Psihološka pomoć u uvjetima kriza i prirodnih katastrofa

Prof.dr.sc. Dean AjdukovićOdsjek za psihologiju

Filozofski fakultet Zagreb

Sadržaj predavanja

• Katastrofe i kriza kao psihičko stanje

• Psihološka pomoć u i nakon katastrofa

• Specifičnosti kriznih događaja u spasiteljskom poslu

Katastrofe i kriza kao psihičko stanje

Psihološke karakteristike katastrofe

• Događaj je iznenadan i/ili rijedak ljudi su psihološki i organizacijski nepripremljeni

• Katastrofe su visoko stresne ili traumatizirajuće za pojedinca, obitelj ili skupinu ljudi pogođena je zajednica koja inače pomaže pojedincu u krizi

Kritični događaj i kriza

• Događaj koji izaziva (pokreće) reakcije koje se mogu javiti za vrijeme njega i kao odgođene

• Isti događaj će kod nekih ljudi izazvati psihološku krizu, a kod nekih ne

Što je psihološka kriza?

Kriza je psihičko stanje uzrokovano događajem poslije kojeg uobičajeni mehanizmi suočavanja s problemima nisu efikasni

Psihološke karakteristike krize

• Osjećaj ugroženosti zbog mogućeg ili stvarnog gubitka osoba, dobara ili vrijednosti važnih za pojedinca

• Osjećaj gubitka kontrole

• Izrazito snažan osjećaj ranjivosti

• Osjećaj da krizu ne mogu svladati bez tuđe pomoći

Psihološke karakteristike krize

• Jake emocije straha, tuge, bespomoćnosti, tjeskobe

• Misaona dezorganizacija izmijenjena percepcija, pogreške u zaključivanju, teško donošenje odluka, slaba koncentracije, zaboravljanje

• Emocionalne i misaone reakcije dovode do dezorganizacije ponašanja besmislene radnje, tjelesni nemir, teškoće spavanja, nagle promjene odluka ili blokada ponašanja

Trajanje psihološke krize

• Do uspješnog ili neuspješnog razrješenja u prosjeku dolazi nakon 4 do 6 tjedana

• U kriznom stanju osoba je otvorena za psihološke intervencije, jer su uobičajeni mehanizmi obrane oslabljeni, a ustaljeni načini rješavanja teškoća neuspješni

Psihološka pomoć za vrijeme i nakon katastrofa

Što je prva psihološka pomoć?

• Prvenstveno preventivni postupak spriječiti pogoršanje, pojave težih i dugotrajnijih posljedica

• Obuhvaća emocionalnu i praktičnu pomoć - od osiguravanja neposredne udobnosti i praktične pomoći, do psihološke podrške i intervencija stručnjaka za mentalno zdravlje.

• Budući da pojedinci dobivaju znatnu podršku od obitelji, prijatelja, svrha je bilo kojeg profesionalnog djelovanja ovo nadopuniti.

Specifičnosti psihološke pomoći

1. Ograničeni ciljevi – sprečavanje nepovoljnih posljedica (uspostavljanje emocionalne ravnoteže, razumijevanje svojih trenutnih teškoća, povratak osjećaja kontrole)

2. Brzina – što neposrednije nakon događaja

3. Vremenski usmjerene – a) prvi tjedan, b) prvi mjesec, c) 1-3 mjeseca, d) više od 3 mjeseca nakon katastrofe

4. Proaktivnost i prilagodljivost stručnjaka koji provode intervenciju

Krugovi ranjivosti

Primjeri psihosocijalne pomoći

• Obavještavanje ljudi o dostupnoj psihosocijalnoj pomoći kroz tisak, TV, radio i internet

• Otvaranje telefonske linije za emocionalnu podršku i internet stranice za psihosocijalna pitanja

• Slušanje iskaza ljudi o događaju i pomoć u uobličavanju iskustva nesreće

• Podučavanje o reakcijama na traumu i promicanje samopomoći (psihoedukacija)

• Senzibiliziranje zdravstvenog, socijalnog i obrazovnog osoblja za moguće psihopatološke posljedice

Primjeri psihosocijalne pomoći

• Identificiranje pojedinaca s psihosocijalnim teškoćama, procjena njihove potrebe za profesionalnom intervencijom i efikasno upućivanje po pomoć

• Psihološko savjetovanje i tretman utemeljen na dokazima za ljude sa specifičnim potrebama

• Održavanje proaktivnog kontakta s unesrećenima i njihovim obiteljima

• Razvijanje lokalnih kapaciteta za kratkotrajne i dugoročne psihosocijalne usluge

Visoko ranjive grupe

Ranjive grupe poslije nesreće uključuju pojedince koji u većoj mjeri ovise o drugim ljudima (obitelji, zajednici ili stručnoj podršci), a njihove potrebe mogu biti zapostavljene tijekom i neposredno nakon velike nesreće

• djeca i mladi kojima je potrebna veća podrška i pažnja tijekom i neposredno nakon katastrofe

• starije osobe, trudnice i jednoroditeljske obitelji, kronično bolesne osobe i ljudi s posebnim režimom prehrane

Specifičnosti kriznih događaja u spasiteljskom poslu

Psihosocijalna skrb za osoblje spasilačkih službi

• Rad u katastrofama stavlja ogroman pritisak na pružatelje pomoći

• Zbog velike količine posla, teških uvjeta rada i izloženosti velikom broju uznemirenih korisnika, potrebno je planirati postupke koji će pomoći u sprječavanju profesionalnog sagorijevanja i posredne traumatizacije

Što činiti kada su spasitelji izloženi kriznim događajima?

• Odgovornost je svake organizacije koja skrbi za ljude u nevolji, da skrbi i za vlastito osoblje

• Unaprijed planirati primjerene psihološke intervencije

• Ciljevi: – spriječiti pogoršanje psihičkog stanja spasitelja– ublažiti i smanjiti dugoročnije psihičke,

socijalne i tjelesne posljedice– ubrzati oporavak i uspostavljanje uobičajene

razine funkcioniranja

Specifični postupci za spasilačke službe

1. Redovite smjene kako pojedinci ne bi radili prekomjerno dugo

2. Tehnički debrifing poslije završetka smjene

3. Savjetovanje s kolegama i vanjskim savjetnicima, tehnike za razvijanje podrške i zajedništva u timu

4. Rasterećenje (“defusing”)

5. Demobilizacija

6. Sažeta psihološka integracija traume

7. Psihološko savjetovanje

8. Praćenje i pružanje podrške po potrebi

9. Dostupnost do profesionalnih psiholoških tretmana

Europske smjernice za psihosocijalno postupanje u katastrofama (2009)

• Definiraju uloge, odgovornosti i zajedničke planove javnih službi za pružanje psihosocijalne skrbi nakon katastrofa.

• Služe planiranju pružanja psihosocijalne skrbi za područja sa stanovništvom između 250,000 i 500,000 ljudi.

• Šest odjeljaka koji pokrivaju:1. Planiranje, pripremanje i rukovođenje2. Opće komponente psihosocijalnog postupanja 3. Specifično postupanje unutar 1. tjedna4. Specifično postupanje unutar 1. mjeseca5. Specifično postupanje 1-3 mjeseca nakon katastrofe6. Specifično postupanje nakon 3 mjeseca

Hvala, to je sve