GLASILO HRVATA CRNE GOREGodina VII Broj 50/51 Svibanj/lipanj 2009. Cijena 1 € ISSN 1800-5179

Ekumenizamna djelu

PPRROOSSLLAAVVAA SSVV.. LLEEOOPPOOLLDDAA MMAANNDDIIĆĆAA UU PPAADDOOVVII

3

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +382 (0) 32 304 232 Faks: +382 (0) 32 304 233E-mail: hgd-kotor@t-com.me http://www.hgdcg-kotor.orgŽiro-račun: 510-10418-20Osnivač: Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor

Predsjednik: dr Ivan Ilić Glavni urednik: Tamara PopovićUr e đivački odbor: Tripo Schubert, Marija Mihaliček, Jo škoKatelan, Dario Musić, Željko Filičić Lektor: prof. LjiljanaMarkić Fotografije: Foto Parteli, R. Milić, S. Kordić

Dizajn&priprema: Radionica LCG Tisak: Grafo-Bale –Podgorica Naklada: 800 primjeraka Cijena: 1,00 euro

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi mjesečno.

Poštovani čitateljiSamo nekoliko dana nakon susreta u Podgorici, u trenutku za-

ključenja ovog broja stigla je dramatična vijest da se Ivo Sanader,hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a, povukao iz aktivne politike.

"Moj posao je obavljen, moje političko djelovanje završava", re-kao je Sanader. "U životu postoje trenuci za nove početke. Ja samsvoju dionicu odradio, sad je vrijeme za druge", izjavio je Sanaderi objasnio kako je 20 godina u politici, 10 godina na čelu HDZ-a tegotovo 6 godina na čelu Vlade.

"Ostvarili smo sve velike stvari, sad je vrijeme za druge", rekao jeSanader. Kao dodatak objašnjenju ostavke rekao je da je HDZ "ujednoj dekadi vodio Tuđman, u drugoj ja, vrijeme je za nekogtrećeg". Na novinarsko pitanje ima li njegova ostavka veze s neus-pjehom u pregovorima s EU odgovara "ne mogu reći da nema veze".Dodao je i kako je nezadovoljan politikom ucjene Slovenije premaHrvatskoj te kako uz takvu politiku Europa nema budućnost.

"Bogu hvala, nisam bolestan", spomenuo je Sanader koji je tom iz-javom želio preduhitriti moguća nagađanja. No, na novinarsko pita-nje hoće li se u budućnosti ponovno baviti politikom, nije isključiotakvu mogućnost.

O budućnosti koalicije rekao je da je potpredsjednica Vlade Ja-dranka Kosor kandidatkinja za premijersku poziciju te da imaju pot-pise 84 saborskih zastupnika. Nakon ostavke premijer Sanadera tečerok od 30 dana za sastav nove Vlade. Mandat će predsjednik Repu-blike dati osobi koja uživa povjerenje većine zastupnika.

Podnošenjem ostavke predsjednika Vlade Ive Sanadera smatra seda su ostavku podnijeli svi članovi Vlade kojoj je bio na čelu od sre-dine siječnja 2008., a koju je činila koalicija HDZ-a, HSS-a, HSLS-a i predstavnika nacionalnih manjina.

Naše je prvo reagiranje bilo kako se iskreno nadamo i željeli bi-smo da je gospodarska situacija u Republici Hrvatskoj manje dra-matična od ove vijesti, s obzirom da je u tijeku drugi rebalans pro-računa ove godine.

Što se tiče vanjskopolitičke situacije koju je i sam Sanader djelo-mice istaknuo kao jedan od razloga povlačenja, nadodajemo da smobili u pravu kad smo već ranije konstatirali kako iza slovenačkihpostupaka stoje mnogo jači igrači, sa samo njima znanim namjera-ma, u svakom slučaju nedobronamjernih prema Hrvatskoj.

Vodstvo HGDCG svakako zahvaljuje premijeru Sanaderu na sve-mu što je učinio za hrvatsku zajednicu u Crnoj Gori, kao i na dopri-nosu u izgradnji uzornih dobrosusjedskih i prijateljskih odnosa iz-među Hrvatske i Crne Gore.

Vaša urednicaTamara Popović

OOSSMMAA GGOODDIIŠŠNNJJAA SSKKUUPPŠŠTTIINNAA

Priznata i uvažena aktivnost HGDCGSTR. 4

PPRREEMMIIJJEERR RRHH UU PPOOSSJJEETTUUCCRRNNOOJJ GGOORRII

Potpisan sporazum o zračnom prometuSTR. 8

IIIIII.. SSKKUUPP HHRRVVAATTAA IITTAALLIIJJEE UU PPAADDOOVVII

Bokeljski svetac opet spaja ljudeSTR. 18

DDAANN BBOOKKEELLJJSSKKEEMMOORRNNAARRIICCEE KKOOTTOORR

Ugled starineSTR. 26

ZZLLAATTNNEE SSTTRRAANNIICCEE PPOOVVIIJJEESSTTII VVKK PPRRII--MMOORRAACC

Put do krova EuropeSTR. 39

4

OOSSMMAA GGOODDIIŠŠNNJJAA SSKKUUPPŠŠTTIINNAA HHRRVVAATTSSKKOOGG GGRRAAĐĐAANNSSKKOOGG DDRRUUŠŠTTVVAACCRRNNEE GGOORREE

Društvo unajvećemdijelu uspjelorealizirati planusvojen naprošlogodišnjojskupštini. Dr.Ilić istaknuoznačaj osnutkaKluba mladihHGDCG tedalje otvaranjevrata premanajbližimsusjedima uRH,Dubrovačko -neretvanskojžupaniji,GraduDubrovniku iKonavlima

Priznata i uvažena aktivnost HGDCG

5

Piše: Tamara POPOVIĆ

UKotoru je 24. lipnja2009. održana redovnaVIII. godišnja Skupština

Hrvatskog građanskog društvaCrne Gore. Nakon intoniranjahimni Crne Gore i RepublikeHrvatske, predsjednik HGDCGdr. Ivan Ilić otvorio je Skup-štinu i predložio članove rad-nog predsjedništva: predsjed-nika Podružnice Kotor IlkaMarovića, koji je po Statutupredsjedavajući Skupštine,dopredsjednika PodružniceHerceg Novi Marka Salatića,predsjednicu Podružnice Pod-gorica dr. Svjetlanu Zeković,predsjednika Podružnice BarDragana Marstjepovića,predsjednicu Podružnice TivatLjerku Sindik, tajnika dru-štva Tripa Schuberta i sebe.

Na upit predsjedavajućeg Il-ka Marovića, delegati su usvo-jili je dnevni red:

1. Izbor verifikacione komisi-je

2. Uvodno izlaganje pred-sjednika društva dr. Ivana Ili-ća

3. Izvješće o radu i IzvješćeNadzornog odbora o financij-skom poslovanju za 2008.

4. Prijedlog plana rada i fina-ncijski plan za 2009. sa Izvje-šćem o realiziranim aktivno-stima do Skupštine

5. Prijedlog novih počasnihčlanova Društva

Za predsjednika Verifikacio-ne komije izabran je Mirko Vi-čević, a za članove DanijelaVulović i Fani Selventi. Pred-sjednik komisije je izvijestioda Skupština može punopra-vno odlučivati jer joj nazoči 72delegata, što je prema StatutuHGDCG natpolovična većina.Zapisničar je bila Vivijan Bo-žović, a ovjerivači zapsinikaTvrtko Crepulja i Anita Cu-ca.

Skupština je usvojila Izvje-šće o radu i Izvješće Nadzor-nog odbora, te prijedloge i pla-nove iz točke 4. Prihvaćen je iprijedlog da se za počasne čla-

nove HGDCG izaberu: pred-sjednik Udruge hrvatskih dra-govoljaca domovinskog rataGrada Dubrovnika Igor Žuve-la, predsjednik Udruge drago-voljaca Hrvatske ratne morna-rice Želimir Čizmić, admiralBokeljske mornarice dr.sci.Miloš Milošević i ministarkulture, sporta i medija CrneGore Branislav Mićunović.

Predsjednik HGDCG dr. IvanIlić u svom je izlaganju govorioje o tome što je društvo uradi-lo u protekloj i u prvoj polovicitekuće godine, te kakvi su pla-novi do kraja 2009.

«Dugodišnja aktivna ulogadruštva, prije svega na afirma-ciji hrvatske nacionalne zajed-nice u Crnoj Gori, vrlo je zapa-žena i uvažena od mnogihsubjekata u obje države donajviših državnih nivoa. Stvo-rili smo veliku mrežu prijate-lja, pojedinaca i institucija.Mnogi nam pomažu moralno imaterijalno i bez takve širokebaze nemoguće je zamisliti irealizirati sve što se usvaja na

6

redovnim godišnjim skupšti-nama», kazao je dr. Ilić i dodaokako je društvo u najvećem di-jelu uspjelo realizirati sve štoje usvojeno na prošlogodišnjojskupštini.

On je istaknuo značaj aktiv-nosti pokrenute prošle godine,a ove dalje razvijene osniva-čkom skupštinom Kluba mla-dih HGD-a u veljači.

«Šteta bi bilo da dugogodišnjiuspješan rad društva nema konastaviti. Zato je moja porukamladima, dijelom ste ovdje usali, da prepoznate značaj oveudruge, da se u što većem bro-ju i aktivnije priključujete ra-

du društva. Imamo brojneprojekte koji vas mogu zainte-resirati, omogućiti da steknetenove prijatelje, poznanike,kontakte, da putujete i una-prijedite vaše školovanje iliprofesiju. Značajna aktivnostdruštva bila je usmjerena udaljem otvaranju vrata premanajbližim susjedima u RH –Dubrovačko-neretvanskoj žu-paniji, Gradu Dubrovniku iKonavlima. Ranije uspješnoodškrinuta vrata još smo višeotvorili sebi i drugima koje ćedoći. Kruna tih aktivnosti uprošloj godini bila je posjetadjece iz Crne Gore vršnjacima

u Dubrovniku, cjelodonevnodruženje, brojni kontakti. To-me je nazočio i naš ministarkulture, medija i sporta Brani-slav Mićunović. Naravno, to jeopet bilo omogućeno sinhroni-ziranom aktivnošću s našimprijateljima u toj regiji. Neki-ma od njih ćemo se, nadamse, zahvaliti proglasivši ih po-časnim članovima društva.

Pored već spomenutog mini-stra Mićunovića, moram poh-valiti i potporu koju nam daje,sada već kontinuirano, VladaCrne Gore. Dugujemo zahval-nost i lokalnoj samoupravi Ko-tora i gradonačelnici Maji Ća-

7

tović jer je općina odobrila i fi-nancirala nekoliko naših pro-jekata.

Imamo stalne i konkretnekontakte s Veleposlanstvom iKonzulatom RH, na čemu imzahvaljujemo. I dalje smo vrlouvaženi i ja se, ili neko iz dru-štva, redovito pozivamo sa-stancima kad u našu zemljudolaze visoki zvaničnici RH.Tako je bilo i prije dva dana uPodgorici kad je premijer RHIvo Sanader na moj upit obe-ćao, ubuduće, izdašnije fina-nciranje projekata Hrvata uCrnoj Gori», istaknuo je usvom izlaganju dr. Ilić.

Predsjednik društva je poz-dravio predstavnike medija,te urednika novoosnovanogRadija Dux Miroslava Maru-šića, kojem je poželio uspje-šan rad i dobru suradnju saHGDCG.

Marušić je pozdravio Skup-štinu, zahvalio na pozivu i ta-kođer izrazio nadu u dobrusuradnju uredništva tog radijasa HGDCG i redakcijom Hr-vatskog glasnika.

Druženje uz koktel na Cita-delli hotela Cattaro, nakon za-vršetka radnog dijela Skupšti-ne, uveličala je svojim izuzet-nim nastupom glazbena grupa

«Filip Dević» iz Splita, u suor-ganizaciji Hrvatske matice ise-ljenika iz Splita. VoditeljicaHMI Split Branka Bezić Fili-pović uručila je poklon tajni-ku društva Tripu Schubertu ipoželjela uspješan rad i u na-rednom periodu.

Muška klapa «Filip Dević»osnovana je 1962. Prema mi-šljenju i kritike i javnog mnije-nja, njihova interpretativnaostvarenja nalaze se u samomvrhu kvalitetnih vokalnihostvarenja klapskog pjevanja,u što su se mogli te večeriuvjeriti svi posjetitelji na Cita-delli.

www.hgdcg.orgNakon sjednice prezentirana je nova web stranica HGDCG. U

namjeri da obilje informacija što kvalitetnije prenese svimazainteresiranim za djelovanje i probleme Hrvata Crne Goredruštvo je otvorilo novi domen www. hgdcg.org Svi zainteresi-rani moći će:

- da se informiraju o aktualnostima vezanim za HGDCG;pročitaju značajne vijesti iz političkog, društvenog, gospodar-skog i kulturnog života Crne Gore i Hrvatske

- zaposle se preko Baze podataka- pročitaju popis naslova koju mogu naći u knjižnici i čitao-

nici društva- imaju uvid u foto galeriju značajnih događaja od osnivanja

društva do danas; audio i video fajlove značajnih kulturnihmanifestacija, radio i TV emisija

- čitaju Hrvatski glasnik od prvog broja do danas u PDF for-matu

Sajt ima mogućnost postavljanja pitanja od strane posjetite-lja, a svi zainteresirani moći će da se prijave na mejling listu,te da dobivaju bilten događaja na svoju e -mail adresu.

Osim multimedijalne informiranosti i interaktivnosti, dina-mičkog odnosa posjetitelja i vodstva društva, te redakcije Hr-vatskog glasnika, pomoći u zapošljavanju i ostalim značajniminformacijama iz svakodnevnog života, namjera je da se u kon-tinuitetu na ovom sajtu stvori baza podataka koja će biti od ve-likog značaja ne samo članovima HGDCG već i budućim gene-racijama.

U tome ćemo uspjeti samo zajedničkim djelovanjem, temolimo sve članove društva da, ukoliko imaju fotografijeili informacije iz bilo kojeg perioda rada HGDCG od osnu-tka do danas, i nadalje, šalju na e-mail urednik@hgdcg.orgili donesu u glavni ured HGDCG, na Zatvorenom bazenu uŠkaljarima, u Kotoru.

8

PPOOLLIITTIIKKAA:: PPRREEMMIIJJEERR RRHH IIVVOO SSAANNAADDEERR UUSSLLUUžžBBEENNOOMM PPOOSSJJEETTUU CCRRNNOOJJ GGOORRII

Potpisansporazum o zračnom

prometuHrvatski i crnogorski

premijer Ivo Sanaderi Milo Đukanović 22.

lipnja 2009. razgovarali su uPodgorici o odnosima dvijuzemalja, s naglaskom na go-spodarskim temama, a na-kon njihova susreta ministarmora, pomorstva i infra-strukture Božidar Kalmetai crnogorski ministar prome-ta, pomorstva i telekomuni-kacija Andrija Lompar pot-pisali su Sporazum o zrač-nom prometu između CrneGore i Hrvatske.

Hrvatski premijer razgova-rao je i s crnogorskim pred-sjednikom Filipom Vujano-vićem, predsjednikom par-lamenta Rankom Krivoka-pićem, a sastao se i s pred-stavnicima hrvatske zajedni-

ce u Crnoj Gori.U izjavi novinarima Sana-

der je kazao kako je Hrvat-ska primljena u NATO i predsamim je vratima Europskeunije te da će u tim procesi-ma nesebično pomagati Cr-nu Goru, a i ostale zemljezapadnog Balkana.

«Ne radimo to samo zbogHrvatske i tih zemalja, većzbog sigurnosti jugoistočneEurope», kazao je Sanader.Odgovarajući na pitanje no-vinara on je dodao da Hrvat-

ska još nikome nije dala pri-jevode dokumenata za pri-stupanje EU, ali da je njego-vo osobno mišljenje «pozitiv-no u tom pravcu».

Što se tiče gospodarske su-radnje, Sanader je obećaopunu pomoć hrvatske vladekako bi hrvatski konzorcij«Konstruktor», koji je neda-vno s crnogorskom vladompotpisao ugovor o gradnjiautoceste kroz Crnu Goru,ispunio sve uvjete i što prijepristupio izgradnji prve i za

Jedino otvoreno političko pitanjeizmeđu dviju zemalja, pitanje Prevlake,uskoro treba biti riješeno predMeđunarodnim sudom pravde, kako suse i dogovorili čelni ljudi dviju zemalja

9

sada jedine crnogorske auto-ceste.

«Željeli bismo da Konstruk-tor svoja iskustva koje ima izHrvatske primijeni i u CrnojGori i uspješno realizira ovajgrađevinski pothvat», kazaoje hrvatski premijer.

I crnogorski premijer MiloĐukanović izrazio je naduda će hrvatska vlada pomoćiKonstruktoru u osigurava-nju potrebnih financijskihjamstava, kako bi što prijezapočeo radove, a time i rea-lizaciju trenutno najveće in-vesticije u Crnoj Gori.

Đukanović je istaknuo daje u razgovorima s hrvatskimpremijerom bilo riječi i o su-radnji u području turizma,energetike, brodogradnje idrugim područjima, te da će

oni biti nastavljeni i na me-đuresornoj razini, kao i ususretima koje će hrvatskipredsjednik vlade imati sostalim crnogorskim dužno-snicima.

Jedino otvoreno političkopitanje - status Prevlake bitće uskoro riješeno, kazali supremijeri, jer se približavavrijeme kada će Međunaro-dni sud o tome donijeti odlu-ku.

«Hrvatska je uputila Sudusvoje mišljenje i svoje stajali-šte, a Crna Gora će ovih da-na to učiniti”, kazao je Đu-kanović i dodao kako će i je-dna i druga vlada poštivatiodluku Međunarodnog su-da.

Na pitanje novinara kakokomentira suđenje pred Vi-

šim sudom u Podgorici biv-šim pripadnicima JNA kojisu zlostavljali Hrvate u logo-ru Morinj, Sanader je izraziozadovoljstvo što je do suđe-nja došlo.

«Svaki zločin se mora pro-cesuirati i svaka žrtva moradobiti satisfakciju. Vjerujemu sudski sustav Crne Goreda će ovaj proces dovesti dokraja i pravično ga riješiti»,kazao je Sanader.

Crnogorski premijer istak-nuo je na kraju kako svakisusret hrvatskih i crnogor-skih dužnosnika daje noviimpuls budućoj suradnji teda će se razgovori nastaviti,a Sanader je dodao kakopredstoje razgovori o pitanjuobeštećenja za zračnu lukuu Dubrovniku, brodu «Ja-

10

dran» i drugim pitanjima. «Sam moj raniji dolazak i

prisutnost finalnoj utakmiciSvjetske lige u vaterpolu, go-vori koliki značaj pridajemonašoj suradnji i u običnimstvarima, a ne samo u pita-njima od državnog interesa»,kazao je Sanader našalivšise da će Hrvatska, koja jeutakmicu izgubila, «dobiti»Crnu Goru na svjetskom pr-venstvu.

Nakon razgovora dvojicepremijera, hrvatski ministarmora, pomorstva i infra-strukture Božidar Kalmeta icrnogorski ministar prome-ta, pomorstva i telekomuni-kacija Andrija Lompar potpi-sali su Sporazum o zračnomprometu između Crne Gore iHrvatske.

«Ovaj sporazum sadrži sveeuropske naznake od intere-sa za dvije zemlje», kazao jeKalmeta, dodajući kako odZagreba do Podgorice sadapostoje tri zračne linije tje-dno, a da će ih uskoro bitipet.

«Položaj hrvatske manjineu Crnoj Gori sve je bolji, po-sebno od proglašenja neovi-snosti te države, saopštili sunjeni predstavnici tijekomsusreta sa premijerom Sana-derom, te ministrima Bišku-pićem i Kalmetom.

Sastanku su nazočili vele-poslanik RH u Crnoj GoriPetar Turčinović, konzulRH Božo Vodopija, pred-sjednik Hrvatskog građan-skog društva Crne Gore dr.Ivan Ilić, predsjednica po-družnice HGDCG Podgoricadr. Svjetlana Zeković, pred-sjednik Hrvatskog naciona-lnog vijeća dr. Miroslav Ma-rić, predsjednica Hrvatskegrađanske inicijative MarijaVučinović, njen suradnikMato Marović i zastupnicaHGI u crnogorskom parla-mentu Ljerka Dragičević.

Predsjednica HGI MarijaVučinović je kazala da se ve-liki pomak u poboljšanjustatusa Hrvata u Crnoj Goriosjeća i u tome što već se-dam godina ulaze u politički

život, i da već dva mandataima svog poslanika u crno-gorskom parlamentu. Ona jenavela da će HGI uskoro do-biti i mjesto pomoćnika mi-nistra za nacionalne manji-ne. Poslanica Ljerka Dragi-čević je kazala da je u crno-gorskoj Skupštini primljenas velikim uvažavanjem, i daće na najbolji način zastupa-ti interese Hrvata u CrnojGori.

Predsjednik HNV dr. Miro-slav Marić je istaknuo pro-bleme liječenja Hrvata i dru-gih građana Crne Gore u hr-vatskim zdravstvenim usta-novama i dodao kako počinjerad radio postaja u Boki nahrvatskom jeziku.

Predsjednik HGDCG dr.Ivan Ilić je govorio o probe-mima upisa na sveučilišta uHrvatskoj, nedostatku pro-stora za rad hrvatskih udru-ga i nedostatnosti financij-skih sredstava koje VladaRH preko MVPEI namjenjujeza projekte hrvatske zajedni-ce u Crnoj Gori.

11

Premijer Sanader je obećaoda će Vlada RH politički i fi-nancijski poduprijeti Hrvateu Crnoj Gori kako bi riješilinajveći dio svojih problema,prije svega materijalnih i

prostornih, i najavio pove-ćanje iznosa koji se opredje-ljuje u te svrhe.

Hrvatski ministar kultureBožo Biškupić zahvalio jeCrnoj Gori na poštivanju

manjinskih prava Hrvata.«Manjine nas spajaju i one

su znak demokratičnostijednoga društva. To isto i mičinimo u Hrvatskoj», kazaoje Biškupić.

Zakon za Hrvate izvan Hrvatske«Hrvatska danas privlači mnoge, pa zašto ne bi

i Hrvate u svijetu, ustvrdio jepredsjednik saborskog Odbora RH za Hrvate

izvan Hrvatske Ivan Bagarić, ocijenivši da svjet-sku gospodarsku krizu treba shvatiti kao prilikuda se obrazovani Hrvati u inozemstvu privuku udomovinu.

Bagarić je potaknuo, a premijer Ivo Sanaderprihvatio zamisao da potpora koju Hrvati u svi-jetu neprijeporno imaju napokon dobije i zakon-ski okvir u posebnoj strategiji za Hrvate izvanHrvatske te u istoimenu zakonu, koji bi do sre-dine iduće godine trebali proći Vladinu procedu-ru i doći u saborsku raspravu. Na taj bi se načinrazradila brojna pitanja hrvatskih iseljenika ve-zana uz područje gospodarstva, kulture, znano-sti i obrazovanja.

«Hrvatska bi trebala biti «servis» svakom građa-ninu, ne samo radi useljavanja nego i da bi Hr-

vati u svijetu mogli znati što im Hrvatska nudi ilišto od njih očekuje», napominje Bagarić i podsje-ća kako su Irci, Izraelci, Mađari, Slovenci i drugirazradili zakonske akte o svojem iseljeništvu teda je, primjerice, Irska donijela dokument “Irskai Irci u svijetu” s naglaskom na olakšanje povra-tka starijih i nemoćnih u domovinu.

Strategijom se predviđa osnivanje ureda za Hrva-te izvan Hrvatske kao Vladina operativnog tijela sazadaćom da koordinira sve aktivnosti te savjeta ko-ji bi dva puta na godinu sazivao premijer. Također,predviđa se da se u svakoj županiji osposobi po je-dan službenik za komunikaciju s Hrvatima u svije-tu, a predlaže se i osnivanje hrvatskog iseljeničkogmuzeja. Za 8. srpnja najavljena je tematska sjedni-ca “Hrvati izvan Hrvatske, bogatstvo i obveza”, unazočnosti predstavnika državnih ustanova, udru-ga, Crkve i drugih.

12

Kao što znamo, svaki je čovjek jedinstvena ineponovljiva osobnost, mistična u sebi i po se-bi, zbroj svih iskustava i utjecaja koji ga ispisu-ju iznutra i formiraju prema vani.

Isto tako, jedinstvene i neponovljive u svojemjastvu, živeći intenzivno svoju osobnost, jesu ioblikovane, organizirane zajednice. Najizraženi-ja i najsudbonosnije organizirana zajednica počovjekovu modernu egzistenciju jest nacija.Unutar nje svaki pojedinac iskazuje i ostvarujemnoge svoje osobine, kako pozitivne tako i ne-gativne. Iskazuje svoje želje, htijenja, ambicije,oblikuje svoj optimizam, ali unutar nje živi i svo-je strahove, proživljava svoje poraze, bori se sasvojim pesimizmom. Preko nacionalne zajednicedelegira okolini svoja nadanja, iščekivanja, ali iskriva svoje slabosti, strahove, ispovijeda svojedeficite. Dakle živi svoju neponovljivost zajednos neponovljivošću nacionalne zajednice.

U njoj se identificira s uspjesima svakoga po-jedinca koji iz nje potječe i u njoj te za nju dje-luje, kao što se i frustrira svojim, ali i tuđim ne-uspjesima unutar iste zajednice. Zato kažemoda je nacija istovremeno zajednica sjećanja,zajednica življenja ali i zajednica voljnosti zabudućnost. U svakom slučaju ona je skup po-sebnih vrijednosti i moralnih načela koje se di-jele u interaktivnosti s ostalim etničkim forma-tivnim skupinama određene sredine, dijelećikonsenzualno izgrađene etičke vrijednosti pr-venstveno sa susjedima i dakako šire s ostat-kom svijeta u koncentričnim krugovima, dakleokolinom uopće.

Zbog nesklonih geopolitičkih i geokulturnihaspekata, naravno i nesklonih gospodarskihkretanja, događa se da pojedini dijelovi neke na-cije ostanu izvan svoje matice (Bokeljski, Sri-jemski, Bački Hrvati), također se događa da seo-bama, s raznih razloga, ponesu u novi društve-no politički ambijent, svoje vrijednosti, načela,svoje breme sjećanja (Gradišćanski i Moliški Hr-

vati). Tako se unutar novoga kulturno-političkog

okvira formiraju posebni entiteti, često zbu-njeni i kontradiktorni u sebi, nejasni okoliniali i matičnoj zemlji. U toj zatečenosti svjedo-čimo snažnoj drami koja se očituje na pojedina-čnoj, intimnoj razini, ali i na razini manjih sku-pina poput obitelji ili pak cijele zajednice.

Nebrojeno je mnogo, tragično odživljenih i ni-kada ispunjenih životnih sudbina, vezanih nesvojom voljom, još manje krivnjom uz navedeneokolnosti. Za sve njih je zajednička presuda:BEZ KRIVNJE KRIV !!! Pri tom je nebitno je litaj sud, koji određuje njihov usud, posljedakpredrasuda “nove” domovine ili pak prijeziramatične zemlje. U stvari je svejedno, jer obo-je svoje ishodište crpe iz neznanja i zlovoljespram svakoga koji im nije identičan, spramsvakoga imalo drugačijega. Dakle animozitetspram “bijele vrane” za koju je određeno jedinoda bude rastrgana čim se usudi uzletiti. Eh kadbi to znali naši ljubitelji ISTOSTI, JEDNOVR-SNOSTI, proroci lažnoga zajedništva i lažnogajedinstva, a svako je takvo, ako se precizno nedefiniraju i ne usuglase temeljne polaznosti ko-je ne smiju zatirati neponovljivu osobnost sva-koga pojedinca i svake skupine, o kojoj god seveličini radilo. Pripadnik tog i takvog novostvo-renog entiteta koji nastoji kreativno premostitišizofreniju “novoga“ postojanja, uvijek je sum-njiv kod jednih i drugih, uvijek težak sebi i dru-gima i naravno, zahvalna moneta za potkusuri-vanje. Htjeli priznati ili ne, tu je i vječna ra-zapetost između dviju lojalnosti te potrebeda se živi i preživi s jedne, te da se ne izgubiidentitet i uspomena na podrijetlo, s drugestrane.

Istodobno, ne bez konflikta u sebi i s okoli-nom, isprepliću se razlozi za ponos i odgovor-nost prema budućim pokoljenjima te kolektivnaneuroza pripadnika tako istrgnutih, ponekad

IIDDEENNTTIITTEETT NNAAŠŠ SSVVAAGGDDAAŠŠNNJJII

Bez krivnje krivPiše: Željko Filičić

13

IDENTITET NAŠ SVAGDAŠNJI 22..zanemarenih ili pak izoliranih skupina. Ta nji-hova socijalna neuroza iskazuje se na mnogonačina. Često, prečesto se klatno osjećaja njišeiz ekstrema u ekstrem, od samonegacije (ŽidoviAškenazi to inkriminiraju teškom kvalifikacijomselbsthasse – samomržnja), pa do iritantnoga iopasnog, nerealnog i nepotrebnog prenaglaša-vanja sebe, unutar većinske zajednice. Prviekstrem vodi u asimilaciju, utapanje u bezličnumasu “nove” sredine i “novih” sustava vrijedno-sti (primjer za to imamo kod tzv. Bunjevaca kaotzv. novonacije), a drugi vodi u konflikt koji re-zultira izgonom ili samoizgonom (neintegriraniSrbi u Hrvatskoj). Ponekad se čak ne radi o vri-jednostima, barem ne pravim vrijednostima, većautodestrukciji koju je većina uspjela namet-nuti manjini kao poželjan obrazac ponašanja(opet primjer tzv. novonacije Bunjevaca), a po-nekad destrukciji u odnosu na podrijetlo ili ma-tičnu zemlju manjinaca (ovaj put primjer Hrva-ta Bunjevaca). Još uvijek ćutimo bolan i svježprimjer kad su pripadnici hrvatskih zajednica uCrnoj Gori i Srbiji dokazivali svoju “odanost” timiščašenim “vrijednostima” te nastojali dodatnomanifestirati “selbsthasse” i prijezir spram po-drijetla, ukorijenjenih vrednota ili čak opstojno-sti svoga iskona. Bezbroj je izjava, istupa,(ne)djela čak i fotografija, kojima su se tada hva-lili, a danas bi (valjda) najradije to izbrisali izsvoje ili pak kolektivne memorije. Problem jemeđutim u tome da se sjećanja kao ni savjest nebrišu gumicom. Istom, opće prihvaćene vredno-te i istinske moralne vrijednosti ne kupuju searogancijom, galamom, lupanjem u “junačkimodra” prsa. Takva sjećanja se ne brišu a vri-jednosti ne žive, mehaničkim usvajanjem i go-milanjem naslova (titula), položaja, dužnosti,koje “daju” pravo da se riga vatra i sipa otrovoko sebe. Zbog svega navedenog, izuzetno je bi-tno za što i za koji se model moći opredjeljujupojedinac ili nacija, tj. nacionalne zajednice iz-van matice. Hrvatsko građansko društvo CrneGore (HGDCG), njihovo čelništvo, njihovo član-stvo i ljudi oko njega, koje su uspjeli animirati iokupiti (a to je impozantan broj), opredijelili suse za ANTROPOLOŠKU MOĆ s naslova kulture,dakle za interakciju među ljudima i etničkimgrupama.

Iz te činjenice ili upravo zbog nje, HrvatiCrne Gore su ponosni dionici povijesne hr-vatske nacije, ali su istodobno i dionici mo-derne crnogorske nacije. U modernim dru-štvima 21. stoljeća teško je izbjeći dualitete.U stvari to je uvijek bilo teško, ali sada pogo-

tovo, jer ne postoji “ili–ili“ čistoća, već je –hvala Bogu Višnjemu – uvijek “i–i“ prožima-nje.

Dakle, unatoč svojoj malobrojnosti ili kako imneskloni “tepaju” da su obična statistička pogr-ješka, oni su neizostavni element CRNOGOR-SKE DRŽAVOTVORNOSTI, DAPAČE, MOĆNIČIMBENIK TE POLITIČKE NACIJE U NASTAJA-NJU. Pokazuju to svojim doprinosom u športu,kulturi, znanosti, na radnom mjestu, dijelećisudbinu, snoseći posljedice, negativne i pozitiv-ne. Najbolji primjer jest izniman doprinos Hrva-ta uspjesima nacionalne vaterpolske vrste i ko-torskoga “Primorca“. Bez Hrvata, taj danas cr-nogorski nacionalni šport broj jedan, zasigurnone bi bio tako uspješan. Sudjelujući tako u obli-kovanju novoga crnogorskog društvenog, politi-čkog, športskog i kulturnog identiteta i naciona-lnog senzibiliteta, oni su istodobno i povijesna,autohtona nacija (nacionalna zajednica) s dugo-vijekim ogromnim fondom sjećanja, vlasnici ibaštinici iznimne i jedinstvene tradicije, neraz-mjerno velike spram biološke (malo)brojnosti. Ata baština i tradicija su istodobno bitne i važnei za matičnu zemlju Hrvatsku i za domovinu Cr-nu Goru. Odlučujući se za model antropološkemoći, na obrazac djelovanja kroz kulturu, hori-zontalno i vertikalno, HGDCG se odlučio za in-tegraciju, a ne asimilaciju, za suživot, a ne kon-frontaciju, kako unutar novonastajućega bićamoderne crnogorske nacije, tako i spram susje-dne zemlje, njima matične i svete, kao ishodištapostojanja i jamstva trajanja. Dakle protiv ne-prilagođenosti i protiv selbsthasse (asimilacije).Dakle za SKLAD i prožimanje usuprot lažnom iprečesto ratobornom monolitu, kao i usuprot lji-gavoj snishodljivosti i samonegaciji.

Taj sociokulturni model antropološke moći po-lučio je do sada mnogo pozitivnih učinaka kojisu se više puta spominjali kroz javna glasila uCrnoj Gori, Hrvatskoj ali i šire, izazivajući pozor-nost sve do Bruxellesa i Vatikana. Situacija jedanas u mnogomu opuštenija nego prije, što jenedvojbeno posljedica ovakvoga djelovanjaHGDCG i njegova čelništva. Na prizemne optuž-be, na napadaje ispod pojasa odgovarali su jošboljim, još uspješnijim, još zapaženijim akcija-ma, dokazujući time da ovakvim pristupom, je-dna nacionalna zajednica izvan matice, može nesamo opstati, nego i vrlo kreativno doprinijetiproširenju utjecaja matice (kulturološki) i uspo-stavi te formiranju moderne političke nacije svo-je domovine.

U sljedećem broju: Kvadratura kruga

14

Upovodu Dana državnostiRepublike Hrvatske, pred-sjednici države, Hrvatsko-

ga sabora i Vlade -Stjepan Mesić, Luka Bebić i

Ivo Sanader s izaslanstvima,položili su vijence i zapalili svi-jeće kod spomenika Glas hr-vatske žrtve - Zid boli i kod sre-dišnjeg križa u Aleji poginulihhrvatskih branitelja iz Domo-vinskog rata na zagrebačkomgroblju Mirogoju. Stjepan Me-sić položio je vijenac i na grob-nicu Narodnih heroja.

Predsjednici Hrvatskog sabo-ra i Vlade sa saborskim iza-slanstvom, ministrima i pred-stavnicima udruga proisteklihiz Domovinskog rata te izaslan-stvo predsjednika Republikezapalili su svijeće i položili vi-jence i na grob prvog hrvatskogpredsjednika dr. Franje Tuđ-mana. Izaslanstva predsjedni-ka Republike, Hrvatskog sabo-ra i Vlade zapalila su svijeće ipoložila vijence i na zajedničku

grobnicu za neidentificirane žr-tve iz Domovinskog rata naKrematoriju.

Bozanićeva zahvalabraniteljima

Misu za domovinu za sve po-ginule hrvatske branitelje i žr-tve Domovinskog rata u crkvisv. Marka na Gornjem gradu uZagrebu predvodio je zagreba-čki nadbiskup kardinal JosipBozanić.

Zagrebački nadbiskup u pro-

povijedi je istaknuo da danas unašoj domovini Hrvatskoj zah-valjujemo Bogu za našu državui s posebnom zahvalnošćuobratio se hrvatskim branitelji-ma koji, rekao je, katkad gla-sno, a katkad samozatajno i ti-ho, pokušavaju upozoriti navažnost spomena i na opasnostod zaborava.

Na misi u crkvi sv. Marka, uzmnogobrojne vjernike, bili suLuka Bebić, Ivo Sanader, pot-predsjednici Vlade i Sabora,članovi Vlade, zagrebački gra-donačelnik Milan Bandić,

RREEPPUUBBLLIIKKAAHHRRVVAATTSSKKAA

VažnostspomenaDanom državnosti se obilježavapovijesna odluka Hrvatskogsabora od 25. lipnja 1991. opokretanju postupkarazdruživanja od ostalihjugoslavenskih republika

PPRROOSSLLAAVVIILLAA DDAANNDDRRžžAAVVNNOOSSTTII1188.. PPUUTTAA

15

predstavnici Hrvatske vojske tedragovoljci i branitelji. U mi-snom slavlju, uz desetak sveće-nika, sudjelovao je i apostolskinuncij u RH Mario RobertoCassari.

Poziv na zajedništvoNa svečanoj sjednici Vlade u

povodu Dana državnosti, nakojoj su bili i predsjednici Re-publike i Hrvatskoga sabora,premijer Ivo Sanader istaknuoje kako Hrvatska danas slavipunoljetnost svoje samostalno-

sti i kako je u tom vremenuiskazala i potvrdila sposobnostza prilagodbe i spremnost da upromjenjivim okolnostimaostvaruje svoje ciljeve i osiguranajbolje za svoje građane.

Osamnaest godina nezavi-snosti nemjerljivo je veliko po-stignuće, rekao je Sanader inaglasio da će Hrvatska bitičlanica EU-a. Ponovio je da točlanstvo neće kupiti teritorijemte je pozvao prijatelje u Sloveni-ji da se vrate u realne političkeokvire. Posebno je zahvalio hr-vatskim braniteljima iz Domo-

vinskog rata te hrvatskom dr-žavnom vodstvu iz tog vremenai prvom predsjedniku FranjiTuđmanu.

Čestitajući Dan državnosti,predsjednik Stjepan Mesić na-glasio je također kako je u da-našnjim okolnostima nužnozajedništvo i konsenzus i vlastii oporbe kako bi se ostvarilistrateški ciljevi.

Kada su strateški interesi i ci-ljevi u pitanju, moramo se dr-žati za isti štap, rekao je pred-sjednik te naglasio kako je je-dan od ciljeva ulazak u EU.

16

Svečano postrojavanje pri-padnika Oružanih snaga Re-publike Hrvatske i Ministar-stva unutarnjih poslova RHodržano je na zagrebačkom Tr-gu bana Josipa Jelačića. Pri-godnim govorima nazočnimasu se obratiti predsjednici Re-publike, Hrvatskog sabora iVlade. Središnja proslava odr-žana je u Vukovaru. Središtemgrada prošle su svečane povor-ke.

Predsjednici Stjepan Mesić,Luka Bebić i Ivo Sanader polo-žili su vijence i zapalili svijećepodno spomen-obilježja na Me-morijalnom groblju žrtava izDomovinskog rata u Vukovarui mjestu masovne grobnice naOvčari iz koje su 1995. ekshu-mirani posmrtni ostaci 200osoba ubijenih na tom mjestu20. studenog 1991.

Svečanosti u Crnoj Gori

U povodu Dana državnostiRepublike Hrvatske, veleposla-nik RH u Crnoj Gori dr. PetarTurčinović organizirao je sve-čani prijam u Plavom dvoru naCetinju 23. lipnja, dok je kon-zul RH Božo Vodopija prijamorganizirao 19. lipnja u Kotoru,na terasi Citadella hotela Cat-taro.

Na Cetinju je u okviru obilje-žavanja Dana državnosti RHotvorena izložba crnogorsko-hrvatskog umjetnika MijaAdžića i predstavljeni varaž-dinska županija i grad Varaž-din.

- Možemo konstatirati već tre-ću godinu za redom kako suodnosi između Hrvatske i CrneGore sve bolji i bolji. Mogu dakažem da su danas ti odnosiprimjer u regionu. Imamo do-bru ekonomsku saradnju i onaće i dalje biti u porastu čak iako ne računamo buduću gra-dnju auto puta Bar - Boljare,rekao je Turčinović. Nazočnimasu se obratili i gradonačelnikprijestonice Milovan Jankovići Davor Bobić, predstavnikgrada Varaždina.

«Izložba «40 godina umjetni-čkog rada Mija Adžića» daje do-stojan doprinos unaprijeđenjukulturnih i dobrosusjedskihveza Hrvatske i Crne Gore, re-kao je Sreten Perović, akade-mik. Time ovaj crnogorski i hr-vatski umjetnik ponosno pružanaručje svojih plodova zavičaj-nom Cetinju.

Prijamu u Plavom dvoru na-zočili su predsjednik SkupštineCrne Gore Ranko Krivokapić,predstavnici Vlade Crne Gore,predstavnici hrvatske zajedni-ce u Crnoj Gori - Hrvatskoggrađanskog društva Crne Go-

re, HNV, HGI, predstavnici ve-leposlanstava u Crnoj Gori,čelnici lokalne uprave prijesto-nice, predstavnici Matice crno-gorske i Hrvatske, članovi dru-štva Ivan Mažuranić, mitropolitCPC Mihailo, izaslanici barskenadbiskupije i kotorske bisku-pije kao i mnogi drugi predsta-vnici kulturnog javnog životaCrne Gore i Hrvatske.

Svečanoj proslavi Dana drža-vnosti u organizaciji General-nog konzulata RH u Kotoru sunazočili brojni predstavnicikulturnog, gospodarskog i poli-tičkog života Kotora i Boke ko-torske predvođeni kotorskomgradonačelnicom Marijom Ča-tović. U obraćanju okupljeni-ma hrvatski veleposlanik u Cr-noj Gori Petar Turčinović jenajavio skori dolazak premijeraSanadera Podgorici, a general-ni konzul RH u Kotoru BožoVodopija je ukazao na sve boljusuradnju posljednjih godina narelaciji Hrvatska - Crna Gora.Dubrovačko - neretvanski žu-pan Nikola Dobroslavić tako-đer je nazočio svečanosti, a uprigodnom programu osim lo-kalne kotorske klape nastupilaje i Folklorna skupina KUD Či-lipi izvođenjem Linđa.

Biskup kotorski mons. IlijaJanjić prethodno je u katedralisv. Tripuna predvodio Svetumisu za domovinu.

17

Crna Gora obilježila je 21.svibnja treću obljetnicuneovisnosti, kao podsje-

ćanje na 21. svibanj 2006. godi-ne, kada su građani na referen-dumu većinski odlučili da izađuiz državne zajednice sa Srbijom iproglasili samostalnost.

Crnogorski premijer Milo Đu-kanović otkrio je na Cetinjuspomenik posvećen devedese-togodišnjici “Božićnog ustan-ka” protiv ujedinjenja CrneGore sa Srbijom, poslije Pod-goričke skupštine 1918. godi-ne.

“Obelisk Božićnom ustanku,

nakon gotovo jednog vijeka,potvrđuje smisao žrtve tih na-ših hrabrih slobodara za idejucrnogorske nezavisnosti, kojuni njegov porazni ishod nijemogao zatrijeti, ni zatamniti”,rekao je Đukanović.

On je dodao kako je “ovo pr-vi spomenik posljednjem po-kušaju Crnogoraca, kobne1918. i 1919. godine, da oruž-jem odbrane ono što su sma-trali smislom svog postojanja:svoju državu Crnu Goru, njenugled i njeno pravo da buderavnopravna sa saveznicima izpobjedničke alijanse u Prvom

svjetskom ratu, koji je promi-jenio geografsku kartu Evropei odnose u tadašnjem svijetu”.

“Slava kojom su se ovjenčalizauvijek je utkana u srž nacio-nalnog i državotvornog bićaCrne Gore “, rekao je crnogor-ski premijer.

Prema njegovim riječima,bezbjednosno, politički i ma-kroekonomski stabilna, mul-tietnička Crna Gora bila je i odstrane međunarodne zajedni-ce prepoznata kao odgovoran iinicijativan subjekt suradnje,a time i važan faktor stabilno-sti u regionu.

PPRROOSSLLAAVVLLJJEENN DDAANN NNEEZZAAVVIISSNNOOSSTTII CCRRNNEE GGOORREE

Treća obljetnica

IIIIII.. SSKKUUPP HHRRVVAATTAA IITTAALLIIJJEE II PPRROOSSLLAAVVAA SSVV..LLEEOOPPOOLLDDAA MMAANNDDIIĆĆAA UU PPAADDOOVVII

Bokeljskisvetac

opetspajaljude

18

19

Piše: Tamara POPOVIĆ

Hrvatska zajednica u Venetu, uz pokrovi-teljstvo Veleposlanstva Republike Hrvat-ske u Talijanskoj Republici, Franjevaca

kapucina u Padovi te u suradnji s Hrvatskommaticom iseljenika i Savezom hrvatskih zajedni-ca u Italiji, organizirala je 10. svibnja 2009. sadaveć tradicionalni III. susret Hrvata u Italiji uočiblagdana sv. Leopolda Bogdana Mandića.

U Susrete su se, zahvaljujući suradnji tajni-ka Hrvatskog građanskog društva Crne GoreTripa Schuberta sa voditeljicom HMI-podruž-nica Pula Anom Bedrinom i predsjednicomHrvatske zajednice u Venetu Dubravkom Čo-lak, te voditeljicom podružnice HMI DubrovnikMajom Mozarom, ove godine prvi puta uklju-čili Bokelji, kao poveznica rodnog kraja velikogsveca i njegove nove domovine, Italije. U Pado-vu su pod vodstvom svećenika iz Dobrote donAnta Dragobratovića doputovali i hodočasniciiz Crne Gore. Uz brojne predstavnike hrvatskihzajednica iz Italije, svečanom cjelodnevnomprogramu nazočili su i gosti iz hrvatskih dru-štava u Sloveniji, Zagreba, Pule, Rijeke i Du-brovnika.

Glazbeno-scenski prikaz “Na kotorskoj pjace-ti” voditeljice Vlaste Mandić prikazan u sveti-štu sv. Leopolda Mandića, u kojem je kroz svo-jevrstan performans prikazana prošlost Boke,bogato kulturno nasljeđe posebice Kotora iHerceg Novog, uz raspjevane Bisernice Boke,dobio je buran pljesak uz odobravanje što suse članovi grupe potrudili da dio programa go-vore na talijanskom jeziku.

Susret je započeo skupom na kojemu su su-djelovali predsjednici udruga koje okupljajuHrvate u Talijanskoj Republici iz Molisea, Trs-ta, Udina, Padove, Milana i Rima, koji su naradnoj sjednici koja je prethodila skupu zapredsjednika Saveza hrvatskih zajednica u Ita-liji izabrali predsjednika Hrvatske zajednice uTrstu Damira Murkovića.

Nakon njegove pozdravne riječi, nazočne jepozdravila inicijatorica i organizatorica ovogskupa, predsjednica Hrvatske zajednice u Ve-netu Dubravka Čolak: veleposlanika RH To-mislava Vidoševića i konzula iz Trsta NevenaMarčića, veleposlanika Crne Gore pri SvetojStolici Antuna Sbutegu, potpredsjednika Op-ćine Kotor Fila Biskupovića, predsjednicuUpravnog odbora Hrvatske matice iseljenikaZdenku Babić-Petričević.

Na poziv Hrvatskezajednice u Venetu,Hrvatske maticeiseljenika Pula iHMI Dubrovnik,Hrvatskograđansko društvoCrne Gore uveličalo jeproslavuorganiziranjemprograma „Nakotorskoj pjaceti“u kojem susudjelovaleBisernice Boke iKotorska vlastela

20

Gospođa Čolak se zahvalila voditeljicama po-družnica HMI Pula, Dubrovnik i Rijeka Ani Be-drini, Maji Mozari i Vanji Pavlovec, tajnikuHGDCG Tripu Schubertu, predsjedniku Hrvat-ske bratovštine Bokeljska mornarica 809. izZagreba Josipu Gjuroviću, koji su programi-ma uveličali ovu proslavu.

Veleposlanik RH u Italiji Tomislav Vidoševićje poseban pozdrav uputio „prijateljima iz su-sjedne Crne Gore“.

„Ovo je ekumenizam na djelu. Sv. Leopoldnas i u ovom slučaju spaja“, ocijenio je Vidoše-vić.

Veleposlanik Antun Sbutega uzvratio je rije-čima da mu je „posebna čast i zadovoljstvo štozvanična Crna Gora prvi puta sudjeluje naovakvom skupu“.

„ Sv. Leopold je internacionalni svetac kojinas ujedinjuje“, ocijenio je Sbutega.

U ime gradonačelnice Kotora Marije Ćatovićskup je pozdravio potpredsjednik općine FiloBiskupović.

„ Lik i djelo sv. Leopolda na jedinstven načinpovezuju Boku i vaš prelijepi grad. On je kaograditelj mostova ljubavi i prijateljstva međunarodima postao preteča i uzor svim građani-ma ujedinjene Europe“, kazao je Biskupović.

Na predstavljanju izložbe “Iz prošlosti Boke-kravata u Bokelja”, postavljene u atriju Sa-mostana, govorili su Josip Gjurović, predsjed-nik Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice

809. iz Zagreba, Nikola Albaneže iz Academi-je Cravatice i Željko Brguljan, autori izložbe.U postavi je sudjelovao Igor Gustini, aka-demski slikar i član Hrvatske zajednice u Ve-netu.

„ Izložbom smo htjeli posjetiteljima približi-ti Boku iz vremena u kojem je živio i djelovaootac Leopold Mandić. U duhu velike obljetni-ce dvanaest stoljeća od prijenosa moći sv.Tripuna u Kotor i prvog spomena Bokeljskemornarice, poseban je naglasak na portreti-ma admirala. Među njima osobito ističemoskupne portrete članova mornarice i onaj ocaLeopolda sa svojom obitelji“, kazao je Brgu-ljan.

U kulturno-umjetničkom programu nastupilisu učenici Hrvatske dopunske škole iz Udina sodlomkom iz predstave “Vlak u snijegu” MateLovraka te zbor “Torretto” Glazbene škole “A. J.Matić” iz Rijeke, a sve pod ravnanjem učiteljiceLjiljane Mastnak.

Svečanu hrvatsku misu predvodio je vlč. Ro-bert Šreter iz zagrebačke župe Uznesenja Bla-žene Djevice Marije iz Stenjevca, koju je svojimpjevanjem uveličao župni zbor pod ravnanjemFranciske Kriznjak. Riječi dobrodošlice izreklisu domaćin Samostana kapucina u Padovi,otac Flaviano Gusella i delegat padovanskogbiskupa Antonia Matiazze, don Elia Ferro. Umisi je sudjelovao bokeljski svećenik don AnteDragobratović.

21

Počeci organiziranjaGlavni tajnik Saveza Hrvatskih zajednica u

Italiji, dipl. politolog Luka Krilić, čija obiteljpotječe iz Perasta od obitelji Šestokrilić, nazo-čio je skupu sa suprugom Danijelom i sinovi-ma Ivanom, Mihaelom i Matijom. Iako su dje-ca tražila stalnu pozornost, uspio je da se zaHrvatski glasnik prisjeti kako je počelo organi-ziranje Hrvata u Italiji.

- Nakon početka rata odmah smo u Rimuosnovali Comitato ProCroazia, neprofibitalnuudrugu koja je najviše bila angažirana oko pri-kupljanja humanitarne pomoći i lobiranja pre-ko talijanskih medija i političara. Zahvaljujućitalijanskim prijateljima koji su se učlanili unaš Comitato učinili smo važne stari.

Ja sam u ono vrijeme bio zadužen za priku-pljanje humanitarne pomoći.

Nakon toga uvidjeli smo potrebu za novomvrstom udruge koja bi radila ne samo za hu-manitarnu pomoć nego i za druga socijalna pi-tanja, jer su izbjeglice počele dosta intenzivnodolaziti i u Rim. Tako smo 1993. osnovali Hr-vatsko-talijansku udrugu, koja je poslije samogodinu dana dobila talijansko priznanje On-lus-a (organizzazione non lucrativa di utilitàsociale).

Prvi je predsjednik bio Mirko Šikić (1993-1994) nakon toga gospođa Vera Jazvić 1994-1996, a potom ja, od 1997 do 2006. Od te go-

22

dine do danas je uzela vodstvo gdja. Desa Bla-slov Dujela.

U međuvremenu smo radili i na tome da seformira jedna krovna hrvatska ustanova u Itali-ji koja bi nas mogla predstaviti pred talijanskiminstitucijama, tako da smo 2001. zahvaljujućitrudu i radu tršćanske, rimske, milanske i mo-liške zajednice, osnovali Savez hrvatskih zajed-nica u Italiji, a ja sam bio imenovan predsjedni-kom. Odluka je bila da svake godine na rotacijibude predsjednik neko drugi. Od 2007. samGlavni tajnik Saveza i potpredsjednik Hrvatsko-rimske udruge. U udruzi i Savezu djelujem kaoi svi volonterski, ispričao nam je Krilić.

Svetac pomirenjaZa vrijeme komunističke imperije, u doba

jednoumlja i bezbožništva, vlasti su dozvolileda se uz sve potrebne vjerske obrede i crkveneceremonije moći sv. Leopolda Mandića (dio ko-sti iz desne ruke, kojom je dijelio oproštenjegrijeha) iz Italije prenesu u njegov rodni gradHerceg Novi za kojim je cijelog života, boravećiu tuđini, žudio.

Izjavljivao je: „ Moje je srce s onu stranu mo-ra“.

Međutim, ni najobičnija spomen – ploča nakuću u kojoj se rodio ovaj svetitelj nije još po-stavljena, i pored toga što je volio sve ljude nazemlji, a pogotovu sve kršćane.

Leopold Bogdan Mandić se rodio 12. svibnja1866. u Herceg Novom i bio je jedanaesto dije-te od dvanaestoro koliko su imali njegovi rodi-

telji koji su inače bili dobrostojeći ljudi. Uvijekje bio slabašnog zdravlja i krhko dijete, tako dasu ga roditelji jedva nakon mjesec dana moglikrstiti i tom prilikom su mu nadjenuli ime Bog-dan tj. od Boga dan (darovan). I zaista, kakoreče apostol Pavle: “Što je slabo pred svijetom,izabra Bog, da posrami jako!” ( 1 Kor 1, 27), paje dječak odrastao kao Bogu drago dijete i od

Izložba

23

rane je mladosti živio isključi-vo po Njegovim svetim uredba-ma.

S obzirom na to da je tada unjegovom rodnom mjestu ka-pucinski samostan pripadaoVenecijskoj provinciji, Bogdanje pošao u sjemenište, u Udi-

ne, obukao redovničko odijelou Basanu i dobio ime fra Leo-pold. Nakon završenih studija1890. godine izrazio je želju dase vrati u Boku i da radi na je-dinstvu Istočne i Zapadne Cr-kve, ali mu ta želja nije moglabiti ispunjena i dodijeljena mu

je druga služba u Zadru, Rije-ci i Kopru, a kasnije u Padovi,u kapucinskom samostanufranjevaca, gdje je i umro1942. godine.

Postupak za proglašenje bla-ženim započeo je već 1946. go-dine. Tijelo mu je neraspadnu-

Sveta misa

Kotorska vlastela i Bisernice Boke sa Anom Bedrinom

to preneseno s gradskog groblja u kapelicu docrkve, u kojoj je trajno ispovijedao. Blaženimga je proglasio 1976. papa Pavao VI, a svetim,papa Ivan Pavao II, 1983. godine.

Dok je bio u Padovi, gdje mu je bila povjere-na služba ispovjednika, punih je 40 godinaispovijedao sate i sate svakog dana mnoge lju-de, i one male sa ulice i ugledne građane, rad-nike i industrijalce, studente i profesore, inte-lektualce i vojne starješine, svećenike i bisku-pe. Učinio je zavjet da će svakog pokornika pri-miti kao “kršćanskog brata s Istoka”. Iz rodneBoke je ponio ranu podijeljenosti kršćana nakatolike i pravoslavce i sav se žrtvovao da bi seta rana zaliječila.

Njegova popularnost u svijetu je tako velikada se na svim kontinentima grade crkve ili ka-pele njemu u čast. U Herceg Novom je još če-kamo.

Padova -susretište svjetovaPadova je prepuna kulturno-povijesnih spo-

menika koje je nemoguće obići u jednom danu.Na pola puta od Svetišta sv. Leopolda prema

bazilici sv. Antuna, koje svakako ne smijetepropustiti vidjeti, nalazi se najveći europskitrg, Prato della Valle. Površina mu je 88.620m2, a samo površina otoka Memmia u središ-tu trga iznosi oko 20.000 m2. Trg postoji još izrimskih vremena, a na njemu je bilo veličan-stveno rimsko kazalište Zairo. Uređen je elip-soidnim središtem oko kojeg je napravljen vo-deni krug omeđen sa 78 kipova znamenitih Pa-dovanaca, uključujući mitskog Antenora, ali iPetrarcu, Galilea, četiri pape i samog Memma– 40 kipova s vanjske, a 38 s unutarnje strane

24

Krilići

vodenog kruga. Trg je danasmjesto okupljanja brojnih pa-dovanskih studenata, ljetnihfestivala… Na njemu se, kao ina svim padovanskim trgovi-ma, organizira velika tržnica, srobom sumnjive kvalitete.

Uz Prato della Valle uzdižese ogromna bazilika sv. Justi-ne, po veličini deveta crkvana svijetu, sa 14 kapela, se-dam kupola i zvonikom viso-kim 82 metra u kojem je 7 ve-likih zvona.

Padova je grad studenata,grad znanosti, umjetnosti ikulture, grad tisućljetne bo-gate i burne povijesti, a da-nas gospodarski, financijski iprometni centar najprostra-nije i najnapučenije regijesjeveroistočne Italije. Grad saoko 213 tisuća stanovnika,od čega čak 70 tisuća stude-nata.

Počeci Padove sežu još upredrimsko doba. Legende ka-žu da su grad osnovali izbjegli-ce iz Troje predvođeni Anteno-rom koji je, ploveći Jadranomna sjever, navodno osnovao iKorčulu.

Padova je stari sveučilišnicentar. Sveučilište Padoviosnovala je 1222. godine gru-pa profesora i studenata kojisu zbog sukoba napustili Bo-lognu, najstarije sveučilište na

svijetu. Na njemu je od 1592.do 1610. godine predavao i ve-liki Galileo Galilei. Na njemusu studirali i brojni Hrvati,među njima i veliki Ruđer Bo-šković.

Razarana je mnogo puta tije-kom svoje višemilenijske povi-jesti. Od barbara, osobito Lon-gobarda koji su je sravnili sazemljom do savezničkih bom-bardiranja u Drugom svjet-skom ratu. U njenoj blizini, narijeci Piavi i Soči u Prvom susvjetskom ratu izginuli mnogi

Hrvati. U tim borbama kao po-ručnik 96. pješačkog pukaAustrougarske vojske sudjelo-vao je i blaženi Alojzije Stepi-nac.

Padova je grad što su ga pro-slavili “sveci stranci”. Jedan jedošao sa Zapada, s obala At-lantika, u 13. stoljeću, sv. An-tun, svetac zaštitnik grada, adrugi s Istoka, s obala Jadra-na, u 20. stoljeću, sv. LeopoldBogdan Mandić. Sastali su seda povežu svijet i učine je su-sretištem svjetova.

25

Organizatorica Dubravka Čolak

Sbutega, Gjurović, Schubert i Murković na misi

26

Piše: Tripo SCHUBERT

Bokeljska mornarica Kotorje proslavila svoj Dan26.06.2009, u godini ve-

likog jubileja – 12 stoljeća po-stojanja i prijenosa relikvija sv.Tripuna iz Carigrada u Kotor.

Tim povodom je održana sve-čana akademija, kojoj su na-zočile mnoge ličnosti iz kultur-nog i javnog života Kotora. Ot-varajući Akademiju, cap. IlijaRadović, viceadmiral, je pose-bno pozdravio gradonačelnicuMariju Maju Ćatović, gene-ralnog konzula RH u KotoruBoža Vodopiju, predsjednikaBratovštine Bokeljske Morna-rice 809 u Zagrebu dr. JosipaGjurovića i tajnika HGDCGTripa Schuberta.

U programu su sudjelovalimali admirali Krsto Milutin iMarko Luković, mladi pijani-sta Novak Pavličić i muškaklapa Bokeljski Moranari.

Po završetku programa obra-tio se dr Gjurović, čestitao ju-bilej i prenio pozdrave Bratov-štine 809 iz Zagreba, koja ugodini velikog jubileja proslav-lja 85 godina svog postojanja,kao ogranka Matice u Kotoru,a pod pokroviteljstvom pred-sjednika RH Stjepana Mesića,i tom prigodom predao admi-ralu Milošu Miloševiću u imeVelikog vijeća medalju sa li-kom admirala Vladislava Braj-kovića, koju je izradio aka-demski slikar Dalibor Parać,prema idejnoj skici Željka Br-guljana.

Akademija je bila posvećena

predstavljanju prvog sačuva-nog Statuta Bratovštine sve-tog Nikole mornara u Kotoruiz 1463. godine. Na izradi ovogvrijednog izdanja radila je gru-pa stručnjaka na čelu sa

dr.sci. Milošom Miloševićem injegovom kćeri Jelenom An-tović, ravnateljicom Istorij-skog Arhiva u Kotoru.

Govoreći o Statutu, priređi-vači su između ostalog istakli:

DDAANN BBRRAATTOOVVŠŠTTIINNEE MMOORRNNAARRAA –– BBOOKKEELLJJSSKKEE MMOORRNNAARRIICCEE KKOOTTOORR

Ugled starineU povodu velikog jubileja 12stoljeća postojanja održana svečanaakademija posvećena predstavljanjuprvog sačuvanog StatutaBratovštine svetog Nikole mornarau Kotoru iz 1463. godine

27

«Među tako brojnim i uspje-šnim zanatima srednjovjekov-nog Kotora, organiziranim utzv. Bratovštinama, zanat po-moraca bio je, sigurno, najte-ži, ali i najprihvatljiviji. Za

ekonomski prosperitet Boke,sigurno i najznačajniji.

Stalnu i opasnu igru sa smr-ću je surova priroda ne maleopasnosti za stranca u tuđimlukama i perfidnosti piraterije.

Pa ipak, more je zvučalo ne-kim nezadrživim sirenskim zo-vom, kao, uostalom, jedinomogući izlaz iz domaće kame-ne bijede, a ususret bogatstvui nekim čudesnim svjetovima.

Organizacija mornara se,pod raznim imenima, u Koto-ru javila veoma rano, po tradi-ciji čak od IX stoljeća, a po pr-vom sačuvanom pisanom spo-menu od 1353. godine. Ta sta-rina davala joj je uvijek pose-bni ugled.

Kao što je poznato, «Bratov-štine» (confratelrnitates) susrednjovjekovni i komunalnioblici organiziranja pojedinihkategorija zanatlija u okvirukomuna, za zaštitu svojih in-teresa. Bratovštine srećemona mediteranskom i europ-skom prostoru, ali i van njega.Korjene nalazimo još u antici,kada takve asocijacije nastajupod raznim imenima ( najče-šće: collegio, corpora, sodali-tas), okupljajući zanatlije istevrste, sa profesionalnim i vjer-skim programima. U zreloj fa-zi sticale su, kao javna udru-ženja, status pravnih lica iimale svoje statute.

Za Kotor su rimska i vizantij-ska tradicija od značaja, a na-ročito ona sa područja rimskihpomorskih korporacija, sa iz-vornim nazivima «sodalitas» ili«navicularii», jer je u prvomsačuvanom dokumentu kotor-ske asocijacije iz 1353, godineprisutan naziv koji je preuzeodva termina iz epohe starogaRima: «Pia sodalitas navicula-torum Catharensium» ( Pobo-žno društvo kotorskih pomo-raca). A oznaka «pia» kazuje daje u društvu bio prisutan ivjerski momenat. Sve to, nara-vno, nije nimalo neobično ka-da se zna da istorijografija na-lazi u tadašnjem Kotoru sna-žno prisutan romanski slojgrađana, koji je obnovio grad-ski život poslije rušenja Acru-viuma.

Jasna rimska tradicija odr-žala se i u srednjem vijeku,

28

kao što je to bio slučaj i u svimvećim, bliskim gradovima naistočnoj i zapadnoj obali ja-dranskog bazena ( Confrater-nitate, Frataglia, Scole). Neštoslično se dešavalo i na ger-manskom (Hanse) i na anglo-saksonskom prostoru (Ghil-de).

Na prostoru gradova istoč-nog jadranskog bazena, gdjesu se u komunama medite-ranskog tipa, dešavali procesislični onom u Kotoru, statutesličnih pomorskih bratovšti-na, kao što je kotorska, saču-vali su Zadar i Split. Bratovšti-ne su se veoma žilavo održava-le sve do Francuske revolucije,koja ih ukida 1791. godine za-konom Šapelijea.

U srednjovjekovnim statuti-ma jasna je briga o točnoodređenim dužnostima naro-čito crkvenog karaktera, pose-bno za Kotor koji je posjedo-vao vlastitu crkvu sv. Nikole,pa je tu trebalo odrediti sveobveze financijskog karakterai obveze održavanja raznih go-dišnjih rituala. I to je najčešćatema Statuta Bratovštine sv.Nikole mornara. Pored togasačuvano je i mnogo bitnihpodataka o karakteru pomor-ske privrede sa obvezom pla-ćanja određenog procenta or-ganizaciji, o važnim trgova-čkim pijacama i slično.

Bratovština je u svom Statu-tu iz 1463. godine birala putpune profesionalizacije svojihupravnih struktura sa vlasni-cima brodova (paruni) i mor-narima koji stvarno plove,uklanjajući iz njih i suvlasnikebrodova ( parcenevoli) kojiistovremeno nisu i praktičkipomorci koji plove, nego samoulažu svoje kapitale, kao i ka-lafate- brodograditelje, koji iz-rađuju brodove. Ali isto prak-tično ne plove. S druge straneBratovština je forsirala mono-pol svoje profesionalne organi-zacije, proglašavajući da nitkosa područja kotorske komunene može ploviti i trgovati ako

nije člana Bratovštine pomo-raca. A to je značilo da svi mo-raju novčano doprinositi uodređenim procentima od svo-je trgovačke zarade. U tome jepodržavana od mletačkih vla-sti i to je, u jednom kraćemperiodu XV. stoljeća, u okviruzatvorenog srednjovjekovnogekonomskog korporativnog si-stema, imalo uspjeha i donosi-lo Kotoru izuzetne prihode.

Treba imati u vidu da je, odsvih drugih brojnih bratovšti-na Kotora, jedino Bratovštinapomoraca imala svoju crkvu,dok su druge bratovštine, zasvoje pobožne običaje bile ve-zane za pojedine oltare u dru-gim kotorskim crkvama. Togovori o tadašnjim dobrimekonomskim prilikama međupomorcima. Ali daleko kasni-je, kada dekadencijom pomor-ske privrede u XIX. stoljeću,Bratovština više nije mogla iz-državati crkvu, austrougarskevlasti su je koristile u drugerazličite svrhe, do njenog ru-šenja. I danas na tom mjestuima izvjesnih sigurnih tragovapostojanja ranije crkve. Za-nimljivo je da se njen glavni ol-tar danas nalazi u crkvi Go-spe od zdravlja ( Madona della

Salute, Madona del Riposo,Gospa od počivala) u brdu iz-nad grada, dok su njena oltar-ska pila ( lik sv. Nikole) i velikisrebrni križ u Katedrali. A nje-no zvono, prenijeto na gradskisat- kulu, i danas odbrojavasatove.

Izuzetan znanstveni, ali iumjetnički značaj manuskrip-ta Statuta Bratovštine sv. Ni-kole mornara, uvećan je ma-njim, obojenim likom sv. Niko-le u inicijalu, na prvom listuStatuta. Ta slikarski izvanre-dno izrađena minijatura,predstavlja djelo vrhunskogkotorskog gotičkog slikara Lo-vra Marinova Dobričevića.

Samo naslov Statuta je nalatinskom jeziku: «Liber frater-nitatis divi Nikolai marinario-rum de Catharo», a odmah po-slije toga, na početku samogteksta, daje se prevod naslovana talijanski jezik, mletačkogdijalekta: «Qua comenca lamatricola de la congregationde miser san Nikolo di mari-nari de Catharo.» Cjelokupnidalji tekst Statuta iz 1463, go-dine i dokumenti dopisani do1807, godine pisani su na tali-janskom jeziku. Izuzetak jekratki naziv Duha Svetoga u

29

«Prologu» koji glasi: «Adcit no-bis gratis Spiritus Sancti…», (Neka nas ispuni milost DuhaSvetoga)“.

Na Dan Bokeljske Mornari-ce, gradonačelnica Kotora jeispred zgrade Opštine predala

barjaktaru Odreda državnuzastavu, a ispred gradskihvrata predala je Admiraluključeve grada Kotora, kojimsimbolično povjerava Mornari-ci trodnevno preuzimanje vla-sti u Kotoru, kako je to davne

1493. godine Država uradilaprema Bratovštini BokeljskeMornarice.

Nakon te ceremonije, odredBokeljske Mornarice je odi-grao kolo na glavnom grad-skom trgu.

Središnje slavljesedamnaestog listopada

Iz Biskupskog Ordinarijata Kotor nas obavještava-ju da je dogovoreno središnje slavlje završetka Veli-kog jubileja 1200 godina prisutnosti moći sv. Tripu-na u Kotoru za subotu 17. listopada 2009. godine.

Kako se očekuje po odluci Svetog Oca, njegov iza-slanik na ovoj proslavi značajnog jubileja bit će uzo-riti kardinal Franc Rode, pročelnik zbora za ustano-ve posvećenog života. Istovremeno saznajemo da jeuzoriti kardinal Franc Rode radosno prihvatio pozivmons. Ilije Janjića da on predslavi spomenuto slav-lje.

Ovaj Veliki jubilej otvorio je na mali Tripundan, 10.studenog 2008. godine, splitsko-makarski nadbi-skup i metropolita mons. dr. Marin Barišić.

30

ZZLLAATTNNEE SSTTRRAANNIICCEE PPOOVVIIJJEESSTTII VVAATTEERRPOLO KLUBA PRIMORAC IZ KOTORA

Put do krova Europe

ŠAMPIONI EUROPE, 2009: Z. Radić, Draško Brguljan, D. Crepulja, A. Petrović, Darko Brguljan, J. Zatović, V. Pasković, B. Pavlović, B. Milošević, A. Štajmec, G. Kiš, D. Drašković, N. Milić. Trener R. Perović

31

ZLATNE STRANICE POVIJESTI VATERRPPOOLLOO KKLLUUBBAA PPRRIIMMOORRAACC IIZZ KKOOTTOORRAA

Put do krova Europe

ŠAMPIONI NEZAVISNE CRNE GORE, 2007: Z. Radić, DraškoBrguljan, D. Crepulja, Darko Brguljan, V. Pasković, B. Milošević, B. Bojić, I. Bjelobrković, M. Perišić,I. Živković, U. Čučković, M. Pavlović. Trener R. Perović

OSVAJAČI KUPA SRJ, 2002: Z. Radić, D. Danilović, D.Strugar, M. Kordić, V. Bjelica, M. Janović, N. Janović, S. Barba, N. Bosančić, A. Petrović, D. Pejaković, N. Vukanić, N. Milić, V. Pasković. Trener V. Marković

ŠAMPIONI EUROPE, 2009: Z. Radić, Draško Brguljan, D. Crepulja, A. Petrović, Darko Brguljan, J. Zatović, V. Pasković, B. Pavlović, B. Milošević, A. Štajmec, G. Kiš, D. Drašković, N. Milić. Trener R. Perović

32

Piše: Tripo SCHUBERT

Športski klub „Primo-rac“ datira iz 1922.godine. Tih davnih go-

dina igralo se i treniralo u„otvorenom moru“, ispredparka „Militare“ ili zgrade„Dalmacija“, sadašnjem lo-kalitetu otvorenog bazena.

Godine za pamćenje: Ko-tor dobiva 50-metarski ba-zen tek 1954. godine i od ta-da se može govoriti o nekomorganiziranijem radu u pliva-nju i vaterpolu.

Godine 1959. Primoraculazi u II. Saveznu ligu.

Godine 1961. Primorac sla-vi ulazak u I. Saveznu ligu,pobjedom nad ekipom KPKsa Korčule.

Nakon osvajanja Kupa „So-laris“ 1977. godine, ekipaPrimorca postaje finalistaKupa SFRJ i stiče pravo su-djelovanja u Kup-u pobjedni-ka kupova. Iste godine na fi-nalnom turniru u Milanu, nakojemu sudjeluju i ekipe „Fe-rencvaroš“ iz Mađarske, „Di-

namo“ iz SSSR i „Pro Recco“iz Italije, ekipa Primorca gu-bi u finalu sa jednim golomrazlike od ekipe Ferencvaro-ša.

Nova era vaterpola u Koto-ru počinje od 1984. godine,kada se otvara zatvoreni ba-zen.

1986. godine ekipa Primor-

OSVAJAČI «DUPLE KRUNE» SFRJ, 1986: A. Popović, V.Lalošević, R. Perović, E. Nikolić, D. Čirković,M. Vičević, Z. Kovačević, D. Strugar, B. Radnjić,V. Marković, D. Krivokapić, Z. Gopčević, R. Dragović,Z. Nikolić. Trener P. Vičević

Vicešampioni Kupa pobjednika europskih kupova (Milano, 1997): Z.Gopčević, V. Marković, S. Kostić, P. Porobić, S. Vičević, M.T. Ćirković (trener), D. Samardžić, P. Bošković, M. Krivokapić, A. Popović, Ž. Uljarević i Đ. Popović

33

ca, pod nazivom Kotor, posti-že svoj najveći uspjeh do ta-da, osvajanjem duple krune,Kupa i šampionata SFRJ.

Te iste godine u Kupu šam-piona Europe, Primorac stižedo polufinala, gdje je elimini-ran od ekipe „Špandau“ izBerlina.

Godine 2002. Primoracosvaja Kup u tadašnjoj SRJ.

Nakon osamostaljenja CrneGore, u sezoni 2006/07. go-dine Primorac osvaja prvušampionsku titulu, koju po-tvrđuje i naredne godine.

Godina 2009. će biti upisa-na zlatnim slovima na stra-nice povijesti Primorca. Na-kon pobjeda na kvalifikacio-nim turnirima, Primorac je učetvrtfinalu, u duelu sa eki-pom Jadrana iz Herceg No-vog, izašao kao pobjednik iplasira se u Final four, kojise održao u Rijeci (Hrvatska).

U polufinalu Primorac jesavladao višestrukog prvakaEurope, ekipu Mladosti izZagreba i plasirao se u fina-le, gdje ga je čekala ekipa ProRecco.

Primorac je odigrao nevje-rojatnu završnicu Final four22. i 23. svibnja, nadvisivši„strašni“ ProRecco, rezulta-tom 8:7 (1:1, 3:2, 1:0, 2:4 -0:0, 1:0) te senzacionalnostigao do naslova prvaka Eu-rope.

Rijeka je plesala po notamakotorske glazbe.

Malo tko je Kotoranima da-vao puno šansi protiv Talija-na, no vaterpolisti Primorcaigrali su sportski drsko, kon-centrirano i spremno su setukli sa superzvijezdama utalijanskoj momčadi. Primo-rac je mogao i trebao sve za-vršiti u regularnom dijeluutakmice, vodio je sa 6:3 utrećoj dionici igre, iako su vr-lo loše izvodili igrača više, anajskuplja momčad svijetase uspjela dočepati produže-tka koristeći ogromno isku-stvo. Talijani su na krilima

neuništivog Kašaša stigli doizjednačenja i produžetakakoji su im nudili nadu da bimogu obraniti naslov europ-skih prvaka.

Na kraju, nakon 0:0 u pr-vom produžetku, igrači ko-torske momčadi pronašli sujoš snage, odigrali nekolikostrašno zahtjevnih obrana iu napadu nevjerojatno kon-centrirano, kao da je utakmi-ca tek započela, a ne kao da

iza sebe imaju dvije tjelesnoizuzetno zahtjevne utakmice.Pogodak vrijedan naslova po-stigao je Mađar Steinmetz,dok je ponajbolji pojedinacdvoboja bio vratar PrimorcaRadić. Slavlje navijača i va-terpolista Primorca posve jezasluženo i samo dokazujeda je vaterpolo u Crnoj Gorina razini koju već sad mnogereprezentacije i momčadi te-ško slijede.

Ekipa koja je ušla u I. Saveznu ligu (1961): B. Radović,P. Vičević, B. Nikolić, A. Popović, K. Brguljan,

Z. Milošević, S. Vičević. T.M. Ćirković, P. Brajković, V. Vukčević, D. Mihailović

Ekipa koja je ušla u II. Saveznu ligu (1959): M.T.Ćirković, B. Škanata, Đ. Perišić, Z. Milošević, B.Radović,A. Popović, P. Vičević i članovi klupske Uprave: Đ. Cicov-

ić, P. Lubarda, B. Cicović i B. Kovačević

34

Vikend 22. i 23. svibnja 2009, po mnogo če-mu izuzetno uspješan za grad Kotor i CrnuGoru, obilježio je i uspjeh veslačke ekipe Sre-dnje pomorske škole Kotor. Na jubilarnoj 15-oj regati koja je održana u Bakru, gradu kojizajedno sa Kotorom sledeće godine obilježava160 godina postojanja škole, veslači Pomorskeškole su u konkurenciji srednjih škola iz Itali-je, Hrvatske, Slovenije i Srbije, ubjedljivo osvo-jili prvo mjesto, pobjedivši u finalu ekipu do-maćina.

Tu nije bio kraj ambicijama naših mladih ve-slača. U superfinalu su veslali sa mnogo stari-jim veslačima Fakulteta za pomorstvo iz Rije-ke i trijumfovali sa prednošću preko dvije du-žine čamca. Ekipu su predvodili Crvelin Ma-

rio, trener i profesor, kao i direktor škole Velj-ko Botica, a gostoprimstvo Bakrana i organi-zacija regate su za pamćenje.

Veslanje se u Pomorskoj školi, kao dio stru-čne obuke, realizira kroz redovitu nastavu, ašezdesetak momaka pod trenerskim nadzorimprofesora Milana Franovića i Maria Crvelina, uslobodno vrijeme, vrijedno se priprema za su-djelovanje na regatama u okruženju - Veneci-ja, Portorož, Bakar, Beograd i nama najvažni-joj - regati na kojoj smo domaćini, u Kotoru.Ekipa Srednje pomorske škole je u poslednjihnekoliko godina donijela pregršt pehara i me-dalja, najčešće zlatnih, sa svih regata na koji-ma je sudjelovala.

Prof. Milodrag Jelisavac

Kotorani prvi u regati

35

Zlato u finalu Svjetske lige

Protivnik vaterpolo repre-zentacije Crne Gore u finaluSvjetske lige održanom u Pod-gorici 21. lipnja, aktualnisvjetski prvak Hrvatska, osvo-jila je srebro, također prvumedalju u ovom takmičenju.

«Domaćin je odigrao najbolječitav turnir te zasluženo osvo-jio prvo mjesto, kao što smo imi zaslužili nastup u finalu.Unatoč pomlađenoj reprezen-taciji, dokazali smo kako mo-žemo na Svjetskom prvenstvuu Rimu igrati važnu ulogu»,istaknuo je hrvatski izbornikRatko Rudić.

«Nije bilo lako igrati finale jerimperativ je bio na nama,osim što smo u ulozi prvog fa-vorita uz to smo bili i domaći-ni», kazao je izbornik CrneGore Petar Porobić.

Premijer RH Ivo Sanader sasuprugom pratio je s MilomĐukanovićem, crnogorskimpremijerom i Filipom Vujano-vićem, predsjednikom Crne

Gore finalnu utakmicu. U sve-čanoj loži bio je Božidar Bi-škupić, ministar kulture, tePerica Bukić, saborski za-stupnik i predsjednik HVS-a.

36

Piše: Prof Marina BASTAŠIĆ

Zagrebačka županija vrlo je bogata spomenicima tedrugom narodnom baštinom, zbog čega je to župani-ja mnogobrojnih posjeta. Jedan od najprivlačnijih

gradova županije po tome pitanju jest Samobor. Što se tiče nekih povijesnih crtica grada, i on je

poveljom ugarsko-hrvatskoga kralja Bele IV. postao„slobodnim kraljevskim trgovištem“. To je za Samo-bor značilo sljedeće: kao grad, mogao je birati svogžupnika i raspolagati crkvenom desetinom, a ipoveljom su istaknute i granice grada. Hrvatski nar-odni preporod ostavio je traga u Samoboru, osobito30-ih godina 19.stoljeća, u razdoblju skladateljaFerde Livadića, kada je ondašnja njegova kurija bilaglavno okupljalište naših preporoditelja, gdje je1833. nastala najpoznatija naša budnica „Još Hor-vatska ni propala“. U drugoj polovici 19. stoljeća,Samobor se počinje uređivati – uređuju se parkovi iostale zelene površine, ali i kupališna mjesta, a usklopu toga grade se i pansioni za goste, što govori uprilog tome da je već tada Samobor bio predodređenza atraktivnu turističku destinaciju. Prošlo stoljeće uSamoboru su obilježila različita kulturna događanja.

1900. otvorena je Pučka knjižnica i čitaonica, a četirigodine kasnije počeli su izlaziti „Samoborski list“ ipokladni list „Sraka“. Popularnog naziva Samobors-ki fašnik, ovo je tradicionalna kulturno-zabavnamanifestacija koja se održava svake godine. Na ovojse manifestaciji okupljaju razna imena hrvatskeglazbene estrade, ali ono što nadasve mami jest mirissvježe pečenih samoborskih krafni (pokladnica). Še-tajući ovim prekrasnim gradom, „kutom“ sjeveroza-padne Hrvatske, Trg Matice hrvatske je idealnomjesto za mir i odmor. Središnji dio grada Samoborajest Trg kralja Tomislava – popularna „špica“vikendom. Ispunjena kafićima, na trgu je nezaobilaz-na kavana „Livadić“ koja nudi originalan okussamoborskih kremšnita. Na istome trgu nalazi se igradska vijećnica, na čijem se pročelju nalaze dvareljefa stavljena u čast dvama gradonačelnicima, F.Livadiću i Lj. Šmidhenu. Razmatrajući stilove grad-nje na trgu, zasigurno prevladava secesija. Samoborkao povijesni grad obilježavaju dvorovi i kurije, odkojih možemo izdvojiti dvor Podolje, Balagove dvore,kuriju Mirnovec. Od nekih tradicionalnih običaja tip-ičnih za grad Samobor, mjesto zasigurno zauzimajumedičarski i svjećarski proizvodi, koji obogaćujusvako proštenje (proizvodi obitelji Oslaković).

UUPPOOZZNNAAJJMMOO HHRRVVAATTSSKKEE GGRRAADDOOVVEE:: ZZAAGGRREEBBAAČČKKAA ŽŽUUPPAANNIIJJAA

Samobor

37

Piše: prof Marina BASTAŠIĆ

Nakon sveukupnog iščeki-vanja, stiglo je i to jutro25. travnja -

jutro polaska za Split! Od samogulaska u autobus, atmosfera jebila ispunjena smijehom, pje-smom, jako dobrim raspolože-njem. Prolazeći dijelom crnogor-ske, kasnije i hrvatske obale,uživali smo u prekrasnom po-gledu na prirodne ljepote Jadra-na.

Naša prva stanica posjetaovome predivnom gradu bilaje sveučilišna knjižnica MarkaMarulića. Djeca, a i roditeljiupoznali su dječji odjel knjiž-nice, ali i ostale njezine dijelo-ve. To se vrlo lijepo poklopilo,s obzirom na to da je samo ne-koliko dana prije (22.4.) obilje-žen Dan hrvatske knjige. Dje-ca – polaznici hrvatske dopun-ske škole – zadivili su prisutne

znanjem o tome danu, ali i osamome Marku Maruliću. Na-kon posjeta splitskoj sveučili-šnoj knjižnici, uslijedio je raz-gled starogradske splitske jez-gre, u pratnji Margite Zakari-ja. Bilo je to jedno lijepo puto-vanje u prošlost, u vrijeme ca-ra Dioklecijana. Prolazeći po-drumima Dioklecijanove pala-če, u potpunosti se dao naslu-titi duh Dioklecijanova vreme-na. Palača datira s kraja 3.stoljeća te početka 4. stoljeća,a s obzirom na svoju kultur-no-povijesnu vrijednost, to jejoš jedan u nizu hrvatskih ob-jekata uvršten na listu UNE-SCO-ve baštine. Najbolje oču-vani dio palače svakako sutzv. Dioklecijanovi podrumi, ukojima smo naišli na izvornuantičku građu. Naravno, ne-zaobilazna je bila crkva sv.Dujma, zaštitnika grada Spli-ta, čiji se dan tradicionalnoslavi 7. svibnja.

Naš prvi dan se bližio kraju,te smo ubrzo autobusom kre-nuli put Solina, gdje smo u ho-stelu Jadro prenoćili. Naravno,imali smo snage za još jednuvečernju šetnju Solinom, uzdruženje, smijanje, razgovor...

Sljedeće jutro, nakon doru-čka, krenuli smo put Poljuda.Ušavši na Hajdukov stadion,mnogi nisu mogli sakriti odu-ševljenje. Bio je to i svojevrsniphoto session. S ogromnomdozom već spomenutoga odu-ševljenja, krenuli smo posjetitiMarjan, gdje smo obišli i tamo-šnji zoološki vrt, gdje su paknjegovi stanovnici odigrali gla-vnu ulogu izmamljivanja do-datnog osmijeha na naša lica.Na putu kući, posjetili smo jošsamo Vepric – marijansko sve-tište blizu Makarske, gdje smoostavili svoje molitve, zahvale,poneku želju, pa i pokoju su-zu... Bio je to kratki izlet, alizasigurno nezaboravna dva

HHRRVVAATTSSKKAA DDOOPPUUNNSSKKAA ŠŠKKOOLLAA

Izlet u Split

38

Priredila: Prof. Marina BASTAŠIĆ

Poštovani čitatelji, pred Va-ma je nova stranica Hrvat-

skoga glasnika, koja donosipregršt zanimljivih sadržaja.

Naime, dvojica hrvatskihvelikana dali su suglasnostda se mogu koristiti njihovadjela – prof. dr. Mile Mamić idr. Slobodan Prosperov No-vak.

Njihovim ćemo Vas djelimauvesti i pokušati objasniti tepribližiti najaktualnije jezi-čne probleme, npr. razliku iz-među koverte i kuverte, ju ilije, i još mnogih drugihkoje koristimo u svakod-nevnome govoru, a neznamo koristimo li ih pra-vilno ili ne. Sve nam todonosi knjiga Mile Mami-ća, profesora, lektora, je-zičnoga suradnika, „Jezi-čni savjeti“.

Drugom njegovom knji-gom „Hrvatsko kršćanskonazivlje“ nećemo se posveudaljiti od Jezi�nih savjeta,međutim bazirat ćemo sena kršćanskim nazivima.I naposljetku, Mamićevo„Hrvatsko pravno naziv-lje“ uputit će nas na nekepravne razlike, a možda ipokazati kako napisatidobar ugovor, pravilnouvjerenje.

Slobodan Prosperov Novakjedan je od najvećih suvre-menih hrvatskih povjesniča-ra književnosti. Isječcima iznjegove knjige „Povijest hr-vatske književnosti“ provestćemo Vas kroz hrvatsku knji-ževnost od samih njezinihpočetaka pa sve do danas,upoznati Vas s hrvatskimsrednjim vijekom i njegovomkulturno-književnom bašti-nom, te svakim književnimrazdobljem i njegovim karak-teristikama što slijede. Nara-

vno, ostavit će se i dio prosto-ra kako biste mogli upoznatii najveće hrvatske znanstve-nike i njihove izume, kojimasu zauzeli sam svjetski vrh.

Ljeto, godina igodište

Riječi poput desetljeće, sto-ljeće, tisućljeće, obljetnica,ljetopis jasno upućuju na toda je riječ ljeto bila višezna-čna, a značila je i „najtoplijegodišnje doba“ i „vrijeme od365 dana“. Da bi se izbjeglata višeznačnost, pojavila sedruga riječ s osnovom god-,

stoga se upotrebljava riječgodište, a najčešće se upo-trebljavala riječ godišće, o če-mu svjedoči naša stara boži-ćna pjesma U se vrime godiš-ća. Javlja se i godina, koja jeznačila sat, godinu, nevrije-me. Od godište i godina na-stale su brojne izvedenice,npr. godišnjak, godišnjica,polugodište. Danas, ljetoznači najtoplije godišnje do-ba, godina vrijeme od 365 da-na, godište godinu rođenja,dobnu skupinu, naraštaj, pai novine i časopise objavljeneu jednoj godini.

Križni put ili putkriža

Da bi se što snažnije doživje-la Kristova muka, u kršćan-stvu se razvila osobita pobož-nost, koja se u nas nazivalakrižni put i put križa. Sastoji seod 14 postaja koje prikazujupojedine prizore iz Kristovemuke i smrti. U hrvatskome sejeziku najviše koristi terminkrižni put, i to iz razloga izla-ska iz genitiva. U prenesenomese smislu koristi i termin kal-varija. U hrvatskome marijan-skom svetištu Marija Bistricapostoji i 15. postaja – Uskrsnu-

će, što čini pravu cjelinuutemeljenu na Bibliji i dvo-tisućljetnoj vjeri Crkve.

HipotekaU poslovnom svijetu hipo-

teka je vrlo česta riječ, aznači zalog, založenu stvar.Znači takav oblik založnogaprava kod kojega se založe-na stvar ne predaje vjero-vniku, nego i dalje ostaje uposjedu založnoga dužnika,koji se može njome koristitina uobičajeni način, ali jene smije otuđiti dok trajezaložno pravo. Na hrvatskije jezik riječ prevedena u19. stoljeću – zalog, koji je

prema naravi mogao biti pokre-tni i nepokretni. I kad je znače-nje riječi hipoteka suženo samona nekretnine, ona je ipakdvoznačna: ona znači samo za-ložno pravo na nekretnini i uje-dno sam zajam osiguran upi-som na zemljišne knjige.

Baščanska ploča:Hrvatski dragi kamenPloča datira iz 11. stoljeća,

točnije iz 1100.gdine. Predstav-lja prvi opsežniji hrvatski tekstu kojem je jezik hrvatski s tek

UUČČIIMMOO HHRRVVAATTSSKKII

39

pokojim elementom starosla-venskoga. Njome interferirajudva jezična sustava od kojih jejedan umjetni liturgijski, a dru-gi živ i povezan uz svakodne-vnu komunikaciju. Baščanskaje ploča bila i ostala i alfa iomega hrvatske književnosti.Nalazila se u crkvi sv. Lucije uJurandvoru, u Baškoj, na oto-ku Krku, gdje je služila kaoplutej između naroda i oltara.Od 1931. nalazi se u HAZU-u.Svojevrsna je darovnica kojomhrvatski kralj Zvonimir darujezemljište crkvi sv. Lucije, Sma-tra se književnim spomenikomna kojemu se sakupilo sveiskustvo dotadašnje književneriječi Hrvata.

Aleja glagoljašaIzuzetan spomenik glagolji-

čkome pismu podignut uz ce-stu između Huma i Roča slovikao Aleja glagoljaša. ZapočinjeStupom Čakavskoga sabora,koji je kao prvo glagoljaško obi-lježje u Aleji otkriven 1977. go-dine, a riječ je o glagoljskomeslovu S (slovo). Aleja glagoljašaprojekt je Čakavskoga sabora,njezin je začetnik Zvane Črnja,a osmislili su je prof. dr. JosipBratulić i kipar Želimir Janeš.Nastavlja se Stolom Ćirila i Me-todija, koji stoji na tri noge, sobzirom na uzrečicu: Sve �to jetrojno, savr�eno je � Omne trinumperfectum. Stol služi za duho-vnu i tjelesnu okrepu. Glagolj-

ski tekst na Stolu napisan jeuglatom glagoljicom, kakva sesačuvala u crkvenoj upotrebi uHrvatskoj, od vremena Baščan-ske ploče do tiskanih knjiga. Naobodu Stola je zapisano: STOLĆIRILA I METODIJA, i to latini-com, starom ćirilicom i uglatomglagoljicom. Ne mogu, a da sene prisjetim izleta iz student-skih dana, kada smo upravo zaovim Stolom i upravo s porf. dr.Bratulićem blagovali kruh i vi-no... Katedra Klimenta Ohrid-skoga otkrivena je 1978. godi-ne, a nalazi se na stazi kojaskreće s glavne ceste na Kras,na kojemu odavna postoji cr-kva sv. Klimenta, pape, a koji jebio najpoznatiji i najznačajnijiučenik Ćirila i Metodija. SlijediGlagoljski lapidarij, kojega jepostavio Banko Fučić – istraži-vač glagoljaške tradicije. Lapi-dariju je posvećeno mjesto uzcrkvicu Gospe od snijega u se-lu Bernobići, ispod lipe. KlanacHrvatskoga Lucidara (Lucidarjebio srednjovjekovna enciklope-dija) postavljen je uz put premaselu Grabri, a uz podanak br-dašca postavljen je kameni zid,koji se uzdiže do velikoga ka-mena oblikovanog kao bijelioblak, na vrhu čega stoji ukle-sano iz Lucidara: „Zovet seIstrija. Olinfos je Učka. Ide podoblaki.“

Nakon Klanca slijedi Vidiko-vac Grgura Ninskoga, koji jepostavljen u obliku zatvoreneknjige, a u znaku trojne pisme-nosti – glagoljice, ćirilice i latini-

ce. Dana 27. srpnja 1980. sve-čano je otkriven Uspon Istar-skoga razvoda, hrvatskoga sre-dnjovjekovnog pravnog spome-nika o razgraničenju istarskihopćina, komuna. U tekstuIstarskoga razvoda na mnogose mjesta naš jezik naziva hr-vatskim. Zid hrvatskih prote-stanata i heretika doista je zidna kojemu su uklesana imenanajznačajnijih protestanata iheretika: Matije Vlačića Ilirika,Balda Lupetine, Stipana Kon-zula Istrijana, Markantuna deDominisa, Mihalja Bučića, Ma-tije Grbca. Sljedeći dio Aleje no-si naziv Odmorište žakna Jurja,nakon čega slijedi Spomenikotporu i slobodi, koji se nalazinadomak najmanjega grada nasvijetu – Huma. Sam završetakAleje glagoljaša jesu Vrata Hu-ma. Hum je prethistorijsko na-selje, koje je u svojoj najstarijojpovijesti imao dvoja vrata: je-dna koja su gledala na Istok,prema mjestu gdje Sunce izlazi,i druga koja su gledala na Za-pad, gdje Sunce zalazi, među-tim tijekom vremena ostala susamo ona zapadna. Vrata Hu-ma svečano se otvaraju svakegodine na Dan Huma, kad se iobavlja izbor župana. Humskavrata imaju i jedno posebnoobilježje – kalendarij, koji se sa-stoje od 12 medaljona, po šestna svakome krilu vrata, a pred-stavljaju 12 mjeseci, odnosnoradove u svakome pojedinommjesecu. Naravno, u Humu jenezaobilazna „Humska kono-ba“, uređena u tipično istarsko-me stilu, izrađena u kamenu idrvu, čime se savršeno uklapau ambijent Istre, koja nudi i ti-pičan istarski ručak – HumskuBisku, fuž s tartufima, kroštoliuz poznatu Istarsku supu. Oponudi istarskih vina nećemopisati, jer mora ostati i pokojeiznenađenje ukoliko se odlučitena putovanje Alejom glagoljašau srednjovjekovnome duhu.

40

Priredio:Dario MUSIĆ

Godine 1888. u mjesecu listopadu bio je dočekengleskog kralja uz pratnju 16 ratnih brodova.Kralj je bio dočekan od vojnih i civilnih vlasti,

Bokeljske mornarice i Srpske garde. Kralj je bio kre-nuo na Cetinje da kumuje na krštenju najmlađeg si-na knjaza Nikole, Petra, i zadržao se nekoliko dana naCetinje. Ratni brodovi koji su bili usidreni od klaonicedo Oravca, ostali su u Kotoru 10 dana. Po naređenjugradske Općine, Građanska glazba je morala svakuvečer do odlaska održati koncert na obali u počast en-gleskim brodovima. U te dane je Kotor postao engle-ski grad, jer se svako poslijepodne iskrcavalo na krajviše Engleza, no što Kotor broji stanovnika.

U to doba se Kotor obogatio od velikog trgova-čkog prometa šterlinskih lira. Zadnju večer nji-hovog odlaska, Građanska je glazba obišla oko-lo na jednoj tribini, postavljenoj na dvije velikelađe. Tribina je bila dekorisana sa festonima lo-vorike, zastavama i rasvjetom baluna, a tribinuje vukao motor. Glazba je okolo brodova sviralanekoliko opernih komada i koračnica, a sa en-gleskih brodova bila aplaudirana i pozdravljena

od njihovih glazbi i pjevačkih korova. Tu večersu sva crnogorska brda bila u rasvjetu od veli-kih ognjeva. Ja sam u to doba bio u Glazbi i pri-sustvovao na sve koncerte. Od Engleza smo bilidobro čašćeni i nas su volili. Kada bi Glazba do-vršila koncerat, obilazila bi grad svirajući. En-glezi, za dati počast Glazbi, nosili bi ferale danam svijetle, govoreći da je to kod njih najvišapočast data prama Glazbi.

Na Badnji danGodine 1888. na večer Badnjeg dana, na po-

noćnu misu, došlo je do svađe između jednogvojnika iz artiljerije i civila Savina. Kako su bilipri piću, Savin je udario vojnika ključem po gla-vi i okrvavio ga. U taj čaj je Savin pobjegao udesni zvonik crkve da mu se vojnici ne osvete, asa prvoga kata zvonika bacio konop od zvona sastrane Biskupije, spustio se na ulicu i utekaona Cetinje, Sjutra dan, na Božić, vojnici su gatražili, ali kako ga nijesu mogli naći, vojska jepodigla bunu na građanstvo i počela ih tući ikroz lokale razbijati. U 5 sati poslije podne ge-neral-major Razlić dao je zapovijed alavia da se

RROOMMEEOO FFIIOORREELLLLII:: PPRRIIČČAA JJEEDDNNOOGGVVRREEMMEENNAA GGRRAADDAA KKOOTTOORRAA 77..

Romeo Fiorelli (1870 – 1958), građaningrada Kotora, kroničar svojeg doba, usvojim je zapisima sačuvao od zaboravamnoga obična i značajna događanjatoga vremena. „Hrvatski glasnik“ uzodobrenje obitelji Fiorelli, prvi ječasopis koji će u nastavcima prenijetiKroniku grada Kotora, gledanu idoživljenu očima građanina RomeaFiorellia. Priloge prenosimo izvorno,bez ispravljanja i lektoriranja, kako bičitateljima predočili pučki govor onogavremena

Palače, pomorci i sveci

41

vojska povuče u kazermu, radi toga da presta-ne razbijanje i tučnjava prama građanstvu. NaStjepandan u 8 sati jutra, na vojničko polje jebio raspoređen bataljon vojske u ratnu opremu.General im je držao govor govoreći da će svakogdesetog vojnika dati strijeljati ako se drugi putšto slično ponovi.

General je toga dana kaznio cijeli bataljon naveliku vježbu, vratili su se u 9 sati navečer i namjesec zana zatvora u kazermu. Unaprijed, akose događale prepirke između vojske i građan-stva, vojno Ministarstvo bi dalo premještaj bata-lionu i tako se umirilo. Sud je podigao parnicu iputem austrinskog Konsolata na Cetinje, Savinje morao doći u Kotor. Vojnik mu je oprostio, aSud ga je kaznio 6 mjeseci zatvora.

Općinsko kazališteNa ono mjesto đe se danas nalazi Općinski

dom, Kotor je imao svoje općinsko Kazalište. Nalijevoj i desnoj strani naređena su bila po dva re-da loža, a poviše vrata ulaza u plato velika, zaličnosti. Poviše pozornice je obstojala saloča zabife tokom zabava. Godine 1882. kada je buk-

nula Krivošinska buna, došle su u Kotor tri re-gimente vojske: Taisch, Maester Aleman i Es-sen. Kako Općina nije imala toliko mjesta da da-de vojski, dala im je Kazalište, koje je već bilo uistrošenom stanju, jer se nije popravljalo i pomalo tako je došlo u propadno stanje.

Tada je Općina digla lože i načinila dvije gale-rije i u pokladne dane tu bi se priređivali Velju-ni. Za velikih privatnih zabava u Kazalište bilajedna zatvorena vrata, koja su vodila na prvi katKazerme. Sa dozvolom vojne vlasti, ta bi se vra-ta otvorila i dobio bi se ulaz u Kazermu i tu bibila restauracija. Kada se na to mjesto ogradilaOpćina, kafana »Dojmi« se povećala i sve zabaveprešle u nju.

Prošlost pomorstva u BokiGodine 1805. Boka je imala 400 patentiranih

brodova, a 280 nepatentiranih. U Boki je tadabilo 238 patentiranih pomorskih kapetana i3.000 mornara. A godine 1850 – 1870. raspola-gala je još uvijek sa preko 100 brodova, kojih jenajviše posjedovala Dobrota pa Prčanj. Podfrancuskom vladom nastaje prvi gospodarski

42

udarac bokeljskom pomorstvu i tada je pomor-stvo u Boki počelo da opada, te su morali bokelj-ski pomorci da pođu u službu kod tuđih brodo-va. Godine 1836. sa dvije trećine brodova Austo-Ugarskog »Lojda« zapovijedali su kapetani Boke-lji, a god. 1848. bilo je iz Boke 15 zapovjednikaaustrinskih ratnih brodova.

Petar Smecchia iz Perasta prvi je otvorio trgo-vački saobraćaj između Mletačke republike, Ru-sije, Danske i Prusije u XVIII vijeku. KapetanBogdan Bilafer iz Strpa razvio je prvi austrinskutrgovačku zastavu u Indiji, oplovivši Afriku 24puta. Kap. Simo Milašinović iz Herceg-Novoga,prvi je razvio austrinsku trgovačku zastavu narijeci Misisipi u Americi. Kap. Ivan Visin iz Prča-nja prvi je pod austrinskom zastavom oplovio či-tavu zemaljsku kuglu. Boka Kotorska je imalamnogobrojnih glasovitih i junačkih pomoraca, anaročito kapetana Jeronima i Marina Bisanti-a,Vicka Mazarovića, Ivana Bronzu, Matiju Zmaje-vića, Štukanovića, Bujovića, Đura i Petra Bane,Antuna Zermana, Marka i Joza Ivanovića, PetraŽelalića, Antona Đurovića, Bogdana Vukasovi-ća, Andriju Berberovića, Mata Mršu, NikoluSbutegu, Marka Florio i mnogih drugih. BokaKotorska je imala dva poznata brodogradilišta,u Kotoru i u Perastu. Naročito kotorsko bilo jena glasu da je vanredno tačno u svim svojim ra-dnjama. Nije zato čudo što su Bokelji bili vrsnibrodograditelji. Kao takovi mnogo su se istakli iu svijetu, a najviše Peraštanin Agostinović, kojise odlikovao u izgradnji velikih mletačkih ratnihlađa, i Miloš Vukasović iz Dražin Vrta, koji seistakao kao arhitekt u brodogradnji, te su se ponjegovim nacrtima ogradili najljepši i najvećibrodovi Republike Argentine.

(Sabrao iz knjige povijesti Bokeljske mornari-ce)

Stari monumenatNa Obali, između pristaništa i sadašnje Cari-

narnice nalazio se jedan takozvani Monumenat,podignut od zemlje i na površini visok 1 metar i30 centimetara. Ograđen je bio na četiri čoška ičetiri ulaza, sa skalinima od ćoška do ćoška.Skalini su bili ograđeni kao pola mjeseca, a odprvog pri zemlji do zadnjeg bili su kraći jedan oddrugoga, izgledalo je trokut.

Na četiri ćoška površine su bile četiri kameni-te klupe, također i pri zemlji. Po sredini jednostablo, a na četiri ćoška po jedno stablo. Širinai dužina je bila po prilici 6 metara. Građanstvokoje bi dolazilo da čekaju parobrod tu bi se za-klonili od sunca, a možda je u tu svrhu bio iograđen. Ja kao dijete sam tamo hodio igrati (»Ai

quatro cantoni«).Kada se nazad 40 godina produljila obala, sr-

šili su ga, ali je mogao i da ostane, jer nije niko-me smetao. I tako kod nas sve stare uspomenenestaju.

Plemićke palače u KotoruPlemićke obiteljske palače koje i dan danas

nekolike u Kotoru obstoje, ali u tuđe ruke: Pala-ča pjesnika Pime, imovina Dr Lazarevića, palačabraće Bizanti danas imovina braće Stefanović,palača Gregorina danas imovina Sbutega, pala-ča Pasquali srušena i na zemljištu podignut Ate-lje »Laforest«, palača Bolica srušena od potresa ina to mjesto Tomičić Vicko ogradio palaču i da-nas nasljedstvo braće Ribica. Vrata ulaza u pa-laču i sa strane dva prozora obstoje od bivše pa-lače Bolica. Palača Drago srušena od potresa,ali i danas obstoji komad te palače pri Biskupi-ji, sa mletačkim prozorima. Palača je bila na trikata produljena do kuće Perzi. Tada je trg Sv.Tripuna bio veći, u ono vrijeme nije obstojaoonaj vrt, ni onaj komad kuće, bivši Muzeo Mor-narice. Palača Bucchia je bila od Pošte do Suda.

Ratni brodovi u kotorskoj luci 1888

43

Vila Zifra danas imovina Stefanović. PalačaDentali danas imovina Sbutega. Palača Ognje-nović imovina ud. Paprenice. Palača Perzi imovi-na crkve Sv. Tripuna. Kuća Špira Bjeladinovićaimovina nasljednika. Kula conta Marka Lukovi-ća danas imovina braće Moškov. Ostale bivšepalače srušene su od potresa.

Blažena OzanaKate Kosić rodila se 25. studenog godine 1493.Godine 1507 došla je u Kotor mlada 14-godiš-

nja Crnogorka, pastirica Kate Kosić iz sela Rele-zi (Lješanska nahija), da se pokloni Bogu. Dana-šnja Blažena Ozana nije htjela više da se povra-ti kući i pođe u službu kod plemićke obitelji An-drije Bucchia. Navršeći 20 godina pođe u nekojmalenoj ćeliji kraj crkve Sv. Bartolomeja. U ovojćeliji Kate provela u molitvi, postu i pokori se-dam godina. 25.januara godine 1515. zaređujese u treći red Sv. Domenika i dobija krsno imeOzana. Iza nekoliko godina postane upravitelji-ca samostana Sv. Pavla. Preminula je 27.aprila1565.godine i pokopana u istoj crkvi. Iz nekoli-ko vremena umrla je jedna druga dumna i otvo-

rili su grob gdje je ona bila pokopana, i po zna-kovima čudesa digli je iz groba uz velike sveča-ne molitve.

Prije nego li su svete ostatke stavili na određe-no mjesto, obaviše svečani ophod gradskim uli-cama. U ophodu su učestvovana tri biskupa:kotorski Antun Zborovac, korčulanski NikoŠpanić i stonski Petar Luccari (Lukanović), na-dalje dominikanski provincijal iz Dalmacije imnogi drugi crkveni i svjetski velikodostojnici.Kovčeg sa svetim moćima nošahu četiri domini-kanca, a četiri kotorska vlastelina krasnu ne-bnicu nad Blaženim tijelom. Kovčeg je slijedilonepregledno mnoštvo naroda Kotora, Boke i Cr-ne Gore sa voštanicama u ruci. Povorka se zau-stavi pred crkvom Sv. Tripuna. Nosioci uniješekovčeg i položiše ga na glavni oltar, a crkva sedupkom napuni naroda.

Neko benediktinac s Mljeta izreče zanosno slo-vo na hrvatskom jeziku, ističući svetost i rijetkukrepost Blaženice. Nakon toga pohod proslijedido crkve Sv. Pavla gdje istoga dana pod trpezomoltara Sv. Pavla sahraniše tijelo Blažene Ozane.Sve ovo opisuje očevidac. Blažena Ozana tri pu-ta je nošena po gradu godine 1565. kada je pre-minula. Iza nekoliko vremena su je digli iz gro-ba godine 1930. prilikom poblaženja.

(Ovo sam sabrao iz knjige uređene od don N.Lukovića)

Za vrijeme dolaska Francuza crkvu Sv. Pavlapretvoriše ju u skladište, a Blaženu Ozanu pre-nesoše u crkvu Sv. Marije Koleđate. Po molbi bi-skupa Gregorine Francuzi dozvoliše da se oltarSv. Pavla prenese u crkvu Sv. Marije Koleđate, ipostavi se je na oltaru, đe se i dan danas nala-zi. Zgrada crkve Sv. Pavla i dan danas obstoji,ali kako su se mijenjale države, Francuzi pretvo-riše je u skladište, Austrija u kancelariju, a Ita-lija zazidali tamnicu. Blažena Ozana u onoj cr-kvi đe je prvi put uljegla da se pokloni Bogu, tuje kao Blažena i završila.

Biskupi, crkve i samostaniZa katolički značaj Kotora i Boke najbolji je do-

kaz što je u Boki bilo tri biskupije: Risanska odgodine 591. do 1688, Budvanska od godine1143. do 1830. a Kotorska od IX vijeka do da-nas. U Boki je bilo 12 benediktinskih samosta-na. U Kotoru 32 crkve i 20 kapelica plemićkihobitelji i 7 samostana.

Risanska biskupija je bila ukinuta godine1688, a Budvanska godine 1830. i pridonešenaKotorskoj biskupiji Svete Stolice.

Od tih crkava danas se nalazi u gradu 6, i to:1. Sv. Tripun, 2. Sv. Klara a sa samostanom, 3.

44

Sv. Marija Koleđata, 4. Sv. Ana, 5. Sv. Križ i sa-mostan – ograđena Gradska tamnica, 6. Gospaod zdravlja. Izvan grada: 7. Sv. Vinko i 8. Gospaod snijega.

Ostale crkve i samostani koji se znade đe suobstojali su sljedeći: Gospa od Anđela, crkvasrušena, samostan bivša Sokolana; Sv. Duh,crkva pretvorena u skladište, a samostan Ho-tel «Graz»; Sv. Nikola, danas pravoslavna crkvaSv. Nikola, data od Francuza godine 1808, asamostan srušen; Gospa od Rozarija, skladiš-te; Sv. Luka, danas pravoslavna, data od Mle-čića godine 1657, ograđena od plemića Caza-franca za zavjet svoje kćeri, i na plokati crkve idan danas obstoji spomen ploča u latinskomejeziku za koju je svrhu građena ta crkva; Sv.Pavle, samostan, ograđena palača; Sv. Frane,crkva srušena, u samostan stanuje privatnaobitelj. Iza Centrale nalazila se crkva Sv. Fra-ne, ograđena od kraljice Elene (godine 1288.),crkva i samostan bi uništen radi turske nava-le; crkva Sv. Nikole od bratovštine Bokeljskamornarica, na to mjesto je ograđena palačaStefanović; Sv. Mihovil (1166.), pretvorena uskladište, nalazi se prama Hotelu »Graz«, u no-vije doba zamijenili naziv Gospa od Karmena;

Sv. Bartolomej (godine 1326.) nalazila se u bli-zini Sv. Klare, juspatronat porodica Bizanti,Drago, Grubonja, Pasquali, Bucchia i Zaguri;Sv. Jakovod Lođe (1326.), nazvana tako jer jestajala blizu Lođe, do godine 1365. crkvica jošobstojala; Sv. Ivan Krstitelj »de portella« (godi-ne 1221.), pripadala je obiteljima Dersa i Bi-sacca, kasnije Bizanti, nalazila se na Gurdićuuz gradske zidine, pokraj otvora (»de portella«otuda joj ime) kuda se bacao smet u more, u

XVIII vijeku već ne postoji; Sv. Marko (godine1431.) u blizini gornje, dolazi do ugleda dola-skom Venecije, koja uzimlje patronat, polovi-com XVIII vijeka nema joj više pomena; Sv. Pe-tar, Andrija i Šimun de Crepis (godine 1326.),Crepis je nosio nadimak brijega na kojem ležigornji dio grada, juspatronat porodica Bucchiai Mexa, polovicom XVII vijeka ne postoji; Sv.Agata (godine 1326.), u blizini crkve Sv. Nikolemornara, juspatronat porodice Bucchia, ka-snije pridružena biskupskoj mensi, polovicomXVIII vijeka nema joj pomena; Sv. Katarina (go-dine 1397.) ležala je izvan grada, uz crkvu Sv.Frana, porušena godine 1657; Sv. AntunOpat(1431.), građena i dotirana od uglednoggrađanina Marina Druško, ležala je pokraj sa-mostana Sv. Križa, juspatronat porodice Dru-ško, godine 1765. još je postojala; Sv. Barbara(godine 1399.), na Šuranju uz gradske zidine,od godine 1513. već ne postoji; Sv. Marija Mag-dalena (godine 1326.) u gornjem dijelu grada,»in Criapis«, u blizini Sv. Ane, patronat porodi-ce de Scitis, kasnije Drago, godine 1676. još jepostojala; Svi Sveti (godine 1399.) u blizini cr-kve Sv. Tripuna, izgrađena je bila u zamjenu zaone koje su u doba ratova bile izvan grada po-

rušene, početkom XVII vijeka o crkvici nemaviše spomena; Sv. Filip i Jakov (godine 1431.),u blizini Sv. Klare, godine 1580. pretvorena uskladište praha; Sv. Stjepan (godine 1431.) le-ži na brijegu iznad vrata Gurdića, postoje i dandanas ruševine, a mjesto se zove Sv. Stjepan;Sv. Ivan (godine 1440) u tvrđavi Sv. Ivana, pokojoj je tvrđava dobila ime, služila je kao bogo-molja za vojnike, a službu su vršili franjevci Sv.Klare; Sv. Juraj (godine 1326.) izvan grada , na

Palata Pima, drugapolovica XVII stoljeća

BlaženaOzana

Kotorska

45

Puču, juspatronat porodice de Lechis, kasnijeMexa, godine 1735. već porušena; Sv. Vasilj(godine 1330), negdje na Puču, juspatronat po-rodice Drago, godine 1568. već ne postoji; SvMarija (godine 1441.) negdje na Puču, godine1568. zadnja vijest; Sv. Blaž, iz oporuke Bucc-hie pok. Pavla Bucchie od 3.marta 1450.godi-ne doznaje se da je njegov đed bio zavještao cr-kvi Sv. Blaža izvan grada jednu sliku «ecclie sciBlasii extra muros«, no crkva je još za životaoporučiteljeva oca bila porušena, pak je otacodredio sliku crkvi Sv. Nikole mornara; Sv. Du-jam (godine 1331.), u crkvi se vršila službabožja još koncem XV vijeka, ruševine postoje uŠkaljare; Sv. Križ (godine 1331.), ruševine po-stoje u Škaljarima, povrh puta što vodi na Tro-jicu; Sv. Trojica (godine 1431.), stojala je naTrojici, juspatronat Općine kotorske; Sv. Srđ(godine 1331.) ližala je izvan grada, u Mišulić,posljednja vijest godine 1524; Sv. Vid (godine1526.) u Dobroti blizu grada, porušena 1537;Sv. Vinko Fereri, građena koncem XV vijeka uzsamostan Sv. Nikole, porušena godine 1537;Sv. Nikola vrtova (godine 1289.), ležala je povi-še vojničkog kupališta, porušena između 1658-1723; Gospa milosrđa (godine 1518.), od tecrkve nema već ni traga, Gospa od milosrđapostoji još u Tabačini kod Kotora, obično je zo-vu Gospa od snijega ili Gospa od vrtova; Sv Ve-neranda, sijelo Bratovštine mesara, čiji Statutpotiče iz godine 1491, uzdržavala se je taksomkoju je Bratovština pobirala na zaklane životi-nje; Sv. Benedikt (godine 1326.), ispod crkveSv. Križa, godine 1603. ustupljena od bratov-štine Sv. Križa Bratovštini crevljara; Sv. Jero-lim (godine 1450.), ležala u gornjem dijelu gra-da, put Šuranja, patronat porodice Paltašić,

god, 1765. crkvica još postojala; Sv. Rok i Se-bastijan, na gradskim zidinama, takozvana Ci-tadella, god. 1501. restaurirana od providuraSebastijana Contareno, juspatronat prešao naprovidure, kad bi zatvorena bogoslužju, biupotrebljena kao skladište municije i zatvorosuđenih na smrt; Sv. Martin (godine 1326.), obenediktinskom samostanu, kojemu je crkvapripadala sačuvao se je spomen, utrnućem sa-mostana imanje je prešlo na biskupsku men-su; Sv. Marija i Lucija (godine 1326.), starijojcrkvi Sv. Marije bi dodana godine 1360. kape-lica Sv. Lucije, po čemu nasta kasnije zajedni-čko ime Sv. Marije i Lucije, uz crkvu je posto-jao ženski pustinjački samostan, koji se počet-kom XVI vijeka nalazi porušen; Sveti Berna-rdin (godine 1445.), preda ga svećenik MarinDrago upravitelju crkve sv. Nikole vrtova.

SAMOSTANI: l. Sv. Martin; 2. Sv. Frano; 3. Sv.Klara; 4. Sv. Marija i Lucija; 5. Sv. Pavao; 6. Sv.Nikola; 7. Sv. Bernardin; 8. Sv. Petar; 9. Gospaod Anđela; 10. Sv. Josip.

BRATOVŠTINE: 1. Sv. Križa (Dobre smrti),osnovana godine 1298; 2. Sv. Nikola, pomoraca,osnovana godine 1353; 3. Sv. Duh, zakloništesiromaha, osnovano godine 1350; 4. Sv. Vene-randa, mesara, osnovana godine 1491; 5. Sv.Benedikt, postolara, osnovana godine 1503; 6.Sv. Roko, osnovana godine 1574;

7. Sv. Homobon, šavci; 8. Sv. Josip, drvodjelj-ci, zidari, bačvari, kalafati, sačinjavahu u zadnjedoba zajedničku bratovštinu do godine 1694; 9.Sv. Marija, Gospine kćeri; 10. Sv. Juraj, nosačimrtvih; 11. Sv. Frano, trećorednice; 12. Sv. Kla-ra, »Domagoj«; 13. Srce Isusovo, djevojčice.

(Ovo sam sabrao iz knjige »Katedrala S. Tripu-na«, uređene od don Iva Stjepćevića)

Kap. Petar Želalić izBijele (1717-1811)

Crkva Gospa od vrtova uTabačini, obnovljena 2007.

Piše:Vlasta MANDIĆ

Lucija: Na ženu ti danaspočivaju tri kantuna odkuće. Znamo svi da je to odpamtivjeka.

ĐOVE: Znaš od kada ti je tonepisani zakon? Od one urekada se prvi muški majmunlargao sa grane, počeo drica-vat kičmu, pomalo stavljatruke iza škine, podizat glavu,držat parlatinu: ovo ćemoovako, ono ćemo onako i ta-ko redom. Prvi ženski maj-mun ti se spustio za njim, alise nije ispravljao. Glava do-lje, kičma savijena, rukestalno u movimenat. Ali fini-li su Mare bali! Došla je se-ksualna revolucija, rodovskaravnopravnost, ženska pra-va... živjele žene!

Loreta: O, oćemo li to nabarikade? Oćemo li u ratprotiv muškaraca? Smanjiparlatinu! Što ste me danaszvale nije mi jasno, o čemuse radi?

Lucija: Imaš pravo. Đovese uvijek žesti na žensku te-mu. A nije joj ni čudo. Mužjoj je regalao i onaj četvrtikantun, pa ne zna đe udara.

MARIJETA: Nije samo njojregalao četvrti kantun. Svesmo ga dobile na regal i kakosmo samo sretne. Samo ra-bota, rankavanje i doma, i naposao, od jutra do sutra.

Loreta: Nisu sve suludnekao mi. Ima i onih furbasti-jih, pametnijih. Dignu se kadih je volja, popiju kafu,đustaju se, pa kao figurinipravo na dvor u špenzu. Ku-vaju do ure popodne, objedu-ju, poslije učine pižolot, pa u

promenadu, kupovinu, u ka-fiće, odmorne za noćni rad itako svaki dan. Što im fali?!

Ane: Ma svaka ti je na mje-sto. Nego i takvih sretnica jesve manje. Mene moj Krstonikad ne pita – je si li seumorila, trebali ti što pomoć.Svaki put ima skužu. Stalnosastanci partijski, poslovni,ovi zbog krize, pa ga i onitanto i vidim.

ZORA: Tu sam te čekala.Pošto držimo četiri kantunaod kuće, a to će ti reć i od dr-žave, moramo se organizovatzbog ekonomske krize iosmisliti akcione planove ucilju prevazilaženja, deboto,krolamenta.

ĐOVE: Ovo mi ne vonja nadobro, čim se pomenu akcio-ni planovi.

Lucija: Ma nije samo glo-balna ekonomska kriza u pi-tanju. Naša lokalna krizatraje mnogo duže i udruženasa ovom freškom, od ove go-dine, ne piše nam se dobro.

Ane: Neki govore da jepočela propast svijeta. U Bi-bliji lijepo piše da će nas2000 god. stići božja kazna.

ĐOVE: Kako ne! Ko da je topopit špricer ili bevandu. Nemože sve propanut odjed-nom.To ti je procedura. Upočetku ne osjećaš ništa, sveje kalmo, kao bonaca, čak tise sve čini lijepo. Onda malopo malo sve se kovitla. Or-kanski vjetrovi pustoše svepred sobom, život se talasa,sve brže i jače. Jači gaze sla-bije bez milosti. Sve počinjeda se urušava, zemlja se tre-se. Pada nebo na zemlju, izli-vaju se rijeke, morabuuuuuu...

Bepa: Đove, jesi li pala utrans? Kate, udri joj dva ško-pacuna, prodrmaj je da dođek sebi. Što je tebi jadna nebila? Činiš šemence, oli si si-noć na televiziji gledala„Četiri jahača apokalipse“?

ĐOVE: Neka, neka, luda jeĐove. Kada se desi, samo minemojte reć da vam nisamništa unaprijed avizala. Svemi vonja na to, pa vi kakooćete, kako vam je volja.

Bepa: Da znate, Đove negovori lude. Cijeli svijet je iz-ludio. Sve ti je došlo od da-nas do sutra.

Lucija: Eto, zato smo sedanas i sastale da vidimo štomožemo učinjet da se situa-cija popravi. Kada svako po-pravi kod sebe doma, ondaje lako stati na zelenu granu.Ja bi ovu šedutu proglasilaza konstitucionu sa jednomtačkom dnevnog reda -osni-vanje ženske vlade ispodpalme - sa ciljem da nam svačetiri čoška od kuće, i dalje,pravo stoje.

Mjesto sastanka radi prak-tične ošervacije bit će šenta-da, ispod treće palme kodkafane Dojmi, jer je to naj-prometnije mjesto. Ima lijepeladovine, dobru vištu.Tudadefiluju avokati, špacakomi-ni, dileri, kamarijeri, direto-ri, prešidenti, službenici,študenti, lavoratori svake vr-ste, domaćice... Sve je tran-sparentno.

Ane: Moramo pozvati viđe-nije domaćice.

MARIJETA: Ja bi pozvala imlađariju. One od 18-25god,na njih svijet ostaje.

ĐOVE: Ako ostane?!Bepa: Opet ti Đove. Uozbilji

KKOOTTOORRSSKKEE BBOOTTUUNNAADDEE

Kako vam je drago...

46

se. Ako nemaš pozitivnu ene-rgiju, odma ajde doma.

Đove: Ne znam kaku ću jeimat kada su svi, oko mene,nadrtoga nosa. Face su imod kon- pasiona. Pa ti sadbudi od morbina.

Loreta: Ne znam kakoćemo s mlađarijom. Njih tre-ba ufatit kada su budni i fre-ški. Znaš da po noći danjuju,a po danu noćuju.

Ane: Ja ću pozvati Anku odParila. Ona je bila zapisničaru doba komiteta, pa može inama vodit zapisnik.

Loreta: Ona ti je, de kapo-to, van upotrebe. Pasala suta vremena. Panuo je zid, asa njim i komunizam.

Ane: Bogami se varaš. Ka-ko ja vidim stvari na jednogaod ovih novih partija dolazepo dva od bivše partije. Do-bro kaže Đove. Ne može seništa odjednom oburdat.

ĐOVE: Eto vidite. Spomi-njat ćete vi mene više puta.

MARIJETA: Nešto smrdi idimi.

Lucija: Ao, sigurno je sveizgorelo. Stavila sam mladujagnjetinu sa bižom. Sve jeizgorelo. Ništa, danas ćemokruva i zuba za objed.

Ane: Kada žene idu u poli-tiku tu ti nema ni ručka nivečere.

Loreta: Zaboravili smo našinjoru Lauru. Ona je već bi-la na šedutu u Podružnicuslobodnih građana, imaiskustva, a nema dlake najeziku. Zovi je neka odmadođe. Marijeta, ti si žvelta,trkni na čas do šinjore Laurei dovedi je.

Laura: Marijeta mi je uzput sve špijegala. Ne moguvjerovat da ste se movile. Ne-što će krepat. Od kada ja dr-žim parlatinu sa moga finje-strina. Sve ste okrećale glavui vatale šijun iza kantuna -neka Laura samo dimi, nemapametnija posla.

Lucija: Nemojte se žestiti,šinjora Laura, nije ni nama

lako. S posla na posao, ne-mamo kad dići nos od rabo-te, niti rešpirat. Vi ste slobo-dna žena, brinete samo o se-bi.

Laura: Nego kako, a ko ćebrinuti ako ja ne brinem. Sti-gnem se informisati o svemu,pročitati libro, imam vreme-na za razmišljanje. Oli bi sta-ri Grci bili onako napredni ipametni da su stalno rabota-li. Imali su slobodnoga vre-mena i gledali u nebo, priro-du, život. Svaka im je zlatna.Od kada ja govorim o ovomenašemu milome gradu. Pi-tam se đe nam je budučnostiliti ga strategija razvoja? Pi-tam, niko ne odgovara. Maliod Krsta postolara je završiouniversu u Bolonji, mali odPera u Londonu, a mala odTrifone konžervatorijum uMoskvi. I , i đe će se vratit?

Lucija: Dobro zborite. Niđe!Oni su prenaučeni.

Laura: Sve je pasalo i još ćeda pasa.

MARIJETA: Reko mi je To-mo iz preduzeća od benzinada se šalju svi doma, jer sesve seli gore u centar.

Laura: Eto ti ga na. To jošnisam čula, ma kako mi jeumaklo. Ovi, što su raspr-škani od preduzeća od bro-dova, nisu se još oporavili.Svako veče, ispod finjestri-na, mi prolazi naluštranikormilar i recituje kao našslavni pjesnik Bolica. Zna daga slušam pa počne:

Boka tuguje i suze roniU koroti Kotor, Perast i Do-

brotaMrtvački sveti Tripun zvoniPomorci slavni gdje vam je

flota?

Kome ste dali blago boke-ško

Ko ga potopi da više ne za-plovi

I cunamiju to je izvest te-ško

Pomorci slavni gdje su vambrodovi?

Svi potonuli bez fortunalaUmjesto pjesme mornarski

lelek se oriNi vrgola za urok nije osta-

laPomorci slavni gdje su vam

vapori? Lucija: Eto ste nas raspla-

kali.U srce me tako. Nemaviše ni barki, a kamoli bro-dova, teško nama!

Laura: Što teško? Svi stemeškini. Svaki put zalijempjesnika- kormilara buka-ričem vode. Oli sam mu ja di-rekcija, pa mi recituje i uda-ra u tanke žice, pa poslije nemogu zaspat.

MARIJETA: Možda , jad-nik, misli kako ste vi žena odrišpeta,enegična i od ugledada možete što pomoć.

Laura: Ja imam ideju, aliniko ne abadaje. Imamo li minajstariju pomorsku bra-tovštinu na svijetu?

Svi: Imamo, Bokeljskumornaricu!

Laura: Slavi li bratovštinaove godine 1200 godina po-stojanja?

Svi: Slavi!Laura: Zašto je stvorena

Bokeljska mornarica?Svi: Ne znamo!ĐOVE: Ja znam. Da igra

kolo na dan sv. Tripuna 3.februara svake godine. Kakomi je milo čut kada zasviragradska muzika slavno kolo.A još kada učine đir po Koto-ru. Kako samo figura diri-gent, onaj mali Begović, keperšona, ke mot!

Laura: S kim sam se ufati-la u kolo. Injoranti, mezoma-ti, kukumari, eto što ste. Bo-keljska mornarica je brinulao pomorcima i njihovim po-rodicama u nevolji, nalazilaim ukrcaj na jedrenjake, iz-državala bolesne marinere...Uzmite libro pa pročitajte,tamo vam sve piše. Kadapročitate javite mi se. U sle-deći foj od ovoga glasnika ćuvam sve špijegat.

47

48

Piše: Željko BRGULJAN

Francuski novinar i publi-cist, istaknuti intelektua-lac španjolskog podrijetla

Charles Yriarte (Paris, 1832.-1898.) slovio je za vrlo učenogromantičarskog vizionara i iz-vrsnog poznavatelja klasičneEurope. No njegov je nemirniduh išao dalje, tragajući, nasvojim brojnim putovanjima,za skrivenim kulturama naro-da s ruba europske civilizaci-je.

Godine 1878. izašla je u Pa-rizu u izdanju Librairie Hac-hette Yriarteova knjiga putopi-sa Les bords de l’Adriatique etle Monténégro, Venise – l’Istrie– le Quarnero – la Dalmatie -le Monténégro et la rive Ita-lienne u kojoj opisujući svojaputovanja istočnojadranskomobalom daje i slikoviti opis Bo-ke kotorske.

Yriarte se u Boku zaputioLloydovim parobrodom iz Du-brovnika ploveći do Kotora se-dam i pol sati po lijepom je-senskom vremenu. O svom pr-vom uplovljavanju u Boku pi-še:

„ Od trenutka kad oplovimoOštri rt i uđemo u Boku kotor-sku, ploveći uz obalu prekra-snih zaljeva, ukazuje nam seprizor koji neki zemljopiscismatraju jednim od najljepšihna svijetu. Boka kotorska za-cijelo je jedno od najljepšihmjesta na kugli zemaljskoj; ni-gdje priroda nije s toliko ma-šte, s toliko blještavila i s ta-kvom silinom manifestiralasvoje skrivene snage, mijenja-jući svoju površinu u vrijeme

kad se stvarao svijet; nijed-nom kutku na kugli zemalj-skoj nije dala istodobno takoljubak i tako veličanstven iz-gled...“.

Od ulaska u Bokokotorskizaljev do grada Kotora plovid-

ba je trajala oko dva sata. Pro-lazeći kroz Verige (Catene)Yriarte navodi da je prolaz ta-ko uzak da je mađarski-hrvat-ski kralj Ljudevit braneći Ko-tor od mletačkih napada,1381. godine, s jedne na dru-

PPUUTTOOVVAANNJJEE FFRRAANNCCUUSSKKOOGG NNOOVVIINNAARRAA II PPUUBBLLIICCIISSTTEECCHHAARRLLEESSAA YYRRIIAARRTTEEAA

Veličanstvena Boka«Boka kotorska zacijelo je jedno odnajljepših mjesta na kuglizemaljskoj», piše Yriarte u knjiziputopisa Les bords de l’Adriatique etle Monténégro, Venise – l’Istrie – leQuarnero – la Dalmatie - leMonténégro et la rive Italienne

49

gu stranu dao razapeti verige(lance), pa je otuda moreuzdobio naziv Catene - Verige.Informira nas da parobrod naliniji Dubrovnik – Kotor prista-je četiri puta: u Herceg – No-vom, Risnu, Perastu i Kotoru.

Nakon Hercegnovskog Yriar-te opisuje Risanski zaljev, aopisujući otoke pred Perastomiznosi neke netočnosti. Ističeda se na otoku sv. Đorđa nala-zi pravoslavni samostan, a za-pravo je ta stara opatija, kojaje nekad pripadala benedik-tincima, u kontinuitetu do da-nas katolička. Sljedeći kriviautorov navod je da se na oto-ku Gospe od Škrpjela nalazi„kapelica posvećena katoli-čkom obredu“. Sredinom sed-mog desetljeća XIX. stoljeća,kada je Yriarte putovao ovimkrajevima na Škrpjelu se nala-zila sadašnja crkva, podignuta1630. na mjestu kapele iz XV.stoljeća. Nadalje, za sliku Ma-done s djetetom, koja se nala-zi na središnjem oltaru sveti-

šta, kaže da se „pripisuje oso-bno svetom Luki“. No, danasje opće poznato da je ikonaGospe od Škrpjela, nastalaoko 1452, djelo kotorskog sli-kara Lovra Marinova Dobriče-vića.

Svoju plovidbu kotorskimzaljevom Yriarte ovako opisu-je: „Kako se primičemo gradu,smještenom u dnu zaljeva kaou nepristupačnoj pećini, priro-da je sve oštrija i nemilosrdni-ja. Dražestan kontrast izmeđubijelih vrhunaca i bujnog zele-nila u podnožju uskoro pre-staje: iza drvoreda koji je po-sađen da bi zaštitio mulo zaiskrcaj i šetalište uzdiže se str-ma, gotovo okomita, hridina;dojam ljupkosti i miline nesta-je i priroda djeluje oštro i su-rovo. Klima Boke je zdrava,zemlja je suha i nema grozni-ce. Ljeta su vruća, proljeća ijeseni vrlo ugodne. Zima jeoštrija nego bilo gdje u Dalma-ciji jer su u blizini snježne pla-nine i ima puno padavina. Bo-

kelji (Bocchesi) ili stanovniciBoke, smatraju se u cijelojDalmaciji posebnom vrstom; uZadru će vam u mnoštvu po-kazati nekoga i reći: To je Bo-kelj, jer se odlikuje karakteri-stičnom fizionomijom i osobi-nama. Uspjeli su od svogakraja, s malo obradive zemljekoja je zapravo tek pojas upodnožju planine, stvoriti je-dan od najbogatijih okruga uDalmaciji zahvaljujući marlji-vosti, sklonosti pomorstvu i tr-govini, te njima svojstvenomsmislu za štednju...“.

Nastavljajući opisivati Boke-lje i njihovu pomorsku djelat-nost Yriarte kaže: „Bokelj serađa kao pomorac, to je njego-va vokacija. Smion je, sklonpustolovini, vrlo snažne građe;to je narod izuzetne ljepote...More je bokeljsko bojno polje idovoljna je jedna godina boga-ta olujama da opustoši gotovocijelo mjesto. No oni koji izbje-gnu bijesu vjetrova vraćaju sebogati, ponekad još uvijekmladi; vidio sam mnoge kojisu proputovali cijeli svijet iskupili pristojno bogatstvo, ajoš su izgledali u cvijetu mla-dosti. .. Nisu nimalo tašti, nepokušavaju zabljesnuti raz-mećući se bogatstvom predsusjedima; nemilosrdni suprema sebi, sabrani i promi-šljeni i orijentirani na svojumalu zajednicu. Rečeno mi jeda najbogatiji među njimaimaju uzorke oružja iz svih ze-malja koje su proputovali i danjima krase svoje domove: tasklonost vuče podrijetlo iz sto-ljetne nužde da se brane odTuraka i Crnogoraca. Tek su uposljednje vrijeme konačno si-gurni u svom zaljevu kojimdominiraju strme planine ko-je, čini se, ni jedno ljudsko bi-će ne može pregaziti, no kojesu ipak pristupačne kozjimnogama Crnogoraca.“ Nadalje,navodi kako Dobrota, tadanajbogatije pomorsko mjesto,u doba oskudice u zaleđu ot-vara apetite Crnogorcima koji

50

upadaju na njen teritorij radipljačke. S obzirom da je Do-brota, kaže Yriarte, od CrneGore odvojena samo jednimstjenovitim brdom, kuće (pala-ci) Dobroćana opasane su zi-dinama sa puškarnicama ka-ko bi se obranili.

Na koncu parobrod pristajeu Kotor o kojem je autor ovogznačajnog putopisa zapisao:„Posljednji zaljev nema oblikkruga već vrlo šiljastog troku-ta: na samom vrhu trokutanalazi se grad Kotor, a s lijevei desne strane protežu se viso-ke planine koje priječe prolazsunčevim zrakama... U kratkovrijeme koje sam tamo proveoimao sam osjećaj da je Kotor,koji se nalazi gotovo u srcueuropske civilizacije, jedan odnajizoliranijih kutaka na svije-tu. Stanovnici su ozbiljni, jed-nostavni i srčani... Cijeli gradopasan je zidinama; postoje triulaza, dva se zatvaraju nakonzalaska sunca, a treći, onaj naobali, Vrata od mora, dosto-janstvenog izgleda i ukrašenagrbovima i natpisima, u dane

kad stiže parobrod ostaju ot-vorena do ponoći.“

Kavanu Dojmi, koja se svedo sredine XX. stoljeća nalazi-la u blizini morskih vrata, opi-suje kao vrlo ugodan restoransmješten na šetalištu izvan zi-dina u kojemu blaguju putni-ci, časnici garnizona i državnislužbenici. Nakon što je opi-sao kotorske pijace i trgovanjeYrialte iznosi povijesne činje-nice vezane za izmjene vlasti uKotoru i Boki. Velik dio svogputopisa posvećuje opisu sta-novništva, njihovih karaktera,običaja i njihovu odjevanju.

Zapisi o putovanju Bokomkotorskom francuskog puto-pisca Charlesa Yriartea, iakosadrže i poneku netočnost,puni su zanimljivih i vjerodo-stojnih opisa ovog bajkovitogzaljeva jednog u nizu europ-skih intelektualaca koji sukroz XIX. stoljeće, tragajućirubovima europske kulture,otkrivali život i običaje tamo-šnjih naroda. Ono je, uz liko-vne priloge Sorrieua, Valeria,Barbana i drugih, i svjedoče-

nje drastičnih promjena ovo-ga jedinstvenog jadranskogzaljeva, posebno nakon deva-stacija nerazumnim graditelj-skim zahvatima u posljednjatri desetljeća. Dok čitamoYriartove opise Bokokotor-skog zaljeva i u mislima namputuju zaljevske vizure na-meće nam se pitanje: može lise Boka spasiti? Može li stru-ka utjecati na lokalnu i drža-vnu vlast da se zaustavi bru-talna devastacija ovog biseraJadrana? Sve što je lijepo uBoki djelo je Stvoritelja i ne-kadašnjih Bokelja. Nije se do-voljno ni pošteno time samoslužiti u reklamne svrhe, tre-ba nešto učiniti da se spasidvorac Tri sestre (Tre sorelle)i samostan sv. Nikole u Prča-nju, palača Visković u Pera-stu, crkva sv. Franje u Koto-ru kao i drugi biseri bokeljskegraditeljske baštine! Još uvi-jek nije izgubljena nada da ćeneki novi Yriarte u budućno-sti s jednakim ushićenjemuplovljavati u ovaj nezabora-vni zaljev.

51

KRONIKA DRUŠTVAPriredio: Tripo SCHUBERT

Kada dođem Tivtu gradu16. 4. 2009. U sklopu održavanja Montene-

gro Dance Festivala (13-19.04), a u suradnji sCentrom za kulturu Tivat, Hrvatsko građan-sko društvo - podružnica Tivat upriličilo jeprogram dobrodošlice za goste Osnovne škole„Ljudevit Modec“ iz Križevaca. Učenike su od15-19.04. u svojim domovima ugostili obiteljičlanova udruge. Program je otvorila Elza La-san-Zorobabel, vicekonzul Generalnoga kon-zulata Republike Hrvatske u Kotoru. Neposre-dno nakon otvorenja, mali su Križevčani ple-som i pjesmom ostavili dah svoje tradicije ugaleriji Buće Luković.

U programu su sudjelovali i polaznici dopun-ske škole hrvatskoga jezika pod vodstvom na-stavnice Marine Bastašić, Antonija Vučinovići Josip Petković, obučeni u tradicionalnu bo-kešku nošnju, koji su sve prisutne pozdravilirecitacijama o Boki i Hrvatskoj. U sklopu pro-grama dobrodošlice bila su pripremljena iosvježavajuća pića te sitne delicije bokeškogakraja (kolačići, projara...). Na prvome katu Ga-lerije postavljena je i izložba, koja je naše goste,

ali i sve one koji su došli pogledati, vješto pro-vela gotovo cijelim Bokokotorskim zaljevom.Anto Vuksanović nas je uveo raznolikošću su-venira, vrša i bočica. Postav Darka Botice ot-krio nam je kakvi su sve brodovi plovili našomBokom, vjerodostojno ih prikazavši preciznom

izradom od palmina drveta. Marija Ramljaksvojom nam je izradom od tijesta prikazala lu-tke s tradicionalnom uniformom Bokeljskemornarice te lastovsku narodnu nošnju. Puto-vanje Bokom ovom izložbom upotpunio je i Po-čanić Marko, koji je svojim slikama od trstikena plišanoj podlozi ostavio trag katedrale sv.Tripuna, bokokotorskoga i budvanskoga pejza-ža. Gracija Škanata svojim je ručno izrađenimoružjem Bokeljske mornarice i bajuom oživiovrijeme poznatih bokeških mornara i admirala.Bokešku tradiciju i suvenire nakratko su preki-nuli crteži i kolaži djece – polaznika hrvatskedopunske škole, da bi nakon njih ručni rad ate-ljea Slaby u naša domaćinstva vratio one prvo-tne, ali već pomalo zaboravljene stvari, poputdemižana, amfora, sumpreša, bokala, bronzi-na. Svi su se složili – lijepo postavljena izložbaizmamila je divljenje svakog posjetitelja.

Dan kasnije, na poziv Dejana Pešića, orga-nizatora Festivala, krenulo se vodenom koči-jom na krstarenje Zaljevom. Na Pinama se ne-strpljivo čekao polazak. Vrijeme nam je bilo ukorist, čak ni nekoliko kapi kiše nije pokvarilodobro raspoloženje. Prolaskom kroz tjesnacVerige otvorio se pogled na risanski i kotorskizaljev. Gostima smo u kratkim crtama ispriča-li povijest ovoga kraja. Oplovili smo oko otokaGospe od Škrpjela i sv.Jurja pred Perastom iuputili se prema Kotoru. No, kako je vrijemeodmicalo, ubrzo smo stigli do Kotora, u obila-zak starog grada.

U nedjelju ujutro Križevčani su se uputilisvojim kućama. Domaćini su ih ispratili doautobusa ispred hotela Mimoza u centru Tiv-

52

ta. Razmijenjeni su brojevi telefona, adrese iutisci. Djeci se boravak u Tivtu svidio, a bilo jei onih koji su izrazili želju da ostanu. (priredi-le prof. Marina Bastašić i Ljerka Sindik)

Uskršnji koncert18.4.2009. Podružnica HGDCG iz Tivta or-

ganizirala je uskršnji koncert u crkvi Sv. Rokau Donjoj Lastvi. U programu je sudjelovaozbor S. Roka iz Lumbarde na Korčuli. Uz po-moć župnika don Iva Ćorića u župnoj konobije priređen domjenak i druženje.

Posjet delegacije iz Stoca

21.4.2009. Delegacija Hrvatske Matice,ogranka Stolac, u sastavu: Željko Raguž, do-predsjednik Matice, dr.sc. Pero Marjanović,urednik godišnjaka „Stolačko kulturno prolje-će“ i Stanislav Vukorep, član uredništva, po-sjetili su HGDCG i u razgovoru sa dr IvanomIlićem i Tripom Schubertom dogovorili sura-dnju i predstavljanje našeg društva na ovogo-dišnjem Stolačkom kulturnom proljeću.

Don Brankov dom25. 4.2009. Na poziv Bratovštine „Bokeljska

Mornarica 809“ Zagreb, a u povodu obilježava-nja dva jubileja, 1200. obljetnice Bokeljskemornarice Kotor i 85 godina djelovanja Bra-tovštine u Zagrebu, HGDCG je sudjelovalo na

otvorenoj tribini „Don Brankov dom-stjecišteljudi i ideja, duha i kulture“, održanoj u Tribi-

ni Grada Zagreba na Kaptolu. Manifestacijaproslave jubileja održava se pod pokrovitelj-stvom predsjednika RH Stjepana Mesića i uzprijateljsku potporu gradonačelnika ZagrebaMilana Bandića.

Nakana trećih po redu „Don Brankovih da-na“ bila je, osim sjećanja na velikog bokeljskogsvećenika i intelektualca, prezentacija sada-šnje društvene vizure Boke.

Na tribini su govorili: ministar kulture, me-dija i sporta Crne Gore Branislav Mićunović,veleposlanik Crne Gore u Vatikanu dr. sci.Antun Sbutega, tajnik HGDCG Tripo Schu-bert, urednica Hrvatskog glasnika TamaraPopović, te domaćin i organizator dr. JosipGjurović, predsjednik Bratovštine. Tribini jenazočila i pozdravila skup u ime ministra kul-ture RH Boža Biškupića državna tajnica NinaObuljen, koja je zahvalila ministru Mićunovi-ću na dobroj suradnji, uvjereni da upravo kul-turom na najbolji način razvijamo odnose dvi-ju država. Ministar Mićunović je uzvratio zah-valnost ministru Biškupiću i svima koji poma-žu povezivanju Crne Gore i Hrvatske.

U delegaciji koja je doputovala iz Crne Gorebila je direktorica Pomorskog muzeja KotorMileva Vujošević. U ime Grada Zagreba nazo-čio je Boško Lozica, a gosti tribine bili supredstavnica Ambasade Crne Gore u RH Ve-sna Nikčević, Veselin Simović iz Vijeća crno-gorske manjine u RH, predsjednik Zajednicaudruga Hrvatskih dragovoljaca domovinskog

53

KRONIKA DRUŠTVArata Tom Kačinari.

Tajnik HGDCG Tripo Schubert u svom je iz-laganju govorio o društvu i evocirao uspome-ne na suradnju i druženje sa don Brankom.

„ U teškim devedesetim godinama Hrvati Bo-ke su usprkos svim pritiscima uspjeli daustraju u očuvanju svog identiteta, kulture iobičaja. Nakon 1997, kada aktualna vlast na-pušta beogradski kurs i svoj brod okreće kazapadu i susjednoj Hrvatskoj, Hrvati Boke seorganiziraju i kroz institucije sistema rade naočuvanju identiteta i povezivanu pokidanihmostova. Jedna grupa istomišljenika iz Tivta iKotora pokreće inicijativu o formiranju Udru-ge sa hrvatskim predznakom. Don Brankovdom na Sv. Stasiji postaje mjesto razmjenemišljenja i koncipiranja budućeg ustrojstvaUdruge.

Don Branko se zalagao da Udruga ima gra-đansku opciju, koju je objašnjavao riječima:„Mi smo svjesno i namjerno nazvali HRVAT-SKO GRAĐANSKO DRUŠTVO CRNE GORE,jer vjerujemo da i Crna Gora ima svoj život ukojemu želimo sudjelovati kao djelotvorni,konstruktivni i pozitivni članovi društva, općedobrobiti i vlastite koristi. Ne afirmiramo, nekonstituiramo i ne prodajemo nikakve pseu-do-megalomanske, nacional-političke projek-te. Naprotiv, osjećamo se na tragu onoga štose kod većih i iskusnijih već desilo. Želimo bi-ti u respektu prepoznati, u miru prihvaćeni, usuradnji kooptirani i u kontekstu toga proce-sa vidimo sebe, zato smo građansko, a ne po-daničko.“ Ova koncepcija je ugrađena u Sta-tut, te članom društva može biti onaj tkoprihvaća statutarne principe, bez obzira navjeru i naciju.

Tako se 23. 06. 2001. utemeljilo HGDCG“,kazao je Schubert.

Na tribini je predstavljena knjiga „Bokeškakužina“ ing.arch. Vlaste Mandić, o kojoj jeosim autorice govorio i organizator čuvene ti-vatske kulinarske manifestacije Žućenica festMašo Čekić.

Dr. Josip Gjurović kazao nam je kako su„Dani don Branka“ zamišljeni ne kao njegovakomemoracija i glorifikacija, nego kao inspira-cija i motivacija za teme u kojima je on daoprepoznatljiv začin.

„ Ne ulazeći u značaj njegove uloge u Boki iCrnoj Gori, njegova je velika zasluga što je pri-bližio Boku, njenu kulturu i duh, ostalim pro-

storima, pokazao stoljetnu pripadnost europ-skom civilizacijskom krug“, objasnio nam jepredsjednik bratovštine „Bokeljska mornarica809“, koji je svojim djelovanjem na njenom če-lu, uvjerili smo se i ovoga puta, također iznim-no doprinio respektabilnom ugledu Bokelja uZagrebu i diljem Hrvatske, te održanju kon-takta sa zavičajem.

U nedjelju 26. travnja u Crkvi sv. Marije naDolcu služena je sv. misa za dušu don Bran-ka.

Uskršnji koncert u Kotoru

30.4.2009. U organizaciji HMI - podružniceSplit i Podružnice HGDCG Kotor, a pod pokro-viteljstvom grada Kaštela, u povodu Uskršnjihblagdana organiziran je nastup KUD „Ante Za-ninović“ iz Kaštela. Mladi Kaštelani predstavi-li su se kotorskoj publici u koncertnoj dvoranicrkve Sv. Duha folklornom grupom i mando-linskim sastavom. Plesom i pjesmom pred-stavljena je Dalmacija, ali i sjever Hrvatske, dabi nastup završio kolom iz opere“Ero s onogasvijeta“ Jakova Gotovca. Nakon koncerta Po-družnica je organizirala domjenak u prostori-jama Društva.

Koncert puhačkog orkestra02. 5.2009. U organizaciji Podružnice

HGDCG iz Tivta i Glazbeno prosvjetnog dru-štva iz Tivta organiziran je koncert puhačkog

54

orkestra DVD-a Stankovo (Jastrebarsko), naobali Pine, pod dirigentskom palicom prof.Dragutina Fabijanića, ravnatelja glazbeneškole Jastrebarsko. Na programu su bile ko-račnice, Ivo Robić, My way, Oj goro okićka, Di-xi parade, Down by the river side, Suza za za-gorske brege, Dobro mi došel prijatel, govoritiše i evergreens. Druženje se nastavilo u ho-telu „Pine“, gdje je GPD organiziralo domje-nak.

Uskršnji koncert u Herceg Novom

02. 5. 2009. U organizaciji HMI - podružni-ce Split i Podružnice HGDCG Herceg Novi, apod pokroviteljstvom grada Kaštela, u povoduUskršnjih blagdana organiziran je nastupKUD „Ante Zaninović“ iz Kaštela. Mladi Kašte-

lani predstavili su se hercegnovskoj publici ugaleriji „Josip Bepo Benković“ folklornom gru-pom i mandolinskim sastavom. Plesom i pje-smom predstavljena je Dalmacija, ali i sjeverHrvatske, da bi nastup završio kolom iz opere“Ero s onoga svijeta“ Jakova Gotovca. Nakonkoncerta Podružnica je organizirala domjenak.Ovaj koncert je financijski pomogla OpćinaHerceg Novi.

Natječaj07. 5. 2009. Na natječaj Ministarstva kultu-

re, medija i sporta Crne Gore namijenjen pro-gramima za mlade prijavili smo jedan projekt.

HGDCG u Padovi10. 5.2009. Na poziv Zajednice Hrvata u Ve-

netu, HGDCG je prikazanim programom uve-ličalo proslavu Sv. Leopolda Bogdana Mandi-ća, koja se svake godine održava u Padovi. Uprogramu su sudjelovale Bisernice Boke i Ko-torska vlastela, koji su prikazali igrokaz „Nakotorskoj pjaceti“. U našoj organizaciji su bilii hodočasnici župe Sv. Mateja iz Dobrote, kaoi hodočasnici iz Dubrovnika. Iz Padove smoimali izravno uključenje u emisiju „S HrvatimaBoke“ na radio Dubrovniku.

Hodočašće12. 5. 2009. Podružnice HGDCG iz Bara i

Tivta su organizirale hodočašće u povodu pro-slave Sv. Leopolda Mandića i nazočili misnom

55

KRONIKA DRUŠTVAslavlju u crkvi Sv. Jeronima u Herceg Novom,koju je predvodio mons. Ilija Janjić.

Dan DNŽ12. 5.2009. Na poziv Dubrovačko neretvan-

ske županije, predstavnik našeg društva Lju-bo Biskupović je nazočio proslavi dana DNŽ injihovog zaštitnika SV. Leopolda Mandića. Po-ložen je vijenac palim braniteljima Dubrovnikana groblju Boninovo, a zatim je nazočio sveča-noj sjednici u teatru Marina Držića.

Posjet Senada Gačevića13. 5.2009. Senad Gačević, direktor Centra

za očuvanje i razvoj kulture manjina sa sjediš-tem u Podgorici , kojega je oformila Vlada Cr-ne Gore, posjetio je naše društvo i u razgovo-ru sa dr. Ivanom Ilićem i Tripom Schubertomupoznao se sa radom HGDCG, našom strate-gijom i planovima za ovu godinu, kao i proble-matikom koja prati realizaciju zacrtanih aktiv-nosti na očuvanju i razvoju kulture Hrvata uCrnoj Gori.

Dan grada Omiša

16. 5. 2009. na poziv Gradonačelnika Gra-da Omiša i dugogodišnjeg prijatelja IvanaŠkaričića naše izaslanstvo: Dario Musić, Sel-ma Krstović i Mira Musić nazočili su slavlju.

Uz srdačnu dobrodošlicu Gradonačelnika,članova Gradske uprave i voditeljice Protoko-

la Grada Ivanke Galić našem izaslanstvu jeukazana posebna pažnja.

Toga dana na gradskom groblju Visovci uznazočnost mnogih predstavnika vojnih i civil-nih zvaničnika kao i predstavnika raznihUdruga , u nazočnosti gradonačelnika i člano-va Gradskog poglavarstva naši predstavniciSelma Krstović i Dario Musić položili su vije-nac i upalili svijeću pred središnjim križem uspomen na sve poginule za Domovinu.

Nakon toga pred spomenikom poginulimbraniteljima Domovinskog rata u Parku hr-vatskih branitelja odana je počast poginulimhrvatskim braniteljima.

Središnja proslava se održala u Ilirskom sje-meništu Priko u Omišu uručivanjem nagradai plaketa grada Omiša zaslužnim i istaknutimgrađanima kao i skupne nagrade uspješnimUdrugama i sportskim klubovima. Svečanostje pratila klapska pjesma Gradskog komornogzbora «Kralj Slavec»

Nakon ove svečanosti, od Župne crkvesv.Mihovila glavnim ulicama grada krenula jetradicionalna procesija u čast zaštitnika gradasv. Ivana Nepomuka pjevajući prigodne sveča-ne crkve pjesme. Povratkom pred crkvu odr-žana je svečana misa koju je uz brojne sveće-nike omiškog i poljičkog dekanta predvodiosplitsko-makarski nadbiskup msgr Marin Ba-rišić.

Svečanost započeta toga jutra, nakon sveča-ne mise nastavila se svečanim domjenkom uRestoranu izletištu «Radmanove mlinice u ka-njonu rijeke Cetine.

Prekrasno druženje uz zabavu i pjevanje tra-

56

jalo je do kasnih popodnevnih sati. Izmijenilismo i prigodne poklone za tu priliku.

Na odlasku pozdravili smo se sa dragim do-maćinima i zaželjeli gradonačelniku IvanuŠkaričiću i Gradskom vijeću pobjedu na ne-djeljnim izborima. Uz mnogo lijepih doživljaj,iskrenog prijema i uvažavanja našeg Društva,napustili smo Omiš sa željom za ponovni su-sret iduće godine a možda to bude i tijekomove godine .

Boravkom u Omišu posjetili smo i našeg du-gogodišnjeg suradnika i prijatelja MihovilaPopovca, voditelja Centra za kulturu GradaOmiša te ravnatelja Osnovne glazbene školeLovro pl. Matačić. U kratkom srdačnom susre-tu zaželjeli smo jedni drugima dobro zdravlje iuspjeh u radu. Od gosp. Popovca dobili smona dar tek promoviranu monografiju «40 godi-na Omiškog festivala». (Priredio Dario Musić)

Konsultacije civilnog sektora18. 5. 2009. Na poziv Centra za građansko

obrazovanje i Akcije za ljudska prava naš pred-stavnik je prisustvovao konsultacijama u sveziformiranja regionalne komisije za utvrđivanje či-njenica o ratnim zločinima i drugim teškim po-vredama ljudskih prava u bivšoj Jugoslavije (RE-COM).

Natječaj MVPEI 20. 5.2009. Na osnovu javnog poziva za

kandidiranje projekata Ministarstva vanjskihposlova Republike Hrvatske, a preko Velepo-slanstva RH u Podgorici, HGDCG je predalopet projekata.

Sastanak HNV28. 5.2009. Na sastanku Hrvatskog nacio-

nalnog Vijeća, kojemu su nazočila tri predsta-vnika iz HGDCG, raspravljalo se o izdavačkojpolitici Hrvatskog glasnika. Sastanku su na-zočili i veleposlanik RH Petar Turčinović i ge-neralni konzul Božo Vodopija.

Na Regionalnom forumu28/29. 5.2009. Na poziv Centra za građan-

sko obrazovanje, Akcije za ljudska prava i In-stituta Alternativa, naš predstavnik je sudjelo-vao u radu V. Regionalnog Foruma o tranzicio-noj pravdi u post-jugoslovenskim zemljama,koji se organizirao u hotelu Splendid i kojemusu nazočile visoke ličnosti iz političkog životaCrne Gore i okruženja, kao i jedan dio žrtavarata. U toku rada Tamara Popović, urednicaHrvatskog glasnika, je razgovarala sa MariomLučićem, logorašem Morinja i ponudila mupomoć i potporu našeg društva za vrijemesudskog postupka.

Stolačko kulturno proljeće29/30. 5. 2009. Na poziv Hrvatske Matice,

ogranka Stolac, izaslanstvo našeg Društva,Tamara Popović i Tripo Schubert su sudje-lovali u radu Stolačkog kulturnog proljeća. Nazavršnoj večeri predstavljeno je naše društvo,

izdavačka djelatnost i Hrvatski Glasnik, a na-zočni su upoznati i o povijesti Hrvata u CrnojGori. Dr.sci. Pero Marjanović, urednik godiš-njaka „Stolačko kulturno proljeće“,

predstavio je Godišnjak, ove godine posvećenHrvatima Crne Gore, u kojemu su na 36 stra-na dati prilozi koje im je uputilo HGDCG.

Osim Hrvata iz Stoca, tribini su nazočili po-sjetitelji iz Mostara, Čapljine, Ljubinja.

Dr. Mladen Bošković, predsjednik MaticeHrvatske Stolac, biranim je riječima istaknuoznačaj i osobitost Hrvata Boke. Zaključak jeda ova dva dokumenta „Hrvatski glasnik“ i

57

KRONIKA DRUŠTVA„Godišnjak za povijest i kulturu Stolac“ ostajukao trajni zapisi o radu i događanjima Hrvatana ovim područjima življenja.

Željko Raguž, dopredsjednik Matice, upoz-nao je našu delegaciju sa aktualnim trenut-kom u kojem se nalaze Hrvati Bosne i Herce-govine. Bilo je riječi i o nastavku suradnje i uz-vratnom posjetu Kotoru.

Sudski proces Morinj1.6. 2009. Nakon susreta i razgovora Tama-

re Popović sa logorašem Morinja na Forumu,predstavnici našeg društva susreli su se sapredsjednikom Udruge logoraša Morinja gosp.Zdenkom Bulićem u Podgorici, koji je predvo-dio grupu svjedoka na nastavku suđenja še-storici pripadnika bivše JNA za počinjene ra-tne zločine u logoru Morinj i ponudili mu po-moć i dali potporu.

Posjet prof. Đura Vidmarovića1. 6. 2009. Đuro Vidmarović, književnik iz Za-

greba, posjetio je naše društvo i u razgovoru saTripom Schubertom elaborirao nekoliko značaj-nih tema iz rada društva, a razgovaralo se i opredstojećim zajedničkim aktivnostima i našemnastupu na VI. susretima književnika hrvatskihmanjina s književnicima u RH u Rovinju.

IPA projekti3. 6. 2009. Pozvani smo od strane Zajedni-

čkog Tehničkog Savjeta Cros-Broder Program-me Croatia- Montenegro da učestvujemo naForumu za traženje partnera u Dubrovniku.Od strane našeg Društva Forumu su prisu-stvovali Krunoslav Težak, Tamara Popović iTripo Schubert. Kandidirali smo jedan intere-santan projekt i odabrali potencijalnog part-nera iz DNŽ, sa kojim bi mogli aplicirati našuzamisao. Uskoro se očekuje Javni poziv zakandidiranja projekata.

Oproštajni posjet3. 6.2009. Županica DNŽ, Mira Buconić, uz

prisustvo njenog suradnika Miše Galjufa, do-župana, primila je u oproštajni posjet izaslan-

stvo našeg društva, Tripa Schuberta, Kruno-slava Težaka i Tamaru Popović. Evocirane suprijatne uspomene na zajednički odrađenebrojne manifestacije. Dobili smo uvjeravanjeda će tijekom primopredaje dužnosti preporu-čiti nastavak suradnje sa našim društvom.Istog dana susreli smo se sa predsjednikomUdruge dragovoljaca domovinskog rata GradaDubrovnika Igorom Žuvelom i počasnim čla-nom HGDCG iz Dubrovnika Željkom Filiči-ćem, kao i don Stankom Lasićem, koji je na-večer imao predstavljanje knjige „Pravo na ro-đenje u učenju crkve“ u Kneževom Dvoru. Do-govoreno je predstavljanje ove iznimno vrijedneknjige u Kotoru, uz sudjelovanje katedralnihmadrigalista u programu.

Posjet profesorice4.6.2009. Marina Bastašić, profesorica do-

punske nastave, posjetila je naše društvo i re-dakciju HG. Dogovorena je suradnja sa redakci-jom i za vrijeme ljetnjeg raspusta, a razgovaralose i o animiranju djece za narednu školsku godi-nu koja će početi 07 rujna i o organizaciji Tribi-na dopunske nastave u prvoj dekadi rujna mje-seca.

Sastanak Upravnog odbora9.6.2009. Održan je sastanak redakcije Hr-

vatskog glasnika na kojem je razmatrana ak-tualna problematika u svezi koncepcije i uređi-vačke politike. O toj točki dnevnog reda održanje zajednički sastanak sa Upravnim odboromHGDCG, i dogovorene smjernice daljeg rada.

58

KRONIKA DRUŠTVA

Upravni odbor razmatrao je tekuća pitanja iusvajanje materijala za VIII. godišnju Skupštinudruštva.

Sastanak Savjeta16.6.2009. Održan je sastanak Savjeta

HGDCG kojega sačinjavaju svi predsjednici po-družnica. Predsjedavao je dr. Ivan Ilić, pred-sjednik društva. Savjet je usvojio sve predloženematerijale od UO za Skupštinu.

Sastanak sa ombudsmanom18.6.2009. U Kotoru je održan sastanak tajni-

ka društva Tripa Schuberta i urednice Hrvat-skog glasnika Tamare Popović sa crnogorskimombudsmanom Šefkom Crnovršaninom ipredsjednikom udruge Cetinje Europa RademDžakovićem. Raspravljen je nesporazum koji jenastao tijekom organiziranja posjeta djece iz Cr-ne Gore Dubrovniku, te dogovorena suradnjana budućim projektima.

Dan državnosti RH19. i 23. 6. 2009. naše društvo dobilo je pozi-

ve na svečane prijeme u povodu Dana državno-sti Republike Hrvatske od veleposlanika dr. Pe-tra Turčinovića i generalnog konzula Boža Vo-dopije.

Susret sa Sanaderom22.6.2009. predsjednik Hrvatskog građan-

skog društva Crne Gore dr. Ivan Ilić i predsjed-

nica podružnice HGDCG Podgorica dr. Svjet-lana Zeković u Vili Gorica susreli su se sa pre-mijerom RH Ivom Sanaderom. (opširnije nastranama 8,9,10,11)

Godišnja skupština HGDCG24. 6. 2009. U Kotoru je održana redovna VIII.

godišnja Skupština Hrvatskog građanskogdruštva Crne Gore. Druženje uz koktel naCitadelli hotela Cattaro, nakon završetkaradnog dijela Skupštine, uveličala je svojimizuzetnim nastupom glazbena grupa «Filip De-vić» iz Splita, u suorganizaciji Hrvatske maticeiseljenika iz Splita. (opširnije na stranama4,5,6,7)

Dan Bokeljske mornarice26. 6. 2009. Bokeljska mornarica Kotor je

proslavila svoj Dan u godini velikog jubileja – 12stoljeća postojanja i prijenosa relikvija sv.Tripuna iz Carigrada u Kotor. Tim povodom jeodržana Svečana akademija, kojoj su nazočilemnoge ličnosti iz kulturnog i javnog života Koto-ra. Otvarajući Akademiju, kap. Ilija Radović,viceadmiral, je posebno pozdravio gradonačel-nicu Mariju Maju Ćatović, generalnog konzulaRH u Kotoru Boža Vodopiju, predsjednika Bra-tovštine Bokeljske Mornarice 809 u Zagrebu dr.Josipa Gjurovića i tajnika HGDCG Tripa Schu-berta.

Posjet dr. Josipa Gjurovića26. 6. 2009. predsjednik bratovštine Bokelj-

ska mornarica 809. iz Zagreba dr. Josip Gjuro-vić posjetio je naše društvo i sa tajnikom Tri-pom Schubertom razgovarao o zajedničkimprojektima za 2009. Tom je prigodom potpisanProtokol o suradnji Bratovštine i HGDCG.

ČestitkeČestitali smo: Dan nezavisnosti Crne Gore,

Dan državnosti Republike Hrvatske, Dan Bo-keljske mornarice, Dane Županija: Primorsko-goranske, Zadarske, Dubrovačko- neretvanske,Bjelovarsko-bilogorske, Dan grada Splita, DanGrada Zagreba.

59