PRIRUČNIK - asocijacijaxy.org · aktivnosti usmjeren na prevenciju različitih rizika za zdravo odrastanje djece i mladih. Odgoj zdrave, sretne, ... zaštite i zdravstveni status

PRIRUČNIKPREVENCIJA UPOTREBE PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI I KOCKANJA KOD ADOLESCENATA U OSNOVNIM I SREDNJIM ŠKOLAMA

ZA NASTAVNIKE I EDUKATORE

IZDAVAČ

Asocijacija XY, Sarajevo

AUTORI

Feđa Mehmedović, Emina Osmanagić

RECENZENTICE

dr. sc. Suada Branković

Emina Jusufbegović, prof. filozofije i sociologije

LEKTURA

Nirmala Ajanović

GRAFIČKA PRIPREMA

[email protected]

ŠTAMPARIJA

DotArt, dizajn i print studio

TIRAŽ

100 kom

Izradu priručnika omogućilo je I podržalo Federalno ministarstvo orbazovanja i nauke

Sarajevo, 2016.

PREVENCIJA UPOTREBE PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI I KOCKANJA KOD ADOLESCENATA U OSNOVNIM I SREDNJIM ŠKOLAMA

PRIRUČNIK ZA NASTAVNIKE I EDUKATORE

SADRŽAJ

Recenzije .......................................................................................................................................................... 6

1. Uvodupriručnik ..........................................................................................................................................10

1.1 Uvod ..................................................................................................................................................................... 10

1.2 Zašto prevencija kockanja i upotrebe psihoaktivnih supstanci? ...........................................11

1.3 Kome je namijenjen priručnik? .............................................................................................................12

1.4 Šta sadrži priručnik i kako ga koristiti?............................................................................................... 13

1.5 Ciljevi učenja ................................................................................................................................................... 13

2. Upotrebapsihoaktivnihsupstanci ...................................................................................................... 15

2.1 UVOD – između zakona i društvenih trendova .............................................................................15

2.2 Upotreba i zloupotreba psihoaktivnih supstanci .........................................................................17

3. Kockanje .........................................................................................................................................................26

3.1 Šta je kockanje? ............................................................................................................................................26

3.2 Problem ili zabava? ......................................................................................................................................28

3.3 Rizikofaktori ...................................................................................................................................................30

3.4 Od bezazlenog to patološkog kockanja ........................................................................................... 34

3.5 Posljedice kockanja ....................................................................................................................................35

3.6 Zaštitni faktori ..............................................................................................................................................35

4. Modulizaizvođenjeedukativnihaktivnosti .................................................................................38

4.1 Uvod ....................................................................................................................................................................38

4.2 Modul 1: Procjena rizika .............................................................................................................................39

4.3 Modul 2: Donošenje odluka ....................................................................................................................46

4.4 Modul 3: Šta su droge? ............................................................................................................................50

4.5 Modul 4: Droge u našim životima i zajednicama ....................................................................... 54

4.6 Modul 5: Kockanje ......................................................................................................................................58

5. Literatura ......................................................................................................................................................64

6. Realizatori ......................................................................................................................................................66 O FMON-u ..................................................................................................................................................................66

6.2 O Asocijaciji XY ..............................................................................................................................................67

Svrha priručnika „Prevencija upotrebe psihoaktivnih supstanci i kockanja kod adolescenata u osnovnim i srednjim školama“ je promovisanje i popularizacija pozitivnih i zdravih životnih stilova rješavanjem problema putem neformalnog, kontrolisanog i profesionalno facilitirnog usvajanja životnih vještina.

Nastao kao rezultat analize različitih istraživanja koja ukazuju na zabrinjavajuću percepciju mladih o nezdravim navikama upotrebe alkohola, duhana, psihoaktivnih supstanci i klađenja/kockanja, koje postaju svojevrstan trend među mladima i društveno prihvatljiv fenomen, ovaj priručnik, prema riječima autora, predstavlja preventivni odgovor baziran na predstavljanju zdravstvenog opismenjavanja i razvoja psihosocijalnih kompetencija učenika.

Priručnik je teorijski i stručno utemeljen i ima značajnu odgojno-obrazovnu vrijednost, naročito imajući u vidu da je jedan od prvih edukativnih materijala u BiH koji je usmjeren na prevenciju kockanja među mladima u osnovnoj i srednjoj školi.

Priručnik je namijenjen nastavnicima u osnovnim i srednjim školama, kao i edukatorima koji rade sa mladima. Podijeljen u četiri poglavlja: Uvod u priručnik, Upotreba psihoaktivnih supstanci, Kockanje i Moduli za izvođenje edukativnih aktivnosti, metodički i sadržajno je koncipiran tako da nastavnicima nudi informacije i metode koje su usmjerene na razvoj nastavničkih kompetencija za dizajniranje interaktivnih radionica za učenike. Budući da su nastavnicima u procesu odgoja roditelji najvažniji partneri, ovaj priručnik, takođe, predstavlja značajan resurs za pomoć roditeljima u njihovoj ulozi odgajatelja. Ciljevi učenja navedeni kroz kognitive, afektivne i psihomotorne ishode omogućavaju nastavnicima evaluaciju efekata provedenih aktivnosti.

Moduli za izvođenje edukativnih aktivnosti

Brojne su situacije u kojima su adolescenti izloženi u porodici, školi i socijalnoj sredini koje mogu izazvati različita rizična ponašanja i prihvatanje rizičnih životnih stilova. Potreba za dokazivanjem i prihvatanjem od strane vršnjaka, otpor prema autoritetu odraslih,prkos, znatiželja,potreba za uzbuđenjem i novim iskustvima, intenzivne fizičke, emocionalne, seksualne, psihosocijalne i kognitivne promjene glavna su obilježja perioda adolescencije. U ovom razvojnom periodu je izraženija sklonost ka rizičnim ponašanjima, često povezana sa potrebom različitih uzbuđenja i novih izazova, koja nije usklađena sa kognitivnim sistemom kontrole ponašanja i misaonih procesa koji upućuju na rizik. Iako adolescenciju karakterišu i promjene kognitivnih kapaciteta, razvoj mišljenja koji uključuje pamćenje, rješavanje problema i donošenje odluka, adolescenti ne koriste ove kognitivne kapacitete dosljedno u vremenu ili različitim situacijama. Imajući ovo u vidu priručnik je koncipiran tako da su prva dva modula posvećena upravo ovim važnim temama: procjena rizika i donošenje odluka.

Eksperimentisanje sa alkoholom, duhanom i drugim psihoaktivnim supstancama najčešće počinje u vrijeme kada adolescenti osjete potrebu za većom slobodom i kontrolom nad vlastitim životom, željom da se bude

RECENZIJE

6

EminaJusufbegović,prof.filozofijeisociologijeStručnasavjetnicazasrednjoškolskiodgojiobrazovanjeMinistarstvoobrazovanja,nauke,kultureisportaHercegovačko-neretvanskikanton

prihvaćen i voljen u krugu vršnjaka i prijatelja, potrebom da se ublaže napetosti, pritisci ili dosada, da se zadovolji znatiželja i sl. Od svih oblika rizičnog ponašanja upotreba psihoaktivnih supstanci se naročito ističe, kako po svojoj raširenosti tako i po svojim posljedicama na razvoj adolescenata. Šta je droga? i Droge u našim životima i zajednicama- naslovi su i teme trećeg i četvrtog modula.

Uz već navedene specifičnosti adolescencije, kao što su potreba za uzbuđenjem i rizikom, osjećaj nepobjedivosti i neranjivosti, takođe mogu predstavljati faktore rizičnog ponašanja, posebno kada se govori o ovisnosti o kockanju. Ako se tome doda i percepcija kockanja kao benignog ponašanja, društveno prihvatljivog, te dostupnost mjesta za kockanje, zakonska regulativa koja se ne primjenjuje dosljedno, mediji koji ovu pojavu svrstavaju isključivo u razonodu i svakodnevnim reklamama pozivaju na uključivanje u zabavu sa mogućnošću lake i brze zarade, onda su rezultati istraživanja koji upućuju na sve veći broj mladih osoba koji su imali barem sporadična iskustva u ovome, sasvim očekivani. Put od bezazlenog do patološkog kockanja, tema je četvrtog modula pod nazivom Kockanje.

Rezultati u prevenciji svih opasnosti kojima su izloženi adolescenti mogu se postići samo dobro planiranim aktivnostima, sa kompetentnim nastavnicima i razvijenim partnerskim odnosom sa roditeljima, a predložene aktivnosti ovog edukativnog programa su stručno utemeljene i metodološki koncipirane tako da pružaju mogućnost da se oni postignu.

Karakteristike kvalitetnih edukativnih programa je da su zasnovani na teorijskim osnovama, usmjereni na važne faktore rizika, uključuju dugotrajniji tretman, raznovrsne načine rada u različitim kontekstima, usmjereni su na razvoj socijalnih i životnih vještina, podizanje svijesti i osnaživanje učenika i na povećanje kompetentnosti nastavnog osoblja. Navedene karakteristike mogu se prepoznati u priručniku „ Prevencija upotrebe psihoaktivnih supstanci i kockanja kod adolescenata u osnovnim i srednjim školama“, te njegova primjena može doprinijeti kvaliteti odgojnog rada sa učenicima osnovnih i srednjih škola.

Najvažniji faktor od kojeg zavisi uspjeh programa prevencije je stepen u kojem škole preuzimaju program i prepoznaju ga kao vlastiti. Pozitivne promjene mogu se očekivati samo ako su edukacijom obuhvaćeni i učenici, nastavnici, roditelji i pedagozi. Predloženi priručnik predstavlja izvor infomacija za pripremu i realizaciju rada sa svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa.

Škole kao odgojno-obrazovne ustanove imaju odgojnu ulogu i zadatak da provode ciljani i planirani skup aktivnosti usmjeren na prevenciju različitih rizika za zdravo odrastanje djece i mladih. Odgoj zdrave, sretne, uspješne i odgovorne djece i mladih jedna je od najvažnijih zadaća škole. Ovaj priručnik može pomoći u ostvarenju te najhumanije zadaće.

7

Mladi ljudi, po definiciju UN, predstavljaju budućnost svakog društva i oni su najisplativija dugoročna investicija. Međutim, najnovija istraživanja otkrivaju generaciju mladih čije je zdravlje ugroženo. Rezultati mnogih istraživanja ukazuju da su vodeći rizici po zdravlje sve veća zloupotreba duhana, alkohola, psihoaktivnih supstanci i kockanje..

Aktuelnost priručnika „ Prevencija upotrebe psihoaktivnih supstanci i kockanja kod adolecenata u osnovnim i srednjim školama“, potvrđuje epidemijsku raširenost kod navedene populacije.

Adolescencija je životno razdoblje obilježeno brojnim promjenama u životu pojedinca i izazovima koji se stavljaju pred njega. Ulazak u svijet odraslih je specifičan, složen i odvija se uglavnom disharmonično. Zbog toga je bitna intervencija u odgoju i obrazovanju kako bi se prevenirala mogućnost pojave rizičnih ponašanja koja predstavljaju razvojni rizik za pojedinca, porodicu, ali i za širu društvenu zajednicu.

Autori su se u sadržaju publikacije opredijelili za pragmatičan i eklektičan pristup različitim modalitetima i na taj način olakšaju usvajanje informacija i znanja o tzv. ,,počasti ovisnosti“ savremenog društva. Zatim, autori u svom djelu demonstriraju značaj i uloge raznih faktora u strukturi i procesima unutar odgojnog i obrazovnog sistema.

Autori su temeljito inovirali i osavremenili tematske oblasti podijeljena u četiri poglavlja, te dali smjernice za kreiranje promotivno-preventivnih i edukativnih aktivnosti.

Poseban doprinos ovog rukopisa je prikaz naučnih istraživanja i analiza koje su autori naveli u cilju smanjenja negativnog trenda razvoja i prisustva multiplih riziko faktora među adolescentima.

Temeljna zadaća ovog priručnika je permanentno obrazovanje mlade populacije na svim nivoima obrazovanja, zatim za profesionalce i partnere u zdravstvenom i obrazovnom sistemu, kao i za ostale profesionalce koji žele da prošire znanje iz ove veoma složene problematike.

Imajući u vidu potrebe za ovom publikacijom, nadam se da ovo djelo zaslužuje mnogo više pažnje na širem državnom nivou.

RECENZIJE

8

Dr.scSuadaBrankovićFakultetzdravstvenihstudijaUniverzitet u Sarajevu

9

1.1 Uvod

Upotreba psihoaktivnih supstanci i igre na sreću društveni su fenomeni koji nisu zaobišli najranjiviju populaciju u našem društvu, a to su adolescenti i djeca. Istraživanja o prevalenci kockanja i upotrebe droga među učenicima osnovnih i srednjih škola su relativno rijetka u našoj zemlji, a ona koja su provedena pokazuju da mladi sve ranije počinju sa spomenutim nezdravim navikama, i tu se često radi o više povezanih štetnih navika.

Razorena ratom, suočena s migracijama i emigracijama stanovništva 90-tih godina prošlog stoljeća, Bosna i Hercegovina se našla u teškoj socio-ekonomskoj poziciji, što se negativno odrazilo na kvalitet obrazovanja, zdravstvene zaštite i zdravstveni status stanovništva.

Nekvalitetno obrazovanje i neefikasan zdravstveni sistem, niske ekonomske prilike i mogućnosti nedvosmisleno predstavljaju najvažnije negativne faktore koji doprinose pojavi društvenih fenomena kao što su upotreba alkohola, duhana, droga, nasilja, rizičnih seksualnih ponašanja, ali i fenomena koji je doživio ekspanziju upravo u periodu od završetka rata pa do sada, a to je kockanje. Problem je izraženiji ukoliko znamo da svaka od gore spomenutih navika, sistemom uvezanih rizikofaktora, doprinosi razvoju dodatnih štetnih navika i multipliciranju njihovih posljedica. Stoga nije rijetka pojava da mlada osoba sklona kockanju također koristi duhanske proizvode, alkohol i/ili droge i ponaša se nasilno.

Posebno zabrinjava kulturološka predispozicija prihvaćanja upotrebe alkohola, duhana i kockanja kao benignih društvenih pojava. Droge, igre na sreću, alkohol i duhan postali su svojevrstan trend među mladima, pa je značajan broj njih počeo upražnjavati jednu naviku ili više njih tragom iskrivljene percepcije prihvatljivog i društveno očekivanog. Izostanak kvalitetnih odgovora odraslih na te fenomene stavilo je odrasle u poziciju saveznika nezdravih životnih navika, a mlade dodatno ohrabrilo da im se povinuju.

1UVOD

10

„Kupila sam dvije grebalice. Dok sam grebala prvu, moj petogodišnji sin je začuđeno gledao, pa sam mu dala drugu i pomogla da je zagrebe. Dobio je 1 KM, pa smo otišli do trafike i zamijenili za novu. Za 6. rođendan, osim poklona, kupila sam mu još nešto… 6 grebalica.“

Navedene nezdrave navike predstavljaju zdravstveni problem, stoga zdravstveno opismenjavanje stanovništva kroz obrazovanje i edukacije doprinosi smanjenju broja onih koji se odlučuju za praktikovanje ovih nezdravih navika, no trenutno izostaje kvalitetan zdravstveno-obrazovni odgovor te se prevencija radi sporadično, nikako ili bazirano na neefikasnim i zastarjelim modelima koje su mnoge zemlje odavno napustile.

Sve gore navedeno nas je potaklo da istražimo ove društvene fenomene te razvijemo preventivni odgovor baziran na podsticaju zdravstvenog opismenjavanja1 stanovništva i razvoja psihosocijalnih kompetencija2 učenika, što je moguće postići kroz sistem formalnog obrazovanja. Nastavnici i škole predstavljaju najvažniji resurs u promociji zdravlja i prevenciji nezdravih navika iz nekoliko razloga:

• Učenici imaju povjerenje u nastavno osoblje • Socijalizacija i usvajanje pozitivnih stavova i vrijednosti

najvećim dijelom se dešava u školskom okruženju• Postojeće kompetencije nastavnika osiguravaju

adekvatnu komunikaciju s učenicima i pristup odgoju

1 Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definiše zdravstvenu pismenost kao kognitivne i društvene vještine koje određuju motivaciju i sposobnost pojedinaca da dobiju pristup, razumiju i koriste informacije na način koji promoviše i održava dobro zdravlje (Izvor: Svetska zdravstvena organizacija, 2016.).

2 Svjetska zdravstvena organizacija definiše psihosocijalne kompetencije tj. životne vještine kao sposobnosti za adaptivno i pozitivno ponašanje koje omogućavaju pojedincu da se efektivno nosi sa zahtjevima i izazovima svakodnevnog života. (Izvor: Svetska zdravstvena organizacija, 2016.).

i obrazovanju temeljenom na pedagoškim i učenicima prilagođenim intervencijama

• Niti jedan drugi sektor nema intenzivniji i direktniji pristup adolescentima od obrazovnog

• Postojeći kapaciteti škola osiguravaju sistemski pristup u radu s mladima

• Postojeći kapaciteti mogu biti orijentirani u pravcu sveobuhvatnog pristupa mladima u promociji zdravlja i prevenciji nezdravih životnih navika

Činjenicu da konačno imamo pristup jednom od prvih edukativnih materijala u BiH koji je usmjeren na prevenciju kockanja među mladima u osnovnim i srednjim školama možemo posmatrati s određenim zadovoljstvom, ali i izraženijim nezadovoljstvom. Nezadovoljstvo je prouzrokovano spoznajom da naše društvo ne percipira kockanje kao problem relevantan za zdravlje mladih, a zadovoljstvo generira spoznaja da je Ministarstvo obrazovanja i nauke FBiH prva institucija u zemlji koja je odlučila da bude lider i pionir u razvoju novih obrazovnih modaliteta koji odgovaraju na važna zdravstvena pitanja adolescenata.

1.2 Zašto prevencija kockanja i upotrebe psihoaktivnih supstanci?

Mnogo je razloga zbog kojih ove dvije teme zaslužuju posebnu pažnju obrazovnog i zdravstvenog sistema. Ne samo da su kockanje, upotreba alkohola, duhana i droga zdravstveni, ekonomski i socijalni problem, već je njihova međusobna povezanost dokazana brojnim međunarodnim studijama. Dodatni argument pronalazimo u činjenici da ti fenomeni pogađaju najranjivije stanovnike naše zemlje.

Istraživanja provedena u našoj zemlji pokazuju da su kockanje i upotreba i zloupotreba psihoaktivnih supstanci zastupljeni među mladima u osnovnim i srednjim

11

školama3, a da postojeći i predviđeni zakonski mehanizmi nisu adekvatno regulisali ove oblasti niti preventivno djelovali na praktikovanje spomenutih nezdravih navika među najosjetljivijom populacijom, populacijom mladih.

Paradigma ranjivosti adolescenata i međusobna povezanost upotrebe psihoaktivnih supstanci i kockanja zahtijeva multisektorski i multidisciplinarni tj. holistički odgovor. To znači da prevenciju kockanja treba raditi i kroz prevenciju upotrebe psihoaktivnih supstanci i obrnuto.

Posebno zabrinjava činjenica da roditelji, vršnjaci pa često i nastavnici i drugi autoriteti indirektno odobravaju pa čak i kroz vlastiti primjer podstiču mlade da počnu sa spomenutim nezdravim navikama.

Upravo iz tog razloga, prevenciju kockanja i upotrebe/zloupotrebe psihoaktivnih supstanci ne treba bazirati isključivo na edukaciji mladih, već preventivni programi moraju obuhvatiti nastavnike, roditelje, pedagoge, medije i druge relevantne saveznike koji mogu biti generatori pozitivnih promjena, a sinergijskim djelovanjem efekti prevencije će biti efikasniji i sveobuhvatniji.

Alkohol, cigarete i kockanje lako pronalaze put do najmlađih. Istraživanja pokazuju da je uzrasna granica u kojoj mladi krenu s upražnjavanjem ovih nezdravih navika sve niža. Podaci da najmlađi patološki kockar ima 16 godina, a da prvi susret sa psihoaktivnim supstancama mladi prijavljuju sa 11 godina, više su nego alarmantni.

S druge strane, meta-analize4 brojnih međunarodnih studija dokazuju međusobnu povezanost kockanja i upotrebe psihoaktivnih supstanci. Osobe koje praktikuju kockanje nerijetko počnu s upotrebom alkohola, duhana i droga. I obrnuto, osobe koje koriste alkohol, duhan ili droge te su izložene osobama koje kockaju, često preuzmu taj vid ponašanja te počnu i one kockati. Revizijom dokumenata, meta-analiza i evaluacija najuspješnijih međunarodnih programa prevencije kockanja dolazimo do zaključka da prevencija podrazumijeva i ne smije izostaviti prevenciju upotrebe alkohola, droga i duhana, a razlog je međusobna pobvezanost ovih negativnih društvenih fenomena.

3 Problem ovisnosti o klađenju — Sportske kladionice u Mostaru, Iko Skoko, Davorka Topić-Stipić, Marijan Primorac, 2016.

4 Peter Ferentzy, W. J. Wayne Skinner, Flora I. Matheson. Illicit Drug Use and Problem Gambling. ISRN Addiction, 2013.

Posebnozabrinjavasistemuvezanihrizikaukojemmladiprijavljujudvijenezdravenavikeilivišenjihkojemultiplicirajudestruktivnodjelovanjenaorganizam,akademskeperformanse,aukonačniciikvalitetživota.

Također, neznanje i nedostatak vještina, što uključuje kritičko razmišljanje i donošenje odluka, također su faktori rizika, pa programi prevencije trebaju osnažiti mlade ljude kroz edukaciju koja dovodi do povećanja znanja, promjene stavova i usvajanja psihosocijalnih vještina.

Upravo su to razlozi zbog kojih preventivno djelovanje treba biti pravovremeno, tj. primijenjeno prije nego što mladi dođu u poziciju da treba da donesu odluku da li će početi upražnjavati neku od spomenutih nezdravih navika.

S obzirom da brojna istraživanja potvrđuju vezu između kockanja i upotrebe alkohola, droga i duhana, kreiran je priručnik koji interpretira međusobne povezanosti ovih štetnih društvenih praksi i nudi resurse za preventivne aktivnosti u školama. Priručnik obezbjeđuje nastavnicima i učenicima potrebne resurse u vidu znanja i vještina važnih za efektivno i efikasno suprotstavljanje društvenim uticajima koji ohrabruju ili podstiču mlade da počnu s nekom od gore navedenih štetnih navika.

Uvažavajući socio-kulturalni kontekst, faktore ranjivosti te relevantne studije i preventivne preporuke, razvijen je priručnik koji nudi jasne i nedvosmislene informacije i instrukcije za preventivno djelovanje u osnovnim i srednjim školama.

1.3 Kome je namijenjen priručnik?

Priručnik je namijenjen nastavnicima koji rade u osnovnim i srednjim školama, ali i edukatorima i trenerima koji planiraju provođenje preventivnih aktivnosti u školama.

Edukativni moduli su prilagođeni radu s učenicima koji pohađaju 7. 8. i 9. razred osnovne škole i 1. i 2. razred srednje škole. Također, moduli se mogu koristiti u edukaciji nastavnika i roditelja.

Priručnik mogu koristiti pedagozi u radu s učenicima, no njegova primjena je moguća i u okviru sekcija koje vode nastavnici ili obučeni edukatori i treneri.

12

13

1.4 Šta sadrži priručnik i kako ga koristiti?

Kroz četiri međusobno povezana poglavlja, priručnik pomaže u istraživanju tema, ali i pripremi edukativnih aktivnosti koje su predstavljene u praktičnom dijelu priručnika.

Uvodno poglavlje nudi osnovne informacije o namjeni, strukturi i ciljevima edukativnog programa za prevenciju kockanja i upotrebe psihoaktivnih supstanci u osnovnim i srednjim školama.

Drugoitrećepoglavlje nude informacije relevantne za izučavanje tema i pripremu časova. Sigurni smo da sadržaji ovih poglavlja mogu biti kvalitetna baza za razumijevanje ovih društvenih fenomena, što će zasigurno doprinijeti većem kvalitetu realizacije vannastavnih aktivnosti i boljim ishodima preventivnih intervencija.

Četvrtopoglavlje nudi instrukcije za izvođenje pet edukativnih radionica, dok pripadajući radni materijali omogućavaju nastavnicima i edukatorima da, osim edukacije, učenicima omoguće pristup pisanim sadržajima iz ovih oblasti. Moduli integrisani u četvrto poglavlje sadržavaju mikroorganizaciju radionica te nude instrukcije za pripremu radionica, definišu vrijeme trajanja radionica te ukazuju na upotrebu radnih materijala koji su osnova za izvođenje pojedinih radionica.

Prilikom dizajniranja edukativnih radionica, integrisane su preporuke vodećih međunarodnih organizacija i institucija. Upravo je to razlog zašto moduli nisu informativnog karaktera već učenje proširuju na razvoj psihosocijalnih kompetencija, fokusirajući se na donošenje odluka i kritičko promišljanje i zaključivanje. Radionice su interaktivnog karaktera, a u modulima se nalaze instrukcije za uspostavljanje i vođenje interakcije, što će olakšati nastavnicima i edukatorima vođenje svake pojedinačne radionice. Ne smijemo zaboraviti da su slični moduli rijetki u našoj zemlji, pa će većina nastavnika, ako ne i svi, prvi put imati priliku da priprema radionice i druge edukativne aktivnosti koje vode ka prevenciji kockanja među učenicima osnovnih i srednjih škola.

Ponuđena literatura, također, predstavlja važan resurs u izučavanju fenomena kockanja i upotrebe psihoaktivnih supstanci, stoga smo se potrudili da istražimo relevantne sadržaje koje smo integrisali u posljednje poglavlje priručnika.

1.5 Ciljevi učenja

Edukativni koncept baziran je na prevenciji upotrebe psihoaktivnih supstanci i kockanja kroz kognitivni, afektivni i psihomotorni razvoj učenika. Korištenjem revidirane Bloomove taksonomije5, ciljeve smo postavili na taj način da ih je moguće mjeriti i tako evaluirati efekte edukativnih aktivnosti. Naravno, ciljeve nije moguće postići kroz izvođenje jednog modula, već kombinacijom četiri modula koji se nalaze u ovom priručniku.

Kognitivni ishodi:

• Učenici/e znaju objasniti razliku između legalnih i nelegalnih psihoaktivnih supstanci

• Učenici/e navode primjere negativnih vršnjačkih uticaja na odluke o upotrebi psihoaktivnih supstanci i kockanja

• Učenici/e dijele psihoaktivne supstance na legalne i nelegalne i znaju objasniti razloge takve kvalifikacije

• Učenici/e navode primjere kako su međusobno

5 Više o Bloomovoj taksonomiji: http://www.celt.iastate.edu/teaching/effective-teaching-practices/revised-blooms-taxonomy

DODATNE INFORMACIJE:

Osim informacija o posljedicama i štetnim uticajima alkohola, droga, duhana i kockanja, priručnik će na interaktivan način podstaći učenike da analiziraju socio-kulturalni kontekst koji je osnova za pojavu ovih štetnih praksi. Na taj način će oni dobiti potrebne psihosocijalne vještine značajne za adekvatnu prevenciju i donošenje njihovih pozitivnih odluka. Također, uvažavajući kulturološke prepreke u prevenciji, kreirana metodologija će ohrabriti mlade da potraže pomoć i identifikuju najbolje izbore koji im mogu pomoći u rješavanju problema vezanih za kockanje, upotrebu psihoaktivnih supstanci.

povezani kockanje i upotreba psihoaktivnih supstanci• Učenici/e opisuju posljedice upotrebe psihoaktivnih

supstanci na ponašanje i donošenje odluka i navode primjere cjeloživotnog uticaja tih navika na kvalitet života i blagostanje

• Učenici/e znaju opisati strategije pregovaranja u cilju pozitivnog nošenja s negativnim vršnjačkim pritiscima u vezi s upotrebom psihoaktivnih supstanci i kockanja

• Učenici/e znaju da ne postoje blaže i teže droge te znaju objasniti razloge suprotstavljanja takvoj kvalifikaciji droga

• Učenici/e navode primjere stereotipnih stavova i predrasuda koji ohrabruju upotrebu psihoaktivnih supstanci i kockanja

• Učenici/e navode primjere različitih oblika kockanja uključujući socijalne igre

• Učenici/e su u mogućnosti da predvide do kakvih posljedica dovodi upotreba alkohola, droga, duhana i kockanja

• Učenici/e znaju objasniti šta je kockanje i znaju nabrojati najčešće oblike kockanja

• Učenici/e znaju objasniti povezanost medija, vršnjaka i društvenih normi s upotrebom psihoaktivnih supstanci i kockanjem te opisuju posljedice praktikovanja tih oblika ponašanja

• Učenici/e znaju opisati strategije pregovaranja u cilju pozitivnog nošenja s negativnim vršnjačkim pritiscima u vezi s upotrebom psihoaktivnih supstanci i kockanjem

• Učenici/e navode primjere kako kockanje utiče na porodicu te kako utiče na odnose s vršnjacima.

Afektivni ishodi:

• Učenici/e revidiraju stereotipne stavove u vezi s kockanjem i upotrebom psihoaktivnih supstanci

• Učenici/e demonstriraju pozitivne stavove o važnosti suprotstavljanja negativnim vršnjačkim uticajima u kontekstu kockanja

• Učenici/e podržavaju individualnost u donošenju odluka

• Učenici/e prilagođavaju stavove o upotrebi alkohola, duhana i droga u odnosu na nove informacije

• Učenici/e demonstriraju stavove koji upotrebu alkohola i droga interpretiraju kao značajan faktor pojave rizičnih ponašanja

• Učenici/e izbjegavaju korištenje stereotipnih izjava o

upotrebi lakših i težih droga i psihoaktivnih supstanci• Učenici/e se uključuju u grupne aktivnosti koje

ohrabruju zdrave životne stilove • Učenici/e demonstriraju uvjerenja o individualnoj

i društvenoj odgovornosti u prevenciji kockanja i upotrebe psihoaktivnih supstanci kroz afirmativne stavove i pozitivna mišljenja

• Učenici/e demonstriraju stavove koji reflektuju nultu toleranciju prema kockanju i upotrebi psihoaktivnih supstanci.

Psihomotorni ishodi:

• Učenici/e koriste predložene psihosocijalne vještine u kritičkom osvrtu na upotrebu droga i drugih psihoaktivnih supstanci

• Učenici/e koriste predložene psihosocijalne vještine u kritičkom osvrtu na kockanje

• Učenici/e formulišu strategije suprotstavljanja uticaju vršnjaka na odluke o upotrebi psihoaktivnih supstanci i kockanja

• Učenici/e koriguju lične stavove o percepciji upotrebe psihoaktivnih supstanci i kockanja

• Učenici/e procjenjuju kako vršnjački i drugi socijalni uticaji dovode do specifičnih problema u ponašanju, fokusirajući se na kockanje i upotrebu psihoaktivnih supstanci

• Učenici/e koriste pregovaračke vještine u komunikaciji s vršnjacima

• Učenici/e koriste aktivno slušanje tokom razgovora i diskusija s vršnjacima

• Učenici/e primjenjuju vještine kritičkog razmišljanja u donošenju zaključaka i odluka tokom vođenih diskusija i zadataka o kockanju i upotrebi psihoaktivnih supstanci

• Učenici/e primjenjuju ponuđene vještine donošenja odluka u vođenim diskusijama i igrokazima.

Radionice je najbolje izvoditi u grupama do 25 učenika. Veće grupe otežavaju uspostavljanje interakcije te je teže postići definisane ishode. Razlog tome je činjenica da su moduli bazirani na participativnom učenju, pa je učenik vlasnik naučenog, a proces usvajanja novih saznanja i vještina prevashodno zavisi od njihovog individualnog učešća.

14

2UPOTREBA PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI1

15

2.1 UVOD – između zakona i društvenih trendova

Zdravlje adolescenata i pretpubertetske djece treba da bude prioritet svake države, pa i Bosne i Hercegovine, što uključuje kvalitetne i sveobuhvatne preventivne programe koji bi, sinergijom zdravstvenog i obrazovnog sektora, doprinijeli smanjenju uticaja faktora rizika te razvoju psihosocijalnih vještina i znanja kao ključnih predispozicija efikasne prevencije.

Također, svaka država, uključujući i BiH, treba da ima efikasna zakonska rješenja i mehanizme praćenja provedbe zakona2, odnosno treba da ulaže sve potrebne napore kako bi postojeći zakoni efikasnije regulisali ovu oblast. Zakonom o unutrašnjoj trgovini FBiH, članom 10. istoga zakona reguliše se prodaja alkohola, cigareta i drugih duhanskih proizvoda licima mlađim od 18 godina:

1. U trgovini na malo zabranjuje se trgovcu da prodaje alkoholna pića i druga pića koja sadrže alkohol, duhan i duhanske proizvode osobama mlađim od 18 godina.

2. Na svim prodajnim mjestima, na kojima se prodaju alkoholna pića i pića koja sadrže alkohol, duhan i duhanski proizvodi, mora biti istaknuta oznaka o zabrani njihove prodaje osobama mlađim od 18 godina.

3. Trgovac je dužan uskratiti prodaju robe iz stava 1) ovoga člana kupcu ako procijeni da je mlađi od 18 godina, a kupac dobrovoljno ne dokaže da je stariji od 18 godina davanjem na uvid trgovcu svoj identifikacijski dokument sa slikom.

Pristup duhanskim proizvodima, što uključuje i nargile/šiše, regulisan je Zakonom o ograničenoj upotrebi

1 Preuzeto i adaptirano iz priručnika Zdravi životni stilovi i odnosi među adolescentima, Mehmedović et al. Asocijacija XY, 2016.

2 Zakon u unutrašnjoj trgovini FbiH, 2015

duhanskih proizvoda3. Članom 12. zabranjuje se prodaja duhanskih prerađevina u objektima koji su od predškolskih i školskih ustanova udaljeni manje od 100m. Također, zabranjuje se prodaja duhanskih prerađevina osobama mlađim od 15 godina. Krivični zakon FBiH4 je propisao članom 237. zabranu služenja alkoholnih pića mlađim maloljetnicima, dok je članom 238. zabranjena neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga.

Istraživanja provedena u FBiH pokazuju da je uzrast tokom kojeg mladi prvi put probaju alkohol, duhanske proizvode ili ilegalne droge često ispod zakonom dozvoljene granice, dok je u kontekstu droga korištenje ovih supstanci krivično djelo.

Osim toga što ovi podaci govore o opsegu problema, ujedno su dokaz da postojeći zakoni ne osiguravaju sve potrebne mehanizme koji bi regulisali pristup te umanjili izloženost ovim nezdravim navikama.

3 Službene novine FBiH, 6/98, 35/98, 11/9, 50/114 Službene novine FBiH, br. 36/03, ispravke i dopune „Službene novine

FBiH br. 37/03, 21/04, 69/04, 18/05 i 42/10“

16

Odlazak u caffe barove koji poslužuju nargile, prva cigareta, alkohol, marihuana, upotreba steroida i drugih suplemenata izazovi su s kojima se svakodnevno susreću mladi u FBiH. Posebno zabrinjava percepcija mladih o ovim navikama koje su postale svojevrstan trend, pa tokom osnovne i srednje škole mnogi mladi ljudi ove navike percipiraju kao nezaobilaznu fazu odrastanja, a praktikovanje nekih od spomenutih navika mladi često vide kao faktor zrelosti, što je posebno opasno i što doprinosi povećanju broja onih koji takve navike preuzimaju.

Odrastati u društvu koje indirektno propagira stav da prva cigareta predstavlja korak naprijed tj. iskorak u svijet odraslih opasan je društveni trend koji je duboko ukorijenjen u bh. društvo. Posebno je taj trend opasan u sredinama u kojima su ove teme tabuizirane, jer u takvim mjestima mladi teško pronalaze relevantne sagovornike pa informacije traže na različitim mjestima a najčešće od svojih vršnjaka.

O opsegu problema i zastupljenosti navika upotrebe psihoaktivnih supstanci možemo se informisati putem različitih istraživanja provedenih u našoj zemlji. Prema podacima Zavoda za javno zdravlje FBiH, korištenje duhanskih proizvoda jedan je od najizraženijih zdravstvenih problema adolescenata u FBiH. Ukupno 14% aktivnih pušača su pripadnici školske populacije (11% djevojke i 17% mladići). Istraživanje5 provedeno na uzorku od 2.970 učenika prvih razreda srednjih škola u Federaciji BiH pokazalo je da čak 61 posto učenika konzumira alkohol, a šest posto njih je do 16 godine probalo marihuanu (Evropsko istraživanje u školama o konzumiranju alkohola, droga i duhana ‒ ESPAD, provedeno u toku 2008.).

Nedavno objavljeno istraživanje6 o mladima u BiH pokazuje da 21% mladih konzumira duhan svaki dan, dok 6,6% mladih duhan konzumira povremeno. Od ukupnog procenta onih koji konzumiraju duhanske proizvode, 38,9% mladih je uzrasta od 18 do 22 godine starosti.

Studija „Evaluacija implementacije i efektivnosti programa. Inicijativa mladića u BiH i Hrvatskoj”, koja je obuhvatila 260 učenika prvih razreda (srednja škola u Sarajevu), ponudila je važne i relevantne informacije o mladima u KS. Studija je pokazala da se mladi suočavaju s nedostatkom informacija, često preuzimaju stavove svojih vršnjaka ili su pod izraženim vršnjačkim pritiskom, pod izraženim su 5 ESPAD Report Bosnia and Herzegovina 20086 Studija o mladima u Bosni i Hercegovini / Jusuf Žiga ... [et al.] ‒

Sarajevo: Friedrich-Ebert-Stiftung, 2015.

uticajima maskuliniteta te su skloni različitim oblicima rizičnih ponašanja. Posebno je izražen fenomen „uvezanih rizika“, gdje se mladi ljudi npr. pod uticajem alkohola izlažu dodatnim rizicima (upotreba droga, rizična seksualna ponašanja i nasilje). Kod velikog broja ispitanika, preko 50%, zabilježeno je više povezanih rizika kojima su oni bili izloženi u posljednjih 6 mjeseci od dana istraživanja.

Ovom studijom utvrđeno je da 65% ispitanika redovno praktikuje opijanje s više od 6 pića po jednoj noći, 30% ispitanika je izjavilo da pije jednom mjesečno. Prema podacima ovog istraživanja, srednjoškolska populacija je suočena s brojnim problemima vezanim za mentalno zdravlje, što potvrđuje podatak da je 68% mladih izjavilo da se često osjeća stresno i anksiozno.


Procjenjuje se da je u Bosni i Hercegovini oko 7.500 osoba koje ubrizgavaju droge (4.900 u Federaciji BiH), s rasponom od 6 do 10.000, dok je neprecizan broj onih koji eksperimentišu s drogama ili su već ovisnici o nekim vrstama droga, ali ih ne ubrizgavaju. Najčešće korištena droga je marihuana, koju koristi od 7 do 25% adolescenata, a procent se mijenja u zavisnosti od uzrasta, sredine u kojoj žive, spola (procent se povećava s uzrastom, veći je u urbanim sredinama i u većim gradovima, te među muškom populacijom). U porastu je i korištenje sintetskih droga, naročito među srednjoškolskom omladinom. Prosječna dob prvog uzimanja je 15 godina, prvog injektiranja droga je 21 godina, a prvog odlaska na liječenje između 22-25 godina. Pravilo je da ovisnik uzima više supstanci istovremeno, uobičajeno počinje s alkoholom i marihuanom, brzo se prelazi na opijatska sredstva. Opijatski tip ovisnosti najprisutniji je među ovisnicima i čini oko 90% populacije koja dođe na liječenje

17

Analizom stanja u Bosni i Hercegovini može se konstatovati sljedeće:

• Dostupnost opojnih droga je sve veća • Eksperimentisanje s drogama počinje sve ranije • Trend porasta broja mladih koji praktikuju kockanje je

evidentan, a uzrast izlaganja ovoj navici sve niži• Trend broja mladih i žena koje konzumiraju droge ima

kontinuitet rasta• Porastao je broj saobraćajnih nesreća vezanih za

upotrebu opojnih droga i alkohola • Postoji visoka korelacija korištenja opojnih droga sa

samoubistvom, trovanjem, kriminalom i nasiljem • Značajan broj rizičnih grupa stvoren je tokom rata:

trajno onesposobljene osobe, raseljena lica, djeca bez roditelja, demobilisani borci i druge rizične grupe

• Skromna finansijska sredstva koja se izdvajaju za rješavanje ovog problema u domenu prevencije i edukacije, represije i tretmana nisu dovoljna.

2.2 Upotreba i zloupotreba psihoaktivnih supstanci

U kontekstu zakonske regulative, psihoaktivne supstance dijelimo na legalne i nelegalne. Legalne psihoaktivne supstance su kofein, duhan, alkohol, ljepila, lakovi, kreatin, steroidi, osvježivači prostora, energetska pića, različite vrste lijekova i sl. Nelegalne supstance (marihuana, kokain, amfetamini, ekstazi, heroin i sl.) najčešće se odnose na ilegalne droge, no također uključuju lijekove koji su zabranjeni, osim u slučaju određenih zdravstvenih stanja. Psihoaktivna supstanca (PAS) predstavlja hemijsku materiju koja unošenjem u organizam mijenja psihičku strukturu, mijenja raspoloženje, mišljenje, ponašanje.

PremaSvjetskojzdravstvenojorganizaciji1,psihoaktivnesupstancesusupstancekoje,nakonunosauorganizam,utičunamentalneprocesekaoštosumišljenjeizaključivanje.

Psihoaktivne supstance i njihovo učestalo korištenje umanjuju kvalitet života, te utiču destruktivno na cijele porodice i podloga su velikog broja oboljenja.

Zloupotreba PAS predstavlja kontinuiranu upotrebu bez obzira na znanje o pojavi stalnih ili povremenih socijalnih, radnih, psihičkih ili fizičkih problema koji su uzrokovani ili pogoršani njihovom upotrebom. Zloupotreba označava ponovljenu upotrebu supstance u situacijama u kojima to može biti opasno za konzumenta i/ili druge osobe.

1 Psihoactive substances – World Health Organization definition, 2016

Zloupotrebom se smatra upotreba supstance koja nije u skladu s medicinskim preporukama (npr. nemedicinska upotreba lijekova koje propisuje ljekar).

Iako zabranjene zakonom, ilegalne supstance su dostupne svim populacionim grupama u našoj zemlji. Upotreba marihuane i amfetamina je najzastupljenija u BiH, a zatim slijede ekstazi, heroin i kokain.

Farmakološkapodjeladroga:

• depresori CNS-a: alkohol, barbiturati, opijati (morfij, heroin, kodein);

• stimulansi: kokain, ekstazi, amfetamini (speed), fenciklidin;

• halucinogeni: LSD, meskalin, psilocobin, marihuana, ljepila i isparljive otopine.

U međusobnoj komunikaciji mladi i osobe koje koriste određene psihoaktivne supstance nazivaju ih žargonskim imenima, kako bi na svojevrstan način „prikrili/šifrirali“ ove termine. Mnogi roditelji, nastavnici i druge osobe, čak i da čuju ove nazive, ne bi znali o čemu se radi. Upravo iz tog razloga u nastavku možete pročitati najčešće žargonske nazive koje mladi u FBiH koriste prilikom imenovanja pojedinih droga:

Žargonski nazivi psihoaktivnih supstanci:

Cigareta (garka, cigar, šiljak)

Marihuna (gandžaa, vutra, blunt, džoja, zeleno, šilja i sl.)

Kokain (bijelo i lobje)

Heroin (žuto i tožu)

Ekstazi (bobe, ekseri, džidže, bomboni, žetoni, zuje, tablete)

Amfetamin (speed, danda, dandara, brzo, brzina, ćiza)

2.2.1 MARIHUANA

Marihuana je najčešće korištena droga u svijetu ali i BiH. Posljednjih 10 godina u BiH je veoma zastupljena posebna vrsta marihuane „skunk“, u kojoj se nalaze velike koncentracije aktivne supstance THC.

Akutni efekti upotrebe marihuane poznati su već mnogo godina, a posljednje studije potvrdile su ranije nalaze istraživanja. Svjetska zdravstvena organizacija sumira akutne efekte upotrebe marihuane na sljedeći način:

• Marihuana usporava kognitivni razvoj (sposobnost učenja), uključujući s tim povezane procese.

• Marihuana usporava psihomotorične performanse u širokom rasponu zadataka, kao što je motorična koordinacija, podijeljena pažnja, operativni zadaci različitih tipova, ljudske performanse kompleksnih motoričnih radnji. Djelovanje marihuane može trajati 24 sata od njene upotrebe, pa je u nalazima istraživanja naglašen povećan rizik od saobraćajnih nesreća među osobama koje su pod uticajem te droge.

Glavni sastojak marihuane je THC koji mijenja stanje svijesti. Uočljivi simptomi konzumiranja su: suzne i crvene oči – osjetljive na promjenu svjetla, zanemarivanje higijene i obaveza, problemi sa snom, depresija, povučenost. Javlja se suhoća usta i grla te ubrzan puls. THC izaziva probleme s pamćenjem, učenjem, dezorijentisanost, anksioznost i nekontrolisano povećanu potrebu za slatkišima. Moguće posljedice upotrebe marihuane su oštećenje mozga i CNS-a, poremećaj i u reproduktivnim organima i radu srca, oštećenje kože (suha koža, svrab), a prema najnovijim istraživanjima u Švedskoj dokazano je da dugotrajno korištenje marihuane može povećati rizik od razvijanja teških fizičkih oboljenja: šizofrenija, hronična anksioznost, poremećaj ličnosti.

2.2.2 HEROIN

Heroin je ilegalna droga koja kod osobe koja je konzumira veoma brzo dovodi do razvoja jake ovisnosti. U BiH osobe heroin konzumiraju na nekoliko načina. Obično osoba počinje sa ušmrkavanjem ili pušenjem heroina. Vremenom organizam razvija toleranciju te su potrebne veće količine te droge. S druge strane, prilikom ubrizgavanja potrebna je manja količina heroina da bi se postigao očekivani efekt. Iz tog razloga veliki procent konzumenata prelazi na injekciono konzumiranje heroina. Prilikom injekcionog korištenja također dolazi do povećanja tolerancije organizma na heroin, pa osobe i u tom slučaju vremenom

povećavaju doze što ih dovodi u rizik za predoziranje tom supstancom. Predoziranje heroinom može dovesti do usporenog i otežanog disanja, kome i smrti1. Osobe koje koriste heroin često koriste i druge droge i alkohol.

Prema državnom izvještaju2 koji je 2014. godine objavilo Ministarstvo sigurnosti BiH, heroin i marihuana su još uvijek najčešće nedozvoljene droge u BiH, kada govorimo o njihovom krijumčarenju i kada se radi o njihovoj upotrebi, dok se druge nedozvoljene droge distribuišu u manjoj mjeri. U istom izvještaju navodi se podatak da otprilike 85% svih uživalaca koji su na liječenju su ovisnici o heroinu (uglavnom intravenozni ovisnici), 90% su muškarci, a prosječna starosna dob korisnika je 25 godina.

Heroin3 ima snažno euforično dejstvo pa vrlo brzo dolazi kod korisnika do ovisnosti. Znakovi konzumiranja su: devijantno ponašanje, gubitak etičkih osobina ličnosti, vandalizam, ubilački ataci, nezainteresovanost, pospanost, tragovi uboda igle, gubitak apetita, mršanje, usporeno disanje, usporen govor i svrab kože. Oči su im tamnije zbog širenja zjenica pred nadolazeću apstinencijalnu krizu. Zubi heroinskih ovisnika su krti i lome se, i njihova usna šupljina je podložnija teškim infekcijama koje mogu biti vrlo pogubne za zdravlje. Injektiranje je najopasniji način uzimanja heroina, posebno zbog nesterilnog pribora što dovodi do nastanka HIV-a i hepatitisa B i C. Čak 60% ovisnika je zaraženo hepatitisom B i C.

2.2.3 DUHAN

Pušenje duhana je javni i zdravstveni problem. Konzumacija duhana skraćuje životni i radni vijek za 10 godina. Prekomjerna i dugotrajna konzumacija dovodi do akutnog i hroničnog trovanja duhanom i duhanskim dimom.

Akutno trovanje se javlja u slučajevima prekomjernog pušenja duhana, pri dubokom uvlačenju duhanskog dima. Znaci akutnog trovanja su: glavobolja, nagon na povraćanje, nesanica, zbunjenost u odnosu na okruženje i sl.

Hronična trovanja su mnogo češća i opasnija jer se ljudski organizam izlaže dugotrajnom djelovanju opasnih materija. Nastaju oštećenja pluća (bronhitis, plućna nadutost i rak

1 National Institute on Drug Abuse. DrugFacts: Heroin. http://www.drugabuse.gov/publications/drugfacts/heroin.

2 Državni izvještaj (podaci iz 2013. godine) za EMCDDA za 2014. godinu, Ministarstvo sigurnosti BiH, 2014.

3 Zdravi životni stilovi i odnosi među adolescentima, Mehmedovicć et al., Asocijacija XY, 2016.

18

pluća) i srca (duhansko srce, arterioskleroza, povišen krvni pritisak, Burgerova bolest4).

U svakoj cigareti postoji petnaest kancerogenih tvari. Duhanski dim sadrži preko 4000 hemijskih spojeva, koji su štetni po zdravlje. Sadrži teške metale, 200 otrovnih gasova. Osoba koja konzumira kutiju cigareta dnevno nakon jedne godine ima šolju katrana u plućima. Jedan od otrovnih sastojaka cigarete jeste AMONIJAK koji se dodaje da bi nikotinski ovisnik za što kraće vrijeme (za samo 3 sekunde) osjetio zadovoljstvo poslije udahnutog dima (taj isti centar u mozgu poslije uzimanja heroina reaguje tek poslije 20 sekundi). Vježbanje ne poništava negativno djelovanje cigareta. Duhan je u 80% slučajeva odgovoran za nastanak raka kod muškaraca i 90% kod žena. Pušenje uništava tijelo i redukuje iskorištavanje vitamina u tijelu. Zubi mijenjaju boju, koža lica mijenja izgled, prsti na rukama imaju žute fleke dok se iz usta osjeti neugodan zadah. Pušenje izaziva hroničnu opstruktivnu bolest pluća (HOBP), hronični bronhitis i emfizem.

HOBP(hroničnaopstruktivnabolestpluća)ima simptome u obliku nedostatka daha, kašlja, „zviždanja“ pri disanju i povećanog lučenja sekreta u plućima. Bolest počinje „pušačkim“ kašljem a stanje se postepeno pogoršava, oboljeli sve teže diše i zamara se. Veliki broj oboljelih umire od te bolesti. Kod HOBP dolazi do uništavanja plućnog tkiva i do zatvaranja sitnih krvnih žilica i kapilara, srce mora povećati pritisak u plućnim arterijama, što dovodi do sve većeg proširenja desne srčane komore i nastanka tzv. „plućnogsrca”.

Hroničnibronhitis je dugotrajna upala disajnih puteva s proizvodnjom velike količine sluzi, koja se pokušava izbaciti kašljanjem.

Apstinencijalni sindrom se razvija odmah po prestanku pušenja. Kriza počinje već poslije 4 Burgerova bolest je hronična bolest arterija i vena,

koju karakteriše stvaranje upalnih, vaskularnih oštećenja. Bolest pogađa muškarce od 25 do 45 godina. Osnovni uzrok bolesti je duhan. Prvi znaci javljaju se na nožnim palcima. Plavičaste su boje, hladni su i trnu. Posljedica toga je odumiranje tkiva u većini slučajeva. Vremenom dolazi do amputacije dijela noge.

dva sata a može da traje i do šest mjeseci.

Bivšipušač je suočen sa žudnjom za cigaretom, promjenljivog je raspoloženja, uzrujan sa znacima anksioznih i depresivnih reakcija. Usporen je srčani rad, koncentracija je niža, usporen je metabolizam, primjetna je stalna glad...

Pasivno pušenje nastaje udisanjem dima koji se nalazi u prostoriji u kojoj drugi ljudi puše. Dim nastaje na dva načina:

• izravno od cigarete;• izdisanjem dima od pušača.

Značajandiodimaodcigaretajeokunevidljivibezobziranaotvoreneprozorezadržavaseuprostorijiiskoro3satanakon prestanka pušenja. Pasivno pušenje pridonosi ozbiljnim zdravstvenim problemima, koji uključuju bolesti pluća (astma, bronhitis te druge hronične bolesti pluća mogu biti pokrenute ili pogoršane u slučajevima izloženosti pasivnom pušenju), bolesti srca (pasivno pušenje povećava rizik od srčanog udara i drugih srčanih problema, oštećuje krvne žile, ometa cirkulaciju i povećava rizik od krvnih ugrušaka) i rak (pasivno pušenje je poznati faktor rizika za karcinom pluća).

Pasivno pušenje je dodatni rizik za djecu, koja su posebno osjetljiva na učinke dima. Kako bi regulisali pasivnu izloženost djece duhanskom dimu, mnoge zemlje uvode zakone koji zabranjuju pušenje na javnim mjestima, ali i u automobilima u kojima se nalaze djeca. Tokom 2016. godine pokrenuta je inicijativa da se slični zakoni usvoje i u FBiH, što je važan korak u prevenciji upotrebe duhana ali i smanjenju izloženosti pasivnom pušenju.

19

Elektronske cigarete - činjenice i osnovne informacije

• Elektronske cigarete su uređaji koji rade na baterije i omogućavaju unos aromatizovanog ili

• nearomatizovanog nikotina u pluća. • Postoje od 1960-tih godina. • U posljednjoj dekadi je došlo do enormne

rasprostranjenosti novih brendova s različitim ukusima i koncentracijama nikotina.

• E-cigarete mogu povećati nikotinsku ovisnost kod mladih i može ih ohrabriti da probaju druge duhanske proizvode.

• Te supstance, punjenja, često sadrže toksine opasne za ljudsko zdravlje

FDA (Food and Drug Administration) u SAD provela je komparativnu analizu dva vodeća brenda.

Studija FDA iz 2009. otkriva sljedeće:

• Diethylene glycol je otkriven u punjenjima s aproksimacijom zastupljenosti od 1%. Ova supstanca se koristi kao antifriz i toksična je za ljude.

• Kancerogene supstance iz cigareta su detektovane u više od pola uzoraka.

• U e-cigaretama su prisutne duhanski specifične nečistoće opasne za zdravlje ljudi!

• Elektronske cigarete tj. punjenja na kojima je istaknuto BEZ NIKOTINA imaju prisutne niže koncentracije nikotina u svim uzorcima, osim jednog.

• Tri različite e-cigarete, tj. punjenja s istom oznakom (količina nikotina) testirana su i svako punjenje emituje drugačije doze nikotina od propisane i međusobno su različite, a u

zavisnosti od uređaja i načina uvlačenja dima. Količina nikotina po „dimu” je od 26,8 do 43,2 mcg nicotine/100 mL puff.

• Jedno visoko nikotinsko punjenje dalo je DUPLO VIŠE NIKOTINA pri upotrebi jedne od brend cigareta.

• Dakle… sve zavisi od vrste punjenja, vrste e-cigarete i načina pušenja.

Popratne pojave upotrebe elektronskih cigareta:

• Pneumonija• Srčane bolesti • Dezorijentacija• Napadi • Nizak krvni pritisak • Bol u grudima• Opekotine lica drugog stepena• Gubitak vida• Mogući smrtni ishodi kod mlađe djece u slučaju

korištenja e-cigareta• Fizička oboljenja• Trovanje

Šta se nalazi u dimu koji ispušta elektronska cigareta?

• Para koju ispuštaju korisnici e-cigareta štetna je za osobe koje se nalaze u blizini!

• Ovi hemijski aerosoli nisu SAMO VODENA PARA.• Dosadašnje studije su pokazale da para sadrži:

- Nikotin- Propylene glycol- Fine i ultrafine (UF) čestice- Niske koncentracije toksina koji izazivaju

karcinom - Nanočestice hroma, nikla i aluminija

• Štetna organska jedinjena


20

2.2.4 NARGILA

Iako se o štetnim efektima zna malo ili nimalo, upotreba nargile sve je zastupljenija među mladima širom svijeta. Posljednjih godina brojne međunarodne institucije ukazuju na štetne efekte koje upotreba nargile ostavlja na zdravlje, no mnoge zemlje, uključujući Bosnu i Hercegovinu, o tome šute i tome ne pridaju zasluženi značaj. Posebno zabrinjava činjenica da su korisnici nargila često mladi ljudi, učenici osnovnih i srednjih škola. Mladim ljudima nargila je postala način zabave, trend koji mnogi vole i lako mu se predaju, no sigurni smo da većina, ako ne i svi, ne zna šta ja to nargila i kakve opasnosti tj. rizike nosi sa sobom.

Ovo su neke od štetnih posljedica koje ćemo u nastavku teksta dodatno pojasniti:

• Upotrebom nargile unosite nikotin, supstancu koja podstiče razvoj ovisnosti, stoga potreba za nargilom nakon svake upotrebe je refleksija ovisnosti koju njena upotreba razvija.

• Duhanski dim koji osoba udiše u sebi sadrži sve štetne i kancerogene materije koje se također unose upotrebom cigareta.

• Osobe koje koriste nargile u povećanom su riziku za razvoj karcinoma pluća i grla, hroničnih oboljenja disajnih puteva, srca i krvnih sudova.

• Sagorijevanjem uglja koji zagrijava duhan u nargili nastaju visoke koncentracije karbonmonoksida, metala i kancerogenih materija što, osim štetnih supstanci iz duhana, dodatno povećava rizik i štetu po zdravlje.

• Aromatizovani duhan i arome koje se koriste prilikom pušenja nargile otpuštaju dodatne kancerogene i otrovne materije koje povećavaju rizik za pojavu karcinoma usta.

• Bez obzira da li je osoba aktivni pušač ili slučajni prolaznik, boravak u zadimljenoj prostoriji ugrožava zdravlje i izlaže organizam otrovnim i kancerogenim supstancama.

U Bosni i Hercegovini još uvijek nije u dovoljnoj mjeri istražena štetnost nargila među mladima, njihova zastupljenost među njima i nisu istraženi problemi koje nargile izazivaju, kao što se to radi ili je rađeno u zemljama širom svijeta. Još je manje informacija koje govore o vrstama duhana koji se koriste, sadržaju smjesa koje se distribuišu i dostupne su u nargila barovima, standardima čišćenja i održavanja i sl. Mnogi posmatraju upotrebu nargile kao manje štetnu u odnosu na cigarete,

no to je zabluda. Prema studiji1 „Prevencija hroničnih bolesti“, koju je američki CDC objavio 2012. godine, većina ispitanih korisnika nargile izjavila je da vjeruju kako je upotreba nargile manje štetna i rizična nego upotreba cigareta. Duhan u cigaretama sadrži iste štetne materije i supstance koje se nalaze i u duhanu u nargilama i u oba slučaja osoba u organizam unosi supstance koje se povezuju s pojavom karcinoma pluća i grla, pojavom srčanih oboljenja, oboljenja disajnih puteva, oboljenja krvnih sudova i sl. Sasvim je jasno da je zbog zabluda i 1 Prevalence, Knowledge, and Practices of Hookah Smoking Among

University Students, Florida, 2012

21

nedostatka informacija upotreba nargila i šiša u našem društvu percipirana kao svojevrstan i bezopasan trend koji ne zaslužuje pažnju stručne i drugih javnosti.

Upotrebom nargile ili šiše osoba u svoj organizam unosi kancerogene i otrovne materije koje ozbiljno narušavaju zdravlje. Ono što dodatno povećava rizik je količina duhana tj. duhanskog dima koji osoba unosi u svoj organizam prilikom korištenja nargile ili šiše. Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije, osoba se izlaže daleko većoj koncentraciji dima i otrovnih supstanci prilikom upotrebe nargile nego što je to slučaj sa cigaretama. Količina dima zavisi od načina pušenja, količine dima koji osoba uvlači u pluća, trajanja zadržavanja dima u plućima, trajanja seanse (koliko dugo osoba koristi nargilu tokom dana). Svaki od spomenutih faktora povećava koncentraciju štetnih materija te vrijeme i stepen izloženosti.

No, osim supstanci koje nastaju sagorijevanjem duhana, upotrebu nargile prate dodatni rizici o kojima mladi ne znaju dovoljno. Da bi nargila gorila, koristi se ugalj tj. čvrsto gorivo o čijem sastavu ne znamo gotovo ništa. Prilikom upotrebe nargile, osoba udiše dim koji nastaje sagorijevanjem duhana ali također i gasove koji nastaju sagorijevanjem uglja koji se koristi zajedno s duhanom. Sagorijevanjem uglja otpuštaju se visoke koncentracije karbonmonoksida, metala i kancerogenih materija. Veliki je problem nedostatak mehanizama kontrole sadržaja uglja kojima se može identifikovati količina štetnih i opasnih supstanci koje se u njemu nalaze.

Bez obzira da li dim prolazi kroz vodu, dim iz nargile sadrži visoke koncentracije tih opasnih supstanci. Duhan za nargile sadrži nekoliko otrovnih supstanci koje se povezuju s pojavom karcinoma usta.

Posebno je zanimljivo da isparenja nastala sagorijevanjem aromatizovanog duhana iritiraju sluznicu usta i povećavaju rizik za nastajanje karcinoma usta.

Osim otrovnih i štetnih materija koje nastaju sagorijevanjem duhana, arome i uglja, pribor za korištenje nargile također donosi određene rizike. Različite infekcije se mogu prenijeti preko cijevi kroz koju prolazi dim a koju je teško u potpunosti očistiti. U posljednjih nekoliko mjeseci različiti mediji su pisali o tome kako se čišćenju dijelova nargile ne posvećuje pažnja niti se čišćenje bazira na zdravstvenim informacijama i preporukama, već se koriste obična ili neefikasna sredstva za čišćenje koja ne uništavaju mikroorganizme koji se kasnije prenose s osobe na osobu, preko nargile tj. njene cjevčice i drugog pribora.

22

DODATNE INFORMACIJE

• Da li je pasivno udisanje dima opasno?

• Da! Kao i kod pasivnog izlaganja dimu cigareta, izlaganje dimu koji nastaje upotrebom nargila je također opasno i štetno. Odlazak s prijateljima u nargila barove i boravak u zadimljenim prostorijama izlaže vas duhanskom dimu i štetnim supstancama koje se tu nalaze.

• Šta je s neduhanskim punjenjima nargila i šiša?

• Dostupne su smjese koje se mogu koristiti putem nargile a nisu bazirane na duhanu. Reklame ili deklaracije ovih produkata često ističu i naglašavaju da osobe prilikom upotrebe uživaju isti ukus i miris dima, ali bez štetnih efekata za zdravlje, što NIJE TAČNO. Različite analize su potvrdile da duhanske nargile i neduhanske nargile prilikom sagorijevanja otpuštaju karbonmonoksid i druge otrovne supstance za koje se zna da povećavaju rizik za pojavu karcinoma grla, pluća, usta, oboljenja krvnih sudova i srca.

2.2.5 ALKOHOL

Upotreba alkohola je višestruko štetna, posebno kada su u pitanju mladi i adolescenti. Osoba koja počne s upotrebom alkohola kao mlađi tinejdžer ima četiri puta veću šansu da razvije ovisnost o alkoholu nego osoba koja s upotrebom alkohola počne tokom odraslog doba. Tokom adolescencije organizam prolazi kroz strukturalne promjene, što je posebno izraženo u kontekstu moždanog sazrijevanja koje podrazumijeva razvoj novih neuralnih veza unutar mozga. Alkohol u tom periodu može uticati na moždani razvoj, pa je stoga pravovremena prevencija zdravstveni i socijalni imperativ. S druge strane, alkohol utiče na sposobnost mišljenja i zaključivanja, pa i u tom smislu, uzimajući u obzir uzrast osobe koja ga koristi, što je osoba mlađa, to je veća vjerovatnoća da će pod uticajem alkohola osoba donositi nepromišljene odluke koje mogu ozbiljno ugroziti zdravlje. Pubertet1 je period izraženih hormonalnih promjena, što uključuje povećanje spolnih hormona, estrogena i testosterona. Ti hormoni povećavaju proizvodnju drugih hormona koji su vitalni za normalan psihofizički razvoj. Korištenje alkohola u ovoj životnoj fazi može dovesti do hormonalnog disbalansa, a time i negativnog uticaja na razvoj organa, mišića i kostiju. Istraživanja na životinjama su pokazala da upotreba alkohola u tom periodu utiče i na razvoj reproduktivnih organa i funkcija.

Alkoholizam je psihičko i fizičko stanje koje se javlja kao posljedica konzumiranja alkohola, koje karakterišu ponašanje i druge reakcije koje uključuju prinudu da se konzumira alkohol, stalno ili periodično. Alkohol stimuliše pretjerano lučenje želučane kiseline i nagriza želučanu sluznicu, što izaziva gastritis a nakon nekog vremena može dovesti i do pojave karcinoma. Alkohol uzrokuje gubitak apetita, poremećaj rada crijeva, crvenilo kože, pojavu anemije, nervoza, izbjegavanje obaveza. Alkohol oštećuje mozak i vrši cjelokupnu destrukciju mlade osobe.

Poremećaji koje uzrokuje alkohol:

• Delirijumtremens(alkoholnoludilo)- javlja se kod osoba koje više godina piju pretežno žestoka pića. Nekoliko dana ranije mogu se javiti neodređeni simptomi koji upozoravaju da može doći do ludila.

1 Why Do Adolescents Drink, What Are the Risks, and How Can Underage Drinking Be Prevented? National Institute of Alcohol Abuse and Alcoholism, U.S. Departent of Health and Human Sevices (No. 67) 2007

Osoba se osjeća malaksalo, ima pojačano znojenje, pritisak joj je povišen, napeta je, tužna i sve to prati stalna nesanica. Pacijent ima strašan san i ne može zaspati. Priviđaju mu se sitne životinjice (miševi, mravi, crvi) koji nisu uvijek u pokretu i ima osjećaj da hodaju po njemu. Pokušava da ih strese sa sebe. Ne zna koji je dan ni koji je mjesec, ni gdje se nalazi, ali zna ko je on. Najčešće djeluje uplašeno i zbunjeno, a nekada i agresivno prema okolini. Ukoliko se bolnički liječi, za 7-10 dana ovo stanje prolazi, a ako ponovno nastavi piti, dolazi do trajnih i ozbiljnih oštećenja mozga.

• Demencija je hronična bolest koju prati gubitak pamćenja uz promjene sposobnosti razmišljanja, slabljenje sposobnosti snalaženja u društvu i promjene u emocionalnim reakcijama. Pojavljuje se zbog oslabljivanja nekih dijelova mozga i nastaje zbog direktnog štetnog djelovanja alkohola na ćelije mozga i njegovog izumiranja.

• Paranoja2 – tendencija od strane pojedinca ili grupe prema prekomjernoj ili iracionalnoj sumnjičavosti i nepovjerenju prema drugima. primjer toga je bolesna ljubomora.

• Epilepsija(alkoholnapadavica)- nastaje zbog oštećenja ćelija mozga. Bolest se ispoljava u napadima koji su dramatični za pacijenta i za okolinu.

2 Definicija preuzeta sa Merriam – Webster, 2016

23

2.2.6 KREATINI

O upotrebi steroida i kreatina u našoj zemlji, posebno među mladima, ne postoji niti jedno istraživanje. Iako je upotreba ovih supstanci regulisana zakonima mnogih zemalja EU, naša zemlja se nalazi na listi onih koje to ne rade niti postoje kvalitetne studije i zakonski mehanizmi koji bi regulisali pristup i njihovu upotrebu.

Kreatini su veoma popularni u BiH, mada ne postoje studije o njihovoj zastupljenosti. U razgovoru s mladima koji pohađaju osnovnu i srednju školu, a na upit da li su kreatini prisutni među mladima, gotovo 90% mladih smatra da jesu, dok je poražavajući podatak da niti jedna osoba s kojom su obavljene konsultacije nije znala šta su kreatini i koje su negativne posljedice upotrebe kreatina.

Savjete o upotrebi kreatina mladi dobijaju od svojih vršnjaka ili iskusnijih osoba koje uzimaju ili prodaju kreatine, a najčešće te osobe nemaju medicinsko predznanje niti su zdravstveni radnici. Suplementi kreatina1 mogu dovesti do nuspojava kao što su: stomačni bolovi, gubitak apetita, dijareja i mučnina. Kreatini također mogu pokrenuti astmu ili alergijske reakcije kod mladih koji su osjetljivi na kreatine. Kreatini također mogu dovesti do pucanja mišićnog tkiva, što uzrokuje pucanje mišića. Povećana mišićna masa i povećanje težine su također nuspojave upotrebe kreatina. Intolerancija na toplinu, dehidracija organizma i disbalans elektrolita su također moguća reakcija koja se povezuje s upotrebom kreatina.

Postoji ozbiljan rizik od dodatnih interakcija između kreatina i određenih medikamenata i supstanci koje mladi koriste. Povišen rizik od dehidracije prilikom upotrebe kreatina i diuretika je važan zdravstveni problem, pa u tom kontekstu važna je informisanost osoba koje koriste kreatine. Kreatini mogu dovesti do oštećenja bubrega kada se uzimaju istovremeno sa cimetidinom (liječenje ulcera i želučanih oboljenja). Kofeini umanjuju sposobnost organizma da „troši“ unesene kreatine, što povećava rizik od dehidracije.

1 Is Creatine a Safe Supplement for Teenagers? Livestrong fondation, 2015

24

• Karakternadeprivacijaalkoholičara - redovno pijenje alkohola dovodi do promjene karaktera. Neobjektivnost i potreba da opravda svoje pijenje od takve ličnosti stvara drugačiju od one koja je bila prije započinjanja pijenja. Alkoholičar koristi tzv. odbrambene mehanizme, čiji je osnovni cilj da izbjegne i negira nepovoljnu stvarnost u kojoj se nalazi zbog pijenja alkohola. Glavna preokupacija postaje pijenje alkohola i sva događanja u vezi s njim. Ranija interesovanja kao što su filmovi, pozorišne predstave, čitanje knjiga, rekreacija i dr. bivaju potpuno zanemarena. Gube ranije prijatelje, tj. mijenjaju društvo za ono koje ima slične ili iste navike.

Djeca počinju razvijati svijest o alkoholu i pušenju još od malih nogu pomoću:

• televizije,• reklama,• svoje porodice,• svoje zajednice.

Tinejdžeri uče o alkoholu kroz vlastita iskustva i posmatranjem efekata pijenja na porodicu, prijatelje i zajednicu. Akomladipijuipušeprijenegoštonapune15godina,oniimaju:

• četiriputavećuvjerovatnost da razviju ovisnost o alkoholu i cigaretama nego oni koji čekaju da napune 21;

• sedamputavećuvjerovatnost da će biti učesnici saobraćajne nesreće zbog pića;

• jedanaest puta veću vjerovatnost da će pretrpjeti nenamjerne ozljede nakon pijenja.

Poznata je zabluda starijih o alkoholizmu i pušenju kao čarobnimsredstvima za otklanjanje svih teškoća i prepreka. Ta zabluda se prenosi i na mlade koji alkohol i cigarete prihvataju kao sredstvo kojim se rješavaju mnogi životni problemi. Često kada postanu svjesni posljedica i stanja u kojem se nalaze, to iziskuje liječenje uz stručnu pomoć ljekara i podršku roditelja, ali bez velike garancije o potpunom izlječenju i trajnim oštećenjima na psihofizičkom stanju organizma.

2.2.7 STEROIDI

Posljednjih godina sve veći broj mladih odlučuje se za zdrave životne stilove kroz sport i rekreativne fizičke aktivnosti. Takve odluke i aktivnosti mogu se nazvati „zdravim“ ukoliko uz njih vodimo računa o pravilnoj ishrani i ne koristimo hemijske suplemente (dodatke). Nerijetko se pojedini mladi ljudi, ne znajući za štetne i negativne efekte, odlučuju za korištenje dodataka koji im „pomažu“ u obavljanju zahtjevnih fizičkih aktivnosti. Često su to kreatini, a sve češće možete čuti da se u tom kontekstu spominju i steroidi.

Steroidi su hormoni, vrlo slični onima koje proizvodi naš organizam. Primjer toga može biti testosteron, hormon koji kod muškaraca dovodi do razvoja sekundarnih spolnih karakteristika (androgeni uticaj), pomaže oporavku tkiva i održavanju mišićne mase (anabolički uticaj). Dakle, testosteron utiče androgeno i anabolički. Vještački steroid je napravljen tako da manje djeluje androgeno a više anabolički, tj. da njegova namjena bude usmjerena na jačanje mišićne mase. Zbog toga takve supstance nazivamo anabolički steroidi.

Zabrinjavajuće je da značajan broj mladih u svijetu, ali i u BiH, koristi određene dodatke koji im poboljšavaju performanse ali u isto vrijeme štetno djeluju na njihov organizam. Obično mladi počinju s korištenjem kreatina, a nedugo nakon toga, često na nagovor „iskusnih“ sportista ili ljudi koji rade u teretanama i/ili prodaju suplemente, počnu koristiti i steroide.

Admir (15) se bavi body buildingom već dvije godine. Iako redovno diže tegove, njegova mišićna masa se nije razvijala brzinom kojom je on želio. Zato je na nagovor iskusnog i starijeg „sportiste“ odlučio da počne s korištenjem anaboličkih steroida. U početku mu je sve to izgledalo smisleno i korisno, do pojave prvih problema, o kojima nije ni sanjao da su mogući.

Anabolički steroidi kao i drugi legalni suplementi (dodaci) mogu ugroziti zdravlje mladih i usporiti ili zaustaviti njihov rast i razvoj. Dostupnost ovih sredstava kao i nepoznavanje osnovnih informacija o njihovom djelovanju i popratnim efektima u velikoj mjeri doprinose da mladi pristanu na korištenje ovih opasnih i štetnih supstanci što dalje vodi stvaranju brojnih problema u rastu i razvoju mladih koji ih koriste.

Anabolički steroidi su lijekovi kreirani u laboratorijama s ciljem da imitiraju efekte muškog hormona testosterona.

Ovi hormoni dovode do rasta kostiju i mišića. Kod djevojaka steroidi mogu dovesti do pojave ćelavosti po modelu muškaraca, sterilnosti, pojave brade i brkova i nepovratne promjene glasa. Steroidi također utiču na menstrualni ciklus, stoga je važno izbjegavati njihovu upotrebu.

Nakon unosa steroida (muških hormona testosterona), organizam radi eliminacije velike količine muškog hormona počinje proizvoditi veće količine ženskog hormona estrogena. Kod muškaraca povećana količina estrogena dovodi do rasta grudi, skupljanja testisa, debljanja, nadutosti i sl. Pored ovih popratnih pojava, steroidi mogu dovesti i do ozbiljnijih komplikacija. Ljudsko tijelo je programirano da zaustavi svoj rast i razvoj nakon puberteta. Organizam to procjenjuje na osnovu količine hormona koja se nalazi u tijelu, a steroidi mogu povećati količinu hormona do te mjere da prevare organizam i da on pomisli da je do te količine došlo radi puberteta i da zaustavi daljnji rast. Dakle, ako je mlada osoba u polovini svoga putovanja kroz pubertet i počne da koristi steroide, oni mogu zaustaviti rast te mlade osobe tako da ostane u toj fazi razvoja u kojoj je počela/o da koristi te dodatke.

Pored tih, steroidi dovode i do drugih dodatnih komplikacija: agresivnosti, pojave akni, nervoze, paranoje, halucinacija, depresije i pojave suicidalnih misli. Organi i njihove funkcije također su pod uticajem steroida, pa ako ih mlada osoba koristi, rizikuje i stvaranje srčanih smetnji, srčanih bolesti, pojavu karcinoma jetre i prostate i sl.

Važno je spomenuti snažne psihološke popratne pojave kod upotrebe steroida. Posebno zabrinjava činjenica da je u takvim situacijama (ispoljavanje agresije i svadljivost) osoba uvjerena da je upravu (deluzije – osoba smatra da je upravu iako svi dokazi pokazuju suprotno) i često je prati osjećaj nepovjerljivosti čak i prema najbližim i najboljim prijateljima (paranoja – osoba vjeruje da druge osobe rade protiv nje i imaju loše namjere, iako to nije tačno).

Steroidi štete ljudskom organizmu, svaki unos tih supstanci u organizam prati određeni zdravstveni rizik.

25

3.1 Šta je kockanje?

Kockanje1 predstavlja igru u kojoj osoba može dobiti ili izgubiti novac ili druge vrijednosti. Osoba može uložiti novac ili druge vrijednosne stvari/nekretnine i rizikovati gubitak uloženog s namjerom da ostvari potencijalnu korist.

Kockanje podrazumijeva sve igre u kojima osoba ulaže novac: igre na sreću, lutrije, bingo, loto, grebalice, sportska klađenja, poker, socijalne igre, internet klađenja i internet igre na sreću. Istraživanja u našoj zemlji pokazuju da je sportsko klađenje najzastupljeniji vid kockanja. Komparativna studija2 „Istraživanje odnosa srednjoškolaca prema alkoholu, drogi, pušenju i kocki“ pokazuje da su upotreba droga, alkohola i igre na sreću, što uključuje sportska klađenja, veoma zastupljeni među mladima. Ovo

1 Merriam-Webster's Learner's Dictionary – definition of gamble (2016)2 Komparativna studija „Istraživanje odnosa srednjoškolaca prema

alkoholu, drogi, pušenju i kocki“ (komparativno istraživanje roditelja na uzorku mladih uzrasta do 17 godina u Srbiji, Crnoj Gori i BiH), Bolnica Vita, 2014

istraživanje je pokazalo da je 27% ispitanih srednjoškolaca izjavilo da upražnjavaju igre na sreću, dok je 22,5% izjavilo da to rade barem jednom sedmično. Iako zakon zabranjuje kockanje maloljetnim osobama, 72,7 posto od ukupnog broja onih koji su izjavili da upražnjavaju igre na sreću, kao najdominantniji oblik igara koje upražnjavaju navode sportske kladionice. Potom slijedi loto/bingo sa 32%.

Onog trenutka kada maloljetna osoba počne upražnjavati naviku kockanja, više ne govorimo samo o ekonomskom, zdravstvenom i socijalnom problemu, već i o problemu kršenja zakona. Dostupni podaci govore da ta oblast treba da bude unaprijeđena jer postojeća zakonska rješenja ne nude u dovoljnoj mjeri efikasne mehanizme sprečavanja nelegalnog kockanja.

Postojeće zakonsko rješenje vrlo je lako zaobići kreiranjem lažnih naloga i e-mail adresa, pa mladi često, bez ikakvih poteškoća, imaju pristup uslugama putem interneta. S obzirom da, u slučaju dobitka, mlada osoba ne može podići novac ukoliko ime, prezime, uzrast i bankovni podaci nisu odgovarajući, mladi traže podršku roditelja, članova uže i

26

3KOCKANJE

šire porodice i punoljetnih prijatelja, pa uz njihovu pomoć kreiraju naloge na njihova imena, što im omogućava neometano klađenje, a u slučaju dobitka, podizanje novca koje u ovom slučaju ne izvršava maloljetna osoba već njen/njegov pomagač.

Poseban problem u prevenciji kockanja i problema s kockanjem predstavlja percepcija pojedinih formi kockanja kao bezazlenih. Mali je broj odraslih i adolescenata svjestan rizika i posljedica kockanja, pa se u početku ova navika posmatra kao naivna i bezazlena.

Svjedoci smo velikog broja slučajeva u našoj okolini da su roditelji prve osobe kod mladih koji su im kupili njihove prve srećke i s kojima su prvi put pratili emisije „Loto“ i „Bingo“. Nesvjesni da je to put razvoja problema s kockanjem, roditelji direktno i indirektno doprinose pojavi ovog problema kod svoje djece.

Problematično kockanje pogađa sve ljude, od adolescenata pa do ljudi starije životne dobi. Problematično kockanje nije utemeljeno u neodgovornom ponašanju, to je ovisnost veoma slična onoj s kojom se suočavaju milioni ljudi ovisni o alkoholu, drogama i sl.

Bitno je šta igrate, ali je još bitnije kako igrate. Intenzivno kockanje podrazumijeva gubitak kontrole nad kockanjem. Gubitak kontrole nad odlukom da li kockati i koliko uložiti često vodi ka velikim finansijskim gubicima.

Posljednjih 15 godina svjedočimo enormnom rastu broja kladionica i spuštanju dobne granice onih koji ih posjećuju. Prema procjenama, u Bosni i Hercegovini živi 50.000 osoba s patološkom sklonosti klađenju, dok gotovo 500.000 građana3 koristi neke od igara na sreću tj. kockaju.

3 Problem ovisnosti o klađenju — Sportske kladionice u Mostaru, Iko Skoko, Davorka Topić-Stipić, Marijan Primorac, 2016. (http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:c0fA0wSfoukJ:hrcak.srce.hr/file/231075+&cd=6&hl=en&ct=clnk&gl=ba)

Patološko kockanje ne pogađa samo one koji su mu izloženi, već i porodicu, širu familiju, interpersonalne odnose s prijateljima, komšijama i užom i širom društvenom zajednicom. Na nivou porodice, kockanje je često percipirano kao intimna stvar, a usljed nedostatka sistemskih odgovora i kvalitetne podrške, porodice i osobe s patološkom ovisnošću prema kockanju ostaju sami. Posmatrajući domen porodice, možemo zaključiti da više od 100.000 osoba osjeti posljedice tog problema, no broj može biti daleko veći.

27

Zakon o igrama na sreću FBiH reguliše pristup igrama na sreću, a kroz pojedine članove zakona jasno se zabranjuje pružanje usluga ili omogućavanje maloljetnim osobama da upražnjavaju igre na sreću, što uključuje internet klađenja i sportska klađenja. Član 132. Zakona o igrama na sreću FBiH, između ostaloga, kaže: „Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM kaznit će se roditelj, staratelj ili usvojitelj maloljetnika u dobi do navršenih 16 godina koji se zatekne u sudjelovanju u igrama na sreću. Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM kaznit će se stariji maloljetnik koji ima od 16 do 18 godina, a koji se zatekne u sudjelovanju u igrama na sreću.“ U cilju regulisanja internet klađenja, Zakon u članu 112. eksplicitno naglašava da prilikom registracije i uplate pružatelji usluga treba da zahtijevaju verifikaciju uzrasta korisnika (Aplikacija za registraciju igrača u igrama na sreću putem interneta sadržavat će sve potrebne mehanizme za onemogućavanje registracije maloljetnih osoba).

3.2 Problem ili zabava?

Prije nego ponudimo odgovor na to pitanje, važno je da objasnimo zdravstvenu dimenziju kockanja te definišemo oblike kockanja koji su međunarodnom klasifikacijom označeni kao poremećaj ponašanja.

Po međunarodnoj klasifikaciji bolesti, kockanje je klasifikovano kao MKB-10 F 63.0 4 i ulazi u kategoriju poremećaja navika i impulsa. U istu klasifikaciju (MKB-10) ulaze i stanja poput kleptomanije (patološka sklonost krađi), piromanije (patološko podmetanje požara), trihitilomanije (bolesno čupanje kose).

Kockanje predstavlja važan zdravstveni, ekonomski i društveni problem. Krajem 90-tih godina prošlog stoljeća u Bosni i Hercegovini je došlo do ekspanzije i enormnog rasta broja kladionica u gotovo svim gradovima i mjestima BiH.

Lutrije, grebalice, kasina, pokeri, bingo, internet klađenje i internet poker, sportska klađenja, postali su dostupniji i prihvaćeniji nego ikada prije u ljudskoj istoriji. Bez adekvatnog sistemskog odgovora, s malo znanja i malo ili nimalo svijesti o rizicima i posljedicama klađenja, 4 Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema,

Svjetska zdravstvena organizacija, Hrvatsko izdanje, 2012.

mnogi ove aktivnosti svrstavaju u kategoriju rekreacijskih aktivnosti, a za neke od njih izloženost i praktikovanje klađenja i kockanja može dovesti do razvoja ozbiljnih problema.

Socijalno kockanje je u našoj zemlji relativno nepoznat termin i često se naziva internet klađenjem, mada u deskriptivnom smislu, uvažavajući morfološku osnovu socijalnog kockanja, možemo zaključiti da internet klađenje i socijalno kockanje nisu isto ponašanje. Socijalne igre su posljednjih 16 godina doživjele ekspanziju, kako u razvojnom smislu, tako i u dostupnosti. Istraživanja pokazuju da 24% internet korisnika širom svijeta igra socijalne igre svake sedmice (PopCap Games, 2010). Zanimljivo je da su gotovo sve popularne socijalne igre, koje bilježe najveći broj korisnika u svijetu, potpuno besplatne. Međutim, u samoj igri se nalaze sadržaji koje možete platiti i tako igru „ubrzati“ ili „unaprijediti svoj status“, ubrzati svoj napredak u igri, kupiti dodatne elemente koji vas čine superiornijim u odnosu na one koji wne kupuju te sadržaje, a igraju istu igru kao i vi. Socijalno kockanje kroz takve igre drži značajan udio u industriji kockanja s 50 miliona mjesečnih korisnika i 12% ukupnih prihoda (H2 Gambling Capital, 2012) koji se prikupljaju ovim vidom socijalnog kockanja/igranja. Kako bi se regulisalo tržište i na određeni način uredilo sasvim

28

neuređeno tržište koje je steklo ogromnu popularnost, prvi korak je bio usmjeren na klasifikaciju termina i definicije socijalnog klađenja, što je obuhvatilo različite vrste igara koje često igraju i najmlađi. Tako je nastao termin socijalnog klađenja, koji tek treba predstaviti u našoj zemlji.

Razvoj infomacijsko-komunikacijskih tehnologija uveliko je oblikovao našu stvarnost, otvarajući pristup kolektivnom ljudskom znanju, nudeći bezbroj mogućnosti ali i otvarajući prostor za razvoj novih opasnih i štetnih navika. Telefoni, tableti i kompjuteri omogućavaju osobi da u svakom trenutku, putem interneta, pristupi različitim pružateljima usluga (loto, bingo, sportsko klađenje i sl.). Bez obzira na zakonske zabrane u vezi s uzrastom, osoba može pristupiti ovim servisima bez ikakvih poteškoća, jednostavnim lažnim unosom godišta rođenja ili odabirom opcije da su stariji od 18 godina.

Pored ovih „tradicionalnih“ metoda kockanja koje su dostupne i u elektronskom tj. internet formatu, posljednjih 15 godina svijetom su zavladale nove vrste videoigara koje su poput klasičnih videoigara, samo što su ove besplatne, a dok igrate, nude vam se dodatne mogućnosti koje plaćate novcem. Radi se o igrama koje su postale veoma popularne među mladima i starijima. Osoba igra putem interneta u istom trenutku s milionima drugih igrača. Te igre su tenis, fudbal, autoutrke, bilijar, poker i druge igre s kartama, ruleti, tenkovi i ratne igre, magični svjetovi i igre koje obiluju magijama, vilenjacima i šarenim svjetovima.

Uzmimo za primjer igru u kojoj se kao igrač pojavljujete u svijetu magija i čarobnjaka. Prilikom igranja, pred vama se pojavljuje ogromni svijet s brdima, planinama, gradovima, selima i drugim virtualnim lokacijama koje obiluju vegetacijom, životinjskim svijetom i u kojem vrijede gotovo svi zakoni fizike. Upravo se tako postiže osjećaj stvarnosti, što gotovo svi igrači posmatraju kao imperativ.

Kada upalite takvu igru, vaš virtualni lik kojim upravljate počinje s nimalo iskustva i vještina („expirience“ i „skills“). Kako vrijeme prolazi, vaš virtualni lik u igri postaje sve sposobniji, snažniji i otkrivate različite dodatke i oružja koja vam nude dodatne opcije, pa se kod vas razvija istraživački osjećaj sa željom da unapređujete svog igrača i budete bolji od drugih igrača na koje konstantno nailazite tokom igre. Takve igre podrazumijevaju da, osim automatizovanih likova koje srećete tokom igre, oko vas i u isto vrijeme s vama igri pristupaju milioni drugih igrača pa virtualno i u

tom kontekstu postaje stvarno.

Ovakve igre se igraju u realnom vremenu tako da, kada ugasite kompjuter/tablet/telefon, u nekim igrama vaš igrač je i dalje ranjiv na napade drugih igrača, što kod osoba koje igraju takve igre stvara osjećaj potrebe za stalnim provjeravanjem stanja virtualnog lika i čuvanjem svega što je igrač prikupio.

Najpopularnije socijalne/virtualne igre su besplatne. Igru skidate putem interneta, instalirate na uređaju putem kojeg igrate i kompletan igrački proces je besplatan. No, tu se krije poseban trik koji je srž problema kod takvih igara. Gotovo sve popularne igre u samoj igri sadrže prodavnice koje vam nude posebne pogodnosti. Zašto da pet mjeseci tražite oružje i dodatke kad ih možete kupiti za 100 KM? U svakoj od tih igara postoji valuta kojom se kupuje i prodaje ono što nađete u igri. Tako da oružje koje želite kupiti možete platiti virtualnim novcem. Međutim, prikupljanje virtualnog novca kroz igranje je sporo, pa se igračima nudi da umjesto što igraju dva mjeseca i skupe npr. 200 virtualnih para, igrač za npr. 10 KM do 600 KM može kupiti veće količine virtualnog novca i tako ubrzati kupovinu svega što se u igri pojavljuje.

S obzirom da maloljetnici ne mogu plaćati vlastitim karticama, često koriste kartice starijih igrača, roditelja ili prijatelja koji imaju pristup elektronskom plaćanju. Zabrinjava podatak da u slučaju nekih igara, uplatnicom u banci možete kupiti „bonove“ tako da lako i bez poteškoća maloljetna osoba može uplatiti i kupiti bon sa serijskim brojem, na taj način da prilikom kupovine i plaćanja upiše serijski broj bona koji dobije putem interneta ili pošte. Nerijetko, roditelji i prijatelji maloljetnim osobama kao rođendanski ili drugi poklon kupe dopunu virtualnog novca čime direktno doprinose razvoju vrlo ozbiljne ovisnosti.

29

Jedna od najpopularnijih videoigara koju svakodnevno igraju milioni mladih i odraslih. Prema registru igrača, u 2013. godini je ukupno 12 miliona ljudi igralo ovu igru.

Ulaganje novca u igre i taj vid igara također ulazi u kategoriju kockanja.

Spisak najpopularnijih socijalnih i masovnih multiplayer igara možete pogledati prateći sljedeći link: https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_massively_multiplayer_online_games

3.3 Rizikofaktori

Ekološki model5 prepoznavanja međusobnih veza između individue i njenog okruženja pruža najbolje razumijevanje rizikofaktora za razvoj problema kockanja kod mladih. Studije pokazuju da su muškarci koji su tokom djetinjstva bili izloženi kockanju i igrama na sreću u većem riziku da razviju probleme s kockanjem. Pojedinci koji su prijavili nižu porodičnu koheziju, koji imaju člana porodice ili prijatelje koji također kockaju i oni koji su bili izloženi ili uključeni u neke od širokog izbora kockarskih opcija, u povećanom su riziku da razviju problem s kockanjem tokom života.

Pojedini adolescenti posjeduju određene predispozicije za razvoj problema s kockanjem ali i s ranim početkom praktikovanja te navike. Adolescenti s impulsivnim, visokosenzitivnim individualnostima i koji ispoljavaju emocionalno fokusirani stil kopiranja su u većem riziku da razviju problem s kockanjem. Anksioznost, depresije, nedostatak znanja, nisko samopouzdanje, ADHD, nizak akademski uspjeh i performanse, upotreba psihoaktivnih supstanci i delinkvencija su strogi predispozitori razvoja problema s kockanjem.

Prema izvještaju Ontario Problem Gambeling Research Center, zaštitni faktori6 koji mogu značajno doprinijeti prevenciji razvoja problema kockanja kod mladih su:

• Porodična kohezija• Povezanost sa školom• Rizikofaktori su: • Članovi porodice ili prijatelji/vršnjaci s problemom

kockanja• Članovi porodice ili vršnjaci s problemima upotrebe

alkohola i droga• Smrt bliskog prijatelja ili člana porodice• Pojedine bolesti• Nezadovoljstvo akademskim uspjehom

5 Risk and protective factors associated with youth problem gambeling, Freund Publishing House, 2010

6 Youth Gambling Problems: The Identification of Risk and Protective Factors

• Izraženi problem u školi• Neefektivne strategije nošenja s problemima i

izazovima adolescencije

Da bi razumjeli potrebu za kvalitetnim programima koji rizikofaktore pretvaraju u zaštitne faktore ili minimiziraju uticaj pojedinih rizikofaktora, važno je da analiziramo socijalnu dimenziju, a zatim u daljnjoj interpretaciji definišemo međusobnu povezanost socijalnih faktora s postojećim individualnim faktorima.

3.3.1 Porodica

Tokom odrastanja snažan resurs u razvoju adolescenata i djece su roditelji i porodica. Nažalost, narušeni porodični odnosi i slaba porodična kohezija7 mogu biti faktor rizika za razvoj različitih problema kod djece. Brojne studije potvrđuju direktnu povezanost slabe porodične kohezije s razvojem problema kockanja kod djece, a posebno onda kada djeca u porodici imaju nekoga ko kocka i izloženi su unutar porodice toj štetnoj navici. Možemo zaključiti da listić sportske kladionice koji se nalazi na stolu dnevnog boravka, listić binga pa čak i igranje pokera na internetu može biti opasno za one najmlađe koji to vide. Osim porodične istorije kockanja, izloženost i interakcija s vršnjacima koji kockaju dodatno doprinose razvoju problema8. Pozitivan stav9 roditelja i vršnjaka u vezi s kockanjem još je jedan od snažnih faktora koji su predispozicija za razvoj problema kockanja kod mladih.

Ipak, uticaj stavova roditelja nije uvijek pravolinijski. Studije pokazuju da mnogi roditelji, ne samo da vjeruju da je kockanje bezopasna aktivnost (Volberg et al., 2008), već u mnogim slučajevima oni podstiču kockanje mladih. Primjer toga može biti izvještaj Fabiansson (2008) u kojem su izneseni podaci koji govore da su većinu ispitanika u svijet kockanja uveli roditelji. Upravo iz tih razloga, nastavnici i stručnjaci trebaju upoznati roditelje s potencijalnim rizicima do kojih mogu dovesti naizgled bezazlene navike, a koje su u suštini više nego opasne.

Studije su također pokazale da problematični kockari pokazuju više interesa za kockanjem nego neproblematični kockari ukoliko su svoje prvo iskustvo s kockanjem doživjeli s roditeljima (Splevins et al., 2010).

7 Ladouceur & Mireault, 20058 Delfabbro, Lahn, & Grabosky, 2006; Fried et al., 2010; Vachon, Vitaro,

Wanner, & Tremblay, 2004; Volberg et al., 2008,9 Hurt et al., 2008; Wickwire et al., 2010; Wickwire et al., 2008

30

3.3.2Društvo,društvenenormeimediji

Sasvim je jasno da je društvo u našoj zemlji indolentno prema problemu kockanja i da je trend kockanja dosegao zabrinjavajući nivo. Prividne socijalne norme adolescenata mogu biti prediktori frekvencije kockanja, potrošnje i posljedica do kojih dovode (Larimer and Neighbors, 2003). Kockanje je postalo trend, a među mladima određeno normativno ponašanje koje se često projicira kao pozitivni faktor muškosti i u vezi s onim što je odlika muškosti, a to je sport.

Pozitivna prezentacija kockanja kroz različite medije doprinosi pojavi kockanja kod mladih. Monaghan i Derevenski (2008) argumentuju da je prikazivanje kockanja kroz medije neprecizno i da nikada ne pokazuje negativne strane, što ohrabruje mlade da se izlože tom riziku. Primjer toga može biti sportsko klađenje koje se prikazuje kao igra a ne kockanje, pa mladi ljudi ovu aktivnost vide isključivo kao zabavu, što je svojevrstan uspjeh marketinga kladionica i drugih pružatelja usluga. Također, sportsko klađenje se projicira kao aktivnost direktno povezana sa sportom, pa se kroz ciljane reklame sportsko klađenje pozicionira u istu linearnu ravan sa sportom koji je zdrav. Takva projekcija ne samo da umanjuje percepciju rizika, već klađenje oplemenjuje notom „zdravlja“ jer se direktno veže za sport koji je prepoznat kao zdrava aktivnost. Lee, Lemanski i Jun (2008) pronalaze da izloženost kockanju kroz medije razvija pozitivne stavove o kockanju, kockarskim emisijama i reklamama, što vodi izraženijim kockarskim namjerama. Fried et al. (2010) zaključuju da izloženost reklamama ima statistički značajan udio u razvoju kockarskih navika kod mladih od 16 do 19 godina starosti. Derevensky, Sklar, Gupa i Masserlian (2010) prijavljuju da su kockarske

reklame konzistentne u projekciji zabave, uzbuđenja, većeg uspjeha, bogatstva, olakšanja od finansijskih problema i poteškoća, bijega od realnosti i da imaju snažan uticaj na starije adolescente, posebno muškarce i one koji imaju određene probleme s kockanjem ili predispozicije za njihov razvoj.

3.3.3Individualnifaktori

Adolescencija sama po sebi predstavlja period povišenih socio-kulturalnih i biološki predisponiranih ranjivosti. Mozak adolescenata nije razvijen u potpunosti, te mehanizmi u donošenju odluka nisu ekvivalentni onima koje koriste odrasli. Da bi razumjeli biološke predispozicije ranjivosti, važno je da se upoznamo s mehanizmima donošenja odluka i ono što je najvažnije, razlikama između odraslih i adolescenata u tom kontekstu.

Ono što odraslima izgleda logično i jednostavno, mladima ne mora da izgleda racionalno i logično. Različite percepcije odraslih i mladih u vezi sa sasvim logičnim izborima rezultat su moždane nezrelosti adolescenata.

Kockanje je društveno prihvaćen fenomen koji nije ograničen na uzrast, pa sve češće mladi ljudi pronalaze izvor zabave u korištenju usluga kladionica, online kladionica, igara na sreću.

Mladi pojedine oblike kockanja percipiraju kao zabavu koja ne ostavlja posljedice niti otvara određene rizike. Ukoliko razgovarate s mladima o kockanju, oni će prepoznati ovo ponašanje kao rizično i štetno, no pitate li ih šta misle o sportskom klađenju i grebalicama, primijetit ćete da u tom slučaju najčešće izostaju negativne konotacije i često je asocijacija na te oblike klađenja zabava i igra.

31

„Sportsko klađenje mi je potpuno promijenilo pogled na gledanje fudbalskih utakmica. Sada imam motiv više da skačem, radujem se, budem tužan. Nekako, ubacio sam više žara u gledanje utakmica i sve je mnogo zabavnije. Plus, mogu da dobijem lovu.”

Studije pokazuju da se potpuni moždani razvoj i sazrijevanje dijelova mozga važnih za donošenje odluka razvija između 22. i 25. godine života. Posljedica moždane nezrelosti jesu odluke koje se, za razliku od onih koje najčešće donose odrasli, donose prevashodno na osnovu emocija.

Nezreo u potpunosti, mozak adolescenata pa tako i sami adolescenti ne mogu da balansiraju emocije i logiku, pa će odluka koja je emotivno prepoznata kao dobra često prevladati onu koja izgleda kao logična. Tako su neuropsihijatri objasnili zašto mladi lakše donose nezdrave i rizične odluke i zašto odluke koje su zdrave i logične često budu ignorisane ili rjeđe odabrane. Moždana nezrelost onemogućava osobi da sagleda sve rizike i posljedice određene odluke, pa ona nije temeljena na kritičkom razmišljanju već emotivnoj reakciji i emocionalnoj „percepciji“ najboljeg izbora. Postavlja se pitanje koji od dijelova mozga je ključan za donošenje odluka i kada govorimo o moždanoj nezrelosti, o kojim tačno dijelovima mozga govorimo. Tri su važna dijela mozga koja su pogođena moždanom nezrelosti a ključni su za donošenje odluka:

3.3.3.1 Prefrontalni korteks

Prefrontalni korteks posljednji prolazi kroz fazu potpunog

sazrijevanja i nalazi se ispod čela. Ovaj dio mozga je zadužen za kompleksnu obradu i procesiranje informacija (znanje, informacije, prethodna iskustva, stavovi i sl.). Prefrontalni korteks je ključan za donošenje odluka, procjenu rizika i posljedica, dobiti i koristi, dakle naše odluke nastaju u prefrontalnom korteksu. Prefrontalni korteks također pomaže u kontroli impulsivnosti i pomaže u određivanju ciljeva i individualnih prioriteta. Nezreo prefrontalni korteks znači da osoba ima manje sposobnosti da donosi ispravne i kvalitetne odluke i procjene. Važno je napomenuti da nervne ćelije koje povezuju frontalni režanj mozga (cerebralni korteks) s ostatkom mozga kod adolescenata nisu u potpunosti formirane.

3.3.3.2 Amigdala

Da li vam se desilo da na određenu informaciju ili spoznaju reagujete tjelesno, zaboli vas stomak, utrnu

vam noge i ruke? Takvu reakciju osjetite prije nego razmislite o informaciji koju ste dobili i za to je zaslužan dio mozga, tačnije dvije moždane strukture koje se nalaze u sljepoočnom dijelu mozga, s obje strane i zovu se amigdala. Amigdala procesira emocije i tjelesne (stomačne) reakcije. Odrastanjem se te reakcije sele u prefrontalni korteks, pa zato prestanemo osjećati leptiriće u stomaku kada se zaljubimo i manje reagujemo vođeni emocijama a više vođeni logikom i kritičkim razmišljanjem. Racionalno razmišljanje je odlika odraslih, dok je reaktivno djelovanje vođeno emocijama obrazac ponašanja onih koji su moždano nezreli. Sve dok prefrontalni korteks u potpunosti ne sazri, amigdala igra važnu ulogu u

32

donošenju odluka, zato će mladi lakše donositi odluke za koje su emocionalno spremni, a ne one koje će im donijeti koristi i biti racionalne.

3.3.3.3 Nucleus Accumbens

Ovaj dio mozga određuje koliko ćemo napora uložiti da bi zaradili određenu nagradu. To je dio koji pomaže u „prepoznavanju“ uzbuđenja i uspjeha. Tokom adolescencije, zbog nezrelosti ovog dijela mozga, mladi

često posežu za aktivnostima koje pobuđuju ove reakcije, kao što je npr. igranje videoigara, sportska klađenja i sl.

Pored moždane nezrelosti, postoje i druge individualne determinante ranjivosti na pojavu kockanja i razvoja problema s kockanjem kod adolescenata.

Istraživanja pokazuju da individualni faktori imaju ključni udio u ukupnom sinergijskom djelovanju više faktora rizika za razvoj problema s kockanjem. Nalazi studija10 sugerišu da adolescenti s predispozicijom razvoja problema s kockanjem lakše donose rizične odluke, a mjerenja pokazuju povišenu impulsivnost, razdražljivost, izraženiju ekstraverziju, povišenu anksioznost, a manji stepen konformiteta i samodiscipline (Gupta & Derevensky, 1997). Istraživanja također pokazuju da su patološki kockari i osobe sklone problematičnom kockanju u većoj mjeri skloni samookrivljavanju, krivnji, uznemireni su i manje emocionalno stabilni (Gupta & Derevensky, 2000).

10 Youth Gambling and Problem Gambling: Another High Risk Behavior, International Centre for Youth Gambling Problems and High-Risk Behaviors McGill University

3.3.4Psihoaktivnesupstanceikockanje

Brojne studije potvrđuju tezu da je problematično kockanje u direktnoj korelaciji s upotrebom psihoaktivnih supstanci. Delfabbro et al. (2005) u svojoj studiji11 koja

11 The Gambling Environment and Gambler Behaviour, D Marshall, -2005

33

U FOKUSU

Prema dokumentu koji sumira nalaze više studija, a koji je publikovao Gorgia State University, upotreba supstanci (alkohol, duhan, marihuana i sl.) na više je načina povezana s kockanjem kod mladih:

59% osoba sklonih problematičnom kockanju koristi alkohol i ilegalne droge

Kockari imaju tendenciju ka pušenju duhana, upotrebi marihuane i alkohola (11,2; 11,3,; 11,6 i 13,2 godine starosti)

Problematični kockari će češće nego neproblematični kockari da:

• koriste ilegalne droge, puše duhanske proizvode i marihuanu

• konzumiraju alkohol i budu alkoholizirani više puta mjesečno i češće1

• Kod učenika koji nikada nisu koristili droge 3,1 puta je manja vjerovatnoća da su kockali nego oni koji su koristili droge

• Učenici koji su prijavili sedmičnu/dnevnu upotrebu droge će 3,8 puta vjerovatnije prijaviti sedmično ili dnevno kockanje u poređenju s onima koji nisu koristili droge2.

1 Westphal, J. R., Rush, J. A., Stevens, L., & Johnson, L. J. (2000). Gambling behavior of Louisiana students in grades 6 through 12. Psychiatric Services, 51, 96 – 99

2 Winters, K. C. & Anderson, N. (2004). Gambling involvement and drug use among adolescents .Journal of Gambling Studies, 16, 175 – 198

34

obuhvata djecu i adolescente koji kockaju zaključuju da tri četvrtine problematičnih kockara prijavljuju korištenje alkohola na sedmičnoj osnovi. Prevalenca pušenja kod problematičnih kockara je četiri puta izraženija nego što je to slučaj s neproblematičnim kockarima. Kada je u pitanju marihuana, taj procenat je još veći (šest puta veći), a kod korisnika opasnijih droga taj broj je i do 20 puta viši od onog koji je kod neproblematičnih kockara.

3.3.5Školaivršnjaci

Škola i vršnjaci su potencijalni generator preventivnih mjera, no ukoliko škola zanemaruje problem kockanja, a učenici praktikuju ovu naviku, onda škola može dobiti negativnu konotaciju i postati prostor u kojem vršnjaci podstiču druge vršnjake da počnu s ovim nezdravim navikama. Novac za užinu, posuđivanje od drugih vršnjaka, vršnjačke grupe u školi i zajedničko klađenje, samo su neke od varijacija i faktora rizika na koje škola treba da djeluje. Studije potvrđuju da druženje s vršnjacima koji kockaju doprinosi razvoju problema i da oni koji su u njihovoj neposrednoj blizini usvajaju takve navike. U stručnom radu „Problem ovisnosti o klađenju — Sportske kladionice u Mostaru”12 grupa autora iznosi zabrinjavajući podatak da je svaka treća osoba u dobi između 15 i 25 godina redovni gost sportskih kladionica.

3.4 Od bezazlenog do patološkog kockanja

Kada govorimo o prvom iskustvu s kockanjem, svaki početak u sebi nosi bezazlenu namjeru da se osoba zabavi. Značajan broj ljudi kupuje jednu srećku ili dvije srećke godišnje i u tom slučaju teško da možemo govoriti o ovisnosti ili postojanju problema kontrolisanja odluka o kockanju. Takvo kockanje nazivamo povremenim kockanjem.

Međutim, postoje oni koji to rade jednom ili više puta sedmično. Onog trenutka kada ta navika postane više od rutine i kada osoba osjeća potrebu da se kladi i osvoji novac, govorimo o osjećaju ovisnosti i problemu kontrolisanja te navike. Takvo kockanje nazivamo ozbiljnim kockanjem i osobe u toj fazi i dalje porodicu i posao postavljaju na prvo mjesto.

Problematično i štetno kockanje prati otežano kontrolisanje odluka o kockanju te se osoba suočava s problemima u porodici, na poslu i u odnosima s ljudima.

12 Problem ovisnosti o klađenju — Sportske kladionice u Mostaru, Iko Skoko, Davorka Topić-Stipić, Marijan Primorac, 2016.

35

Patološko kockanje predstavlja ozbiljan zdravstveni problem jer osoba gubi kontrolu nad odlukama o kockanju i kockanje negativno utiče na sve životne sfere. Osoba ne može da kontroliše želju za kockanjem i poriv za kockanjem je jači od logičkih odluka, pa osoba odluke donosi iracionalno i vođena snažnom ovisnošću.

Bez obzira na uzrast, osobe mogu brzo i lako preći iz faze povremenog kockanja u fazu patološkog kockanja. U pojedinim slučajevima to traje duže, dok kod nekih ljudi razvoj patološkog kockanja traje nekoliko godina.

Osim problema kontrolisanja odluke da li se kockati, poseban problem predstavlja pokušavanje da se vrati izgubljeni novac. Iako izgube značajnu sumu novca, osobe s problematičnim kockanjem ulažu dodatne sume uvjerene da će povratiti ono što su prethodno izgubile. To ih dovodi do većih gubitaka, a svaki naredni ulog je pokušaj vraćanja onog prethodnog, tako da govorimo o začaranom krugu iz kojeg osobe s patološkim kockanjem teško mogu da izađu.

Važno je razumjeti da kockanje ne poznaje spol, uzrast, imovinsko stanje i akademski uspjeh.

3.5 Posljedice kockanja

Kockanje dovodi do različitih problema, a neki od njih se mogu odraziti na školovanje. Djeca s problemom kockanja mogu izgubiti novac za ekskurzije, izlete, knjige, materijale, instrukcije i druge školske aktivnosti. Česta je pojava da djeca s problemom kockanja posuđuju novac od svojih vršnjaka, dok gubitak novca i kontinuirana zaduživanja mogu negativno uticati na socijalni status i interakcije s drugim vršnjacima.

Gomilanje dugova i laži u vezi s kockanjem i spomenutih posljedica dovode adolescenta u stresne situacije i podstiču osjećaj krivnje. Stres i kockanje mogu učenika udaljiti od učenja, negativno uticati na akademske performanse i postizanje rezultata, što ostavlja dugoročne posljedice.

Skrivanje problema i daljnje izlaganje kockanju udaljava

mladu osobu od prijatelja i porodice, što može biti posebno opasno jer to može mladu osobu dovesti u stanje povišenog rizika za razvoj dodatnih problema (upotreba droge, alkohola, duhana, rizična seksualna ponašanja, delinkvencija i sl.).

Problematično kockanje ne podrazumijeva samo gubitak novca. Problemi u kockanju utiču na život u cjelini. Problematično/patološko kockanje utiče na fizičko i mentalno zdravlje, negativno utiče na reputaciju i odnose s vršnjacima, negativno utiče na odnose u porodici, s prijateljima, simpatijama i članovima šire porodice i može dovesti do suicida.

3.6 Zaštitni faktori

Raznovrsnost i prisutnost rizikofaktora za razvoj problema s kockanjem kod mladih zahtijeva vrlo kompleksan društveni odgovor. Niska ekonomska situacija, nedostatak kohezije u porodicama, upotreba supstanci (alkohol, droge, duhan i sl.), nezaposlenost, nekvalitetno obrazovanje i zdravstveni sistem ključni su faktori i predispozitori pojave problematičnog i patološkog kockanja.

Za razliku od zdravstvenog sistema, obrazovni sistem ima daleko bolji i frekventniji pristup djeci i njihovim roditeljima, pa u tom kontekstu on može biti ključan faktor u eliminaciji značajnog broja rizikofaktora. No, to ne treba shvatiti kao isključivu odgovornost škole, već i kao odgovornost institucija koje organizuju i upravljaju odgojno-obrazovnim procesima.

1.Ulaganjemujačanjekompetencija nastavnog osoblja, provođenjem kvalitetnih programa edukacije i podizanja svijesti učenika, saradnjom s roditeljima, škole i relevantna ministarstva mogu biti generatori pozitivnih promjena i ponuditi snažan preventivni odgovor na problem kockanja kod mladih.

2.Roditeljskisastanciiedukacijeroditelja mogu doprinijeti smanjenju izloženosti svoje djece pojedinim formama kockanja. Roditelje treba upoznati s činjenicom da lutrije, grebalice, sportska klađenja i slične igre na sreću zapravo spadaju u kategoriju kockanja. Samo edukovani

BEZKOCKANJA

POVREMENOKOCKANJE

OZBILJNOKOCKANJE

36

roditelji koji prepoznaju oblike kockanja i druge s tim povezane probleme (upotreba droga, alkohola i duhana...) mogu pozitivno uticati na svoju djecu i spriječiti probleme u vezi s kockanjem. Njihova saradnja s nastavnim osobljem i međusobno povjerenje je od krucijalnog značaja za prevenciju kockanja i ne smije se zanemarivati.

3.Edukacijaučenika treba da doprinese podizanju znanja, promjeni stavova i vrijednosti u vezi s kockanjem i razvoju ključnih psihosocijalnih vještina (kritičko razmišljanje, donošenje odluka, interpersonalne komunikacijske vještine i sl.).

Uloga nastavnika se smatra jednom od najvažnijih u procesu sprečavanja kockanja među učenicima. Radeći na jačanju samopouzdanja učenika i podizanja svijesti kod učenika, može se smanjiti broj mladih koji kockaju i spriječiti nastanak „novih kockara“. Edukaciju učenika treba usmjeriti na prevenciju svih rizikofaktora koji dovode do kockanja.

4.Formiranjepozitivnihvršnjačkihgrupauškoli, sekcija.

5.Edukacijapedagogaiškolskihpsihologa također su intervencije i strategije koje mogu pozitivno uticati na prevenciju kockanja. Ti profesionalci iz svog ugla predstavljaju dio nastavnog tima koji treba da aktivno učestvuje u prevenciji svih rizikofaktora i među prvima da prepozna potencijalne kockare među svojim učenicima.

Uloga nastavnog osoblja i roditelja je neophodna u prevenciji kockanja i ukoliko ih podrži obrazovni sistem i relevantne vladine i javne institucije, zasigurno će doći do smanjenja ove pošasti u BiH.

Na nisku ekonomsku situaciju, nefunkcionalne porodice, štetne i rizične reklame ne možemo uticati, bar ne kao edukatori i profesionalci u školama niti kao roditelji, ali možemo pripremiti naše najmlađe da prepoznaju rizikofaktore i u domenu vlastitih odluka donesu one ispravne, one koje će im pomoći da žive bolje, zdravije i kvalitetnije.

Entitetska i kantonalna ministarstva zdravstva i

obrazovanjaNevladine organizacije

ULOGE I KOMPETENTNOSTI

OBRAZOVNOG SISTEMA

37

38

4MODULI ZA IZVOĐENJE EDUKATIVNIH AKTIVNOSTI

4.1 Uvod

U ovom poglavlju ponuđena su četiri međusobno povezana edukativna modula. Edukativni modul predstavlja nastavnu jedinicu s definisanim trajanjem, opisanim koracima izvođenja i ponuđenim instrukcijama za planiranje i mikro-organizaciju radionice. Trajanje modula varira od 45 minuta (trajanje jednog školskog časa) do 90 minuta (dva školska časa).

Nastavnik ili trener može odabrati jedan modul ili više njih. S obzirom na raznovrsnost rizikofaktora koji doprinose kockanju kod mladih, mišljenja smo da preventivni pristup treba biti sveobuhvatan i usmjeren na jačanje znanja, vještina i promjenu stavova. To je moguće postići provođenjem edukativnog ciklusa koji se sastoji od četiri ponuđene radionice:

4.2Modul1:Procjenarizika

4.3Modul2:Donošenjeodluka

4.4Modul3:Štasudroge?

4.5Modul4:Drogeunašimživotimaizajednicama

4.5Modul5:Kockanje

Prvi modul „Procjena rizika“ podstiče razvoj kritičkog razmišljanja te kroz vježbe i predviđene interaktivne aktivnosti mladima omogućava da isprobaju predložene tehnike procjene rizika. Drugi modul „Donošenje odluka“ nudi mladima prostor da kombinuju tehnike procjene rizika s tehnikama donošenja odluka. Na taj način učenicima se nudi mogućnost da kroz analize ponuđenih situacija, grupno i pod nadzorom stručne osobe, identifikuju rizike i posljedice, te vježbaju tehnike donošenja odluka. Treći i četvrti modul obuhvataju različite psihoaktivne supstance i upoznaju učenike s važnim informacijama o štetnosti i posljedicama korištenja supstanci te dodatno podstiče razvoj vještine donošenja odluka kroz definisane aktivnosti. Peti modul „Kockanje“ upoznaje učenike s kockanjem i najčešćim oblicima kockanja u našoj zemlji. Također, kroz definisane aktivnosti, učenici se uključuju u analize ponuđenih situacija te identifikuju one elemente o kojima kasnije diskutuju, što u konačnici doprinosi razvoju kritičkog razmišljanja o kockanju i povezanosti kockanja s upotrebom psihoaktivnih supstanci.

4.2 Modul 1: Procjena rizika

Trajanje radionice: 90 minuta

Potrebni materijal: Kopije radnog materijala A1

Uvod: Dok smo djeca, naše odluke regulišu naši roditelji, rodbina i druge starije osobe koje smatramo autoritetima. Kako odrastamo i postajemo adolescenti, pa kasnije i odrasli mladi ljudi, postajemo autonomniji i dobijamo više pa u konačnici i potpunu slobodu odlučivanja i donošenja odluka. Dok smo mladi, odluke donosimo znatno drugačije od odraslih. Iskustvo i znanje odraslih u velikoj mjeri doprinosi boljim ishodima „naših” odluka. Odluke mogu biti donesene impulsivno, često vođene našim emocijama, a ne logikom i opreznom procjenom. Impulsivne odluke, kao što je prva cigareta, prva čašica alkohola, često su uslovljene uticajem vršnjaka, bez procjene koliko rizika takva odluka nosi sa sobom. Impulsivne odluke često ne uključuju razumijevanje kakve koristi ili posljedice možemo očekivati od takvih odluka.

Da li ste u ljutnji nekome do koga vam je stalo rekli nešto što zapravo ne mislite i zbog čega ste se kasnije kajali. U ljutnji emocije često nadvladaju logiku i kažemo ono što ne mislimo. Isto tako možemo da uradimo i druge stvari koje ne bi željeli. No da li je to moguće spriječiti? Kako možemo donijeti bolje odluke?

Važan preduslov za donošenje dobrih odluka je adekvatna procjena rizika i posljedica tih odluka. Prva vježba s kojom ćemo započeti radionicu pomoći će nam da upoznamo osnovne tehnike u procjeni rizika.

Podijelite učesnicima radni materijal A1. Zamolite učesnike da ispune prazna polja odgovarajući na svaku pojedinačnu izjavu. Nakon toga diskutujte s učesnicima o njihovim odgovorima. Koristite sljedeća pitanja:

• Da li su kod nekih izjava naišli na teškoće u formulaciji rizika ili posljedica?

• Šta su odgovorili na pitanje o prvom kockanju?

• Po čemu se pitanje o kockanju razlikuje od pitanja u vezi sa zabavljanjem

• Zamolite svakog od učesnika da odabere jednu od izjava kod kojih je na trenutak zastao/la u formulaciji rizika.

- Šta nam nedostaje da u potpunosti odredimo rizik? - Koliko nam dodatne informacije mogu biti korisne

u procjeni rizika?

Učesnike podijelite u četiri grupe. Svaka grupa treba da dobije jedan od sljedećih problema:

• Prijatelji nagovaraju Edina da proba prvu cigaretu

• Ivona razmišlja da započne intenzivnu dijetu kako bi redukovala višak kilograma

• Sanel i Dejan su primijetili da mnogi njihovi vršnjaci odlaze u kladionice. Dejan nagovara Sanela da posjete kladionicu iako su maloljetni

• Dejan je na zabavi s prijateljima i jedan od njih mu nudi pivo. Dejan nikada prije nije pio alkohol

Iako rade u grupama, učesnicima podijelite kopije materijala A2. Svaki učesnik treba da dobije jednu kopiju, kako bi se lakše koordinirale aktivnosti unutar grupe. Također, svaka grupa treba da dobije jednu kopiju materijala A2 koju članovi grupe popunjavaju zajedno. Grupama dajte 15 minuta da odgovore na sljedeća pitanja:

IZBOR: Koje izbore osoba ima?

• __________________________________________________• __________________________________________________• __________________________________________________• __________________________________________________• __________________________________________________• __________________________________________________• __________________________________________________

PRIKUPLJANJE INFORMACIJA: Koje informacije osoba treba da prikupi da bi donijela pravilnu odluku?

• __________________________________________________• __________________________________________________• __________________________________________________• __________________________________________________• __________________________________________________• __________________________________________________• __________________________________________________

39

MODULI ZA IZVOĐENJE EDUKATIVNIH AKTIVNOSTI

ISHOD DOBRE I ISHOD LOŠE ODLUKE:

Identifikujte dobru i lošu odluku te nabrojte ishode dobre i moguće ishode loše odluke

DOBRA ODLUKA: __________________________________ LOŠA ODLUKA: _____________________________________

• __________________________________________________ • __________________________________________________• __________________________________________________ • __________________________________________________• __________________________________________________ • __________________________________________________• __________________________________________________ • __________________________________________________• __________________________________________________ • __________________________________________________• __________________________________________________ • __________________________________________________• __________________________________________________ • __________________________________________________

DONESITE ODLUKU:

Napišite šta ste odlučili:

___________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Učesnike zamolite da se vrate na svoja mjesta. Svaka grupa treba da izađe pred ostatak učesnika i predstavi svoje rezultate. Potrebno je da iznesu odgovore na svako od postavljenih pitanja.

Nakon prezentacija, započnite diskusiju koristeći sljedeća pitanja:

• Šta ste naučili iz ove vježbe?

• Da li je lako donijeti dobru odluku?

• Koliko nedostatak znanja o određenom problemu može uticati na naše odluke?

• Koliko je važna procjena rizika?

• Da li je važno prikupiti informacije da bi adekvatno procijenili određeni rizik?

• Koliko je važna informisanost prije donošenja odluke?

Opcionalno za rad s učenicima srednjih škola:

Zamolite svakog od učenika da navede primjer neke svoje odluke, naglašavajući da ne moraju govoriti o osjetljivim temama, a u kojem su zbog nedostatka informacija pogrešno procijenili rizik.

Sada objasnite da će svaki učenik/ca raditi zadatak samostalno. Svaki učenik/ca treba da dobije kopiju materijala A2.

Učenicima objasnite individualni zadatak. Pri tome naglasite da popunjeni papir ne dijele s ostalim učesnicima i da po završetku vježbe učenici ne treba da iznose ono što su pisali, već da će po završetku razgovarati o procesu ispunjavanja upitnika.

Upišite dilemu u pripadajuće polje i ispod navedite odluku o kojoj razmišljate. Navedite odluku A i odluku B.

Odgovorite na pitanja „Šta bi o vašoj odluci rekli vaši roditelji? Da li bi je podržali ili ne?“ Ukoliko smatrate da vaši roditelji/staratelji ne bi podržali vašu odluku, odgovorite na pitanje: Zašto?

40

41

Odredite potencijalne dobiti i u suprotnu kolonu sve moguće posljedice odluke. Ukoliko su posljedice brojnije ili ozbiljnije i ugrožavaju vas ili nekoga ko je pogođen vašom odlukom, najbolje bi bilo da izbjegnete takvu odluku i napravite suprotnu. Vratite se na polje koje se odnosi na vaše roditelje. Zašto vas ne bi podržali?

Završna diskusija:

• Da li vam je lakše bilo odgovarati na pitanja samostalno ili u grupi – učešćem u prethodnoj vježbi?• Koliko su nam važni sagovornici u donošenju odluka?• Da li su u donošenju osjetljivih odluka češće sagovornici roditelji ili vršnjaci?• Da li naši vršnjaci imaju dovoljno znanja i iskustva da budu kvalitetni sagovornici?• Ko može biti bolji sagovornik od naših vršnjaka?• Zašto o nekim pitanjima ne razgovaramo s našim roditeljima?• Koliko je važno prevazići vlastite strahove i otvoreno razgovarati s roditeljima?• Da li ste iz ove posljednje vježbe izvukli određenu poruku?• Da li ste iskusniji nego što ste bili prije ovoga časa i da li postoji nešto što ste naučili i što bi podijelili sa svojim

najboljim prijateljem/icom?• Šta je to što bi podijelili? (ohrabrite učenike da podijele lične percepcije naučenog)

Zaključak: Kvalitetna i dobra odluka zavisi od dobre procjene. Ponekada, bez kvalitetnih informacija možemo donijeti pogrešne odluke zbog kojih se možemo kajati. Zato je važno da odluke ne donosimo impulsivno, već da damo sebi vremena da prikupimo sve potrebne informacije i donesemo odluku koja će biti temeljena na tačnim i provjerenim informacijama.

Impulsivne odluke su brze, često ishitrene, a takve odluke ne moraju biti i dobre odluke.

Odluke određuju našu budućnost, a baziraju se na izborima koje imamo. Često mladi tvrde da nisu imali drugog izbora, no da li je to zaista tako. Uvijek postoji izbor, no također uvijek postoji dobar i rizičan izbor. Naša budućnost ne bi smjela biti uslovljena lošim i ishitrenim odlukama i površnim izborima. Ipak, radi se o našem životu i zato imamo odgovornost prema sebi, ali i našim roditeljima koji nam pomažu da sigurno dođemo u fazu kada ćemo i mi biti odrasli i donositi odluke koje nas neće ugrožavati.

4.2.1 Radni materijal A1

U kakvom si riziku kada...

Postavljaš negativne komentare na društvenim mrežama

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Pitaš osobu da se zabavljate

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Prvi put se kladiš (kockaš) i mnogo ti se dopadne

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Igraš videoigre duže od šest sati u kontinuitetu

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Na zabavi piješ bez kontrole

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Družiš se samo s osobama od kojih imaš direktnu korist

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Ne slušaš osobe kada ti govore

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Ne uvažavaš tuđe mišljenje

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Penješ se na stablo

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Odlučiš da je jedino zanimanje kojim želiš da se baviš modeling

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Ideš na zabavu na kojoj ne znaš nikoga

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Ispisuješ grafit na zabranjenoj površini

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Zapališ prvu cigaretu

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Izlažeš se intenzivnim dijetama kako bi redukovao/la težinu

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Podložan/na si tuđem mišljenju i uticajima

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________

42

43

Dilema

Opišite dilemu o kojoj razmišljate ili ste razmišljali u posljednjih šest mjeseci:

IZBORI:

Napišite potencijalne odluke u pripadajuća polja (odluka 1 i odluka 2)

ODLUKA 1

ODLUKA 2

Procjena rizika

Koje su vam informacije potrebne da bi donijeli odluku?

Potencijalne dobiti odluke A Moguće negativne posljedice odluke A

Potencijalne dobiti odluke B Moguće negativne posljedice odluke B

Šta bi o vašoj odluci rekli vaši roditelji/staratelji? Da li bi je podržali ili ne?

Zašto bi je podržali?

Zašto je roditelji ne bi podržali?

Da li bi vam otvoren razgovor s odraslom osobom olakšao donošenje odluke?

Zaokružite odgovor!

DA

NE

ODLUKA

Navedite svoju odluku:

Kada bi se vaši roditelji našli u istoj dilemi, da li bi im preporučili baš tu odluku (odluka koju ste zapisali na kraju)?

4.2.2 Radni materijal A3

Domaći zadatak i priprema za narednu radionicu

Intervju za roditelje

Kako bi se pripremili za naredni čas, potrebna nam je pomoć vaših roditelja/staratelja. Pripremili smo nekoliko pitanja na koja vaš roditelj ili druga odrasla osoba kojoj vjeruješ mogu dati odgovor. Ukoliko tokom razgovora osjetiš potrebu da s roditeljem razgovaraš o nekom drugom pitanju ili zabrinutosti, ovo je odlična prilika.

Donošenje odluka nije jednostavno! Nedostatak znanja i životnog iskustva često je limitirajući faktor koji nam otežava da donosimo odluke kao što to rade odrasli. Iskustvo naših roditelja može biti snažan i pozitivan faktor u donošenju odluka, no i naši roditelji su nekada bili mladi, pa su se kao i vi suočavali s brojnim izazovima. S obzirom da je to bilo davno, vaši roditelji mogu imati problem da odmah odgovore na pitanja. Zato predlažemo da upitnik date roditeljima dan ili dva prije intervjua, kako bi se oni mogli pripremiti. Nakon pripreme, možete započeti s intervjuom! Intervju napravite slijedeći naredne instrukcije:

Korak1: Ponesi upitnik kući

Korak2: Pokaži roditeljima/starateljima ovaj upitnik i dogovorite se da zajedno prođete kroz odgovore na ova pitanja.

Korak3: Dogovori termin kada ćete razgovarati o tim pitanjima. Daj roditeljima upitnik kako bi se oni pripremili za intervju

Korak4: Intervjuiši roditelja korištenjem priloženih pitanja. Intervju ne bi trebao trajati duže od 30 minuta

Korak5: Nakon što ste odgovorili na sva pitanja, potpišite se i intervju je završen

Korak6: Ukoliko na neko od pitanja niste pronašli odgovor, možete poslati upit nekoj od poznatih organizacija koje se bave pitanjima mladih. Predlažemo ti da se javiš Asocijaciji XY. E-mail adresa Asocijacije nalazi se na njenoj web-stranici: http://www.asocijacijaxy.org/

44

Intervju:

1. Da li si tokom puberteta bio/la u situaciji da si trebao/la donijeti određenu važnu odluku, a da nisi imao/la dovoljno znanja koje bi ti pomoglo da adekvatno procijeniš dobiti i posljedice određene odluke?

2. Koliko si imao/la godina?

3. Da li si tokom puberteta donio/la pogrešnu odluku zbog koje si se kajao/la? Šta si naučio/la iz te greške?

4. S kim si razgovarao/la o osjetljivim pitanjima prilikom donošenja određenih važnih odluka?

5. Da li su tvoji roditelji bili sagovornici o temama koje su bile predmet donošenja osjetljivih i teških odluka?

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Odreži donji dio i donesi ga na nastavu.

Popunjeni upitnik možeš zadržati!

___________________________________________________________ ___________________________________________________________

Ime učenika Ime roditelja/staratelja

45

Pozdravite učesnike i pitajte ih da li su uradili domaći zadatak. Zamolite svakog od učenika da kaže šta je naučio tokom intervjuisanja roditelja/staratelja. Zamolite učenike da vam daju odsječke s potpisom roditelja.

Objasnite učenicima da će ova radionica otvoriti diskusije o temama koje su često tajna i da zbog toga trebate uspostaviti pravila koja će biti važna osnova za otvorenu diskusiju i iskren razgovor. Naglasite da sve što učenici kažu ostaje među vama i da vi kao nastavnik/edukator nećete zloupotrijebiti ono o čemu ste razgovarali s njima.

Pravila:

• Sve ostaje među četiri zida učionice!

• Lična iskustva i podijeljene primjere nećemo koristiti u zbijanju šala

• Bez osuđivanja

• Morate koristiti izjavu „moj prijatelj/moja prijateljica“ - objasnite učesnicima da tokom diskusija, o vlastitim iskustvima, govore kroz prizmu njihovih vršnjaka, kako bi minimizirali rizik da neko od učenika, nakon radionice, zloupotrijebi izjave vršnjaka i podijeljene lične primjere.

Radionicu nastavite sljedećim izjavama:

Tokom života donosimo različite odluke, neke od njih rezultuju pozitivnim ishodima, dok neke pak dovode do posljedica koje nismo očekivali, željeli ili predvidjeli. Donošenje odluka nije jednostavno, posebno uzmemo li u obzir činjenicu da odluke koje donosimo ne utiču samo na nas već i na naše prijatelje, porodicu, simpatiju itd.

Nastavite sesiju pitanjem „Da li ste ikada donijeli odluku koja je dovela do ishoda koji niste željeli?“ Pitajte učesnike da navedu primjere u kojima su donijeli odluke koje su rezultovale neželjenim ishodom. Olakšajte diskusiju dodatnim pitanjima:

• Da li ste u ljutnji rekli stvari zbog kojih ste kasnije žalili?

• Da li ste prešutjeli prijatelju istinu kako bi ga zaštitili od razočarenja?

• Da li ste roditeljima sakrili istinu o lošoj ocjeni koju ste dobili?

Objasnite učesnicima da ne trebaju da govore o osjetljivim temama niti o primjerima koji će ih rastužiti. Nastavite diskusiju:

• Kako odlučujemo da li nešto treba da uradimo ili ne? Koji su koraci u donošenju odluke, o kojima smo razgovarali na prethodnoj radionici?

• Koja je razlika između izbora i odluke?

• Šta znači procjena određene odluke?

• Šta dobijamo procjenom?

• Šta rizikujemo ukoliko odluku donosimo impulsivno, bez adekvatne procjene?

• Koliko vršnjaci utiču na naše odluke?

• Da li donosimo odluke koje su dijelom uslovljene očekivanjima vršnjaka?

• Šta rizikujemo ukoliko odluke poistovjećujemo s očekivanjima vršnjaka, bez adekvatne procjene i informacija?

Podijelite učesnicima radni materijal „A2 – Točak odluka“. Objasnite da ćete u nastavku sesije pročitati priču, a učesnici treba da zatvore oči. Naglasite da je važno da učesnici budu mirni i da svako od njih treba da se pokuša uživjeti u slučaj na kojem se temelji priča. Prije nego što počnete sa sesijom, pitajte učesnike koliko su u našim životima važni najbolji prijatelji? Istaknite i to da možda neko od učenika trenutno nema najboljeg prijatelja, no da tokom života, prije ili kasnije, svi pronađemo osobe koje volimo, cijenimo i koje možemo nazvati najboljim prijateljima. Zamolite učesnike da zatvore oči.

46

4.3 Modul 2: Donošenje odluka

Trajanje radionice: 45 minuta

Potrebni materijal: Kopije „Točka odluka“ za svakog učesnika radionice

Osnovne škole: Sjedite na klupi u obližnjem parku. Vaš najbolji prijatelj vam govori da želi nešto da vam kaže, ali da mu obećate da nećete nikome reći. Rekli ste da će to biti vaša tajna! Priznao vam je da je nedavno sreo starog prijatelja kojeg nije vidio više od pet godina. Bili su na zabavi i prijatelj mu je ponudio marihuanu. On kaže da ju je probao i da mu se mnogo svidjela. Vi ste iznenađeni i pokušavate mu objasniti koliko to može biti opasno i savjetujete ga da porazgovara sa stručnom osobom. Kaže da to nije opasno i da može da kontroliše svoje ponašanje. Čak se pohvalio da s prijateljem odlazi u kladionice i da je tu upoznao još mladih koji se klade, ali i koriste marihuanu.

Otišli ste kući. Zabrinuti za svog prijatelja, uzimate mobitel i okrećete broj njegovih roditelja. Na trenutak zastajete i razmišljate o svojoj odluci. Ako nazovete njegove roditelje, kako će on reagovati? Možda ćete izgubiti prijatelja!? Ako ne nazovete, ignorišete ono što može biti opasno za vašeg prijatelja i sutra, ako mu se nešto desi, vi ćete snositi dio odgovornosti. Otvorite oči?

Srednje škole: Sjedite na klupi u obližnjem parku. Vaš najbolji prijatelj vam govori da želi nešto da vam kaže, ali da mu obećate da nećete nikome reći. Rekli ste da će to biti vaša tajna! Priznao vam je da je nedavno sreo starog prijatelja kojeg nije vidio više od pet godina. Bili su na zabavi i prijatelj mu je ponudio drogu speed. Kaže da ju je probao i da mu se mnogo svidjela. Vi ste iznenađeni i pokušavate mu objasniti koliko to može biti opasno i savjetujete ga da porazgovara sa stručnom osobom. On kaže da to nije opasno i da može da kontroliše svoje ponašanje. Čak se pohvalio da s prijateljem odlazi u kladionice i da je tu upoznao još mladih koji se klade, ali i koriste speed.

Otišli ste kući. Zabrinuti za svog prijatelja, uzimate mobitel i okrećete broj njegovih roditelja. Na trenutak zastajete i razmišljate o svojoj odluci. Ako nazovete njegove roditelje, kako će on reagovati? Možda ćete izgubiti prijatelja!? Ako ne nazovete, ignorišete ono što može biti opasno za vašeg prijatelja i sutra, ako mu se nešto desi, vi ćete snositi dio odgovornosti. Otvorite oči?

47

Objasnite da ćete u nastavku diskutovati o priči koju ste prethodno pročitali, ali koristeći „Točak odluka“.

PROBLEM

48

Koristeći „Točak odluka“, diskutujte s učesnicima o sljedećim pitanjima:

• Koji problem se pojavljuje u ovoj priči?

• Koje izbore imate?

• Šta mislite do kakvih će posljedica za vas ili vašeg prijatelja dovesti vaše odluke?

• Kakve vrijednosti i stavove treba uzeti u obzir?

• Kako se osjećate u vezi sa situacijom iz priče?

• Da li su vam potrebne dodatne informacije ili znanje kako bi donijeli bolju odluku?

• Da li vam je potrebna nečija pomoć? Ko vam može biti od pomoći?

• Koja je vaša odluka?

• Da li mislite da ste donijeli dobru odluku? Zašto?

Objasnite učesnicima da ćete pročitati još jedan scenario. Učesnike zamolite za pažnju i pročitajte scenario:

Osnovneškole: Sjedite s najboljom prijateljicom u njenoj sobi i ona vas moli da joj dodate torbu. Iz torbe vadi kutiju cigareta i nudi vam jednu. Kaže da vam neće biti ništa i da ste dovoljno odrasli da možete u svakom trenutku odlučiti da ne zapalite drugu. Vi ćete....

Srednješkole: Prijateljica vam je priznala da je od tate ukrala manji dio ušteđevine, ali da joj roditelji to nisu primijetili. Na vaš upit zašto je to uradila, ona vam je priznala da s prijateljima ponekada odlazi u kladionice i uloži novac u sportsko klađenje. Predložila vam je da odete zajedno u kladionicu i „odigrate po jedan listić“. Vi ćete...

Učesnike zamolite da sami ispune prazna polja u radnom materijalu „Točak odluka“.

U nastavku učesnike pitajte:

Sada kada ste naučili praviti oprezne odluke, da li biste postupili drugačije nego onda kada niste znali za metod „Točak odluka“?

Šta dobijamo ukoliko pravimo oprezne odluke?

Zamolite učesnike da razmisle o trenutnim životnim dilemama i odlukama koje treba da donesu!

Naglasite da „Točak odluka“ može biti koristan kada smo sami sa svojim odlukama i da nam može pomoći da identifikujemo one koji nam mogu pomoći, odredimo vlastite prioritete, prepoznamo potencijalne rizike te donesemo odluku najbolju za nas i ljude oko nas.

Zaključak

Ponekada je teško donijeti kvalitetnu odluku, čak iako imamo informacije i napravimo dobru procjenu. Ponekada informacije nisu dovoljne jer pojedine odluke ne zavise isključivo od informacija, već i daleko složenije procjene i uplitanja vlastitih stavova i vrijednosti, kako bi stvorili osjećaj ispravnog i pogrešnog.

Ukoliko naši prijatelji praktikuju određeno ponašanje koje ih može dovesti u određenu opasnost, odluka da im pomognemo može biti uslovljena strahom da ne izgubimo prijatelja. U tom slučaju sama informacija i procjena nisu dovoljne.

U pojedinim situacijama su naše odluke uslovljene očekivanjima i stavovima naših vršnjaka. U takvim situacijama potrebno je više informacija, bolja i složenija procjena, a ponekada i savjet odraslih. Razmislite ko su odrasli s kojima možete podijeliti svoju zabrinutost. Nemojte se truditi da budete iskusniji od iskusnih, potrudite se biti mudri i tražite savjet iskusnih. Kada dođete u situaciju da razgovarate s odraslim o problemu svojih prijatelja, ne morate reći o kome se radi. Važno je da kad donosite teške odluke i kad ste zabrinuti dobijete savjet od onih kojima vjerujete i za koje možete reći da su zbog životnog ili profesionalnog iskustva kvalitetni i pouzdani sagovornici. Upravo takva odluka u kojoj u procjenu uključujete odrasle je dobra odluka. Zašto da sami donosite teške odluke kada tu težinu možete podijeliti na dvoje ili troje.

49

4.3.1RadnimaterijalA2–Točakodluka

Donošenje odluka

PROBLEM

•

50

Uvod u radionicu: Pozdravite učesnike i objasnite da ćete naredna dva časa razgovarati o drogama i drugim psihoaktivnim supstancama.

Radionicu započnite pitanjem šta su psihoaktivne supstance. Diskusiju možete dodatno podstaći pitanjem zašto te supstance nazivamo psihoaktivnim.

Nakon uvodne diskusije radionicu zaključite koristeći priloženi tekst:

PremaSvjetskojzdravstvenojorganizaciji2,psihoaktivnesupstancesusupstancekoje,nakonunosauorganizam,utičunamentalneprocesekaoštojemišljenjeizaključivanje.Psihoaktivnesupstancedijelimonalegalneinelegalne.Legalnepsihoaktivnesupstancesukofein,duhan,alkohol,ljepila,lakovi,kreatin,steroidi,osvježivačiprostora,energetskapića,različitevrstelijekovaisl.Nelegalnesupstance(marihuana,kokain,amfetamini,ekstazi,heroinisl.)najčešćeseodnosenailegalnedroge,notakođeruključujulijekovekojisuzabranjeni,osimuslučajuodređenihzdravstvenihstanja.Psihoaktivnasupstanca(PAS)predstavljahemijskumaterijukojaunošenjemuorganizammijenjapsihičkustrukturu,mijenjaraspoloženje,mišljenje,ponašanje.

Dakle, psihoaktivne supstance utiču na percepciju, način na koji osoba misli i zaključuje.

Radionicu nastavite dodatnim pitanjima:

• Da li osoba pod uticajem određenih supstanci može jednako kvalitetno procjenjivati druge rizike i donositi kvalitetne odluke?

• Da li osobe pod uticajem alkohola jednako dobro voze kao osobe koje ne piju?

4.4 Modul 3: Šta su droge1?

Cilj: Diskutovati o različitim tipovima droga koje postoje, te kako na njih gleda i kako ih koristi društvo, posebno mladi ljudi

Potrebni materijal: Četiri flipčart papira, samoljepljiva traka i markeri

Preporučeno vrijeme: 90 minuta (dva školska časa)

Planiranje: Kao voditelj, važno je da se pobrinete da diskusija na ovu temu bude otvorena. Mladi će nesumnjivo kritikovati hipokritične stavove nekih odraslih ljudi kao i mnoge politike i zakone u vezi sa korištenjem supstanci.

1 Preuzeto i adaptirano iz Program Mladi – Inovativni pristupi u prevenciji rodno zasnovanog nasilja i promociji zdravih životnih stilova kod mladića i djevojaka, Mehmedovic et. al., CARE Balkans, 2016

2 Psihoactive substances – World Health Organization definition, 2016

Procedura• Da li osobe pod uticajem određenih droga ili alkohola

mogu biti nasilnije nego kada su trijezne/trezvene?

• Šta možemo zaključiti iz ove uvodne diskusije? Na koji sve način droga utiče na naše živote?

1. U nastavku sesije zapišite svako od sljedećih pitanja na poseban flipčart papir:

a) Na šta pomislite kada čujete riječ „droge“? b) Ko koristi droge? c) Koje su to vrste droga i gdje su one dostupne? d) Koji se rizici vežu za korištenje droga?

2. Postavite ova četiri flipčart papira u različite dijelove sobe.

3. Na početku sesije podijelite učesnike u četiri grupe.

4. Svakoj grupi dodijelite jedno od četiri pitanja, tj. grupe pozicionirajte ispred flipčart papira s ispisanim pitanjem. Objasnite da svaka grupa ima po 10 minuta da razgovara o postavljenom pitanju i zapiše svoje odgovore na flipčart papir. Za manje pismene grupe pročitajte pitanja naglas i tražite od njih da ih međusobno prodiskutuju.

5. Nakon 10 minuta kažite svim grupama da se smjenjuju u smjeru kazaljke na satu. Dajte im još 10 minuta da razgovaraju o novom pitanju i zapišu svoje odgovore.

6. Ponovite korake 4 i 5 dok sve grupe ne dobiju priliku da razgovaraju i odgovore na sva četiri pitanja.

7. Čitajte naglas i rezimirajte odgovore date na flipčart papirima. Ukoliko grupe nisu zapisale svoje odgovore, zamolite ih da s ostatkom grupe podijele ono o čemu su razgovarali.

8. Koristite sljedeća pitanja da započnete diskusiju o različitim vrstama droga i različitim načinima njihove upotrebe među mladim ljudima.

•

51

Pitanja za diskusiju

- Da li sve grupe imaju iste ideje o tome šta su droge, ko ih koristi i o rizicima u vezi s njihovom upotrebom? (pregledati sadržaj Tabele resursa s grupom).

- Da li mladi u vašoj zajednici imaju lak pristup alkoholu i cigaretama? (Da li je to zakonima zabranjeno maloljetnicima ispod 18 godina starosti? Da li se ti zakoni provode?)

- Da li ljudi imaju lak pristup drugim vrstama droga? - Šta po vama određuje da li je droga legalna (dozvoljena)

ili zabranjena (nedozvoljena)? - Da li su reklame za cigarete i alkohol dopuštene u

novinama, časopisima ili na televiziji? Kako te reklame pokušavaju da promovišu upotrebu tih supstanci? Šta mislite o tome?

- Kako te medijske reklame prikazuju žene koje koriste njihove proizvode? Kako te medijske reklame prikazuju muškarce koji koriste njihove proizvode? Smatrate li da su ti prikazi tačni? Kako te medijske reklame utiču na stavove žena i muškaraca o cigaretama i alkoholu?

- Postoje li, tamo gdje vi živite, kampanje koje pokušavaju smanjiti upotrebu droga? Šta mislite o takvim kampanjama?

- Na koji način biste vi omogućili ljudima u vašoj zajednici da dobiju tačne informacije o posljedicama upotrebe droga?

- Da li i koliko često vršnjaci oblikuju naš stav prema drogama?

- Koliko često vršnjaci ohrabruju upotrebu određenih supstanci?

- Da li društvene norme podstiču upotrebu određenih droga ili supstanci?

- Možemo li reći da određeni mladići misle da će ih upotreba određenih supstanci učiniti „superiornim muškarcima” u odnosu na one koji se suprotstavljaju njihovoj upotrebi.

Završetak

Droge dotiču živote mnogih žena i muškaraca. Postoji mnogo različitih vrsta droga, neke su zakonite, neke nisu, neke češće koriste muškarci, neke žene, itd. Važno je razmišljati o različitim ličnim i socijalnim pritiscima koji mogu navesti djevojke i mladiće na upotrebu različitih vrsta droga i biti svjestan posljedica koje upotreba droga može imati na individualne živote, veze i zajednice. U sljedećoj aktivnosti malo detaljnije ćemo diskutovati o nekim od tih posljedica.

52

TABELA RESURSA

Štasudroge?1

Droga se može definisati kao bilo koja supstanca koja može dovesti do promjene funkcionisanja živih organizama, bilo da je ta promjena fiziološka ili promjena ponašanja. Postoje posebne kategorije droga, nazvane psihoaktivne ili psihotropne, koje mijenjaju raspoloženje, percepcije, osjećaje i ponašanje korisnika u skladu s vrstom i količinom konzumirane droge, fizičkim i psihološkim karakteristikama korisnika, trenutkom i kontekstom upotrebe i očekivanjima koja ta osoba ima u vezi s drogom. Te se psihoaktivne ili psihotropne droge mogu klasifikovati u tri grupe u skladu s posljedicama koje imaju na moždanu aktivnost:

a) Depresivi: snižavaju aktivnost mozga, uzrokujući lijenost i nezainteresovanost. Primjeri uključuju alkohol, tablete za spavanje i inhalante.

b) Stimulansi: povećavaju moždanu aktivnost, prouzrokujući budnost i opreznost. Primjeri uključuju lijekove za kontrolu apetita, kokain i kofein.

c) Halucinogeni: modifikuju moždanu aktivnost mijenjajući način na koji se doživljavaju stvarnost, vrijeme, prostor, te vizualni i auditorni stimulansi. Primjeri uključuju ekstazi i LSD.

1 Preuzeto i prilagođeno iz: CEBRID – Centro Brasileiro de Informações sobre Drogas Psicotrópicas (Brazilski informativni centar o psihotropnim drogama). Depto de Psicobiologia, Universidade Federal de São Paulo (Odjeljenje za psihobiologiju, Federalni univerzitet u Sao Paolu).

Depresivi Osjećaji koje prouzrokuju Efekti koje mogu proizvesti

Trankvilizatori

(sredstva za smirenje)

Oslobađaju od napetosti i anksioznosti, opuštaju mišiće i izazivaju san

U velikim dozama mogu izazvati pad krvnog pritiska; u kombinaciji s alkoholom vode u stanje kome; u trudnoći povećavaju rizik od deformiteta fetusa. Stvaraju toleranciju zahtijevajući povećanu dozu.

Rastvarači ili inhalanti (ljepilo, benzen, korektor)

Euforija, halucinacije, uzbuđenjeMučnina, pad krvnog pritiska: ponovna upotreba može uništiti neurone i prouzrokovati povrede slezene, bubrega, jetre i perifernih nerava.

Sirupi za kašalj i kapi s kodeinom i zipeprolom

Oslobađanje od bola, osjećaj blagostanja, pospanost, osjećaj lebdenja

Pad krvnog pritiska i temperature; rizik od kome, grčevi, stvara toleranciju zahtijevajući povećanu dozu, pri odvikavanju ovisnici iskuse grčeve i nesanicu.

Sedativi Otklanjaju napetost, stvaraju osjećaj smirenosti i relaksacije

Zajedno s alkoholom prouzrokuju pad krvnog pritiska i manji broj otkucaja srca što može dovesti do smrti. Stvaraju toleranciju zahtijevajući porast doze i ovisnost.

Opijum, morfij, heroin

Pospanost, oslobađanje od bola, stanje lijenosti, izolacija od realnosti, osjećaj budnog sanjarenja, halucinacije

Izazivaju ovisnost, smanjuju ritam otkucaja srca i disanja i mogu dovesti do smrti; kolektivna upotreba šprica širi AIDS; teško odvikavanje.

Alkohol Euforija, slobodan govor, osjećaj anestezije

Blaga drhtavica i mučnina, povraćanje, znojenje, glavobolje, vrtoglavica, grčevi, agresivnost i suicidalne tendencije.

53

Stimulansi Osjećaji koje prouzrokuju Efekti koje mogu proizvesti

AmfetaminiOpiranje snu i umor, tahikardija (ubrzan rad srca), osjećaj „ushićenosti“, puno energije

Tahikardija i porast krvnog pritiska, proširenje zjenica, opasnost za vozače, visoka doza može prouzrokovati delirijum proganjanja i paranoju.

Kokain Osjećaj moći, sjajniji doživljaj svijeta, euforija, gubitak apetita, san i umor

U velikim dozama izaziva porast temperature, grčeve i oštru tahikardiju koja može dovesti do zastoja srca.

Krek Osjećaj moći, sjajniji doživljaj svijeta, euforija, gubitak apetita, san i umor

U velikim dozama prouzrokuje porast temperature, grčeve i oštru tahikardiju koja može dovesti do zastoja srca, izaziva jaku fizičku ovisnost i veliki stepen smrtnosti.

Duhan (cigarete) Stvara osjećaj zadovoljstva

Smanjuje apetit, može dovesti do hroničnog stanja anemije.

Pogoršava oboljenja kao što je bronhitis i može ometati seksualni učinak. Kod trudnica povećava rizik od pobačaja. Povezan sa 30% svih vrsta raka.

Kofein Opiranje snu, umor Pretjerana doza može prouzrokovati stomačne probleme i nesanicu.

Halucinogeni Osjećaji koje prouzrokuju Efekti koje mogu proizvesti

Marihuana Smirenost, opuštenost, želja za smijehom

Trenutni gubitak pamćenja, neke osobe mogu imati halucinacije, neprekidna upotreba može uticati na rad pluća i proizvodnju (privremeno) spermatozoida; gubitak volje.

LSDHalucinacije, iskrivljenost percepcije, stapanje osjećanja (čini se kao da zvuci postižu oblike)

Stanje anksioznosti i panike, delirijum, grčevi, rizik od ovisnosti.

Antikolinergici (biljke kao ljiljan i neki lijekovi)

Halucinacije Loši „tripovi“: tahikardija, proširenje zjenica, zatvor i porast temperature mogu dovesti do grčeva.

Ekstazi (MDMA)Halucinacije, iskrivljenost percepcije, stapanje osjećanja (čini se kao da zvuci postižu oblike), stimulant

Loši tripovi: sa stanjem anksioznosti i panike, delirijumom, grčevima; rizik od ovisnosti.

54

1. Podijelite učesnike u četiri manje grupe. Dajte svakoj grupi kopiju jedne od studija slučaja iz Tabele resursa A. Objasnite im da bi svaka grupa trebalo da razmotri i analizira studiju slučaja i smisli mogući završetak. Za manje pismene grupe možete situacije pročitati naglas.

2. Dajte grupama 10 minuta da prodiskutuju studije slučaja.

3. Zamolite grupe da prezentuju studije slučaja i završetke koje su osmislile. Ove prezentacije se mogu održati u vidu priče ili skeča. Grupe bi u svojim prezentacijama trebalo da daju odgovore na sljedeća pitanja:

• Da li je to realna situacija? Zašto ili zašto ne?

• Koji su faktori uticali na odluku glavnog lika da uzme drogu?

• Koje su neke od mogućih posljedica s kojima bi se glavni lik mogao suočiti (vidjeti Tabelu resursa B)

• Koje druge opcije su imali na raspolaganju? (osim uzimanja droga?)

4. Nakon prezentacije studija slučaja, iskoristite sljedeća pitanja kako biste započeli diskusiju o različitim kontekstima u kojima mladi ljudi upotrebljavaju droge i posljedicama te upotrebe.

Pitanja za diskusiju

• Koji su najčešći razlozi zbog kojih muškarci upotrebljavaju droge? Da li su oni drugačiji od najčešćih razloga zbog kojih djevojke upotrebljavaju droge? Na koji način?

• Postoje li različiti stepeni, ili nivoi, do kojih pojedinci koriste drogu? Koji su to različiti stepeni? (vidjeti Tabelu resursa C).

• Koje su kulturološke norme u vezi s upotrebom alkohola u vašoj zajednici/državi?

• Kakvo dejstvo alkohol i druge supstance imaju na donošenje odluka i na ponašanje u vezi s drugim rizičnim ponašanjima (nezaštićeni seksualni odnosi, kockanje i sl.)? (vidjeti Tabelu resursa C)

• Kako konzumiranje alkohola ili upotreba drugih supstanci može nekoga učiniti podložnijim neplaniranoj trudnoći i spolno prenosivim infekcijama, uključujući HIV?

• Kako korištenje droga utiče na veze među ljudima? Porodice? Zajednice?

• Kakve mjere vi možete preduzeti ukoliko vaš prijatelj zloupotrebljava alkohol ili druge supstance? (Provedite aktivnost brejnstorminga s učesnicima, a zatim koristite Tabelu resursa D da proširite/dopunite njihove ideje).

• Kako možemo osmisliti druge oblike zabave i društvenih aktivnosti tamo gdje alkohol i druge supstance nisu najvažnije stvari?

Završetak

Teško je generalizovati motive koji osobu vode ka uzimanju droga. Svaka osoba ima svoje motive i ponekad ti motivi nisu jasni ni samom pojedincu. U većini slučajeva mogu postojati brojni faktori, ne samo jedan, koji pojedinca vode ka upotrebi droga, na primjer: radoznalost, vršnjački pritisak, želja da

4.5 Modul 4: Droge u našim životima i zajednicama1

Cilj: Razmotriti razne situacije u kojima bi muškarci i žene mogli koristiti droge i posljedice tog korištenja u njihovim životima i vezama.

Potrebni materijal: Kopije studija slučaja iz Tabele resursa A

Preporučeno vrijeme: 90 minuta (dva školska časa)

Planiranje: Pregledajte studije slučaja iz Tabele resursa A i napravite sve neophodne izmjene ili prilagođavanja lokalnom kontekstu. Ako te studije slučaja nisu primjenljive, trebalo bi da napravite nove koje su primjerenije realnosti i iskustvima učesnika. Ukolikojemoguće,pozoviteprofesionalnoliceilinekogasaznanjemodrogamadaučestvujeuovojsesiji.

1 Preuzeto iz Program Mladi – Inovativni pristupi u prevenciji rodno zasnovanog nasilja i promociji zdravih životnih stilova kod mladića i djevojaka, Mehmedovic et. al., CARE Balkans, 2016

Procedura

55

se zaborave problemi, pokušaj da se savlada stidljivost ili nesigurnost, nezadovoljstvo sopstvenim fizičkim izgledom, itd. Mladići često koriste alkohol u većoj mjeri od djevojaka, iz razloga što mogu vjerovati da im alkohol pomaže u dokazivanju muškosti ili im pomaže da se bolje uklope u grupu svojih muških vršnjaka. Potrebno je ispitati norme u vezi s upotrebom alkohola i razmisliti o tome kako vi i drugi možete osmisliti i drugačije oblike opuštanja i zabave koji ne podrazumijevaju da alkohol bude u centru zbivanja. Važno je da porodica, prijatelji i vršnjaci pruže svoju podršku, bez okrivljavanja i osuđivanja, da pomognu pojedincu da razmisli o štetnosti korištenja droga i da prepozna zdrave alternative i, kada je to potrebno, da potraži kompetentnu stručnu pomoć.

TABELA RESURSA A

STUDIJE SLUČAJA O UPOTREBI DROGA

Studija slučaja br. 1

Damir je tih dječak koji voli da se druži s prijateljima i igra fudbal. U subotu su ga neki prijatelji pozvali u kafić da piju i da se druže. Kada je došao tamo, osjećao se stidljivo i nesigurno i popustio je prijateljima koji su ga gnjavili i nagovarali ga da pije. Završio je tako što je popio četiri flaše piva u veoma kratkom vremenu.


Ivan voli fudbal i pozvan je da učestvuje na međuškolskom takmičenju. Trenirao je naporno. U želji da što više poboljša svoju igru, odlučio je da uzme steroide koje je njegov prijatelj kupio u teretani.


Sara i Filip se viđaju već nekoliko mjeseci. Na Filipov rođendan Sara je priredila zabavu iznenađenja za njega. Pozvala je sve njihove prijatelje i čak poslala starijeg brata da kupi pivo za zabavu. Filip je zaista bio iznenađen i on i Sara su mnogo pili i plesali. Te noći su imali nezaštićeni seksualni odnos. Oboje su uplašeni.


Novogodišnje je veče. Svi se zabavljaju i piju pomalo. Neko je donio ekstazi. Marijana, kao i većina njenih prijatelja na zabavi, misli: „Zašto da ne razbijem malo atmosferu jednim ekstazijem? Jedan ne može škoditi, zar ne?“


Kruno je imao loš dan u školi; dobio je loše ocjene iz fizike i književnosti. Odlučuje da se opusti u parku s prijateljima. Jedan od njegovih prijatelja je donio travu, marihuanu. Kruno odlučuje da proba travu i sam se uvjeri da li trava zaista pomaže da se opustiš kao što svi govore.


Petak je veče i grupa prijatelja izlazi u disko da se sastanu s djevojkama koje im se sviđaju. Zabava je vrlo dobra, muzika odlična, a i djevojke su tu. Darko vidi kako neki od njegovih prijatelja uzimaju pilule i shvata da se radi o ekstaziju. Jedna od djevojaka, Marija, dolazi do Darka i nudi mu malo. Darko odbija, ali Marija nastavlja da navaljuje: „Uzmi malo, pomoći će ti da se opustiš i uživaš! Budi muško, ne plaši se!“ Darko uzima pilulu i guta je.

TABELA RESURSA B

DJELOVANJE RAZLIČITIH SUPSTANCI

ALKOHOL

U malim dozama alkohol može stvoriti osjećaj opuštanja, smirenja, blagostanja, a ponekad čak i blage euforije. Kada se unosi u velikim količinama, može prouzrokovati gubitak motoričke koordinacije, mentalnu zbunjenost, pospanost i usporenije reflekse. Ova dejstva alkohola mogu dovesti pojedinca do toga da se uključi u mnogobrojna visokorizična ponašanja, uključujući i seks bez zaštite, vožnju pod uticajem alkohola i/ili nasilje. Kada se alkohol uzima često, postoji povećan rizik od ciroze, moždanih problema i drugih hroničnih problema.

Jedno piće može biti prijatno na sastanku, zabavi ili za vrijeme druženja s prijateljima. Jednim pićem1 smatra se sljedeće: jedna konzerva piva (±300 ml) ili jedna čaša vina (120 ml) ili jedna čašica žestokog alkoholnog pića (36 ml). Generalno se smatra da dvapića na dan za muškarce ijednopićena dan za žene i starije osobe nisu štetni. Međutim, za neke ljude čak i male količine alkohola mogu biti izuzetno štetne. Uopšte posmatrano, žene imaju manju toleranciju na alkohol nego muškarci, dijelom zbog toga što imaju veću proporciju masti i manju proporciju vode u svojim tijelima nego muškarci: stoga će žena imati veći procenat alkohola u krvi nego muškarac iste težine koji

1 Prilagođeno iz: nº 06 da Série Diálogo. Álcool: o que você precisa saber. 4ª ed., Brasília: Presidência da República, Gabinete de Segurança Institucional. SENAD, 2003.

56

je popio istu količinu alkohola. Dalje, žene imaju niži nivo enzima koji razgrađuju alkohol u želucu te tako apsorbuju veću količinu alkohola nego muškarac koji popije istu količinu alkohola.

Žena koja pije alkohol u trudnoći rizikuje zdravlje svog nerođenog djeteta. Alkohol neometano prolazi kroz posteljicu, stvarajući nivo alkohola u fetusu gotovo isti kao onaj u majci. Bebe čije su majke često ili puno pile tokom trudnoće mogu se roditi s ozbiljnim urođenim manama, uključujući nisku tjelesnu težinu prilikom poroda, fizičke deformitete, deformitete zglobova i udova, srčane mane, malformacije zglobova i udova, mentalnu zaostalost.

LIJEKOVI NA RECEPT

Svrha lijekova je liječenje oboljenja, olakšanje bolova i patnji i unapređenje blagostanja. Međutim, ukoliko ih koriste ljudi kojima ne trebaju ili ukoliko se koriste u visokim i neadekvatnim dozama, lijekovi mogu nanijeti štetu zdravlju čovjeka.

Na primjer, amfetamini se često zloupotrebljavaju, a to može dovesti do srčanih problema, paranoje ili grčeva, između ostalog. Budući da su amfetamini stimulansi, i stoga povećavaju čovjekovu otpornost i fizičku energiju, ponekad ih koriste studenti da bi izdržali cijelu noć učeći. Dodatno, različite percepcije ljepote često dovode žene do toga da ugrožavaju svoje zdravlje uzimanjem amfetamina kako bi izgubile na težini u potrazi za „savršenim” tijelom.

Sredstva za smirenje (trankvilizatori), poznata kao „smirivači”, prouzrokuju sporije funkcionisanje mozga (centralnog nervnog sistema). Često se koriste u liiječenju anksioznosti i poremećaja sna. Kako se tijelo navikava na njih, početni simptomi mogu nestati i korisnik može razviti toleranciju na tu supstancu i ovisnost o njoj. U kombinaciji s drugim drogama, kao što je alkohol – trankvilizatori mogu imati intenzivnije sporedne efekte, koji zauzvrat mogu povećati zdravstvene rizike po zdravlje, kao što su respiratorna depresija ili srčani zastoj.

MARIHUANA

Marihuana je jedna od najčešće korištenih ilegalnih droga današnjice. Njeni najčešći efekti su osjećaj blagostanja i opuštenosti. Ponekad njeni korisnici mogu postati veoma govorljivi, anksiozni ili mogu halucinirati. Iako mlada osoba koja eksperimentiše s ovom drogom ne može postati ovisna, čak i najmanji eksperimenti mogu imati štetne posljedice po zdravlje kao što su problemi s pamćenjem,

jasnim razmišljanjem, koordinacijom i pojačanim srčanim ritmom, ili mogu rezultovati problemima sa zakonom, budući da je to ilegalna supstanca. Kod korisnika koji puše marihuanu duže vrijeme postoji veća vjerovatnoća da će doći do razvoja respiratornih bolesti, kao što su stalni kašalj ili rak pluća. Korisnici također mogu patiti od poremećaja ličnosti kao što su depresija ili anksioznost. Droga, najčešće, izaziva najveći rizik tokom samog perioda intoksikacije jer korisnik može da izgubi sposobnost da obavlja radnje kao što su vožnja motocikla ili automobila.

KOKAIN

Istraživanja pokazuju da je upotreba kokaina mnogo manja nego upotreba nekih drugih droga kao što su alkohol ili duhan. Upotreba kokaina može dovesti do ovisnosti i može da utiče na mentalne i fizičke funkcije. Psihičke posljedice uključuju euforiju, hiperaktivnost, vizualne i osjetne halucinacije i osjećaj proganjanja. Neke fizičke posljedice su abnormalno visoki otkucaji srca, grčevi i hladnoća. Kokain je posebno štetan kada se uzima u kombinaciji s alkoholom. Kokain je također potiskivač (supresant) apetita, što je pojedine žene navelo na to da ga koriste radi gubitka težine ili održavanja niskog nivoa tjelesne težine.

Kokain može dovesti do oštećenja na tijelu u trenutku upotrebe i nakon toga. Neki korisnici prijavljuju pojačanje seksualne stimulacije na početku upotrebe. Međutim, redovna upotreba može smanjiti seksualnu želju i izazvati impotenciju.

Kokain se može konzumirati ušmrkavanjem ili pomoću injekcija. Kada se ubrizgava injekcijom, postoji dodatni rizik od prenošenja bolesti kao što su HIV/AIDS i hepatitis B i C.

STEROIDI

Steroidi se najčešće koriste za ubrzavanje izgradnje mišića. Obično se uzimaju oralno u obliku tableta ili se ubrizgavaju injekcijom. Steroidi su vještačka verzija „testosterona”, hormona koji se prirodno proizvodi u tijelu. U nekim slučajevima ljudi koriste steroide koji nisu namijenjeni za ljudsku upotrebu. Na primjer, postoje medicinski izvještaji o mladim ljudima koji su koristili steroide namijenjene za veterinarsku upotrebu, s ciljem ubrzanog povećanja svoje mišićne mase.

Steroidi imaju čitav niz fizičkih posljedica. Mogu smanjiti funkciju imunog sistema, koji je odbrambeni sistem organizma protiv bakterija. Također mogu oštetiti jetru, prouzrokovati rak i promijeniti normalnu hormonalnu

57

funkciju, tj. izazvati prekid menstruacije kod žena te uticati na rad hipotalamusa i reproduktivnih organa. Oni čak mogu da izazovu i smrt. Steroidi također mogu imati i emocionalno dejstvo kao što je izazivanje depresije ili razdražljivosti.

Steroidi mogu imati i spolno specifične posljedice. Kada je riječ o ženama, to podrazumijeva: poremećaj menstrualnog ciklusa, produbljivanje glasa, smanjenje veličine grudi, pojačan rast kose, promjene u raspoloženju, uključujući agresivnost i ljutnju. Česte posljedice po muškarce podrazumijevaju: rast grudi, smanjenu seksualnu funkciju i sterilitet i atrofiju testisa.

Kao i kod bilo koje druge droge koja se ubrizgava injekcijom, dijeljenje igala za ubrizgavanje steroida može dovesti do prenošenja HIV/AIDS-a i hepatitisa B i C.

DUHAN2

Duhanski proizvodi su proizvodi napravljeni u potpunosti ili djelimično od lista duhana kao sirovine, namijenjeni za pušenje, sisanje, žvakanje ili šmrkanje. Svi sadrže nikotin, psihoaktivni sastojak koji izaziva visok nivo ovisnosti. Upotreba duhana je jedan od glavnih faktora rizika za veliki broj hroničnih bolesti, uključujući rak, bolesti pluća i kardiovaskularne bolesti. U današnje vrijeme je odgovoran za smrt jednog od deset odraslih ljudi širom svijeta (oko pet miliona smrtnih slučajeva svake godine). Uprkos tome, čest je u svijetu iako brojne države imaju zakonske propise koji zabranjuju reklamiranje duhana i regulišu ko može kupiti i koristiti duhanske proizvode, i na kojim mjestima ljudi mogu da puše.

TABELA RESURSA C

Tipovi korisnika supstanci

Ujedinjene nacije razlikuju četiri tipa korisnika supstanci:

Eksperimentalni korisnik – Ograničava se na eksperimentisanje s jednom supstancom ili nekoliko njih, iz različitih razloga, npr. radoznalost, želja za novim iskustvima, vršnjački pritisak, publicitet, itd. U većini slučajeva kontakt sa supstancom ne ide dalje od početnih eksperimenata.

Povremeni korisnik – Koristi jednu supstancu ili više njih povremeno ukoliko je okruženje pogodno i supstanca dostupna. Ne postoji ovisnost ili kidanje emocionalnih,

2 Izvor: Web-stranica Svjetske zdravstvene organizacije www.who.int

profesionalnih ili socijalnih veza i odnosa.

Korisnik iz navike – Često koristi supstance. U njegovim/njenim vezama već se mogu primijetiti znakovi razdvajanja. I pored toga, on ili ona i dalje funkcionišu u društvu, iako na nesiguran način, i dovode se u rizik od ovisnosti.

Ovisnik ili „disfunkcionalni”korisnik – Živi kroz upotrebu supstance i za upotrebu supstance, gotovo isključivo za nju. Kao posljedica toga, sve društvene veze su pokidane što dovodi do izolacije i marginalizacije.

TABELA RESURSA D

Kako pomoći prijateljima koji imaju problem sa zloupotrebom alkohola ili supstanci

• Budite uz njih. Nemojte im okrenuti leđa.

• Saslušajte ih.

• Ne kritikujte ih pred njima, niti pred drugim ljudima.

• Predložite im šta bi mogli da urade, ali nemojte previše navaljivati s tim. Oni će morati da donose sopstvene odluke.

• Ukoliko žele, ponudite im da idete s njima da potraže pomoć kod odgovarajućih ustanova koje se bave problemom droga, kod doktora ili savjetnika.

• Ohrabrite ih da budu pozitivni prema sebi.

• Ohrabrite ih da osjete da mogu da urade nešto u vezi sa svojim problemima.

• Ohrabrite ih da traže odgovarajući tretman za svoj problem. Ponudite im pomoć u traženju klinike ili centra koji bi mogli da im pomognu.

Postoje odrasle osobe od povjerenja s kojima lice koje ima problem s alkoholom ili drogom može razgovarati s ciljem da dobije pomoć i podršku. Ispod su navedeni neki primjeri takvih osoba: • Profesor, školski pedagog ili školski psiholog ili

savjetnik

• Doktor, medicinska sestra ili savjetnik

• Vjerski vođa

• Lokalni omladinski vođa

• Lokalne nevladine organizacije

• Roditelji, ujna/strina/tetka, ujak/stric/tetak, ili bake i djedovi.

58

Napomena:

Radionica se sastoji iz nekoliko komplementarnih sesija koje vode ka definisanim ciljevima. Prva sesija kod učesnika podstiče razvoj kritičke svijesti o donošenju odluka te rizicima i posljedicama štetnih odluka, kao i pozitivnim stranama „dobrih/zdravih“ odluka. Druga sesija upoznaje učesnika s osnovnim informacijama o kockanju te podstiče razvijanje kritičkog razmišljanja o povezanosti odluka sa stepenom štetnosti kockanja.

Korak1: Pozdravite učesnike i objasnite da ćete naredna dva časa razgovarati o temi koja je, iako vrlo prisutna u našem društvu, opet relativno nepoznata. Objasnite da je radionica interaktivnog karaktera i da je učešće učenika ključno za njeno izvođenje.

Korak2: Kredom tablu podijelite na dvije jednake polovine, u gornjem lijevom uglu upišite „igre na sreću”, a u desni gornji ugao upišite „kockanje“. Podijelite učesnicima prazne papiriće, svaki učesnik treba da dobije dva prazna papirića. Zamolite učesnike da na papiriće napišu dvije asocijacije, jednu za „igre na sreću“ i drugu za „kockanje“. Dajte učesnicima dvije minute da razmisle o asocijacijama, te ih zamolite da iste zalijepe na tablu u pripadajuća polja.

Korak3: Pročitajte sve asocijacije koje su učesnici naveli i nastavite radionicu koristeći sljedeća pitanja:

• Šta su igre na sreću i koje su najčešće u našoj zemlji?

- Potrebno je dobiti sljedeće odgovore: grebalice, srećke, loto, bingo, sportsko klađenje.

• Da li mladi u BiH koriste neke od nabrojanih igara na sreću?

• Koje su najpopularnije među mladima?

• Koja je razlika između igara na sreću i kockanja?

• Da li su igre na sreću isto što i kockanje?

- Potrebno je zaključiti da sve igre na sreću ulaze u kategoriju kockanja.

• Šta znači termin kockanje?

U nastavku izbrišite granicu nacrtanu na tabli, koja dijeli kolonu „kockanje” od kolone „igre na sreću” i zaključite da

sve forme igara na sreću pripadaju kategoriji ponašanja koje nazivamo kockanjem.

Korak3: Zaključak diskusije

Diskusiju zaključite predstavljanjem osnovnih činjenica o kockanju. Koristite dolje priloženi test:

Kockanje3 predstavlja igru u kojoj osoba može dobiti ili izgubiti novac ili druge vrijednosti. Osoba može uložiti novac ili druge vrijednosne stvari/nekretnine i rizikovati gubitak uloženog s namjerom da ostvari potencijalnu korist.

Kockanje podrazumijeva sve igre u kojima osoba ulaže novac: igre na sreću, lutrije, bingo, loto, grebalice, sportska klađenja, poker, socijalne igre, internet klađenja i internet igre na sreću. Istraživanja u našoj zemlji pokazuju da je sportsko klađenje najzastupljeniji vid kockanja.

Po međunarodnoj klasifikaciji bolesti, kockanje je klasifikovano kao MKB-10 F 63.0 4 i ulazi u kategoriju poremećaja navika i impulsa. U istu klasifikaciju (MKB-10) ulaze i stanja poput kleptomanije (patološka sklonost krađi), piromanije (patološko podmetanje požara), trihitilomanije (bolesno čupanje kose).

Korak 4: Zašto se mladi klade?

U diskusiji s učenicima razgovarajte o razlozima zašto se mladi odlučuju za klađenje. Nastavite diskusiju koristeći sljedeća pitanja:

• Zašto mladi počinju s kockanjem?

• Da li je sportsko klađenje popularno među mladima? Ako učesnici zaključe da, postavite potpitanje:

- Zbog čega su sportske kladionice danas popularne među mladima?

- Ko je skloniji sportskom klađenju, mladići ili djevojke?

- Iz kojeg razloga mladići češće koriste usluge sportskih kladionica?

• Koliko vršnjaci utiču na odluke o klađenju?3 Merriam-Webster's Learner's Dictionary – definition of gamble (2016)4 Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema,

Svjetska zdravstvena organizacija, Hrvatsko izdanje, 2012.

4.6 Modul 5: Kockanje

Trajanje: 90 minuta (dva školska časa)

Potrebni materijali: Prazni papirići, ljepljiva traka, makaze, kreda, spužva

59

• Da li i u kojoj mjeri roditelji utiču na odluku o klađenju?

• Da li društvo utiče na odluku o klađenju/kockanju?

Korak5: Sada učesnicima podijelite radni materijal „Analizirajmo isječak iz medija“. Svaki učesnik treba dobiti jedan primjerak kopije radnog materijala. Dajte učesnicima 2-3 minute vremena da pročitaju sadržaj radnog materijala. Sesiju nastavite diskusijom koristeći ponuđena pitanja.

Diskusija o slučaju mladića koji je govorio o ličnim iskustvima s kockanjem:

• Da li je klađenje vrsta kockanja?

• Kada je mladić počeo s klađenjem?

• Da li mladi počnu s klađenjem ranije?

• S kim je išao u kladionicu?

• Koliko prijatelji utiču na naše odluke da se kockamo?

• Ko još utiče na naše odluke da se kockamo?

• Koju vrstu kockanja je on počeo praktikovati u prvom razredu srednje?

• Kojeg je uzrasta bio kada je išao u automat klubove?

• Da li zakon dozvoljava maloljetnoj osobi da posjećuje kladionice i automat klubove?

• Šta rizikuje mlada osoba ukoliko bude uhvaćena?

• Šta je s roditeljima? Kako to utiče na njih?

Korak6: Analizirajmo stav stručnjaka:

Sada učesnike zamolite da pažljivo pročitaju „Stav stručnjaka“, koji se nalazi na istom radnom materijalu. Učenicima dajte dvije minute da pročitaju tekst i nastavite radionicu.

• Da li je sportsko klađenje popularno među vašim vršnjacima?

• Da li osobe krenu s malim ili s velikim uplatama?

• S obzirom da se radi o malim uplatama, šta je konkretan rizik za osobu koja se kladi?

• Osim novca, šta osoba dodatno gubi?

• Kako se gubi kontrola nad kockanjem i šta dovodi do odluke da osoba ulaže više i češće?

• Koje vrste kockanja su najpopularnije među djevojkama?

• Koje vrste kockanja su najpopularnije među mladićima?

• Koliko je tačna konstatacija stručnjaka da mladi, s obzirom da se klađenje najčešće povezuje sa sportom, ne vide rizike klađenja i koliko sport u klađenju umanjuje osjećaj da se zapravo radi o kockanju?

• Ukoliko se osoba navikne na uzbuđenje koje klađenje donosi u kombinaciji s gledanjem utakmice, kako prekid klađenja može uticati na daljnje gledanje utakmica?

• Da li je lako prestati kladiti se?

• Da li govorimo o nekoj vrsti ovisnosti i šta su ovisnosti?

Korak7: Objasnite učesnicima da svaki vid kockanja može biti štetan i opasan, no to ne zavisi od vrste igre/klađenja već od ponašanja pojedinca u odnosu na igru. Postoje osobe koje jednom godišnje kupe srećku i narednih godinu dana ne razmišljaju o novoj srećki. Postoje oni koji svake sedmice kupe jednu srećku, dok postoje i oni koji će prodati neki predmet iz kuće kako bi dobili novac, a onda ga uložili u klađenje.

Korak8: Na tabli nacrtajte skalu kockanja, kao na slici ispod. Nastavite radionicu predstavljanjem osnovnih činjenica o kockanju:

Kada govorimo o prvom iskustvu s kockanjem, svaki početak u sebi nosi bezazlenu namjeru da se osoba zabavi. Značajan broj ljudi kupuje jednu srećku ili dvije srećke godišnje i u tom slučaju teško da možemo govoriti o ovisnosti ili postojanju problema kontrolisanja odluka o kockanju. Takvo kockanje nazivamo povremenim kockanjem.

Međutim, postoje oni koji to rade jednom ili više puta sedmično. Onog trenutka kada ta navika postane više od rutine i kada osoba osjeća potrebu da se kladi i osvoji novac, govorimo o osjećaju ovisnosti i problemu kontrolisanja te navike. Takvo kockanje nazivamo ozbiljnim kockanjem i osobe u toj fazi i dalje porodicu i postao postavljaju na prvo mjesto.

Problematično i štetno kockanje prati otežano kontrolisanje odluka o kockanju te se osoba suočava s problemima u porodici, na poslu i u odnosima s ljudima.

60

Korak9: Razred podijelite u 8 manjih grupa. Svaka grupa treba da dobije jedan slučaj s pripadajućim pitanjima koja koriste za analizu situacija koje su dobili kao grupa. Formirane grupe imaju 15 minuta na raspolaganju da analiziraju slučaj i odgovore na pitanja. Svoja zapažanja i odgovore na pitanja učesnici predstavljaju u nastavku vježbe. Svaka grupa treba da dobije tri minute da predstavi svoj slučaj i dvije minute da kroz diskusiju s grupom dođu do zajedničkog zaključka. Važno je da za svaki slučaj koji grupe analiziraju definišete poziciju u odnosu na skalu kockanja.

Korak10: Zaključak

Kockanje dovodi do različitih problema, a neki od njih se mogu odraziti na školovanje. Djeca s problemom kockanja mogu izgubiti novac za ekskurzije, izlete, knjige, materijale, instrukcije i druge školske aktivnosti. Česta je pojava da djeca s problemom kockanja posuđuju novac od svojih vršnjaka, dok gubitak novca i kontinuirana zaduživanja mogu negativno uticati na socijalni status i interakcije s drugim vršnjacima.

Gomilanje dugova i laži u vezi s kockanjem i spomenutih posljedica dovode osobu u stresne situacije i podstiču osjećaj krivnje. Stres i kockanje mogu učenika udaljiti od učenja, negativno uticati na akademske uspjehe i postizanje rezultata, što ostavlja dugoročne i cjeloživotne posljedice.

Skrivanje problema i daljnje izlaganje kockanju udaljava mladu osobu od prijatelja i porodice, što može biti posebno opasno i može mladu osobu dovesti u stanje povišenog rizika za razvoj dodatnih problema (upotreba droge, alkohola, duhana, rizična seksualna ponašanja, delinkvencija i sl.).

Problematično kockanje ne podrazumijeva samo gubitak novca. Problemi u kockanju utiču na život u cjelini. Problematično kockanje utiče na fizičko i mentalno zdravlje, negativno utiče na reputaciju i odnose s vršnjacima, negativno utiče na odnose u porodice, s prijateljima, simpatijama i članovima šire porodice.

Također, kockanje se dovodi u vezu s upotrebom psihoaktivnih supstanci. Studije pokazuju da osobe sklone kockanju često preuzimaju i druge štetne navike poput upotrebe alkohola, duhana i droga. Stoga je sasvim jasno da posljedice kockanja mogu biti mnogo ozbiljnije i štetnije.

Radnimaterijal:Analizirajmoslučaj

Slučaj 1: Samir je za 16. rođendan od prijatelja dobio 16 grebalica sa čestitkom u kojoj mu žele sretan rođendan, a grebalice imaju simboličnu vrijednost jer svaka nosi mogućnost da osvoji određeni iznos. Nakon što je ogrebao sve srećke, razočaran jer ništa nije dobio, Samir se požalio mami koja mu je obećala kupiti drugu srećku. Možda ćeš drugi put imati više sreće, rekla mu je mama.

• Pitanje 1: Identifikujte probleme u priči!

• Pitanje 2: Koje su potencijalne posljedice takve situacije?

• Pitanje 3: Koje su alternative?

• Pitanje 4: Odredite na skali kockanja o kojoj se formi kockanja radi!

• Zaključak: Da se u priči radi o vašim prijateljima, šta biste uradili da im pomognete?

Slučaj 2: Edin i Selma su u vezi dvije godine. Selma

Patološko kockanje predstavlja ozbiljan zdravstveni problem jer osoba gubi kontrolu nad odlukama o kockanju i kockanje negativno utiče na sve životne sfere. Osoba ne može da kontroliše želju za kockanjem i poriv za kockanjem je jači od logičkih odluka, pa osoba odluke donosi iracionalno i vođena snažnom ovisnošću.

Bez obzira na uzrast, osobe mogu brzo i lako preći iz faze povremenog kockanja u fazu patološkog kockanja. U pojedinim slučajevima to traje duže, dok kod nekih ljudi razvoj patološkog kockanja traje nekoliko godina.

Osim problema kontrolisanja odluke da li se kockati, poseban problem predstavlja pokušavanje da se vrati izgubljeni novac. Iako izgube značajnu sumu novca, osobe s problematičnim kockanjem ulažu dodatne sume uvjerene da će povratiti ono što su prethodno izgubile. To ih dovodi do većih gubitaka, a svaki naredni ulog je pokušaj vraćanja onog prethodnog, tako da govorimo o začaranom krugu iz kojeg osobe s patološkim kockanjem teško mogu da izađu.

BEZKOCKANJA

POVREMENOKOCKANJE

OZBILJNOKOCKANJE

61

prigovara Edinu da troši mnogo novca na klađenje, a Edin to pravda povremenim dobicima. Selma tvrdi da svi prethodni dobici ne mogu pokriti ukupan ulog koji je Edin napravio. Edin ljutito odgovara da klađenje čini utakmice uzbudljivijim i da je to ključni razlog zašto se kladi.






Slučaj 3: Jasna je s prijateljicama otišla u obližnji kasino. Iako je maloljetnicima ulaz zabranjen, uspjele su ući u kasino. Jasna je odlučila da neće potrošiti više od 20 maraka, no nakon samo sat vremena igranja na poker aparatima, Jasna je potrošila planirani iznos i odlučila da uloži još 20 u nadi da će povratiti izgubljeni novac.




• Pitanje 4: Odredite na skali kockanja o kojoj se formi kockanja radi?


Slučaj 4: Danijel je posudio 50 maraka od prijatelja iz razreda i otišao u obližnju kladionicu. Bio je siguran da ulog u jedan par donosi dobit. Međutim, tim na koji se Danijel kladio je izgubio pa je izgubio uloženi novac. S obzirom da je obećao da će sutra vratiti novac, misleći da će sigurno dobiti, Danijel se našao u nezgodnoj situaciji. Odlučio je da od drugog prijatelja posudi novac, kako bi uložio u drugu utakmicu, a dobitkom bi mogao vratiti obojici. Nažalost, i ovaj put je izgubio.






Slučaj5: Arminu je 16 godina i često s tatom gleda utrke konja. Posljednjih godinu dana Armin i tata preko online stranica klade se na ishode trka konja koje gledaju. Konj na kojeg se Armin kladio je pobijedio, te je osvojio 50 KM. Tata je pohvalio Armina i pitao na šta će potrošiti zarađeni novac. Armin je predložio da ulože sav dobiveni novac u nove trke. Tata se složio i nastavili su s online klađenjem.






Slučaj6: Dejan s prijateljima svake sedmice dolazi u kladionicu. Međutim, Dejanov najbolji drug je predložio da počnu s internet klađenjem i da utakmice gledaju u grupi s mladima koje Dejan ne poznaje. Došli su u stan, tu se nalazilo 8 mladića koji su držali listiće i pratili utakmicu. Jedan od momaka je rekao da je on od jučerašnjeg dobitka kupio alkohol i marihuanu i ponudio sve prisutne. Svi su odmah pristali jer im to nije bio prvi put, no Dejan se ustručavao. Svi su se počeli zezati da je Dejan još uvijek mali dječak, što je Dejanu teško palo, a htio je da ostane u toj grupi, sve mu je to izgledalo cool. Pristao je i zapalio je prvi joint.






Slučaj 7: Asmir već nekoliko godina posjećuje sportske kladionice. Prošle sedmice je uložio 100 KM na jedan par i dobio 400 KM. Ove sedmice su Asmira zvali prijatelji da se ponovo klade i ulože novac, no Asmir je potrošio sve, pa je odlučio da ukrade 100 KM od tatine ušteđevine. Izgubio je 100 KM i uplašio se da mama i tata ne otkriju njegovu

62

krađu te je uzeo još 100 KM u nadi da će dobiti ponovo veći iznos i tako vratiti novac roditeljima. Izgubio je i ovaj put. Mama i tata su otkrili da nedostaje 200 KM iz njihove ušteđevine.






Slučaj 8: Belmin i Elvira su u vezi gotovo tri godine. Oboje vole da se klade i često odlaze u kasina i sportske kladionice. S obzirom da oboje idu u istu školu, novac od ekskurzije su uložili u jedan par nadajući se višestrukom dobitku i dobijanju mnogo veće sume. Uložili su po 500 KM, a očekivani dobitak je bio 2000 KM. Međutim, utakmica nije išla očekivanim tokom i izgubili su uloženi novac.

• Pitanje1: Identifikujte probleme u priči!





Analizirajmo isječak iz medija

„Sve je počelo s 5 kn, a onda sam povećavao uloge i počeo krasti od roditelja”

Jedan od onih koji su prošli kroz pakao ovisnosti o kocki je i devetnaestogodišnjak iz Zagreba koji je za Index ispričao kako je zakoračio u te opasne vode te kako se oslobodio iz okova ovisnosti o kocki, koja ga je gotovo povukla na samo dno.

„Kladiti sam se počeo još u 7 razredu osnovne. S prijateljima sam u kladionici uplaćivao listiće po 5 ili 10 kn. Nije nam tada bila važna lova, htjeli smo se samo ponašati kao odrasli. U prvom srednje otišao sam korak dalje te sam s ekipom krenuo po automat klubovima, onako iz fore, da vidimo kako to izgleda. Bili smo maloljetni, ali za godine nas najčešće niko nije ni pitao, no bilo je i situacija kada smo čekali ispred kladionice da naiđe netko od starijih kako bismo mu dali novce da nam uplati listić“,

prisjeća se danas 19-godišnji student prve godine fakulteta čiji su podaci poznati redakciji.5

5 Preuzeto sa http://thebosniatimes.ba/clanak/2595

63

Stav stručnjaka:

„Prve aktivnosti kockanja kod mladih počinju najčešće vrlo bezazleno, uplatom relativno malih iznosa novca (oko 5-10 kuna) uglavnom na klađenje. Sportsko klađenje je mladima atraktivnije od nekih drugih igara. Uz to, klađenje se često povezuje sa sportom, kao pozitivnom aktivnosti, te mladi imaju osjećaj da, zato što prate sport, mogu dobro predvidjeti ishode budućih događaja. To im daje iluziju, naglašavam, iluziju kontrole. Kada se klade, ‚napetije’, im je i pratiti utakmice, a ulog doprinosi tom uzbuđenju, te se pritom vršnjaci na neki način natječu i uspoređuju u tome ko ima veće‚ ‚znanje’, ko je ‚mudriji’, ko ‚pametniji’ ”,

kaže dr. Ricijaš.

Pitanja za diskusiju:

• Da li je klađenje vrsta kockanja?

• Kada je mladić počeo kladiti?

• Da li mladi počnu s klađenjem ranije?

• S kim je išao u kladionicu?

• Koliko prijatelji utiču na naše odluke da se kockamo?

• Ko još utiče na naše odluke da se kockamo?

• Koju vrstu kockanja je on počeo praktikovati u prvom srednje?

• Kojeg je uzrasta bio kada je išao u automat klubove?

• Da li zakon dozvoljava maloljetnoj osobi da posjećuje kladionice i automat klubove?

• Šta rizikuje mlada osoba ukoliko bude uhvaćena?

• Šta je s roditeljima? Kako to utiče na njih?

Analizirajmo stav stručnjaka:

• Da li je sportsko klađenje popularno među vašim vršnjacima?

• Da li osobe krenu s malim ili s velikim uplatama?

• S obzirom da se radi o malim uplatama, šta je konkretan rizik za osobu koja se kladi?

• Pored novca, šta osoba dodatno gubi?

• Kako se gubi kontrola nad kockanjem i šta dovodi do odluke da osoba ulaže više i češće?

• Koje vrste kockanja su najpopularnije među djevojkama?

• Koje vrste kockanja su najpopularnije među mladićima?

• Koliko je tačna konstatacija stručnjaka da mladi, s obzirom da se klađenje najčešće povezuje sa sportom, ne vide rizike klađenja i koliko sport u klađenju umanjuje osjećaj da se zapravo radi o kockanju?

• Ukoliko se osoba navikne na uzbuđenje koje klađenje donosi u kombinaciji s gledanjem utakmice, kako prekid klađenja može uticati na daljnje gledanje utakmica?

• Da li je lako prestati kladiti se?

1. Problem ovisnosti o klađenju — Sportske kladionice u Mostaru, Iko Skoko, Davorka Topić-Stipić, Marijan Primorac, 2016

2. Peter Ferentzy, W. J. Wayne Skinner, Flora I. Matheson. Illicit Drug Use and Problem Gambling. ISRN Addiction, 2013

3. Zdravi životni stilovi i odnosi među adolescentima, Mehmedović et al. Asocijacija XY, 2016.

4. Zakon u unutrašnjoj trgovini FBiH, 2015

5. ESPAD Report Bosnia and Herzegovina 2008

6. Studija o mladima u Bosni i Hercegovini / Jusuf Žiga ... [et al.] ‒ Sarajevo: Friedrich-Ebert-Stiftung, 2015

7. Psihoactive substances – World Health Organization definition, 2016

8. National Institute on Drug Abuse. DrugFacts: Heroin. http://www.drugabuse.gov/publications/drugfacts/heroin.

9. Državni izvještaj (podaci iz 2013. godine) za EMCDDA za 2014. godinu, Ministarstvo sigurnosti BiH, 2014

10. Zdravi životni stilovi i odnosi među adolescentima, Mehmedović et al., Asocijacija XY, 2016

11. Prevalence, Knowledge, and Practices of Hookah Smoking Among University Students, Florida, 2012

12. Why Do Adolescents Drink, What Are the Risks, and How Can Underage Drinking Be Prevented? National Institute of Alcohol Abuse and Alcoholism, U.S. Departent of Health and Human Sevices (No. 67) 2007

13. Is Creatine a Safe Supplement for Teenagers? Livestrong fondation, 2015

14. Komparativna studija „Istraživanje odnosa srednjoškolaca prema alkoholu, drogi, pušenju i kocki“ (komparativno istraživanje roditelja na uzorku mladih uzrasta do 17 godina u Srbiji, Crnoj Gori i BiH), Bolnica Vita, 2014

15. Problem ovisnosti o klađenju — Sportske kladionice u Mostaru, Iko Skoko, Davorka Topić-Stipić, Marijan Primorac, 2016

16. Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, Svjetska zdravstvena organizacija, Hrvatsko izdanje, 2012

17. Risk and protective factors associated with youth problem gambeling, Freund Publishing House, 2010

18. Youth Gambling Problems: The Identification of Risk and Protective Factors

19. Ladouceur & Mireault, 2005

20. Delfabbro, Lahn, & Grabosky, 2006; Fried et al., 2010; Vachon, Vitaro, Wanner, & Tremblay, 2004; Volberg et al., 2008,

21. Hurt et al., 2008; Wickwire et al., 2010; Wickwire et al., 2008

22. Youth Gambling and Problem Gambling: Another High Risk Behavior, International Centre for Youth Gambling Problems and High-Risk Behaviors McGill University

23. The Gambling Environment and Gambler Behaviour, D Marshall, ‒2005

24. Westphal, J. R., Rush, J. A., Stevens, L., & Johnson, L. J. (2000). Gambling behavior of Louisiana students in grades 6 through 12. Psychiatric Services, 51, 96 – 99

25. Winters, K. C. & Anderson, N. Gambling involvement and drug use among adolescents .Journal of Gambling Studies, 16, 175 – 198, 2004

64

LITERATURA

65

66

O FMON-UFederalno ministarstvo obrazovanja i nauke vrši upravne, stručne i druge poslove utvrđene zakonom, a koji se odnose na koordiniranje planiranja i aktivnosti u oblasti: predškolskog, osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja, pedagoških standarda i prostornih normativa, opreme i nastavnih sredstava predškolskog, osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja i odgoja; nostrifikacije i ekvivalencije inostranih školskih svjedodžbi i diploma; stručnog obrazovanja i usavršavanja nastavnog osoblja; udžbenika za osnovno i srednje obrazovanje; implementacije Bolonjskog procesa; naučnoistraživačkog rada na unapređenju odgojno-obrazovnog rada; đačkog i studenskog standarda; razvoja naučno-istraživačke djelatnosti; kordiniranja naučnoistraživačkih i istraživačkorazvojnih aktivnosti; razvoja naučnoistraživačkih organizacija; podsticanja fundamentalnih primjenjenih istraživanja; razvoja investicionih tehnologija i kadrova u naučnoistraživačkoj djelatnosti; praćenja inovacija, razvoja i unapređenja tehnologija; koordiniranja u ostvarivanju prava mladih u oblasti obrazovanja i nauke i druge poslove utvrđene zakonom.

67

O ASOCIJACIJI XYAsocijacija XY je nevladina, neprofitna, nepolitička organizacija sa sjedištem u Sarajevu i podružnicom u Banjoj Luci. Osnovana je, uz pomoć IPPF EN-a, 2001. godine udruživanjem grupe građana zainteresovanih za rješavanje postojećih i prijetećih problema u vezi sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem. Pridruženom članicom IPPF-a1 postala je 2004., a u novembru 2006. primljena je u punopravno članstvo IPPF, najraširenije organizacije u svijetu u polju seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Primarna ciljna grupa Asocijacije XY su mladi ljudi općenito, a pogotovo oni iz vulnerabilnih i teško dostupnih grupa. U svom radu Asocijacija XY ima podršku i sarađuje sa relevantnim vladinim ustanovama, profesionalnim osobljem, domaćim i međunarodnim nevladinim organizacijama i drugim profesionalcima. Od 2004. godine u okviru Asocijacije XY djeluje Savjetovalište za zaštitu zdravlja i promociju zdravih stilova života, a u septembru 2006. sa radom je počela i medicinska ordinacija koja pruža ginekološke i dermatovenerološke usluge. Tako je Asocijacija XY postala zapravo Prijateljski centar za zdravlje mladih čije su sve usluge apsolutno povjerljive, anonimne i besplatne. Asocijacija sve svoje projekte implementira kroz tri programske oblasti: seksualno i reproduktivno zdravlje i prava koje uključuje pet programskih podoblasti (adolescenti, zagovaranje, pristup, abortus i AIDS), druga oblast je zdravlje i zdravi stilovi života koji uključuju i prevenciju nasilja i treća programska oblast je mentalno zdravlje.

1 International Planned Parenthood Federation – Međunarodna federacija za planiranje porodice

68

facebook.com/AsocijacijaXY

twitter.com/AsocijacijaXY

youtube.com/AsocijacijaXY

www.xy.com.ba

URED U SARAJEVU

Danijela Ozme br. 1271 000 SarajevoTel: 033/ 260 – 615Fax: 033/ 260 – 617e-mail: [email protected]

URED U BANJOJ LUCI

Pave Radana 4078 000 Banja LukaTel.: 051/215 211e-mail: [email protected]

Nastao kao rezultat analize različitih istraživanja koja ukazuju na zabrinjavajuću percepciju mladih o nezdravim navikama upotrebe alkohola, duhana, psihoaktivnih supstanci i klađenja/kockanja, koje postaju svojevrstan trend među mladima i društveno prihvatljiv fenomen, ovaj priručnik, prema riječima autora, predstavlja preventivni odgovor baziran na predstavljanju zdravstvenog opismenjavanja i razvoja psihosocijalnih kompetencija učenika.

Priručnik je teorijski i stručno utemeljen i ima značajnu odgojno-obrazovnu vrijednost, naročito imajući u vidu da je jedan od prvih edukativnih materijala u BiH koji je usmjeren na prevenciju kockanja među mladima u osnovnoj i srednjoj školi.

EminaJusufbegović,prof.filozofijeisociologije

Aktuelnost priručnika „ Prevencija upotrebe psihoaktivnih supstanci i kockanja kod adolecenata u osnovnim i srednjim školama“, potvrđuje epidemijsku raširenost kod navedene populacije.

Adolescencija je životno razdoblje obilježeno brojnim promjenama u životu pojedinca i izazovima koji se stavljaju pred njega. Ulazak u svijet odraslih je specifičan, složen i odvija se uglavnom disharmonično. Zbog toga je bitna intervencija u odgoju i obrazovanju kako bi se prevenirala mogućnost pojave rizičnih ponašanja koja predstavljaju razvojni rizik za pojedinca, porodicu, ali i za širu društvenu zajednicu.

dr.sc.SuadaBrankovićFakultetzdravstvenihstudija

Izradu priručnika omogućilo je I podržalo Federalno ministarstvo orbazovanja i nauke

Documents

PRIRUČNIK - asocijacijaxy.org · aktivnosti usmjeren na prevenciju različitih rizika za zdravo odrastanje djece i mladih. Odgoj zdrave, sretne, ... zaštite i zdravstveni status