PSIHOLOGIJA SPORTA

UVOD

Psihologija sporta i vjebanja primijenjena je znanstvena disciplina u okviru psihologije. Obuhvaa znanstveno prouavanje psiholokih faktora koji su povezani s sportskom izvedbom i djelovanjem u okviru sporta, vjebanja te ostalih podruja tjelesne aktivnosti. Predmet prouavanja same psihologijske znanosti jesu psihiki procesi i ponaanje s ciljem njihova razumijevanja, predikcije i kontrole moguih uinaka. Koritenjem znanstvene metodologije, te kroz savjetodavnu praksu sportski psiholozi implementiraju spoznaje psihologijske znanosti u specifian kontekst sporta, njegujui interdisciplinaran pristup i spoznaje iz podruja sportske znanosti, medicine, antropologije i biologije za ostvarivanje temeljnih ciljeva istraivanja i primjene njihovih rezultata u praksi.

Primarne principe i zakonitosti psihologijske znanosti sportski psiholozi primjenjuju prvenstveno kako bi ostvarili dva temeljna cilja, tj. kako bi:

a) pomogli sportaima u unaprjeenju individualne ili timske sportske izvedbe

b) razumjeli kako sudjelovanje u sportu i tjelesnom vjebanju utjee na individualni sportski razvoj, zdravlje i psiholoku dobrobit pojedinca.

(American Psychological Association, Division 47, Definition)

Kako je psihologija sporta mlada disciplina, podruja interesa sportskih psihologa jo uvijek se ire i razvijaju. Openito gledano, sportska se psihologija razvija u okviru dva iroka konteksta: akademskom, te primijenjenom.

Podruje djelovanja psihologije sporta, prema Rokusfalvy (1980, prema Tuak i Tuak, 2001) moe se sistematizirati u sljedea podpodruja:

1. psiholoka analiza sportske djelatnosti, to je ujedno i centralni problem cjelokupnog psihologijskog istraivanja u podruju sporta. Ona obuhvaa otkrivanje psihofiziolokih i psiholokih specifinosti pojedine sportske discipline, te utjecaj toga na procese motorikog uenja, komunikaciju meu sportaima, doivljaj psiholokog optereenja za vrijeme sportske izvedbe i sl.

psiholoka sredstva za poboljanje sportskih postignua. to pretpostavlja identifikaciju psiholokih elemenata optimalnog sportskog postignua, te sadraje i procese njihove promjene koji su potrebni za dostizanje takvih uspjeha.2. psiholoka problematika sportskih disciplina. U ovom segmentu vana je upotreba psihodijagnostikih sredstava kao jedne od selekcijskih metoda, to e uz identifikaciju sposobnosti te preferencije pojedinca rezultirati preporukom za odabir pojedincu najprikladnijeg sporta. Na taj nain osiguravaju se pretpostavke za uspostavljanje ravnotee izmeu sportaa i njegove socijalne okoline, to je jedan od vanih faktora koji mogu doprinijeti ili naruiti sportaevu emocionalnu stabilnost, koja je vana za postizanje sportskog rezultata.3. psiholoko pitanje odnosa socijalnog okruenja i sportskog djelovanja. Ovaj se segment nadovezuje na prethodni, a obuhvaa razliita podruja intervencije sportskog psiholga, kao to su npr. psiholoki utjecaj natjecanja, struktura sportske ekipe i meusobni odnosi suigraa, utjecaj publike itd.4. psiholoki utjecaj objektivnih okolinskih faktora na sportsko djelovanje (npr. klima, materijalno-tehnike mogunosti, sportske ozljede, nesree..) Definiranje optimalnih okolinskih uvjeta, te uvjeta koji predstavljaju okolinu sportskog djelovanja s psiholoke perspektive, nuan je preduvjet rada sportskog psihologa sa sportaima, budui da se njihovo sportsko djelovanje dogaa u interakciji s realnom okolinom i njezinim imbenicima, to utjee na sportaev doivljaj sportskog konteksta, te posredno i na njegov uinak.5. psiholoka istraivanja uinaka sportskog djelovanja. U okviru istraivanja provjeravaju se razliiti uinci sportskog djelovanja na pojedinca, prikupljaju se nove spoznaje koje se formiraju u nove ili uklapaju u postojee teoretske modele.ULOGA SPORTSKOG PSIHOLOGA

Uloga sportskog psihologa moe se definirati na dvije razine, opoj i specifinoj.

I. Opu razinu djelovanja sportskih psihologa determiniraju dva ranije spomenuta iroka konteksta u okviru kojih se psihologija sporta razvija akademski i primijenjeni.

Sportski psiholozi u akademskom kontekstu djeluju na dva naina. Dio sportskih psihologa jesu istraivai koji se bave znanstvenim radom, s ciljem uspostavljanja novih spoznaja te razvoja metodolokih postupaka i instrumenata koji se potom primjenjuju u okviru razliitih subdisciplina psihologije sporta. Sportski psiholozi koji se bave istraivakim radom provjeravaju aktualne teorije u ovom podruju, te stvaraju nove, usavravaju postojee i razvijaju nove konceptualne modele koji se mogu koristiti za predikciju sportskog ponaanja. Ovi sportski psiholozi takoer esto surauju u kreiranju tretmanskih intervencija i programa sportske pripreme sportaa s kolegama koji rade 'u praksi' sa sportaima, timovima i sportskim trenerima. Drugi dio sportskih psihologa u okviru akademskog okruenja jesu edukacijski sportski psiholozi, sveuilini ili srednjokolski profesori, koji rade na predaji i irenju znanja i spoznaja iz podruja sportske psihologije.

Sportski psiholozi takoer znanstvene spoznaje i struna znanja primjenjuju u praksi, bave se savjetodavnim radom. Sportske psihologe u tom podruju moe se nazvati klinikim sportskim psiholozima, no moda je ispravnije nazivati ih savjetodavnim sportskim psiholozima, budui da rade s populacijom mladih i odraslih sportaa i trenera koji uglavnom ne pripadaju klinikom uzorku, ve normalnoj populaciji bez izraenih simptoma psihopatolokih poremeaja. Savjetodavni sportski psiholozi su strunjaci koji pomau sportaima (individualno i u timu) na psiholokom planu, s ciljem poboljanja njihovih sportskih postignua, kao i u savladavanju potekoa s kojima se susreu u svojoj sportskoj karijeri. Savjetodavni sportski psiholog bavi se tako emocionalnim problemima koji se kod sportaa javljaju kao posljedica stresnih uvjeta odvijanja sportske aktivnosti (Horga, 1993), problemima ovisnosti i interpersonalnim konfliktima (Cox, Qiu, Liu, 1993). Osim toga, njihova je zadaa takoer suraivati s trenerima i ostalim sportskim kadrovima, a svoju ulogu uglavnom obavljaju u okviru ireg tima strunjaka (npr. lijenik, fizioterapeut, nutricionist) zaduenih za kompletnu brigu o sportaima.

Mogue je da sportski psiholog pripada obima profilima istodobno, to je esto sluaj kod, npr. sveuilinih profesora koji se bave istraivakim radom u nekom od podruja psihologije sporta, te svoja znanja potom primjenjuju i u praksi.

II. Specifina razina djelovanja sportskih psihologa definirana je praktinim zadaama sportskih psihologa u razliitim podrujima djelovanja. Ostvaruje se kroz meudjelovanje psihologijske i sportske znanosti, tj. strunjaka i znanstvenika ovih podruja i njihovu suradnju.

Uloga sportskog psihologa u praksi razliita je ovisno o podruju rada i interesa, no neka podruja djelovanja usko su povezana, pa je nuna ira struna kompetentnost. Prema Singeru i suradnicima (2001) specifino djelovanje sportskih psihologa obuhvaa sedam temeljnih podruja. Toj se listi moe pridodati jo jedno podruje djelovanja sportskih psihologa koje postaje sve aktualnije u novije vrijeme, tako da ih u konanici moemo navesti osam. To su:

1. uenje, izvedba, vjetine

2. sport mladih

3. mentalne/psiholoke vjetine i programi

4. savjetovanje

5. grupna dinamika

6. zadovoljstvo (well-being)

7. evaluacije

8. life-style management sportaa.

Uenje, izvedba vjetineU okviru ovog podruja djelovanja sportski psiholozi se, openito gledano, bave problematikom motorikog uenja, razvoja sportskih vjetina, unaprjeenja sportske izvedbe te motorikog pamenja i kontrole.

Problemi na koje se fokusiraju u ovom podruju jesu:

zahtjevi motorikih zadataka

tehnike vjebanja, motorike simulacije

djelovanje povratnih informacija na uenje i uinak

strategije uenja

procesiranje informacija

automatizacija kretnih struktura

ekspertni sustavi za procjenu

integracija perceptivnih i motorikih procesa.

Praktina zadaa sportskog psihologa jest usmjerenost na utvrivanje naina na koji kognitivni i perceptivni procesi za vrijeme uenja funkcioniraju na razini pojedinog sportaa, postoje li deficiti ili disfunkcije, moe li im se, ukoliko postoje, pretpostaviti ili utvrditi porijeklo, te postoji li potreba za potpunom dijagnostikom obradom ili nekim oblikom intervencije. Takoer je vana zadaa identificirati uvjete uenja i vjebanja koji su najprikladniji za pojedine kategorije sportaa (poetnike, vrhunske) to treba biti u skladu s osobitostima njihova razvojnog statusa i kognitivne zrelosti, kao i razine razvijenosti sportskih vjetina te sportske pripremljenosti.

Sport mladih

Sportski psiholog u okviru ovog podruja bavi se mladim sportaima, problemima njihove prilagodbe na sportski ivot, njihovom socijalnom okolinom, te osobito razvijanjem strategija motiviranja mladih sportae, kao i odravanja optimalne razine motivacije s ciljem prevencije njihova osipanja iz podruja sporta.

Sportski se psiholog u ovom podruju usmjerava na:

identificiranje optimalnih perioda i metoda uenja

rad s trenerima i roditeljima

maturacijske utjecaje

motivaciju

odustajanje od sporta

moralni razvoj

osobitosti sportaa s obzirom na spol.

Rad sportskog psihologa usmjeren je na razumijevanje djece - mladih sportaa, njihovih potreba i prioriteta, mogunosti i motiva. U tom smislu, velik dio djelatnosti sportskog psihologa, osim rada s mladim sportaima u razliitim segmentima, usmjeren je i na rad s trenerima i njihovim roditeljima. To obuhvaa educiranje trenerskih kadrova o mogunostima oblikovanja sportskog treninga kako bi se u to veoj mjeri uskladili razvojni zahtjevi sa zahtjevima sportske aktivnosti, te uvaile spolne razlike koje u nekim segmentima zahtijevaju specifian pristup. Vaan segment rada s trenerima i roditeljima odnosi se na usavravanje komunikacijskih vjetina, te formiranje realnih oekivanja kako bi se smanjio prevelik psiholoki pritisak na mlade sportae, esto prisutan osobito u vrhunskom sportu, a koji je kontraindiciran sportskom uspjehu. Cjelokupan je rad usmjeren na pokuaj izgradnje jednog sveobuhvatnog sustava podrke mladim sportaima koji e pridonijeti psiholokoj dobrobiti mladih sportaa, te kvaliteti sportske izvedbe.

Mentalne/psiholoke vjetine i programi

Ovaj segment djelovanja sportskog psihologa, osim to je laicima najzanimljiviji, vjerojatno je i najosjetljiviji, budui da je njegov utjecaj na sportski uinak izravan. Veliki dio sportske javnosti rad sportskog psihologa doivljava upravo kroz psiholoku (mentalnu) pripremu sportaa. Iako je psiholoka priprema sportaa samo jedan od etiri aspekta sportske pripremljenosti (sportsku pripremljenost sportaa ine tjelesna, tehnika, taktika i psiholoka priprema) ona je osnovni preduvjet optimalnog integriranja i realizacije svega to je sporta usvojio i postigao u okviru ostalih segmenata. Psiholoka priprema provodi se u okviru psiholokog tretmana (emu prethodi iscrpna psihodijagnostika obrada sportaa i izrada programa psiholoke pripreme) i obuhvaa:

rad na unaprjeenju mentalnih vjetina

razvoj koncentracije i panje

poboljanje samopouzdanja i samopotovanja

oblikovanje atribucijskih procesa

podizanje motivacije

oblikovanje optimalnih ciljeva postignua

savladavanje stresa

preuzimanje kontrole i samokontrolu.

Sportski psiholog istrauje i koristi razliite postupke koje nuno prilagoava pojedinom sportau i njegovim potrebama u skladu s njegovim psiholokim profilom, a sve s ciljem maksimalnog iskoritavanja i unaprjeenja sportaevih osobnih kapaciteta koji mogu pridonijeti njegovom sportskom postignuu i uspjehu.

Rad sportskog psihologa u ovom segmentu je savjetodavni, ponekad terapeutski, a najveim dijelom edukativni, budui da je cilj sportskog psihologa ne samo pomoi sportau na putu do njegovog cilja, ve ga i pouiti kako da si sam pomogne. Usvajajui korisna znanja i tehnike sporta moe lake ostvariti ne samo neki od sportskih ciljeva, ve dostii i vie razine osobnog uspjeha i zadovoljstva ivljenja (Orlick, 1999).

U procesu psiholoke pripreme uloga sportaa je aktivna. Iako se radi o voenom procesu u kojem sportski psiholog pomae sportaevu osobnom rastu i razvoju, konani uinak posljedica je prvenstveno sportaeva rada, a ne rada psihologa.

U procesu psiholoke pripreme sportaa koriste se razliite tehnike (Tuak i Tuak 2001). Njihovo detaljnije objanjavanje i pravila za upotrebu prelaze razmjere ovog udbenika, pa e ovdje biti samo navedene.

Najee koritene tehnike i postupci psiholoke pripreme sportaa jesu:

tehnike upoznavanja sebe i vlastitih ogranienja

izrada strategija ponaanja uoi i izmeu natjecanja

odabir i usvajanje kljunih podraaja ('okidai') za evociranje eljenih prednatjecateljskih stanja (upotreba uenja uvjetovanjem u sportu)

tehnike relaksacije

tehnike disanja

tehnike sa poboljanje koncentracije

tehnike vizualizacije i senzorizacije

simulacije

tehnike kognitivnog uvjeravanja i samouvjeravanja

tehnike kontrole pozitivnog miljenja

tehnike transcedencije

hipnoza, autohipnoza i posthipnotike sugestije i drugo.

Savjetovanje

Sportski psiholog koji se bavi savjetovanjem trebao bi biti profesionalno obrazovan i upuen u principe i nain provoenja savjetodavne prakse u skladu s nekim od teorijskih koncepata terapijskih pravaca. Najee se primjenjuju naela kognitivno-bihevioralne terapije, realitetne terapije, ali i naela mnogih drugih terapijskih pravaca (sva ili neka), ovisno o problematici s kojom se sportski psiholog susree.

U okviru savjetovanja rjeava se sljedea problematika:

savladavanje problema

suoavanje i posljedice ozljede / boli

depresija

ovisnost

poremeaji hranjenja

prestanak sportske karijere

anksioznost

neprilagoeni obrasci ponaanja

trajna onesposobljenost (invaliditet)

krizne intervencije.

Rad sa sportaima na ovakvim problemima nuan je budui da postojanje nekog od problema znaajno umanjuje sposobnost sportaeva savladavanja zahtjeva sportskog treninga i natjecanja, te ga ometa i u djelovanju u svim ostalim segmentima njegova ivota. Uzroci nekog od ovih problema, manifestacija njihovih simptoma i neuspjeh savladavanja istih neprestano iscrpljuju kognitivne, emocionalne i tjelesne kapacitete pojedinca, te mijenjaju njegov doivljaj socijalne i sportske okoline. Cilj savjetodavnog rada sa sportaem jest pomoi mu da svoj unutranji svijet stavi pod vlastitu kontrolu, da savlada osobne dileme, potekoe i krize, te da, kroz procese kognitivnog restrukturiranja, suoavanja, analize odnosa, izraavanje emocija i sl. promijeni, prihvati, prevlada ili se naui suoiti s izazovima, prijetnjama i posljedicama vlastita djelovanja u okruenju u kojem ivi i djeluje.

Vano podruje savjetodavnog rada sportskog psihologa kojem se danas pridaje, na alost, premalo panje, jest savjetovanje sportaa po prestanku sportske karijere. Glavna vodilja ovakvog savjetovanja je mijenjanje sportaeva identiteta, te preusmjeravanje sportaa od sporta ka djelatnostima za koje je sposoban i koji su povezani s ostalim aspektima sociokulturalne okoline (Ceci-Erpi, 2002). Ukoliko je sportska karijera prekinuta ozljedom ili invaliditetom intervencijska strategija obuhvaa elemente krizne intervencije (rad na savladavanju stresa, traumatskih reakcija, izgradnji odnosa sa sportaevom okolinom naruenog traumom i njezinim posljedicama itd.).

Grupna dinamika

U podruju grupne dinamike rad sportskog psihologa usmjeren je na prouavanje organizacijskih sustava grupe u okviru kojih psiholog nastoji pomoi svakom lanu i grupi kao cjelini s ciljem razvoja grupne kohezivnosti, te dostizanja optimalne razine timskog rada kako bi uspjeno djelovali na realizaciji zajednikih ciljeva. Sportski psiholog u ovom segmentu bavi se:

produktivnou

oblikovanjem morala i kohezivnosti lanova tima

utjecajem trenerova rukovodeeg ponaanja

interaktivnim procesima u ekipi

dimenzijama socijalnih odnosa i komunikacije

utjecajem publike na uinak sportske ekipe

specifinim obiljejima ekipa vezanim uz spol.

injenica je da su sportai ekipnih sportova veliki dio svog vremena prisiljeni provoditi kao lanovi grupe, to ne znai nuno da vole provoditi svoje vrijeme s kolegama, niti da im svi odgovaraju kao osobe. U brojnim je istraivanjima dokazano da motivacijska klima u ekipi i timska kohezivnost u velikoj mjeri determiniraju motivaciju sportaa i sportska postignua (Duda, 2001, Roberts, 2001, Orlick, 1999). Osnovni preduvjet 'dobrog timskog funkcioniranja' jest sklad izmeu lanova ekipe i trenera, a njega je mogue razviti samo u pozitivnom i poticajnom timskom okruenju. Zadatak sportskog psihologa jest da educira i pomae treneru u oblikovanju poeljnih obrazaca motivacijske klime, da radi na unaprjeenju komunikacije i interpersonalnih odnosa u smislu prihvaanja, brige za suigrae, otvorene komunikacije i oblikovanja zajednikih planova (Orlick, 1999). Takoer je vano pratiti i modulirati obrasce komunikacije trenera i sportaa. Vano podruje rada sportskog psiholga u ovom segmentu jest pomo u rjeavanju konflikata.

Ovaj segment rada sportskog psiholga usko je povezan sa savjetovanjem, budui da je svaki sporta i individua i lan tima, pa u sportskoj ekipi sportski psiholog dijelom koristi i individualni pristup.

Zadovoljstvo (well-being)

Ovaj segment iz podruja sportske psihologije u veoj se mjeri odnosi na istraivaki rad sportskih psihologa, iako moe nai svoju primjenu i u praksi. Naravno, i sva ranije pobrojana podruja znanstveno se istrauju u okviru psihologije sporta. Zadovoljstvo zbog bavljenja sportskom aktivnou povezano je s:

samopoimanjem

motivacijom za sport i vjebanje

stupnjem predanosti sportu

psiholokom dobrobiti kao posljedicom bavljenja sportom

kvalitetom ivota.

Svaki je psiholog po svom profesionalnom opredjeljenju usmjeren na dobrobit drugih, te na pomo drugima da to i ostvare. Osjeaj zadovoljstva dio je ukupne dobrobiti kojom moe rezultirati aktivnost kojom se pojedinac bavi. Kako bismo mogli predvidjeti neije ponaanje u podruju sporta nuno je poznavati antecedente i posljedice ukljuenosti u sport i bavljenje tjelesnom aktivnou. Takve su spoznaje sportskom psihologu vane za planiranje rada sa sportaima i oblikovanje programa psihike pripreme.

Evaluacije

Vaan segment rada svakog psihologa, pa tako i sportskog jesu evaluacija i procjena koje provodi na pouzdan, valjan i objektivan nain. Osnovni preduvjet za to jest strunost, te kompetentno koritenje razliitih metodolokih postupaka, to svaki psiholog stjee u tijeku svojeg obrazovanja. Djelatnost sportskog psihologa u ovom segmentu obuhvaa koritenje (ili konstrukciju) mjernih instrumenata (testovi, upitnici, skale procjena..) provjerenih metrijskih karakteristika, to je nuan preduvjet donoenja pouzdanih i valjanih zakljuaka, predikcija i odabira. Mjerni instrumenti koje sportski psiholog koristi u praksi dijelom su standardizirani mjerni instrumenti koje psiholozi koriste (testovi inteligencije, upitnici linosti, skale raspoloenja i sl.), a dijelom ih razvija ili adaptira sam, za potrebe svog rada, ili pak koristi poznate i provjerene mjerne instrumente inozemnih autora nastale za specifian kontekst i karakteristike sporta. Veliki dio psiholokih mjernih instrumenata, prema Zakonu o psiholokoj djelatnosti, ovlateni su primjenjivati i interpretirati samo psiholozi.

Rad sportskog psihologa u ovom segmentu obuhvaa:

konstrukciju psiholokih mjernih instrumenata

interpretaciju rezultata psiholoke procjene

postupke predikcije sportskog uspjeha

identifikaciju i selekciju sportskih talenata

postavljanje dijagnoza

evaluaciju vlastitog rada.

Prikupljene informacije psiholog analizira primjerenim statistikim metodama za analizu podataka, a interpretaciju rezultata moe temeljiti i na kvalitativnim analizama, analizi profila i sl. Ovo podruje rada sportskog psihologa usko je povezano sa svim ostalim segmentima, tonije svaki se sportski psiholog u svom radu nuno slui odreenim instrumentarijem i metodolokim postupcima kako bi mogao obavljati svoju djelatnost. Osim toga, svaki psiholog koji svojem poslu pristupa profesionalno trebao bi na isti nain analizirati i evaluirati i uinke vlastitog rada, kako bi na temelju dobivenih rezultata mogao modificirati svoje programe i metode rada, te prilagoavati intervencijske strategije i postupke pojedinom klijentu.

Life-style management sportaa

Life-style management u sportu nova je disciplina koja pobuuje ogromno zanimanje strunjaka i sportskih kadrova, te osobito vrhunskih sportaa. Predstavlja individualizirani servis podrke dizajniran specifino za pojedinog sportaa kako bi mu pomogao kreirati jedinstveno okruenje potrebno za njegov uspjeh. Opi cilj ove djelatnosti jest pomoi sportau u uspjenoj integraciji sporta i 'civilnog ivota'. Svaki vrhunski sporta primarno je orijentiran na sport i natjecanje, a ovaj mu servis pomae istodobno se usmjeriti i na ostala podruja ivota kao to su obitelj, karijera, socijalni ivot, financije i sl., a bez remeenja njegove sportske karijere. Ovaj sustav funkcionira uz pomo educiranog sportskog savjetnika koji je lan sportskog tima koji brine o sportau. Njegova je uloga pomoi sportau da se integrira u iru drutvenu zajednicu, da pomogne minimizirati konflikte i distrakcijske dogaaje koji mogu remetiti sportsku izvedbu ili ak prerano naruiti sportsku karijeru. Inozemna iskustva pokazuju da dobar dio sportskih psihologa nalazi u ovoj djelatnosti svoje mjesto, a njihova je djelatnost znatno ira nego to to pretpostavljaju ranije objanjeni segmenti. Ona obuhvaa pomo sportau kroz:

lifestyle podrku (npr. komunikacija s medijima, upravljanje raspoloivim vremenom, sponzorstva i promocije itd.)

savjetovanje s ciljem graenja karijere i zapoljavanja (npr. planiranje i odabir honorarnog ili ' part-time' zaposlenja, planiranje post-sportske karijere itd.)

pomo u procesu obrazovanja (npr. odabir fleksibilnih edukacijskih programa, pregovaranje s obrazovnim institucijama, pomo sportau u donoenju pravih edukacijskih odluka koje se uklapaju u njegovu sportsku karijeru i sl.).

Psiholog kao savjetnik istodobno pomae sportau nositi se sa stresovima sportskog ivota 'na terenu', a u cjelokupnom je radu utoliko uspjeniji ukoliko i sam ima sportsko iskustvo. Brojni sportai istiu veliku korist koritenja ovakvog tipa usluga osobito zato to pravovremena briga za njih u cjelini pomae lakoj integraciji u drutveni milje nakon zavretka karijere (Gastin, 2004).

Osnovni preduvjet funkcioniranja ovakvog sustava jest pripremljenost ostalih organizacijskih struktura u sportu (sportski savezi, Olimpijski odbor) koji trebaju kreirati program i stvoriti preduvjete za razvoj ovakvog sustava, pregovarati s drutvenim i privatnim ustanovama (kole, fakulteti, poslovne kompanije) kako bi pristup sportaima i ovakvim programima bio otvoren. Inozemna iskustva (npr. Velika Britanija, Nizozemska, Francuska, USA) pokazuju da ovakva individualizirana briga za sportae donosi znaajne rezultate.

SPORTSKI PSIHOLOG LAN STRUNOG TIMA

Sportska priprema kompleksan je proces koji obuhvaa tehniku, taktiku, tjelesnu i psiholoku pripremu. Upravo razina psiholoke pripremljenosti sportaa utjee na integraciju ostalih aspekata sportske pripreme u koherentnu cjelinu, pa je potreba za ukljuivanjem sportskog psihologa u struni tim vrlo aktualna i sve vie prisutna. To osobito dolazi do izraaja u vrhunskom sportu koji postavlja izuzetne tjelesne i psihike napore pred sportaa i na treninzima i na natjecanjima, a sportski psiholog pomae sportau u savladavanju prepreka i nadilaenju odreenih 'platoa' s kojima se sporta neminovno susree.

est je sluaj, osobito u zemljama koje nemaju tradiciju formiranja kompleksnih strunih timova za pripremu sportaa, da je jedna od prvih zadaa sportskog psihologa koji postaje lan strunog tima razbiti predrasude i pogreno utemeljena uvjerenja kako kod svojih suradnika tako i kod sportaa. Najee takve predrasude veu se uz miljenja da je rad sa psihologom samo za 'duevno poremeene' osobe, te da je psiholog u timu nepotreban, tovie i tetan. Ovakve predrasude i stavovi mogu se mijenjati jedino kroz proces promjene, u kojem e psiholog svojom kompetentnou, sustavnim i planiranim radom te rezultatima sakupljati protuargumente.

Uloga sportskog psihologa u timu odreena je poetnom podjelom uloga i ne mora nuno biti jednoznana. Ona je takoer odreena i sastavom strunog tima i ovisi o aspektima suradnje lanova tima. Psiholog redovito djeluje u uskoj suradnji s trenerom koji je idejni voa i organizator rada strunog tima, a uloga psihologa ogleda se u podruju emocionalno-socijalnog voenja sportaa (Tuak, 2000). Iako je uloga psihologa u timu dominantno aktivna, on takoer moe imati i indirektni utjecaj na sportae i to posredstvom realizacije nekih preporuka, koje su rezultat psihologova rada i procjene, a provodi ih trener trener. Na takav se nain ne rui trenerov autoritet, a informacije koje sporta na taj nain dobiva u veoj su mjeri usklaene pa je njihovo djelovanje uinkovitije. Kroz rad na realizaciji zajednikih ciljeva sportski psiholog svoje djelovanje usklauje s djelovanjem ostalih strunjaka u timu. Vana uloga sportskog psiholga jest da uestalo istie da je primarni i zajedniki cilj svih lanova sportskog tima pomoi sportau da se razvija u sretnu, zdravu i sportu posveenu osobu, to je nuan preduvjet dobrih rezultata, a to iskljuuje mogunost njegova prosuivanja kao osobe samo na temelju sportskog postignua, tj. pobjede ili poraza (Kidd, 1979). Psiholog je odgovoran odravati i promovirati ovakvo stajalite neovisno o posljedicama za sportski rezultat ili izvedbu, tj. 'tititi' sportaev fiziki i psihiki integritet, pravovremeno ukazujui na posljedice eventualnih suprotnih postupaka ili namjera.

Uloga sportskog psihologa takoer ovisi i o dobi sportaa. Rad sa mladim sportaima nuno je razliit od rada sa odraslim sportaima, pa je uloga psihologa da informira ostale lanove strunog tima o razvojnim specifinostima karakteristinima za odreenu dob, te da vodi rauna da se one takoer u svim segmentima sportske priprema, uz sve prethodno navedno, u to veoj mjeri potuju.

ETIKA I RAD SPORTSKOG PSIHOLOGA Rad svakog sportskog psihologa koji djeluje na podruju Republike Hrvatske treba biti utemeljen na modelu strukovnog ponaanja, tj. treba biti u skladu s naelima Etikog kodeksa Hrvatskog psiholokog drutva.

Temeljna pretpostavka ove tvrdnje jest da posao sportskog psihologa moe obavljati jedino kvalificirana osoba, psiholog, koji ima potrebu razinu specifinih znanja i kompetencija da provodi psiholoko testiranje i savjetovanje, te primjenjuje razliite postupke uenja kako bi pomogao sportau. U protivnom sluaju radi se o neodgovornom i neetinom postupanju, tj. o krenju profesionalne etike.

U radu sa sportaima sportski psiholog mora potivati etike standarde. Najvaniji su (prema Etikim standardima HPD-a,1996, te APA-e, NASPSPA-e, Cox, 1998)1 :

1. Uvaavanje ljudskih prava i dostojanstva osobe. U svom radu psiholozi iskazuju bespogovorno tovanje temeljnih ljudskih prava, dostojanstva i vrijednosti svih ljudi., nastoje otkloniti sve oblike diskriminacije, a postojee razlike prihvaaju na otvoren i tolerantan nain.

2. Odgovornost. Sportski psiholog prihvaa odgovornost za posljedice svojeg djelovanja te ulae maksimalan napor kako bi osigurao primjerenu uslugu. Pri tom mora biti krajnje oprezan da se njegov rad i njegova uloga ne bi ni na koji nain zlouporabila.

3. Kompetentnost. Sportski psiholog prua one usluge i koristi one tehnike za koje je kvalificiran na osnovi formalne edukacije ili iskustva.

4. Moralni i zakonski standardi. Sportski psiholog odbija sudjelovati u svakoj aktivnosti koja nije u skladu sa zakonskim, moralnim ili etikim standardima.

5. Zatita privatnosti, tajnost informacija. Sportski psiholog potuje povjerljivost informacija svojih klijenata ili ispitanika, te poduzima nune mjere opreza da ovaj aspekt odnosa ne bude ni sa im povrijeen.

6. Dobrobit klijenta. Sportski psiholog uvijek potuje integritet i dobrobit pojedinaca i grupa s kojima radi. U razvoju, objavi i koritenju instrumenata kao i dobivenih rezultata sportski psiholog postupa apsolutno u interesu klijenta.

7.Profesionalni odnosi. Sportski psiholog osjetljiv je na potrebe i dileme kolega u ostalim podrujima sportske djelatnosti.8.Potivanje prava klijenta. Svaki sporta ima pravo odbiti testiranje, savjetovanje, sudjelovanje u istraivanju ili bilo koji oblik rada sa sportskim psihologom. Za sportae mlae od 18 godina nuno je dobiti pristanak roditelja. Svaki sporta ima pravo na potpuni uvid u svoje rezultate. Sportski psiholog takoer treba voditi rauna o oblikovanju osobnih javnih nastupa. Prilikom izjava koje se tiu njegovog rada sa sportaima ili prilikom komentiranja odreenih sportskih dogaaja u potpunosti mora potivati etiki kodeks i naela struke.

1 HPD-Hrvatsko psiholoko drutvo, APA-American Psychological Association, NASPSPA- North American Society for Psychology of Sport and Physical Activity Renata Bari, mr.sc., Kinezioloki fakultet, Zagreb ULOGA RODITELJA U SPORTU Neki roditelji skloni su savjetovati se sa sportskim strunjacima (npr. trenerima) kako bi lake donijeli odluku koji sport odabrati za svoje dijete. Meutim, za djecu u dobi od 5 do 10 godina to nije neophodno. Roditelji najbolje poznaju svoje dijete.Ako roditelj paljivo promatra svoje dijete i njegovo ponaanje u razliitim kontekstima i ako slua to dijete govori, sigurno e znati je li dijete vie predisponirano za individualne ili ekipne sportove, odnosno za sportove visoke preciznosti (npr. streljatvo, pikado, biljar) i fine koordinacije (npr. gimnastika, ples).Evo nekoliko savjeta za roditelje koji svoje dijete namjeravaju upisati na neki sport:Zadaa roditelja je da sazna kojim sportom se dijete eli baviti i prui priliku djetetu da isprobava razliite sportoveKorisno je djetetu sugerirati sportove u kojima moe biti uspjeno, koji odgovaraju njegovim sposobnostima i psiholokom sklopuAko dijete promijeni vie sportova, sportskih kola ili klubova, nema razloga za zabrinutost. Uloga roditelja je da ohrabre svoje dijete i budu mu podrka u odabiru.Valja imati na umu da djeci mlaoj od 12 godina mnogo vie odgovaraju programi koji minimiziraju natjecanje i ne prenaglaavaju pobjeivanje, ve naglasak stavljaju na razvoj motornih vjetina i uenje kroz raznovrsni trening, igru i druenje.

Nije loe provjeriti strune kvalifikacije trenera i saznati koji su njegovi ciljevi i prioriteti u radu sa djecom, odnosno to se od roditelja oekuje u smislu suradnje.Ukljuenost roditelja u sportski ivot djeceMnogi roditelji ele do neke razine biti ukljueni u aktivnosti kluba. Ako je njihova ukljuenost prevelika, dolazi do konflikta s trenerom, upravom kluba i samim djetetom. Naprotiv, ako je njihova ukljuenost premala, dijete moe dobiti osjeaj da je roditelj u potpunosti nezainteresiran za njegovu aktivnost i napredak u sportu. S obzirom na stupanj ukljuenosti roditelja, postoje 3 osnovna stila ponaanja roditelja koji su prikazani na slici: br.1

Nezainteresirani roditelji su potpuno odsutni iz sportskog ivota svog djeteta. Oni ne dolaze na roditeljske sastanke niti se zanimaju za napredak djeteta. Neki jednostavno prepuste treneru svoje dijete jer oni smi za to nemaju elje, strpljenja ili vremena. Velike su anse da sportska iskustva djece, koja su na taj nain gurnuta u sport, budu neugodna i stresna, a dobrobiti bavljenja sportom svedene na minimum.Podravajui roditelji su dovoljno informirani o predstojeim natjecanjima i veini dogaaja u klubu (i oko njega) i nastoje biti podrka treneru ne mijeajui se pritom u njegov posao, a uz to redovito plaaju lanarinu. Za uzvrat ne oekuju da njihovo dijete igra svaku utakmicu (ili vei dio svake utakmice), ve im je osnovni cilj da se dijete zabavi na treningu, stekne nove prijatelje i kroz sport ui o izazovima i nainima suoavanja s istim. Njihova prisutnost u sportu je prijeko potrebna i obino takvih roditelja ima najmanje, to trenerima predstavlja veliki problem i stres na poslu.Fanatini (jo se nazivaju i problematini) roditelji ele da njihovo dijete bude sportska legenda. Nerijetko je sluaj da su takvi roditelji i sami bili sportai te imali vrlo uspjene sportske karijere pa ele nastaviti tu obiteljsku tradiciju i svoje dijete potiu na natjecanja pod svaku cijenu. Prisutni su na veini treninga, glasno komentiraju odluke suca i vole da se njihova prisutnost primijeti na natjecanjima. Obino su glasni i na sastancima kluba i nerijetko preuzimaju glavnu ulogu kad je rije o logistici i ostalim oblicima podrke klubu.

Kako pokrenuti interes mladih za sport

Prema podacima iz 2003. godine, u Hrvatskoj u sportsko-rekreacijskim aktivnostima sudjeluje 12% graana od ega 7% otpada na registrirane sportae (Boinovi,2003). Jasno se vidi da je to vrlo mali postotak populacije koja se bavi sportoms obzirom na potrebu tjelesnog vjebanja, a i na prosjek aktivnih sudionika unaprednim zemljama Europske Unije gdje ima oko 30% aktivnih. Zato postoji stalna tendencija ukljuivanja to veeg broja djece i mladei u sportsko-rekreacijske aktivnosti.Kada djecu ukljuiti u natjecanje?Miljenja na ovu temu su prilino kontroverzna. Ni roditelji ni treneri ne mogu se sloiti u pogledu toga je li rano ukljuivanje djece u sport tetno ili korisno. Razlog tome moe biti injenica da treniranje dovodi do potrebe za natjecanjem i zato je vano uzeti u obzir optimalan uzrast da se uope zapone sa trenanim i procesom, a samim time i natjecanjima. Kod nekih sportova je prednost da se dijete poinje ranije baviti tim sportom (npr. gimnastika), dok kod nekih sportova starija dob nije prepreka da se dijete pone baviti sportomak i u starijoj dobi (npr. streljatvo).Strah od ozljeda i negativnih efekata na psihosocijalni razvoj (npr. zlostavljanje) moe biti prepreka roditeljima da svoje dijete ukljue u sport. Zato je vano prilikom konane odluke uzeti u obzir zahtjeve i karaktereistike sporta, kao i dostignutu razinu fiziolokog i psiholokog razvoja djeteta.Danas su sportski programi usmjereni na ranu identifikaciju darovitih sportaa, odnosno na intenzivan trening i ranu specijalizaciju. Takvi programi esto ne odgovaraju dostignutoj razini fizikog i psiholokog razvoja veine mladih sportaa.Posljedino, oni mogu izazvati negativne efekte na rast zglobova i udova djece, dugotrajnije ozljede, kao i negativne psiholoke posljedice na socijalni razvoj i samopotovanje mladih.Kao pomo roditeljima pri odluci kad je pravo vrijeme da svoje dijete ukljue u sport mogu posluiti ova tri psiholoka aspekta:

Slika :2

1. motivaciju za bavljenje sportom,2. razinu kognitivnog razvoja djeteta i3. potencijalnu opasnosti bavljenja sportom.

1. Motivacija za bavljenje sportomPrvi znak da se dijete eli baviti sportom je naglaeno ponaanje koje psiholozi nazivajusocijalna komparacija. To je nastojanje djeteta da se usporeuje s vrnjacima u velikom broju aktivnosti. Djeci je cilj odrediti kako su rangirani i gdje se nalaze u odnosu na svoje vrnjake. Ako je primarna motivacija natjecanje, onda se bavljenjem sportom moe zapoeti u predkolskoj dobi (oko 6-7 godine starosti djeteta). Ali ovdje valja biti izuzetno oprezan. Naime, djecu treba odgajati kroz poetni period treniranja (3-4 godine) na nain da sport bude zabava. Rezultat ima posebnu vanost na natjecanja rezultat ima posebnu vanost i cilj je nauiti mlade sportae da se lo rezultat koristi kao poticaj za napredak i poboljanje svojih sposobnosti, ali i sposobnosti ekipe.Djeca esto znaju plakati i osjeati se obeshrabreno kad doive neuspjeh pa je zajednika uloga trenera i roditelja da djetetu olakaju prilagodbu na takvo iskustvo. Svatko eli pobijediti, ali poraz je ponekad dragocjenije iskustvo jer jaa nae psiholoke kapacitete za suoavanje s nevoljama koje nas ekaju u ivotu. Ovo je nain na koji se njeguje pozitivan (adaptivan) stil suoavanja i koristan je neovisno o kontekstu u kojem se mlada osoba nalazi. Sportski psiholog moe pruiti strunu pomo i podrku klubu i kroz kontinuiran rad s mladima olakati proces prilagodbe na izazove koje natjecanja nose sa sobom.2. Razina kognitivnog razvojaKognicija je, u irem znaenju, sposobnost djece da procesiraju (pamte, obrauju i tumae) znaajan broj informacija neophodnih za uspjeno izvoenje tehnike i taktikenekog sporta. Sportski psiholozi posjeduju odreene instrumente kojima mogu provjeriti na kojoj razini kognitivnog razvoja se dijete nalazi. Rezultati ukazuju da djeca predkolskog uzrasta mogu vrlo kratko usmjeriti panju na neki sadraj. Uz to imaju mali kapacitet pamenja i konkretno miljenje. Kako napreduju kroz osnovnu kolu, postaju sposobnija dulje odravati panju, poveavaju opseg panje, kapacitet pamenja, brzinu obrade informacija i odluivanja,miljenje im postaje fleksibilnije terazvijaju sposobnosti logikog zakljuivanja i apstraktnog miljenja. Tek na uzratu od 10-12 godina sposobnosti dostiu razinu razvijenosti koji im omoguava da zreloshvate natjecateljski proces, da razumiju tua gledita, svoju ulogu i grupnuperspektivu.Istraivanja pokazuju da djeca mlaa od 7 godina sudjeluju u ekipnim sportovima, a da su pritom potpuno nesvjesna svojih suigraa i njihove uloge, ve su jedino zainteresirana za loptu i same sebe. Stoga je od izuzetne vanosti priekati da se dijete kognitivno razvije kako bi moglo sudjelovati i adekvatno se ponaati u natjecateljskim situacijama.3. Potencijalne opasnosti bavljenja sportomNaalost, postoji i cijeli niz razloga zbog kojih djeca nerijetko napuste sport. esto tome pridonose loa iskustva s trenerima, a razlog tome mogu biti loa komunikacija, prevelike ambicije trenera i/ili roditelja i nedostatak sluha za potrebe djeteta. Ako se tome jo pridoda pritisak da se ostvaruju dobri rezultati (pobjede i osvajanje trofeja), nastaje situacija u kojoj dijete postaje frustrirano i donekle gubi motivaciju za treniranjem i natjecanjima. Posljedino se moe javiti generalno nezadovoljstvo koje se manifestira u ostalim podrujima (npr. u koli). Iz ovoga se moe zakljuiti da je kritina toka u kojoj djeca gube motivaciju nezadovoljavanje glavnih motiva djece zbog kojih su oni uli u sport. Stoga je preporuka roditeljima i trenerima da se posavjetuju sa strunjakom iz podruja psihologije sporta i zajedno postave realne ciljeve za svako dijete.U usmjeravanju djeteta od velike pomoi moe biti savjet sportskog psihologa. Kroz kontinuiran rad s mladima, sportski psiholog pomae olakati proces prilagodbe na izazove koje natjecanja nose sa sobom. Poznavajui sposobnosti djece odreene dobne skupine mogue je procijeniti kognitivni razvoj djeteta i omoguiti sudjelovanje i adekvatno ponaanje u natjecateljskim situacijama. Uz to, postavljanje ciljeva, odravanje motivacije i poticanje na trud i zalaganje svakako e biti znaajan doprinos mladom sportau koji lake moe ostvariti zadovoljavajue rezultate. Kako se psihiki pripremiti za natjecanje?

Autor: Matej Fiku Psihologija sporta 16/04/2014 Prije samog izvoenja vano je napraviti dobru mentalnu pripremu. Sportski psiholozi imaju alate kojima mogu pomoi sportaima da poprave svoju izvedbu koja moe biti naruena razliitima psiholokim faktorima (npr. natjecateljska tjeskoba, prevelika oekivanja, loa atmosfera u momadi i sl.). Pod psiholokom pripremom podrazumijeva se:1. Postavljanje ciljevaSportai esto postavljaju dugorone ciljeve i pritom zanemaruju injenicu da najprije moraju ostvariti kratkorone, odnosno tzv. male ciljeve

Dugoroni ciljevi pospjeuju motivaciju za treningom, razvojem vjetina i ostalim faktorima koji sportaa usmjeravaju na rad i napredak. Istovremeno, dugovorni ciljevi esto dovode do frustracije jer se dogodi neka barijera (ozljeda, preseljenje u drugi grad, odlazak trenera, neuspjeh na poslu/u koli i sl.) koja sportaa udaljava od tog cilja. Zato je vano postaviti kratkorone, odnosno dnevne ciljeve koji, ako su uspjeno izvreni, jaaju samopotovanje, vjeru u sebe i svoje mogunosti (Orlick, 1999).

pogledaj sliku 3

Prijedlog je da sporta pone od ciljeva koji su njemu vani. To moe, primjerice, u nogometu, biti bolja realizacija izvoenja slobodnih udaraca. Ako sporta na treningu od 20 slobodnih udaraca zabije njih 10, taj podatak mu moe posluiti kao referentna toka za daljnji napredak. Kratkoroni cilj moe biti poveanje realizacije na 15 od 20 uspjeno izvedenih slobodnih udaraca do kraja polusezone (u sljedeih 6 mjeseci). Ako se ovaj kratkoroni cilj ispuni, sporta ima doivljaj veeg samopotovanja, samopouzdanja i vjere u sebe. Kratkoroni cilj moe u konanici dovesti do dugoronog cilja, a to je biti meu 10 najboljih strijelaca u ligi. Openito govorei, ostvarenje ciljeva daje sportau osjeaj kontrole, a istovremeno ispunjava sportaa pozitivnom energijom i nadom da moe postii jo vie.Pogledaj sliku 4

Vanost sportaa je pravilno disanje

Osim podjele na kratkorone i dugorone ciljeve, vano je znati da ciljevi mogu biti usmjereni na ishod (pobijediti nogometnu utakmicu), na izvoenje (postii gol) i na proces (drati se taktikih zamisli i tehniki pravilno izvoditi udarce, dodavanja i sl.). Preporuka je da veina ciljeva bude usmjerena na proces jer tako sporta svoju panju usmjerava samo na sebe, odnosno svoje vjetine koje je uvjebavao na treningu.Proces postavljanje ciljeva izvodi se tijekom cijele sezone. Sporta samostalno ili u suradnji s trenerom moe napraviti tablicu s ciljevima i po potrebi je aurirati ovisno o napretku. Ove su informacije privatne i preporuka je da sportai individualno prate svoj napredak, ne usporeujui se s ostalima jer svatko ima svoj nain rada, a u konanici i svoje ambicije koje eli ostvariti.2. VizualizacijaTo je tehnika kojom se u mozgu stvara mentalna predodba (slika) br.5

o tome kako sporta eli izvesti neku radnju. Ako se tome dodaju i ostali osjeti (poput napetosti miia, topline ili mirisa), onda se radi o imaginaciji. Sportaima se esto sugerira da prije izvoenja zamisle sebe kako izvode tu vjebu, prilikom ega moraju u potpunosti biti usredotoeni na sve pokrete svog tijela.Krajnji je cilj vizualizacije prizvati osjeaj ugode, koji se javlja za vrijeme izvoenja na treningu, u situaciji kad je taj osjeaj najvaniji, a to je natjecanje. Na taj nain mozak se programira na uspjeno izvoenje vjebe, utvrivanje naina i procesa izvoenja vjebe, uz istovremeno jaanje samopouzdanja i podupire uvjerenje sportaa da vjebu moe uspjeno izvriti. Za ilustraciju, u nastavku se nalazi video u kojem se vrlo vjerno pokazuju razliiti rituali koje sportai koriste prije izlaska na teren, a tiu se vizualizacije (Orlick, 1999).VIDEO:https://www.youtube.com/watch?v=Tj3gXa2wxXI3. Tehnike oputanjaU domenu tehnika oputanja spadaju progresivna miina relaksacija, abdominalno disanje i autogeni trening. Najlake je shvatiti pojam abdominalnog disanja, odnosnodisanja iz trbuha, uz pomo ove slike u nastavku i demonstracije vjebe.czZa vjebanje abdominalnog disanja sjednite uspravno u stolicu sa stopalima oslonjenima na podlogu, a lea neka budu oslonjena na naslon. Dlan desne ruke stavite na prsni ko, a dlan lijeve ruke stavite na trbuh. Mirno i polako udiite na nos i pustite da se trbuh napuhuje dok udiete. Vodite rauna da najprije punite donji dio plua, odnosno da se lijevi dlan pomie prije desnog koji se nalazi na prsnom kou. Izdahnite na usta tako da najprije isputate zrak iz gornjeg dijela plua (gdje se nalazi desni dlan), a nakon toga iz donjeg dijela plua gdje se nalazi desni dlan. Kad postanete spretniji u izvoenju, pokuajte brojati do 4-5 prilikom udisanja i dvostruko toliko kod izdisanja (8-10).Progresivna miina relaksacija tehnika je u kojoj se tijelo podijeli na niz velikih miinih skupina pa se svaka od njih naizmjenino napinje i oputa. Faza napinjanja traje oko 5 sekundi, a faza oputanja traje dvostruko due (10 sekundi). Cilj je prikazati sportau stanje napetosti i stanje oputenosti tijela radi lakeg oputanja u stanju anksioznosti, iako se preporuuje koritenje ove tehnike prije nego sama anksioznost nastupi. Sportski psiholog za poetak pomae sportau u provoenju ove tehnike, jer u protivnom moe doi do odustajanja i nepovjerenja sportaa prema ovoj tehnici. Prijedlog je da se pogleda demonstracija (zvuni zapis) i pokua izvesti ovu desetominutnu vjebu ako imate uvjete za to (mogunost ugodnog sjedenja ili leanja).https://www.youtube.com/watch?v=HFwCKKa18Openito govorei, tehnike mentalne pripreme potrebno je mnogo puta uvjebavati na treningu da se utedi na vremenu kad one mogu odigrati kljunu ulogu u vanim trenucima susreta. Takoer, vano je u okviru mentalne pripreme pouiti sportae da svoju koncentraciju usmjere na ono to je bitno za izvedbu, a to se moe ilustrirati kao na slici.4. Trening kontrole panje (eng. ACT Attention control training)Trening kontrole panje posljednji je u nizu tehnika, a predstavlja sloen proces koji se sastoji od:1) Procjene zahtjeva u sportu koji se odnose na panju (odreivanje adekvatnog stila panje).2) Procjene situacijskih i osobnih karakteristika koje odreuju ponaanje pod pritiskom3) Identifikacije problema specifinih za odreenu situaciju i obrazaca pogreke4) Razvoja intervencijskih programaCilj ovog treninga je ostvariti suradnju sportskog psihologa i sportaa u navedenim tokama. Sportski psiholog, nakon dovoljnog broja opaanja na treningu i informiranja o zahtjevima sporta, odreuje koji je adekvatan stil panje za odreeni sport (1). Primjerice, u tenisu je vano da sporta vodi rauna o poloaju i kretanju protivnika (vanjska panja), a istovremeno usmjerava panju na lopticu (uska panja).Nadalje, tolerancija na pritisak ovisi od sportaa do sportaa i izazov je psihologa odrediti mogue vanjske (situacijske) i unutarnje (osobne) karakteristike koje poveavaju pritisak sportaa, to uzrokuje pad u izvedbi (2). Obrazac pogreke nepoeljno je ponaanje (npr. razbijanje reketa, psovanje itd.) koje sporta nastoji prevenirati (3) uz pomo intervencijskih programa koje predlae sportski psiholog i pouava sportaa (4), a to mogu biti neke od tehnika navedene u ovom lanku.Proces izvoenja i stilovi panjelihzgPrimjerice, u golfu se smjer panje stalno mijenja. Procjena (1) se vri na nain da sporta upija informacije iz okoline. To se odnosi na poloaj pjeanih otoka, drvea i vode koja se nalazi na terenu. Nakon toga, golfer mora usmjeriti panju na analizu (2) prikupljenih informacija i planiranje kako e izvesti udarac. U toj situaciji je panja je usmjerena unutra, ali se istovremeno obrauje velik broj informacija pa je opseg panje vrlo irok. Golfer odabire vrstu palice kojom e udarati, prisjea se iskustava pri slinom rezultatu i na temelju toga odluuje kako e izvoditi udarac.Zatim golfer dolazi u fazu pripreme (3), koja podrazumijeva izvoenje uz imaginaciju (predoavanje) udarca, prilikom ega je panja uska unutarnja, odnosno vodi rauna o napetosti miia, poloaju tijela, teini palice, disanju, frekvenciji srca itd. Sve ove varijable golfer nastoji drati na optimalnoj razini i optimizirati svoj nain funkcioniranja. Konano, golfer izvodi (4) udarac onako kako je zamislio i pri tome je panja uska i vanjska.

KONCENTRACIJA U SPORTU

Koncentracija se moe definirati kao sposobnost pojedinca da usmjeri psihiku energiju na odreeni podraaj u okolini. Sinonimi koji se jo koriste su: fokus, panja i usredotoenost. Svaki sporta ima najbolju izvedbu kad osjea da je potpuno usredotoen. Koncentracija je kljuna za sportae neovisno o rangu natjecanja, iskustvu i vanosti natjecanja.Na primjeru iz tenisa prikazano je to je potrebno za optimalnu koncentraciju. Najprije je vano odrediti imbenike koji su kljuni za dobru izvedbu (prije, za vrijeme i nakon susreta). Zatim se usmjeriti na vane dijelove izvedbe (servis, izlazak na mreu i sl.) i zadrati koncentraciju za vrijeme izvoenja, a sve to uz sposobnost ignoriranja nevanih podraaja (npr. buka za vrijeme servisa) i ponovno usmjeravanje na izvedbu.Pogledaj sliku 6

Sportai koju su iskusili to znai biti potpuno uronjen (eng: immersed), navode da su bili usmjereni na sada i ovdje, ishod susreta nije im bio vaan, usredotoeni su na dogaaje na terenu, nisu razmiljali ni o emu sa strane, nisu sumnjali u sebe i eljeli su nastaviti igru nakon susreta. Programi za poveanje koncentracije na poetku trae od sportaa da se podsjete jesu li se osjeali ovako i to je prethodilo tome, odnosno kako su se osjeali i razmiljali prije susreta. To je vano jer sportski psiholog moe iskoristiti ove informacije za mentalnu pripremu sportaa u sljedeim susretima.Nadalje, sporta za vrijeme izvedbe vrlo esto doivi pad koncentracije, odnosno trenutke u kojima poinje razmiljati o stvarima koje nisu kljune za izvedbu. Pri tome postoje unutarnji i vanjski ometai (distraktori) koje treba utvrditi to prije kako bi ih sporta mogao lake ukloniti.Navedeni su unutarnji i vanjski ometai koji najee uzrokuju pad koncentracije, a nakon toga i lou izvedbu.Unutarnji ometai Vanjski ometaiRazmiljanje o promaaju(ima) Neobini zvukovi u dvoraniSumnja u sebe i svoje sposobnosti Mahanje iz publikeZaboravljanje to treba napraviti Loi vremenski uvjetiRazmiljanje o rezultatu i statistici Zastraivanje (povik) protivnikaNamjera da se savreno izvede udarac Svjetlost fotoaparata pored terenaSamokritike zbog pogreke Odluke suca koje idu u korist protivnikaRazmiljanje o ozljedi Kritike suigraa i treneraPrimjerice, sporta koji tijekom izvedbe razmilja o promaaju koji se dogodio prije nekoliko minuta, sumnja u svoje sposobnosti i razmilja o rezultatu jasno je da njegova panja nije usmjerena na ono to je bitno. Ako kapacitet panje zamislimo kao nekakav spremnik goriva koji ima svoju zapremninu i u njega stavimo ljunak i krupno kamenje umjesto goriva, moete samo zamisliti kako e motor reagirati kad umjesto goriva poinje konzumirati ljunak.Ono to je motoru vano je da dobije adekvatno gorivo za svoj rad. Tako je i sportau vano da svoj kapacitet panje napuni stvarima koje moe koristiti za svoju igru, a to su plan igre, usmjeravanje na nauene obrasce reagiranja i taktika koja je dogovorena prije susreta.Vano je da sporta postane svjestan prisutnosti ometaa i ukloni to je mogue vie takvih ometaa. Vanjski ometa (npr. odluka suca u korist protivnika) vrlo lako moe potaknuti unutarnji ometa (npr. razmiljanje o rezultatu), to utjee na konanu izvedbu. 3P metoda je princip po kojem sporta moe vratiti izgubljenu koncentraciju, a sastoji se od tri koraka:Prepoznavanje da je koncentracija pogreno usmjerena (na temelju znakova u tablici)Prekid usmjeravanja koncentracije na ometaePreusmjeravanje koncentracije na zadatke vane za izvedbuCijeli ovaj proces ne smije trajati vie od 5 sekundi jer u nekim sportovima nema pauze (eng. time-out) u igri, odnosno dinamika i tempo igre trae od sportaa konstantnu prilagodbu uvjetima i rezultatu. Koncentracija ima svoj kapacitet i svaki ometa okupira dio kapaciteta ostavljajui manje prostora za imbenike vane za izvedbu.Sportovi se razlikuju po svojoj kompleksnosti pa je vano da sporta napravi listu zadataka vanih za svoju izvedbu. U tenisu to moe biti: servis, vraanje protivnikog servisa, igra s osnovne linije i igra na mrei. Svaki od ovih zadataka sastoji se od nekoliko dijelova, a sportai, u suradnji s trenerima, najbolje mogu definirati koji su to zadaci.Sportski psiholog nastoji sportae pouiti usmjeravanju na ciljeve koji se odnose na izvravanje odreenih dijelova zadataka (npr. odreen broj servisa upuenih na backhand stranu protivnika, barem 10 izlazaka na mreu u jednom setu itd.). Cilj je da se sporta to manje usmjerava na ishod (trenutni i konaan rezultat), a to vie na igru.

To je jedan od naina da se smanji anksioznost sportaa i panja usmjeri na izvoenje, ali iskustva pokazuju da sportai jako teko ignoriraju rezultat. Velika je vjerojatnost da reakcija publike ili trenera potakne njihovo razmiljanje o rezultatu, neovisno o tome kakav on bio.Primjerice, zamislite tenisaa koji vodi 1:0 u setovima i ima servis pri rezultatu 5:3 u njegovu korist. Od pobjede ga dijeli jedan osvojeni servis. U tom trenutku poinje razmiljati kako da najlake i najbre osvoji igru (eng. game), zbog ega pone ubrzavati igru i donosi brzoplete odluke. Umjesto da igra kao i dosad, tenisa mijenja nain igre, upuuje udarce koje do sad nije koristio i protivnik dolazi do izjednaenja u setovima. Tenisa je frustriran i razmilja o tome

zbog ega je izgubio prethodni set. elio je pobijediti 2:0 u setovima, a sad je suoen s rezultatom koji u njegovim oima izgleda katastrofalno.Umjesto da se koncentrira na svoju igru i nastavi igrati, njegova je koncentracija i dalje ometena vanjskim ometaem (trenutnim rezultatom) koji mu ne dozvoljava da se usredotoi na zadatke koje mora izvravati.Ova pojava u argonu naziva se strah od pobjede i esto se dogodi u situaciji kad sporta igra protiv igraa koji je bolji od njega. Nakon vodstva naizgled dolazi do oputanja, ali sporta zapravo nesvjesno igra loije jer je vie koncentriran na rezultat, a manje na svoju izvedbu. Zbog ovih i slinih situacija, u sportu je od primarne vanosti dobra mentalna priprema.

Motivacija u sportu

Autor: Matej Fiku Psihologija sporta 31/01/2014 0 www.istrazime.com psihologija sportaBudui da se motivacija istrauje od sredine prolog stoljea, postoji vie od 30 teorija motivacije, a broj definicija otprilike je jednak broju teoretiara motivacije. Zato je ovaj tekst pojednostavljen te sadri preporuke za trenere i roditelje koje mogu pomoi sportaima da budu motivirani i posveeni razvoju.to je motivacija?Motivacija se definira kao unutarnji i/ili vanjski utjecaj zaduen za aktivaciju, usmjeravanje, intenzitet i odravanje nekog ponaanja. Najvaniji doprinos naem razumijevanju odnosa izmeu unutarnje (intrinzine) i vanjske (ekstrinzine) motivacije dolazi iz teorije kognitivne procjene iji su autori Deci i Ryan. Oni su motivaciju podijelili na unutarnju i vanjsku te opisali njihov meusobni odnos kroz dva mogua aspekta. Naime, Deci i Ryan pretpostavljaju da vanjske nagrade (npr. novac, trofeji, medalje i sl.) mogu utjecati na unutarnju motivaciju na dva naina.Prvi ili tzv. kontrolirajui aspekt vanjske nagrade dovodi sportaa u poloaj lutke (pijuna ili marionete) kojom manipulira neki vanjski faktor (npr. organizator natjecanja) i utjee na smanjenje unutarnje motivacije. Na taj nain sporta trenira i natjee se samo kako bi dobio vanjski poticaj i dokazao da je bolji od ostalih konkurenata. S druge strane, vanjska nagrada (npr. pobjeda) sportau moe biti povratna informacija i pruiti osjeaj kompetencije. Rezultat je poveana unutarnja motivacija, a vanjska nagrada djeluje kroz tzv. informacijski aspekt.Jo jedna teorija koja objanjava pojam i podjelu motivacije Nichollsova je razvojno utemeljena teorija zapaenih sposobnosti. Zapaena je sposobnost vlastita percepcija o postignuu i kao takva u potpunosti je subjektivna. Razvojno gledano, djeca u mlaoj dobi (do 6 godina) svoje postignue promatraju u odnosu na svoje posljednje pokuaje. To znai da im okolina u toj dobi nije relevantan izvor motivacije. Nadalje, dijete smatra koliinu uloenog napora dokazom visokih sposobnosti i kompetencije.

Zato se smatra da je dijete u toj razvojnoj fazi orijentirano na zadatak (cilj) i to je period visoke unutarnje motivacije. S vremenom dijete svoje sposobnosti poinje promatrati u odnosu na uspjeh druge djece pa se smatra da razvija ego-orijentaciju, ija je karakteristika niska unutarnja, a visoka vanjska motivacija. Dijete se vie ne zadovoljava uspjenim obavljanjem zadatka, ve je sklono obavljati zadatak uspjenije od ostale djece.Vano je napomenuti da, ovisno o funkciji, sporta moe isti cilj doivljavati kao orijentaciju na zadatak ili ego orijentaciju.Pogledaj sliku 7

.Ovo su razlozi koje sportai naje izdvajaju, a spadaju u orijentaciju na zadatak:Uenje novih vjetina i poboljanje postojeihUivanje u sportuTjelesna uvjebanost i uivanje u dobrom zdravljuUivanje u izazovu i uzbuenju koje prua sudjelovanje i natjecanjeUivanje u ekipnom druenju (socijalizacija) i druenju s prijateljimaPrimjeujete da je navedenim razlozima zajedniki predznak uivanje. Ako se svaki od ovih razloga stavi u funkciju kompeticije, odnosno pobjeivanja protivnika i stjecanje socijalnog statusa, tada se govori o razlozima koji su dio ego-orijentacije.

Drugim rijeima, ovisno o funkciji, isti razlog moe biti dio zadatku usmjerene ili egu-usmjerene motivacije, a najlake ih je razlikovati po emotivnoj komponenti koju sadri zadatku usmjerena motivacija, a to je uivanje. to je jo vanije, isti sporta moe istovremeno biti orijentiran na zadatak i ego-orijentiran.Ako, primjerice, tenisa na treningu uvjebava svoj kick-servis (loptica prilikom servisa visoko odskoi od podloge) njegova je motivacija usmjerena na tono taj zadatak (uvjebavanje servisa), a istovremeno je motiviran na pobjeivanje protivnika na sljedeem turniru, to je oblik ego-orijentacije. Iz ovog primjera jasno je da intervencije sportskog psihologa idu u smjeru istovremenog poveanja obje vrste motivacije.Nadalje, na ego-orijentiranu motivaciju ne mora se gledati negativno. Naprotiv, sporta mora biti kompetitivan i imati izraenu elju za pobjeivanjem protivnika. Meutim, vano je da uitak koji prua sport i proces treniranja u svakom trenutku bude vei od elje da se osvoji vrijedan trofej, bude prvi i najjai, jer ne zaboravite geslo Olimpijskih igara glasi: Vano je sudjelovati, ne pobijediti!. Naalost, u suvremenom je sportu danas vano pobijediti, to sportu donekle oduzima smisao koji bi trebao imati, a to je uitak i konstantno napredovanje u vjetinama izvoenja.

Utjecaj okoline na motivaciju sportaaSuvremeni sport na vrhunskoj razini zahtijeva izvanrednu tehniko-taktiku, fiziku i psiholoku pripremljenost. Na motivaciju u velikoj mjeri utjeu znaajni drugi koje predstavljaju trener i obitelj sportaa. Trener je kljuna osoba u razvoju sportaa. Neki od uspjenih trenera koriste tzv. TARGET program koji slui poveanju zadatku usmjerene motivacije. Tu spada elja za razvojem, napredovanjem, usavravanjem i stjecanjem dodatnih vjetina (neovisno o rangu igraa i trenutnoj razini igre). Komponente TARGET programa nude odreene sugestije trenerima o nainima stvaranja okruenja (klime/raspoloenja) pogodnog za razvoj samopouzdanja i elje za postizanjem uspjeha.

Komponente TARGET programa su:1. Zadaci (Tasks) preporua se koritenje raznolikih zadataka (vjebi) na treningu kako bi se igrae/ice zainteresiralo za trening i uinilo trening zanimljivim; naglasak je na uivanju u izvoenju vjebe2. Autoritet (Authority) igraima/cama se mora pruiti prilika za aktivno sudjelovanje u odluivanju prilikom odabira vjebi na treningu i nauiti ih samoocjenjivanju na treningu3. Nagrade (Rewards) nagrade se moraju odnositi na pojedinaan trud i napredak, a ne na socijalne usporedbe s drugim igraima/cama (izbjegavanje ego-motivacije)4. Formiranje grupa (Grouping) igrae/ice moete podijeliti u grupe (obrambeni igrai) kako bi usavravali odreene vjetine (npr. skok, postavljanje u obrani); ako se vjeba izvodi u paru, pokuajte podijeliti igrae na nain da bolji i loiji igrai/ce vjebaju zajedno5. Procjena (Evaluation) budite oprezni pri davanju kritika; neka one budu umjerene s naglaskom na nedostatku truda, a ne pretjerano kritizirajue s naglaskom na osobine (npr. snaga, izdrljivost); na kraju pohvalite igrae/ ice za ono to su dobro uinili6. Vremensko usklaivanje (Timing) odrediti vremenski period za izvoenje ovog programaOsim trenera, roditelji su takoer ukljueni u razvoj unutarnje motivacije. Teoretiari se slau u injenici da je orijentacija roditelja najbolji pokazatelj djetetove orijentacije, to upuuje na naueno ponaanje. Drugim rijeima, ako su roditelji orijentirani na postignue ili ego, vjerojatno e i dijete usvojiti takav obrazac ponaanja. Prema naelima nekih autora, uloga je roditelja da:Potiu nezavisnost i podravaju nastojanja djeteta u stjecanju samostalnostiBudu srdani i podravaju svoju djecuPruaju utjehu i podrku djeci u sluaju neuspjeha, straha i obeshrabrenjaVjeruju u sposobnosti svog djetetaBudu strpljivi i nagrauju male korake do uspjehaSuzdravaju se od kritika i pitanja (Kako nisi pobijedio? ili Zato si tako igrao?) Podrka roditelja vrlo je vana i vrhunskim sportaima, o emu svjedoi video u nastavku.

Cilj svakog sportskog psihologa dobro je upoznati sportaa i otkriti koji su njegovi ciljevi u sportu. Svaki sporta moe donekle definirati svoje ciljeve, a psiholog mu koritenjem popularnih metoda (npr. SMART metoda) moe pomoi u definiranju specifinih (eng. Specific), mjerljivih (eng. Measurable), dostinih (eng. Achieveable) i relevantnih (eng. Relevant) ciljeva koje sporta nastoji ostvariti u nekom vremenskom periodu (eng. Time). Evo i primjera:Edi (16 godina) trenira nogomet i redovito igra utakmice za nogometni klub koji svake sezone u juniorskoj ligi zavri na nekom od prva tri mjesta. Edi eli biti najbolji strijelac juniorske lige (S). Prole sezone nabolji je strijelac zabio 20 golova pa Edi eli posti barem 22 gola kako bi ostvario taj cilj (M). U zadnja tri kola Edi je postigao 4 pogotka (A), a dugorono Edi eli biti bolji igra (R). Navedene ciljeve Edi eli ostvariti do kraja ove sezone (T).Nakon dobro definiranih ciljeva, sportski psiholog moe motivirati sportaa prije natjecanja adekvatnom mentalnom pripremom (npr. relaksacijom miia i vizualizacijom). Ovim tehnikama moe se postii stanje dovoljne fizike i mentalne spremnosti. Sportski psiholog mora biti fleksibilan u pristupu svakom sportau jer tehnika koja kod jednog sportaa daje odline rezultate, kod drugog moe posve zakazati i obratno. Zato je vano da sportski psiholog raspolae nizom dostupnih alata kako bi efikasnije obavio sve potrebne procese u okviru motivacije sportaa.Motivacija u ivotu sportaa jedan je od glavnih imbenika koji jami dobre rezultate i donekle moe predvidjeti uspjeh sportaa. Nedvojbeno je da trener, kao kljuna figura u razvoju sportaa, moe znaajno oblikovati sportaa i pomoi mu da se nosi s napornim treninzima i natjecanjima na kojima sporta mora pokazati svoje znanje i vjetine. Kao podrka trenerima slue i sportski psiholozi, koji svojim tehnikama nastoje pomoi sportaima u postavljanju, orijentaciji i ostvarenju ciljeva. Zakljuak Sportska psihologija je primijenjena grana psihologije u kojoj se psiholoki principi i tehnike primjenjuju u okvirima sporta i tjelovjebe. Konani je cilj poboljati postignue sportaa i nauiti sportae da uivaju u sportu. Osim toga, cilj je pomoi mladom sportau u razvoju samokontrole, samopouzdanja, poveati unutarnju (intrinzinu) motivaciju sportaa (Cox, 2005).Suradnja sa sportskim psihologom preporua se svim sportaima, neovisno o rangu natjecanja, spolu i dobi. Sportski psiholog podrka je sportau i suradnja znai da sporta vodi rauna o svojoj mentalnoj pripremljenosti za natjecanje, a ne samo o fizikoj i tehniko-taktikoj. Sportski psiholog moe pomoi sportau u ovim domenama:a) definiranju ciljeva u karijeri,b) smanjenju napetosti prije i za vrijeme izvoenja,c) poboljanju koncentracije na treningu i natjecanjud) vjebama pravilnog disanja i oputanja miiae) educiranju roditelja i trenera (npr. pouavanje pravilnoj komunikaciji sa sportaem)Iz ovih domena, vidljivo je da angaman sportskog psihologa nije rezerviran samo za krizne situacije, ve se suradnja preporua tijekom cijele sezone. Svako natjecanje izazov je samo po sebi. Neki igrai osjeaju veu ili manju tremu pred natjecanje, a gotovo svaki igra bi volio popraviti svoju koncentraciju i bolje reagirati kad se susret lomi i kad jedan krivi potez ili odluka mogu znaiti poraz.Upravo iz navedenih razloga vano je da sporta kontinuirano radi na mentalnoj pripremi, jer se sportska pripremljenost sastoji od fizike, tehnike, taktike i psiholoke pripreme sportaa. U tom smislu, psiholoka priprema moe se smatrati osnovnim preduvjetom optimalnog integriranja preostalih dijelova pripreme u cjelinu i maksimalnim iskoritavanjem vlastitih potencijala. Postavlja se pitanje ima li smisla ulagati u fiziku pripremu i raditi na savrenoj tehnici izvoenja udarca, ako sporta nije mentalno spreman pokazati i iskoristiti nauene vjetine.Nadalje, angaman sportskog psihologa nuan je jer pojedini sportai imaju krivo nauene obrasce funkcioniranja kad su pod pritiskom, kad rezultat nije povoljan ili je pritisak trenera i gledatelja preteak za sportaa. U takvim trenucima igrai reagiraju instinktivno, a instinkt nekima govori da se bore, a nekima da pobjegnu. Ova je pojava u literaturi poznatija kao fight or flight princip.Ljubitelji socijalne psihologije sjeaju se Normana Tripletta koji je jo davne 1897. godine izvijestio o istraivanju koje se danas smatra prvim istraivanjem na podruju psihologije sporta. On je analizirao postignue biciklista u uvjetima socijalne facilitacije, odnosno nastojao je izmjeriti ima li promjene u vremenu koje je potrebno biciklistima da prou stazom u tri uvjeta. U prvom uvjetu biciklisti su sami prolazili stazom, u drugom uvjetu tempo im je diktirao biciklist koji se nije natjecao u utrci i u treem uvjetu natjecali su se protiv izravnog suparnika.Rezultati su pokazali da je najbri prolazak stazom izmjeren u situaciji natjecanja protiv izravnog suparnika, dakle u treem uvjetu. Triplett je rezultate objasnio pojmom socijalne facilitacije, odnosno bolje postignue javlja se u situaciji kad je sportaima pojaan natjecateljski instinkt kojim se oslobaaju dodatne zalihe energije. Usprkos ovom istraivanju, Triplett se ne smatra ocem sportske psihologije, ve taj naziv pripada Colemanu Robertsu Griffithu koji je prouavao prirodu psihomotorikih vjetina, motoriko uenje i odnos izmeu linosti i motorikog postignua. Osim toga, Griffith je utemeljitelj prvog laboratorija psihologije sporta na Sveuilitu Illinois 1925. godine (Green, 2003).Tehnike i nain radaSportski psiholog na poetku obino radi psihodijagnostiku, odnosno koritenjem razgovora sa sportaem (ili vie njih), upitnika samoprocjene i opaanjem (promatranjem ponaanja na treningu, natjecanju i sl.) nastoji odrediti problemsko ponaanje na kojem treba raditi. Nakon kvalitetno napravljene dijagnostike, a ovisno o problemu, potrebno je odabrati kojim tehnikama e psiholog mijenjati ponaanje i pomoi sportau da popravi svoju izvedbu.1. Postavljanje ciljeva u sportuVrlo je vano postaviti ciljeve u sportu jer njima sporta definira teinu, specifinost, mjerljivost, blizinu i osobnu orijentaciju. Da bi sporta imao koristi od postavljanja cilja, mora ga sm prihvatiti. Ciljeve koje je postavio trener, sporta moe, ali i ne mora prihvatiti. Iz tog razloga, sporta mora biti ukljuen u postupak postavljanja ciljeva, na nain da trener predloi pojedine ciljeve, ali sporta je onaj koji mora prihvatiti ciljeve kao svoje vlastite.2. Tehnika predoavanjaPredoavanje ili vizualizacija jedna je od najvanijih tehnika u psihologiji sporta. Razlog zato ova tehnika koristi sportau odnosi se na injenicu da zamiljajui scenu, sporta u stranjem dijelu svog mozga stvara sliku. Ta slika je mozgu jednako vana kao i ona koja dolazi putem ivanih vlakana iz oka. Drugim rijeima, mozak mentalne slike doivljava na slian nain kao i stvarne slike koje dolaze iz okoline. U tom smislu, predoavanje je svojevrstan jezik mozga. Kada se koristi sa stvarnom vjebom, predoavanje uinkovito poboljava motoriko postignue. Vano je napomenuti da se predoavanje moe koristiti u svlaionici prilikom pripreme za nastup, odnosno u trenucima kada stvarno izvoenje nije mogue.3. Tehnike oputanjaPostoji vie tehnika i naina oputanja tijela, a jedna od najee spominjanih tehnika je tzv. Jacobsonova tehnika progresivne miine relaksacije. Ova tehnika sastoji se od vjebi napinjanja i oputanja pojedinih miinih skupina s ciljem da sporta naui postupno opustiti cijelo tijelo, odnosno uskladiti djelovanje vegetativnog ivanog sistema. Ova se vjetina vrlo lako moe nauiti, a ovo je samo prijedlog redoslijeda oputanja miinih skupina: dlanovi, ruke, ramena, zatiljak, vrat, lice, lea, trbuh, noge, stopala, stranjica. Prilikom provoenja vjebi vano je usredotoiti se na osjeaje koji se aktiviraju napinjanjem miia i one koji se aktiviraju oputanjem miia. Sportai esto proivljavaju kompleksne emocionalne reakcije (www.psiholoska-komora.hr),. Praksa psihologije sporta ukljuuje razliite komponente. Primjerice, sportski psiholog koristi nastavne principe da pomogne sportau da naui kako uinkovito koristiti matu i/ili tehnike relaksacije. Sjevernoameriko drutvo za psihologiju sporta i tjelesnu aktivnost (North American Society for Psychology of Sport and Physical Activity NASPSPA) objavilo je Etike standarde u pruanju usluga svojim lanovima, a ti su standardi saeti u devet principa:1. Odgovornost sportski psiholog prihvaa odgovornost za posljedice svojih postupaka i ulae sav napor da osigura da se usluge koriste na odgovarajui nain.2. Strunost sportski psiholog prua usluge i koristi tehnike za koje je, kroz znanje i iskustvo, kvalificiran.3. Moralni i zakonski standardi sportski psiholog odbija sudjelovati u postupcima kojinisu u skladu sa zakonskim, moralnim i etikim standardima.4. Predstavljanje u javnosti sportski psiholog tono i objektivno navodi svoju strunuosposobljenost i opredjeljenje.5. Povjerljivost sportski psiholog potuje povjerljivost informacija dobivenih odklijenta ili osobe u tretmanu.6. Dobrobit klijenta sportski psiholog potuje integritet i titi dobrobit pojedinca i grupe s kojom radi.7. Profesionalni odnosi sportski psiholog je osjetljiv na potrebe i probleme kolega udrugim podrujima koja su povezana sa sportom.8. Tehnike procjene u razvoju, objavljivanju i koritenju postupaka procjene, sportskipsiholog pomie najvanije interese svojih klijenata.9. Istraivanje s ljudima kao ispitanicima u provoenju psihologijskog istraivanja, sportski psiholog je, prije svega, zaduen za dobrobit sudionika prema federalnim, dravnim i profesionalnim standardima.LITERATURA: American Psychological Association, Division 47, pretraivano 4.9.2004. na http://www.phyed.duth.gr/sportpsy/aasp.htm,

Ceci_Erpi, S.(2002). Konec portne kariere.Razvojno psiholoki in portno psiholoki vidiki. Ljubljana: Fakulteta za port.

Cox, R.H., Qui, Y. i Liu, Z. (1993). Overwiew of Sport Psychology. In: Singer, R.N., Muhphey, M., Tennant, L.K.: Handbook of Research in Sport Psychology, pp. 517-586. New York: Macmillian Publ. Company. 3-33.

Cox, R.H. (1998). Sport Psychology: Concepts and Applications (4th Ed.). USA: Mc Graw-Hill Companies.

Duda, J.L. (2001). Achievement Goal Research in Sport: Pushing Boundaries and Clarifying Some Misunderstandings. In: Roberts, G.C.: Advances in Motivation in Sport and Exercise, pp. 129-183. Champaign, IL: Human Kinetics Publishers.

Etiki kodeks Hrvatskog psiholokog drutva, pretraivano 10.6.2003. na http://pedagog.human.pefri.hr/~bezinpet/etika/KODEKS.htm Gastin, P. (2004). Lifestyle Management. Faster, Higher, Stronger,23 (4), 18-21.

Horga, S. (1993). Psihologija sporta. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu.

Kidd, B. (1979). Athletes Rights, the Coach and the Sport Psychologist. In: Coach, Athlete and Sport Psychologist (Ur: Klavora, P. i Juri V.D.) Toronto: Twin Offset Limited.

Orlick, T. (1999). Mentalni trening za sportae. Zagreb: Gopal d.o.o.

Roberts, G.C. (2001). Understanding the Dynamics of Motivation in Physical Activity: The Influence of Achievement Goals on Motivational Processes. In: Roberts, G.C.: Advances in Motivation in Sport and Exercise, pp.1-51. Champaign, IL: Human Kinetics Publishers.

Singer, R.N., Hanenblas, H.A. i Janelle, C.M. (2001). Prolouge: A Breif History of Research in Sport Psychology. In: Handbook of Sport Psychology (2nd Ed.).USA: John Wiley & Sons, Inc. Tuak, M. (2000). Psihologija porta. U: Medicina porta: izabrana poglavja (Ur. ajavec, R.). Celje: Drutvo za portnu medicinu Slovenije. Tuak, M. i Tuak, M: (2001). Psihologija porta. Ljubljana, Znanstveni institut filozofske fakultete. (www.psiholoska-komora.hr) (09.11.2015;04.19am) www.istrazime.com psihologija sporta 08.11.2014;23;50pm)