Thomas Glavinic

Putovanjeu ime Gospodnje

S njemaèkog preveoMarko �ariæ

Edicije Bo�ièeviæZagreb, 2012.

Thomas GlavinicUnterwegs im Namen des Herrn

© Carl Hanser Verlag, München 2011

Thomas GlavinicPutovanje u ime Gospodnje

Prvi put tiskano 2012. u nakladi© Edicije Bo�ièeviæ

Trg kralja Tomislava 18, Zagrebwww.edicije-bozicevic.com

Za nakladnikaJuraj Bo�ièeviæ

PrijevodMarko �ariæ

UrednicaSanja Janušiæ

PrijelomGrapa d.o.o.

Likovno ureðenjeAna Jakiæ Divkoviæ

TisakDenona d.o.o.

ISBN 978-953-6751-79-2

CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne isveuèilišne knji�nice u Zagrebu pod brojem 804922.

Sva prava pridr�ana. Nijedan dio ove knjige ne smije se umno�itii prenositi u bilo kojem obliku, elektronièkim ili mehanièkimsredstvima, ukljuèujuæi fotokopiranje, snimanje ili bilo kakvodigitalno pohranjivanje ili distribuiranje bez prethodnog pismenog

dopuštenja nositelja autorskih prava.

1.

Prvi dojam – Stidljiv u autobusu –Jabuke i razglednice – Iziæi ili ostati – Voða puta –

Ingo postaje glasan – “Zahod? – pola eura!”

Šest sati ujutro je vrijeme koje inaèe prepoznajemsamo s druge strane. Pritom u�ivam u do�ivljaju kakose grad budi. Ptice cvrkuæu, promet polako buja, zrakje još pun noæne svje�ine, na ulici tek nekoliko ljudi.No trenutno me ta idila ne doima kao inaèe. Upravosam se iscrpio jureæi po beèkom zapadnom kolodvorukako bih se opskrbio dovoljnom kolièinom namirnicaza èetrnaestosatno putovanje. Upravo sjedim meðupospanim ljudima u ne baš novom autobusu koji æemene i ostale hodoèasnike odvesti iz Beèa u Meðu-gorje gdje se svakodnevno ukazuje Majka Bo�ja, u ko-ju na�alost ne vjerujem.

Zapravo sam htio poæi u Lourdes, no tamo i put iboravak traju još dulje, a èovjek ipak ne treba pre-tjerivati. Razmišljao sam da Meðugorje mo�da nijetoliko pretrpano, a osim toga putovanje, ukljuèujuæismještaj i hranu, stoji svega 260 eura, dok bi Lourdesbio više nego dvostruko skuplji.

Sjedim u drugom redu. Još sam na parkiralištuuspio razmijeniti par rijeèi s nekoliko hodoèasnika inismo se baš zbli�ili. Toj èinjenici ne pridajem nekuveæu va�nost jer oni vjerojatno osjeæaju isto, a ja sam

5

osim toga dosta stidljiv, iako mi to doduše nitko nevjeruje. Prekri�enih ruku na grudima dobacujemdiskretne poglede prema ljudima koji bez pozdravaprolaze pored mene na putu u stra�nji dio autobusa.

Tako, na primjer, uoèavam èovjeka s kapom.Mo�e imati oko osamdeset godina. Izgleda da nije ro-ðeni Austrijanac, prije æe biti da dolazi od nekuda sistoka. Ima prodoran pogled i stalno nešto mrmlja.Iza njega tapka jedan, koji mi slièi na rustikalnogpoštanskog slu�benika. Slijedi ga èovjek s dugom pla-vo-crnom kosom, kakvu su Indijanci nosili, barem samja uvijek tako zamišljao Winetouova oca Inèu-Èuna.Upravo jede �emlju s kobasicom i uopæe to ne pri-kriva. Onda prolazi nekakav Liliputanac sa srebrna-stom krunicom oko vrata koja mu prekriva skoro èi-tav grudni koš. Ili je to patuljasti èovjek, a ne Lilipu-tanac? U èemu li je ono razlika?

Nakon Liliputanca dolazi starija hroma �ena kojucentimetar po centimetar prema stra�njem dijelu vodijedna izrazito stasita, jaka �ena tamne kose. Iza njihnastaje kolona. Èetiri �ene gledaju u pod, po svoj pri-lici majka sa svojim kæerima. Majka je oko šezdese-te, kæerke oko tridesetih godina. Sjedaju u red poredIngovog i mojeg. Kimnem im, no one brzo okrenuglavu.

Jedna strahovito razroka �ena s debelim naoèala-ma pru�i mi razglednicu Mariazella i jednu jabuku.Ona dijeli jabuke i razglednice svim hodoèasnicimai primjeæujem kako potom nespretno odla�e praznunaprtnjaèu i sjeda u zadnji red.

Ingo bulji u razglednicu.

– Je li nešto nije u redu? – upitam ga.

– Ovu sam razglednicu ja snimio!

6

– Da, pa što?

– Nisam za to nikad dobio tantijeme!

– Kad si bio u Mariazellu?

– Molim te, nemoj me podsjeæati na to. – Zagrizejabuku. – Dobra je.

– Ti je JEDEŠ?

– Da, zašto ne?

– Pa uopæe ne znaš što je ona prije radila s njom.

– Vjerojatno ništa posebno. Ti nikad ne jedeš ja-buke?

– Zapravo ne. Ovu ovdje svakako ne.

Ingo otrese glavom i ponovno buèno zagrize jabu-ku. On ima ratnièku èeljust koja bi dobro pristajalasvakom orašaru. Sok jabuke prska i njeni komadiæilete uokolo kao nakon kakve mini-eksplozije što èetiri�ene na suprotnoj strani hodnika dovodi do toga dajoš ukoèenije gledaju pred sebe.

Veæ tjednima znam da æu danas biti ovdje. �elimvidjeti kakvi to ljudi putuju na hodoèašæa i iskusiti štose na takvom putovanju dogaða. �elim do�ivjeti ljudeu njihovoj vjeri, mo�da i zato što im negdje u dubinisrca zavidim na tome. Ja nisam vjernik, nikad to ni-sam bio, no utjeha koju ti ljudi crpe iz vjere jedno-stavno me oèarava i ponekad mi nameæe pitanje zaštoje to meni uskraæeno.

Poæi na hodoèašæe teoretski zvuèi vrlo uzbud-ljivo, no sad se pomalo pribojavam. Dohvatim jednenovine pa ih odmah odlo�im. Ubacim u usta jedanTravelgum protiv muènine. Svakih nekoliko sekundiprovjeravam je li moj mobitel još tu, po treæi put tra-�im svoju putovnicu, razmišljam jesam li zaboravionešto va�no.

7

Ingo kao da mi èita misli i mljackajuæi ka�e: – Jošmo�emo iziæi.

– Neæemo iziæi – odgovorim mu.

– Mogao bih poæi osobnim automobilom. Mogaobih voziti iza vas. Tako bih mogao slušati glazbu i pu-šiti.

Nastane kratka šutnja, jedna sijeda �ena promièepored nas, seljaèki odjevena, visoko spletene kose, iz-razito lijepog lica, seljanka na hodoèašæu.

– Znaš li što mi je najgora noæna mora? – upitaIngo. – To me veæ tjednima proganja. Ti imaš drogu…

– Nemam drogu kod sebe!

– … ti imaš drogu i na bosanskoj te granici skinus autobusa. Danima te pokušavam izbaviti iz zatvora,a onda nazove Tanja i ka�e mi da su trudovi poèeli.Da bih na vrijeme stigao do raðaonice uzmem taksikoji me odveze ravno u Beè.

– To stoji 2000 eura.

– Sigurno nemaš droge kod sebe? – upita Ingo.

– Reci mi molim te kako uopæe dolaziš na takvupomisao?

Ingo utakne slušalice svoga iPoda u uši, zatvorioèi pokrivene sunèanim naoèalama i nasloni se kao daæe spavati. Ja bih rado to isto uèinio, no znam da nemogu zaspati pa se radije prepuštam neupadljivompromatranju ljudi koji promièu pored mene na putuprema stra�njem dijelu.

Mo�da se varam, no ne mogu se oteti dojmu dame èudno pogledavaju. Posebno me pozorno promatrajedan stariji èovjek èiji naglasak odaje njegovo ame-rièko podrijetlo. Još dok smo èekali na autobusnoj po-staji uèinilo mi se da me posebno zamijetio. Sjedne

8

nekoliko redova iza mene i predstavi se kao Jim neko-me koga ja ne mogu vidjeti.

Vozaè ukljuèi motor. Okrenem se i bacim pogledna skupinu svojih suputnika. Ljuljanje autobusa brzome vrati u pravilan sjedeæi polo�aj. Otvorim limenkus kavom i pokušavam gledati prema naprijed da neosjetim muèninu. Meni je još kao djetetu uvijek bilomuèno u autobusu.

Sljedeæih sat vremena sjedim i uspijevam slijeditijednu jedinu suvislu misao, a ta se vrti oko pitanja,èita li Bog, ako postoji, u svako doba moje misli. Inaèejednostavno sjedim, promatram cestu i tup sam kaokakav panj. Kratko nakon Zöberna obuzme me klo-nulost i prenem se iz sna kad smo veæ stali na parki-ralištu odmorišta Dokl u istoènoj Štajerskoj. Ipak samodspavao trièetvrt sata.

Ovdje upoznajemo svoga voðu puta koji je ujednošef putnièke agencije. Nisam bio znati�eljan u vezi snjim jer mu je ovo, ako je vjerovati podacima o puto-vanju, šest stotina trideset i peto putovanje u Meðu-gorje. Tomu treba pribrojiti još bezbrojna putovanja uLourdes i druga svetišta što me navodi da se zapitamkako taj èovjek inaèe provodi svoje vrijeme.

Jedno ga vrijeme promatram s udaljenosti od ne-koliko metara kako se pozdravlja s hodoèasnicima,pomalo blagonaklono, no ne i neljubazno. Stariji je toèovjek i dosta visok, kad hoda cijelo mu se tijelo maloljulja. Crven je u licu od dugog boravka na zraku, imakrumpirast nos, mršav je i odjeven u ribarsku jaknu sdvadesetak d�epova, u kojima oèito nema ama baš ni-èega.

Èekamo dok se masa oko njega ne raziðe, a ondase predstavimo. Dok se rukuje s Ingom i sa mnomgleda u stranu i za trenutak stjeèem dojam da mu je

9

malo neugodno. No mi doista i izgledamo drugaèije odostalih hodoèasnika koje on obièno prati. Ingo je goto-vo dva metra visok i prilièno širok, ima bujnu crnubradu koja na�alost ne uspijeva prikriti nervoznotrzanje ispod oèiju. Taj tik ima veæ nekoliko godina.Ako ga èovjek ne pozna, to bi moglo dobrano iritirati.Pored njega voða puta vidi mene, a ni ja oèito nisamostavio puno bolji dojam.

– Poðite svi na zahod! – povièe voða puta. – Ovdjeje besplatno, na glavnom kolodvoru u Grazu stoji polaeura!

Nekoliko hodoèasnika poslušno kreæe u smjeruodmorišta. Ja ne trebam na zahod, bilo besplatno iline, pa se dakle zadr�avam oko autobusa i borim sasvojom stidljivošæu. Ingo fotografira i izgleda kao dani on ne zna što bi zapravo radio.

Oni sa zahoda se malo-pomalo vraæaju, voða putazafuæka i svi krenu u autobus. Ona hroma �ena imavelikih teškoæa popeti se na visoke stepenice i njenapratiteljica izgleda zabrinuto.

– Mogu li pomoæi? – upita Ingo.– Ne! – zafrkæe pratiteljica prema njemu.Ingo ukoèeno pogleda prema naprijed, a onda po-

vièe u mojem smjeru: –Ovu æu sad pograbiti i izbacitiiz autobusa!

– Mo�da bi mogao tiše govoriti – šapnem mu.– Pa ja sam tiho! – povièe Ingo.Izgleda da ovaj incident nitko nije ni primijetio i

mi nastavljamo vo�nju. Ja bih rado odspavao jednurundu, no voða puta nam prièa, a to je zacijelo va�no izanimljivo. Osim toga iz njega zraèi nešto vrebajuæe,nešto što bi se moglo nazvati negativnim zraèenjem,neka vrsta potisnute agresivnosti, a pored takvog

10

èovjeka se ne mogu opustiti. No mo�da je on samoumoran ili ima drugih briga.

Preko razglasa se predstavi vozaè kao Rudi,èovjek èetrdesetih godina s brkovima, koji djelujeopušteno: – Ja æu vas iduæih pet dana voziti okolo.

Voða puta preuzme mikrofon od njega i zapita:– Tko još nije bio u Meðugorju?

Podignem ruku.– Sedam – deset – dvanaest – broji voða puta.

– Ah, ipak tako puno?Uskoro potom sti�emo u Graz. Vozimo se preko

mosta i zaustavljamo se u jednoj pokrajnjoj ulici gdjeRudi neko vrijeme mora manevrirati da bi autobusomprošao kroz uska vrata. Pitam se zašto smo tu.

Rudi i voða puta bez komentara iziðu van i nesta-nu u nekoj kuæi. Proðe pet minuta, deset minuta. Po-pijem svoju kavu i odbacim praznu limenku u koš zaotpatke na ulazu u autobus. Ne mogu baš dobrorazaznati Ingove oèi iza sunèanih naoèala, no izgledami apatièno. Jim, onaj Amerikanac, udubio se izgledas nekim u teološku raspravu. Nakon što sam se opetvratio na svoje mjesto i sjeo, èujem ga kako govori:

– It’s Adam and Eve, not Adam and Steve!Èekamo daljnjih pet minuta. Kad su pojedini ho-

doèasnici veæ poèeli razmišljati hoæe li i oni iziæi van,pojave se vozaè i voða puta s golemim vreæama kojestave u prtlja�nik. Uðu u autobus i nastavljamovo�nju kao da ništa nije bilo.

Ne usuðujem se postavljati pitanja. Mo�da su toleševi, kojih se ovi namjeravaju riješiti tamo dolje?Bilo bi to doista rafinirano. Kome bi palo na pamet uhodoèasnièkom autobusu tra�iti raskomadana tijela�rtava?

11

Novo zaustavljanje na glavnom kolodvoru uGrazu gdje nam se pridru�uje još nekoliko hodoèasni-ka. Voða puta nam pokazuje put prema zahodima, na-pominjuæi nam pritom hrapavim staraèkim glasom dato ovdje košta pola eura. Sad bih zapravo trebao nazahod, no odveæ sam umoran da bih se ustao sa sje-dišta. Više gotovo i ne obraæam pozornost na to tkoulazi, kako ti ljudi izgledaju, o èemu razgovaraju, isamo ponekad prodru do mene pojedini dijelovi re-èenice.

Iznenada mi se vratilo jedno sjeæanje iz djetinj-stva, iako nejasno, bez nekih pojedinosti. Idem u šet-nju sa svojom bakom i ona mi pripovijeda Isusov �i-vot. Tako smo mi to nazivali: �ivot Isusov. Ne sjeæamse više toèno sadr�aja, znam samo da sam ga uvijekponovno �elio slušati, svako popodne dok smo prolazi-li snje�nim stazama preko polja gdje sam ja povreme-no otkidao osušene granèice ili pravio grude od snije-ga koje sam onda bacao na bilo kakav cilj. Ona mi jesvaki dan prièala tu prièu o jednom va�nom èovjeku,a prièala ju je s takvom toplinom i predanošæu kojujoš i danas osjeæam kad mislim na nju. Ne sjeæam seda mi je èesto prièala o Bogu, ali Isusov �ivot sam re-dovito slušao sve dok mi baka nije umrla. Nakon togasam samo još u knjigama i èasopisima èitao o Bogu iIsusu.

12

4.

Ingo bez signala – Razmještaj po sobama –Lomimo kruh s drugim hodoèasnicima –

Do�ivjeti ljubav Bo�ju – Što je klanjanje? –Gospine tezge – Gin tonic i neljubazni konobar –

Dolazi poštanski slu�benik – Perzeidi, kiša meteora

Meðugorje izgleda upravo onako kako èovjek izsrednje Europe zamišlja jedno mjesto u Bosni i Herce-govini. Selo kroz koje prolazimo ima asfaltiranu glav-nu ulicu, no poneke pokrajnje ulice sastoje se od sve-ga nekoliko kuæa, ispred kojih djeca u oblaku prašineigraju nogomet, lijeno promatrana od mršavih pasakuštrave dlake.

Doduše, nemam puno prilika za skupljanje prvihdojmova jer brzo sti�emo do pansiona gospoðe Ljud-mile. Istovarimo svoju prtljagu i poredamo se za pre-uzimanje kljuèeva od soba koje dijeli voða puta. Japreuzmem naš kljuè, a da me voða puta ni ovoga putanije udostojio ni pogleda. Poèinjem se pitati bih li mujednom zgodom u èetiri oka trebao objasniti da seovdje ne izrugujem ni njemu niti svemu ovome, negoda sam samo znati�eljan. Meðutim, bojim se da to nebi puno pomoglo.

– Imaš li ti signal? – upita me Ingo nervozno sepoigravajuæi svojim mobitelom kad sam mu prišao skljuèem u rukama.

39

– Da – odgovorim mu nakon što sam kratko baciopogled na zaslon svoga mobitela.

– Kako to da ga ja nemam?– Nemoguæe, daj da vidim… doista.– I, što æu sada?– To æe se veæ riješiti. Doði sada, idemo gore…– Bez signala me Tanja ne mo�e dobiti!– Imat æeš svoj signal. Riješit æemo to…– Shvaæaš, ako danas dobije trudove – neæe me

moæi dobiti. Bog zna što æe pomisliti!– Daj prestani, prvo, i ona zna da nisi na putu po

srednjoj Europi, a drugo, taj problem æemo riješiti,vidjet æeš. Poðimo se prvo istuširati, nešto pojesti itako…

Uzmem svoj kofer, Ingo me oklijevajuæi slijedi.– Osim toga mo�e mene nazvati – dobacim mu

preko ramena.U sobi nema minibara ni televizora. Soba je posve

majušna i nekoliko minuta predbacujem si što samse predbilje�io za dvokrevetnu sobu, umjesto da smouzeli dvije jednokrevetne. Tada mi je ta pomisao bilalogièna i zabavna, no znam što Ingo sad misli, nakonèetrnaest sati u autobusu. Pa, isto što i ja: Mjesto!Mir! Mi smo meðutim iznenaðujuæe dobro usklaðeni inemamo nikakvih problema. Svatko od nas prilegnena desetak minuta na svoj krevet, on sa svojim mobi-telom, ja s knjigom, poðem se istuširati, potom on odena tuširanje, odjenemo se i to je to.

– I kako je sa signalom? – zapitam ga.On nešto promrmlja i ne izgleda baš zadovolj-

no. Da bih mu malo odvratio misli, predlo�im muda potra�imo kakvu gostionicu i popijemo pivo. U

40

blagovaonici meðutim saznamo da je veèera za dva-deset minuta. Voða puta nedostaje, no veæina hodo-èasnika je veæ okupljena. Izgleda da se nisu dulje za-dr�ali u sobama.

Pripremljena su tri velika stola i za svakim se veæpije domaæe vino koje mi ima nekakvu sumnjivu boju.Poslu�im se, no nakon prvog gutljaja odlo�im èašu iuzmem radije mineralnu vodu. Razmijenim na šankutri reèenice na hrvatskom s gospoðom Ljudmilom,koja djeluje jako srdaèno i ima brkove. Pored menestoji poštanski slu�benik i djeluje mi nekako odsutno.Inèu-Èuna je takoðer tu, krijepi se komadiæem èoko-lade i pokušava loviti muhe.

Ingo razgovara s èovjekom s kapom. Ustanove dastarac dolazi iz jednoga mjesta pored Salzburga gdjeIngo ima svoju vikendicu.

– Što?– Moja vikendica je tamo.– Tvrtka?– Ne, moja kuæa. Preko vikenda smo ponekad tamo.– Kako se zove ta tvrtka?– Vi-ken-di-ca!U prostoriji je, izgleda, oko 40 stupnjeva, uz vla-

�an zrak koji me podsjeæa na tajlandsku d�unglu, paiziðem pred kuæu. Nekoliko drugih iz skupine poðe zamnom. Nitko izgleda nije raspolo�en za razgovor, vje-rojatno smo svi premoreni.

Jedna suvenirnica privuèe moju pozornost. Sèašom vode u ruci prijeðem preko ceste i promatramizlog. Drvena raspela, Isusove slike, no iznad svegaGospa. Gospine slike, Gospini kipiæi u svim moguæimvelièinama, šalice za kavu s naslikanom Gospom,privjesci za kljuèeve s Gospom, Gospine èašice za

41

rakiju, stolnjaci s Gospom, a izmeðu toga krunice,svijeæe (s Gospom) i razglednice.

Nakon èetrnaest sati vo�nje autobusom to me za-mara, pa radije hodam pred hotelom amo-tamo. Ne-posredna blizina šutljive skupine hodoèasnika predvratima takoðer mi baš nije ugodna, pa se uputim izahotela na parkiralište, pored autobusa, i još dalje, svedok se preda mnom nije pokazalo široko neobraðenopolje. Okrenem se na lijevu stranu i ugledam pred so-bom, na jedva desetak koraka, ošišanu ovcu odjevenuu nekakav jeans, kojoj su djeca, koja se gluparaju po-red nje, stavila na glavu još i nekakav stari slamnatišešir.

Djeca me promatraju. Kad se okrenem i poðem,nešto mi dovikuju. Radije se vratim do hotelskih vra-ta i hodoèasnika, koji u toèno istom stavu i dalje jed-nako šute kao i maloprije.

Poštanski slu�benik, koji je veæ u blagovaonicitra�io moju blizinu, opet se pojavi pored mene. Ame-rikanac Jim doðe za njim, a onda se pridru�i i èovjeks kapom i još jedan koji je svojom nageliranom fri-zurom i sportskom odjeæom podsjeæao na teniskogtrenera, koji je oèito i danju i noæu nosio svoje la�neRay Ban naoèale.

Nešto kao razgovor nije ni sad uslijedilo jer jesvatko samo nešto mucao i èekao da onaj drugi pri-hvati nit i zapoène razgovor. Slušam isprekidano izla-ganje poštanskog slu�benika, kimam glavom i nijemopromatram nekakvo èudovište od Marijinog kipa u iz-logu preko puta, sve dok se ne zaèuje �amor u blago-vaonici. Gospoða Ljudmila je upravo unosila zdjele sjuhom.

Voða puta sjedne za prvi od tri postavljena stola,a Ingo i ja zauzmemo mjesto na sredini drugoga stola.

42

Ispred nas se puši topla juha u zdjeli. Svi hodoèasnicisu okupljeni, osim èetiri fundamentalistice, koje vje-rojatno u svojim sobama iznad nas �vaèu svoju koricukruha. Desno od mene sjedi �ena, koja kao da ne pri-pada ovoj skupini, jer se na njoj vidi da ima drugaèijuizobrazbu. Zaèudo, izgleda da je u društvu s teniskimtrenerom, jer on sjedi pored nje s druge strane.

Taman kad su se dvije seljanke, koje nam sjedesuèelice, htjele poslu�iti, zaèuje se glas voðe puta, kojinas opominje na molitvu prije jela. “Molimo i za ne-vjernike, koji još nisu iskusili ljubav Bo�ju”, ka�e pri-je nego je poèeo s molitvom, i ponovno svojim po-gledom ispod poluspuštenih trepavica okrzne Inga imene.

Neugodno mrmljanje zapoène. Ingo i ja sjedimoukoèeno i gledamo u zrak. No i ova molitva ima svojkraj i hodoèasnici navale na juhu. Svatko poslu�ujesam sebe, nitko, barem koliko mogu vidjeti, ne vadidrugome u tanjur, da bi se zatim sam poslu�io. Ingo ija smo posljednji na redu.

Juha od rajèica svima prija, prvenstveno dvjemaseljankama, koje zamole Inga da im podesi njihove se-niorske mobitele, kako bi mogle telefonirati.

– Kako one ovdje imaju signal? – upita ljutito.– Zašto ga ja nemam?

Glavno jelo sastoji se od ogromnog poslu�avnikakrcatog mesom i drugog punog raznolikog povræa. Po-slu�ujem ljude oko sebe, uzmem nešto povræa i gotovsam. Dok sumnjièavo promatram svoj tanjur, èujemoko sebe izraze zadovoljstva kao “dobro su poslu�ili”,“velike porcije” i “ne daju se posramiti”. Zamislim senad tim izrazom koji oznaèava mno�inu. Tko su tooni? Dosad sam vidio jednu jedinu osobu iz pansio-na, a to je gospoða Ljudmila. Koga se podrazumijeva

43

izra�avanjem mno�ine? Tko su to “oni”? Opæenitoljudi u Meðugorju? Bosanci i Hercegovci? Balkanci?

Nakon obroka voða puta objavi raspored su-trašnjeg dana. 7:30 sati: Doruèak. 9:00 sati: Misa.10:30 sati: Izlet u Cenacolo. 13:00 sati: Preseljenjeu hotel Zvijezda s objedom. 15:30 sati: Predavanjesestre Annalinde Antilope (?). 18:00 sati: Veèera.21:00 sat: Misa. Nakon toga u krevet jer u tri sataujutro idemo na brdo Kri�evac.

– A sad u 21 sat tamo prijeko poèinje klanja-nje. Stiæi æemo jer nam ne treba ni pet minuta dotamo.

Što? Što to poèinje? Ingo takoðer ne zna što je to.Posavjetujem se s inteligentnom �enom do mene isaznam barem toliko da se oèito radi o dogaðaju naotvorenom, iza crkve, jer u crkvi ne bi bilo mjesta zasve posjetitelje.

Liliputanac se raspituje, smijemo li sutra dopodne svoju prtljagu ostaviti u sobama, što smatramrazumnim pitanjem. Voða puta odgovori da se to ra-zumije samo po sebi i da prtljaga ostaje u sobama dopreseljenja. Kratko nakon toga èuje se struganje stoli-ca, veæina krene prema izlazu, nekolicina se još �elipresvuæi prije nego poðe prema crkvi.

Ingo i ja se nijemo sporazumijemo da propustimozagonetno klanjanje. Pred vratima Ingo pripali ciga-retu. U meðuvremenu se spustila noæ, samo još izloziblješte i sa svih strana opominju kri�evi. Pomalo seosjeæam kao u nekoj kulisi za kakav film o vampiri-ma. Ingo šuteæi hoda uz mene s kamerom na ramenu.Pod jednom uliènom svjetiljkom zamijetim kako muse lice trza.

44

Na glavnoj ulici skrenemo desno. Na obje straneulice posvuda isto za vidjeti, nesreðeni niz suvenirni-ca i lokala, pritom su suvenirnice znatno brojnije. Po-nuda se bitno ne razlikuje, nude se sve moguæe vari-jante Gospinog lika. Zapravo i nije tako. Njen izrazlica je uvijek isti, on bi trebao nešto zraèiti, što pojedi-ni ljudi nazivaju dobrohotnošæu. Mijenja se samo ma-terijal. Gips, glina, laneno platno, plastika, porculan,papir, tkanina, na jednoj tezgi èak otkrijem kartonskuGospu.

Ingo sve to, èini se, promatra s profesionalnim za-nimanjem, a ja pogledom jedino tra�im zgodnu birti-ju. Nakon što smo cijelom glavnom ulicom prošli je-danput gore i dolje, sruèimo se na stolice restoranaPivnica pored crkve. Restoran više slièi na mjesnosredište za prihranu turista, no barem je na dobrommjestu s kojeg èovjek ima otvoren pogled na sve što sedogaða oko crkve.

Toliko sam umoran da nemam snage posegnutiza jelovnikom. Uto se pribli�i konobar. Ne ka�e nimuu ni mee, nego samo nijemo stoji i mrzovoljno gle-da preko nas. Naruèimo kavu.

– Èuj, kako se zove �ena koja æe sutra dr�ati pre-davanje? – upitam.

– Nisam razumio ime, no bilo je prilièno apsurd-no.

– Ideš li prekosutra na Kri�evac?– Je li mi fali daska u glavi?– Što je s tobom? – pitam ga. – Jesi li ljut?– Nisam, samo umoran.– Ne zaboravi Perzeide!– Što? Ah, meteore. I tako me ostavljaju ravno-

dušnim.

45

– Dobro, a sad iskljuèi pa ponovo ukljuèi svoj mo-bitel.

– Veæ sam to napravio i nije ništa pomoglo.– Izvadi SIM karticu.– Vrlo smiješno. Za to trebaš spajalicu. Imaš li

mo�da uredsku spajalicu uza se?– Naravno da imam spajalicu kod sebe. – Pose-

gnem u svoj novèanik. – Jedni sa sobom uvijek nosekondome, drugi kozmetièke artikle, a ja spajalice. Evovidiš, odmah pored…

Ingo mi istrgne spajalicu i poène kopati po mobi-telu.

Da bismo dobili još jednu kavu, moram poæi u lo-kal jer se nitko od posluge više ne pribli�ava našemstolu. Osjeæam se više besvjesno nego budno, no jošne �elim poæi u krevet. Prvo, �elio bih se do te mjereispuniti dojmovima da budem siguran da ih neæu za-boraviti za nekoliko tjedana, a drugo, zacijelo si neæudopustiti da propustim Perzeide.

– Funkcionira! – prodere se Ingo. – Imam signal!– Lijepo – uzvratim i opet spremim svoju spa-

jalicu, dok se Ingo istodobno dao na pisanje SMS-aTanji. Ja sam takoðer htio poslati jedan, no sad janemam signala. Igra sa spajalicom ponavlja se s mo-jim iPhonom pa sam opet telekomunikacijski pri-pravan.

Ponekad vrijeme i stvari prolaze mimo mene. Jaim, doduše, pripadam, no ne sudjelujem u vanjskomdogaðanju. Tako je to, dogaðaju se stvari, prolazi vri-jeme, a ja nemam pristupa tome, iako sam doga-ðajima neposredno pogoðen. Posvaðam se s nekimdeèkom za susjednim stolom i svaða krene eskali-rati, no �ar se potom ugasi, bilo da je to uèinio Ingo

46

ili netko drugi, a da ja nemam nikakvog udjela utome. Promatram kako masa ljudi prolazi pored nas.Ljudi prolaze pognuto, kao da ih je netko istukao.Primjeæujem da ovdje još nisam niti jednom èuo smi-jeh.

Upravo kad sam se probudio iz svoje obamrlosti,pred nama, kao iz zemlje iznikli, stoje poštanski slu�-benik i Liliputanac.

– Niste bili na klanjanju?– Ne. – Ne.– Bilo je lijepo.– Je li? – Da, lijepo?– Smijemo li sjesti s vama? – upita Liliputanac.– Naravno. – Pa svakako.Tromo pomaknemo stolce za tu dvojicu. Nisam

doduše raspolo�en za razgovor, no to su barem ljudikoji nekome pristupaju, pa ne smijem sitnièariti, timviše jer bih htio nešto od njih doznati.

Prièekam dok njih dvojica naruèe pivo. Nakon štoje ljutiti konobar ispario, upitam oprezno:

– Što je zapravo klanjanje?– Da, to sam i ja veæ htio pitati – dometne Ingo.– Klanjanje… – Poštanski slu�benik protrlja bra-

du. – Pa… to je poput mise … klanjanje.– Ali kome se klanja? Ne klanja li se uvijek?Ingo me udari nogom ispod stola.– Ma da… to je… klanjanje, kod klanjanja je ispred

ovo…– Nema propovijedi – oglasi se Liliputanac.– Dobro, kako sada, stoji li netko ispred?– Da, netko stoji ispred… dakle… tamo je jedan

sveæenik, da… nekolicina je na koljenima prišla bli�e.

47

– Što? Tko? Kamo?– Pa do oltara.– Netko mu je prilazio na koljenima?– Da, mnogi. To se ovdje èesto dogaða.– I tko je to napravio?Liliputanac ispuše nos.– Nitko iz naše skupine. Ne poznajem ljude.– Dobro i… zašto… ne, ovako: Dakle, što je kla-

njanje?Liliputanac mrmlja nešto u svoju maramicu. Po-

štanski slu�benik ponavlja ono što je veæ rekao: da jeto poput mise, ali da nema propovijedi.

Pokušavam još nekoliko puta, no ne dospijevamodalje. Zapravo mi to i nije toliko va�no, pa se povla-èim, mahnem za još jednu kavu i pustim Inga nekaprièa.

Moj je prijatelj doista pravi majstor komunikacije.Kod mene moj sugovornik dosta brzo zamijeti jesam liuistinu zainteresiran, ili mi je manje-više svejedno.Na Ingu se ništa slièno ne primjeæuje, teoretski posto-ji moguænost da mu èak i ja idem na �ivce. U roku odpet minuta saznao je da je poštanski slu�benik struè-njak za elektronièku obradu podataka i da je voditeljraèunalnog odjela jedne velike tvrtke, a da je Lilipu-tanac dizajner namještaja. Ja ni o jednom ni o dru-gom nemam neke jasne predod�be.

– A vi? Èime se vi bavite?– Ja sam fotograf – odgovori Ingo.– A ti?Izvlaèim se. Ne mogu nekome prièati o svojim

knjigama tko ih ne zna. Nema to veze s umišljenošæu,upravo suprotno. Imam osjeæaj da moram zaštititi

48

svoje knjige i najdublji dio sebe, i da bih ih izdao kadbih naveo njihove naslove. Znam da je to histerièanstav, ali ne mogu si pomoæi. To mi se posvuda dogaða,ne samo ovdje kod Gospe. Prije deset godina sam ujednoj sliènoj prigodi odgovorio da sam student, no toviše ne prolazi.

– Ja radim u nakladništvu – odgovorim.– Nakladništvu? Što radiš tamo?– Puno toga. Razlièito. Èitanje. Pisanje. Lektori-

ranje.To je prilièno neodreðeno i dosta dosadno, pa od

Inga �ele èuti nešto više. No i on se dr�i prilièno za-kopèano, i osjeæam da je to iz istoga razloga kao i kodmene. Zanimanje ove dvojice je ionako površno jer na-kon kratkog vremena samo sjede s nama i okreæu svo-je pivske èaše u ruci. Ne mogu prestati promatrati Li-liputanèeve ruke, ima tako male ruke.

– Ne bi li za danas bilo dosta? – oglasi se Ingos pogledom prema nebu. – Danas æe biti kiša Per-zeida.

– Što æe biti? – upita Liliputanac.– Kiša meteora – uzvrati mu poštanski slu�benik.

– Èitavu noæ.Èak i za izdavanje raèuna moram trèati za kono-

barom. Platim za sve, a da to nisu ni primijetili, ibrzo po�elim laku noæ. Prilikom ustajanja Ingo svo-jom fotografskom torbom prevrne èašu jedne �ene zasusjednim stolom. Opet imamo cirkus. Nastojim štoprije otiæi.

Došavši u sobu oèekujem da æe mi se Ingo pri-dru�iti na terasi koja obilazi oko èitave kuæe, i na kojuse mo�e doæi iz svih soba, no on se odmah ispru�i nakrevetu.

49

– Što je s tobom? Bez Perzeida?– Nisam baš obo�avatelj meteora. Premoren sam.Jastuk mu se ne sviða i baci ga na pod pored kre-

veta. Okrene se i zagnjuri glavu u svoju vestu. Ne-vjerojatno, no nakon samo tri minute veæ je poèeohrkati.

Jedno vrijeme stojim neodluèno i pitam se što æuraditi jer sam i ja umoran. No u sobi je nepodnošljivovruæe, trebalo bi je svakako malo prozraèiti. Iziðemstoga na terasu gdje sretnem inteligentnu �enu s ve-èere. Pita me imam li vatre. Donesem Ingov upaljaè.Ona mi zahvali, pripali cigaretu i gleda u nebo.

– Èekaš li meteore? – upita me.Odgovorim s Da, na što se ona nasmije i bez rijeèi

se udalji na desetak metara od mene. Oèito sama �elido�ivjeti tu pojavu. Meni je takvo što baš simpatièno,dobro je razumijem. Prisjeæam se pomrèine sunca1999. Vozili smo se, vozili i vozili, da bismo pronašlikomadiæ osame i konaèno se našli na jednoj livadi uGradišæu, na kojoj je bilo �ivo kao na rasprodanoj no-gometnoj utakmici dr�avne reprezentacije.

Zurim u nebo iznad sebe i èekam. Nebo je gotovobez oblaka i tako otvoreno da bi se moralo jasno vidje-ti Perzeide kako se obrušavaju. Ne vidim ništa. Done-sem sebi mineralnu vodu i masiram potiljak. Proðeèetvrt sata, proðe i pola sata. Inteligentna �ena mi seopet pribli�i.

– Lijepo, zar ne? – obrati mi se prigušenim gla-som.

– Da… pa da…– Pa onda laku noæ.– Èekaj! Jesi li doista vidjela nešto?– Kod desetog sam prestala brojiti. A ti?

50

– Da, otprilike… toliko ih je otprilike bilo i kodmene… e, pa onda laku noæ.

Èekam još pola sata. Strahovito sam umoran, alijednostavno ne mogu vjerovati da ne mogu ugledatimeteor èak ni u danu Perzeida. Ja naime još nikad usvojem �ivotu nisam vidio zvijezdu padalicu, nikada,niti jednu jedinu, iako sam se noæima trudio, i višenego jednom zaradio ukoèeni vrat. Meni zvijezdapadalica neæe priuštiti zadovoljstvo da je zapazim imo�da zlorabim kao sredstvo svojih upitnih �elja.

Nakon što su se pogasila svjetla svih lokala naulici, èekam još daljnjih èetvrt sata. Nitko više ne pro-lazi, nitko ne gleda van ili stoji na terasi. Sâm sam, uBosni i Hercegovini. Oèi mi gore, udovi mi se èine kaoda su razvaljeni, osjeæam glavobolju i jaku �eð. Krozotvorena vrata èujem Ingovo hrkanje. Dvije kuæe da-lje mjauèe maèka. Nema više smisla.

– Wow – zaèujem negdje ispod sebe dok se vraæamu sobu.

51

9.

Dobivamo špagete – Gaæe od krastavaca –Ivica se ljuti – Zakljuèavam se – Duše Sveti, tko si? –

Friendly fire – Tko æe platiti kozu? –Ingo pri veranju – Krvava noga

Kad sam se probudio bilo je jedan u noæi. Imamneodreðen osjeæaj da mi prijeti opasnost. Ne znamkoje vrste, znam samo da moram biti pa�ljiv što ra-dim.

Imam glavobolju, grlobolju, gladan sam i �eðan.Jezik mi gori, to mi se najmanje dopada jer sam ne-davno u jednom puèkom priruèniku o medicini èitaoda osjeæaj �arenja jezika upuæuje na jedno manje iliviše ozbiljno oboljenje jetre. Uzmem jednu od pre-vrnutih èaša, napunim je šampanjcem i popijem s nji-me jedan mexalen.

Iz luke dopire pulsiranje glazbe. Protrljam lice.Gol sam do pasa. Košulja mi le�i na donjem dijelukreveta, mokra od znoja, a ja se pitam kad i kako samje skinuo. Dok je nevoljko odijevam, primijetim danije samo moja prtljaga nestala, nego i sve drugestvari kojima sam se prilikom dolaska u svoju sobutako divio, iz èega zakljuèim da se uopæe ne nalazim usvojoj sobi i da sam onaj strastveni par bezrazlo�no iprotupravno istjerao.

139

Èujem kako netko u kuæi poèinje udarati bubnje-ve. Stojim u sobi bez ikakvog plana. Najradije bih do-duše ostao tu, no prvo, ipak trebam pronaæi svojusobu, a osim toga imam i gri�nju savjesti zbog Inga.Otvorim polako vrata i jednako tako polako poðem usobu sa smokvama. Tamo zateknem samo jedan parkoji je toliko bio zadubljen u razgovor da nisu obraæalipozornost na mene.

– Ingo? Ingo?

Nigdje traga od Inga, no zato mi moja mokra ko-šulja postane nepodnošljiva, strgnem je sa sebe i ba-cim u jedan naslonjaè, u kuæi je ionako prevruæe i pre-vla�no.

Iziðem na balkon i gledam prema moru. Nemamna sebi ništa osim traperica, pa ipak se strahovitoznojim, ali ovoga puta ne samo radi sebe, nego i radisparne noæi i hrvatskog ljeta. Uèini mi se da sam èuobrodsku sirenu. Jedan usamljeni leptir oblijeæe okosvjetiljke. Negdje laje neki pas, jedan automobil trubi,netko se smije u tami. Protegnem se i ponovno uðemu kuæu.

Uzalud tra�im naše sobe. Kad sam veæ gotovo iz-gubio nadu naletim u kuhinji na Inga koji pred sobomdr�i mljekarsku kantu punu crvenog vina. Do njegasjedi Tomy i nekoliko drugih ljudi. Tomy i ja se zagrli-mo i moram piti rakiju Gorana Ivaniševiæa, što inisam odmah registrirao, iako sam èitavo vrijemeprèkao po naljepnici na boci koja je prikazivala hrvat-skog tenisaèa.

Tomy mi predstavi ljude za stolom kao svojeprijatelje. Doznam da izvjesna Andrea za nas zaštednjakom kuha špagete, da bismo Ingo i ja neštojeli. Ja ne �elim jesti i pokušam to prenijeti, no po

140

Ingovom licu vidim da takav pokušaj ni njemu veænije uspio.

– Gdje je Ivica?Ingo otrese glavom. “Ne pitaj.”Povuèe dugaèki dim svoje cigarete i zakašlje se.

Nemam pojma što mi �eli priopæiti. Slegnem rame-nima i donesem si pivo da potisnem grozan okus ra-kije u ustima. Moj mobitel se javlja, jedan SMS odmoje supruge, osjeæam li se dobro. Odlièno, odgo-vorim.

– Ja bih vas rado poveo sa sobom – ka�e Tomy –no u kuæi veæ imamo goste iz Zagreba.

– Nema problema – odgovorim –mi smo ovdje do-bro smješteni.

– Apsolutno – dometne Ingo.– Lijepa kuæa – primijeti Tomy.– Gdje si bio èitavo vrijeme? – upitam ga. – Znaš li

koliko sam te puta pokušao dobiti?– S njima na putu – poka�e Tomy svoje prijatelje.

– Neæeš vjerovati, oni sad ovdje u mom lokalu imajujednog Turèina koji govori samo njemaèki. Ja naru-èim crvenu kolu i što mi on na to ka�e? “Oprostitešefe, imam samo crnu kolu!”

U kratkom vremenu dok Andrea nije donijelana stol špagete za Inga i mene, morao sam obilnopiti rakiju Gorana Ivaniševiæa, što sam prihvatioravnodušnošæu èovjeka koji se prepustio sudbini.Upitam Andreu hoæe li i ona jesti, odgovori da jes drugima veæ veèerala i da je ovo samo za nas dvo-jicu.

Halapljivo jedem i nekoliko puta hvalim tjesteni-nu. Ingo me pogleda. Na�alost veæ sam dosta omam-ljen da bih mogao oèitavati njegovu mimiku.

141

PORUKA OD 25. 03. 2007.

Draga djeco! Zahvaljujem vam od srca za vašu�rtvu posta. Htjela bih vas potaæi da otvorenog srca idalje �ivite post. Postom i odricanjem, draga mojadjeco, ojaèat æete svoju vjeru. Svakodnevnom mo-litvom naæi æete u Bogu istinski mir. Ja sam s vama inisam umorna. Htjela bih vas sve povesti u nebo, zatose svaki dan odluèujte za svetost. Hvala što ste poslu-šali moj poziv!

– Što to èitaš? – upita Tony.

Upravo hoæu odgovoriti, no u tom trenutku uðeIvica i nešto me kod njegove pojave iritira. Tek nakonizvjesnog vremena zamijetim da je odjeven samo ubokserice i usku vojnièku bluzu bez rukava. Gaæe suoslikane jednim krastavcem izrezanim na ploške. Na-�alost ili nasreæu jedva ih se mo�e zamijetiti jer supokrivene Ivièinim obješenim trbuhom. Ingo mi do-baci jasan pogled koji je istodobno i nijemi ukor i re-zignacija.

Ivica sjedne do mene, natoèi svima rakiju i opetnazdravi. Stavi mi ruke oko ramena. Njegovo blješta-vo solarijsko lice udaljeno je desetak centimetara odmoga nosa.

– Zašto ti ne reæi da biti gladan? Moraš reæi dru-gim gostima “napravi mi jelo!” !Ti moj gost!

U poèetku i pomislim da se Ivica šali, no on jedoista ljut i imam dojam da bi uskoro mogao biti nasi-lan. Pokušavam mu objasniti da uopæe nisam gladan,no to ne bi bilo ljubazno prema Andrei. Sreæom meTomy izvuèe iz neugodne situacije i nekom anegdo-tom skrene pozornost mog uvrijeðenog domaæina.

142

Utrpam špagete u usta, ne uzmem drugi tanjur,zahvalim se i poðem u potragu za svojom sobom jersu mi antibiotici pali na pamet. Nakon dvadeset mi-nuta neuspješnog traganja prekinem potragu i vratimse u kuhinju gdje se razina buke u meðuvremenu po-veæala.

Kad sam ušao pograbi Tomy moju glavu i poljubimi æelu, a ja zbog toga prolijem nešto vina po Ivièinuskupom tepihu, poslije toga moram s njim nazdraviti.Tijekom narednog sata ta se scena nekoliko puta po-novi, ljube mi glavu, pije se brlja. Moja æelava glavase ovdje oèito sviða ljudima. Kad se Ivica opet pojaviu svojim boksericama, Tomy samo s mukom suzdr�ismijeh.

Nakon što je Andrea oprala suðe, a taj posao nijehtjela prepustiti ni meni ni Ingu, Tomy ustane i uzmesa stola svoje kljuèeve od auta.

– Sad još ne mo�eš poæi! – povièe Ingo. – Ne mo-�eš nas…

– Imam goste. Moram. Imate ovdje raskoš!

Zahvalimo Andrei na jelu, a to dovede do �estokerazmjene misli izmeðu Ivice i Tomyja. Razumijem daje tu rijeè o povrijeðenoj èasti domaæina, no razlogza intenzitet sukoba ostaje mi zagonetka. Tomy namkratko mahne, uzme svoju ko�nu jaknu i ode. Andrea,njen mu� i ostali pošalju nam preko ramena zraènepoljupce i poðu za njim. Na Ivièin mig Zvonko poðe zanjima. Zaèuje se lave� pasa, Tomyjev glas, vrisak �e-ne, smijeh.

Ivica me obuhvati oko ramena i odvuèe me u sobusa smokvama. Smrdi po znoju. Ingo nas slijedi, naèemu sam mu jako zahvalan. Odjenem košulju da nepridonosim opæoj golotinji.

143

Jedna od �ena iz kafiæa sjedi za stolom krajkauèa. Ivica me pritisne na mjesto do nje.

– Ivice, ja sam prilièno umoran.– Ništa umoran! Ide Karl Koks! Party!Zastenjem i zamolim malo mineralne vode da se

barem riješim �eljezne ruke s ramena. U tom trenut-ku uðe Zvonko kojega Ivica pošalje u kuhinju.

– Ivice?– Što, prijatelju?– Što si ti doista po zanimanju?– Ja bolnièarka.�ena iz kafiæa sjedne na rukohvat Ingovog na-

slonjaèa. Malo mu se previše pribli�ila, na što on izva-di svoj novèanik i poène joj pokazivati slike svoje dje-ce, a èujem i rijeèi “Tanja”, “wife”, “pregnant”, što�enu na rukohvatu naslonjaèa ni najmanje ne dojmite se ona ne udalji ni centimetra. Nakon što je Ivicajedno vrijeme mijesio moju natkoljenicu i prièao šale,pridru�i se i on Ingu i sjedne na drugi rukohvat na-slonjaèa.

Poèinjem razmišljati bi li bilo u redu da se izvu-èem, no dulje vremena ne mogu donijeti odluku. Upra-vo kad sam si rekao da æe Ingo zacijelo imati razumi-jevanja, jer ja na kraju krajeva imam vruæicu, sjedneZvonko do mene, natoèi viski u èašu za vodu sve doruba, nijemo se kucnemo i on poka�e na svoj mobitel.

– Karl Koks!– Da, Karl Koks – ponovim tupo.Ivica nešto dovikne Zvonku, opet se spomene ime

Karla Koksa i Zvonko bira neki broj. Oèito nitko nijeprihvatio poziv. Ako sam dobro razumio, upravo je ja-vio Ivici da se gospodin Koks ne javlja. Ivica opsuje.Moj telefon zazvoni, zove teniski trener, odbijem poziv.

144

– Dobiješ jesti i piti, sve što po�eliš! – dovikuje miIvica, pri èemu rukom sluèajno zakvaèi Ingovu kosu.

– Dobro, hvala. Hej, Ingo, znaš li zašto me teniskitrener stalno zove?

– Koji teniski trener?

– Pa onaj iz… ah, nema veze.

– Što je? Ne spavati! Party! – Ivica plješæe ruka-ma.

– Ivice, imam vruæicu. Veæ sam doista…

– Vruæica! To ovdje dobro! Pravi sporo srce i mir-na ruka! Lijeènik što re�e, nosi. Bolje ovo!

Skoèi i iz zidnog ormariæa donese kutiju tabletakoje baci pred mene na stol. Ingo iskoristi priliku dazbriše, mahne mi i polo�i sklopljene ruke na jedanobraz. Poka�em mu srednji prst, dok drugom rukomodmièem Ivièine beta blokatore.

– Ivice, hoæeš li mi napraviti kavu, molim te? Tobi mi najviše pomoglo, hvala!

– Kava! Odmah! Ivica odmah sam skuha za tebe!Turska! Turska kava!

Sad bi bila zgodna prilika nestati i taman se hoæudignuti, kad se pojavi ona druga �ena iz kafiæa i sjed-ne do mene. Nje�no prihvati moju ruku, privuèe je ksebi i promatra moj sat. U poèetku ne shvaæam što�eli, jer da je htjela znati koliko je sati imala je izborizmeðu svojega vlastitog ruènog sata i pozlaæenog zid-nog sata promjera jednog Bin Bena. Kad je ispustilamoju ruku, uèinilo mi se da sam zamijetio neko razo-èaranje na njenom licu i bude mi jasno da se interesi-rala jedino za marku moga ruènog sata.

– Zašto mi zapravo odmah ne pogledaš u usta iprebrojiš moje zlatne zube? – odbrusim joj na to, no

145

�ena me nije razumjela, samo se malo odmaknula odmene.

Glazba koja dopire iz luke postane intenzivnija.Zvonko pokraj mene poka�e palcom na otvoreni pro-zor: – Karl Koks.

Ustanem i prekoraèim ga. U tome trenutku uðeIvica u svom vojnièkom odijelu s kavom u ruci. Espressoje dovoljno jak da odr�i budnima noæne èuvare. Pijemga stojeæki.

– Ivice, ja moram odspavati sat vremena. Onda æuopet doæi.

– Zašto ti morati iæi spavati? Ti mlad!– Ja sam… ah, nije va�no. Vidimo se za sat vre-

mena.Poka�em ma svoj ruèni zglob i palcem i ka�i-

prstom radim kru�ni pokret, kao da navijam sat. Na-kon deset sekundi nekim sam divnim èudom našaosvoju sobu i zakljuèao vrata, u iduæih deset sekundisam progutao parkemed i odjeven le�im na krevetumeðu brošurama i letcima.

Svjetlo je ostalo upaljeno jer ne mogu pronaæi pre-kidaè, no to mi ne smeta. Taman hoæu baciti ceduljicena pod, kad mi pogled padne na jednu prilièno nepro-fesionalnu karikaturu i poènem èitati što piše ispod:

DUŠE SVETI – TKO SI?

IV. DIO – MARIJINE PORUKE

Ljudi u sobi bili su par, Albert i Annie, koji suprvi puta putovali u Indiju kao turisti. Kada sam sepredstavio kao sveæenik, on je �elio znati zašto sam jau Europi. Odgovorio sam “da bih naviještao Bibliju”.Odmah se poèeo izrugivati i rekao: “Ima li danas

146

takvih glupana na svijetu?”. Odgovorim mu: “Imapuno takvih glupana, a ja sam jedan od njih.” Kadase poèeo zanimati za osiguranje svoje zrakoplovnekarte, bio je znati�eljan doznati je li moja zrakoplovnakarta posebno osigurana, na što sam mu rekao: “Jai moja zrakoplovna karta smo veæ odavno osiguranikod tvrtke Isus”. On se glasno nasmijao i rekao: “Po-mislio sam da ste samo glupan, no sada znam da stenajveæi glupan na svijetu. Moja je karta naruèenapreko jedne amerièke tvrtke.” Onda je dodao: “Vi uIndiji, jer ste siromašni, mo�da i trebate Boga, ali miga uopæe ne trebamo”.

Kada sam završio razgovor i pošao u krevet, po-molio sam se za njega. Sljedeæeg jutra zapoèeli smoopet razgovor o mnogim stvarima i postali prijatelji.Tijekom leta smo sjedili jedan blizu drugoga. Kada seupalilo zeleno svjetlo da otkopèamo pojaseve, osje-tismo izvanrednu toplinu i zrakoplov se sna�no za-trese. Pilot nas je smirivao i govorio da letimo krozzraèni d�ep koji uzrokuje turbulencije. Zamoljeni smoda sjednemo i pokopèamo pojaseve. Zrakoplov se jakotresao i ljudi su poèeli glasno vrištati u strahu i pa-nici jer su mislili da æe se zrakoplov razletjeti. Iakoje pilot nekoliko puta zamolio ljude da se smire, oninisu bili spremni poslušati ga ili povjerovati mu jersu se bojali pada zrakoplova. Albert, koji je sjedio umojoj blizini, upita me: “Što – pater, što je to?” Odgo-vorio sam mu sa smiješkom: “Samo par kilometarado neba”. On je shvatio moj humor i rekao mi: “Da,pater, mi æemo svi umrijeti u ovom zrakoplovu. �aomi je za juèerašnji razgovor, kada sam rekao da netrebam Boga. Ne vjerujem da æemo vidjeti Indiju. Bu-duæi da ste vi sveæenik, recite nam kako se mo�emopripremiti na sretnu smrt.” Trebao sam im reæi da se

147

pokaju za svoje grijehe i onda sam im trebao udijelitioproštenje grijeha. Tada mi Duh Sveti poène govoriti.Ja nikada ništa ne èinim, a da prethodno ne upitamDuha Svetoga koji je moj stalni pratitelj. Upitam ihjesu li spremni raditi što æu ja èiniti i oni su spremnopristali. Znam, da sam im tada bio rekao da se posta-ve na glavu, oni bi to uèinili jer su u tome trenutkubili toliko zdvojni i bespomoæni. Rekao sam im nekaodve�u pojas, ustanu sa mnom i glasno zazovu imeIsusovo. Povikali smo iz svega glasa: “Isuse, Isuse…”i svih 356 putnika u zrakoplovu nam se pridru�ilo iuzvikivalo “Isuse, Isuse!”

Jesam li budan? Sanjam li? Èujem bubnjeve, èu-jem glazbu i ne znam dolazi li izvana ili iz kuæe. Èu-jem meketanje, mukanje, lave�, policijske sirene, smi-jeh, netko urla, tuènjava, neèije teško tijelo tresne omoja vrata. Temperatura raste, grlobolja se vratila.Preznojavam se. Borbeni poklici. Ljubim svoju �enu.Peèem kruh. Letim u Ameriku, stanujem u zrako-plovu, u njemu postoji dizalo. Netko me zove ime-nom. Netko drma vratima. Predmeti lete po mojojsobi. Netko puca.

Sjedim na krevetu. Èuo sam pucanj.

– Thomase! Hajde! Hajde pucaj!

Netko se smije. Pod mojim prozorom stoje ljudi.Ne usuðujem se poæi onamo i proviriti van. Grlo metako boli da bih mogao vikati ili plakati, ispaliti svojbol u svijet, da, to bih rado uèinio.

– Thomase! Probudi se! Mjeseèina je, svijetlo zagaðanje!

Èujem muškarce i �ene kako se smiju, opet odjek-ne pucanj. Pogledam na sat. Pola tri. Nisam spavao

148

niti trièetvrt sata, no taj je san bio tako dubok da samna trenutak zaboravio gdje sam.

– Hoæu spavati!– Doði! Odmah! Jesi li ikada veæ pucati s veliki

pištolj? Mo�eš sada!Trljam se po licu. Izvadim iz svoje kozmetièke

torbice škarice za nokte i konaèno oèistim nokte.– Thomase! Doði k nama!Dva pucnja odjeknu gotovo istodobno.– Netko mora doæi po mene! Osim ako veæ niste

ustrijelili pse.Ponovo glasan smijeh, Ivièin glas: “Zvonko tebe

dovesti!”Usudim se priæi prozoru, ali ne vidim nikoga. Sa-

mo jedna bijela maèka sjedi na mjeseèini na zidu, oèi-to u bijegu od pucnjave.

Odjenem èistu košulju iz kofera, popijem polalitre mineralne vode i stavim u usta �vakaæu gumu.Otvorim vrata, a Zvonko veæ stoji pred vratima. Ontetura, lice mu je razvuèeno, iskrivljeno se ceri i pi-tam se prepoznaje li me uopæe.

Tek na kraju stubišta ispred ulaznih vrata zami-jetim pištolj u njegovoj ruci. To mi se uopæe ne sviða iza svaki sluèaj slijedim ga u stopu, iako mi se vruæicauvukla u kosti i svaki mi je korak izniman napor.

Bez incidenta doðemo do drugih. Nigdje ni tragani od kakvog psa. Ili su ih doista sve veæ ustrijelili ilisu ih zatvorili. Stojimo pod brajdom. Ispred nas seprostire veliki vrt s voækama meðu kojima su raza-pete le�aljke, sa stolovima, klupama, a s moje lijevestrane uoèim i jedno malo igralište.

Ivica mi pru�i limenku piva. Obrišem je s gornjestrane i ispijem gutljaj.

149