Prisustvo teških metala u uzorcima propolisa s područja ...od kojih su najvažniji polifenoli, aromatične kiseline i esteri fenolnih kiselina. Njihova zastupljenost u propolisu

Đesika Kolarić (2. razred)

Menori: dr. sc. Žaklin Lukša prof. savjetnik

Tanja Šalamon, prof.

[email protected]

PRISUSTVO METALA U UZORCIMA

PROPOLISA S PODRUČJA MEĐIMURJA

Čakovec

4. ožujka 2013.

Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec

Vladimira Nazora 34, 40 000 Čakovec

PRISUSTVO METALA U UZORCIMA PROPOLISA S PODRUČJA MEĐIMURJA

1

Sažetak

Koncentracije metala u okolišu mogu se povećati različitim utjecajima, a posebnu opasnost

predstavlja karakteristika teških metala da se akumuliraju u živim organizmima i remete

prirodnu ravnotežu u hranidbenim lancima. S obzirom na to da je propolis sve popularniji

dodatak prehrani, smatramo da bi trebalo istražiti čistoću tih proizvoda ovisno o lokaciji

košnica. Istraživanjem ćemo izmjeriti koncentracije metala (Pb, Cd, Hg, As, Cu, Zn, Co, Fe) u

uzorcima propolisa u košnicama ovisno o blizini pruge, prometnih cesta, industrijskih zona,

područja intenzivne poljoprivrede ili drugih mogućih zagađivača. Pretpostavka je da će

propolis iz košnica smještenih u blizini navedenih zagađivača sadržavati povišene

koncentracije pojedinih metala. Za analizu su prikupljeni uzorci propolisa iz košnica sa sedam

lokacija s područja cijelog Međimurja: Štrigova, Mursko Središće, Nedelišće, Čakovec, Novo

Selo Rok, Kotoriba, Donja Dubrava. Za analizu uzoraka korištena je metoda atomske

apsorpcijske spektrofotometrije u plazmi. Rezultati analize potvrdili su razlike među uzorcima

u koncentraciji pojedinih metala. Komparacijom dobivenih rezultata s karakteristikama

lokacije na kojoj su sakupljeni utvrđeno je postojanje korelacija između koncentracije metala i

blizine industrijskih zona, prometnica ili željeznice, te područja intenzivne poljoprivrede.

Suprotno očekivanju, uzorak sakupljen iz košnice smještene u neposrednoj blizini zaštićenog

ornitološkog rezervata „Pažut“ na samom ušću rijeka Mure i Drave, odstupao je od

postavljene hipoteze. U njemu su izmjerne najviše koncentracije olova, cinka i kadmija. Iako

je ova lokacija najmanje direktno izložena utjecaju potencijalnih zagađivača, moguće je da je

za rezultat odgovorna voda iz rijeke Drave jer neka istraživanja pokazuju da sadrži povećanu

koncentraciju metala (Pb, Cd, Zn), a oni putem vode ulaze u hranidbene lanace pa tako dolaze

i u propolisu. O dobivenim rezultatima potrebno je informirati pčelare i educirati ih o potrebi

selidbe košnica s područja u kojem su utvrđena značajnija zagađenja teškim metalima, a

posebice olovom.


2

Sadržaj

1. Uvod……………………………………………………………….……………………….3

1.1. Pčele……………………………………………………..……………………......4

1.2. Ustroj košnice…………………..............…………………..……………….........5

1.3. Pčelinji proizvodi…………………………….......…..…………………………..6

1.4. Propolis……………………………………….……..…………………………...6

1.5. Metali u sastavu pčelinjih proizvoda………………….......................………......8

1.6. Atomska apsorpcijska spektrofotometrija (aas)…….…….............................….11

3. Materijali i metode……………………………………………..........………….………14

1.1. Uzorci……………………………………………………………….………….14

1.2. Lokacije košnica…………………………………………………….........….....16

1.3. Postupak analize……………………………………………….........………….23

4. Rezultati……………………………………………………………….....……………...24

5. Rasprava…………………………………………………………………...……………29

6. Zaključak……………………………………………………………….....…………….32

Popis literature……….………...……………………………………….…….........……...33


3

1. Uvod

Danas se nerijetko koriste dodaci prehrani čiji je cilj održati zdravlje osiguravajući

dodatne hranjive i korisne tvari u prehrani. Prema Pravilniku o dodacima prehrani, dodacima

smatramo pripravke koji su proizvedeni iz koncentriranih izvora hranjivih tvari ili drugih tvari

s hranjivim ili fiziološkim učinkom i iz sirovina biljnog podrijetla (Pravilnik, 2008). Često se

kao dodaci prehrani koriste i pčelinji proizvodi: med, cvjetni prah, matična mliječ, vosak,

pčelinji otrov i propolis. Kako se neprestano otkrivaju pozitivni učinci pčelinjih proizvoda,

postali su jedni od najpopularnijih i najučinkovitijih dodataka prehrani. Problemi se međutim

mogu javiti zbog onečišćenja okoliša iz kojeg onda različite tvari poput npr. teških metala

mogu dospjeti u pčelinje proizvode i tako doći i do čovjeka.

Koncentracije metala u okolišu mogu se povećati različitim utjecajima, a posebnu

opasnost predstavlja karakteristika metala da se akumuliraju u živim organizmima i remete

prirodnu ravnotežu u hranidbenim lancima. S obzirom na to da je propolis, kao i svi pčelinji

proizvodi, sve popularniji i koristi se kao dodatak prehrani, smatramo da bi trebalo istražiti

čistoću tih proizvoda ovisno o lokaciji košnica. Pretpostavka je da će propolis iz košnica

smještenih u blizini željezničkih pruga, prometnih cesta, industrijskih zona ili područja

intenzivne poljoprivrede sadržavati povećane koncentracije metala. Iako Međimurje nema

značajnijih industrijskih zona pa se ne očekuje izrazitije zagađenje, ipak želimo utvrditi kolike

su koncentracije teških metala u različitim uzorcima propolisa u košnicama ovisno o blizini

pruge, prometnih cesta ili drugih mogućih zagađivača. Iz spektrofotometrijske analize

propolisa prikupljenih s različitih lokacija na području cijelog Međimurja moći će se vidjeti u

kolikim se koncentracijama ovi metali nalaze u hranidbenim lancima tj. u kojoj je mjeri okoliš

zagađen i prelaze li koncentracije metala na pojednim lokacijama MDK (maksimalne


4

dozvoljene koncentracije). O dobivenim rezultatima potrebno je informirati pčelare i educirati

ih o potrebi selidbe košnica s područja u kojem su utvrđena značajnija zagađenja metalima.

1.1. Pčela (Apis mellifica)

Sistematika pčele svrstava u domenu eukariota (Eukaryota), carstvo životinja

(Animalia), koljeno beskralješnjaca (Arthropoda), razred kukaca (Insecta), red opnokrilaca

(Hymenoptera), podred pčela (Apocrita), porodicu pčela (Apoidea), rod pčela (Apis) i vrstu

medonosnih pčela (Apinae). Danas je poznato nekoliko stotina vrsta pčela, no samo četiri

vrste su medonosne i one zajedno čine rod Apis (Bauer i sur., 1999).

Na tijelu pčele razlikujemo glavu, prsa i zadak (slika 1.). Na glavi pčele nalazi se par ticala

koje sadrže nekoliko stotina osjetljivih mirisnih stanica omogućavajući joj izuzetno razvijeno

razlučivanje mirisa. U gornjem dijelu glave smještena je također i mliječna žlijezda koja služi

za lučenje matične mliječi (Taranov, 2006; Bauer i sur., 1999). Na prsa su pričvršćena dva

para krila i tri para nogu koje pokreću snažni mišići smješteni unutar prsnih kolutića. Na

prsima se također nalazi i prsna žlijezda koja luči slinu. Ostatak organa za izlučivanje,

zajedno s organima za probavu, srcem i otrovnom žlijezdom za žalac smjestili su se na zatku.

Probavni sustav pčela vrlo je složen. Kada hrana prođe kroz jednjak ulazi u medni mjehur

gdje počinje obrada složenih šećera iz nektara u jednostavne šećere koji kasnije čine med.

Crijevu pčela prethodi tzv. međucrijevo koje propusti onu količinu hrane koja joj je potrebna,

a ostatak hrane ona predaje drugim pčelama ili ga polaže u saće kao zalihu hrane.

Neprobavljene tvari izbacuju se iz crijeva tijekom leta. Dišni sustav sastoji se od 10 pari

odušaka smještenih na prsima i zatku koji su okruženi hitinskim dlačicama, dušnika i

dušničkih kapilara. Posebno je prilagođen zaštiti od ulaska nametnika u organizam. Hranjivim

tvarima tijelo pčele ne opskrbljuje krv, već hemolimfa (Bauer i sur., 1999).


5

a) b)

Slika 1. a) Pčela skuplja pelud (Bauer i sur., 1999), b) Morfologija pčela, dijelovi glave,

grudiju i abdomena (zatka) (Taranov, 2006)

1.2. Ustroj košnice

Svako pčelinje društvo se nastanjuje u košnicu i sastoji se od muških članova (trutovi)

i ženskih članova (matica, pčele radilice) (Bauer i sur., 1999). Matica se izliježe isključivo iz

oplođenih jaja, a pčele radilice hrane je matičnom mliječi. Pčele radilice najbrojnije su i

također se legu iz oplođenih jaja, a žive oko 40 dana ljeti i u proljeće, dok zimi i u jesen

postižu i starost do 6 mjeseci. Nakon što se izlegu, ostaju u košnici u obliku larva gdje se za

njih brinu mlade pčele koje još ne mogu letjeti pa pomažu u košnici hraneći oplođena jaja i

larve i čisteći ćelije za nova jaja, to su tzv. kućne pčele. U početku ih hrane matičnom mliječi,

a nakon toga mješavinom meda i cvjetnoga praha. Kada kućna pčela dosegne dovoljnu starost

(20 dana), izliječe iz košnice i postaje pčela sakupljačica. U vrijeme intenzivne paše iz

košnice izlaze čak i pčele starosti od samo 5 dana. Područje kretanja pčela oko košnice

procjenjuje se na oko 7 km2. Trutovi su malobrojni članovi društva. Liježu se iz neoplođenih

jaja i nikad ne izlaze iz košnice (osim u slučaju rojevnog nagona), već ostaju u košnici i

oplođuju maticu. U toku sezone pčele odgoje oko 2000 trutova, a da bi se odgojio samo jedan

od njih potrebne su 3-4 pčele. Zbog toga pčelari često namjerno uništavaju njihova legla kako

ne bi zadržavali pčele za vrijeme sezone paše. Brojnost društva kroz godinu također se


6

mijenja promjenom godišnjih doba pa je tako zimi broj članova minimalan, a ljeti

maksimalan. U sezoni paše broj izleglih pčela naglo poraste i dolazi do pomanjkanja prostora

u košnici pa društvo kreće u rojevni nagon u potrazi za novim leglom (Velagić, 2000).

a) b)

Slika 2. a) Vertikalni položaj kišnica b) Horizontalni položaj košnica (foto Kolarić)

1.3. Pčelinji proizvodi

Iako mnogi pčelinji proizvodi imaju ljekovita svojstva, ni jedan od njih još nije

certificiran kao lijek. Medicina i farmakologija su u te svrhe razvile posebnu disciplinu –

apiterapiju, koja se bavi proučavanjem pčelinjih proizvoda, njihovim kombiniranjem i

pronalaženjem kombinacija kojima bi ti proizvodi postali ljekovima. Danas se svi istraženi

pčelinji proizvodi prodaju na tržištu u raznim oblicima tinktura, krema, sprejeva, praška i sl.

(Abadžić, 1985).

1.4. Propolis

Propolis ( grč. pro- obrana, polis- grad) je smolasta tvar koju pčele skupljaju osobito s

pupoljaka biljaka i kore crnogoričnog drveća gdje smola prvobitno nastaje. Nakon što ga

skupe, prvo ga žvaču u košnicama i uz pomoć enzima pljuvčanih i nadždrijelnih žlijezda


7

djelomično probave, a zatim ga miješaju s nektarom te stvaraju dorađenu smjesu voska,

peludi i cvjetnoga praha. Tako dobivenu mješavinu vlastitih proizvoda, pčele koriste za

izolaciju košnice, samosterilizaciju pri ulasku i izlasku iz košnice i obranu od neprijatelja.

Također, služi im za mumificiranje nametnika koji uđu u košnicu te, dok ih ljeti štiti od

prevelikih vrućina, zimi im služi za zatvaranje pukotina i izolaciju od niskih temperatura.

Osim što je prijeko potreban pčelama za život i rad u košnici, sve je zastupljeniji i u medicini i

farmaciji (Sobočanec, 2006).

Kemijski sastav propolisa vrlo je složen i razlikuje se ovisno o lokaciji košnice i

biljaka na kojima se pčele zadržavaju (Bankova, 2005), no uglavnom se sastoji od 50%

balzama i smole, 30% voska, 10% esencijalnih ulja, 5% peludi i 5% ostalih tvari kao šećeri,

vitamini ( B1, B2, B6, C, E) i minerali u tragovima. Sadrži više od 200 kompleksnih spojeva

od kojih su najvažniji polifenoli, aromatične kiseline i esteri fenolnih kiselina. Njihova

zastupljenost u propolisu određuje njegovu biološku aktivnost, a upravo su flavonoidi

zaslužni za većinu pozitivnih djelovanja propolisa (Kosalec, 2003).

Iako je pozitivno djelovanje propolisa na ljudski organizam poznato još od vremena

drevnih civilizacija, njegovo intenzivnije istraživanje i proučavanje započelo je tek u 20.

stoljeću. Isprva, on se koristio u narodnoj medicini i to vrlo popularno ali ograničeno, no

danas je poznat velik broj njegovih pozitivnih učinaka: antioksidacijski, antibakterijski,

antiseptični, antitumorski, antiupalni, anestetski i antivirusni. Unatoč tome, propolis još uvijek

nije službeni lijek, a njegova je konzumacija neograničena (Kosalec, 2003). Na tržištu se

najčešće nalazi u obliku alkoholnih tinktura, tableta, kapsula, sprejeva i sirupa (Bankova,

2005).

S obzirom na senzibilitet produkata košnice i njihovu izloženost vanjskim utjecajima,

moguća su nepoželjna svojstva propolisa nastala zbog tretiranja košnice antibioticima, njene

neposredne blizine poljima tretiranim pesticidima ili izuzetno industrijaliziranim prostorima


8

koji onečišćuju okoliš i neposredno zagađuju cvjetove s kojih pčele nose pelud (Matašin i

Matašin, 2002). Istraživanja nekih autora čak pokazuju da bi se neki proizvodi pčela poput

propolisa mogli koristiti kao bioindikatori stanja okoliša i to upravo na primjeru teških metala

(Conti i Botre, 2000). Conti i Botre (2001.) pri tome ističu da je područje koje možemo uzeti

u obzir definirano na 7 km2

oko košnice zbog načina života i aktivnosti pčela.

Zanimljivo je da prema Pravilniku o najvećim dopuštenim količinama određenih

kontaminanata u hrani 2007. ˝Narodne novine˝, broj 46/2007 i izmjenama istog pravilnika

NN, 55/2011, propolis se svrstava u dodatke prehrani za koji su utvrđene MDK (maksimalne

dozvoljene koncentracije) samo za olovo (3,0 mg/kg) kadmij (1,0 mg/kg) i živu (0,01 mg/kg)

dok za ostale podatke MDK vrijednosti nisu definirane.

1.5. Metali u sastavu pčelinjih proizvoda

Elementi koji dolaze u medu, ali i drugim pčelinjim proizvodima su K, P, Mg, Al, Ca,

Na, Fe, Mn, Cu, Zn, Cl, S i Si. No neki elementi kao što su Pb, Cr, I, Mo, Co, Hg, Sb, Ni, Cd

kao i neki drugi mogu biti pokazatelj kontaminacije okoliša (Petrov, 1972). Važno je

napomenuti da sastav i meda i propolisa ovisi o geografskom položaju košnica pa navedeni

podaci mogu varirati, no bez dodatnog zagađenja te su razlike male (Huljev, Dimač i Huljev,

2002). Veće razlike u sastavu potvrđuju ovisnost udjela i sastava mineralnih tvari u medu o

načinu hranjenja pčela i stanju okoliša u kojem žive (Rashed i Soltan, 2004).

Otrovi su tvari koje trenutno ili dugotrajno štetno djeluju na bilo koji živi organizam

(Plavšić i Žuntar, 2006). U teške metale se ubrajaju svi metali koji imaju gustoću veću od 5

g/cm3, što znači 5 puta veću gustoću od vode. Nisu svi teški metali ujedno i toksični. U

toksične metale ubrajamo one koji nisu biogeni i djeluju isključivo toksično, a to su Cd, Cr,

Hg, Pb, As. Njihove koncentracije u tlu i vodi su osnovni pokazatelj onečišćenosti i zagađenja

okoliša. Ostali teški metali, primjerice Cu, Fe, Mn, Ni, Mo i Zn su esencijalni (Kerovec,


9

2010) pa su male koncentracije tih metala u prirodi normalne. Mnoga su istraživanja već

dokazala da povećanu koncentraciju teških metala u okolišu pokazuju područja razvijene

industrije, prometa, odlagališta otpada, zračnih luka, željezničkih pruga i kolodvora. Industrija

je pri tome najveći zagađivač zbog velikog broja izvora zagađenja, ali i kućanstava i

automobila koji povećavaju zastupljenost teških metala u zraku što često prerasta iz lokalnog

u regionalni, a nerijetko i globalni problem zagađenja (Romić i Romić, 1998). Sva ta

zagađenja hranidbenim lancem dolaze i do čovjeka. Teški se metali nakupljaju u organizmu i

ometaju metabolizam i njegovu ravnotežu (Bišćan i Cindrić, 2010). Izloženost ili ekspozicija

je vrijeme u kojem je neki organizam izložen nekoj kemijskoj tvari, a ona ovisi o jačini

djelovanja, vrsti organizma i vrsti tvari kojoj je organizam izložen (Ivanek i Šafarić, 2001).

Onečišćenjem okoliša teški metali dolaze i do peludi pa pčele sakupljanjem peludi

dolaze u kontakt s njima što može imati posljedice na njihovo zdravlje. To se često očituje

promjenom u njihovu ponašanju, nemirne su, agresivne i lete pred košnicom (Matašin i

Matašin, 2002).

Koncentracija olova znatno je porasla u okolišu kao posljedica industrijalizacije, a

posebice automobilske revolucije koja kao glavno gorivo koristi benzin s dodatkom olova

(Bišćan i Cindrić, 2010). Putevi apsorpcije olova u organizam su različiti, a različita su i

djelovanja olova u organizmu. Dio olova unesenog u organizam se apsorbira, a ostatak se

eliminira putem bubrega pa tako odrasla osoba na dan izluči oko 500 µg ovog metala (Plavšić

i Žuntar, 2006).

Najčešći izvori zagađenja kadmijem su industrijski gradovi, stari rudnici olova i cinka,

talionice cinka i vulkanska područja gdje kadmij nastaje kao popratni produkt. Kadmij je

zastupljen u gotovo svim namirnicama, a posebno u gljivama, riži, iznutricama, školjkama,

povrću, voću i svim vrstama zelene salate. Znatan izvor kadmija je i duhanski dim cigareta

(Bišćan i Cindrić, 2010). Ovaj metal se često koristi kao insekticid i fungicid, no njegova je


10

djelotvornost relativno mala jer se lako ispire kišama. Mjesta apsorpcije kadmija također su

različita, a najopasniji je unos hranom i dišnim putevima. Lako se akumulira u organizmima,

a proces uklanjanja ponekad traje čak 16-33 godine. Kadmij je dosta reaktivan s ostalim

metalima, a najviše s kalcijem pa može uzrokovati povećanje kalcija u organizmu što

uzrokuje nakupljanje bubrežnog kamenca. Prevelike količine kadmija najviše oštećuju organe

krvožilnog sustava i pluća (Jovanović, 2012).

Živa u okolišu kruži i to zbog vulkana, erozije tla, bakterijske razgradnje organskih

živinih spojeva, ljudskog djelovanja, izgaranja ugljena i plina, spalionica otpada. Dnevni unos

žive u organizam odraslog čovjeka je otprilike 3 µg (Bišćan i Cindrić,2010). Glavni izvori

onečišćenja živom su i izravna industrija, prekomjerna primjena pesticida, veliko onečišćenje

mora itd. Apsorpcija žive je najizraženija plućno, a najmanje probavnim putem. Eliminira se

najviše stolicom i bubrezima u roku od 40-60 dana. Klinički kritična razina žive u odraslom

organizmu je 50 µg/L (Plavšić i Žuntar, 2006). Prevelike količine žive u organizmu mogu

dovesti do merkurijalizma - ozbiljnog otrovanja živom (Krželj i sur., 2011).

Izvori zagađenja zraka arsenom su primjerice vulkani, tretiranje poljoprivrednih

površina herbicidima i pesticidima, izgaranje fosilnih goriva, plinovi koje ispuštaju

mikroorganizmi itd. Nalazi se u morskim rakovima, školjkama i ribama (Bišćan i Cindrić,

2010). Apsorpcija arsena u ljudski organizam moguća je probavnim putem, preko pluća ili

kože, a eliminacija ide putem bubrega ili žuči. U ljudskom organizmu arsen se nakuplja u

kostima, zubima i kosi, a trovanje uzrokuje znatna oštećenja bubrega, crijevnog epitela i

povećanu osjetljivost kapilara. Koncentracija arsena u krvi odraslog čovjeka ne bi smjela

prelaziti 0,5 µg/L (Plavšić i Žuntar, 2006).

Nikal se u biljkama nalazi u vrlo niskim koncentracijama od 1-10 mg/L. Toksične

granice od 10-50 mg/L može lako dostići na tlima koja su kontaminirana primjenom gradskog

otpada kao organskog gnojiva ili na tlima gdje je matični supstrat bogat Ni, kao što su


11

primjerice lapori (Kerovec, 2010). U ljudski organizam može ući preko kuhinjskog posuđa,

lažnog nakita; izgaranjem fosilnih goriva u automobilu, a unosi se i margarinom (Plavšić i

Žuntar, 2006).

Bakar je esencijalni element važan za sintezu hema, apsorpciju željeza i djelovanje

enzima. Koristi se u poljoprivredi u obliku bakrova (II) sulfata pa je to i glavni izvor

zagađenja. U ljudsko se tijelo apsorbira preko probavnog sustava, a eliminira preko žuči.

Normalna koncentracija bakra u krvnom serumu je 1,2-1,6 µg/L (Plavšić i Žuntar, 2006).

Prekomjerno nakupljanje bakra u organizmu može dovesti do Wilsonove bolesti kod koje se

bakar prekomjerno nakuplja u mozgu i jetri i znatno ih oštećuje (Jovanović, 2012).

Cink je esencijalan element za ljudsko tijelo i potreban je u mnogim procesima i

organima za njihovu funkciju, no prevelike količine mogu ozbiljno naštetiti tom istom

organizmu. Ukoliko se u organizam unosi prevelika količina cinka, apsorpcija bakra i željeza

može biti zaustavljena što uzrokuje anemiju, slab imunološki sustav i smanjenje kolesterola.

Kobalt je jedan od metala koji su slabo zastupljeni u Zemljinoj kori i atmosferi i mala

količina je potrebna živućim organizmima za neke procese. Glavnina apsorpcije ide putem

udisanja industrijski jako onečišćenog zraka, a može uzrokovati probleme sa živčanim

sustavom, zadebljanje krvnih žila itd. (Bišćan i Cindrić, 2010).

1.6. Atomska apsorpcijska spektrofotometrija (AAS)

Atomska apsorpcijska spektrofotometrija (AAS) je analitička metoda koja se prvi put

koristila već 1955. u svrhu određivanja količina metalnih elemenata u uzorcima na temelju

apsorpcije i emisije određene količine energije dovedene svjetlosnim zračenjem (Beaty i

Kerber, 1993). Dijelovi spektra međusobno se razlikuju u valnoj duljini i frekvenciji koje su

obrnuto proporcionalne. Instrumenti koji se koriste u spektroskopiji obavezno se sastoje od


12

izvora svjetlosti, ćelije za smještaj uzorka i uređaja za mjerenje intenziteta svjetlosti (slika 3.)

(Beaty i Kerber, 1993)

Slika 3. Osnovni dijelovi spektroskopskog instrumenta-izvor svjetlosti, uzorak, uređaj za

mjerenje intenziteta svjetlosti (Beaty i Kerber, 1993)

Spektrofotometar koristi vidljivo područje spektra i sustav zrcala spektrometra. Kako

veliki broj organskih, anorganskih i biokemijskih vrsta apsorbira zračenje, spektrofotometrija

je danas široko primjenjivana zbog svoje jednostavnosti, dostupnosti, praktičnosti i

učinkovitosti (Skoog, West i Holler, 1999, (a),(b)). Postoje tri vrste spektrofotometrije-

plamena, grafitna i u plazmi.

Slika 4. Shema atomskog apsorpcijskog spektrofotometra

(Skoog, West i Holler, 1999.)\

Kod spektrofotometrije u plazmi, uzorak se preko tanke cjevčice prenosi u raspršivač,

a potom u epruvetu gdje se miješa sa stlačenim fluidom, tvoreći zajedno s njime aerosol.

Epruveta sa strane ima vrlo tanku cijev kroz koju prolaze samo najsitnije čestice aerosola. Te

čestice potom ulaze u plazmu čija ih visoka temperatura osuši i postepeno atomizira te

ionizira. Veliki broj pozitivnih i neutralnih iona prelazi u dio uređaja koji registrira masu.


13

Sljedeći korak je elektrostatsko odvajanje pozitivnih iona od neutralnih. Pozitivni ioni tada

ulaze u cijev kroz koju struji helij. Uloga helija u ovom dijelu je usporiti čestice sudarajući se

s njima. Sudari s helijem ponovno selektiraju čestice na one s velikom i one s malom

količinom energije. Put nastavljaju samo čestice velike energije koje tada ulaze u kvadrupol-

sustav od 4 metalne cijevi koje su međusobno povezane u parove. Između parova cijevi

propušta se radio frekvencija. Vibracije uzrokovane frekvencijom će izdržati samo nastabilniji

ioni, a ostali će zaostati u cijevi sudarajući se sa njenim stjenkama. Detektor potom registrira

masu i vrstu iona izašlih iz kvadrupola i njihove količine prikazuje u elektroničkom obliku

(Agilent Tchnologies, 2009).


14

2. Mjerenja

2.1. Uzorci

Za analizu su prikupljeni uzorci propolisa iz košnica sa sedam izabranih lokacija. Na

svim lokacijama su stacionirane košnice koje se ne sele tijekom sezone. Zbog toga će

dobiveni rezultati pokrivati područje 7 km2 koliko je otprilike područje kretanja pčela oko

košnice (Contri i Botre, 2001). Lokacije košnica iz kojih su prikupljani uzorci propolisa

nalaze se u različitom okružju i raspoređene se na području cijelog Međimurja: Nedelišće

(L1), Mursko Središće (L2), Kotoriba (L3), Čakovec (L4), Novo Selo Rok (L5), Štrigova

(L6), Donja Dubrava (L7) (slika 5.).

Slika 5. Prikaz svih lokacija na području Međimurja :

L1- Nedelišće L2- Mursko Središće L3- Kotoriba L4- Čakovec

L5- Novo Selo Rok L6- Štrigova L7- Donja Dubrava


15

Prikupljanje uzoraka propolisa provedeno je tijekom mjeseca kolovoza 2012. godine.

Od alata korišteni su američki nož, dimilica i sterilne bočice (slika 6.). Na svakoj lokaciji

nasumce je izabrana košnica za uzimanje uzorka propolisa. Prilikom uzimanja uzoraka

korištena je i pčelarska zaštitna odjeća (slika 7. b)). Nakon otvaranja košnice, na saću se

nalazio veliki broj pčela koje su onemogućavale pristup propolisu pa ih je trebalo omamiti

pomoću dimilice. Taj dim nije štetan pčelama, već ih omamljuje intenzivnim mirisom. Visoka

temperatura dima djelomice rastopi propolis koji je čvrsto slijepljen na saću. Takav

djelomično rastopljen propolis sastruže se pomoću američkog noža u sterilnu bočicu, a saće se

vrate u košnicu.

Slika 6. a) Američki nož, b) Dimilica

a) b)

Slika 7. a) Propolis (Taranov, 2006), b) Primjer zaštitnog odjela koji obavezno ima duge

rukave i mrežastu zaštitu na glavi (foto Kolarić)


16

2.2. Lokacije košnica

Lokacija Nedelišće - L1

Na lokaciji L1 košnice su smještene 100 m od naselja, kraj željezničke pruge, dok

okolno područje čine voćnjak (jabuke), neobrađena livadna površina, obrađena vrtna površina

i susjedni pčelinjak (slika 8. i 9.). Ukupan broj košnica je 8. Uzorak je sakupljen 1. 8. 2012.

a) b)

Slika 8. a) Vidljiva blizina željezničke pruge, obrađenih vrtnih i neobrađenih livadnih

površina, b) Prosječna udaljenost od 100 m između košnica i naselja (foto Kolarić)

Slika 9. Crveno je označen položaj košnica u Nedelišću - 46° 22' 57.4'' N; 16° 23' 3.6'' E

(foto Google Earth)


17

Lokacija Mursko Središće - L2

Na lokaciji L2 košnice se nalaze u vrtu obiteljske kuće, blizu šume. Stacionirane su i

izolirane od utjecaja okoline i susjednih kuća. Ukupan broj košnica je 60 (slika 10. i 11.).

Uzorak je sakupljen 1. 8. 2012.

a) b)

Slika 10. a) Vidljiva izolirana lokacija u vrtu obiteljske kuće u blizini šume,

b) Okoliš koji okružuje košnice (foto Kolarić)

Slika 11. Crveno je označen položaj košnica u Murskom Središću- 46° 29' 45.3'' N;

16° 26' 47.6'' E (foto Google Earth)


18

Lokacija Kotoriba - L3

Na lokaciji L3 košnice se nalaze duboko u polju na granici s Republikom Mađarskom;

uz malu močvaru, polje kukuruza, šumu i livadna područja (slika 12. i 13.). Ukupan broj

košnica je 120. Uzorak je sakupljen 2. 8. 2012.

a) b)

Slika 12. a) Blizina močvare košnicama te u pozadini obrađivane površine i šume,

b) Vidljiva izoliranost i udaljenost košnica od naselja (foto Kolarić)

Slika 13. Crveno je označen položaj košnica u Kotoribi- 46° 20' 55.9'' N; 16° 50' 44.9'' E

(foto Google Earth)


19

Lokacija Čakovec - L4

Na lokaciji L4 košnice se nalaze u vrtu obiteljske kuće koja je smještena na kraju ulice

blizu izlaza iz grada. Na 200 m od košnica nalazi se željeznička pruga, a na 150 m

zaobilaznica i benzinska pumpa (slika 14. i 15.). Ukupan broj košnica je 20. Uzorak je

sakupljen 7. 8. 2012.

a) b)

Slika 14. a) Vidljivo da su košnice smještene u stambenom dijelu grada,

b) Vidljivo da su košnice smještene na kraju ulice u blizini šuma i nenaseljenih

površina (foto Kolarić)

Slika 15. Crveno je označen položaj košnica u Čakovcu- 46° 22' 50.3'' N; 16° 25' 56.3'' E

(foto Google Earth)


20

Lokacija Novo Selo Rok – L5

Kod lokacije L5 košnice se nalaze u dvorištu kuće koja je smještena u glavnoj

prometnoj ulici naselja; prisutna blizina polja krumpira koje se redovito obrađuje i tretira

pesticidima (slika 16. i 17.). Ukupan broj košnica je 20. Uzorak je sakupljen 7. 8. 2012.

a) b)

Slika 16. a) Vidljivo da se košnice nalaze u neposrednoj blizini prometnije ulice u naselju,

b) Vidljivo da se košnice nalaze u vrtu iza kojeg su obrađene zemljane površine

(foto Kolarić)

Slika 17. Crveno je označen položaj košnica u Novom Selu Rok - 46° 25' 24. 4'' N;

16°28'13.5''E (foto Google Earth)


21

Lokacija Štrigova – L6

Kod lokacije L6 košnice se nalaze 100 m od ceste i kuća, pod kontroliranim uvjetima;

okružene su šumom (slika 18. i 19.). Ukupan broj košnica je 100. Uzorak je sakupljen 17. 8.

2012.

a) b)

Slika 18. a) Vidljivo da se košnice nalaze u šumarku, izoliranom od naselja,

b) Vidljivo da su košnice udaljene od ruba naselja 100 m (foto Kolarić)

Slika 19. Crveno je označen položaj košnica u Štrigovi - 46° 30' 4.2'' N; 16° 17' 0.3'' E (foto

Google Earth)


22

Lokacija Donja Dubrava – L7

Kod lokacije L7 košnice se nalaze u neposrednoj blizini ornitološkog rezervata na

ušću Mure u Dravu, okružene šumama i neobrađenim poljima (slika 20. i 21.). Ukupan broj

košnica je 40. Uzorak je sakupljen 1. 8. 2012.

a) b)

Slika 20. a) Vidljivo da se košnice nalaze daleko od naselja i da ga okružuju isključivo šume

b) Vidljivo da su košnice okružene močvarnim područjem na ušću dviju

rijeka ( foto Kolarić)

Slika 21. Crveno je označena lokacija košnica u Donjoj Dubravi - 46°18'48'' N; 16° 51' 33.3''

E (foto Google Earth)


23

2.3. Postupak analize

Svih sedam uzoraka propolisa analizirano je metodom atomske apsorpcijske

spektrofotometrije u plazmi čiji je osnovni princip rada objašnjen u uvodnom dijelu. Analiza

je obavljena u Bioinstitutu (Bioinstitut d.o.o. za usluge u zdravstvu i veterinarstvu, Čakovec)

tijekom rujna 2012. godine (slika 22. a i b). Analizirani su sljedeći metali: Pb, Cd, Hg, As, Na,

Zn, Co, Ni, Cu i Fe.

Opis postupka:

1. Izvažemo 0,5 g svakog uzorka i otopimo u smjesi dušične kiseline (HNO3) i klorovodične

kiseline (HCL).

2. Svaki uzorak posebno stavimo u uređaj za spektrofotometriju (Optical Emission

Spectrometer, Optima 7000 DV, Perkin Elmer precisely) koji automatski analizira uzorke

spektrofotometrijom u plazmi.

3. Vrijednosti koncentracije za pojedini metal mogu se isčitati na ekranu računala na koje je

spojen AAS.

Slika 22. Spektrofotometar s plazmom (foto Kolarić)


24

4. Rezultati

Rezultati analize atomskom apsorpcijskom spektrofotometrijom izraženi su u mg/kg, a

standard kod analize iznosio je 0,001 mg/kg. U tablici 1. prikazane su koncentracije

određivanih metala u svakom od uzoraka. Koncentracija žive u L2 je ispod standarda tj. ispod

granice detekcije dok su koncentracije natrija i željeza u svim uzorcima bile niže od standarda

pa rezultati za njih nisu dalje prikazivani.

Tablica 1. Koncentracije metala u uzorcima propolisa izražene u mg/kg prema standardu

0,001 mg/kg.

Koncentracije u mg/kg na lokacije uzoraka

Toksični

metali L1 L2 L3 L4 L5 L6 L7

Pb 11,1240 1,1765 1,8729 6,3862 3,7048 0,4198 13,8294

Cd 0,2711 0,0185 0,0941 0,0348 0,0321 0,0220 0,1146

Hg 0,0144 ≤0,0010 0,0180 0,0218 0,0081 0,0113 0,0100

As 0,1438 0,0184 0,0691 0,0552 0,0445 0,0096 0,1139

Esencijalni

metali

Cu 3,1746 1,0618 2,1507 3,4710 1,9237 1,8720 2,7121

Zn 296,4910 101,8340 1755,0960 29,7160 59,8860 19,8790 3517,9190

Co 0,2506 0,0965 0,0935 0,3386 0,1673 0,0891 1,5498

Ni 2,3392 0,5792 2,2442 2,3705 4,3493 2,5851 2,1310

Fe ≤0,0010 ≤0,0010 ≤0,0010 ≤0,0010 ≤0,0010 ≤0,0010 ≤0,0010

Na ≤0,0010 ≤0,0010 ≤0,0010 ≤0,0010 ≤0,0010 ≤0,0010 ≤0,0010

U nastavku su grafički prikazane koncentracije svih detektiranih metala u uzorcima na

svakoj lokaciji zasebno. Rezultati za cink su radi preglednosti grafikona prikazani na

posebnom grafikonu za sve lokacije jer su izmjerene koncentracije cinka izrazito visoke u

odnosu na ostale metale u svim uzorcima (slika 23.).


25

Slika 23. Koncentracije cinka na svim lokacijama

Na slici 24. vidljivi su rezultati mjerenja za lokaciju L1. Najviša izmjerena

koncentracija je za cink (296,4910 mg/kg) koja nije prikazana na grafikonu, a iz slike 24.

vidljivo je da odskače koncentracija olova (11,1240 mg/kg) koja prelazi MDK olova

prikazanu crnom strelicom (3 mg/kg). Najniža izmjerena koncentracija je za živu (0,0144

mg/kg).

Slika 24. Izmjerene koncentracije metala u uzorcima na lokaciji L1

Iz slike 25. vidljivo je da je na lokaciji L2 nakon koncentracije cinka (101,8340

mg/kg) najviša koncentracija olova (1,1765 mg/kg) dok je koncentracija žive ispod granice

detekcije.


26


Na lokaciji L3 kao i na svim ostalim lokacijama najviša je koncentracija cinka

(1755,0960 mg/kg), dok je sa slike 26. vidljivo da je slijedi koncentracija nikla (2,2442

mg/kg) te da je najniža izmjerena koncentracija žive (0,0180 mg/kg).


Na lokaciji L4 kao i na svim ostalim lokacijama najviša je koncentracija cinka (29,

7160 mg/kg), dok je sa slike 27. vidljivo da je slijedi koncentracija olova (6,3862 mg/kg) koja

i prelazi MDK, a relativno su visoke i koncentracije za bakar (3,4710 ) i nikal ( 2,3705).


27



8860 mg/kg), dok je sa slike 28. vidljivo da nakon toga najviša izmjerena koncentracija nikla

(4,3493 mg/kg), olova (3,7048 mg/kg ) čija koncentracija prelazi MDK i bakra (1,9237

mg/kg).



8790 mg/kg), dok je sa slike 29. vidljivo da su nakon toga najviše izmjerene koncentracije

nikla (2,5851mg/kg), bakra (1,8720 mg/kg ) i olova (0,4198 mg/kg).


28



9190 mg/kg), dok je sa slike 30. vidljivo da je nakon njega najviša izmjerena koncentracija

olova (13,8294 mg/kg) koja i prelazi MDK. Svi ostali metali su zastupljeni u nižim

koncentracijama.



29

5. Rasprava

Usporedbom dobivenih rezultata prisutnosti metala u propolisu na različitim

lokacijama u Međimurju može se uočiti da postoje značajne razlike između izmjerenih

koncentracija pojedinih metala, ali i između uzorka s različitih lokacija što govori o

utjecajima iz okoliša koji pridonose povećanju koncentracija metala.

Na svim lokacijama koncentracije cinka su izuzetno visoke i kreću se od najveće

koncentracije 3517,9190 mg/kg na lokaciji L7 pa do 19,8790 mg/kg na lokaciji L6. Uz

lokaciju L7 koncentracija je izuzetno visoka i u uzorcima s lokacija L3 i L1. Povišene su i

koncentracije olova koje se kreću od 13,8294 mg/kg opet u uzorku s lokacije L7 dok je

najniža koncentracija opet zabilježena u uzorku s L6. Na osnovu ovakvih rezultata možemo

reći da je olovo prisutno u uzorcima sa svih lokacija, no koncentracije olova prelaze MDK

vrijednost (3mg/kg) u uzorcima sa lokacija L7, L1, L4 i L5 (Pravilnik, 2007; Pravilnik 2011).

Povišena koncentracija olova u uzrocima pokazatelj je antropogenog zagađenja.

Koncentracija kadmija ističe se samo u uzroku s lokacije L1 i iznosi 0,2711 mg/kg dok je u

ostalim uzrocima značajno niža. Rezultati analize žive pokazuju niske vrijednosti koje nigdje

ne prelaze 0,0218 mg/kg, a u uzorku s lokacije L2 čak je ispod granice detekcije.

Koncentracije arsena ističu se u uzrocima s lokacija L1 i L7, ali nigdje ne prelaze 0,1438

mg/kg. Koncentracije bakra povišene su na lokaciji L1 (3,1746 mg/kg) i na lokaciji L4

(3,4710 mg/kg). Koncentracija kobalta povišena je na lokaciji L7 i iznosi 1,5498 mg/kg, dok

su njegove koncentracije na ostalim lokacijama manje od 0,5 mg/kg.

Usporedba rezultata prema lokacijama pokazuje da su najviše koncentracije metala

zabilježene na dvije lokacije, L1 i L7. Rezultati za lokaciju L1 nisu iznenađujući zbog

okruženja košnica s jedne strane željezničkom prugom, a s druge strane voćnjakom (jabuke)

koji je intenzivno tretiran različitim zaštitnim sredstvima već dulji niz godina. Upravo se


30

ovakvo intenzivno korištenje različitih zaštitnih sredstava u voćnjaku može povezati s

dobivenim rezultatima. Tako Matašin i Matašin (2002) navode da blizina površina tretiranih

pesticidima zagađuje cvjetove s kojih pčele nose pelud i tako zagađenja dospijevaju u pčelinje

proizvode pa povišena koncentracija olova i lagano povišena koncentracija cinka mogu biti i

rezultat blizine poljoprivredne površine tretirane pesticidima. Oni su također često uzrok i

povećanih koncentracija bakra (Rashed i Soltan, 2004). Blizina pruge pak je mogući uzrok

povećane koncentracije toksičnih metala olova, kadmija i arsena (Matašin i Matašin, 2002).

Ovi podaci posebno su važni za ovu lokaciju zbog blizine vodozaštitnog područja ovoj

lokaciji. Posebno su problematične povišene koncentracije olova i arsena.

Rezultati na lokaciji L7 nisu bili očekivani obzirom da se radi o blizini ornitološkog

parka na ušću Mure i Drave. No uvidom u rezultate nekoliko istraživanja možemo

pretpostaviti da je uzrok ovih povišenih koncentracija zagađenje voda Mure i Drave (Špoljar i

sur., 2007). Istraživanje utjecaja teških metala na šumske sustave pokazuje utjecaj taloženja

teških metala vodom tj. većim riječnim sustavima (Sava, Drava, Mura) na šumske zajednice, a

posebno se ističe na pojedinim lokalitetima kao što su umjetne akumulacije gdje su

hidrocentrale kao i za rijeku Dravu (Vrbek i sur. 2006). I prema istraživanju Halamića (2010)

u Dravi su zabilježene povišene koncentracije cinka, kadmija i olova, a kako voda iz rijeke

poplavljuje i okolna područja i prodire duboko u zemlju, određena količina navedenih metala

dolazi i do korijenja biljaka s kojih pčele kasnije skupljaju pelud pa je upravo to mogući

razlog povišenja koncentracije ne samo cinka, olova i kadmija, već i arsena i kobalta. Na taj

način preko vode metali ulaze u hranidbene lance i dospijevaju do pčelinjih proizvoda, u

ovom slučaju propolisa.

Na lokaciji L4 također je utvrđena značajnija koncentracija pojedinih metala. Ova

lokacija također je smještena uz željezničku prugu što je slično s lokacijom L1, ali u blizini se


31

nalaze i prometna cesta i benzinska pumpa što također mogu biti izvori zagađenja različitim

metalima, a posebice zabilježenom većom koncentracijom olova.

Kao što je već navedeno, koncentracije olova prelaze MDK vrijednost (3mg/kg) u

uzorcima sa lokacija L7, L1, L4 i L5 (Pravilnik, 2007; Pravilnik, 2011). Od toga su na

lokacijama L1, L4 i L5 košnice smještene u blizini frekventnih prometnica pa se može

preporučiti pčelarima da kod smještaja košnica pridaju posebnu pozornost da su što je moguće

udaljenije od frekventnih prometnica. Od ovog pravila odstupa lokacija L7, ali u ovom slučaju

smo već naveli da se vjerojatno radi o zagađenju preko vode rijeka Drave i Mure (Špoljar i

sur. 2007.).

Najniže vrijednosti za sve istraživane metale su zabilježene u uzorcima s lokacija L2 i

L6. Ovi rezultati su i očekivani obzirom da su obje lokacije košnica smještene izolirano od

prometnica i naselja i uz to im je zajedničko blizina šume. Upravo na osnovu ovih rezultata

može se pčelarima preporučiti izbor lokacija za smještaj košnica. Zajedničko za obje lokacije

je i položaj u gornjem Međimurju za koje je karakteristična veća pošumljenost i puno manje

prometa i industrijskih zona, a i manji broj intenzivno tretiranih poljoprivrednih površina,

osim vinograda, ali nijedna od ovih lokacija nije u blizini intenzivno tretiranih vinograda.

Zadovoljavajući je rezultat analize uzoraka žive koja ni u jednom uzorku ne prelazi

MDK vrijednost od 1 mg/kg, a jednaka je i situacija s kadmijem čija je MDK vrijednost

također 1 mg/kg (Pravilnik, 2007; Pravilnik, 2011), dok je najviša zabilježena koncentracija u

našim uzorcima 0,2711 mg/kg i to u uzorku s lokacije L1. Istraživanja nekih autora pokazuju

da bi se neki proizvodi pčela poput propolisa mogli koristiti kao bioindikatori stanja okoliša i

to upravo na primjeru teških metala (Conti i Botre, 2000), a pri tome je važno istaknuti da je

područje koje možemo uzeti u obzir definirano na površinu od 7 km 2

oko košnice zbog načina

života i aktivnosti pčela (Conti i Botre, 2001).


32

6. Zaključak

Na osnovu dobivenih rezultata istraživanja koncentracije metala u propolisu s

različitih lokacija na području Međimurja možemo zaključiti da:

- rezultati ukazuju na važnost smještaja košnica jer zbog onečišćenja okoliša različite

tvari poput npr. teških metala mogu dospjeti u pčelinje proizvode i tako doći i do čovjeka.

- su u uzorcima propolisa iz košnica smještenih u blizini željezničkih pruga, prometnih

cesta, industrijskih zona i intenzivno tretiranih poljoprivrednih područja izmjerene povišene

koncentracije pojedinih metala i iako Međimurje nema značajnijih industrijskih zona, ipak je

u čak četiri uzorka s četiri lokacije utvrđena koncentracija olova viša od MDK vrijednosti

prema Pravilniku o najvećim dopuštenim koncentracijama određenih kontaminanata u hrani

(2007) i Izmjenama tog istog Pravilnika (2011)

- na osnovu rezultata analize propolisa prikupljenih s različitih lokacija na području

cijelog Međimurja može se reći da su najniže koncentracije metala izmjerene na dva lokaliteta

u gornjem Međimurju čije su košnice izolirane od prometnica, željezničkih pruga i ostalih

mogućih zagađivača

- je moguće da propolis može poslužiti i kao bioindikator stanja u okolišu

- na osnovu dobivenih rezultata treba informirati pčelare o potrebi preseljenja pojedinih

košnica na lokacije udaljenije od mogućih izvora zagađenja i ubuduće obratiti pozornost na

mikrolokaciju košnica nastojeći izbjegavati blizinu prometnih cesta, industrijskih zona,

intenzivno obrađivanih poljoprivrednih površina, benzinskih pumpi, željezničkih pruga.

- je nužno ispitati čistoću propolisa prije upotrebe na tržištu jer može sadržavati

nedozvoljene koncentracije metala koji mogu štetno djelovati na organizam


33

Popis literature

1) Abadžić N. 1985. Pčele i zdravlje, Mihajlović B. (ur.), OOUR ˝Slobodan Jović˝, Beograd

2) Agilent Technologies 2009. How does the ICP work, Agilent Technologies,

http://www.youtube.com/watch?v=MQqtV2oiC6U, pristupljeno 12.1.2013.

3) Bankova V. 2005. Chemical diversity of propolis and the problem of standarization,

Journal of Ethnopharmacology. 200 : 114-117.

4) Bauer Lj., Biškupić-Bašić I., Brkan B., Dekanović I., Dolene Dravski M., Domaćinović V.,

Kvočić K., Matijaško N., Matković Mikulčić K., Milković B., Pavlek Močan M., Olić R.,

Sulimanović Đ., Zeba Lj. 1999. Zdravlje i pčelinji proizvodi, Ričković M. (ur.), Med,

pčelarenje i običaji, Hrvatska tiskara d.d., Zagreb, str. 121-130.

5) Beaty R. D., Kerber J. 1993. Atomic Absorbtion Instrumentation, Concepts,

Instrumentation and Techniques in Atomic Absorption Spectrophotometry, The Perkin-

Elmer corporation, str. 17-37.

6) Bišćan V., Cindrić I. 2010. Teški metali u hrani, (ur.) Vučinić J., 3. Međunarodni stručno-

znanstveni skup ˝Zaštita na radu i zaštita zdravlja˝, Tiskara Galović, Duga Resa

7) Conti M.E., Botre F. 2001. Honeybees and their products as potential bioindicators of

heavy metals contamination, Enivironmental Monitoring and Assessment, Kluwer

Academic Publishers.69 : 267-283.

8) Halamić J., Šorša A. 2010. Sadržaj Pb, Zn, Cd u recentnim sedimentnim muljevima rijeke

Mure i Drave, Knjiga sažetaka sa 4. Hrvatskog geološkog kongresa, str. 340-341.

9) Huljev A., Dimač E., Huljev D. 2002. Utjecaj zemljopisnog područja na organski sastav

propolisa, Hrvatska pčela. 121 : 177-178.

10) Ivanek A., Šafarić Ž. 2001. Olovo u vodenim ekosustavima, učenički istraživački rad


34

11) Jovanović J. 2012. Praćenje efekata hronične intoksikacije teškim metalima (Cd, Pb, Cu)

i protektivne uloge suplemenata S-donor liganada preko aktivnosti endonukleaza i

sekundarnog produkta lipidne peroksidacije, doktorska dizertacija sa Univerziteta u Nišu

Prirodno-matematički fakultet

12) Kerovec D. 2010. Određivanje koncentracije teških metala pomoću AASa i ICP-OES-a u

uzorcima tla i biljke, diplomski rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku,

Poljoprivredni Fakultet u Osijeku

13) Kosalec I. 2003. Analysis of propolis from the continental and Adriatic regions of

Croatia, Acta pharmaceutica 53, str. 275-285

14) Krželj M., Kuzmanić-Šamija R., Lakoš V., Šimat V., Krželj V. 2011. Problem unosa žive

u organizam prehranom namirnicama iz mora, rad za sastanak Nasljedničke metaboličke

bolesti 2011. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

15) Matašin Ž., Matašin M. 2002. Držanje pčela i otrovanja, Hrvatska pčela.121 : 104-108.

16) Petrov V. 1972. Minerals and nutritive of honey. Amer. Bee J., 112 : 54-56.

17) Plavšić F., Žuntar I. 2006. Uvod u toksikologiju, Krznarić-Vohalski G. (ur.),Uvod u

analitičku toksikologiju, Školska knjiga, Zagreb, str. 1-14. Str.

18) Pravilnik o dodacima prehrani 2008. Narodne novine 148, Zagreb

19) Pravilnik o najvećim dopuštenim količinama određenih kontaminanata u hrani 2007.

˝Narodne novine˝, broj 46/2007

20) Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o najvećim dopuštenim količinama

određenih kontaminanata u hrani Narodne novine«, 55/2011

21) Rashed M.N., Soltan M.E. 2004. Major and trace elements in different types of Egyptian

mono-floral and non-floral bee honeys. J. Food Comp. Anal. 17, 725-735.

22) Romić M, Romić, D. 1998. Sadržaj olova, kadmija, cinka i bakra u poljoprivrednim tlima

Zagreba i okolice, Agriculturae conspectus scientificus, 63 : 147-154.


35

23) Skoog D. A., West D. M., Holler F.J. 1999. (a) Uvod u spektroskopske analitičke

metode, Bešenić D. (ur.) , Osnove analitičke kemije, Školska knjiga, Zagreb, str. 489- 510

24) Skoog D.A., West D.M, Holler F.J. 1999. (b) Instrumenti u optičkoj spektroskopiji,

Bešenić D. (ur.), Osnove analitičke kemije, Školska knjiga, Zagreb, str. 516-535.

25) Sobočanec S. 2006. Učinak propolisa na oksidacijski/antioksidacijski status u cba miša,

Doktorska disertacija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

26) Špoljar A., Čoga L., Kušec V., Kamenjak D., Pavlović L., Kvaternjak I. 2008.

Onečišćenost tala geografsko-botaničkog rezervata Đurđevački pijesci teškim kovinama,

Agronomski glasnik Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 3-19.

27) Taranov Filipovič G. 2006. Kako pčele traže hranu, Feješ T. (ur.), Hrana i ishrana pčela,

Neron d.o.o., Bjelovar, str. 13-15.

28) Velagić F. 2000. Pčelarstvo, Velagić F. (ur.), d.o.o. ˝Harfo-graf˝ Tuzla, Tuzla, str. 5-25.

29) Vrbek B., Pilaš I., Potočić N., Seletković I. 2006. Izloženost šuma štetnim utjecajima -

Istraživanje razina podzemnih voda, unosa teških metala i oštećenost krošanja u šumskim

ekosustavima Hrvatske, Hrvatski šumarski institut, Jastrebarsko, Izvanredno izdanje 9:

159-180.

Documents

Prisustvo teških metala u uzorcima propolisa s područja ...od kojih su najvažniji polifenoli, aromatične kiseline i esteri fenolnih kiselina. Njihova zastupljenost u propolisu