,048). Umjeren i značajno uzlazni trend u žena postoje i za najčešće neoplazme, dobroćudni

tumor masnog tkiva (D17, t(7) = 1,924, p = 0,048) i dobroćudni tumor vezivnog i drugih

mekih tkiva (D21, t(7) = 2,432, p = 0,023).

26

Tablica 5. Prosječna i srednja dob oboljelih i trend srednje dobi za 2001-2009. Muškarci

MKB-10 Srednja dob Prosjek Standardna devijacija Trend KD(S) t-test trenda D10 57.3 53.4 18.8872 Uzlazni Neznatan - D11 53.6 52.6 14.6286 Uzlazni Snažan t(7)=2.582, p=0.018 D12 61.5 59.8 16.2530 Uzlazni Vrlo snažan t(7)=6.084, p<0.001 D13 64.8 58.3 17.8766 Uzlazni Snažan t(7)=3.865, p=0.003 D14 55.8 51.9 18.1505 Uzlazni Neznatan - D16 25.1 29.9 18.0462 Uzlazni Slab - D17 50.2 49.3 16.1817 Uzlazni Umjeren - D18 43.6 38.7 24.8593 Silazni Neznatan - D20 51.0 42.9 20.9669 Uzlazni Snažan - D21 44.5 41.9 21.1509 Uzlazni Umjeren - D22 31.1 37.0 24.5000 Uzlazni Neznatan - D23 52.4 49.4 20.4259 Uzlazni Umjeren - D24 59.4 53.3 19.0252 Uzlazni Slab - D29 27.9 33.4 14.6758 Silazni Umjeren - D30 56.6 52.7 16.7341 Uzlazni Umjeren - D31 44.1 45.0 22.0902 Uzlazni Snažan - D32 56.1 55.2 16.2357 Uzlazni Umjeren - D33 53.1 50.9 18.1438 Uzlazni Slab - D34 40.7 47.8 12.2287 Silazni Snažan - D35 49.3 46.6 20.0226 Uzlazni Umjeren - D36 17.0 29.5 20.1751 Silazni Snažan - D10-D36 49.7 46.6 20.3559 Uzlazni Snažan t(7)=4.328, p=0.002

Žene D10 64.5 59.8 16.3634 Uzlazni Snažan t(7)=3.566, p=0.005 D11 51.4 46.7 19.7511 Uzlazni Slab - D12 65.6 61.2 17.2590 Uzlazni Slab - D13 57.9 56.2 17.0919 Silazni Neznatan - D14 60.6 57.7 21.4924 Uzlazni Umjeren - D15 54.5 47.2 22.1707 Silazni Snažan - D16 41.2 37.2 20.5810 Silazni Neznatan - D17 52.4 50.5 16.1872 Uzlazni Umjeren t(7)=2.242, p=0.03 D18 40.4 34.7 22.6595 Silazni Neznatan - D19 1.0 1.0 - Silazni Slab - D20 42.0 38.4 19.6506 - - - D21 42.2 41.7 21.6441 Uzlazni Umjeren t(7)=2.432, p=0.023 D22 48.5 46.2 19.3391 Uzlazni Slab - D23 54.6 52.0 21.9551 Uzlazni Umjeren - D24 44.5 43.3 13.9358 Silazni Neznatan - D25 47.3 46.4 7.2443 Silazni Umjeren - D26 48.0 50.1 14.2463 Silazni Slab - D27 41.5 40.6 14.7166 Silazni Slab - D28 46.6 49.4 16.5258 Uzlazni Umjeren - D29 31.7 31.7 - - - - D30 50.0 44.7 22.9099 Uzlazni Slab - D31 56.5 59.3 13.4149 Uzlazni Slab - D32 61.1 59.3 14.4206 Uzlazni Slab - D33 59.8 57.0 15.2497 Silazni Neznatan - D34 31.9 33.8 12.9496 Uzlazni Umjeren - D35 41.6 41.5 17.6860 Uzlazni Snažan t(3)=2.391, p=0.048 D36 31.3 35.8 11.9037 - - - D10-D36 47.7 44.9 15.7524 Uzlazni Umjeren t(7)=1.924, p=0.048 KD(S) - snaga koeficijenta determinacije, 2001-2009 - prosječna dob prilikom dijagnoze neoplazme u vremenu

od 2001-2009 godine, "-" – p > 0.05 ili nedostaju podatci za izračun, SD - standardna devijacija

27

5. RASPRAVA

U Osječko-baranjskoj županiji provedena je kohortna retrospektivna studija oboljelih od

karcinoma in situ (D00-D09) i neoplazmi (D10-D36) od 2001. do 2009. godine.

Karcinom in situ

Od 955 bolesnika s tim rakom, žene čine 95,7 % (914/955). Od 2001. do 2009. godine u

Osječko-baranjskoj županiji dijagnosticirano je 854 žene s dijagnozom karcinom in situ vrata

maternice (D06), odnosno 93,4 % svih žena s nekom dijagnozom D00-D09.

S obzirom na vrlo visoku dominaciju oboljelih žena, u daljnjem tekstu će se raspravljati

isključivo o oboljelim ženama zbog malog udjela muškaraca u toj grupi bolesti. Prosječna

stopa incidencije je 59,2/100 000 (EU standardna populacija) s tim da je za dob 25 - 50

godina života ona 43,6/100 000 (73,6 %). Godišnja stopa incidencije pokazuje lagani silazni

trend.

Budući da u grupi D00-D09 dominira karcinom in situ raka vrata maternice (D06, prosječna

stopa je 55,1/100 000) u nastavku ima smisla raspravljati samo o tom sijelu raka. U 9-

godišnjem periodu dramatično pada godišnja stopa incidencije za D06 koja 2005. godine

dostiže najnižu vrijednost od 22,7/100 000, da bi potom 2007. godine bila na najvišoj

vrijednosti od 76,6/100 000. Te se prekretnice mogu povezati s početkom Nacionalnog

programa prevencije raka dojke 2006. godine koji je podigao svijest žena o brizi za svoje

zdravlje te su one istodobno s pregledima dojke napravile i pregled vrata maternice. Silazni

trend godišnje stope incidencije D06 do 2006. godine ukazuje na važnost nacionalnih

programa prevencije i koliko je značajna njihova uloga u prevenciji bolesti.

U dostupnoj literaturi postoji malo podataka o karcinomu in situ uopće. Također, još je manje

dostupnih podataka o trendovima stope incidencije u literaturi. Tako je prosječna stopa

incidencije u Južnoj Koreji (12,2/100 000, WHO standardna populacija) gotovo peterostruko

niža nego u RH, ali u Južnoj Koreji pokazuje trend porasta stope incidencije od 1993. godine

do 2009. godine za 2,5 puta (26). Južna Koreja je 1999. godine započela s Nacionalnim

programom ranog otkrivanja raka vrata maternice. U RH smanjenje stope incidencije u 9-

godišnjem periodu bio je za nešto manje od 2/3. Nacionalni preventivni program ranog

otkrivanja raka vrata maternice je RH započela 2006. godine. Vrlo je važno napomenuti da

godišnji broj pregledanih žena treba povećavati da bi preventivni program davao dobre i

očekivane rezultate, inače će porasti broj novootkrivenih bolesnica s C53 (karcinom vrata

28

maternice) zbog zakašnjelog pregleda te dijagnostike. U OBŽ-u srednja stopa incidencije C53

(karcinom vrata maternice) je 13,0/100 000 uz slabo naznačen uzlazni trend (72).

Druga studija prikazuje razlike među stopama incidencije D06 (karcinom in situ vrata

maternice) i C53 (karcinom vrata maternice) u žena Finske, Velike Britanije i Islanda (73). U

Finskoj na jednu ženu s dijagnozom C53 dijagnosticira se 1,57 žena s D06. U Velikoj

Britaniji taj je odnos puno povoljniji i iznosi 1 : 12,96, a u Islandu 1 : 16,23. U Osječko-

baranjskoj županiji taj je odnos 1 : 4,24. Iz podataka ove studije nije moguće dati odgovor

zašto je omjer u OBŽ-u puno niži nego u Velikoj Britaniji ili Islandu. Zanimljivo će biti dobiti

te podatke iz Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka vrata maternice. Kada je u pitanju

dobno standardizirana stopa D06 u Velikoj Britaniji i Islandu, tada je ona u odnosu na stopu iz

ove studije pomaknuta za 5 godina u mlađu dobnu skupinu, dok je u Finskoj gotovo identična

stopi iz ove studije.

Osim nacionalnih programa prevencije, za HPV koji je uzročnik karcinoma in situ vrata

maternice, postoji i cjepivo protiv ovog uzročnika. Upoznavanjem javnosti s cjepivom, uz

redovne ginekološke preglede i nacionalne programe, stvara se potencijal za smanjivanje

stope incidencije, osobito kod mladih djevojaka i žena (74).

D05 (karcinom in situ dojke) i D24 (dobroćudni tumori dojke)

Posebno se ističe zanemariv broj oboljelih od karcinom in situ dojke (D05). Rezultati ove

studije provedene u OBŽ-u od 2001. do 2009. godine pokazuju da je od ukupnog broja

karcinoma in situ samo 1,5 % (14/914) žena s dijagnozom D05, s prosječnom stopom

incidencije od 0,9/100 000. Broj oboljelih žena s D05 je zanemariv ako ga usporedimo s

brojem žena kojima je dijagnosticiran dobroćudni tumor dojke (D24). Od ukupnog broja žena

za D10-D36 iz ove studije, 25,9 % (1395/5383) su žene s D24. Godišnja stopa incidencije

pokazuje snažni silazni trend (Slika 4), a dobne skupine u kojima se javlja ovaj tumor su

razvučene od 15 do 65 godine. Ipak, u dobi 30 - 60 godina dijagnosticira se 63,8 % ovog

tumora, odnosno od 40 do 55 godina 43,8 % ovih tumora u žena. Postavlja se pitanje velike

razlike u stopi D05 i D24. Radi li se o postavljanju pogrješne dijagnoze zbog ne tako

specifične i osjetljive mamografske dijagnostike? Koliko žena s dijagnozom D24 (dobroćudni

tumori dojke) ustvari treba pripadati dijagnozi D05 (karcinom in situ dojke) ili C50 (karcinom

dojke)?. S obzirom da su u ovoj studiji korišteni podatci o svim hospitalizacijama od 1996.

godine, pronašli smo samo 4 slučaja u kojima je ženi s D24 od prve pa do više godina kasnije

postavljena dijagnoza C50 i 3 slučaja kada je prvo postavljena dijagnoza D05, a potom u

29

razmaku od više godina C50. Iz tih se podataka grubo može zaključiti da u OBŽ-u gotovo ne

postoji problem D05.

Sumnju u nelogičnosti u podatcima vezanim za D05 i D24 u ovoj studiji potkrepljuju i

nerazmjeri u stopama incidencije u drugim državama (u dostupnoj literaturi postoji samo

nekoliko referenci o D05 i D24). Tako je studija iz Sjedinjenih Američkih Država, objavljena

2009. godine, ukazala na problem dijagnostike neoplazmi dojke isključivo i samo

mamografijom. Pacijentima kojima je mamografijom ili magnetnom rezonancom postavljena

dijagnoza D24, u 15 % njih nakon biopsije (core needle biopsy) ustanovljeno je da se pak radi

o C50 (karcinom dojke) (75).

Velike razlike pokazuju i studije za D05. Tako je prosječna stopa incidencije za D05 u

Velikoj Britaniji (18/100 000, EU standardna populacija) dvadeset puta viša nego u OBŽ-u

(0,9/100 000) (21), a što se tiče trenda stope incidencije u Velikoj Britaniji pokazuje trend

porasta stope incidencije za razdoblje 1999 - 2007., dok u OBŽ-u trend stope incidencije je

umjereno pozitivan, dakle vrlo sličan kao u Velikoj Britaniji, s tim da je 2008. godine stopa

incidencije više nego dvostruka u odnosu na kumulativnu stopu incidencije svih prethodnih

godina trajanja ove studije. Kada je u pitanju dobno standardizirana stopa za D24 u Beninu i

Indiji, tada je ona u odnosu na stopu iz ove studije (15 - 65) pomaknuta za četiri godine u

mlađu dobnu skupinu što se tiče Benina (19 - 49) (76), dok je u Indiji (6 - 68) pomaknuta za

devet godina (77), također u mlađu dobnu skupinu. Trend godišnjih stopa incidencija u

Beninu je uzlazan za razdoblje 2006 – 2009., za Indiju nisu dostupni podatci o trendu, a u

OBŽ-u trend godišnje stope incidencije za D24 je lagano silazan za razdoblje 2001 - 2009.

godine.

Silazni trend godišnje stope incidencije D24 do 2009. godine ukazuje na važnost nacionalnog

programa prevencije, posebno kada postoji kvalitetan alat za postizanje cilja (ciljeva) takvog

programa i koliko je značajna njegova uloga u prevenciji raka. U RH se od 2006. godine

provodi Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke, dok u Beninu, prema posljednjim

dostupnim podatcima, takav ili slični projekti se ne provode (78). Koliko će biti uspješan

program moći će se utvrditi na promjeni trenda stope smrtnosti i 5-godišnjeg relativnog

preživljavanja žena OBŽ-a oboljelih od C50.

30

Dobroćudni tumori masnog tkiva (D17)

U ovoj studiji, dijagnozu dobroćudnih tumora masnog tkiva (D17) od 2001. do 2009. godine

imalo je 496 pacijenata, od toga su 252 (50,8 %) žene te 244 (49,2 %) muškarci. Udio D17 u

žena u odnosu na cijelu grupu D10-D36 je 4,68 % (252/5383), a u muškaraca je 17,0 %

(244/1434). Stope incidencije za D17 pokazuju znatne godišnje razlike u muškaraca. Njihov

je trend značajno uzlazni, dok je u žena slabo uzlazni. Najveći porast bilježi period od 2005.

do 2007. godine u žena, odnosno od 2003. do 2008. u muškaraca. D17 se javlja u velikom

rasponu dobnih skupina u oba spola. Ipak, u žena se oko 50 % dijagnosticira u dobi 45 - 65

godina, a u muškaraca se isti udio javlja u dobnim skupinama 35 - 70 godina. U oba spola vrh

je u dobi 55 - 59 godina (Slika 3). Kohortna studija provedena u Italiji između 1900. i 2012.

godine prikazuje vrlo sličnu distribuciju po spolu (79). Ukupan broj slučajeva u talijanskoj

studiji s dijagnozom D17 bio je 1215, od toga 631,8 žena (52 %) te 583,2 (48 %) muškaraca,

dakle, podjednaki udjeli po spolu. Neoplazma je u talijanskoj studiji koncentriranija u dobne

skupine 40 - 60 godina, što čini razliku u odnosu na ovu studiju u kojoj je neoplazma

„razvučena“ u većem rasponu dobnih skupina. Što se tiče srednje dobi, u OBŽ-u srednja dob

za D17 je 57 godina, a za Italiju srednja dob je 51. Trend stope incidencije za talijansku

studiju nije poznat, pa kao takvog ga ne možemo usporediti s trendom stope incidencije u

ovom istraživanju.

Mogući razlozi porastu trenda stope incidencije u ovom istraživanju je sve veća tjelesna težina

stanovnika OBŽ, manjak fizičke aktivnosti te nezdrave prehrambene navike. Osobito je

značajan porast BMI u dječjoj i adolescentnoj dobi (80). Istraživanjem i rezultatima ukazano

je kako je pretilost i prekomjerna tjelesna težina jedan od vodećih problema javnoga zdravstva

širom svijeta. Samim time, veliki problem postaju i bolesti koje nosi prekomjerna tjelesna

težina, kao što su bolesti kardiovaskularnog sustava te dijabetes mellitus.

D21 (Dobroćudni tumor vezivnog i drugih mekih tkiva)

Ukupan broj oboljelih osoba s dijagnozom D21 tijekom devetogodišnjeg razdoblja u ovoj

studiji je 711 osoba, od toga je 380 (53.44 %) žena te 331 (46.55 %) muškaraca. Vrh

incidencije za oba spola je oko 55. godine života. Trend stope incidencije za D21 u muškaraca

je umjereno silazni, dok je u žena slabo silazni.

Studija koja je 2010. godine provedena u Indiji, prikazuje srednju dob od 37.6 u kojoj su se

najčešće javljale ove neoplazme s većom distribucijom u muškaraca (80), dok je u Osječko-

baranjskoj županiji srednja dob 55 godina, a neoplazme češće su kod žena (518/965 slučajeva,

53.68 %). Razlika u srednjoj dobi za OBŽ-u i Indiju je 17.04. To je velika razlika i postavlja

31

se pitanje zašto je tolika? Na to pitanje nema jasnog odgovora. Što se tiče trenda stope

incidencije, za Indiju podatak nije dostupan.

Drugi dobroćudni tumori kože (D23)

Od ukupnog je broja osoba s dijagnozom D10-D36 oboljelih s dijagnozom drugih

dobroćudnih tumora kože (D23) 10,2 % (695/6817). Udio D23 je 7,3 % (391/5383) u broju

žena s D10-D36, a udio muškaraca je 21,2 % (304/1434). Prosječna je stopa incidencije u

ovoj 9-godišnjoj studiji u žena 24,7/100 000, a u muškaraca 22,4/100 000. Trend godišnjih

stopa incidencija i za žene i za muškarce snažno pokazuje silazni trend.

Prosječna stopa incidencije u Irskoj za period 1994 – 2003. (u žena 116,7/100 000, u

muškaraca 162,2/100 000, EU standardna populacija) gotovo je četverostruko (žene) i

sedmerostruko (muškarci) viša nego u RH (82), ali u Irskoj pokazuje uzlazni trend od 1993.

do 2009. godine za 1,6 puta (83). U OBŽ-u smanjenje stope incidencije u 9-godišnjem

periodu je gotovo trostruko, od 50,0 u 2001. do 16,6/100 000 u 2009. godini (12,0/100 000

zabilježeno je u 2008. godini). Iz dostupnih podataka nije jasno koji je razlog tako velikog ili

drastičnog pada stope incidencije u relativno kratkom vremenu. Pregledavajući trend stopa

incidencije ostalih dijagnoza ove grupe neoplazmi, nije moguće s pouzdanošću tvrditi da

postoji preraspodjela u druge slične dijagnoze kao obrazloženje tog snažnog pada stope

incidencije D23. U lipnju 2008. godine, Executive Agency for Health and Consumers (EAHC)

za Europsku Uniju započela je program pod nazivom EPIDERM (European Prevention

Initiative for Dermatological Malignancies), po uzoru na ranije uspješne programe rane

detekcije raka dojke i kolona. Cilj tog programa je povećati svjesnost ljudi o opasnostima

izlaganju suncu, a temelji se na edukaciji liječnika primarne zdravstvene zaštite te

dermatologa i najranjivijih skupina u populaciji (djece, starijih osoba, radnika koji rade vani te

imunokompromitiranih osoba) o štetnim učincima sunčeva zračenja. U 2008. godini u

program je bilo uključeno 9 zemalja (Njemačka, Velika Britanija, Italija, Španjolska, Finska,

Nizozemska, Poljska, Grčka i Malta) (84).

Druga studija prikazuje razlike među stopama incidencije D23 i malignog melanoma (C43) u

Švicarskoj (85,86) u kojoj na jednog oboljelog s dijagnozom D23 dijagnosticira se 6,7

oboljelih s D43. U Osječko-baranjskoj županiji taj je odnos 1 : 1,1 (72). Iz podataka ove

studije nije moguće dati odgovor zašto je omjer u OBŽ-u puno niži nego Švicarskoj.

32

Dobroćudni tumori maternice (D25)

U studiji dobroćudni tumori maternice (D25) ukupno je oboljelo 1 163 žene (21,6 %), po

dobno standardiziranoj EU stopi incidencije za razdoblje 2001 - 2009., ukazuje na najveću

incidenciju u dobnoj skupini 40 - 60 godina, s vrhom u 50 - 54 godini. Dok je trend stope

incidencije umjereno uzlazni.

U Nigeriji 2008 - 2012. godine ukupan broj pacijentica za D25 je 896, a najveća incidencija je

u dobnoj skupini 26 - 35 godina (87), u RH je 40 - 60. U Europi (88) dobna distribucija

najveće incidencije za D25 u Njemačkoj je istovjetna dobnoj distribuciji u ovoj studiji, no u

Finskoj je najveća incidencija 65 - 69 godina. U literaturi nema podataka koji bi mogli

odgovoriti na pitanje zašto su razlike među OBŽ-om, Nigerijom te Finskom toliko jako

izražene.

Što se tiče trenda stope incidencije, u Nigeriji konstantno raste te se od 2008. do 2012.

utrostručio, u OBŽ-u u 9-godišnjem periodu trend stope incidencije je uzlazni, ali umjeren.

Podatci o trendu stope incidencije za Njemačku i Finsku u ovim studijama nisu dostupni.

Kako su miomi hormonski ovisni tumori, jasno je i po rezultatima ove studije, ali i gore

navedenih, da se ne javljaju prije puberteta i da im učestalost pada nakon menopauze.

Budući da je poznato da su miomi hormonski ovisni tumori, upotreba se egzogenih hormona

(estrogena i gestagena) može smatrati jednim od faktora rizika za nastanak, a posebno za rast

već postojećih mioma. Međutim, većina istraživanja govori da oralna kontracepcija nema

nikakav učinak na razvoj mioma. Žene koje koriste hormonsko nadomjesno liječenje (HNL)

imaju do šest puta veći rizik hospitalizacije zbog mioma. Drugi čimbenici rizika iz

istraživanja pokazuju povezanost učestalosti mioma i prekomjerne tjelesne težine. Kako je

poznato da je i adipozno tkivo hormonski produktivno, što ga je više, veće su i razine

hormona (estrogena) (89).

Dobroćudni tumor jajnika (D27)

Dobroćudne tumore jajnika (D27) je u ovoj studiji imalo 1 216 pacijentica, što je 22,6 % od

ukupnog broja neoplazmi u žena. Dobno standardizirana stopa incidencije (EU) za ispitivano

razdoblje za D27 je manje-više ravnomjerno raspoređeno od 20 do 60 godine života. U

Njemačkoj 50 % svih benignih tumora jajnika dijagnosticira se prije 35. godine, s prosječnom

dobi od 28,5 godina (90), a u OBŽ-u samo 33,4 %. Trend stopa incidencije pokazuje jedva

primjetan silazni smjer. Podatak o trendu stope incidencije za kohortnu studiju u Njemačkoj

nije poznat.

33

Druga studija provedena u Iraku prikazuje razlike među stopama incidencije D27 (dobroćudni

tumori jajnika) i C56 (karcinom jajnika) u njihovih žena (91). U Iraku je na jednu ženu s

dijagnozom C56 dijagnosticira 5,5 žena s D27. U Osječko-baranjskoj županiji taj je odnos 1 :

6,0, dakle vrlo slično.

Iznenađujući su podatci kako oralni kontraceptivi smanjuju rizik od nastanka malignih tumora

i funkcionalnih cisti jajnika, ali nemaju utjecaj na smanjivanje rizika od nastanka benignih

tumora. Istraživanje koje je provedeno u Sjedinjenim Američkim Državama pokazalo je kako

dugoročnim korištenjem oralnih kontraceptiva dolazi do vrlo malog smanjenja rizika za

nastanak benignih tumora jajnika. Ispitivali su pacijentice koje su uzimale oralnu

kontracepciju dugoročno, kratkoročno i one koje ju nisu nikada koristile. Usporedbom

rezultata pokazali su kako su pacijentice koje su dugoročno koristile oralnu kontracepciju

imale manji rizik od nastanka tumora jajnika, za razliku od pacijentica koje nisu nikada

koristile tu vrstu terapije (92). Nažalost, takve studije nema u Hrvatskoj.

Neoplazme (D10-D36)

Promatrajući cijelu grupu benignih neoplazmi (D10-D36), u ispitivanom razdoblju je ukupno

dijagnosticirano 5 383 žena i 1 434 muškaraca; ili prosječno godišnje 598,1 žena ili svakog

dana njih 1,6 i 159,3 muškarca godišnje ili njih 0,4 dnevno. Prema dobnoj distribuciji u žena

60,1 % oboljelih 35 - 60 godina, odnosno 44,2 % u dobi 40 - 55 godina. U muškaraca je

dobna distribucija neoplazmi razvučenija po dobnim skupinama nego u žena i, naravno, za 3,5

puta niža. Na to upućuje podatak da je u većem dobnom rasponu od 40 do 60 godina 39,0 %

oboljelih muškaraca. Trend stopa incidencije je u žena umjereno negativan (R2 = 0,322), a u

muškaraca je slabog suprotnog predznaka (R2 = 0,122). Prosječna stopa incidencije za žene je

340,5, a u muškaraca 90,5/100 000 (EU standardna populacija).

U Velikoj Britaniji u razdoblju 1957 - 2011. prosječna stopa incidencije za oba spola 90/100

000 za benigne neoplazme (93) te na jednog pacijenta s dijagnozom benigne neoplazme oboli

10,5 pacijenata s dijagnozom raka.

U dostupnoj literaturi postoji vrlo malo podataka o prosječnim stopama incidencije za benigne

neoplazme, a još manje o trendovima stope incidencije. Iz tog razloga nije moguće usporediti

trend stope incidencije ove studije s nekim drugim trendovima.

34

6. ZAKLJU ČAK

Ukupno je hospitalizirano 914 osoba s dijagnozom karcinom D00-D09 u vremenu 2001 -

2009. godine. U žena dominira in situ rak vrata maternice (D06) s 93,4 % (854/914). Omjer

dijagnosticiranih s rakom D00-D09 u žena je 22,3 : 1 u odnosu na muškarce. U muškaraca

prevladavaju karcinom in situ (12/41, 29,3 %) kože i karcinom in situ drugih neoznačenih

lokalizacija (8/41, 19,5 %).

Od karcinoma in situ u 95,7 % slučajeva obolijevaju žene. U periodu 2001 - 2009. godine u

Osječko-baranjskoj županiji dijagnosticirano je 857 žena s dijagnozom karcinom in situ vrata

maternice (D06), odnosno prosječno godišnje 98,6 žena. Godišnja stopa incidencije pokazuje

lagani silazni trend .

Ukupan broj oboljelih osoba s dijagnozom benignih neoplazmi (D10-D36) u vremenu 2001 -

2009. godine bio je 6,817; od toga je 5,383 žena (78,96 %) i 1,434 muškaraca (21,04 %).

Najveće su stope incidencije za D10-D36 u skupinama 35 - 65 godina, s vrhom u dobnoj

skupini 50 - 54 godina u žena te 55 - 59 godina u muškaraca.

U žena, šest neoplazmi: dobroćudni tumor masnog tkiva (D17), dobroćudni tumor vezivnog i

drugih mekih tkiva (D21), drugi dobroćudni tumor kože (D23), dobroćudni tumor dojke

(D24), tumor glatkog mišićja maternice (D25) te dobroćudni tumori jajnika (D27) imaju 89,1

% udjela u ukupnom broju neoplazmi. U muškaraca četiri neoplazme: dobroćudni tumor kosti

i zglobne hrskavice (D16), dobroćudni tumor masnog tkiva (D17), dobroćudni tumor

vezivnog i drugih mekih tkiva (D21) te drugi dobroćudni tumor kože (D23) imaju udio od

68,2 % u ukupnom broju oboljelih. Na jednog oboljelog muškarca obole 3,8 žena.

Razlike u ukupnoj stopi incidencije za D10-D36 ukazuje da postoji nešto viša stopa

incidencije u žena ukoliko se primijeni EU standardna populacija (349,9/100 000) u odnosu

na svjetsku standardnu populaciju (321,5/100 000). U muškaraca je ukupna stopa incidencije

prema EU standardnoj populaciji značajno viša. Trend stopa incidencije je u žena umjereno

negativan, a u muškaraca je slabog suprotnog predznaka.

Podatci o karcinomu in situ i benignim neoplazmama na području drugih hrvatskih županija

nisu poznati, tako da se točan broj može navesti samo za Osječko-baranjsku županiju.

Razlike u prosječnim stopama incidencije i trendovima incidencije za D00-D36 u ovoj studiji

s trendovima i prosječnim stopama incidencije za druge studije spomenute u raspravi, nije

bilo moguće pronaći za većinu grupa bolesti zato što u dostupnoj literaturi postoji malo

podataka o karcinomu in situ uopće. Također, još je manje dostupnih podataka o trendovima

stope incidencije. To govori kako bi se trebala posvetiti veća pažnja tijekom postavljanja

35

dijagnoze te unošenja u registar svakog pojedinog pacijenta. Tada bi podatci bili dostupni i

mogli bi se donijeti zaključci.

Za podatke koji su bili dostupni, pokazano je kako je OBŽ u odnosu na druge zemlje Europe

(Velika Britanija, Finska, Njemačka) u sredini, dok je za zemlje Afrike (Nigerija) daleko

ispred.

Ne mogu se jasno objasniti razlike, ali se može uvidjeti bitna razlika u zemljama (EU) koje

imaju Nacionalne programe rane detekcije raka u odnosu na zemlje (Afrika) koje još nemaju.

36

7. SAŽETAK

U ovom retrospektivnom kohortnom istraživanju utvrđeni su trendovi incidencije karcinoma

in situ (D00-D09) te benignih neoplazmi (D10-D36) u stanovništvu Osječko-baranjske

županije od 2001. do 2009. godine. Korištene statističke metode su t-test, t-test analiza trenda

i snaga koeficijenta determinacije.

Svi su podatci uneseni i analizirani pomoću statističkog programa The SAS (verzija 9.1, SAS

Institute INC.,Cary, NC,SAD).

Svi pacijenti s navedenim dijagnozama obrađeni su prema spolu, dobi, a s obzirom na

patohistološku dijagnozu na jedan od karcinoma in situ (D00-D09) i na benigne neoplazme

(D10-D36).

Ukupno je obrađeno 955 oboljelih s D00-D09 te 6 817 s dijagnozom D10-D36 u oba spola.

U grupi D00-D09 dominira karcinom in situ raka vrata maternice (D06, prosječna stopa je

55,1/100 000). U 9-godišnjem periodu dramatično pada godišnja stopa incidencije koja 2005.

godine dostiže najnižu vrijednost (22,7/100 000), da bi potom 2007. godine bila na najvišoj

vrijednosti (76,6/100 000).

Promatrajući benigne neoplazme (D10-D36) ukupno je dijagnosticirano 5 383 žena i 1 434

muškaraca. Prema dobnoj distribuciji u žena 60,1 % oboljelih 35 - 60 godina. U muškaraca je

dobna distribucija neoplazmi razvučenija po dobnim skupinama nego u žena. Trend stopa

incidencije je u žena umjereno negativan, u muškaraca je slabog suprotnog predznaka.

Prosječna stopa incidencije za žene je 340,5, a za muškarce 90,5/100 000 (EU standardna

populacija).

U dostupnoj literaturi postoji vrlo malo podataka o prosječnim stopama incidencije za benigne

neoplazme i karcinom in situ, a još manje o trendovima stope incidencije. Iz tog razloga nije

moguće usporediti trendove stope incidencije za većinu grupa (D00-D36) ove studije s

drugim studijama navedenim u tekstu ispred.

Klju čne riječi: karcinom in situ, benigne neoplazme, Osječko-baranjska županija

37

8. SUMMARY

Cancer in situ (D00-D09) and benign neoplasms (D10-D36) in Osijek-Baranja County

The retrospective cohort study examined trends in the incidence of cancer in situ (D00-D09)

and benign neoplasms (D10-D36) based on the population of Osijek-Baranja County from

2001 to 2009. During statistical analysis, the t-test, t-test analysis of the trends and power

coefficient of determination were used as methods.

The entire data was entered and then analyzed using the statistical program The SAS (version

9.1, SAS Institute Inc., Cary, NC, USA).

Patients that were diagnosed with some of the aforementioned diseases were distinguished

according to gender, age, and histopathological diagnosis, specifically, cancer in situ (D00-

D09) and benign neoplasms (D10-D36).

The study included a total of 955 patients with a diagnosis D00-D09, and 6817 with a

diagnosis D10-D36 in both sexes.

In group D00-D09 cervical cancer in situ was found more often (D06, average rate is 55.1 /

100,000). In this nine year period the annual incidence rate has fallen dramatically, reaching

its lowest value in 2005 (22.7 / 100,000), but then again, in 2007, its highest value (76.6 /

100,000).

In regards to benign neoplasms (D10-D36), a total of 5383 women and 1,434 men were

diagnosed. When it comes to age distribution, 60.1% of women diagnosed range between 35

to 60 years. While, the age distribution of neoplasms in men were found in more age groups

as opposed to women. The trend of incidence rate in women was moderately negative, while

weaker opposite signs were found in men. The average incidence rate is 340.5 for

women, and 90.5/100,000 for men (EU standard population).

There are few data on the average rates of incidence of benign neoplasms and carcinoma in

situ, and even less about trends in incidence rates in the available literature. For this reason, it

is not possible to compare trends in incidence rates for most groups (D00-D36) in this study

and other studies mentioned in the text afore.

Key words : cancer in situ, benign neoplasms, Osijek-Baranja County

38

9. LITERATURA

1. Kumar V , Abbas A , Aster J. Robbins Basic Pathology 9e, str. 162.




5. Cancer center, Cancer in situ. Dostupno na adresi :

https://www.cancercenter.com/terms/cancer-in-situ

Datum pristupa : 26.02.2015.

6. ICD-10 , revizija 2010. Dostupno na adresi :

http://apps.who.int/classifications/icd10/browse/2010/en#/D00-D09


7. Fronie A. et al. Squamous cell carcinoma of the oral cavity: clinical and pathological

aspects. Rom J Morphol Embryol 2013, 54(2):343–348.

8. Brad W. Neville, DDS;Terry A. Day, MD, FACS. Oral Cancer and Precancerous

Lesions. CA Cancer J Clin 2002;52:195-215.

9. How is stomach cancer staged?. Dostupno na adresi :

http://www.cancer.org/cancer/stomachcancer/detailedguide/stomach-cancer-staging


10. Hamilton S.R., Aaltonen L.A. (Eds.): World Health Organization Classification of

Tumours, pathology and Genetics of Tumours of the Digestive System. IARC Press:

Lyon 2000. Str. 39.



Lyon 2000. Str. 69.



Lyon 2000. Str. 99.



Lyon 2000. Str. 329.



39

Lyon 2000. Str. 331.

15. LeBoit P.E., Burg G., Weedon D, Sarasain A. (Eds.): World Health Organization

Classification of Tumours, pathology and Genetics of Skin Tumours. IARC Press:

Lyon 2006. Str. 52.



Lyon 2006. Str. 53.



Lyon 2006. Str. 70.

18. Neubert T, Lehmann P. Bowen’s disease – a review of newer treatment options.

Therapeutics and Clinical Risk Management. 2008;4(5):1085-1095.

19. Tavassoli F.A., Devilee P. (Eds.): World Health Organization Classification of Tumours,

pathology and Genetics of Tumours of the Breast and Female Genital Organs. IARC

Press: Lyon 2003. Str. 60.




21. In situ breast carcinoma incidence statistics. Dostupno na adresi :

http://www.cancerresearchuk.org/cancer-info/cancerstats/types/breast/Incidence-in-situ/.

Datum pristupa : 9.03.2015







24. X. Castellsagué et al. HPV and Cervical Cancer in the World. 2007 Report. WHO/ICO

Information Centre on HPV and Cervical Cancer (HPV Information Centre). Str.25.

25. Arbyn et al. Int. J. Cancer: 128, 1899–1907 (2011)

26. Chang-Mo Oh et al. Trends in the Incidence of In Situ and Invasive Cervical Cancer by

Age Group and Histological Type in Korea from 1993 to 2009, pLoS ONE 8(8): e72012.

doi:10.1371/journal.pone.007 2012.

40

27. Štimac G. (2010) Detekcija karcinoma prostate u ponovljenoj biopsiji na osnovi

pojavnosti proliferativne upalne atrofije u inicijalnoj biopsiji prostate.Disertacija. Zagreb :

Medicinski fakultet. Str. 21.

28. Librenjak D. et al. carcinoma in situ of urinary bladder: incidence, treatment and clinical

outcomes during ten-year follow-up. Acta Clin Croat 2012; 51:201-207

29. ICD-10 , revizija 2010. Dostupno na adresi :

http://apps.who.int/classifications/icd10/browse/2010/en#/D00-D09


30. Pudasaini S, Baral R. Oral cavity lesions: A study of 21 cases. Journal of Pathology of

Nepal (2011) Vol. 1, 49 -51.

31. Owens OT, Calcaterra TC. Salivary gland tumors of the lip. Arch Otolaryngol. 1982

Jan;108(1):45-7.

32. Lee C. S., Meyers D. A. Salivary Gland Neoplasms. Dostupno na adresi :

http://emedicine.medscape.com/article/852373-overview


33. Colorectal Polyps. Dostupno na adresi: http://www.healthcommunities.com/colorectal-

polyps/colorectal-polyps-overview.shtml

Datum pristupa: 9.03.2015.



Lyon 2000. Str. 182

35. Barthelmes L, Tait IS. Liver cell adenoma and liver cell adenomatosis. HPB : The Official

Journal of the International Hepato Pancreato Biliary Association. 2005;7(3):186-196.

36. Lustig, L., Meyers, A. Benign Tumors of the Middle Ear. Dostupno na adresi :

http://emedicine.medscape.com/article/860642-overview#showall


37. Propp et al.: Descriptive epidemiology of vestibular schwannomas. Neuro-oncol. 2006

Jan; 8(1): 1-11.

38. Thymic Tumors. Dale K Mueller, MD; Chief Editor: Mary C Mancini, MD, PhD.

Dostupno na adresi : http://emedicine.medscape.com/article/427197-overview#a0199


39. Riedel Richard F., Burfeind William R. The Oncologist 2006;11:887–894.

41

40. Benign Cardiac Tumors. Mueller, D.; Chief Editor: Karlheinz, P. Dostupno na adresi:



41. Kitsoulis et al: Osteochondroma-Clinical, Radiological and Pathological Features

(Review). In vivo 22: 633-646 (2008)

42. Brasfield, R. D. and Gupta, T. K. D. Soft tissue tumors: Benign tumors of adipose tissue.

CA: A Cancer Journal for Clinicians, 19: 2–7

43. Mattassi, R., Loose, Dirk A., Vaghi M. Hemangiomas and Vascular Malformations

(2009), pp 17-21

44. Schwartz, R., Elston D. Lymphangioma. Dostupno na adresi:

http://emedicine.medscape.com/article/1086806-overview#a0199


45. Bleibel, W. Chief Editor: Harris, J, peritoneal Cancer. Dostupno na adresi:

http://emedicine.medscape.com/article/281107-overview#aw2aab6b2b3


46. Cohen, A. Roy, H. Cavernous Hemangioma. Dostupno na adresi:



47. Lakshmanan, P. Gellman, H. Chondroma. Dostupno na adresi:

http://emedicine.medscape.com/article/1258109-overview#aw2aab6b4


48. Rezze, G., Leon, A., Duprat, J. (2010). Dysplastic nevus (atypical nevus). Anais

Brasileiros de Dermatologia, 85(6), 863-871

49. Pearson,G. Caputy, G. Congenital Hairy Nevi. Dostupno na adresi:



50. Balin, A., James, W. Seborrheic Keratosis. Dostupno na adresi:



51. Woodhouse JG, Tomecki KJ. Common Benign Growths. Carey WD, ed. Cleveland

Clinic: Current Clinical Medicine 2010 . 2nd ed, philadelphia, Saunders Elsevier; 2010.

52. Hogan, D., James, W. Sebaceous Hyperplasia. Dostupno na adresi:



42

53. Scruggs, J.,Elston, D. Ephelides. Dostupno na adresi:

http://misc.medscape.com/pi/iphone/medscapeapp/html/A1119293-business.html


54. Pierson, J., Elston, D. Dermatofibroma. Dostupno na stranici:



55. Fromm, L., Elston, D. Epidermal Inclusion Cyst. Dostupno na adresi:



56. Cooper, S., James W. Milia. Dostupno na adresi:



57. Guray, M., Sahin,A. Benign breast disease: Classification, diagnosis and management.

The Oncologist May 2006 vol.11 no.5, 435-449.

58. Uterine fibroids. Dostupno na adresi: http://bestpractice.bmj.com/best-

practice/monograph/567/basics/epidemiology.html


59. Taran, F. A., Stewart, E. A., & Brucker, S. (2013). Adenomyosis: Epidemiology, Risk

Factors, Clinical Phenotype and Surgical and Interventional Alternatives to Hysterectomy.

Geburtshilfe Und Frauenheilkunde, 73(9), 924–931.

60. Dreisler, E. et al, prevalence of endometrial polyps and abnormal uterine bleeding in a

Danish population aged 20–74 years. Ultrasound in Obstetrics & Gynecology, vol. 33,

Issue 1, pages 102–108. January 2009

61. Mimoun, C. et al. Epidemiology of presumed benign ovarian tumors. J Gynecol Obstet

Biol Reprod (Paris). 2013 Dec;42(8):722-9.

62. Laronda, M. et al. The Development of Cervical and Vaginal Adenosis as a Result of

Diethylstilbestrol Exposure In Utero. Differentiation; research in biological diversity 84.3

(2012): 252–260.

63. Benign Prostatic Hyperplasia. Dostupno na adresi:

http://www.patient.co.uk/doctor/benign-prostatic-hyperplasia


43

64. Oncocytoma: A Benign Kidney Tumor Often Confused for Cancer.

Dostupno na adresi:

http://bradyurology.blogspot.com/2014/11/oncocytoma-benign-kidney-tumor-often.html


65. Saornil, M. et al. Conjunctival tumors. Arch Soc Esp Oftalmol 2009; 84: 7-22

66. Tonn, C., Westphal, M., Rutka, J. Oncology of CNS Tumors ,2010. str. 95-96.

67. Brain, other CNS and intracranial tumours incidence statistics.

Dostupno na adresi:

http://www.cancerresearchuk.org/cancer-info/cancerstats/types/brain/incidence/uk-brain-

and-central-nervous-system-cancer-incidence-statistics


68. Kelley, D., Meyers, A. Evaluation of Solitary Thyroid Nodule. Dostupno na adresi:



69. McDowell, D. et al. Demographic Differences in Incidence for Pituitary Adenoma,

pituitary 14.1 (2011): 23–30.

70. Anagnostis, P. et al. Adrenal incidentaloma: a diagnostic challenge. HORMONES 2009,

8(3):163-184

71. Kehoe, N., Reid, R., Campbell Semple, J. Solitary benign peripheral-nerve tumours.

J Bone Joint Surg [Br] 1995: 77-B:497-500.

72. J. Milas et al.: Neoplasms in Osijek-Baranja County, Coll. Antropol.(2013) 4: 1209–1222

73. Bosch, X. Epidemiology of HPV related disease of the lower genital tract: a European

perspective. Dostupno na adresi:

http://www.comtecmed.com/COGI/COGI9/Uploads/assets/presentations/bosch1.pdf


74. 1 in 100 women in Europe will develop cervical cancer. Dostupno na adresi:

http://www.euro.who.int/en/health-topics/noncommunicable-

diseases/cancer/news/news/2013/04/1-in-100-women-in-europe-will-develop-cervical-

cancer


75. Virnig, BA. Ductal Carcinoma In Situ of the Breast: A Systematic Review of Incidence,

Treatment, and Outcomes. J Natl Cancer Inst (2010) 102 (3): 170-178.

44

76. Olu-Eddo, A. N., Ugiagbe, E. E. (2011). Benign breast lesions in an African population: A

25-year histopathological review of 1864 cases. Nigerian Medical Journal : Journal of the

Nigeria Medical Association, 52(4), 211–216.

77. Sangma, M. B. M., Panda, K., Dasiah, S. (2013). A Clinico-Pathological Study on Benign

Breast Diseases. Journal of Clinical and Diagnostic Research : JCDR, 7(3), 503–506.

78. Akhigbe, A.O., Omuemu, V.O. Knowledge, attitudes and practice of breast cancer

screening among female health workers in a Nigerian urban city. BMC Cancer 2009,

9:203

79. Fabbri, N. Lipomas. Atlas of Musculoskeletal Tumors and Tumorlike Lesions 2014, pp 291-294

80. Savjetovalište za pravilnu prehranu i tjelesnu aktivnost. Dostupno na adresi:

http://www.hzjz.hr/savjetovaliste-za-pravilnu-prehranu-i-tjelesnu-aktivnost/

Datum pristupa: 2.05.2015

81. Ramnani, BG. et al. Clinicopathological Profile of Benign Soft Tissue Tumours: A Study

in a Tertiary Care Hospital in Western India. J Clin Diagn Res. 2014 October; 8(10):

FC01–FC04

82. Non-melanoma skin cancer. Dostupno na adresi:

http://www.ncri.ie/sites/ncri/files/atlas/old_atlas/4.%20Non-

melanoma%20skin%20cancer.pdf


83. Skin cancer prevention strategy and action plan 2011-2021. Dostupno na adresi:

http://www.dhsspsni.gov.uk/hp_microsoft_word_-_sub_1082_2011b_final_draft_-

_skin_cancer_prevention_strategy.pdf


84. Stockfleth, E. et al. Actinic keratosis and field cancerisation. Eur J Dermatol 2011 ; 21

(Supplement n° 1) : 3-12

85. Epidemiology of nonmelanoma skin cancer. Dostupno na adresi:

http://www.iss.it/binary/publ/cont/Pag37_42Vol32N11996.pdf


86. Malignant melanoma of skin. Dostupno na adresi:

http://eco.iarc.fr/eucan/Cancer.aspx?Cancer=20


45

87. Elugwaraonu, O. et al. The Incidence of Uterine Fibroid among reproductive age women:

a five year review of cases at Isth, Irrua, Edo, Nigeria. International Journal of Basic,

Applied and Innovative Research (IJBAIR), 2013, 2(3): 55 – 60

88. Luoto, R. et al. Hypertension and pelvic inflammatory disease in women with

leiomyomata: evidence from Germany and Finland. The Internet Journal of Gynecology

and Obstetrics. 2007 Volume 10 Number 1.

89. Strelec, M. Usporedba dviju izvornih tehnika rekonstrukcije stijenke maternice pri

laparoskopskoj enukleaciji intramuralnog mioma. Doktorska disertacija, Sveučilište u

Zagrebu, 2004.

90. Heinemann, K. et al. Benign gynecological tumors: estimated incidence results of the

German cohort study of women`s health. European Journal of Obstetrics & Gynecology

and reproductive biology 107 (2003) 78-80.

91. Shaker, N. et al. Incidence of Ovarian Tumor in Last the Five Years in Al-Najaf City.

Medical Journal of Babylon-Vol. 6- No.1-2009

92. Westhoff, C. et al. Oral Contraceptives and Benign Ovarian Tumors. Am J Epidemiol

2000; 152:242-6.

93. UK Biobank. Cancer data: a report on the number of prevalent and incident cases. Datum

pristupa: https://biobank.ctsu.ox.ac.uk/crystal/docs/cancerpi.pdf


46

10. ŽIVOTOPIS

Rođena 1. srpnja 1988. godine u Osijeku. U rodnom gradu pohađa osnovnu školu „Vladimir

Becić“ te upisuje srednju školu, I. gimnaziju u Osijeku. Tijekom osnovnoškolskog i

srednjoškolskog obrazovanja volontira u Hrvatskom Crvenom križu, Gradsko društvo

Crvenog križa u Osijeku, gdje kao dio ekipe prve pomoći ostvaruje iznimne rezultate na

državnoj razini. Završetkom srednjoškolskog obrazovanja, 2007. godine upisuje studij

doktora medicine na Medicinskom fakultetu u Osijeku, koji sada završava. Tijekom trajanja

fakulteta sudjeluje u brojnim manifestacijama kao što su Festival Znanosti, obilježavanje

svjetskog dana borbe protiv AIDS-a te Bolnica za medvjediće.

Documents

RAK IN SITU (D00-D09) I BENIGNE NEOPLAZME (D10-D36) U … · suncu. U muškaraca, što se ti če lokalizacije raka in situ , najve ća incidencija je trup, a u žena U muškaraca,