SADRAJUVOD.........................................................................................................................................2 RAZVOJ PROGNOZIRANJA...................................................................................................3 VRSTE PROGNOZA.................................................................................................................5 PROGNOSTIKE METODE....................................................................................................8 Ekstrapolacijske metode.........................................................................................................8 Metoda pominog prosjeka.................................................................................................9 Metoda pominog ponderiranog prosjeka.........................................................................10 Metoda eksponencijalnog izglaivanja.............................................................................11 Metoda krivulje regresije..................................................................................................12 Metode procjene eksperata....................................................................................................13 Delphi metoda...................................................................................................................13 Morfoloka metoda...........................................................................................................14 Model metode.......................................................................................................................15 Povijesni modeli................................................................................................................16 Informacijski modeli.........................................................................................................16

UVODOd samog poetka ljudskog kulturnog razvoja ljudi su pokazivali zanimanje za svoju budunost i eljeli doznati kakva e ta budunost biti. Naime, vrlo davno ovjek je spoznao da nije apsolutno bespomoan u ondosu na svoju budunost. Ipak, nekim svojim svjesnim aktivnostima moe utjecati na ono to e se dogoditi, ali preduvjet toga jest spoznavanje uvjeta koji imaju utjecaja na budue dogaaje te priprema za te iste. Poznavajui svoju prolost moemo bolje razumjeti sadanjost te predvidjeti budunost Ovaj je citat potvrda da budui dogaaji nisu puka sluajnost, ve da postoji odreena zakonitost sa dogaajima iz sadanjosti i prolosti. U ono vrijeme to god se nije moglo objasniti poznatim prirodnim pojavama, jednostavno se pripisivalo viim silama. To je razlog zato je u gotovo svim kulturama dolo do pojave vraeva i proroka u cilju predvianja budunosti.

2

RAZVOJ PROGNOZIRANJAOd samog svog poetka proricanje se razvijalo u dva smjera: u smjeru predvianja prirodnih pojava koje su od ivotne vanosti i u smjeru predvianja drutvenih dogaaja. Prema ovome prvom uoeno je da je izmjena godinjih doba periodina te da je u vezi s poloajem odreenih nebeskih tijela. npr sunce porastom duine sjene najavljuje dolazak jeseni i zime. Ta su predvianja uglavnom bila astronomske i metereoloke prirode. Tako je u starom Egiptu bilo od ivotne vanosti za itav narod predvianje poplava rijeke Nila. Ponavljanje poplava moglo se dovesti u vezu sa poloajem odreenih nebeskih tijela. Drugi smjer predvianja odnosi se na drutvene promjene kao to su: napad neprijatelja, zavjere, ubojstva, bolest glad i sl. Proroci koji su predviali odreene drutvene pojave uivali su veliki ugled meu svojim narodom, te su imali snaan utjecaj na sudbinu tih naroda. Kljunu ulogu njihovog predvianja igralo je posebno duevno stanje u koje su zapadali, navodno pod utjecajem viih sila. Dunost sveenika i proroka bila je zapaziti znak upozorenja, a zatim ga i pravilno protumaiti. Najpoznatije proroite staroga vijeka bilo je Delphi na Parnasu u Grkoj. U hramu boga Apolona, proroica Pitija izricala je svoja proroanstva. U unutranjosti hrama, iz pukotine u stijeni izbijale su hladne omamljujue pare. Iznad otvora sjedila je Pitija i omamljena parama nesuvislo i dvosmisleno odgovarala na upite. Smatra se da je proroite djelovalo vie od tisuu godina.

3

Proroite je bilo od velikog utjecaja na kulturni ivot kako starih Grka, tako i Rimljana, ali slabljenjem i nestankom Rimskog carstva polagano su se gasila i proroita. U razdoblju srednjeg vijeka astrolozi su u potpunosti potisnuli vraeve. Njihova proroanstva temeljila su se na kretanju nebeskih tijela. Najpoznatiji je Johannes Kepler, astrolog i astronom rimsko-njemakog kretanja planeta. Temelj svakog prognoziranja jest uoavanje zakonitosti koje povezuju vremenski odvojene ali i sadrajno razliite pojave i na osnovi tih zakonitosti predvidjeti kretanja buduih dogaaja. Iako je prognoziranje dugi niz godina bila puka izmiljotina vraeva, ipak se prve ozbiljne privredne prognoze uoavaju poetkom 20.st. Predvianje zaliha i potreba bilo je nuno zbog razvitka industrije i trgovine. Koliine robe sve su vee, a dobra prognoziranja opsega prodaje rezultirala su manjim koliinama robe na zalihama i manjim gubitcima. U skladu sa navedenim dolazi do pojave prvih matematiko-statistikih postupaka i modela. Modeli su najveim dijelom analitiki kojima se mogu izraziti odreene kvantitativne promjene. Razvoj tehnike i proizvodnje u 20. st. zbog velike koliine proizvoda i njihove sloenosti sve je vie produivao vrijeme potrebno za pripremu proizvodnje, a sami proizvodni proces postajao je sve krai. Sve su to razlozi zbog kojih je prognoziranje sve vie dobivalo na vanosti. Bilo je nuno donijeti odluku o novim ulaganjima, sredstvima, sve u svrhu smanjenja moguih promaaja. Od velike je vanosti postajalo predvianje izgleda za uspjeh potencijalnih buduih proizvoda. S vremenom je dolo do stvaranja i razvoja prognostikih metoda koje su sada omoguavale i predvianje kvalitativnih promjena. Naravno, te su metode svoju prvu primjenu nale u privredi SAD-a, VB i Francuske. cara Rudolfa II sa poetka 17. st. Kepler je otkrio zakon

4

VRSTE PROGNOZAPrognoziranje definiramo kao predvianje buduih dogaaja koje se zasniva na objektivnim i provjerenim injenicama uz pomo provjerenih znanstvenih metoda. Kako bi napravili razliku izmeu prognoziranja i vraanja, definirajmo vraanje. Vraanje je predvianje budunosti bez znanstvene podloge temeljno na nadahnuu ili nekim viim silama. Ono je takoer i predvianje, ali na osnovi nedokazane hipoteze. Dva osnovna tipa prognoze: 1. uvjetne: prognoze koje kau da e se neto dogoditi pod uvjetom ako se prethodno dogodi neki drugi dogaaj (ako A, onda B). 2. bezuvjetne: daju procjenu vjerojatnosti nekog odreenog dogaaja u budunosti. (Vjerojatno je da e 10% studenata kroz 15 tjedana torture poloiti ovaj kolegij). Druga podjela prognoza je na: 1. kvantitativne ili koliinske: odnose se na dogaaje ija se veliina moe brojano izraziti. Veinom su to matematiko statistike metode. (2003. proizveli smo 6 000 kom proizvoda X, a 2004. istog proizvoda smo proizveli 7 500 kom pa zakljuujemo da je godinji porast 1 500 kom, pa su prognoze da slian porast moemo oekivati i 2005. god.) 2. Kvalitativne ili dogaajne: predviaju pojavu nekog dogaaja u budunosti, te daju odreenu procjenu vjerojatnosti dogaaja. Prognoze moemo djeliti i prema vremenu prognoziranja, pa u skladu s tim razlikujemo: kratkorone, srednjorone i dugorone. Kratkorone se odnose na period od godine dana unaprijed, a slue za orijentacju prilikom donoenja i korigiranja tekueg osnovnog planiranja. Srednjorone prognoze odnose se na vremenski intereval do 5 godina, a slue kao orijentacija kod industrijskih istraivanja i planiranja investicija. Dugorone prognoze vremenski obuhvaaju period od 5 do 10 godina, a slue za orijentaciju u pogledu uklapanja i usklaivanja razvoja organizacije sa razvojem privrede podruja, regije, republike.

5

Poznata je i podjela prognoza prema sovjetskom uenjaku D.M. Dobrov-u koji ih dijeli na tri vremenska horizonta: 1. prvi horizont obuhvaa vremenski interval od 15 do 20 godina unaprijed. Taj je raspon tolliki zato to se u njemu udvostruuje broj znanstvenih radova, broj proizvodnih sredstava, period obnove znanstvenog kadra, a ujedno predstavlja i zakonsku zatitu patenata. 2. drugi horizont obuhvaa vremenski interval od 15 20 do 40 45 godina. U tom periodu broj dominirajuih prirodnih i tehnikih koncepcija, kao i broj stanovnika, se udvostruuje. 3. trei horizont ini vremenski interval od 50 do100 godina. Tako dugi vremenski period daje samo neku odreenu orijentaciju i prikaz mogunosti razvoja pojedinih znanstvenih disciplina. Postoji takoer i podjela prognoza prema H.D. Haustein-u. Taj autor vremenski interval prognoza povezuje s vremenskim intrevalom planiranja. Prema tome razlikujemo: 1. prognoze koje omoguuju planiranje kapaciteta, manjih investicija i neposrednih istraivakih i razvojnih zadataka (2 do 3 godine). 2. perspektivno planiranje: otvaranje novih proizvodnji, dugoroni istraivaki rad i sl. (5 do 7 godina) 3. ope perpektive odnosno privredne i granske prognoze razvoja, te perspektiva dugoronog razvoja trita (10 do 20 godina) 4. dugorone kompleksne prognoze razvoja strukture narodne privrede (15 do 30 godina) 5. dugorone parcijalne prognoze kao to su energetika, broj stanovnitva i sl. (30 do 40 godina) Autor E. Gidai odreuje vremenski interval prognoza prema predmetu prognoziranja. 1. cijena: 2 do 3 godine, 2. trite: 3 do 4 godine, 3. trokovi: 5 do 6 godina, 4. investicije: 6 do 7 godina, 5. kapacitet: 7 do 8 godina, 6. tehniki razvoj: 8 do 10 godina, 7. istraivanje: 10 do 15 godina, 8. potronja i potrebe: 15 do 20 godina. 6

Svaki dui vremenski period od 20 25 godina trebao bi ulaziti u podruje futurologije. Zadatak futurologije bi bio istraivanje budunosti i moguih pravaca razvoja ovjeanstva. Postoji jo jedan pojam, a to je prognostika. Ona se naime od futurologije razlikuje po vremenu i po predmetu predvianja, a najee prouava vremensko razdoblje do 15 godina. Prognostika prouava samo neke dogaaje koji su predmet njenog interesa, a futurologija promatra dogaaja koji su od interesa za cjelokupno ovjeanstvo. Ipak prognostika djelatnost bi trebala biti sastavna komponenta svake radne organizacije, znansvenih ustanova i privrednih organa, a futurologija bi trebala biti predmetom prouavanja samo pojedinih instituta. Prognoziranje i prognoze mogu biti pojedinane i kontinuirane. Pojedinane su one koje su vezane za samo jedan problem, odnosno jedan poseban zadatak, a kontinuirane prognoze se odnose na probleme koji se stalno ponavljaju. Znanstvenoistraivake prognoze se takoer mogu dijeliti. Podjela je prema autoru G.M. Dobrov-u i to na: istraivake, programske i organizacijske prognoze. Istraivake trebaju ukazati na nove mogunosti i perspektive za usmjeravanje znanstvenih i tehnikih istraivakih radova. Najvaniji im je zadatak procjena moguih rezultata buduih istraivanja. Programske bi trebale obuhvatiti sve uvjete i potrebna sredstva za ostvarenje odgovarajuih praktinih i istraivakih ciljeva na osnovu kojih bi se kasnije planiralo vrijeme, oprema i sredstva za istraivake radove. Organizacijske daju osnovne hipoteze razvitka znanosti s organizacijskog aspekta.

7

PROGNOSTIKE METODEBroj prognostikih metoda jako je velik te prelazi ak brojku od 150. Ve spomenuti prognostiar G.M. Dobrov, podijelio je prognostike metode u tri glavne klase: 1. ekstrapolacijske metode, 2. metode procjene eksperata, 3. model metode. Za sve je metode karakteristino da se zasnivaju na nekoj od bazinih hipoteza tj. na nekoj osnovnoj pretpostavci za koju drimo da vrijedi za pojedini prognostiki sluaj.

Ekstrapolacijske metodeOve su metode veinom matematiko-statistike, odnoso koliinske ili kvantitativne koje se upotrebljavaju onda kada se prognostika veliina moe koliinski izraziti. Hipoteza svih tih metoda jest da sadanja stanja nekog procesa ili sustava, kao i njegova prijanja stanja utjeu na budua stanja tog istog. Iz tog razloga sve prognoze koje dobijemo ekstrapolacijskim metodama nazivamo uvjetnim prognozama. Osnovni problem ovih metoda je vrednovanje prijanjih stanja i pronalaenje matematikih zakona koji e najbolje izraziti prijelaz iz jednog stanja u drugo. Primjer: ako se zna da je porast proizvodnje u prole tri godine iznosio 3% godinje iz toga se prognozira, a ujedno onda i planira, proizvodnja 3% vea u narednoj godini. Meu ekstrapolacijske metode spada i prognoziranje slijeenjem. Bazina hipoteza ove metode je ako su dva procesa slina i ako jedan uvjetuje drugi, a izmeu njih postoji odreeni vremenski interval, onda poznavanjem stvarne veliine prvog procesa moemo prognozirati veliinu tog drugog. Proces koji slijedimo je vodei proces, a onaj koji prognoziramo je slijedni proces. Vrijednost i korisnost ekstrapolacijskim metoda ovisi o: 1. veliini sustava, 2. sloenosti sustava dogaaja na koji se oni odnose, 3. od vremenskog intervala za koji se rade.

8

Budua je stanja najlake prognozirati u sustavima visoke determiniranosti jer su u njima veze uglavnom iste uzrone veze. Najtee prognoziranje buduih dogaaja je u sustavima srednje determiniranosti jer na njih utjeu gotovo svi vanjski utjecaji. Razlika izmeu statistikih i prognostikih metoda velikim je dijelom u tome to se u statistici barata jako velikim brojem podataka, a kod prognoziranja sa relativno malo. etiri su ekstrapolacijske metode: 1. metoda pominog prosjeka, 2. metoda pominog ponderiranog prosjeka, 3. metoda eksponencijalnog izglaivanja, 4. metoda krivulje regresije.

Metoda pominog prosjekaOva je metoda jedna od najjednostavnijih iz skupine prognostikih metoda, a upotrebljava se u kratkoronim predvianjima. Polazi od bazine hipoteze da svako prolo stanje iz nekog prolog promatranog vremenskog intervala u jednakoj mjeri utjee na budue stanje. Izraunavanje prognostike veliine za sljedei period radi se prema formuli: Pt +1 = y =

y t + y t 1 + + y t n n

Iz formule je vidljivo da se izraunavanje vri na nain da se stvarne vrijednosti iz vremenskih perioda zbroje i podijele sa

n

n.

Pt +1 = prognostika veliina za slijedei vremenski period,y = sredna vrijednost iz n perioda, yt = sadanja vrijednost, yt = vrijednost u prolom periodu, 1 yt = vrijednost u n -tom prolom periodu, n

n = broj prolih perioda u koji treba uraunati i sadanji period.Broj perioda koji treba uzeti u obzir ovisi o neposrednoj svrsi prognoziranja i utjecaju na prognostike veliine u prolosti.

9

Prednosti metode: 1. metoda je jednostavna i lako primjenjiva, 2. proraun prognostikih veliina jednostavan je i brz, 3. sluajni faktori su lako uoljivi i 4. metoda je pogodna za poetna istraivanja. Nedostaci metode: 1. pogodna je samo za kratkorone prognoze, 2. ne daje jako pouzdane vrijednosti i 3. uspjeno je upotrebljiva samo ako su razlike meu pojedinim vremenskim intervalima male i ako utjecaj sluajnih faktora nije est.

Metoda pominog ponderiranog prosjekaBazina hipoteza: sadanje stanje i odreeni broj prolih stanja jako utjeu na budue stanje, ali utjecaj nije jednak. Znatno vei utjecaj imaju sadanje stanje i neposredno prethodno stanje. Ponderima se izraavaju razliiti utjecaji prolih vremenskih razdoblja. Oni su vrijednosti manje od 1 koje izraavaju postotni utjecaj prolih intervala na budunost. Prognostika veliina Pt +1 izraunava se prema formuliPt +1 = ay t + by t 1 + + zy t n

Pt +1 = prognostika veliina za sljedei vremenski period, a, b, , z = ponderi, vrijednosti manje od 1 odabrane tako da im suma iznosi 1a + b + + z =1,yt = sadanja vrijednost, y t = vrijednost u n

n -tom prolom periodu,

n = broj prolih perioda u koji treba uraunati i sadanji period.Prednosti i nedostaci ove metode jednaki su kao i prijanje, a razlika je samo u bazinoj hipotezi. Primjena ove metode je u kratkoronom prognoziranju, najvie 1 do 2 perioda unaprijed.

10

Metoda eksponencijalnog izglaivanjaPrimjena ove metode poinje uvoenjem elektronike obrade podataka. Osnova joj je jednostavni proraun za koji nije potrebno memorirati velik broj prolih podataka. Npr.kod metode ponderiranog prosjeka ako je

n = 6 mi stalno moramo imati pohranjeno 6 stvarnih

veliina iz prolih perioda, te kod svakog novog prognoziranja moramo izvriti pomak svih tih veliina za 1. U sluaju da elimo mijenjati pondere moramo mjenjai njih vie jer im suma mora biti 1. Sve te nedostatke ponderiranih prosjeka uklanja metoda eksponencijalnog izglaivanja. Bazine hipoteze obiju metoda su iste, tj. najvie utjecaja na budue stanje ima sadanje stanje, a sve manje utjecaja stanja iz prolih perioda. Veliina tog utjecaja izraava se koeficijentom izglaivanja A. Prognostika veliina sljedeeg perioda ovisi o prognostikoj veliini sadanjega i razlike izmeu prognostike i stvarne veliine pomnoene koeficijentom izglaivanja A. Ako uzmemo da je A veliko, odnosno blizu 1, sadanji period imat e veliku vanost za predvianje buduega, a ako je A mala vrijednost odreenu vanost imati e i niz prolih perioda. Dva su problema u primjeni ove metode: 1. kako odrediti prvu prognostiku veliinu, 2. kako izabrati koeficijent izglaivanja. Primjena ove metode uglavnom je za kratkorone prognoze, ali svoju primjenu moe nai i u izradi duronih prognoza. Prednosti: 1. jednostavnost, 2. lagani proraun prognostikih veliina, 3. mala potreba memoriranja radnih podataka i prorauna, 4. laka prilagodljivost promijenjenim uvjetima. Sve navedene prednosti razlog su uporabe ove metode za kratkorono predvianje pomou raunala.

11

Metoda krivulje regresijePostoji nekoliko metoda krivulje regresije (linearna, eksponencijalna, parabolina itd). Bazina hipoteza svih tih zasniva se na tome da e se zakonitost pojava koje su uoene u prolosti zadrati i u budunosti. Osvrnimo se samo na metodu linearne regresije ija je pretpostavka da se osnovna zakonitost razvoja dogaaja moe prikazati pomou pravca. Svrha metode je traenje jednadbe onog pravca koji e najbolje izraziti navedenu zakonitost. Trai se onaj pravac koji daje minimum sume kvadrata najmanjih razlika. Kvadrati razlika uvijek su pozitivni. Postoje dva problema o kojima ovisi uspjena primjena ove metode: zato istraivati krivulju regresije, kako izabrati onu krivulju koja je najvjerojatnija.

Poznavajui sve 4 ekstrapolacijske metode, javlja se problem koju od njih odabrati. Postupak izbora predloio je prognostiar G.M. Dobrov: 1. precizno definirati zadatak i postaviti hipoteze mogueg razvoja, 2. sastaviti sustav bitnih parametara i pronai njihove zajednike mjerne jedinice, 3. prikupiti i sistematizirati podatke prema njihovim karakteristikama i u vremenskom redosljedu, 4. otkriti simptome promjena u dosadanjem razvoju i pomou analize pokuati otkriti uzroke i zakonitosti tih pojava, 5. izvriti pojedine proraune za pretpostavljene zakonitosti, 6. odrediti granice ekstrapolacije i 7. kritiki procijeniti dobivene rezultate.

12

Metode procjene eksperataOve metode spadaju u kvalitativne ili dogaajne metode. Uglavnom su bezuvjetne, odgovaraju na pitanje to e se dogoditi, kada i koja je vjerojatnost dogaaja. Dvije su grupe ovih metoda: individualna i kolektivna. Individualna metoda je metoda razgovora ili intervjua, a provodi se na tri naina: 1. posredni razgovor, 2. neposredni razgovor sa unaprijed dostavljenim pitanjima i 3. neposredni razgovor bez unaprijed dostavljenih pitanja. Uspjenost ove metode ovisi o dobrom izboru ispitanika, postavljenim pitanjima i interpretaciji odgovora. Najjednostavnija od kolektivnih metoda je metoda komisije. To je metoda neposrednog kolektivnog razgovora, a provodi se na nain da se na sastanak pozovu eksperti kojima se tijekom neposrednog razgovora postavljaju unaprijed pripremljena pitanja. Optimalno trajanje sastanka je 60 do 90 minuta, a najpovoljniji broj lanova je 9. Valja izbjegavati prgave, svadljive lanove, a poeljna je ista starosna dob, nivo obrazovanja i nivo strunog i znanstvenog ugleda. Ovdje je poznata metoda klauzure koja je nastala kao posljedica usavravanja metode komisije. Provodi se na nain da se skupina strunjaka na odreeno vrijeme potpuno izolira od svoje normalne sredine i da se sastanci odravaju u pripremljenim uvjetima. Jedna varijanta metode klauzure je metoda planske igre za koju je potrebno pripremiti jedan mogui scenarijo dogaanja iz kojeg bi bio vidljiv utjecaj pojedinih faktora na ostvarenje cilja.

Delphi metodaOvo je metoda posrednog kolektivnog ispitivanja, ali sa povratnom vezom. Sastoji se od 8 koraka : 1. izbor prognostikog zadatka, definiranje osnovnih pitanja i podruja za isti, 2. izbor eksperata, 3. priprema anketnih listova, 13

4. dostava anketnih listova strunjacima, 5. prikupljanje i vrednovanje odgovora, 6. analiza i interpretacija odgovora, 7. ponavljanje ispitivanja, 8. interpretacija odgovora i postavljanje konane prognoze. Prednosti metode: 1. moe obuhvatiti velik broj ispitanika, 2. izjave mogu biti objektivnije jer strunjaci do zavretka kruga ne znaju izjave drugih, 3. mogue je ispitati miljenje i stav pojedinca prema nekom zadatku, 4. metoda jaa osjeaj zajednitva i potie na razmiljanje o budunosti organizacije.

Morfoloka metodaBazina pretpostavka: sadanje stanje bitno utjee na budue. Prognoziranje ovom metodom sastoji se od nekoliko faza. 1. faza: temeljito opisivanje prognostikog problema, 2. faza: definiranje osnovnih elemenata problema, svaki element moe imati nekoliko razliitih varijanti, a to nazivamo stanjima parametra, 3. faza: definiranje stanja, odnosno moguih varijanti parametara. Grafiki se moe prikazati odnos parametara i njihovih stanja i to u obliku matrice koja se onda naziva: morfoloka slika problema 4. faza: analiza, a svako polje u matrici predstavlja morfoloku sliku odnosno jednu kombinaciju parametara i stanja. Svrha analize je pronalaenje praznih polja koji predstavljaju potencijalnu mogunost novog otkria ili novog proizvoda, to u morfolokoj metodi nazivamo tehnoloki proboj. Vano je definirati jo nekoliko naziva. Morfoloki prostor predstavlja veliinu matrice parametara i stanja. 14

Morfoloki razmak je razmak izmeu dva polja unutar morfolokog prostora i mjeri se brojem polja. Morfoloko susjedstvo su polja koja se nalaze u neposrednoj blizini realiziranog polja. 5. faza: utvrivanje vjerojatnosti tehnolokog proboja. Primjena morfoloke metode: kod izbora istraivakih pravaca, razvojnog podruja, novog proizvoda i sl; za prognoziranje i unapreivanje kreativnosti, pronalaenje originalnih postupaka i novih konstrukcijskih i tehnolokih principa. Prednosti: 1. temeljit pregled svih moguih alternativnih rjeenja, 2. ideja za jo nepoznate kombinacije, 3. mogunost vrednovanja razliitih pravaca razvoja i 4. pregled dosadanjih rezultata i praenje rezultata vlastitog napredovanja. Nedostaci: 1. zahtjeva dobro poznavanje podruja prognoziranja 2. postupak je dugotrajan.

Model metodeModeli se temelje na homomorfnoj slinosti procesa ili sustava. Mnoge od njih nalaze uporite u teoriji sustava, odnosno temelje se na premisi da slinost elemenata i veza u sustavu uvjetuje i sline rezultate. Bazina hipoteza: ako poznajemo jedan proces i osnovne faktore koji su ga uvjetovali, znai da e slini faktori u slinim uvjetima najvjerojatnije dati sline rezultate. Spomenut emo samo dvije metode modela: povijesne i informacijske.

15

Povijesni modeliOsnovna koncepcija je potraiti ve rijeeni slian problem i utvrditi ono to je uvjetovalo rjeenje tog problema. Zatim je potrebno utvrditi slinosti izmeu elemenata rijeenog problema i elemenata prognostikog problema, utvrditi to se moe dogoditi i odabrati najvjerojatniju varijantu. Faze metode povijesnog modela: 1. definiranje prognostikog zadatka, 2. izbor prognostikog tima, 3. izbor reprezentativnog modela, 4. podjela modela na elemente, procjena vanosti elemenata, definiranje dogaaja, 5. definiranje karakteristika dogaaja, 6. definiranje dogaaja za novi sustav kod modela i 7. predvianje vremena i trokova za novi sustav.

Informacijski modeliInformacijski modeli temelje se na analizi toka informacija i analizi uvjeta nastajanja novih. Bazina hipoteza: stanje informacija o nekom problemu ili sustavu utjee na smjer njegovog daljnjeg razvoja.

16