Priručnikoljudskimpravima: PRAKTIČNEAKTIVNOSTI ... o ljudskim pravima za... · nastavu o ljudskim pravima. Priručnik ima za cilj da osnaži i inspiriše nastavnike i da ih motiviše

Priručnik o ljudskimpravima:PRAKTIČNE AKTIVNOSTI

ZA NASTAVUU SREDNJIM ŠKOLAMA

STRANA

2

Teme iz oblasti ljudskih pravaza više razrede osnovne školei niže i više razrede srednjih škola

Kultura poštovanja ljudskih prava predstavlja pokušaj da se definišu principi za pozitivnu manifestaciju svih oblika ljudskog ponašanja.

Iako se u tekstu u okviru svakog pitanja opisuje svega nekoliko aktivnosti, one treba da posluže nastavnicima kao osnov za osmišljavanje sopstvenih aktivnosti. S obzirom na to da neka od ovih pitanja mogu izgledati kontroverzna, potrebno je da nastavnik bude senzibilan i diskretan.

Nastavnici koji žele da se bave nekim konkretnim pitanjem (npr. mir i razoružanje, svjetski razvoj, zarobljenici savjesti, manjinski narodi, antirasizam ili antiseksizam) treba da ga obrađuju u kontekstu ljudskih prava.

Učenicima će tako biti vidljivo da ono o čemu razgovaraju jeste samo jedan aspekat mnogo većeg okvira koji obuhvata brojna druga pitanja. Ovo opšte razumijevanje daće im širinu, a bavljenje konkretnim pitanjima dubinu shvatanja ljudskih prava.

STRANA

3

Tokom 2018. godine svijet proslavlja 70. godišnjicu usvajanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. U čast obilježavanja godišnjice jednog od najznačajnih dokumenata u istoriji čovječanstva, Vlada Crne Gore i Sistem Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori zajednički su tokom godine organizovali brojne aktivnosti sa ciljem promovisanja važnosti ljudskih prava i same Deklaracije.

Jedna od ciljanih intervencija je i promocija ljudskih prava u svim crnogorskim srednjim školama koju su Ministarstvo prosvjete i Sistem UN u Crnoj Gori organizovali povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, 10. decembra 2018. U tu svrhu adaptiran je ovaj priručnik kancelarije Visokog komesara UN za ljudska prava (United Nations Human Rights Office of the High Commissioner – OHCHR) namijenjen nastavnicima srednjih škola, kao set smjernica za integraciju ljudskih prava u nastavni plan i program ali i u samu kulturu njihovih škola.1

Udžbenik pod nazivom “Priručnik o ljudskim pravima: Praktične aktivnosti za nastavu u srednjim školama“ nastavnicima srednjih škola pruža edukativne smjernice ali i konkretne primjere i pokazne vježbe za praktičnu nastavu o ljudskim pravima. Priručnik ima za cilj da osnaži i inspiriše nastavnike i da ih motiviše da pronađu najefektivnije nastavne metode i strategije da kod đaka unaprijede razumijevanje i poštovanje ljudskih prava.

O PRIRUČNIKU„Pozivamo sve nastavnike srednjih škola u zemljida na Dan ljudskih prava 10. decembar 2018. prvi čas posvete Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima“Ministarstvo prosvjete Crne Gore i Sistem UN u Crnoj Gori

Priručnik je tematski strukturiran, pri čemu svaka tematska cjelina preporučuje konkretne nastavne aktivnosti u učionici. Pritom, svaka od predloženih aktivnosti direktno referira na odgovarajuće članove Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (Universal Declaration of Human Rights - UDHR) i Konvencije UN o pravima djeteta (UN Convention on the Rights of the Child - CRC).

Nije predviđeno da priručnik bude dodatni teret ionako obimnom kurikulumu srednjih škola, već kao praktična pomoć nastavnicima da integrišu komponentu ljudskih prava u predmete i teme koje već predaju u školama. Priručnik ne iziskuje angažman dodatnih resursa. Umjesto toga, oslanja se na najbogatiji resurs koji svaki nastavnik ima na raspolaganju – svakodnevno životno iskustvo svojih đaka.

Praktične vježbe i simulacije iz Priručnika poslužiće srednjoškolcima da steknu dubinsko znanje i razumijevanje ljudskih prava, da se upoznaju sa višeslojnim manifestacijama zaštite ljudskih prava u učionici i u zajednici. Vježbe i primjeri imaju za cilj da stimulišu srednjoškolce na samostalno i kritičko promišljanje o ljudskim pravima, dubinsko razumijevanje ove teme, kao i na unapređenje vještina za aktivno građansko učešće u demokratskom društvu.

1ABC - Teaching Human Rights: Practical Activities for Primary and secondary Schools – Chapter 3: Human Rights Topics for Upper Primary and Lower and Senior Secondary School – OHCHR, Training and Education Materials: https://www.ohchr.org/EN/PublicationsResources/Pages/TrainingEducation.aspx

STRANA

4

ZAŠTITA PRAVA NA ŽIVOTpojedinac u društvuDa bi se stekla jasna predstava o tome da je čovječanstvo sastavljeno od pojedinca, nastavnik s učenicima može istraživati značenje izraza „biti čovjek“. Ovo je prefinjenija forma aktivnosti od aktivnosti iz drugog poglavlja koja se bavi samouvjerenošću i poštovanjem. Ljudi su društvena bića; svako od nas ima sopstvenu ličnost, ali većinu stvari učimo kroz suživot s drugima. Stoga je rad na pojedincu ujedno i rad na cjelokupnom društvu.

a: Biti ljudsko biće

Stavite pred razred neki pogodan predmet (npr. kantu za otpatke okrenutu naopačke). Objasnite im da se radi o posjetiocu s druge planete koji želi više da sazna o bićima koja sebe nazivaju „ljudi“. Zatražite od učenika da daju prijedloge koji bi posjetiocu mogli pomoći da nas identifikuje kao „ljudska bića“.

Diskusija:

• Što znači biti „čovjek“?

• Kako biti „čovjek“ razlikuje od toga da neko samo živi ili „preživljava“?

(UDHR član 1; CRC član 1)

b: Poruka u boci

Zamolite učenike da zamisle da je primljen signal iz dalekog svemira. Ujedinjene nacije planiraju da u specijalnoj letjelici pošalju informacije o ljudskim bićima. Učenici treba da odaberu što će se naći u toj letjelici (npr. muzika, modeli ljudi, odjeća, knjige, religiozni predmeti). Na nivou razreda predložite što više mogućih ideja, ili organizujte aktivnost kao projekat pojedinca/manje grupe.

Pitanja na koja u stvari treba dati odgovor – „Ko sam ja?”, „Ko smo mi?”– su temeljna. Prethodno opisane aktivnosti treba da omoguće učenicima da formiraju predstavu o sebi kao o ljudskom biću i da razviju shvatanje

ljudskog dostojanstva. Ovo je od ključnog značaja za njihov doživljaj sebe kao pripadnika čovječanstva, odgovornih za humanost u svim svojim brojnim i raznovrsnim oblicima. Definisanje humanosti zapravo nam pomaže da shvatimo što je nehumanost.


c: Počeci i završeci

Život u društvu čovjeka čini veoma kompleksnim. U zavisnosti od procjene nastavnika, razred može razmatrati različite aspekte prava na život:

• Gdje počinje „život“?

• Da li je ikada moguće oduzeti život?

• Koji faktori formiraju naša mišljenja u pogledu značenja „života“ (npr. religija, tehnologija, zakon)?


d: „Novinar je nestao!“

Preporuka je da nastavnik sam donese odluku u vezi s narednom studijom slučaja. Saopštite razredu sljedeće informacije:

Vi ste novinar. Napisali ste članak u vašim novinama koji je naljutio određenu osobu na visokom položaju. Sljedećeg dana, nepoznata lica su provalila u vaš stan i kidnapovala vas. Tukli su vas i zatvorili samog/samu u sobi. Niko ne zna gdje ste. Niko se nije ponudio da bilo šta uradi. Tamo ste bili zatočeni mjesecima.

Novinaru su uskraćena brojna osnovna prava. Koristeći Univerzalnu deklaraciju, recite razredu da navedu koji su članovi Deklaracije prekršeni.Zatražite od svakog učenika da napiše pismo ministru pravde navodeći ova prava ili otvoreno pismo novinaru. Ko bi još mogao pomoći u ovom slučaju (upoznavanje učenika s ulogom organizacija civilnog društva)?

(UDHR članovi 3, 5, 8, 9, 11, 12)

STRANA

5

e: Zaštita djece

U Konvenciji o pravima djeteta (CRC) označite sve članove koji se bave zaštitom djece i okolnostima i konkretnim oblicima zlostavljanja i eksploatacije koji su opisani u ovim članovima.

• Postoje li još neki oblici koje biste dodali?

• Jesu li neka djeca ranjivija od druge djece i da li im je potrebna veća zaštita?

• Razgovarajte o obavezi da se djeca zaštite:

• Ko je, prema Konvenciji, odgovoran za zaštitu djece?

• Definiše li se Konvencijom određena hijerarhija u pogledu ove obaveze?

• Što se dešava kad oni koji su odgovorni za zaštitu djece u tome omanu?

• Ispitajte kakvo je stanje u pogledu zaštite djeteta u vašoj zajednici koristeći spisak definisan na početku aktivnosti.

• Koje su posebne potrebe djece kad je riječ o zaštiti u vašoj zajednici?

• Koje osobe ili grupe ljudi djeci pružaju zaštitu?

• Postoji li način na koji biste vi ili vaš razred mogli doprinijeti ovoj zaštiti?

• Zašto smatrate da prava djece treba da se formulišu posebnim sporazumom o ljudskim pravima?

(CRC članovi 2, 3, 6, 8, 11, 16, 17, 19, 20, 22, 23, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38)

RAT, MIR I LJUDSKA PRAVAUniverzalna deklaracija o ljudskim pravima (UDHR) napisana je kao odgovor na užasavajuće događaje iz Drugog svjetskog rata. U preambuli Deklaracije navodi se da je „nepoštovanje i preziranje ljudskih prava vodilo varvarskim postupcima, koji su vrijeđali savjest čovječanstva“ i ističe da je „priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske porodice temelj slobode, pravde i mira u svijetu“.

Mir, razoružanje, razvoj i ljudska prava međusobno su povezani. Sveobuhvatan pristup podučavanju o ljudskim pravima podrazumjeva

podučavanje o miru i razoružanju, i o razvoju i podizanju svijesti o životnoj sredini.

Učenicima se mogu saopštiti informacije o trci u naoružanju i pokušajima da se ona kontroliše. Sama činjenica da je od završetka Drugog svjetskog rata zabilježeno preko 150 sukoba ukazuje na to da je oružano nasilje i dalje prisutno. U zavisnosti od nivoa naprednosti razreda, analiza međunarodne politike i ekonomskih pitanja bi takođe omogućila učenicima da bolje zašto je tako teško očuvati mir. Neuravnotežen razvoj i ekološki problemi su takođe endemske prirode; ne samo da su sami po sebi nasilni već mogu da doprinesu da se posije sjeme rata. A rat – posebno nuklearni rat – čak i onaj malih razmjera, može da rezultuju ekološkom katastrofom.

a: Mir

Izaberite neki lijep dan, ako je to moguće. Postavite pitanje: „U svijetu u kom tinjaju lokalni sukobi i koji se suočava sa prijetnjama od rata, zašto smatrate da je mir bitan?“

Izvedite razred napolje, možda na neko prijatno mjesto. Neka svi legnu na leđa u tišini i zatvore oči na otprilike tri minuta. Zatim, nastavite sa časom i razgovarajte o fundamentalnoj vrijednosti mira. Kako bi oni definisali „mir“? Kakav je odnos između mira i ljudskih prava?

(UDHR članovi 1, 3, 28; CRC članovi 3, 6)

b: Samit

Simulirajte diskusiju na samitu između vođa svih zemalja svijeta o nekom ključnom pitanju, na primjer, smanjenje upotrebe nagaznih mina ili zaštita djece od rada koji je opasan. U učionici organizujte debatu na odabranu temu, tokom koje će grupe raditi zajedno kao zemlje učesnice Samita: neke grupe treba da se zalažu da se ova praksa zabrani, dok ostale treba da budu protiv zabrane. Kada bude moguće, uporedite diskusije

STRANA

6

koje su bile za donošenje Konvencije o zabrani protivpješadijskih mina (1997) ili Konvencije o zabrani najgorih oblika dječijeg rada (Konvencija Međunarodne organizacije rada br. 182, iz 1999. godine). Naglasite da razne zemlje i ljudi mogu zajedno raditi i omogućiti nam da svi živimo zajedno u miru. (Vidjeti aktivnost Model simulacije Ujedinjenih nacija u nastavku kao alternativu.)

(UDHR član 28; CRC članovi 3, 4, 6c)

c: Kofere u ruke

Uobičajeni rezultat rata i opresije jeste stvaranje izbjeglica, ljudi koji napuštaju svoje domovine iz „opravdanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti nekoj društvenoj grupi ili svojih političkih uvjerenja“ (član 1.A.2 Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951). Pročitajte sljedeći scenario:

Vi ste nastavnik u _________. Vaš partner je nestao i kasnije je utvrđeno da je ubijen. Vaše ime se pojavilo u novinskom članku u kom se navode lica osumnjičena za prevrat. Kasnije ste dobili pismo u kojem vam prijete smrću zbog vašeg navodnog političkog angažmana. Odlučujete da bježite. Pakujete se. Možete sa sobom ponijeti samo pet kategorija predmeta (npr. kozmetiku, odjeću, fotografije) i samo

ono što može da stane u jednu torbu. Imate pet minuta da odlučite što ćete ponijeti sa sobom. Imajte na umu da se možda nikad više nećete vratiti u vašu domovinu.

Zamolite nekoliko učenika da pročitaju svoj spisak. Ukoliko zaborave da navedu da će ponijeti novinski članak ili prijeteće pismo (jedini konkretan dokaz za organe vlasti u novoj zemlji da su pobjegli zbog „opravdanog straha od gonjenja“), kažite „Vaš zahtjev za azil je odbijen“. Nakon nekoliko takvih primjera, objasnite im definiciju izbjeglice i značaj dokaza gonjenja. Razgovarajte o iskustvu kad se emotivne odluke donose u stanju uznemirenosti.

Sprovedite istraživanje o izbjeglicama danas u svijetu:

• Gdje postoji najveća koncentracija izbjeglica?

• Odakle su pobjegli i zasto?

• Ko je zadužen za brigu o njima?


d: Djeca vojnici

U nekim djelovma svijeta, dječaci i djevojčice, starosti manje čak i od deset godina, regrutuju se da služe kao vojnici. Ova djeca često budu oteta i prisiljena da obavljaju opasne poslove koji mogu ugroziti njihov život, osakatiti ih i udaljiti od njihovih domaćih zajednica i društva u cjelini. Novi Opcioni protokol (2000) Konvencije o pravima djeteta zabranjuje učešće tako naoružane djece u sukobima, takođe i Konvencija Međunarodne organizacije rada vezano za Zabranu najgorih oblika dječijeg rada (1999).Razgovarajte o sljedećem:

• Zašto oružane snage žele koristiti djecu za ratovanje?

• Koja se ljudska prava ove djece krše? Citirajte konkretne članove iz Konvencije o pravima djeteta.

• Kako bi uloga djeteta vojnika mogla različito uticati na djevojčice i dječake?

• Ukoliko dijete uspije da preživi i da se vrati u svoju domaću zajednicu, s kojim bi se poteškoćama ono moglo suočiti na početku? Kratkoročno? Dugoročno?

U nastavku su navedeni samo neki od primjera aktivnosti koje biste mogli raditti s učenicima ili da oni dodatno istraže ovo pitanje:

• Saznajte više o djeci vojnicima u različitim djelovima svijeta.

• Saznajte koje organizacije rade na rehabilitaciji bivše djece vojnika i koju vrstu podrške im pružaju.

• Napišite pismo kojim ćete podstaći Vladu da ratifikuje Opcioni protokol Konvencije o pravima djeteta kojim se zabranjuje učešće djece u oružanim sukobima.

(UDHR članovi 3, 4, 5; CRC članovi 3, 6, 9, 11, 32, 34, 36, 37, 38, 39)

STRANA

7

e: Humanitarno pravo

Pravni sistem međunarodnog humanitarnog prava funkcioniše paralelno s međunarodnim zakonom o ljudskim pravima kao komplementaran sistem. Otjelotvoren u Ženevskoj konvenciji iz 1949. godine, ova takozvana „pravila ratovanja“ definišu standarde za zaštitu ranjenih, bolesnih i vojnih lica nastradalih u brodolomu, ratnih zarobljenika i civila koji žive u ratom zahvaćenoj zoni ili na teritoriji koju je neprijatelj okupirao. U mnogim državama vojne sile obučavaju svoje službenike o Ženevskoj konvenciji dok Međunarodni komitet Crvenog krsta (ICRC) ima vodeću ulogu u edukaciji javnosti o međunarodnom humanitarnom pravu i u pružanju humanitarne pomoći tokom oružanih sukoba.

Međutim, realnost savremenog ratovanja se promijenila. Borci sada više nijesu samo vojske zaraćenih zemalja (međunarodni oružani sukobi) već i vojske pobunjenika, teroristi ili sukobljene političke ili etničke grupe (ne-međunarodni oružanu sukobi). Osim toga, većinu žrtava više ne predstavljaju vojnici već civili, posebno žene, djeca i stare osobe.

Okvir ljudskih prava i međunarodno humanitarno pravo se na mnogo načina međusobno dopunjavaju.

Na primjer, u oba dokumenta ističe se posebna zabrinutost za djecu koja su regrutovana kao vojnici ili se prepoznaje potreba za posebnom zaštitom djece u područjma zahvaćenim oružanim sukobima.

Saznajte više o tome kako se ljudska i humanitarna prava primjenjuju u uslovima rata:

• Istražite istoriju Međunarodnog crvenog krsta, pokreta Crveni polumjesec i Ženevske konvencije. Kako bi se originalna Ženevska konvencija iz 1949. godine mogla izmijeniti tako se njome rješavaju pitanja savremenog ratovanja?

• Saznajte više o humanitarnom radu Međunarodnog komiteta Crvenog krsta za žrtve rata. Uporedite sedam fundametalnih principa ICRC-a (humanost, nepristrasnost, neutralnost, nezavisnost, dobrovoljnost, jedinstvo i unviverzalnost) s principima Univerzalne deklaracije.

• Uporedite odredbe koje se odnose na djecu u ratom zahvaćenim prodručjima iz Konvencije o pravima djeteta, 4. Ženevske konvencije iz 1949. godine (Ženevska konvencija koja se odnosi na zaštitu civila u vrijeme rata) i dodatnog Protokola Ženevske konvencije iz 1977. godine. Zašto su i zakon o međunarodnim ljudskim pravima i međunarodno humanitarno pravo neophodni da bi se zaštitila djeca?

• Uporedite Opcioni protokol Konvencije o pravima djeteta vezano za učešće djece u oružanim sukobima i član 77 Prvog dopunskog protokola Ženevske konvencije vezano za regrutaciju djece. Šta je od ovo dvoje efektivnije? Zašto su oba neophodna? Slažete li se da je neko ko ima 15 godina dovoljno star da bude vojnik?

• Pregledajte izvještavanje medija o oružanim sukobima u svijetu danas. Primjenjuju li se u ovim sukobima odredbe Ženevske konvencije? Primjenjuju li se odredbe UDHR-a?

(UDHR članovi 5, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 21; CRC članovi 3, 6, 22, 30, 38, 39)

STRANA

8

VLADAVINA I ZAKONLjudska prava su urođena prava svakog ljudskog bića. Možemo se pozivati i na moralne zahtjeve bez obzira na to jesu li ona definisana zakonom. Na primjer, ljudska bića imaju pravo na život nezavisno od toga je li usvojen neki zakon kojim se propisuje ovo pravo.

Međutim, moralnim zahtjevima pravnu snagu daju zakoni. U zemljama gdje su prava pretočena u zakone i dalje je potrebno znati da li se odredbe ovih zakona u potpunosti sprovode u djelo. Ipak, pretvaranje moralnih prava u zakonska prava predstavlja značajan prvi korak.

Zakoni mogu imati i značajan edukativni efekat. Njima se definiše ono što društvo zvanično smatra ispravnim, a takođe se konkretno definišu i standardi za koje društvo smatra da treba da se uvedu. Zakoni su tu za sve i isti su za sve – makar u principu – i iznad su vođa kao i onih koje vode.

a: Savjeti i sudovi

Zakone propisuju nacionalni zakonodavni organi. Učenici treba samostalno da saznaju više o procesu donošenja zakona da bi mogli odgovoriti na sljedeća pitanja:

• Što je „zakon“?• Ko ga sastavlja? • Zašto?

Upriličite posjetu razreda sjednici skupštine opštine ili nacionalnoj skupštini da bi učenici mogli posmatrati članove skupština dok rade. Razgovarajte o tri prethodno postavljena pitanja. Takođe, isplanirajte posjetu zakonodavnom sudu gdje će moći da vide ne samo kako se zakoni primjenjuju već i kako se donose odluke koje predstavljaju pravne presedane koji mogu direktno ili indirektno uticati na buduće odluke. Razgovarajte o istim pitanjima.

Ukoliko nije moguće organizovati predložene posjete, pa i ako je moguće, organizujte razred onako kako je organizovana skupština i održite debatu o

aktuelnim pitanjima ili lažno suđenje za slučaj na lokalnom ili nacionalnom nivou. Podstaknite učenike da sami navedu adekvatne primjere.

Da biste uveli međunarodnu dimenziju, nastavnici bi mogli zatražiti od razreda da istraže proces donošenja odluka u Ujedinjenim nacijama i pitanja koja se trenutno razmatraju. Mogu takođe analizirati neke slučajeve koji su prezentovani pred međunarodnim komisijama, tribunima i sudovima. (Vidjeti aktivnost Međunarodni krivični sud u nastavku.)

Možda biste mogli u razred pozvati lokalne političke aktere da učenici s njima diskutuju na teme iz tri pitanja postavljena na početku aktivnosti ali i o tri dodatna pitanja:

• Zašto se zakoni poštuju?

• Kako se „pravda“ sprovodi?

• Kako se postiže „pravičnost“ u vladi i kroz zakon?

Analizirajte član 12 Konvencije o pravima djeteta, kojim se djeci garantuje pravo na mišljenje o pitanjima koja imaju direktan uticaj na njih. Priznaju li sudovi u vašoj zemlji takođe ovo pravo? Na koji način?

Razgovarajte o sljedećem:

• Imaju li žene pred zakonom isti status?

• Koliko ima žena advokata u vašoj zemlji? Žena sudija? Zakonodavaca u lokalnim i nacionalnim zakonodavnim organima?

• Kako ove brojke odražavaju način na koji se žene tretiraju zakonom? (Vidjeti aktivnost Jednakost pred zakonom i donošenje odluka u nastavku.)

(UDHR članovi 7, 8, 10, 12, 21, 40; CRC članovi 12, 40)

b: Vrste sudova

Zakonodavne procese moguće je bolje objasniti tako što bi se učionica organizovala po uzoru na neformalni sud. „Diskutanti“ se mogu smjestiti u sredini sa svojim „prijateljima“ i „porodicom“ u blizini, a ostatak razreda bi posijedao u krug oko njih kao „selo“. Imenujte „sudiju“ van kruga kao

STRANA

9

nekog kome bi se obraćali samo kad lokalci žele čuti mišljenje nekoga sa strane. Neka se diskutanti smjenjuju prilikom izlaganja svojih slučajeva, čime bi se svakome omogućilo da iznese svoje viđenje. Diskusija treba da traje sve dok se presuda ne donese konsenzusom.

Nastavnik uz pomoć učenika može odabrati pitanje o kojem će diskutovati. Nakon toga razgovarajte o tome koja je bila uloga „zakona“ kako u formalnim tako i u neformalnim slučajevima. Obratite pažnju na to kako je nemoguće nekog proglasiti krivim, posebno kad svaka strana ima razumne argumente.

(UDHR članovi 8, 10; CRC članovi 3, 12)

c: Jednakost prije zakona

Član 7 Univerzalne deklaracije počinje riječima: „Svi su pred zakonom jednaki...“. Međutim, ovako formulisan princip u praksi se ne primjenjuje uvijek.


• Jesu li u vašoj zajednici svi jednaki pred zakonom ili neki ljudi imaju drugačiji tretman?

• Koji faktori određenim ljudima daju prednost u odnosu na ostale?

• Zašto je jednakost pred zakonom ključna za kulturu ljudskih prava?


d: Poređenje dokumentacije o „pravima“ 2

Istaknite činjenicu da su prava zagarantovana ne samo međunarodnom dokumentacijom poput Univerzalne deklaracije (UDHR) već i regionalnim, nacionalnim i lokalnim zakonima kao što su ustavi država.

Podijelite razredu primjerke UDHR-a i bilo koja druga dva dokumenta i zatražite od njih da uporede sadrži li svaki od ovih dokumenata sljedeća prava, i da identifikuju relevantni(e) član(ove):

1. Pravo na obrazovanje2. Sloboda izražavanja (uključujući i medije)3. Sloboda pri izboru bračnog partnera4. Jednakost svih lica, uključujući i žene i manjinske narode5. Sloboda izbora kad je u pitanju broj djece 6. Sloboda od podvrgavanja mučenju i nehumanom tretmanu 7. Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti 8. Pravo na sopstvenu imovinu9. Pravo na posjedovanje sopstvenog vatrenog oružja10. Adekvatna hrana11. Adekvatno sklonište12. Adekvatna zdravstvena njega13. Pravo na slobodna putovanja unutar i van domovine14. Pravo na mirna okupljanja15. Pravo na čist vazduh i vodu.


• Koje ste sličnosti i razlike otkrili? Kako biste ovo objasnili?

• Sadrže li vaš Ustav ili lokalni zakoni više ili manje prava u odnosu na UDHR?

• Jesu li autori ovih dokumenata na isti način tumačili koncept „prava“?

• Navode li se u svim ovim dokumentima kako prava tako i odgovornosti?

• Uživaju li građani vaše države neka druga prava osim onih propisanih Ustavom ili lokalnim zakonima?

• Što se dešava kad su ovi zakoni suprotstavljeni?

• Koja bi trebala da budu ograničenja i odgovornosti Vlada u pogledu garantovanja određenih prava svojim građanima? Na primjer, je li Vlada odgovorna za glad ili beskućništvo?

• Treba li sve Vlade da garantuju za bilo koja od navedenih prava?

(UDHR članovi: svi)

2Preuzeto iz Podučavanje

o ljudskim pravima / Teaching Human Rights,

autora David Shimana (Centar za edukaciju

o međunarodnim odnosima, publikacija, Univeerzitet u Denverz

/ Center for Teaching International Relations

Publications, University of Denver, 1998).

STRANA

10

e: Međunarodni krivični sud

Na međunarodnom suđenju za ratne zločine koje je trajalo u periodu od 1945. do 1946. godine, u Numbergu i Tokiju, pobjednička Alijansa je vodila pojedinačne krivične postupke protiv njemačkih i japanskih zvaničnika za „zločine protiv mira“, za „ratne zločine“ i „zločine protiv čovječnosti“ počinjene u vezi s Drugim svjetskim ratom.

Od tada su tokom mnogih drugih oružanih sukoba počinjeni brojni slični zločini i masovna kršenja ljudskih prava. Procjenjuje se da je u Kambodži, Khmer Rouge ubio dva miliona ljudi tokom 1970-ih. Na hiljade civila, uključujući i zastrašujuće visok broj nenaoružane djece i žena, izgubili su živote tokom oružanih sukoba u Mozambiku, Liberiji, El Salvadoru i drugim zemljama. Međutim, međunarodni dogovor o uspostavljanju međunarodnih sudova koji bi se bavili takvim užasima postignut je tek 90-ih godina prošloga vijeka, kad je buknuo rat u bivšoj Jugoslaviji i kad su ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i genocid – predstavljeni u formi „etničkog čišćenja“ – još jednom zahtijevali međunarodnu pažnju. Godine 1993, Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija osnovao je Međunarodni ad hoc krivični tribunal za teritoriju bivše Jugoslavije, za krivično gonjenje i kažnjavanje pojedinaca odgovornih za ta sistematska i masovna kršenja ljudskih prava. Slično tome, pred kraj građanskog rata u Ruandi, od aprila do jula 1994. godine, tokom kojih je masakrirano oko milion civila, Savjet bezbjednosti je osnovao Međunarodni krivični tribunal za Ruandu.

Istorija je pokazala da bez mehanizma međunarodnog krivičnog suda koji bi se bavio odgovornošću pojedinca, djela poput genocida i strahovitog kršenja ljudskih prava često prolaze nekažnjeno. Takav sud mogao bi obezbijediti komplementarna sredstva kojima bi se osiguralo da se pojedincima može suditi za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti kad zemlja u kojoj se takvi zločini dešavaju nije u mogućnosti da im sudi ili to ne želi. Takođe, takva institucija mogla bi da destimuliše nastanak ozbiljnih zločina u budućnosti u skladu s međunarodnim zakonom. U skladu s tim, predstavnici vlada sastali su se 1998. godine na diplomatskoj konferenciji u Rimu da bi formulisali statut stalnog Međunarodnog krivičnog suda. Dana 17. 7. 1998. godine usvojen je Statut Međunarodnog krivičnog suda: 120 vlada je glasalo za, sedam protiv i 21 je bila uzdržana. Statut je stupio na snagu u julu 2002. godine, nakon što ga je ratifikovalo najmanje 60 zemalja, a Međunarodni krivični sud je

danas smješten u Hagu (Holandija). Osnivanje Međunarodnog krivičnog suda pokreće nekoliko bitnih pitanja i pruža mogućnost za istraživanje i aktivnosti učenika:

• Zašto je neophodno da takav Sud postoji? Može li on biti efektivan?

• Po kom osnovu međunarodna zajednica ima pravo da se upliće u unutrašnja pitanja određene države, kao na primjer, način na koji određena vlada tretira svoje građane? Može li se to tumačiti kao miješanje u unutrašnju politiku? (Moguće je organizovati nastavnu aktivnost gdje bi razred diskutovao o tome da li i u kom slučaju međunarodno tijelo ima pravo da se miješa u unutrašnje poslove određene države.)

• Saznajte više o Međunarodnom krivičnom sudu (npr. pravila o radu, vrste slučajeva rješava, itd. – zvanična web stranica Suda je http://www.icc.org). Koje bi bile obaveze svake vlade u pogledu saradnje s Međunarodnim krivičnim sudom?

• Da bi se osnovao Međunarodni krivični sud, najmanje 60 zemalja je moralo da ratifikuje njegov Statut. Saznajte, koje su zemlje do sada ratifikovale ovaj statut. Ukoliko ga vaša zemlja još nije ratifikovala, organizujte debatu o prednostima i nedostacima ratifikacije. Pošaljite pisma ili peticije zakonodavnim organima vaše zemlje ističući vaš stav(ove) o ratifikaciji.

• Pronađite u svjetskoj istoriji primjere situacija koje bi mogle biti iznesene pred Međunarodni krivični sud da je jedan takav sud postojao u tom periodu.

(UDHR članovi 7, 10, 11, 28; CRC članovi 3, 40, 41)

STRANA

11

SLOBODA MISLI, SAVJESTI,VJEROISPOVIJESTI, MIŠLJENJAI IZRAŽAVANJA

Sloboda misli, savjesti, vjeroispovijesti, mišljenja i izražavanja zauzima centralno mjesto u kulturi ljudskih prava. Konvencija o pravima djeteta daje ova prava djeci u zavisnosti od razvoja njihove zrelosti (Vidjeti aktivnosti Rastuća zrelost i Kad je dosta? u nastavku). Ta prava obuhvataju slobodu mijenjanja vjeroispovijesti ili uvjerenja; formiranje mišljenja bez interferencija; i pravo na traženje, primanje i saopštavanje informacija

i ideja putem bilo kog sredstva i nezavisno od granica.

a: Referentni okviri

Mišljenje može varirati u zavisnosti od toga dopada li nam se ono što vidimo ili ne, i to se odražava na naš odabir riječi. Na primjer, osobu možete opisati kao „distanciranu“ ili „samostalnu“, „agresivnu“ ili „upornu“, „poslušnu“ ili „spremnu na saradnju“, kao nekog ko je „više motivisan” ili ko se „manje plaši da naporno radi“. Zamolite učenike da se sjete nekih drugih dihotomija sličnih navedenim.

Neka učenici, koristeći najpozitivnije izraze, nabroje pet svojih kvaliteta kojima se zaista ponose. Zatim stavite ovo u negativan referentni okvir tako da isti ovi kvaliteti postanu nešto što je loše umjesto što je vrijedno hvale. Zatim neka urade obratno, prvo neka nabroje eventualne negativne karakteristike koje ne vole posebno kod sebe, a zatim neka učine tu listu manje uvredljivom pišući ove riječi naopako. Drugi oblik ove aktivnosti bio bi da zatražite od učenika da navedu listu pridjeva koji generalno opisuju djevojčice i dječake. Zatim zamijenite polove (npr. kvaliteti koji se kad je riječ o dječacima opisuju riječima „energičan“ ili „ambiciozan“ kod djevojčica se opisuju riječima „neljubazna“ ili „navalentna“).

(UDHR članovi 1, 2; CRC član 2)

b: Riječi koje povređuju

Članom 13.2.a Konvencije o pravima djeteta, djetetu se daje pravo na slobodu izražavanja ali se ona ograničava u slučajevima kad se narušavaju prava i ugled drugih. Je li potrebno ograničiti ono čime možemo izraziti svoje misli i uvjerenja?

Da li bi trebalo da uvijek možemo kazati sve što poželimo? Preporuka je da nastavnik sam odluči o sljedećoj aktivnosti.

Podijelite razredu komadiće papira i zatražite od njih da na svakom komadiću napišu po jedan uvredljiv komentar koji čuju u školi. Postavite ljestvicu na zidu u rasponu od „zadirkivanje/šala“ do „izuzetno bolno/ponižavajuće“.

Zamolite učenike da svoje riječi rasporede na odgovarajuća mjesta na ljestvici (alternativno, listići se mogu prikupiti, pri čemu, da bi se osigurala anonimost, nastavnik bi ih čitao naglas, a učenici bi ih onda raspoređivali na ljestvici). Zatim zamolite razred da u tišini analizira zid. Obično se dešava da se iste riječi nekoliko puta ponavljaju i gotovo uvijek se rangiraju drugačije u pogledu njihove grubosti.

• Razgovarajte o ovom iskustvu: zamolite učenike da kategorizuju riječi (npr. izgled, sposobnost, etnička pripadnost, seksualno opredjeljenje).

• Odnose li se neke riječi samo na djevojčice? A samo na dječake?

• Koji se zaključci mogu izvući na osnovu ovih kategorija kad je riječ o uvredljivom jeziku?

• Zašto neki učenici misle da je određena riječ jako uvredljiva, a drugi da je šaljiva?

Podijelite razred na manje grupe i svakoj grupi dajte nekoliko riječi ili fraza. Svi u grupi treba da se slože da je određeni komentar uvredljiv i da

STRANA

12

diskutuju o sljedećem (1) da li nekim ljudima treba da bude dozvoljeno da kažu takve stvari (2) što je potrebno preduzeti kad do toga dođe. Ponoviti aktivnost za svaku riječ ili frazu.

Na kraju, sa cijelim razredom razgovarajte o pravima i odgovornostima u vezi s uvredljivim jezikom.

• Je li obaveza nastavnika da zaustavi govor mržnje u školi?

• Je li obaveza učenika da zaustave govor mržnje u sopstvenim životima? Ukoliko je odgovor „da“, zbog čega?

• Što je to što možete uraditi u svojoj zajednici da zaustavite govor mržnje?

• Zašto je to toliko značajno?

(UDHR članovi 1, 2, 18, 19; CRC članovi 12, 13, 14, 16, 17, 29)

c: Rastuća zrelost

Konvencija o pravima djeteta daje djeci pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, prema njihovoj rastućoj zrelosti. Zatražite od učenika da razgovaraju o tome koliko mlada osoba treba da ima godina da bi se smatrala dovoljno zrelom da se bavi religijom ili da formira političke stavove koji bi se razlikovali od stavova njene porodice, kulture ili tradicije. Ko o tome treba da odlučuje?

(CRC član 14)

PRAVO NA PRIVATNOSTČlanom 16 Konvencije o pravima djeteta daje se pravo djetetu na zaštitu od uplitanja u njegov privatni život, porodicu, u dom ili dopisivanje i od nezakonitog napada na njegovu čast i ugled. Međutim, slično brojnim drugim pravima zagarantovanim Konvencijom, stepen do kog se ova prava mogu ostvarivati zavisi i od razvojnih

sposobnosti djeteta. Zasigurno, sedmogodišnjak nije spreman da ima ista prava i obaveze kao sedamnaestogodišnjak.

S koliko godina je osoba „dovoljno stara“?

Pročitajte razredu sljedeću priču:

Eku i Romit su se upoznali dok su dijelili klupu u osnovnoj školi. Uskoro su postali najbolji prijatelji, međutim, postojao je jedan problem. Njihove porodice su pripadale različitim društvenim grupama koje su imale dugu istoriju međusobnog nepovjerenja. Tako da kada je Romit upitao da li bi Eku mogao da dođe u posjetu, oba roditelja su to zabranila. Ekuova porodica se obratila nastavniku i dva prijatelja više nijesu sjedjela zajedno u učionici. Međutim, oni su nastavili da se druže sve dok Ekua nijesu poslali u drugi grad da tamo završi srednju školu. Prijatelji su obećali da će pisati jedan drugom, ali kad god bi Romit dobio pismo od Ekua, njegovi roditelji su ga uništili prije nego što bi ga Romit čak i otvorio. Romit shvata svoje roditelje ali isto tako je i mišljenja da je osoba sa šesnast godina dovoljno stara da sama bira svoje prijatelje i da ima pravo da njegova prepiska bude privatna. Razgovarajte o sljedećem:

• Koja prava Romit ima prema Konvenciji o pravima djeteta?

• Kako se mogu utvrditi razvojne sposobnosti Romita?

• Koja prava imaju Romitovi roditelji?

• Napravite strategiju za rješavanje ovog sukoba.

(UDHR član 12; CRC članovi 5, 16)

STRANA

13

SLOBODA SASTAJANJA I UČEŠĆA U JAVNIM POSLOVIMA

Kako se zajednica održava i napreduje? Dijelom, tako što se njeni članovi sastaju i organizuju svoje poslove. Ove slobode čine angažovanost u zajednici jako bitnom. Poricanjem ovih sloboda, društvo bi bilo uskraćeno za jedan od njegovih najbogatijih resursa: vještine i talente sopstvenih ljudi.

Navike učešća u životu zajednice mogu se njegovati tokom cijelokupnog školovanja učenika. Mogućnosti za društveno koristan rad van škole mogu postati osnov cjeloživotnog doprinosa društvenim i političkim pitanjima. Mnoge škole imaju formirane savjete učenika koji im omogućavaju da učestvuju u poslovima škole iako je ono što se može uraditi u praksi obično ograničeno hijerarhijom odraslih.

Klub za ljudska prava

Neposredno iskustvo u zajedničkom radu na nečemu vrijednom može se steći tako što bi razred oformio klub za promociju ljudskih prava. Nastavnik može da zada brojne relevantne zadatke sa ciljem da se formira jedan takav klub:

• Detaljno definisati svrhu Kluba za ljudska prava.

• Organizovati konkrus za simbol kluba.

• Napraviti članske karte s ovim logom.

• Organizujte nosioce funkcije.

• Postaviti namjensku oglasnu tablu za aktivnosti Kluba za ljudska prava.

• Otkriti nacionalne i međunarodne mreže i organizacije za ljudska prava s kojima klub može da se poveže; zatražiti od njih da dostave

svoje publikacije i izložiti ih tamo gdje ljudi mogu da ih koriste.

• Počnite da održavate sastanke – prvi bi mogao da bude posvećen diskusiji na temu samog pravu na slobodu udruživanja: „Zašto je važno organizovati se? Zašto je važno učestvovati u javnim poslovima, na lokalnom, nacionalnom i višim nivoima?“

• Pozvati gostujuće govornike (npr. lokalne političare, stručnjake za određena pitanja, stručnjake za određeno područje) da održe kratak govor i diskusiju.

• Oformiti potkomitet koji bi se sastajao i sprovodio istraživanja za određene zadatke.

• Proslava Međunarodnog dana ljudskih prava, 10. decembar; saznajte više o ostalim međunarodnim danima vezanim za ljudska prava i obilježite ih.3

Grupa bi mogla ponuditi drugim razredima da s njima razgovara o konkretnim pitanjima/područjima ljudskih prava, i da im objasni zašto je klub formiran i šta on radi, te da im ponude članstvo u klubu; gdje ima dovoljno finansijskih resursa, klub bi mogao redovno da objavljuje bilten.


3Za više praktičnih ideja, vidi “Više od 50 ideja za proslavu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima / More than 50 Ideas for Commemorating the Universal Declaration of Human Rights”, dostupne na http://www.ohchr.org ili od kancelarije Visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prava. Na web stranici se nalazi i lista međunarodnih dana koju je isto moguće dobiti i od Kancelarije.

STRANA

14

DRUŠTVENE I KULTURNEDOBROBITI

Univerzalna deklaracija i Konvencija o pravima djeteta garantuju ljudima pravo na odmor, učenje i obožavanje po sopstvenom izboru, da slobodno učestvuju u kulturnom životu zajednice i da u cjelosti razvijaju svoje ličnosti. Škole treba da obezbijede učenicima pristup umjetnosti i nauci njihovog regiona i svijeta i da njeguju poštovanje prema kulturnom identitetu, jeziku i vrijednostima djeteta, i drugih. Oni

takođe treba da podučavaju o ljudskim pravima na multikulturološkim primjerima iz različitih istorijskih perioda.

Dobar dio osjećaja o ličnoj i društvenoj dobrobiti može se steći kroz porodicu. Porodice preuzimaju formu koja je najbitnija za kulturu i privredu u kojoj njeni članovi žive, a koje se kreću od jedinica sa samo jednim adolescentom u zasebnim enklavama do sistema šire rodbine koji obuhvata cijele zajednice. Član 18 Konvencije o pravima djeteta prepoznaje zajedničku primarnu odgovornost oba roditelja za odgoj njihove djece, a članom 20 propisuje se poseban oblik zaštite djece bez porodice, bilo smještajem u alternativnoj porodici ili u instituciji.

Većina aktivnosti predviđena nastavnim programom je relevantna za ovu temu. Diskusije bi možda mogle da počnu sa samim procesom obrazovanja. Obrazovanje (za razliku od školovanja) je cjeloživotni proces koji je zaista sveobuhvatan, jer se kultura svake generacije mora učiti iznova ukoliko ne želimo da ona nestane. (Vidjeti takođe aktivnost Kulturni identitet u nastavku.)

a: Nekada davno...

Pozovite par baba i đedova da razgovaraju s učenicima o tome što su njih učili kad su bili djeca i da li im je to bilo od koristi u kasnijem životu. U poređenju s pravima koja su djeci danas zagarantovana Konvencijom o pravima djeteta, koja prava su njima bila uskraćena u djetinjstvu?

Pitajte ih kako bi oni njegovali puni razvoj čovjekove ličnosti, što su naučili o jačanju poštovanja prema ljudskim pravima i slobodama, što bi oni uradili da bi unaprijedili razumijevanje i uzajamno poštovanje različitih grupa ljudi i nacija i što je to što čini pravdu i mir.


b: Mapa porodice

Neka učenici naprave mapu svoje porodice kako ona trenutno izgleda (nastavnici treba da obrate pažnju na to ima li u razredu možda djece koja su usvojena). Uporedite mape i razgovarajte o eventualnim razlikama:

Kako se njihov život razlikuje od života njihovih prababa i prađedova? Njihovih baba i đedova? Njihovih roditelja?

Zbog čega su nastupile ove promjene? Radi li se o promjenama u vrijednostima, kulturi, tehnologiji ili o nekim drugim vrstama promjena? Koje od njih su korisne, a koje ne?

Jesu li se ljudska prava članova porodice poboljšala u odnosu na posljednju generaciju?

(UDHR članovi 16, 19, 27; CRC članovi 5, 29, 31)

DISKRIMINACIJANijedna osoba nije ni više ni manje ljudsko biće u odnosu na druge osobe. U principu, svi smo mi ravnopravni i svi mi podjednako polažemo prava na ljudska prava.

Jednaki, da, ali ne i identični – činjenica koja navodi ljude da povuku granice na mapi čovječanstva i da skrenu pažnju na razlike za koje smatraju da su važne. Diskriminacija

STRANA

15

nastupa onda kad se povuku granice koje ne samo da razdvajaju grupe već ukazuju na to da je jedna grupa superiornija ili inferiornija u odnosu na drugu samo zbog rase, boje, pola, jezika, religije, političkog mišljenja, nacionalnog ili društvenog porijekla.

Rodna pripadnost predstavlja jedan od najučestalijih oblika diskriminacije. Kako se podudara s biološkom dihotomijom ugrađenom u našu vrstu, ljudima može biti veoma teško da previde te razlike i spoznaju naš dublji identitet. Razlikovati se u određenim stvarima ne znači biti potpuno različit. Imati drugačija tijela koja stvari rade drugačije ne znači takođe da trebamo imati i različita ljudska prava.

Još jedan veoma opasan oblik diskriminacije je rasna diskriminacija ili diskriminacija zbog boje kože. Konkretna razlika konstantno se prenaglašava da bi se sakrila činjenica da smo svi mi dio čovječanstva.

Nijedan nastavnik ne može ignorisati pitanje diskriminacije. Ljudska ravnopravnost i životne šanse i životni izbori koje ona promoviše ne dešavaju se tek tako. Potrebno je podučavati o njima, ali ne samo proučavajući stereotipska ponašanja i predrasude, već tako što će se učenicima pomoći da razumiju da mogu biti i brižni i odgovorni, i tako što će im se pružiti odgovarajuće i tačne informacije.

Ovo je neprekidan proces ispitivanja. Važno je biti upoznat sa socio-ekonomskim i političkim pitanjima i s tim kako ona funkcionišu. Međutim, za nastavnike je još važnije da budu svjesni pristrasnog i diskriminatornog ponašanja koje oni sami, isto kao i svi drugi ljudi, mogu manifestovati. Nastavnik ima tešku ličnu obavezu samoispitivanja, jer ukoliko se predrasude ne prepoznaju, one će nastaviti da postoje i uticaće na generacije mladih ljudi.

1. Diskriminacija – stereotipiPrilikom suočavanja sa stereotipima, istaknite opasnost od podsticanja razvoja onog suprotnog. Insistirajte na toma da svako zrno istine koje stereotipi mogu sadržati jeste upravo samo to – zrno. Alternativno, pitajte razred da navedu slučajeve kad su možda čuli izraz „Svi su oni isti, zar ne“ ili „Oni su svi isti“.

a: Svi su oni isti

Svakom učeniku dajte kamenčić ili neki drugi običan predmet, kao, na primjer, krompir i recite im da se „sprijatelje“ s njim – da ga zaista upoznaju. Zamolite par njih da predstave razredu svog „prijatelja“, da kažu koliko ima godina, je li tužan ili srećan ili odakle mu takav oblik. Mogu da napišu esej na tu temu, pjesmu ili odu hvale. Zatim sve predmete vratite nazad u kutiju ili torbu i pomiješajte ih. Istresite ih i recite učenicima da nađu svoje „prijatelje“ među običnim predmetima.

Istaknite očiglednu paralelu: u početku svi ljudi liče jedni na druge, međutim, kad ih bolje upoznamo shvatamo da su svi oni različiti, svi oni imaju svoje životne priče i svi su oni potencijalni prijatelji. To bi, međutim, značilo da je potrebno da bilo kakve stereotipe (na primjer, „kamenje je hladno, tvrdo i ravnodušno“) potisnemo dovoljno dugo da bi ih upoznali, odnosno da prema njima ne gajimo predrasude.


b: Uoči razliku

Saopštite razredu sljedeće:

1. Dopadaju mi se doktori jer su uvijek ljubazni.2. Dopada mi se činjenica da su doktori ljubazni prema meni.3. Doktori su ljubazna grupa ljudi.

Razgovarajte o tome koja od ovih izjava predstavlja stereotip (br. 3), predrasudu (br. 1), a koja je jednostavno izjava (br. 2). Ukažite na to kako će zbog sve tri izjave (kao mentalni referentni okviri) biti teže posmatrati doktore ne samo kao ljubazne i brižne ljude već takođe i kao prijeke i nestrpljive! Razgovarajte o tome kako stereotip, predrasuda i mišljenje predodređuju stavove.


STRANA

16

2. Diskriminacija – boja kože ili rasaRasizam predstavlja vjerovanje da postoje grupe ljudi s posebnim (obično fizičkim) karakteristikama koje ih čine superiornim ili inferiornim u odnosu na druge. Ne samo da rasističko ponašanje može da bude otvoreno, kao na primjer, tretiranje određenih ljudi prema njihovoj rasi ili boji kože već takođe i prikriveno, kad društvo sistematski tretira grupe u skladu s određenom formom diskriminatornog stava.

Rasističko ponašanje često za rezultat ima rasističku diskriminaciju s očiglednim negativnim posljedicama, koje se kreću od prostog zanemarivanja ili izbjegavanja onih za koje se smatra da su drugačiji i inferiorni, do eksplicitnih formi uznemiravanja, eksploatacije ili isključivanja iz društvenih tokova. Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (ICERD) predstavlja dobar izvor dodatnih informacija. Boja kože jedan je od najneosnovanijih oblika diskriminacije koje je čovječanstvo ikad smislilo. Za vježbu, recite učenicima da osmisle multirasno društvo u kojem će da žive, pri čemu neće unaprijed znati koje boje će im biti koža.

Nerasistička učionica

Postoje brojni načini da se učionica pretvori u mjesto prihvatanja i podsticanja multirasizma. Na reakcije učenika utiču kulturni faktori, na primjer, trajanje očnog kontakta koji on ili ona smatraju prijatnim, njihova otvorenost prema strategijama za grupno učenje ili njihov stil dramske predstave ili naracije. Ukoliko i kad u razredu postoji rasni konflikt, morate ga riješiti; ne smijete ga ignorisati. Naučite vaše učenike kako da prepoznaju ponašanje koje može podstaći rasizam. Analizirajte priče o čuvenim ljudima koji su se borili protiv diskriminacije. Analizirajte doprinose ljudi iz raznih djelova svijeta zajedničkom fondu ljudskog znanja i iskustva. Uvedite u nastavni program što je više moguće kulturne raznovrsnosti. Zamolite roditelje ili druge rođake ili prijatelje da pomognu u ovom pogledu. Pozovite osobe druge rase ili boje kože koji se aktivno bave radom na zajednici da s razredom razgovaraju o onome čime se oni bave.


3. Diskriminacijastatus manjinskih grupa

Koncept „manjinskih grupa“ miješa se s konceptom „etniciteta“, pa često i konceptom „rase“, a kad do toga dođe, i ovdje se mogu koristiti ranije opisane relevantne aktivnosti. Sam termin dosta je širok i koristi se za opisivanje autohtonog stanovništva, raseljenih lica, migrantnih radnika, izbjeglica pa čak i potlačene većine. Ono što je često zajedničko za ove grupe jeste siromaštvo. Manjinska grupa može prestati da bude „manjinska grupa“ ukoliko postane dovoljno moćna.

Članovi manjinskih grupa imaju pravo na svoja individualna ljudska prava, ali često se dešava da oni zahtijevaju određena prava i kao članovi grupe. U zavisnosti od konkretne grupe, ovi zahtjevi mogu se odnositi na kulturno i političko samodefinisanje, zemlju, nadoknadu za oduzimanje imovine, kontrolu prirodnih resursa ili pristup vjerskim lokalitetima.

a: Identifikovanje nekih „manjinskih grupa“

Pomozite razredu da osmisli definiciju „manjinske grupe“

• Da li oni uvijek matematički predstavljaju manjinu?

• Po čemu se manjine obično razlikuju od većine ili dominantnog stanovništva?

Zajedno s razredom, napravite listu savremenih „manjinskih grupa“, počev od lokalne zajednice. Listom obuhvatite manjine po osnovu klase, mogućnosti, seksualnog opredjeljenja i ostalih nerasnih faktora. Suočavaju li se ove manjinske grupe s diskriminacijom? Na koji način? Stariji razredi bi eventualno mogli uraditi studije slučaja da bi prikupili podatke o veličini, lokaciji, istoriji, kulturi, postojećim uslovima života i ključnim zahtjevima manjinskih grupa.

• Koje su to neke od okolnosti koje dovode do stvaranja manjinskih grupa u stanovništvu (npr. autohtono stanovništvo, migranti, izbjeglice, migrantni radnici)?

(UDHR članovi 1, 2; CRC članovi 2, 29, 30)

STRANA

17

b: Kulturni identitet/klulturna raznovrsnost

Svako ima svoj kulturni identitet kojeg često nijesu ni svjesni jer predstavlja značajan dio njih samih. Međutim, u zemljama sa etničkim, religioznim i lingističkim manjinama ili autohtonim manjinama, kulturni identitet često postaje pitanje ljudskih prava, posebno kada se moćnija grupa trudi da nametne svoju kulturu manje moćnim grupama.

U Konvenciji o pravima djeteta, posebno mjesto zauzimaju prava djeteta na kulturni identitet. Članom 29 zagarantovana su prava djeteta na obrazovanje koje kod njega razvija poštovanje prema sopstvenoj kulturi, jeziku i vrijednostima.

U članu 30 posebno se ističe pravo djece koja pripadaju manjinskim zajednicama i autohtonom stanovništvu na sopstvenu kulturu i da slobodno koriste svoj maternji jezik i ispovijedaju svoju vjeru dok se članom 31 garantuje pravo djeteta da u potpunosti učestvuje u kulturnom životu i umjetnostima.

Univerzalna deklaracija UNESCO o kulturnoj raznolikosti ističe vezu između kulturnog identiteta i raznolikosti: „Kultura poprima različite oblike kroz vrijeme i prostor. Ova raznolikost ispoljava se kroz originalnost i pluralizam indentiteta karakterističnih za grupe i društva koja čine čovječanstvo. Kao izvor razmjena, inovacija i kreativnosti, raznolikost kultura je za ljudski rod isto tako neophodna kao što je prirodna raznolikost za prirodu“ (član 1).

Analizirajte sopstvenu zajednicu.

• Ima li u njoj kulturnih manjina?

• Poštuje li se njihova kultura?

• Mogu li slobodno i javno da ispoljavaju svoju kulturu, ili se od njih očekuje da to čine u privatnosti, ili im je to čak zabranjeno?

• Podstiče li vaša škola poštovanje kultura manjinskih grupa?


• Zašto je pravo na kulturni identitet tako važno? Zašto je očuvanje, razvoj i poštovanje različitih kultura važno?

• Zašto dominantne grupe često teže da nametnu svoje kulture manjinskim grupama?

(UDHR član 26; CRC članovi 29, 30, 31)

c: Govornici iz manjinskih grupa

Pozovite članove određenih „manjinskih grupa“ da govore pred razredom, možda u okviru Kluba za ljudska prava. Pripremite studente tako što ćete im pomoći da prepoznaju sopstvena stereotipska očekivanja i da pripreme korisna pitanja. Koji bi bio najbolji način za učenike da učestvuju u promovisanju pravde, sloboda i jednakosti u ovim konkretnim slučajevima?


4. Diskriminacija – polU članu 2 Univerzalne deklaracije ističe se da svakom pripadaju ista ljudska prava „bez ikakvih razlika“. Zatim se u istom članu navode brojne etikete koje se koriste da bi se povukle neosnovane granice između naroda. Jedna od ovih etiketa je i pol, pri čemu je njeno pominjanje sasvim opravdano jer polna diskriminacija („seksizam“) predstavlja jedan od najprisutnijih izvora društvene nepravde.

Seksizam, isto kao i rasizam, mogu obuhvatit svaki aspekat kulture i društva. On se odražava u stavovima ljudi, od kojih su mnogi formirani nesvjesno, a dodatno produbljuju diskriminaciju. Uskraćivanjem mogućnosti određenom polu da u potpunosti uživa sva ljudska prava zapravo se implicira da taj pol nije u potpunosti čovjek.

STRANA

18

a: Pol ili rod?

Objasnite razredu razliku između pola (biološki određeni faktori) i roda (kulturološki određeni faktori). Podijelite učenike na dva tima i zatražite od njih da sastave listu razlika između muškaraca i žena, tako da neke budu zasnovane na polu (npr. odrasli muškarci imaju brade; žene žive duže), a druge na rodu (npr. muškarci su bolji matematičari; žene su bojažljive). Svaki tim će naizmjenično čitati karakteristike koje su napisali, a panel mora da odluči da li se radi o razlici zasnovanoj na polu ili na rodu. Naravno, mogu se javiti nesuglasice (npr. Jesu muškarci prirodno agresivniji?) ali rezultujuća diskusija će pomoći studentima da prepoznaju vlastite rodne stereotipe.


b: Ko je ko?

Zatražite od učenika da pregledaju knjige i ostale materijale koje nađu u školi:

• Pominju li se u njima žene i muškarci podjednako?

• Jesu li ženski likovi predstavljeni kao odvažni donosioci odluka, fizički jaki, avanturistički, kreativni i zainteresovani za širok opseg karijera?

• Jesu li muški likovi prikazani kao humani i brižni ljudi spremni da pomognu, koji slobodno izražavaju svoje emocije, i koji se ne boje da bi drugi mogli pomisliti da nijesu dovoljno „muževni“?

• Poštuju li muškarci i žene jedni druge kao ravnopravne?

• Učestvuju li muškarci aktivno u odgoju djece i kućnim poslovima?

• Jesu li žene aktivno angažovane i na poslovima van kuće i, ukoliko je tako, jesu li to i druga zanimanja osim onih tradicionalno ženskih (npr. nastavnice, medicinske sestre, sekretarice) ili slabo plaćeni ili neplaćeni poslovi?


c: Zamijenjene rodne uloge

Uzmite neku poznatu priču (npr. iz nekog romana, iz filma, iz serije ili narodne priče) i prepričajte je tako što ćete likovima zamijeniti polove. Razgovarajte o efektima ovakve zamjene polova.


d: Ono što volim/Ono što radim4

Zamolite učenike da napišu odgovore na sljedeća pitanja o sebi:

• Tri stvari koje se od mog pola očekuju da radi, a da se i meni dopadaju.

• Tri stvari koje se od mog pola očekuju da radi, a da se meni ne dopadaju.

• Tri stvari koje bih da sam drugog pola želio/željela da radim ili da budem.

Recite učenicima da svoj spisak daju svom partneru istog pola. Zatim zamolite svaki par da ga da drugom paru suprotnog pola (ili ukoliko su u razredu učenici istog pola, da ga daju drugom paru).


e: Odlučivanje

Recite učenicima da navedu neke važne odluke koje porodica mora donijeti, a koje utiču na sve njene članove. Pored svake odluke naznačite da li ih, uglavnom, donose muškarci, žene ili zajedno. Razgovarajte o razlikama između tipova odluka koje donose muškarci i žene u porodici.

Zatim recite učenicima da navedu neke važne odluke koje je donijela njihova zajednica u proteklih nekoliko godina, a koje su uticale na cjelokupno stanovništvo (npr. osnivanje novog kluba ili tima, otvaranje ili zatvaranje bolnice, alokacija zemljišta, povećanje cijene autobuske karte). Svakoj grupi dajte jednu od ovih odluka da analizira:

4Preuzeto iz Local

Action/Global Change: Learning about the

Human Rights of Women and Girls

(Lokalna pažnja/Globalna promjena:

Učiti o ljudskim pravima žena i djevojaka) autori

Julie Mertus, Nancy Flowers i Mallika Dutt

(UNIFEM, 1999).Razgovarajte o

rezultatima. Kako ova zajednica reaguje

na ljude koji se ne ponašaju u skladu s

očekivanjima vezanim za određeni rod?

Ograničavaju li rodna očekivanja čovjekova

ljudska prava?

STRANA

19

• Koje su rodne implikacije ovih oduka? Da li one imaju neki poseban uticaj na žene i djevojčice? Na muškarce i dječake?

• Pored svake odluke napišite ime organa koji je usvojio tu odluku i približan procenat muškaraca i žena u tom organu.

• Kako bi se odluka razlikovala da je organ koji je donosi sastavljen od istog broja muškaraca i žena?


f: Neseksistička učionica

Većina prijedloga za nerasističku učionicu (Vidjeti „2 Diskriminacija – boja kože ili rasa“ u prethodnom tekstu.) može se iskoristiti radi promocije neseksističke učionice. Potražite pomoć od koga možete za razbijanje rodnih stereotipa. Nikad nemojte dozvoliti diskriminaciju po osnovu pola. Uvijek se zapitajte: što je ispravno? Upoznajte učenike s Konvencijom o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW).

Istraživanja su pokazala da sami nastavnici mogu biti potencijalan izvor diskriminacije djevojčica, time što poklanjaju više pažnje dječacima i što dječake duplo više prozivaju da govore nego djevojčice. U mnogim učionicama, dječaci dobijaju pohvale zbog svoje radoznalosti i upornosti, a djevojčice zbog svoje urednosti, ažurnosti i sposobnosti da prate instrukcije. Mnogi nastavnici koji su bili obuhvaćeni ovim istraživanjem nijesu ni bili svjesni toga da daju prednost dječacima i bili su začuđeni rezultatima.

Mediji, posebno oglasi, predstavljaju dobar materijal za rodnu analizu. Preporuka je i da se prouči nastavni program i udžbenici (Takođe vidjeti aktivnost Ko je ko? u prethodnom tekstu).

• Poklanja li „istorija“ ozbiljnu pažnju ulozi žena kao i ulozi muškaraca?

• Uzima li „ekonomija“ u obzir žene na tržištu rada (u kući ili van kuće)?

• Uzima li „zakon“ u obzir žene i imovinu?

• Bavi li se „vlada“ nedovoljnom zastupljenošću žena?

• Vrednuje li „nauka“ na propisan način ono što su žene ostvarile?

• Podstiču li se djevojčice da napreduju u matemtici, nauci i kompjuterima?

• U kojoj mjeri su predavanja iz „literature“, „jezika“ i „umjetnosti“ seksistička?

Takođe analizirajte i vannastavne aktivnosti u školi:

• Imaju li djevojčice jednake mogućnosti da budu vođe klubova i nosioci mandata? Za javno predstavljanje škole?

• Postoje li neke aktivnosti koje škola sponzoriše, a iz kojih su djevojčice isključene?

• Da li je djevojčicama omogućen isti pristup sportskim sadržajima i sportskim timovima kao i dječacima?

• Osjećaju li se djevojčice bezbjedno u pogledu seksualnog uznemiravanja ili fizičkih prijetnji u školi?

• Jesu li priznanja, školarine, finansijska podrška i ostale nagrade podjednako dostupne i djevojčicama?


5. Diskriminacija – smetnje u razvojuPraktičan rad u vanškolskoj zajednici, s ljudima koji su fizički ili intelektualno uskraćeni, najbolja je aktivnost za učenike ukoliko žele da se bolje upoznaju s predmetnim pitanjima.

a: Govornici o invaliditetu

Pozovite osobe s određenim invaliditetom da govore pred razredom, možda u okviru Kluba za ljudska prava. Oni bi mogli objasniti poteškoće s kojima se suočavaju, lekcije koje su pri tome naučili i koja bi mogla biti njihova posebna prava. Istaknite činjenicu da su osobe s invaliditetom prije svega ljudi, a tek onda osobe s posebnim potrebama.


STRANA

20

b: Jedna škola za sve

Neka razred analizira školu i njenu sredinu i utvrdi koliko je ona prilagođena osobama s određenim invaliditetom.


• Koje promjene bi oni predložili?

• Što vaša škola može uraditi u pogledu promovisanja Deklaracije o pravima osoba s invaliditetom i Deklaracije o pravima mentalno zaostalih osoba, koje su Ujedinjene nacije usvojile 1975. i 1971. godine?


PRAVO NA OBRAZOVANJEIako svako ima pravo na obrazovanje, mnogi nikad ne dobiju vrstu obrazovanja u skladu sa članom 29 Konvencije o pravima djeteta koje njeguje „razvoj dječije ličnosti, talenta i mentalnih i fizičkih sposobnosti do njihovih punih mogućnosti“ (CRC, član 29.1). Milioni djece nikad ni ne dobiju priliku da pohađaju školu. Postoje brojni faktori koji ih isključuju, kao što je njihov društveni status, njihov

pol, siromaštvo zbog čega moraju raditi da bi preživjeli. Nedostatak obrazovanja takođe ograničava njihovu sposobnost da uživaju druga ljudska prava.

a: Koga nema u našoj školi?

Recite učenicima da razmisle kojih mladih ljudi nema u njihovoj školi, na primjer:

• brojne djevojčice i dječaci?

• djeca s fizičkim invaliditetom?

• djeca s mentalnim smetnjama?

• djeca koja su bila u sukobu sa zakonom ili sa školskim vlastima?

• djeca koja su siročad?

• djeca beskućnici?

• djeca roditelji i/ili u braku?

• djeca migrantnih radnika?

• djeca izbjeglice?

• djeca manjinskih grupa u zajednici?

• siromašna djeca koja moraju raditi za svoje porodice?

Za svaku grupu za koju je navedeno da nije prisutna u školi,postavite sljedeća pitanja:

• Zašto ta djeca ne pohađaju ovu školu? Da li bi trebalo? Zašto da ili zašto ne?

• Pohađaju li neku drugu školu?

• Što je s djecom koja nijesu u mogućnosti fizički da budu u školi? Kako ona stiču obrazovanje?

Ukoliko neka od imenovane djece pohađa druge škole,postavite sljedeća pitanja:

• Zašto ta djeca idu u drugu umjesto u vašu školu?

• Gdje se nalazi ta škola? Je li djeci lako da stignu do nje?

• Moraju li porodice plaćati da bi njihova djeca pohađala tu školu? Šta ako roditelji ne mogu priuštiti ovu alternativnu školu?

• Smatrate li da ona pruža dobro obrazovanje djeci?

Pitajte kako se može osigurati pravo na obrazovanje djeci koja ne idu u školu (npr. Siromašnoj djeci koja moraju da rade za svoje porodice; djevojčice, školskog uzrasta, koje su udate ili imaju djecu).Čija je obaveza da se osigura da ova djeca dobiju obrazovanje?

STRANA

21

Ukoliko je moguće, neka učenici istraže i eventualno posjete neke od škola za učenike s posebnim obrazovnim potrebama. Neka učenici razgovaraju ili napišu sastav o tome da li ove alternativne škole ispunjavaju standarde Konvencije o pravima djeteta u pogledu prava na obrazovanje. Što mogu uraditi da bi se založili za prava sve djece na obrazovanje?


b: Što ukoliko ne biste mogli čitati?

Zamolite učenike da naprave listu svih slučajeva kad su nešto pročitali bilo kog običnog dana: kod kuće, u školi, u zajednici ili bilo gdje drugo. Listom treba da obuhvate i „nesvjesno čitanje“ kao, na primjer, kad koriste računar, gledaju televiziju ili šetaju kvartom.

Recite učenicima da uporede svoje liste i da razgovaraju o sljedećem:

• Kada ne biste mogli da čitate, kako bi to uticalo na vaš život?

• Koje aktivnosti ne biste mogli raditi ili ih dobro raditi?

• Kako bi nepismenost mogla uticati na zdravlje, bezbjednost i sigurnost vas i vaše porodice?

• Kako bi to uticalo na vas kad ne biste mogli da čitate, a kad biste bili

– majka/otac?– radnik u fabrici?– poljoprivrednik?– vlasnik radnje?– vojnik?– građanin?

c: Obrazovanje kao ljudsko pravo

Pravo na obrazovanje odražava princip međuzavisnosti ljudskih prava. Recite razredu da analizira svih trideset članova UDHR i/ili skraćenu verziju Konvencije o pravima djeteta i pitajte ih „Kako bi se vaša sposobnost da uživate ova prava razlikovala da nijeste obrazovani?“

(npr. UDHR član 21, pravo da učestvuju u javnim poslovima svoje zemlje i u slobodnim izborima; ili CRC član 13, Sloboda izražavanja)

Istaknite činjenicu da su 2000. godine od 850 miliona nepismenih adolescenata, gotovo dvije trećine bile žene. Pored ovog, od oko 113 miliona djece kojima je uskraćeno osnovno obrazovanje, 60 procenata su djevojčice.5 Zamolite učenike da objasne ove statističke podatke. Kako se ove činjenice odražavaju na ljudska prava žena i djevojčica?

d: Pravo da saznate vaša prava

Objasnite da obrazovanje o ljudskim pravima i za ljudska prava samo po sebi predstavlja međnarodno prihvaćeno ljudsko pravo (Vidjeti poglavlje 1 ovog priručnika.). Postavite učenicima sljedeća pitanja:

• Što je to što ljudi moraju znati o ljudskim pravima?

• Zašto je edukacija o ljudskim pravima važna? Jesu li nekim ljudima ona potrebnija od drugih? Ukoliko je tako, kome i zašto?

• Na koji način treba predavati o ljudskim pravima?

• Kako se ljudska prava razlikuju od ostalih školskih predmeta? (Npr. ona podrazumjevaju kako akciju tako i znanje.)

• Kako učenici sami mogu saznati više o ljudskim pravima?


RAZVOJ I SREDINAGdje živite? Svuda u svijetu su pitanja razvoja, ljudskih prava i sredine međusobno povezana, jer razvoj treba da bude usmjeren na ljude, da bude participatoran i usklađen sa životnom sredinom. On ne podrazumjeva samo ekonomski rast već i ravnomjernu distribuciju ljudskih sposobnosti i širenje njihovih izbora. Primarno mjesto zauzimaju eliminacija siromaštva, integracija žena u razvojne procese, samozavisnost i samoodređenje ljudi i vlada i zaštita prava autohtonog stanovništva.

Već pola vijeka, tijesna povezanost ljudskih prava s razvojem zauzima značajno mjesto u razmatranjima Ujedinjenih nacija. Godine 1986, pravo na razvoj izričito je definisano članom 1 Deklaracije UN o pravu na

5UNESCO, „Obrazovanje

za sve, Procjena za 2000. godinu”.

STRANA

22

razvoj, u kojem se navodi da je „Pravo na razvoj neotuđivo ljudsko pravo na osnovu kojega svaki čovjek i svi narodi stiču pravo učešća, poticanja i korišćenja rezultata ekonomskog, društvenog, kulturnog i političkog razvoja u kojemu se u punoj mjeri mogu ostvariti sva ljudska prava i temeljne slobode“. Pravo na razvoj obuhvata:

• potpuni suverenitet nad prirodnim resursima

• samoodređenje

• masovno učešće u razvoju

• jednake mogućnosti

• stvaranje povoljnih uslova za uživanje građanskih, političkih, ekonomskih, društvenih i kulturnih prava.

Učenici mogu drugačije shvatiti i doživjeti ova pitanja u zavisnosti od dijela svijeta u kojem žive.

Nastavnici koji rade s učenicima koji svakodnevno žive u uslovima materijalne uskraćenosti možda bi radije izabrali da svoje aktivnosti baziraju na bliskim realnostima i da ih što je više moguće povežu s onim iz svjetskog sistema. Možda bi mogli da razmotre prilike za progresivan razvoj i neophodne korake ka njegovom ostvarenju.

Nastavnici koji rade s materijalno privilegovanim učenicima možda će željeti da se fokusiraju na njegovanje njihove otvorenosti ka zahtjevima za razvoj i samoodređenje i da navedu praktične primjere da bi se olakšalo postizanje istog. Učenici mogu istražiti ulogu međunarodne saradnje između nevladinih organizacija i međuvladinih agencija, kao što su Program Ujedinjenih nacija za razvoj i Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu, u njegovanju prava na razvoj i sredinu.

a: Hrana

Zamolite učenike da vode evidenciju hrane koju konzumiraju tokom jednog dana. Analizirajte što su naučili u pogledu onog što je potrebno njihovim tijelima za život i rast (npr. ugljeni hidrati, masti, proteini, minerali, vitamini i voda). Izberite jedno jelo i otkrijte ko je zadužen za proizvodnju, obradu, transport i pripremu sastojaka koji se koriste za pripremu tog jela. Ova aktivnost može se realizovati u kombinaciji s posjetom onim subjektima koji snabdijevaju lokalne pijace i samoposluge.

Izaberite neku namirnicu iz svakodnevne ishrane – po mogućnosti nešto nepoznato – što raste u blizini. Neka odjeljenje, radeći u parovima, zasadi primjer toga u konzervi, saksiji ili školskoj bašti. Otkrijte zašto su neki učenici uspješniji u uzgoju svojih biljaka od drugih. Pozovite nekoga ko se razumije u baštovanstvno ili uzgoj usjeva da razgovaraju s razredom o njegovanju biljaka.

Formirajte razrednu baštu gdje će svi učenici moći da rade i koriste njene proizvode. Zajedno smislite ideje za njeno unapređenje. Na primjer, je li odabrani način uzgoja najprikladniji? Postoji li neki drugi način za kontrolu štetočina? Kako je moguće unaprijediti efikasnost sistema raspodjele radnih obaveza i saradnju?

Povucite paralele između rada odjeljenja i situacija u drugim djelovima svijeta. Škole u seoskom i urbanom području mogle bi organizovati posjete jedna drugoj i razmijeniti konketna iskustva (u ovom slučaju iskustva vezana za odnos prema proizvodnji i distibuciji hrane).


b: Voda

Svijet se suočava s oskudicom pijaće vode, dok se njena količina iz dana u dan smanjuje. Učenici koji žive u sušnim predjelima najbolje su upoznati s ovakvim stanjem. Zamolite učenike da izračunaju koliko vode potroše

STRANA

23

tokom jednog dana tako da ukupnu količinu vode koju utroše prikažu na grafikonu tako što će ovu količinu podijeliti na kategorije: pijaća voda, voda za kupanje, itd. Neka istraže odakle dolazi voda koju oni koriste.

Voda nosi i otpadne materije i organizme koji mogu uzrokovati bolesti. Upravljanje sanitarnom vodom (njenim snabdijevanjem i odlaganjem) ključno je za blagostanje zajednice. Neka učenici – samostalno ili u manjim grupama – ispitaju sistem vodosnabdijevanja i kanalizacije u njihovoj školi i predlože način za njegovo unapređenje. Ista vježba mogla bi se uraditi i za cijelu zajednicu. Ko je odgovoran za bezbjednost vode koju oni koriste?


c: Odgovarajući životni standard

Adekvatna hrana i voda predstavljaju osnov razvojnih prioriteta. U članu 25 Univerzalne deklaracije o hrani se govori kao o sastavnom dijelu prava na standard života koji obezbjeđuje zdravlje i blagostanje. Član 27 Konvencije o pravima djeteta garantuje svakom djetetu pravo na životni standard koji odgovara njegovom fizičkom, mentalnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvitku. Ova prava nalaze se u fokusu organizacija poput Dječijeg fonda Ujedinjenih nacija (UNICEF) i Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO), a takođe su značajna i za nacionalnu bezbjednost i mir u svijetu.

Recite učenicima da istraže koji su to minimalni zahtjevi u pogledu vode i hrane koji su neophodni za život i blagostanje. Što se dešava kad djetetu nedostaje neki životni standard koji je neophodan za njegov potpuni razvoj?

Svim učenicima dodijelite zemlje na različitim nivoima razvoja koje će da istraže koristeći statističke podatke Ujedinjenih nacija iz publikacija poput Stanje djece svijeta UNICEF-a ili Izvještaj o razvoju po mjeri čovjeka UNDP-a. Neka svaki učenik predstavi profil prosječnog stanovnika te države (npr. životni vijek, prihod, način ishrane i raspoloživost čiste vode). Razgovarajte o uticajima takvih razlika na razvoj pojedinca kao i na razvoj nacija i regiona.

Nastavnici materijalno privilegovanih učenika od njih mogu tražiti da

prikupe informacije o siromaštvu u njihovoj zajednici. Razgovarajte o tome čija je obaveza zaštita ljudi od posljedica siromaštva.


d: Stanovanje

Na osnovu izgleda kuće, moguće je donijeti neposredan zaključak o lokalnim klimatskim prilikama i geografiji, strukturi porodice i njenom statusu, kulturnim i vjerskim opredjeljenjima i dostupnosti građevinskog materijala. Zajedno s razredom nabrojte sve što jedna kuća treba da ima, a zatim im recite da osmisle kuću koja bi sažimala sve ove karakteristike. Neka opišu i objasne karakteristike kuće koju su oni osmislili.

• Kako projekat odražava njihove vrijednosti i kulturu?

• Kako bi se projekti lokalnih kuća mogli izmijeniti i unaprijediti da bi se zaštitili resursi poput vode i energije i minimiziralo zagađenje?

• Koje bi bile posebne potrebe članova porodice s fizičkim smetnjama?

Ukoliko u zajednici ima beskućnika, razgovarajte i istražite ko su to beskućnici i zašto.

• Ko je odgovoran za brigu o beskućnicima?

• Je li beskućništvo pitanje ljudskih prava?

• Što se može uraditi po tom pitanju?


e: Stanovništvo

U mnogim djelovima svijeta, efekti rasta broja stanovnika prilično su jasni, dok su u nekim drugim djelovima ovi efekti ipak manje očigledni. Međutim, uticaj ovog fenomena ima univerzalan karakter. Na osnovu statističkih podataka, moguće je zaključiti kako se svjetska populacija

STRANA

24

uvećava eksponencijalnom stopom i kako će ovaj rast uticati na životnu sredinu i trku za resursima. Za učenike je važno da razmisle o rastu populacije i o povezanim pitanjima.

Pitanje stanovništva takođe otvara mogućnost za diskusiju na temu suprotstavljenih prava i odnosa pojedinca prema državi. Recite učenicima da istraže politike različitih država i da diskutuju o njima u vezi s veličinom porodice bilo da se njima stimulišu ili destimulišu porodice s više djece.

• Jesu li ove politike u suprotnosti s pravima pojedinca?

• Ukoliko je tako, kako bi se mogle riješiti ove suprotnosti?

(UDHR član 16)

f: Rad

S promjenama u svjetskoj ekonomiji, mijenja se i priroda rada u svijetu. U razvijenim zemljama, na primjer, industrijalizacija je dovela do urbanizacije, tako da sada manje ljudi živi na selima i bavi se poljoprivredom. U velikim gradovima, veći broj ljudi radi u uslužnom sektoru.

Tamo gdje nema dovoljno posla za sve koji tragaju za zaposlenjem, ljudi obično odlaze u druge djelove svijeta da bi poboljšali svoje ekonomske prilike. Migracione šeme, kako unutar tako i između zemalja, kao i šeme ekonomskog razvoja, često su povezane s poslom. Zemlje treba da rade na integraciji svojih poljoprivrednih, industrijskih, finansijskih i trgovinskih politika radi maksimiziranja proizvodnih kapacieta svojih stanovnika.

Kao dio procesa odrastanja, mnogi učenici su već počeli da se upoznaju s različitim vrstama zanimanja. Možete doprinjeti da učenici prošire svijest po ovom pitanju tako što ćete u učionicu pozivati osobe najrazličitijih profesija. Možda bi još bolje bilo ako biste učenike odveli u različite radne sredine da bi na licu mjesta mogli da vide što one obuhvataju. Ukoliko je moguće, pitajte učenike koje oblasti posla njih zanimaju, a zatim organizujte posjete.

Pitanja u vezi s dječijim radom posebno su interesantna: da li bi trebalo regulisati starosnu granicu kad dijete može da radi, radne sate i vrste poslova koje može da obavlja? Povezana praktična i moralna pitanja predstavljaju značajne oblasti za analizu i istraživanje. Učenici mogu uporediti Konvenciju iz 1999. godine o najgorim oblicima dječijeg rada (br. 182) Međunarodne organizacije rada (UN agencije specijalizovane za ljudska i radna prava) s odredbama Konvencije o pravima djeteta.

Proučavanje dječijeg rada i radnih praksi može generalno navesti učenike da istraže pitanje odgovornosti potrošača i veze između ljudskih prava i globalnih trgovinskih praksi. (Vidjeti „Biznis i ljudska prava“ u nastavku.)

Učenički projekti o radu (npr. šeme lokalnog, nacionalnog i međunarodnog zapošljavanja; kako se „posao“ mijenja na jednom ili na svim ovim nivoima; kako se „radnici“ organizuju radi zaštite svojih prava) mogu proizvesti važne ishode učenja. Konvencije, preporuke i izvještaji Međunarodne organizacije rada daju korisne informacije o radu i ljudskim pravima.

(UDHR članovi 23, 24; CRC članovi 31, 32, 36)

g: Energija

Energija je neophodna za obavljanje bilo kakvih aktivnosti. Što više radite, više vam je potrebna energija. Zajedno s razredom navedite sve moguće izvore energije kao, na primjer, sunce, hrana, ugalj, gas i struja. Zamolite učenike da vode evidenciju o svim oblicima energije koju koriste u okviru jednog dana. Otkrijte izvore svakog od navedenih oblika energije. Jesu li u pitanju „obnovljivi“ izvori? Razgovarajte i o uticajima ovih oblika energije na životnu sredinu.

Uradite energetski inventar škole. Postoji li način upotrebe energije koji dovodi do njenog rasipanja? Predložite način za uštedu energije. Ista procedura mogla bi se primijeniti i na domaćinstvo, zajednicu, region i cijeli svijet. Organizujte grupne projekte za osmišljavanje – pa čak i pravljenje – uređaja koji bi se mogao koristiti za obezbjeđivanje energije za zajednicu. Koji izvor energije je lokalno raspoloživ, a koji bi se mogao iskoristiti u ove svrhe: vjetar? sunce? fosilna goriva? otpad?


STRANA

25

h: Zdravlje

Zdravlje je fundamentalno ljudsko pravo i osnovni cilj globalnog razvoja. Brojne rezolucije Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), agencija Ujedinjenih nacija specijalizovana za ovo područje, potvrdile su ovaj cilj i potrebu za smanjenjem globalnih nejednakosti u zdravstvenom statusu ljudi širom svijeta.Planiranje i implementacija primarne zdravstvene njege zahtijeva individualne

i grupne akcije kako bi se osiguralo da, iako je zdravstvena njega dostupna svima, većina resursa bude usmjerena prema onima kojima su najpotrebniji. Istraživanje lokalnog, nacionalnog i globalng sistema pružanja zdravstvene njege, ukazuje na raznovrsne i interesantne projekte.

Većina zemalja je u svoje nastavne programe uvrstila zdravstveno obrazovanje koje učenicima pruža osnovne informacije o ishrani, fiziologiji i uzrocima i prevenciji bolesti. Lokalni doktor ili zdravstveni radnik mogli bi da budu dobar prijedlog za gostujućeg govornika ili kao izvor relevantnih činjenica i ideja. Organizujte posjete bolnicama i zdavstvenim projektima zajednice.

Opšta tema zdravlja pokreće i druga značajna pitanja iz oblasti ljudskih prava, i to: diskriminaciju djevojčica u zdravstvu, zdravstvene implikacije dječijeg rada i dječijeg braka, pravo na informisanost o reproduktivnom zdravlju, negativan efekat zagađenja životne sredine i neuhranjenosti i pozitivan uticaj obrazovanja na zdravlje.

(UDHR članovi 2, 19, 25; CRC članovi 2, 3, 17, 24, 17, 28)

EKONOMSKI RAZVOJI MEĐUSOBNO POVEZIVANJEUniverzalna Deklaracija i Konvencija o pravima djeteta sadrže niz članova koji afirmišu prava ljudskih bića na pristojan životni standard. Jesu li oni ostvareni ili ne kompleksno je pitanje koje zavisi od nacionalnih resursa, industrijskog razvoja, ekonomskih prioriteta i političke volje. Postizanje ekonomskog razvoja – koje ima i nacionalne i međunarodne implikacije – sigurno ima uticaj na primjenu tih prava.

Svjetski resursi i svjetsko raspoloživo bogatstvo neravnomjerno su raspoređeni. Zbog čega je to tako? Svaki adekvatan odgovor morao bi opisati i objasniti geografiju i istoriju svjetskog društva i njegove političke ekonomije kao cjelinu.

a: Lokalno/globalno

Zamolite učenike da potraže u novinama i časopisima članke koji opisuju kako drugi dio svijeta ima uticaj na lokalnu zajednicu ili kako njihova država utiče na ostali dio svijeta (npr. ekološki, ekonomski, zdravstveni ili politički problemi; razmjena hrane, mode, muzike ili drugih oblika kulture; migracije; uvoz ili izvoz; posebno hrane ili resursa). Zamolite razred da napravi kategorije za vrstu veza koje su pronašli (npr. trgovina, kultura, turizam, životna sredina) i označe svaki članak s odgovarajućom kategorijom.

Postavite kartu svijeta i zamolite učenike da grupišu članke oko karte prema kategoriji. Nacrtajte liniju sa strelicama ili rastegnite komad konca između države porijekla i države koja ima uticaj ili je pod uticajem toga.

Diskutujte:

• Koji su djelovi svijeta imali najviše veza? Koji najmanje? Zašto?

• Koje vrste veza su bile najčešće?

• Što ova aktivnost pokazuje o našoj globalnoj međuzavisnosti?


STRANA

26

b: Radni vijek

Opišite radno okruženje (npr. fabrika, plantaža ili farma) gdje su radnici odlučili da podnesu određene zahtjeve vlasnicima ili menadžerima. Oni žele više reći o tome kako se tim mjestom upravlja. Oni takođe žele bolje zarade, bolje odredbe za bolesti i povrede, više pažnje za sigurnost na radnom mjestu, šansu za uspostavljanje obrazovnog programa i duži period odmora.

Obrazujte dvije grupe u razredu: radnike i službenike. Neka pregovaraju, svaka grupa šalje delegate koji izvještavaju. Upoznajte učenike s konvencijama Međunarodne organizacije rada za relevantne informacije o pravima radnika.

Zatim ponovite aktivnost, ali zamijenite uloge.


c: Uticaji mreže

Mladi ljudi danas treba da razumiju svijet kao složenu mrežu međuzavisnih odnosa i da cijene delikatnu ravnotežu između djelova te mreže, tako da promjena bilo kojeg dijela utiče na cjelinu. Na primjer, zagađenje životne sredine na jednom mjestu može uticati na lanac hrane, zdravlje, uslove života i život na mnogim drugim mjestima. Problemi su takođe povezani. Siromaštvo može biti uzrokovano mnogim faktorima, i svi napori da se iskorijeni siromaštvo moraju uzeti u obzir sve te faktore.

Da biste pomogli učenicima da cijene složenost ovih međusobnih odnosa, podijelite razred u paran broj malih grupa i dodijelite svakoj grupi izjavu, gdje će bar dvije grupe dobiti istu izjavu. Ove rečenice treba da izraze ili činjenicu (npr. „U ___ najmanje 30% stanovništva je zaraženo virusom side.“) ili „što ako“ izjavu (npr. „Što ako bi žene posjedovale isto toliko imovine koliko i muškarci?“). Svaka grupa piše svoju izjavu na vrhu lista, grafikona. Ispod izjave, treba da napišu tri posljedice te izjave (npr. „Roditelji mnoge djece će umrijeti.“, „Mnoga djeca biće rođena zaražena virusom side.”, „Nacionalne zdravstvene službe biće preopterećene velikim brojem oboljelih ljudi.“). Zatim, ispod svake od ove tri izjave, napišite tri

posljedice koje proizilaze iz svake od njih (npr. „Roditelji mnoge djece će umrijeti.“ može dovesti do „Porodice i socijalne službe biće preopterećene brigom o djeci koja su ostala bez roditelja.“, „Na raspolaganju će biti manji broj radnika.“, „Biće mnogo djece bez roditelja da ih pravilno odgajaju.“). Rezultat je grafička mreža efekata koji se mogu dalje razvijati. Zamolite grupe s istim izjavama da uporede i prodiskutuju njihov rad. Prikažite grafikone i „prošetajte galerijom“ tako da učenici mogu objasniti svoje mreže drugim članovima razreda.

Razgovarajte o implikacijama koje ove mreže imaju na ljudska prava i kako pojedinačna pitanja utiču na mnoge aspekte društva i mnogih različitih zemalja.


d: Govornici o pitanjima razvoja

Pozovite nekoga ko je uključen u pitanja razvoja da razgovara s razredom, možda u okviru kluba za ljudska prava. Pripremite se za posjetu dajući učenicima osnovne informacije i pomažući im da formulišu pitanja za govornika. Nakon toga razred podijelite na grupe i svakoj grupi dodijeliti po jedan od obrađenih aspekata da ga prouče (npr. geografske oblasti, specifični dijelovi zajednice, posebna pitanja koja utiču na svakoga, kao što je modernizacija, birokratizacija, globalizacija, urbanizacija i promjene u kulturnim vrijednostima).


STRANA

27

BIZNIS I LJUDSKA PRAVAU vrijeme nastanka, sredinom dvadesetog vijeka, Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i okvir za razvoj ljudskih prava uglavnom su se bavili time kako su se vlade ponašale prema svojim građanima. Međutim, s pojavom globalne ekonomije, mnogi biznisi danas prevazilaze vlade u svojim finansijama, moći i uticaju na život ljudi. Iako su Vlade zakonski odgovorne prema svojim građanima, preduzećima, a naročito onima koja posluju u mnogim različitim državama širom svijeta, imaju malo zakonske javne odgovornosti, osim prema svojim akcionarima. Kao rezultat, ove transnacionalne korporacije sve više su pod lupom ljudskih prava.

a: Treba li preduzeća da preuzmu odgovornost?

Razgovarajte o ovim pitanjima:

• Kako bi velika transnacionalna preduzeća mogla kršiti ljudska prava svojih zaposlenih? Kako bi velika transnacionalna preduzeća mogla kršiti ljudska prava ljudi uopšte?

• Kako bi takvo preduzeće moglo koristiti svoj uticaj da promoviše ljudska prava?

• Zašto bi preduzećima moglo biti korisno da se pridržavaju standarda ljudskih prava? Zašto bi to moglo biti mana?

• Trebaju li preduzeća biti odgovorna za poštovanje standarda ljudskih prava?

• Kako građani i nevladine organizacije (NVO) mogu vršiti pritisak na preduzeća da se pridržavaju standarda ljudskih prava?


b: Korporativni kodeks ponašanja

Neki biznisi su odgovorili na sve veći pritisak da se usklade sa standardima ljudskih prava stvaranjem korporativnog kodeksa ponašanja koji će koristiti sve njihove kompanije i poslovni partneri.

Zamislite da vas je angažovala velika transnacionalna korporacija (npr. proizvođač odjeće, naftna kompanija) da im pomognete u izradi kodeksa ponašanja. Radeći u malim grupama, napravite listu principa koje preduzeće treba da prati u svim aspektima svog rada. Uključite ljudska prava, radne prakse i ekološka pitanja. Uporedite sve nacrte i kombinujte ih da biste napravili završni dokument.

Možda biste mogli uporediti vašu listu s „Global Compact“ listom, spiskom principa koje je 1999. godine lansirao Kofi Anan, generalni sekretar Ujedinjenih nacija. (Preuzmite sa http://www.unglobalcompact.org ili se obratite Ujedinjenim nacijama da vam je dostave.)


c: Govornici iz poslovne zajednice

Pozovite predstavnike lokalnih poslovnih udruženja (npr. Privredna komora, Rotari klub, udruženja bankara ili trgovaca), javnu vlast i nevladine organizacije uključene u inicijative fer/etičke trgovine, možda pod pokroviteljstvom kluba ljudskih prava razreda, da biste razgovarali o tome kako globalna ekonomija utiče na lokalnu trgovinu i da objasne njihov stav o korporativnoj odgovornosti za ljudska prava.

(UDHR članovi 19, 23, 25; CRC članovi 3, 6, 17, 27)

STRANA

28

RAZUMIJEVANJEUJEDINJENIH NACIJA

Član 26 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima navodi da obrazovanje “... promoviše aktivnosti Ujedinjenih nacija za održavanje mira”. Model Ujedinjenih nacija, simulacija sistema Ujedinjenih nacija u kojoj učenici preuzimaju uloge „ambasadora“ država članica Ujedinjenih nacija je snažan obrazovni instrument koji pomaže učenicima da shvate ograničenja i potencijale Ujedinjenih nacija.

Većina modela programa Ujedinjenih nacija zasnovani su na tri različita koraka:

1. Priprema: Učenici istražuju tri osnovna predmeta:(a) Ujedinjene nacije i njen rad(b) Vladu, politike i interese zemalja članica Ujedinjenih nacija(c) Globalna pitanja na dnevnom redu.

Istraživanje i studija treba da dovedu do razvoja „dokumenta o stavu“ ili rezolucije i strategije pregovaranja za dodijeljenu zemlju članicu.

2. Učešće: Istraživanje oživi kad učenici postanu „ambasadori“ zemalja članica i vježbaju vještine javnog govora, slušanja, upravljanja vremenom, pregovaranja i konsultacija.

3. Vrednovanje: Pažljivo razmatranje i procjena od suštinskog su značaja da se vježba privede kraju. Potrebno je razviti neke kriterijume za uspjeh u svakom aspektu simulacije (npr. istraživanje, prezentacija, pregovaranje).

Uloga nastavnika jeste da ne bude stručnjak već vodič koji može pomoći učenicima u istraživanju i analizi. Slijedi pojednostavljena verzija modela aktivnosti Ujedinjenih nacija. Za dodatne informacije o modelima programa Ujedinjenih nacija pogledajte listu izvora u dodatku 5. Kontaktirajte Svjetsku federaciju udruženja Ujedinjenih nacija za dodatne informacije o modelu programa Ujedinjenih nacija (Vidjeti dodatak 4.).

Model simulacije Ujedinjenih nacija

Izaberite nekoliko trenutnih problema od globalnog značaja za učenike da se usredsrijede. Dodijelite pojedincima ili grupi učenika da predstavljaju i istraže razne države članice Ujedinjenih nacija. Objasnite im da je cilj njihovog istraživanja da razumiju dodijeljenu zemlju i shvate ključna pitanja.

Kada učenici imaju vremena da završe svoje istraživanje, pitajte svakog „ambasadora“ da napiše rezoluciju za „Generalnu skupštinu“ na jedno od ključnih pitanja važnosti u njihovoj zemlji ili regionu. Rezolucija treba da uključi detaljan opis problema i plan poboljšanja situacije, uključujući koju ulogu Ujedinjene nacije treba da igraju. Učenici će morati ubjeđivati druge da njihova rezolucija koristi svima i da zaslužuje da se razmotri. Ohrabrite učenike da uporede svoje rezolucije i počnu tražiti pristalice i/ili kosponzore. Objasnite im da trebaju biti pripremljeni da izmijene i dopune svoje rezolucije i izgrade konsenzus da bi prošle.

Održite navodni forum Ujedinjenih nacija. Rasporedite učenike u krug s nazivima njihovih država ispred njih. Nastavnik ili sposoban učenik u ulozi je „generalnog sekretara“. Uspostavite neka pravila za forum (npr. svakoj osobi se obraćati s „ambasador iz ___“; niko ne može govoriti osim ako ga ne prizna „generalni sekretar“).

„Generalni sekretar“ poziva da se predstave, da raspravljaju, ispituju i da glasaju rezoluciju. Nakon rasprave o potencijalnoj rezoluciji, svako može pokrenuti odluku na glasanje. Da bi prošla, mora je uputiti neki drugi „ambasador“. Za donošenje rezolucije potrebna je dvotrećinska većina.

Zaključite simulaciju pisanom ili usmenom ocjenom, uključujući samoevaluaciju i procjenu onoga što su učenici naučili o Ujedinjenim nacijama i njihovoj ulozi u svjetskim poslovima.

(UDHR članovi 1, 28, 30; CRC član 3)

STRANA

29

STVARANJE ZAJEDNICE KOJA POŠTUJE LJUDSKA PRAVAJedan od osnovnih ciljeva edukacije o ljudskim pravima je stvaranje prave kulture ljudskih prava. Da bi se to postiglo, učenici moraju naučiti da cijene iskustvo iz stvarnog života o ljudskim pravima, počevši od sopstvenog ponašanja i zajednice u kojoj žive. Oni moraju biti u stanju da realno procijene koliko njihova svakodnevna realnost ispunjava principe ljudskih prava, a zatim da aktivno učestvuju u unapređenju zajednice.

MJERENJE „TEMPERATURE“LJUDSKIH PRAVA VAŠE ŠKOLE6

Recite učenicima da procijene klimu u njihovoj školi u pogledu ljudskih prava, tj. da izmjere „temperaturu“, tako što će popuniti upitnik u nastavku. Evidentirajte i razgovarajte o rezultatima:

• U kojim oblastima vaša škola promoviše principe ljudskih prava?

• U kojim oblastima postoje problemi u pogledu ljudskih prava?

• Kako objašnjavate prisustvo tako problematičnih uslova? Jesu li oni povezani s diskriminacijom? A s učešćem u donošenju odluka? Ko ima koristi, a ko trpi štetu zbog kršenja tih ljudskih prava?

• Jeste li vi ili neki drugi članovi vaše zajednice doprinjeli postojećoj klimi bilo da se radi o njenom unapređenju ili pogoršanju?

• Što je potrebno uraditi radi unapređenja klime za ljudska prava u vašoj školi?

Kreirajte akcioni plan kao razred, tako što ćete identifikovati ciljeve, strategije i odgovornosti.

6Preuzeto iz Social and

Economic Justice: A Human Rights

Perspective / Socialna i ekonomska pravda:

Iz perspektive ljudskih prava, autora David

Shiman(Univerzitet Minesote,

Resursni centar za ljudska prava /

Minnesota Human Rights Resource Center,

1999).

POGLAVLJE STRANA

3 30

MJERENJE TEMPERATURE LJUDSKIH PRAVA U VAŠOJ ŠKOLI

Uputstva: Pročitajte svaku izjavu i ocijenite u kojoj mjeri ona tačno opisuje vašu školsku zajednicu. Prilikom procjene, uzmite u obzir sve članove vaše škole: učenike, nastavnike, upravu, osoblje. Saberite bodove da biste dobili procjenu za vašu školu.

Bodovanje:

(-: -:ı

\-:

)-: ?1 2 3 4 NZ

Nikada Rijetko Često Uvijek Neznam

(Ne/Netačno) (Da/Tačno)

1. Nije prisutna diskriminacija članova školske zajednice po osnovu rase, pola, porijekla, smetnji, religije i načina života. □ (UDHR članovi 2, 16; CRC članovi 2, 23) 2. Moja škola je mjesto gdje se osjećam bezbjedno i sigurno. □ (UDHR članovi 3, 5; CRC članovi 6, 37) 3. Svi učenici imaju jednak pristup informacijama i dobijaju jednake podsticaje u pogledu akademskih i karijernih mogućnosti. □ (UDHR članovi 2, 26; CRC članovi 2, 29) 4. U mojoj školi, svi imaju jednak pristup, aktivnosti, smještajne uslove i dobijaju jednake resurse. □ (UDHR članovi 2, 7; CRC član 2) 5. Članovi moje školske zajednice će se usprotiviti aktivnostima, materijalima i riječima u školi koji vode diskriminaciji. □ (UDHR članovi 2, 3, 7, 28, 29; CRC članovi 2, 3, 6, 30) 6. U slučaju da neko naruši prava druge osobe, narušiocu ovih prava pomoći će se da nauči kako da promijeni svoje ponašanje. □ (UDHR član 26; CRC članovi 28, 29) 7. Članovi moje školske zajednice vode računa o mom potpunom ljudskom i akademskom razvitku i trude se da mi pomognu kad mi je to potrebno. □ (UDHR članovi 3, 22, 26, 29; CRC članovi 3, 6, 27, 28, 29, 31) 8. Kada dođe do sporova, trudimo se da ih riješimo na nenasilan način, uz saradnju. □

POGLAVLJE STRANA

3 31

9. Škola ima politiku i procedure u vezi s diskriminacijom i primjenjuje ih ukoliko dođe do incidenta. □ (UDHR članovi 3, 7; CRC članovi 3, 29)

10. Kada je riječ o disciplini, svako se prilikom utvrđivanja krivice i definisanja kazne tretira na pravičan i nepristrasan način. □ (UDHR članovi 6, 7, 8, 9, 10; CRC članovi 28, 40)

11. U našoj školi nema kažnjava i degradirajućih tretmana. □ (UDHR član 5; CRC članovi 13, 16,19, 28)

12. Osoba optužena za nepropisno ponašanja smatra se nevinom dok se ne dokaže suprotno. □ (UDHR član 11; CRC članovi 16, 28, 40)

13. Moj lični prostor i vlasništvo se poštuju. □ (UDHR članovi 12, 17; CRC član 16)

14. Moja školska zajednica prihvata učenike, nastavnike, upravu i osoblje različitog porijekla i kultura, uključujući i ljude koji nijesu rođeni u ovoj zemlji. □ (UDHR članovi 2, 6, 13, 14, 15; CRC članovi 2, 29, 30, 31)

15. Mogu slobodno da izražavam svoja uvjerenja i ideje bez straha od diskriminacije. □ (UDHR article 19; CRC članovi 13, 14)

16. Članovi moje škole imaju pravo da pripremaju i distribuiraju publikacije bez straha od cenzure ili kažnjavanja. □ (UDHR član 19; CRC član 13)

17. Na časovima, u udžbnicima, na skupštinama, u bibliotekama i instrukcijama u učionici zastupljene su različite perspektive (npr. rodna, rasna, etnička, ideološka). □ (UDHR članovi 2, 19, 27; CRC članovi 17, 29, 30)

18. Imam priliku da učestvujem u kulturnim aktivnostima u školi i moj kulturni identitet, jezik i vrijednosti se poštuju. □ (UDHR članovi 19, 27, 28; CRC članovi 29, 30, 31)

19. Članovi moje škole mogu učestvovati u demokratskom donošenju odluka da bi se kreirale politike i pravila škole. □ (UDHR članovi 20, 21, 23; CRC članovi 13, 15)

20. Članovi moje škole imaju pravo da formiraju udruženja u školi da bi se zalagali za svoja i prava drugih. □ (UDHR članovi 19, 20, 23; CRC član 15)

21. Članovi moje škole podstiču jedni druge da uče o društvenim i globalnim problemima vezanim za pravdu, ekologiju, siromaštvo i mir. □ (UDHR preambula, članovi 26, 29; CRC član 29)

POGLAVLJE STRANA

3 32

22. Članovi moje škole podstiču jedni druge da se organizuju i preduzimaju akcije za rješavanje problema u vezi s pravdom, ekologijom, siromaštvom i mirom. □ (UDHR preambula, članovi 20, 29; CRC član 29)

23. Članovi moje školske zajednice takođe mogu napraviti adekvatnu pauzu (školski odmor tokom školskog dana) i raditi razuman broj sati u pravičnim radnim uslovima. □ (UDHR članovi 23, 24; CRC članovi 31, 32) 24. Zarade zaposlenih u mojoj školi dovoljno su visoke da im obezbijede životni standard koji je adekvatan za zdravlje i blagostanje njihovih porodica i njih samih. □ (UDHR članovi 22, 25; CRC član 27) 25. U mojoj školi preuzimam na sebe obaveze kojima bi se osiguralo da ljudi ne diskriminišu jedni druge. □ (UDHR articles 1, 29; CRC article 29)

Ukupno _____________________

Najveća moguća temperura = 100 stepeni ljudskih prava

STRANA

33

OVO JE TEK POČETAK…Ova knjiga je početak, ne i kraj. To je skup prijedloga, ne propisa. Njena svrha je da podstakne diskusiju i ideje i da tako pomogne djeci da izgrade objektivno, osnovno razumijevanje ljudskih prava i obaveza, da bi primjenjivali principe ljudskih prava u najširem mogućem obliku našeg ljudskog postojanja.

Cilj ovog priručnika jeste da osnaži i inspiriše nastavnike, motivišući ih da nađu najefektivnije nastavne metode i strategije za integraciju ljudskih prava u nastavni plan i program i kulturu njihovih škola.Nastavnici se podstiču da traže druge edukatore u području ljudskih prava i da formiraju mreže za razmjenu ideja i iskustava.

Međutim, svi napori za edukaciju o ljudskim pravima imaju neke zajedničke osnovne karakteristike:

• Sistem osnovnih vrijednosti principa univerzalnih ljudskih prava, kao što su ljudsko dostojanstvo i jednakost;

• Sadržaj zasnovan na dokumentima koja se bave osnovnim ljudskim pravima kao što su Univerzalna deklaracija o ljdskim pravima i Konvencija o pravima djeteta;

• Prihvatanje univerzalnosti, nedjeljivosti i međuzavisnosti ljudskih prava;

• Svijest o međupovezanosti ljudskih prava i odgovornosti pojedinca i države;

• Shvatanje da ljudska prava predstavljaju proces koji konstantno evoluira, u zavisnosti od razvoja razumijevanja ljudskih potreba, i uloge građana i nevladinih organizacija u predstavljanju njihovih zabrinutisti za međunarodnu scenu. Na primjer, 1948. godine, kad je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima usvojena, mali broj ljudi je izrazio svoju zabrinutost u pogledu zagađenja životne sredine. Sada se čist vazduh i voda sve više posmatraju kao osnovno pravo i trenutno se razmatra uspostavljanje međunarodnih pravnih instrumenata za rješavanje zabrinutosti u pogledu životne sredine.

I konačno, ali ne i manje važno, učenici treba da budu svjesni da na polju ljudskih prava nije bitno samo njihovo kršenje koje se dešava drugim ljudima negdje daleko.

Ljudska prava su prava svih ljudi, sa svim svojim raznolikostima, usmjerena ka „potpunom razvitku ljudske ličnosti“ u „društvenom i međunarodnom poretku u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj[Univerzalnoj] Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni”

(UDHR, članovi 26 i 28).

Podstaknite učenike da razmišljaju kako najbolje mogu iskoristiti ono što su naučili za promociju i zaštitu ljudskih prava u svojoj zajednici. Takve akcije mogle bi se nadograditi na brojne aktivnosti opisane u ovom priručniku kojima se omogućava generalna praktična primjena principa ljudskih prava u društvu. Time bi se konsolidovale te lekcije i učenici usmjerili da razvijaju vještine koje su im neophodne da bi dali svoj doprinos van učionice i škole, već i sada, i kad odrastu.

Sva ljudska prava su međusobno zavisna i povezana, a Agenda održivog razvoja do 2030. godine zasniva se na univerzalnim ljudskim pravima. Zato među 17 Ciljeva održivog razvoja koji čine Agendu 2030. nema posebnog cilja koji se tiče ljudskih prava – jer su ljudska prava ugrađena u svaki cilj održivog razvoja.

Documents

Priručnikoljudskimpravima: PRAKTIČNEAKTIVNOSTI ... o ljudskim pravima za... · nastavu o ljudskim pravima. Priručnik ima za cilj da osnaži i inspiriše nastavnike i da ih motiviše